7.1.

Internet i elektronička pošta

7.1.1. Računalne mreže

Računalna mreža nastaje povezivanjem dva i

više računala. Svrha povezivanja računala je
dijeljenje podataka i uređaja kojima se može
pristupiti putem mreže (printer, skener,
ploter,…)

Razvojem i širokom primjenom osobnih

računala, javila se mogućnost kreiranja velike
količine programa i multimedijalnog sadržaja
(teksta, grafike, zvučnog i video sadržaja) koje
je bilo poželjno dijeliti sa drugim korisnicima računala. U vrijeme prije izgradnje
računalnih mreža taj sadržaj se razmjenjivao putem prijenosnih medija za pohranu
podataka (magnetske trake, diskete, CD ROM,…). Obzirom na ograničenja medija za
pohranu podataka, na taj način se mogla prenijeti manja količina podatka i na manje
udaljenosti. Za veće udaljenosti, bilo je potrebno medij dostaviti na odgovarajući način
(pošta, kurirska služba, itd…) za što je obično trebalo i puno vremena.

Povezivanjem računala u mrežu, putem medija kojim su računala povezana (bakreni

vodič, optičko vlakno, bežični prijenos), u kraćem vremenskom periodu moguće je
prenijeti veću količinu podataka.

Daljnjim razvojem mreža povećana je propusnost i ostvaren je prijenos veće količine

podataka i multimedijalnog sadržaja. Najprije na manje udaljenosti unutar lokalnih mreža
(LAN – Local Area Network), a potom i na veće udaljenosti (WAN – Wide Area
Network).
Računalne mreže razlikuju se između ostaloga po dva kriterija :

- po broju i lokaciji umreženih računala (veličini)

- PAN
- LAN
- MAN
- WAN
- Internet
- po organizaciji (topologiji)
- poslužitelj– klijent
- čvor-čvor
7.1.1.1. Računalne mreže prema veličini

Prema veličini mreže možemo podijeliti na:

 Personal Area Network (PAN): mreža za povezivanje uređaja (telefon,

dlanovnik,…) na računalo koji obično služe jednom korisniku. Prostire se najviše
unutar nekoliko metara.

 Local Area Network (LAN): računalna mreža u kojoj su računala smještena na

manjim udaljenostima (unutar doma, ureda, ili blisko smještenih zgrada).
Značajka lokalnih mreža je da su one najčešće u cijelosti u vlasništvu i pod
upravljanjem onih koji ih koriste (osobno, vlasništvo tvrtke ili institucije), tako da
je prijenos podataka putem njih za korisnike besplatan. Značajno je i da su
moguće jako velike brzine prijenosa podataka (Gbps - Giga bit per second).
  Metropolitan Area Networks (MAN): mreža u kojoj su računala smještena na
nešto većim udaljenostima od onih u lokalnim mrežama. Najčešće pokriva
područje jednog dijela ili cijelog grada. Mogu biti u vlasništvu neke organizacije
ili više njih. Brzine prijenosa su obično manje nego u lokalnim mrežama.

- Wide Area Network (WAN): WLAN je kratica za engleski naziv Wireless Local
Area Network i označava lokalnu mrežu (LAN) koja se zasniva na bežičnim
tehnologijama.
Za uspostavljanje WLAN mreže potrebno je imati bežičnu pristupnu točku i bežičnu
mrežnu karticu.

Bežični usmjerivač (engl. wireles router)

Bežična pristupna točka ili WiFi pristupna točka je uređaj koji zajedno spaja WiFi
bežične uređaje u jednu bežičnu mrežu. WAP se obično spaja na žičanu mrežu te prenosi
podatke između žičanih i bežičnih mreža.

WLAN PC kartica sa štapnom antenom

  Wide Area Network (WAN) – Internet : mreža koja se proteže preko granica
grada, regije ili države. Za povezivanje se koriste usmjerivači (routeri) i javne
komunikacijske veze. Značajka WAN mreža je da nisu u vlasništvu osoba ili
organizacija koje ih koriste i prijenos podataka preko njih je ograničen prema
brzini, količini i cijeni. Potrebno je platiti za korištenje komunikacijskih veza. U
odnosu na lokalne mreže brzine su dosta ograničene.

7.1.1.2. Podjela mreža prema tipologiji

Klijent-poslužitelj topologija
Organizacija ili tip mreže u kojoj postoji jedno glavno računalo - poslužitelj (Server) na koje su
priključena jedno ili više radnih računala / radnih stanica – klijenti (Clients).
U takvoj organizaciji poslužitelj je obično značajno snažnije računalo od radnih računala -
klijenata (brži procesor, više memorije, više prostora na tvrdim diskovima) i na njega se
smještaju (zajednički) podatci.
Klijent-poslužitelj tip mreže pogodan je za veće organizacije i sustave, gdje može biti i više
poslužitelja i mreža međusobno povezanih.

Čvor-čvor topologija

Organizacija ili tip mreže u kojoj su sva priključena računala međusobno ravnopravna.

Ovaj tip mreže nešto je slabijih osobina (pogotovo u uvjetima većih opterećenja) i pogodan je
za manja poduzeća ili kućnu uporabu.

7.1.1.3. Prednosti i nedostaci rada u mrežnome okruženju

Prednosti:
- dijeljenje resursa - više korisnika rabi isti pisač, modem, skener,
CD/DVD uređaj …
- razmjena podataka - korisnici lagano međusobno razmjenjuju podatke i
dokumente
- višekorisnički rad - više korisnika istovremeno radi s istim podatcima
smještenima na mjesto dostupno svima
- važni podatci smješteni su na jednome mjestu, te je olakšano njihovo
održavanje i pohrana
Nedostaci :
- značajno povećana opasnost od širenja virusa
- nužnost poštovanja pravila ponašanja, što donekle utječe na smanjenu
samostalnost u radu
- povećana odgovornost svih "članova" mreže u smislu zaštite i očuvanja
tajnosti podataka
7.1.1.4. Potrebni resursi za izgradnju mreže
Da bi se razvila računalna mreža , uz računala je porebno imati slijedeće elemente:

 mrežnu karticu

Mrežna kartica (eng. Network card, NIC, network adapter) je dio koji se brine za
komunikaciju računala preko računalne mreže.
Moderne matične ploče obično na sebi imaju integriran mrežni čip i priključak, ali
također postoje i mrežne kartice koje se ubacuju u PCI utor. Danas se rjeđe viđaju
odvojene mrežne kartice, obično se uzima dodatna kartica (uz integriranu) zbog
mogućnosti priključivanja više mrežnih uređaja (npr. ADSL modem (Ethernet) i mrežni
hub) , iako neke matične ploče dolaze i sa dva čipa, odnosno priključka.
Danas postoje mrežne kartice u 10, 100, i 1000 Mbit/s (Gigabit) izvedbama, što označava
propusnost podataka koju može podnijeti jedna mrežna kartica.

 fizičku shemu kablova

Ukoliko trebate povezati dva ili više računala tada morate koristiti UTP kabel, a
možete ga kupiti u najbližoj trgovini informatičke opreme. No, ukoliko trebate kabel
posebne dužine (10 m ili duži) tada je vrlo vjerojatno da ga ćete sami morati izraditi. To
nije kompliciran postupak, te uz potreban alat i vješte ruke možete biti gotovi za 10-tak
minuta.

Danas postoje dvije vrste UTP (Unshielded Twisted-Pair Cable) kabela za povezivanje
računala, i to Straight-trough Cable (tzv patch kabel) i Crossover Cable (tzv. križni
kabel). Svaki UTP kabel ima 8 žica koje su uvijene u četiri parice (četiri para po dvije
žice), i sve žice su različite boje, koje su opet u paru. Za izradu UTP kabla trebati će vam
dva muška konektora oznake RJ-45, specijalna kliješta „za krimpanje“ i naravo UTP
kabel.
Straight-trough kabel može se izraditi u dva načina, i to T568-A (tzv A standard) ili
T568-B (tzv B standard) verziji, a u oba slučaja žice s obje strane konektora slažu se u
jednakom slijedu boja. Namjena mu je mnogo šira od Crossover kabla jer se koristi za
spajanje više računala na switch. S druge strane, Crossover Cable dobije se tako da se s
jedne strane konektora žice spoje po A standardu, a s druge po B standardu. Ovakav
kabel koristi se isključivo za direktno povezivanje dva računala (s mrežne kartice jednog
računala direktno na mrežnu karticu drugog računala)

Direktni spoj Crossover spoj

 switch
Switch je uređaj koji upravlja protokom podataka između dijelova lokalne mreže
(LAN).

Na switch uređaj su spojena sva računala u mreži.

 protokole

Protokoli su skup određenih i prihvaćenih pravila koja omogućavaju način prijenosa

podataka između računala na mreži ili mrežama.

- TCP/IP (Transmission Control protocol/Internet Protocol), protokol je

skup pravila koji određuje kako će računala međusobno razmjenjivati informacije
- POP – protokol za dolaznu elektorničku poštu
- SMTP – protokol za odlaznu elektroničku poštu
- TELNET – protokol koji omogućava pristup udaljenom računalu
- HTTP – protokol za prijenos hipertekstulanih datoteka
- FTP – protokol za prijenos podataka između čvorova
7.1.1.5. Primjer umrežavanja i izgradnje kućne računalne mreže

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Kao prvo da razjasnimo za sve one koji žele imati ADSL liniju I na telmelju toga
baziranu kućnu mrežu. Obavezno treba voditi računa o tome gdje će se nalaziti SPLITER
koji dijeli frekvencije ADSL linije i telefonskog signala. Ni slučajno ne smijete imati
priključen telefon prije ADSL splitera. Vodite računa o tome ako koristite dva telefona u
stanu ( kući ) jedan na katu a drugi u prizemlju. S obzirom da neki provideri koji
isporučuju ADSL opremu šalju korisnicima poštom pa se isti moraju sami snalaziti ovo je
shema spajanja ADSL priključka koja treba izgledati ovako:

Kućna mreža –Opcija 1: PC spojeni na Ruter ili Switch

Prednosti

• Jednostavno podešavanje
• Nema ograničenja broja PC-a ( 254 )
• Dial automatski
• Razgraničenje između Interneta i LAN-a
• Ne treba UP-link ni Crossover UTP kabl
• Switch port = broj PC-a
• Nema potrebe za serverom
Nedostaci

• Konfiguracija Rutera može biti problematična za početnike

Ruter/Switch 10.0.0.1 ili već koja je IP adresa dotičnog ( kao što je LINKSYS model ) je
i server za DHCP, Firewall, DNS itd.. i Switch sve u jednom.

1. ADSL kabel ide u spliter

2. ADSL modem je spojen sa spliterom
3. Eternet kabel iz modema je spojen sa switch uređajem
4. Svaki PC je spojen sa UTP portom na Ruter/Switch
5. Potrebno je konfigurirati Ruter za dijeljenje interneta (dodjeliti mu IP adresu
192.168.1.1)

U prilogu se nalazi način podešavanja T-com ADSL routera Thompson… te isto tako
načina spajanja..
Podešavanje mrežne kartice

Prvu postavku ćemo postaviti na LAN adapteru ( NIC – Network Interface Card ) ili
laički rečeno na mrežnoj kartici.

Pristup mrežnoj kartici možete izvršiti preko:

 kliknite na izbonik START

 odaberite naredbu POSTAVKE, te unutar nje opciju MREŽNE VEZE

Otvorio Vam se prozor poput ovoga :

Dvoklikom pokrenite LOCAL AREA CONNECTION, te kliknite na gumb Properties
(Svojstva)

Nakon klika na gumb Properties otvorit će Vam se dijaloški prozor za postavljanje

protokola. Odaberite opciju Internet Protocol (TCP/IP) kako bi podesili mrežni protokol.
Otvoriti će se dijaloški okvir za postavljane Internet protokola:

Ovdje trebate upisati parametre koji se traže a koji zadovoljavaju uvjete u odnosu na
postavke rutera.

Pretpostavimo da želimo umrežiti 6 računala u mrežu.

RAČUNALO IP MASKA ZADANI PREFERIRANI ZAMJENSKI

ADRESA PODMREŽE PRISTUPNIK DNS DNS
POSLUŽITELJ POSLUŽITELJ
Računalo 1 192.168.1.2 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4
Računalo 2 192.168.1.3 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4
Računalo 3 192.168.1.4 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4
Računalo 4 192.168.1.5 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4
Računalo 5 192.168.1.6 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4
Računalo 6 192.168.1.7 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4

Sada idemo postaviti Radnu grupu ( Workgroup ) tj. njen naziv koji će biti identičan na
svim računalima ( radi pristupanja dijeljenim mapama ( folderima ))
Na Radnoj površini ( Desktopu ) kliknimo desnom tipkom miša na ikonu Moje
računalo ( My Computer ) a potom na Svojstva ( Properties )

Otvorio nam se novi dijaloški prozor i na Kartici ( Tab ) Naziv računala (Computer
Name ) kliknite na gumb Promjeni ( Change ) a potom na novootvorenom prozoru u
polje za Naziv računala ( Computer Name ) upišite Računalo 1 a u polje Radna grupa
( Workgroup ) upišite naziv koji želite dati radnoj grupi. Npr.. MREZICA. Kliknite na U
redu ( OK ) i zatvorite prozor pod nazivom Svojstva računala ( System Properties ).

Sada ste definirali naziv radne grupe koja će biti povezana u mrežu. Ovakav isti naziv
Radne grupe ( Workgroup ) morate postaviti za sva računala u mreži. Sam Naziv
računala ( Computer Name ) ne bi trebao biti isti, nazovite ga Računalo 2, Računalo 3 ili
Mamino, Tatino, Sestrino, Bratovo…
7.1.2. Internet

7.1.2.1. Što je to Internet?

Internet je globalna svjetska komunikacijska mreža. Sastoji se od
informatičke opreme (poslužitelji, radne stanice, kućna računala,
prijenosna računala), međusobno povezane uređajima za
električnu, svjetlosnu ili bežičnu komunikaciju. Internet nitko ne
posjeduje. Pojedini njegovi dijelovi u vlasništvu su različitih tvrtki
ili pojedinaca, ali nitko ne može prodati ili kupiti Internet. Ako se
kao pojedinac priključite na Internet posredstvom pružatelja
Internet usluga (npr. Globalneta, Iskona, HT-a i sl.) tada ste i vi dio
Interneta – omogućili ste svima u svijetu kontaktiranje s Vama, baš
kao što i Vi možete kontaktirati s cijelim svijetom.
Zaključak: Internetom zovemo globalnu svjetsku mrežu sastavljenu
od mnogobrojnih mreža svih veličina, povezanih zajedno tako da omogućuju međusobnu
komunikaciju.

7.1.2.2. Kako je nastao Internet?

Sredinom 1960-ih godina, u jeku hladnoga rata, američko
ministarstvo obrane, DoD (Department of Defense) željelo
je mrežu koja bi preživjela nuklearni rat. Tradicionalne
telefonske mreže smatrane su previše ranjivima, s ozirom
da je gubitak jedne linije ili prespojnoga centra mogao
značiti prekid cjelokupne komunikacije.
Da bi riješio ovaj problem, DoD se obratio svojoj agenciji za
napredne istraživačke projekte, ARPA-i (Advanced Research
Projects Agency). ARPA je osnovana u hladnoratovskom
razdoblju, 1958. godine kao odgovor na sovjetsko lansiranje
satelita Sputnjik I i Sputnjik II (4.10 i 7.11. 1957.). Njena je zadaća bila djelovati u sklopu
američkog svemirskog programa ili područjima vrlo srodnim navedenome, uz promicanje
napredne tehnologije iskoristive u vojne svrhe. ARPA nije imala znanstvenike, niti laboratorije,
u biti se sastojala samo od ureda i (u odnosu na standarde Pentagona) malog proračuna. Svoju
je zadaću ispunjavala dodjeljivanjem donacija i ugovora sveučilištima i tvrtkama čije su joj se
zamisli doimale obećavajućima.
Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća Paul Baran, znanstvenik u Rand Corporation,
najpoznatijem američkom istraživačkom centru, tražio je način kako povećati pouzdanost
telefonske mreže u slučaju nuklearnog rata. Došao je na ideju da digitaliziranu poruku razbije
u pakete. Svaki paket nosio bi adresu pošiljatelja i odredišta, odnosno primatelja, i bio
prenesen najdjelotvornijim putem (rutom) u tome trenutku. Bio je to početak paketnog
prijenosa podataka. Zamisli Paula Barana objavljivane su ranih 60-ih godina dvadesetog
stoljeća u nizu izvješća RAND korporacije.
Nešto kasnije, psiholog J.C.R. Lichlider, prvi direktor ARPA-inog ureda za obradu podataka
došao je na ideju da se isti princip primijeni na komunikacije između računala. Nekoliko
najranijih donacija ARPA-e primila su sveučilišta usmjerena na razvoj toga, tada prilično
radikalnoga projekta paketnoga prespajanja. Kada su se rezultati pokazali obećavajućima,
ARPA je objavila natječaj za gradnju mreže. Svoje je ponude predalo dvanaest tvrtki. Nakon
procjene dobivenih ponuda, ARPA je odabrala BBN, tvrtku iz Cambridgea u Massachusettsu, i u
prosincu 1968. sklopila s njom ugovor o razvoju hardwarea i softwarea potrebnog za rad
podmreže.
Nakon što je izgradio prvu inačicu mreže i uspješno ostvario razmjenu poruka između njenih
čvorova, ubrzo je postalo jasno da BBN smatra svoj posao dovršenim. No time su se samo
otvarale nove mogućnosti i novi problemi.
Da bi riješio problem programske podrške radu mreže, Larry Roberts iz ARPA-e sazvao je u ljetu
1969. sastanak istraživača s područja mrežne tehnologije, uglavnom studenata sa sveučilišta
Snowbird iz Utaha. Studenti su očekivali stručnjaka za mrežnu tehnologiju koji će im izložiti
planove mreže i softwarea, te im potom dodijeliti zadatak pisanja dijelova programa. Bili su
zaprepašteni nakon što su saznali da ne postoji niti veliki stručnjak, niti plan razvoja, već da
sami trebaju smisliti što im je činiti.
Grupa studenata na kalifornijskom sveučilištu UCLA (University of California at Los Angeles),
nakon brojnih pokušaja uspostavljanja veze telefonskom linijom s drugim računalom, slavila je
21.11.1969. svoj prvi uspjeh. Okupljeni oko profesora Leonarda Kleinrocka znatiželjno su
motrili ekran IBM-ovog računala, nestrpljivo očekujući odgovor kolege sa sveučilišta Stanford
(udaljenog nekoliko stotina kilometara) na pitanje: "Da li nas primaš?". Odgovor je na ekran
stigao za treptaj oka: "Da".
Među studentima je bio i Vinton Cerf, koji je lansirao ideju povezivanja na taj način istraživača
američkih sveučilišta i upoznavanja s radom i preokupacijama istraživanja, s ciljem
međusobnoga priopćavanja rezultata i tako djelujući za zajedničko dobro. Ta zamisao temelj
je današnjega Interneta.
U prosincu 1969. u rad je puštena eksperimentalna mreža sa četiri čvora: UCLA (University of
California at Los Angeles), UCSB (University of California at Santa Barbara), SRI (Stanford
Research Institute) i UoU (University of Utah). Ova je četvorka odabrana zbog brojnih veza sa
ARPA-om, kao i zbog toga što je svaki čvor imao različite, potpuno nekompatibilne računalne
resurse. Što se više računala isporučivalo i instaliralo, to je mreža više rasla; ubrzo se proširila
diljem SAD-a.
Pored pomaganja i pokroviteljstva nad rastom ARPANET-a, ARPA je financirala i razvoj
satelitskih mreža i mobilnih paketnih radio-mreža. Jedna od poznatijih demonstracija ovoga bio
je kamion iz kojega je istraživač mogao koristiti računalo u Londonu, dok se istodobno vozio
Kalifornijom. Obilazeći Kaliforniju, istraživač je komunicirao paketnom radio-mrežom sa SRI-
em. Poruke su se zatim prosljeđivale u ARPANET, do istočne obale SAD-a, a odande satelitskom
mrežom u University College in London.
Eksperiment je također pokazao da postojeći ARPANET protokoli ne odgovaraju potrebi
korištenja različitih mreža. Ovo je opažanje potaklo daljnja istraživanja i razvoj, čiji vrhunac
je bio TCP/IP protokol komunikacije. Kako bi ohrabrila daljnji rad na TCP/IP-u, ARPA je
dodijelila nekoliko ugovora BBN-u i UCB-u (University of California at Berkeley) da ga uključe u
Berkeley UNIX. Istraživači u Berkeleyu razvili su prikladno programsko mrežno sučelje i napisali
mnoge aplikacije i programske alate kojima se olakšavao mrežni rad.
Mnoga su sveučilišta upravo tada nabavila drugo ili treće VAX računalo i umrežila ih u lokalnu
mrežu (LAN, Local Area Network), no nisu imala nikakvoga softwarea za rad u mreži. Nakon što
je na tržište izašla verzija 4.2 BSD-a (Berkeley System Distribution), s TCP/IP-om i svim
potrebnim programima, sveučilišta su ga odmah usvojila. Nadalje, TCP/IP je omogućio lako
priključenje lokalne mreže na ARPANET, što su mnoga sveučilišta i učinila.
Do 1983. ARPANET je postao stabilna i uspješna mreža, s preko 200 čvorova i stotinama
računala priključenih na svakog od njih. Tada je ARPA mrežu prepustila komunikacijskoj
agenciji američkog ministarstva obrane, DCA (Defense Communications Agency), da je održava
i koristi kao svoju operativnu mrežu. Prvo što je DCA učinila, bilo je odvajanje vojnog dijela
(oko 160 čvorova, od kojih 110 u SAD i 50 izvan) u posebnu podmrežu, nazvanu MILNET
(MILitary NETwork, vojna mreža), sa strogo nadziranim prijelazima između MILNET-a i ostaloga,
javnoga dijela ARPANET-a.
1985., Institut inženjera elektrike i elektronike (IEEE) razvio je niz standarda za lokalne mreže
(LAN - Local Area Network), nazvanih IEEE 802 standardi. Ti su standardi široko prihvaćeni i
tvore jezgru većine lokalnih mreža. Jedan od IEEE 802 standarda, IEEE 802.3, poznatiji pod
nazivom "Ethernet", zbog svoje pristupačnosti i učinkovitosti postao je najšire korištena LAN
tehnologija u svijetu. Ethernet je 1972. razvio istraživački centar u Palo Altou (kolokvijalno
poznat kao Xerox PARC) i tamošnja je mreža vjerojatno bila prvi pravi LAN. Zbog sveukupne
pristupačnosti Ethernet tehnologije lokalnih mreža, dolazi i do značajne ekspanzije ARPANeta.
Tijekom 1980-ih, ARPANET-u su priključivane dodatne (posebno LAN) mreže. Kako je mreža sve
brže rasla, pronalaženje pojedinačnih računala u njoj postajalo je sve teže, zbog čega je
ustrojen sustav domena nazvan DNS (Domain Naming System).
Paralelno s rastom ARPANET mnoge su tvrtke, po uzoru na ARPANET, stvarale vlastite privatne
mreže, postupno ih povezujući sa samim ARPANET-om.
Jedna od lokalnih mreža koja se tada priključuje na ARPANet naziva se NSFNet (National
Science Foundation Network), sa svrhom ponude preko svojih snažnih servera usluge velikih
proračuna istraživačkim centrima i sveučilištima diljem SAD-a. NSFNet tada počinje s
organizacijom infrastrukture međunarodne računalne mreže uvodeći kao novost stvaranje
velikih lokalnih mreža na razini regija ili država koje su se zatim spajale na svjetsku mrežu
putem zakupljenih telefonskih linija. Tako nastaje Internet kakvim ga znamo danas
U početku Internet koriste mahom akademske organizacije širom svijeta zbog nepostojanja
infrastrukture i ograničene brzine prijenosa podataka, koja je bila premala da bi zadovoljila
šire korisnike prijenosom slike, zvuka ili drugih multimedijalnih informacija.
Do 1990. ARPANET su nadrasle nove mreže, dok se on sam vrlo slabo razvijao, te je stoga
ugašen. Ipak, MILNET je nastavio postojati kao američka vojna mreža. Iako se ARPANET kao
posebna mreža izgubio, a 1995. nestao je i NSFNet, iza njih je ostao konglomerat mnoštva
privatnih i javnih mreža koje danas jednim imenom zovemo Internet.
Vinton Cerf se 26 godina kasnije prisjeća kako je početak bio plod tehničkih izazova, daleko od
zamisli kakve će sve implikacije uslijediti. Tisuće ljudi sudjelovalo je u projektu stvaranja
"Mreže svih mreža", današnjeg Interneta. On je rezultat kolektivnog rada i kao takav ispunio je
okvire zacrtane u samom začetku - postao je mreža koja povezuje mreže u globalni sustav
prijenosa informacija.

7.1.2.3. U čemu je razlika između World Wide Weba (WWW) i Interneta?

Pojam Internet obuhvaća i hardver i softver koji se nalazi u toj mreži, kao i sve usluge koje se
mogu pronaći u njoj. World Wide Web je samo jedna od usluga koje se mogu naći na
Internetu. Doslovan prijevod termina WWW bio bi "svjetska mreža". Međutim, takav opis je
nepotpun – WWW je svjetska mreža multimedijskih sadržaja. Multimedijski (više medija)
sadržaji su sadržaji koje možemo pregledavati pretraživačem kao što je Internet Explorer:
tekst, slike, zvukovi, animacije i sl, a sadrže hiperlinkove – veze s drugim sadržajima.
Zaključak: WWW je usluga prikazivanja informacija u obliku stranica ispunjenih tekstom,
slikama, animacijama, popraćenih zvukovima, koje su pomoću Internet tehnologija povezane s
drugim sličnim stranicama. Takve stranice zovemo web stranicama (od World Wide Web).
7.1.2.4. Što je to web sjedište?
Web sjedište (Web site) skupina je web stranica jedne te iste tvrtke ili pojedinca. Primjerice,
tvrtka KUTJEVO d.d. ima web sjedište čija je početna stranica http://www.kutjevo.com/.
Unutar toga svog web sjedišta, tvrtka ima više različitih web stranica koje opisuju proizvode ili
usluge iz njene ponude. Te su web stranice međusobno povezane hiperlinkovima.

7.1.2.5. Što je to hiperlink?

Hiperlink ili hiperveza dio je teksta, slike ili animacije na web stranici koji će, kada kliknete na
njega, napraviti nešto od sljedećega:
 Odvesti vas na neki drugi dio stranice na kojoj se nalazite
 Odvesti vas na neku drugu web stranicu unutar istog web sjedišta
 Odvesti vas na web stranicu nekog drugog web sjedišta
 Omogućiti vam skidanje (download) datoteke na vaše računalo
 Pokrenuti aplikaciju, animaciju ili zvučni zapis
Hiperlinkovi se u pretraživačima najčešće prikazuju u plavoj boji i podcrtani su.
7.1.2.6. Što su to HTTP i HTML?
HTTP je kratica za HyperText Transfer Protocol – protokol za prijenos web stranica. To je
standardizirani jezik kojime vaš pretraživač web stranica od web poslužitelja može zatražiti
web stranicu. Web stranica koja se na zahtjev šalje na određeno klijentsko računalo je u biti
tekstualni dokument u kojem jednostavnim jezikom zvanim HTML (HyperText Markup
Language) piše koje dokumente (slike, test, animacije, zvuk) treba poslati korisniku na
računalo i kako ih na njemu prikazati.
Primjer:
Prva slika prikazuje HTML jezik koji opisuje jednu web stranicu, a druga slika prikazuje rezultat
HTTP zahtjeva za tu stranicu i kako ona izgleda nakon interpretiranja HTML jezika na strani
klijenta:
7.1.2.7. Što je to FTP?
FTP je kratica za File Transfer Protocol, standardizirani jezik za prijenos datoteka s
poslužitelja na klijenta, ili obratno, posredstvom Interneta. Nekada se često koristio, no danas
je njegova uporaba sve rjeđa. Koristi ga se najčešće u radu s poslužiteljima datoteka čija je
svrha ponuditi veći broj datoteka, ili veće datoteke korisnicima putem Interneta.
Na slici je dan kao primjer Microsoftov FTP poslužitelj na adresi ftp://ftp.microsoft.com:

7.1.2.8. Što je to URL?

URL je kratica za Uniform Resource Locator – drugo ime za jedinstvenu adresu računala na
Internetu koje nudi određenu uslugu. URL specificira tip usluge (npr. http ili ftp), te adresu
računala koje tu uslugu nudi.
Primjeri:
7.1.2.9. Što je to ISP?
ISP je kratica za Internet Service Provider, u doslovnome prijevodu "pružatelj Internet usluga".
Označava tvrtku koja pruža neke od sljedećih usluga:
 usluga pristupa Internetu (npr. putem javne telefonske mreže,
zakupljenih vodova, kabelske televizije, satelitske antene, i sl.)
 usluga korištenja elektroničke pošte (unajmljivanje poštanskoga
sandučića i razmjene poruka)
 usluga zakupljivanja web prostora na poslužiteljima ISP-a koji su
stalno dostupni s Interneta (tzv. "hostanje web stranica").
Neki od poznatijih ISP-ova u Hrvatskoj su Globalnet, HT, VIP i Iskon.

7.1.2.10. Sastav i struktura Web adrese ?

Svako računalo na Internetu ima svoju adresu koja se sastoji od naziva računala i hijerarhije
domena u kojoj se to računalo nalazi.
Vršna domena područje je koje omogućuje određivanje lokacije kojoj to računalo pripada.
Svakoj državi dodijeljena je njena vlastita vršna domena i to u obliku kratice. Tako npr.
Hrvatska ima domenu 'hr', Slovenija 'si', Bosna i Hercegovina 'ba' itd. Izuzetak od tog pravila su
jedino SAD, gdje se koristi više različitih vršnih domena od kojih svaka određuje tip
organizacije – vladine domene (gov), vojne (mil), komercijalne (com), edukacijske (edu) itd.
Osim vršne domene, unutar imena računala najčešće stoji i poddomena koja označava
pripadnost nekoj lokalnoj mreži, odnosno organizaciji unutar neke zemlje
Primjer: Iz imena računala 'www.pinexclusive.hr' vidimo da se računalo zove "www", da pripada
tvrtki "pinexclusive" i da se nalazi u Hrvatskoj.

7.1.2.11. Što je web pretraživač?

Web pretraživač aplikacija je koja omogućuje prikazivanje web stranica. Takva aplikacija,
naravno, mora "znati" HTPP protokol kako bi mogla od web poslužitelja zatražiti web stranicu,
kao i HTML jezik kako bi mogla ispravno interpretirati razmještaj teksta, slika i animacija na
stranici, te je tako oblikovati. Neki od najpoznatijih pretraživača web stranica su Microsoft
Internet Explorer, Mozzila, Netscape Navigator i Opera.
7.1.2.12. Što je tražilica?
Tražilaca je usluga na Internetu koja omogućuje pretraživanje Internet stranica u potrazi za
željenim informacijama. Tražilice čuvaju podatke o pojedinim web stranicama kao što su
ključne riječi, učestalost njihovog pojavljivanja na stranici, posjećenost stranice i sl. Tražilice
imaju podatke samo o stranicama koje su im prijavljene, ili za koje su samostalno saznale.
Važno je znati da tražilice nemaju potpune podatke o svim stranicama na Internetu.
Postoji veći broj tražilica na Internetu. Tražilici je moguće zadati neki termin, frazu, rečenicu
ili sl. – npr. "web pretraživači" i ona će pretražiti svoju bazu u potrazi za tim ključnim riječima i
prikazati popis web stranica na Internetu koje sadržavaju navedene ključne riječi.

Nakon što kliknete na gumb Traži, pokazati će se rezultat pretrage.

Klik na pronađeni link odvesti će vas na željenu internet stranicu.

7.1.2.13. Što su kolačići (cookies)?
Neke su web stranice projektirane tako da pamte posebnosti pojedinih korisnika. Primjerice,
stranice na kojima se obavlja elektronička kupovina, stranice koje provode ankete, odnosno
bilo koje stranice koje prikupljaju podatke svojstvene pojedinačnome posjetitelju. Čuvanje
takvih podataka na strani poslužitelja, ako nije nužno, moglo bi iziskivati značajne resurse za
pohranu – koji opet mogu biti vrlo skupi, pa je to neisplativo. Rješenje koje se rabi u tu svrhu
čuvanje je tih podataka na strani korisnika kojemu pripadaju.
Dakle, ako Vi kao korisnik posjetite stranice neke Internet trgovine i ispunite formular s vašim
podacima, ili stavite neke predmete koje namjeravate kupiti u vašu "elektroničku košaricu",
većina stranica će te podatke pohraniti na disku vašeg računala u sakrivenoj tekstualnoj
datoteci zvanoj "kolačić" (cookie).

7.1.2.14. Što je privremeni spremnik (cache)?

Web stranice nalaze se pohranjene na diskovima poslužitelja na Internetu. Kada u pretraživaču
na svom računalu upišete adresu web stranice događa se sljedeće: poslužitelj prima vaš
zahtjev, analizira što ste točno tražili, odlazi na svoj disk i pronalazi datoteke koje sadrže
traženu stranicu, te vam je šalje kao niz podataka kroz Internet na vaše računalo. Vaše
računalo prima taj niz podataka, snima ga u datoteke na svom disku i zatim te datoteke (koje
čine web stranicu) prikazuje u pretraživaču.
Dohvaćanje stranice s diska unutar računala puno je brže od dohvaćanja stranice s diska
poslužitelja i njenoga slanja/primanja između računala povezanih Internetom.
Privremeni spremnik, popularno zvan "keš" (cache) naziv je za mapu na vašem disku u kojoj se
čuvaju stranice dohvaćene s Interneta. One se čuvaju zato da bi se prividno ubrzala
komunikacija vašeg računala s poslužiteljima na Internetu. To se očituje na sljedeći način:
 kada prvi puta zatražite neku web stranicu, ta se stranica dohvaća s
poslužitelja na vaše računalo i zbog relativno spore veze s
poslužiteljem na Internetu njeno prikazivanje u pretraživaču je
postupno, dio po dio – kako koji dio stranice pristigne
  ako nakon toga zatražite ponovno tu istu stranicu, ona će se u
pretraživaču prikazati gotovo trenutno, zato što se više ne dohvaća
preko Interneta, nego iz privremenog spremnika na vašemu lokalnom
disku
Sadržaj privremenoga spremnika možete pogledati ako u Internet Exploreru:
 kliknete na Tools / Internet Options...
 u dijelu "Temporary Internet files" na kartici General kliknete na
Settings
 u okviru Settings kliknete na View Files

Kako se web stranice na Internetu mijenjaju, tako i stranice pohranjene u privremeni spremnik
imaju "vijek trajanja" - koliko dugo mogu ostati u spremniku i prilikom pozivanja dohvaćati se iz
spremnika, uz pretpostavku da unutar tog vremena neće zastarjeti, odnosno da se izvornik na
Internetu neće promijeniti.
7.1.3. Sigurnost

7.1.3.1. Što su zaštićene web stranice?

Zaštićene web stranice su stranice koje dozvoljavaju ograničen pristup. U većini slučajeva
ograničenje pristupa provodi se kroz traženje korisničkoga imena i lozinke prilikom pokušaja
pristupanja.
Primjerice, web stranice tvrtki M SAN Grupa, Microsoft, HP i sl. imaju javni i zaštićeni dio. Dok
javnome dijelu može pristupati bilo tko s Interneta, zaštićeni dio sadrži poslovne informacije
kojima mogu pristupati samo partneri tih tvrtki, kojima one u tu svrhu daju korisničko ime i
lozinku.

7.1.3.2. Što je digitalni certifikat?

Internet je javan i stoga nesiguran medij, nešto poput radiovalova. Bilo tko može postaviti
antenu i primati radijski ili televizijski prijenos, bez obzira da li to strana koja odašilje želi ili
ne želi. Isto tako, bilo tko može se priključiti na Internet i presretati tuđi promet – npr. čitati
tuđu poštu, pratiti dopisivanje pojedinaca na Internetu, pribavljati korisnička imena i lozinke
itd.
Srećom, relativno mali broj je pojedinaca koji znaju kako to činiti, i još manje onih koji imaju
dovoljno motivacije, vremena, volje i sredstava kojima će to činiti. Ipak, iako ih ima malo,
određenu vrstu prometa potrebno je zaštititi. Prije svega, to su financijske transakcije, poruke
koje predstavljaju poslovnu, vojnu ili državnu tajnu i sl.
Sigurnost prijenosa podataka putem Interneta ostvaruje se njihovim kriptiranjem. Programi za
kriptiranje koriste digitalne certifikate. Digitalni certifikat sastoji se od ključa za kriptiranje
i/ili dekriptiranje, te podataka o osobi/tvrtki za koju je taj ključ izdan, tko ga je izdao i na koji
rok.
Digitalni certifikat može se koristiti za potpisivanje email poruka, s ciljem osiguranja njihove
vjerodostojnosti, za dokazivanje identiteta na Internetu, za kriptiranje sadržaja i sl.
Digitalni certifikat možete vidjeti u Internet Exploreru ako otiđite na stranice koje ih koriste,
npr. http://www.paypal.com ili https://www.zaba.hr/ebank/gradjani/Prijava, te potom
dvostruko kliknete na lokot u statusnoj liniji Internet Explorera, na dnu prozora:

Nakon toga otvoriti će se prozor s opisom digitalnoga certifikata koji se koristi za kriptiranje
prometa prilikom elektroničkoga poslovanja sa PayPalom:
7.1.3.3. Što je kriptiranje?
Kriptiranje je postupak kojim se izvorni podaci (tekst,
slika, zvuk, animacija...) preobličuju u nerazumljiv oblik.
Takvi, kriptirani podaci, imaju smisla samo onim
pojedincima koji posjeduju ključ za njihovo vraćanje u
izvorni, razumljiv oblik. Postoje različiti postupci
kriptiranja. Suvremeni programi za kriptiranje postaju
toliko sigurni (neprobojni) da neke vlade od njihovih
proizvođača traže da u njih ugrade "stražnji ulaz" (back
door), odnosno mogućnost dekriptiranja podataka koja će
biti poznata samo policiji, vojsci, tajnim službama i sl. Ovi zahtjevi proizlaze iz nastojanja da
se kriminalcima, teroristima itd. onemogući komuniciranje koje vlada neće moći nadzirati.

7.1.3.4. Što je to virus?

Računalni virus je program, točnije računalni kod, koji, pretvarajući se da
je nešto drugo, ima za cilj izazvati neočekivane, neugodne i često
nepoželjne situacije, a može izazvati manju ili veću štetu na vašem
računalu, kao što je npr. gubitak podataka s tvrdoga diska. Često je
napisan na način koji mu omogućuje samostalno "razmnožavanje" i širenje
sa jednog računala na drugo.

7.1.2.5. Kako se virusi prenose?

Virus je moguće prenijeti u obliku e-mail poruke odnosno priloga (attachment) u poruci,
zaražene datoteke na disketi ili CD ROM-u, putem komunikacijskih programa kao što su IRC i
ICQ, itd. Neki virusi se aktiviraju odmah po dolasku na novo računalo, drugi su pak podešeni da
se aktiviraju u određeno vrijeme, datum, itd.
7.1.3.6. Vrste virusa
Općenito virusi se dijele u tri glavne skupine:
 virusi koji inficiraju datoteke - neki od takvih
virusa zaražuju programske datoteke, obično
određene .com i .exe datoteke. Kada se program
pokrene, pokrene se i virus. Drugi pak dolaze
samostalno i njihovo pokretanje neovisno je o
ostalim programima
 virusi koji inficiraju sistemske ili pogonske
datoteke - smještaju se u određena sistemska
područja na disku, odnosno ukoliko zaražuju
pogonske datoteke (boot sector) - u pogonska
područja na disku
 makro virusi - donedavno najčešći oblik virusa,
koji inficira npr. MS Office aplikacije. Ova vrsta čini uglavnom
najmanje štete od svih vrsta virusa
U posljednje vrijeme najrašireniji su virusi koji se šire putem Interneta, tj privitaka
(attachment) u e-mail porukama. Takvi virusi sami se, bez znanja vlasnika zaraženog računala
šalju na e-mail adrese koje pronađu na računalu, u adresaru ili na samome Interentu.

7.1.3.7. Kako se zaštititi od virusa?

Najbolji način zaštite od virusa jest pažljivo praćenje izvora
dokumenata ili programa koji se snimaju ili pokreću na računalu.
Obzirom da ovo postaje dosta teško u uvjetima sve većeg širenja e-
mail virusa, uporaba antivirusnoga programa postaje apsolutna
nužnost. Uz njih ćete od vašeg distributera ili proizvođača
antivirusnog programa redovito dobivati i upozorenja i obavijesti o
novim virusima. Ukoliko pak to upozorenje ne dolazi od
vjerodostojnoga izvora, vjerojatnost je da se radi o tzv. virus hoax-u,
odnosno lažnom upozorenju.

7.1.3.8. Što je to antivirusni program?

Antivirusni (AV) programi su programi koji služe za pregledavanja (skeniranje) i zaštitu
računala od virusa, crva i drugih oblika malicioznog koda. Ukoliko AV program prepozna virus -
pokušati će ga izbrisati ili spremiti "karantenu", odnosno, ukoliko je vaše računalo već otprije
zaraženo, pokušati će ukloniti ili "dezinficirati" virus. U nekim slučajevima, a ovisno o vrsti
virusa, nakon toga postupka biti će potrebno popraviti određene datoteke koje je virus svojim
djelovanjem oštetio.
7.1.3.9. Što je to hoax?
Primili ste e-mail poruku naslovljenu (Subject:) "Oprez virus" ili "Otkriven novi opasni virus". U
poruci piše: "Tvrtka ta i ta objavila je postojanje novog virusa koji je 10 puta opasniji od nekog
već postojećeg. Ne otvarajte poruke naslovljene tako i tako jer će se dogoditi nešto
straaaašno. Pošaljite ovo upozorenje na što više adresa...".
Takva e-mail poruka zapravo je lažno upozorenje o nepostojećemu virusu - pojava koja se
naziva hoax ili scare viruses. Hoax poruke gotovo uvijek sadrže informacije o otkrivanju nekoga
novog virusa koji navodno može napraviti najrazličitije stvari - uništiti sve podatke, računalo...
Pri tome često se upotrebljavaju razni tehnički termini i imena poznatih tvrtki kako bi ljudi
lakše povjerovali u istinitost poruke, kao i upozorenja da se ne primaju i otvaraju e-mail
poruke s određenim tekstom u polju Predmet. Međutim jedina svrha tih poruka širenje je
panike, te nagovaranje ljudi da pošalju (forward) tu poruku što većem broju svojih prijatelja i
suradnika (zato ćete takve poruke i dobivati naslovljene FW: xxxx). Upravo u tome jeste i
najveća šteta koju hoax može napraviti - slanje i primanje tisuće beskorisnih e-mail poruka.

7.1.3.10. Što napraviti kada primite hoax poruku?

Provjerite (linkovi ispod ovog teksta) je li virus koji se spominje u poruci koju ste primili
stvaran ili spada u kategoriju hoaxa. Ako je u pitanju hoax, jednostavno obrišite poruku i
zaboravite je. Ako se radi o pravom virusu, potražite više informacija o tehnikama otkrivanja i
otklanjanja virusa na stranicama proizvođača antivirusnog softvera.
Linkovi na kojima možete pročitati više o hoaxu:
http://www.sophos.com/virusinfo/articles/hoaxes.html
http://www.symantec.com/avcenter/hoax.html
http://vil.mcafee.com/hoax.asp?
Primjer hoaxa (California IBM Hoax):
"Subject: [Fwd: VIRUSSSSSS!]
Otkrivena su dva nova virusa koji dolaze putem e-maila pod naslovom: CALIFORNIA IBM i GIRL
THING. Microsoft obavjescuje da su vrlo jaki, jos jaci od nedavne posasti pod naslovom "Love".
Za njih nema lijeka. Gutaju svaku informaciju s hard-diska, unistavaju: Netscape Navigator i
Microsoft Internet Explorer. Ne otvarajte nista pod gornjim naslovima. Opasnost je veca jer je
relativno malo ljudi upoznato! Jos je jedna poruka koju UCL salje s molbom da cirkulira sto je
moguce sire: Ako primite putem e-maila poruku s dodatkom za ekran (screensaver) naslovljenu
BUDDLY SIP, ni u kom je slucaju nemojte otvarati. Odmah je izbrisite. Kad biste ju otvorili
izgubili biste sve datoteke s Vaseg hard-diska. Zna se samo da je taj virus lansiran prije pet
dana i da je rijec o novom iznimno opasnom virusu. Proslijedite ove poruke na sto veci broj
adresa. Bude li mnostvo ljudi upozoreno o tom virusu, propast ce njegova namjena. AOL
potvrdjuje da je taj virus iznimno mocan, nijedan ga program ne moze unistiti."
Neki od dosta raširenih hoax virusa bili su SULFBNK.EXE, JDBGMGR.EXE ili TEDDY BEAR hoax.

7.1.3.11. Što je spam?

Spam naziv je za neželjene e-mail poruke, odnosno one koje dobijate a

da ih niste tražili. Najčešće su to razne poslovne ponude, reklame, lanci
sreće, pozivi za posjet nekom web site-u i sl.

7.1.3.12. Što je firewall?

Firewall, ili u hrvatskome prijevodu "vatrozid" izraz je koji
potječe iz građevinarstva a označava posebno konstruirani zid
otporan na vatru, čiji zadatak je u slučaju požara u zgradi
ograničiti širenje vatre.
Na računalima priključenim na Internet postoje povjerljivi podaci
do kojih njihovi vlasnici ne bi željeli dopustiti pristup svim
korisnicima Interneta. Zbog toga se između takvih računala ili
mreža i Interneta često postavlja firewall, čiji zadatak je zaustaviti
nepoželjan promet sa Interneta u mrežu ili računalo koje se štiti.
Firewallovi propuštaju odabranu vrstu prometa, npr. elektroničku poštu i web stranice, dok
onemogućavaju ostale oblike komunikacije koji se potencijalno mogu iskoristiti za neželjen
pristup podacima, ili u neke druge zlonamjerne svrhe.
7.1.4. Prvi koraci u radu s pretraživačem weba

7.1.4.1. Otvaranje i zatvaranje web pretraživača

Web pretraživač Microsoft Internet Explorer otvara se na neki od sljedećih načina:
 učiniti dvostruki klik na IE sličicu na radnome stolu:

 pomoću Start izbornika: Start / Programi / Internet Explorer /

Internet Explorer
Internet Explorer u svojim alatima sadrži jednostavne navigacijske tipke koje olakšavaju
kretanje kroz sadržaje na Internetu. To su alati BACK za gledanje prethodne stranice,
FORWARD za kretanje naprijed, STOP za prekid očitavanja, REFRESH za početak ponovnog
očitavanja, te HOME za odlazak na početnu adresu o čemu će više riječi biti kasnije.

Pored ovih uobičajenih alata, postoje još i alat za pretraživanje SEARCH, alata za dodavanje
stranice u listu omiljenih stranica FAVORITES, alat za pretraživanje i reprodukciju
multimedijalnih sadržaja (audio, video, animacije...) MEDIA, te alat za pregledavanje liste
posjećenih stranica HISTORY:

Također, na raspolaganju je i alat za pregledavanje elektroničke pošte MAIL, ispis web stranice
PRINT, alat za uređivanje web stranice (poziva Microsoft Frontpage ili sl. aplikaciju) EDIT, za
diskusije DISCUSS, te za razmjenjivanje poruka ili čavrljanje MESSANGER (poziva Microsoft
Instant Messanger aplikaciju):
Prikaz Internet explorer pretraživača:

Prikaz Mozzila Firefox pretraživača

7.1.4.2. Promjena "Home Page" stranice

Home Page predstavlja stranicu koja se učitava prilikom pokretanja Internet Explorera. Tu
stranicu možemo postaviti na dva načina:
 povlačenjem ikone iz adresnog polja na alat HOME
 upisivanjem adrese stranice preko aplikacijskih izbornika Tools /
Internet Options / General:

Klikom na gumb Use Blank briše se adresa iz adresne linije što za posljedicu ima učitavanje
prazne stranice.

7.1.4.3. Prikaz željene stranice

Da bi se prikazala željena stranica, potrebno je:
 otvoriti Internet Explorer ili Mozzila Firefox
 u Address dijelu prozora utipkati punu adresu stranice u URL obliku
(npr. http://www.tportal.hr, ili ftp://ftp.carnet.hr)
7.1.4.4. Otvaranje stranice u novom prozoru

Ponekad možete poželjeti link na stranici koju trenutno gledate otvoriti u novome prozoru, a
ne u trenutnome (npr. želite paralelno imati otvorenu trenutnu stranicu i onu na koju pokazuje
link na trenutnoj stranici). To je moguće učiniti tako da:
 umjesto uobičajenog lijevog klika na link, učinite desni klik na link
 Otvoriti će vam se brzi izbornik na kojem odaberite opciju "Open in
New Window"

7.1.4.5. Zaustavljanje dobavljanja (downloada) stranice

Neke stranice su toliko krcate slikama, animacijama, zvukovima i sl. da im je potrebno iznimno
dugo učitavanje. Neke imaju greške u kodu koji može "zamrznuti" učitavanje stranice na pola.
Neki puta greškom ćete kliknuti na neželjeni link. Svi ti slučajevi imaju zajednički ishod – želite
zaustaviti daljnje učitavanje te stranice. To možete učiniti klikom na alat STOP.
7.1.4.6. Osvježavanje stranice

Način i svrha rada privremenog spremnika, cachea, već je opisan. Svrha alata za osvježavanje
stranice REFRESH u ručnome je natjeravanju Internet Explorer da, umjesto da iz privremenog
spremnika prikazuje zastarjelu stranicu, ode na Internet i s web poslužitelja dohvati svježu
stranicu.

7.1.5. Uporaba pomoći

U svakome trenutku rada Internet Explorerom moguće je potražiti pomoć kako bi se razjasnili
termini, postupci ili problemi.

Sustav pomoći jedinstven je za sve Windows aplikacije, naravno s različitim sadržajem ovisnim
o pojedinoj aplikaciji. Pomoć se sastoji od:
 mogućnosti pretraživanja po sadržaju (Contents)
 mogućnosti pretraživanja po ključnim riječima (Index)
 slobodnog pretraživanja koje definira korisnik (Search)
 popisa korisniku najčešćih/najdražih tema koje pomoć sadrži
(Favorites)
7.1.6. Prikazivanje i sakrivanje alata iz trake alata
Internet Explorer omogućuje korisniku prilagođavanje svojim potrebama i ukusu njegova
izgleda. To je moguće učiniti preko izbornika View/Toolbars. Time će biti prikazani izbornici:
Standard Buttons – za prikaz ili sakrivanje standardnih alata,
Address Bar – za prikaz ili sakrivanje adresne linije,
Links – za prikaz ili sakrivanje najčešće korištenih linkova.
7.1.7. Prikazivanje i sakrivanje elemenata web stranica

Internet Explorer će, prema temeljnim postavkama, prikazivati sve elemente web stranica –
tekst, slike, animacije i sl. Postoji mogućnost isključivanja prikazivanja slika na web
stranicama kako bi se povećala brzina pribavljanja strance (jer se s poslužitelja tada ne skidaju
slike), no to umanjuje smisao, estetiku i učinkovitost web stranica, pa se danas rijetko koristi.
Isključiti ili uključiti prikazivanje slika na web stranicama možete preko izbornika
Tools/Internet Options/Advanced/Show Pictures.

7.1.8. Korištenje tražilica

Potrebe pretraživanja na Internetu ne sastoje se samo od pronalaženja zanimljivih informacija

na WWW servisu. Danas se traže e-mail adrese, najnovije vijesti, slikovni i zvučni materijali ili
članci na nekoj usenet grupi. Za potrebe svih ovih načina pretraživanja na Internetu, nastali su
razni specijalizirani mrežni servisi - tražilice.
Princip korištenja tražilica je jednostavan – u ponuđenu kućicu treba upisati neki termin,
pitanje, ključnu riječ ili slično po kojoj će se pronaći neka web-stranica. Uz Google, tu su još i
Altavista, Lycos,Yahoo, Go itd.
Pretraživači poput Internet Explorera prate veliki razvitak mreže i dodaju mogućnosti koje
olakšavaju mrežno pretraživanje.
U novije vrijeme tražilice nude dodatne pogodnosti kao što su prevođenje HTML stranica na
nekoliko svjetskih jezika, pretraživanje lokalnog računala ili razne informacije o zemljama
(vremenska prognoza, satelitske slike, zemljopisne karte).
Internet i mrežne komunikacije danas nude goleme količine podataka i onaj tko ih zna pronaći i
iskoristiti u velikoj je prednosti. Mrežni pretraživači taj zadatak olakšavaju i pomažu pri
pronalaženju traženih informacija.

7.1.8.1. Kako radi tražilica?

S tehničke strane, tražilice čine snažna računala (često i više njih povezano u jednu cjelinu) i
programska podrška koja obavlja posao pretraživanja i indeksiranja stranica. Svako računalo
posjeduje velike količine radne memorije (desetke GB) i sustav za pohranu podataka
(pronađenih i indeksiranih stranica s mreže).
Programska podrška sastoji se od tzv. mrežnoga pauka – programskog "robota" koji pretražuje
web stranice na Internetu i indeksira riječi unutar stranica, te baze podataka za njihovo
čuvanje. Indeksiranje stranica vrši se tempom od 2 do 10 milijuna u jednom danu, a baze
podataka stalno se osvježavaju.
Podaci se korisnicima predstavljaju u raznim oblicima (popisi, mape, kategorije podataka).
7.1.7. Ispis
Za ispis web stranice potrebno je odabrati naredbu File/Print ili učiniti klik na sličicu PRINT

na alatnoj liniji.

7.2. Komunikacije

7.2.1. O Microsoft Outlook-u

MS Outlook program je za razmjenu poruka i suradnju između korisnika. Pomoću njega može se
upravljati:
 porukama (e-pošta, bilješke, telefonski razgovori),
 obvezama (dnevne, tjedne, mjesečne, godišnje, ponavljajuće –
tjedni poslovni sastanci),
 kontaktima (nazivi/imena, adrese, telefonski brojevi, e-mail adrese
…),
 zadacima (stvaranje obveza i događaja – sastanci, službena
putovanja, rođendani).
Outlook ujedno pomaže pri:
 komunikaciji (e-poštom, telefonom, slanje obavijesti pojedincima ili
grupama),
 stvaranju grupnih rasporeda (planiranje i organizacija zajedničkih
sastanaka i slično),
 dijeljenu informacija putem javnih mapa.

7.2.1.1. Temeljni pojmovi/objekti

Svaka informacija i/ili podatak koji se obrađuje/sprema/čuva u Outlook-u (prispjela e-pošta,
poslana e-pošta, obveza, zadatak, kontakt, bilješka itd.) naziva se stavka.
Za organizaciju i spremanje stavaka Outlook rabi odgovarajuće mape:
 Ulazna pošta (Inbox) – popis pristigle (ulazne) e-pošte
 Poslano (Sent items) – popis poslane (izlazne) e-pošte
 Skice (Drafts ) – nedovršene i neposlane poruke
 Izlazna pošta (Outbox) - poruke koje čekaju na slanje
 Kalendar (Calendar) – kalendar s obvezama i zadacima
 Kontakti (Contacts)– popis osobnih i poslovnih kontakata
(imena/nazivi, adrese, tel. brojevi, e-mail adrese i dr.)
 Zadaci (Tasks) – pregled osobnih i poslovnih zadataka (poslova)
 Bilješke (Notes) – mogućnost upisa informacija za podsjećanje na
pitanja, zamisli, upute i sl.
 Dnevnik (Journal) - popis aktivnosti vezanih uz neki kontakt (e-
pošta, tel. poziv, bilješka, zadatak). Također popis stavaka (s
 datumom i vremenom) koje se automatski stvaraju svaki puta kada
se napravi, otvori, zatvori i/ili spremi bilo koji dokument u
označenim (izabranim) programima iz paketa MS Office.
 Obrisano (Deleted Items) – izbrisane stavke

7.2.1.2. Pokretanje programa

Program se pokreće na jedan od uobičajenih načina koje nudi MS Windows okruženje :
 uporabom prečaca na radnom stolu
ili
 uporabom prečaca u programskoj liniji u dijelu za brzo pozivanje
(Quick Launch)
ili
 uporabom izbornika Programs (gumb Start – opcija Programs –
program Microsoft Outlook)

7.2.1.3. Izgled prozora

7.2.1.4. Traka Outlooka

Jednostavan pristup mapama omogućen je putem Trake Outlooka. Ona se sastoji od tri (3)
'pretinca':
Outlookovi prečaci (Outlook Shortcuts)
Moji prečaci (My Shortcuts)
Drugi prečaci (Others)
Pretinci se otvaraju klikom na njihov naziv, a sadrže prečace do pojedinih mapa.
7.2.1.5. Naslovna linija
Prikazuje se naziv trenutno otvorene mape s nekim podacima vezanim uz stavke u njoj (npr.
mapa Kalendar - datum trenutnoga prikaza).

7.2.1.6. Radna površina

Sadržaj, organizacija i izgled radne površine zavise od trenutno otvorene mape i trenutno
odabranoga prikaza.

7.2.1.7. Prikaz popisa mapa

Izborom Prikaz u glavnome izborniku - Popis mapa ili klikom na sličicu Izbor mapa u
alatnoj liniji dobije se prikaz popisa mapa Outlooka sličan prikazu u Windows Exploreru. On
može zamijeniti traku Outlooka.

7.2.1.8. Dodavanje mapa

Mape u Outlook-u dodaju se na sličan način kao u Windows Exploreru, na jedan od slijedećih
načina:
 izbor Datoteka (File) u glavnome izborniku - Novo … (New …) - Mapa
(Folder)
 desni klik na na popisu mapa - opcija Nova mapa (New Folder)
U okviru Stvaranje nove mape treba upisati i označiti sljedeće:
7.2.2. Uvoz/izvoz podataka
S obzirom na 'zatvorenost' Outlooka jedna od mogućnosti prijenosa podataka (stavak) s jednoga
računala na drugi i/ili iz jednoga Outlooka u drugi uporaba je postupka uvoza/izvoza :

7.2.2.1. Izvoz podataka

Izvozom podaci se iz mape Outlooka prebace (snime, pohrane) u posebnu datoteku (File) koja
se zatim uobičajenim postupcima poznatim iz okruženja MS Windowsa može prebaciti na drugi
medij (disketa, disk, CD, DVD …).
U tome korisniku pomaže Čarobnjak za uvoz i izvoz (Export/Import Wizard) (izbor - glavni
izbornik Datoteka - naredba Uvoz i izvoz …):
1. Izbor akcije Datoteka – Uvoz i izvoz

2. Izbor vrste izvozne datoteke

 3. Izbor mape Outlooka čiji sadržaj se želi izvesti

4. Određivanje naziva i mjesta (adrese – uređaja/jedinice/medija i mape) izlazne

datoteke

Klikom na gumb Završetak (Finish) podaci iz izabrane mape Outlooka izvoze se u imenovanu
datoteku i smještaju na izabranu adresu.
7.2.2.2. Uvoz podataka

Uvozom podaci se iz različitih programa, tj. tipova datoteke (Files) kopiraju (prenose) u mape
za uporabu u Outlook-u.
U tome korisniku pomaže Čarobnjak za uvoz i izvoz (Export/Import Wizard) (glavni izbornik
Datoteka - naredba Uvoz i izvoz…):
1. Izbor vrste uvozne datoteke

2. Izbor/određivanje datoteke iz koje se uvoze podaci

U okviru Odrednice, potrebno je odrediti način kako će se rukovati s

duplikatima stavki.
3. Izbor mape iz koje se uvoze podaci
 Ovdje je važno odrediti mjesto, tj. mapu Outlooka u koju se želi uvesti podatke
 u aktivnu, tj. trenutno označenu mapu
ili
 u istu mapu kao i u uvoznoj datoteci.
Klikom na gumb Finish, završava se uvoz podataka u Outlook iz vanjske datoteke.

7.2.3. E–pošta
Outlook omogućava jednostavno rukovanje porukama/e-poštom (primanje, izrada i slanje,
organizacija) s ciljem učinkovitoga komuniciranja s ostalim korisnicima širom Weba (Interneta).

7.2.3.1. Čitanje poruka (mapa Inbox)

Klikom na prečac Inbox u traci Outlooka ili na popisu mapa, na radnoj površini prikazuje se
sadržaj mape Inbox, tj. prikazuje se popis pristigle (ulazne) e-pošte.
Jednim klikom lijevim gumbom miša na redak poruke u popisu, sadržaj poruke prikazuje se u
oknu pregleda.
Prikaz okna pregleda uključuje se / isključuje izborom Prikaz (View) u glavnom izborniku –
naredba Okno pregleda (Preview Pane)
Prikaz početka svake poruke u popisu mogu će je uključiti / isključiti izborom Prikaz (View) u
glavnom izborniku – naredba SamoPregled (AutoPreview)
Dvostrukim klikom na redak poruke u popisu, poruka se otvara, tj. njen sadržaj prikazuje se u
novom prozoru. Otvaranjem poruke, sličica zatvorene koverte u retku popisa, pretvara se u
sličicu otvorene koverte.

7.2.3.2. Redanje (sortiranje) poruka

Klikom na zaglavlje stupca u popisu poruka (nazivi Šalje, Predmet, Primljeno …) poruke se
redaju (sortiraju) po uzlaznom / silaznom redoslijedu.
Slično, uporabom različitih pogleda na mapu Ulazna pošta, poruke se mogu redati i grupirati s
ciljem lakšeg pregledavanja:

7.2.3.3. Stvaranje nove poruke

Mapa Ulazna pošta treba biti otvorena i zatim se nekim od slijedećih postupaka otvara prozor
za stvaranje nove poruke e-pošte:

 klikom na sličicu
ili
 preko izbornika Datoteka (File) u glavnom izborniku – naredba Novo
(New) – naredba Poruka poštom (Message)
ili
 pritiskom kombinacije Ctrl + N na tipkovnici
U polje Prima … (To) potrebno je upisati točnu e-mail adresu primatelja poruke.
Upisom primateljeve adrese u polje Kopija … (Cc) (ili više njih razdvojenih znakom ';') kopija
poruke poslati će se istovremeno i tome primatelju i njegovo ime biti će vidljivo ostalim
primateljima poruke.
Upisom primateljeve adrese u polje Na znanje … (Bcc) (ili više njih razdvojenih znakom ';')
kopija poruke poslati će se istovremeno i tome primatelju, ali njegovo ime neće biti vidljivo
ostalim primateljima poruke.
Klikom na bilo koji od gumba Prima, Kopija ili Na znanje otvara se okvir za razgovor u kojemu
je moguće izabrati primatelje iz popisa kontakata:

U polje Predmet (Subject) poželjno je (ali nije i nužno!) upisati predmet, tj. kratak opis
poruke.
U donji dio prozora nove poruke upisuje se njeno tijelo (sadržaj, tekst).

7.2.3.4. Slanje poruke

Uredno, tj. ispravno napisan poruka (sa svim potrebnim elementima) šalje se primatelju klikom
na gumb Pošalji (Send) .

7.2.3.5. Dodatne mogućnosti

Izborom Oblikovanje u glavnome izborniku – naredba HTML omogućeno je dodatno oblikovanje
teksta poruke izborom stila, fonta, boje, označivanjem i/ili obrojčivanjem i sl. Međutim,
pravila 'lijepoga ponašanja' prilikom komuniciranja e-poštom 'nalažu' provjeru može li
primateljevo računalo, tj. njegov program za obradu e-pošte prikazivati poruke u HTML-
formatu. Ako ne može, onda se uporaba HTML oblikovanja ne preporučuje.

Također moguće je zadati veći stupanj važnosti poruke klikom na gumb .

7.2.3.6. Slanje dokumenata (datoteka) e-poštom

Svaki dokument (datoteku) napravljenu nekim od programa iz paketa MS Office, skeniranu ili
nacrtanu sliku i slično moguće je poslati e-poštom kao privitak (Attachment) poruke.

7.2.3.7. Umetanje privitka

U bilo kojem trenutku stvaranja nove poruke, klikom na ili izborom Umetanje (Insert) u
glavnome izborniku – naredba Datoteke … (Files) otvara se okvir za razgovor za umetanje
privitka:

1. Odabrati dokument (ili više njih) koji se želi poslati kao privitak.
2. Kliknuti na gumb Umetni (Insert) Dodani dokument(i) biti će označen(i)
(smješteni) ispod tijela poruke.
Napomena: Prilikom umetanja privitaka važno je paziti na njihovu veličinu, jer vrijeme slanja
poruke (a to znači vrijeme zauzeća telefonske linije) zavisi od njene veličine.

7.2.3.8. Otvaranje privitka iz poruke

Poruka s privitkom označena je u popisu pristiglih poruka u mapi Ulazna pošta znakom
spajalice. Privitak u označenoj pristigloj poruci otvara se
 dvostrukim klikom na sličicu dokumenta u privitku u oknu pregleda

ili
 klikom na spajalicu u gornjem desnom uglu otvorene poruke.
Nakon toga, primatelj treba odlučiti želi li privitak odmah otvoriti (pri čemu upravljački sustav
MS Windows automatski pokreće odgovarajući program) ili ga spremiti na disk (pri čemu
primatelj određuje mjesto/mapu u koju će se dokument spremiti i pod kojim nazivom).

7.2.3.9. Spremanje poruke

7.2.3.10. Spremanje nove poruke

Nedovršenu i neposlanu poruku, moguće je spremiti s ciljem njenog kasnijeg dovršavanja:

 klikom na sličicu
ili
 izborom Datoteka (File) u glavnome izborniku – naredba Spremi
(Save)
Pri tome, poruka se sprema u mapu Skice (Drafts).
Napomena: Poruke spremljene u mapu Skice nisu poslane!

7.2.3.11. Spremanje pristigle poruke

Svaku pristiglu poruku moguće je spremiti na disk s ciljem kasnije uporabe :

1. U popisu pristiglih poruka (mapa Ulazna pošta) označiti poruku koju
se želi spremiti.
2. Izbor Datoteka (File) u glavnome izborniku – naredba Spremi kao …
(Save as …).
3. Odabrati mapu u koju se poruka želi spremiti.
4. Odrediti naziv i oblik pod kojim se poruka želi spremiti.
 5. Kliknuti na gumb Spremi (Save)

7.2.3.12. Odgovaranje na poruku

Na svaku pristiglu poruku e-pošte moguće je izravno odgovoriti pošiljatelju i svim primateljima.
Prilikom odgovaranja Outlook prilaže u odgovor tekst izvorne poruke na koju se odgovara (ako
to nije drugačije postavljeno u mogućnostima Outlook-a ).
1. Označiti ili otvoriti poruku u popisu pristiglih poruka (mapa Ulazna
pošta) na koju se želi odgovoriti. Za odgovaranje pošiljatelju
kliknuti na sličicu (Reply), a za istovremeno
odgovaranje svim primateljima kliknuti na (Reply
to All). Pri tome Outlook automatski preuzima adresu pošiljatelja i
stavlja je u adresu primatelja, a ispred predmeta izvorne poruke
dodaje riječ “Re:”.
2. Upisati tekst odgovora
3. Uključiti dodatne mogućnosti, ako su potrebne (važnost, privitak…)

4. Kliknuti na gumb Pošalji (Send)

Zbog lakšeg razumijevanja, odgovor se uvijek piše iznad teksta poruke na koju se odgovara, a
Outlook dodaje podatke o pošiljatelju i vremenu slanja, te obriše možebitne privitke.

7.2.3.13. Prosljeđivanje poruke

Svaku pristiglu poruku e-poštom moguće je proslijediti dalje drugim primateljima:

1. Označiti ili otvoriti poruku u popisu pristiglih poruka (mapa Ulazna
pošta) koju se želi proslijediti dalje

2. Kliknuti na sličicu (Forward)

3. Pri tome Outlook automatski dodaje riječ “FW:” ispred predmeta
izvorne poruke.
4. Odabrati primatelje, tj. upisati njihove e-mail adrese.
5. Ako je potrebno upisati tekst odgovora
6. Uključiti dodatne mogućnosti, ako su potrebne (važnost, privitak…)

7. Kliknuti na gumb Pošalji (Send)

7.2.3.14. Stvaranje nove poruke uporabom šablona

Šablone (Stationery) predlošci su napravljeni u HTML-u, a njihovom uporabom mogu se

napraviti vrlo efektne poruke:
 1. Izbor Akcije (Actions) u glavnome izborniku – naredba Nova poruka
poštom korištenjem (New mail message using) – naredba Više šablona
… (More stationery …)
2. U popisu označiti željenu šablonu

3. Klikom na gumb OK potvrditi izbor

4. Upisati tekst poruke.
Napomena: Poruka napravljena uporabom šablona je u HTML-formatu.
Pravila 'lijepoga ponašanja' prilikom komuniciranja e-poštom 'nalažu'
provjeru može li primateljevo računalo, tj. njegov program za obradu e-
pošte prikazivati poruke u HTML-formatu. Ako ne može, onda se uporaba
šablona, tj. HTML oblikovanja ne preporučuje.

7.2.3.15. Stvaranje nove poruke uporabom programa iz paketa MS Office

Nova poruka e-pošte može se napraviti uporabom bilo kojega programa iz paketa MS Office.
Prednost toga je u tome što se pri tome mogu rabiti svi dostupni alati u tim programima (za
razliku od Outlook -ovoga jednostavnog programa za pisanje):
Izbor Akcije (Actions) u glavnome izborniku – naredba Nova poruka poštom korištenjem (New
mail message using) – naredba Microsoft Office.
 1. Izabrati jedan od programa iz paketa MS Office
2. Primjer: Uporaba MS Excela
3. Nakon kreiranja poruke (upisom podataka u odgovarajuća polja),
klikom na gumb poslati poruku.
Naredba Slanje/primanje

7.2.3.16. Izvanmrežni rad

Prilikom rada u Outlook-u nije potrebno biti stalno on-line, tj. biti stalno spojen na mrežu
(Internet, Intranet, LAN…). To znači da Outlook omogućava izvanmrežni način rada.
U tome načinu rada, napravljene nove poruke e-pošte ne šalju se odmah, nego se privremeno
spremaju u mapu Izlazna pošta (Outbox). Isto tako, za to vrijeme niti ulazne poruke ne
pristižu na računalo, u mapu Ulazna pošta. Često je na računalu postavljeno neko vremensko
razdoblje kada se Outlook automatski spaja na mrežu i šalje i preuzima poruke e-pošte.

Klikom na gumb (Send/Receive) pokreće se trenutno spajanje Outlook - a na

mrežu, slanje poruka iz mape Izlazna pošta i primanje novih poruka u mapu Ulazna pošta.
Napredak tih postupaka može se pratiti u okviru za razgovor koji se pri tome otvori.
Označavanjem opcije Po završetku prekini vezu (Hang up when finished) u okviru, Outlook će
sam po završetku 'posla' slanja/primanja prekinuti telefonsku veze, ako je na Internet spojen
modemom.
Označavanjem opcije Uvijek sakrij dijalog (Always hide this dialog) taj okvir za razgovor neće
se prikazivati.

7.2.3.17. Organiziranje poruka

S ciljem lakšega snalaženja, pretraživanja i uređivanja e-pošte (podjednako poslane i pristigle)
poruke se mogu organizirati. Outlook omogućava 4 načina organiziranja:
 Korištenjem mapa
 Korištenjem boja
 Korištenjem pogleda
 Označavanjem bezvrijedne pošte
Odabir tih mogućnosti dostupan je izborom Alati (Tools) u glavnome izborniku - Organiziraj ili

klikom na sličicu Organiziraj u alatnoj liniji.

Pri tome se s desne strane prozora mape Ulazna pošta ili Poslano (ovisno koja je trenutno
otvorena) prikaže dodatni izbornik:

7.2.4. Kontakti
Mapa Kontakti (Contacts) sadrži popis osobnih i poslovnih kontakata i informacije vezane uz
njih - imena/nazivi, adrese, tel. brojevi, e-mail adrese, rođendani, godišnjice. i dr.

7.2.4.1. Pregledavanje kontakata

Kontakti su u popisu poredani (složeni, sortirani) prema abecednom redu prezimena.

Klikom na gumb slova abecede otvara se stranica (stupac) na kojoj su kontakti čije prezime
započinje tim slovom.
Stupci prikaza kontakata šire se / sužavaju se klikom na crtu između njih i tehnikom 'povuci-i-
ispusti' određuje se njihova širina.
Uporabom različitih pogleda na mapu Kontakti, stavke se s ciljem lakšeg pregleda mogu
različito redati i grupirati:
Mapa Kontakti treba biti otvorena i zatim

 klikom na sličicu ili

 izborom Datoteka (File) u glavnom izborniku – naredna Novo (New) – naredba
Kontakt (Contacts) ili
 pritiskom kombinacije Ctrl + N na tipkovnici ili
 dvostrukim klikom negdje na prazan prostor unutar popisa kontakata
otvara se prozor za unos podataka o novome kontaktu:

Klikom na gumb Kontakti (u dnu prozora) (Contacts) moguće je iz popisa kontakata izabrati
one s kojima se želi 'uspostaviti' veza. To omogućuje grupiranje povezanih kontakata.
Označavanjem potvrdnog okvira Privatno (Private) stavka kontakta se skriva tako da je drugi
korisnici, koji imaju pristup mapi ne mogu vidjeti.
Klikom na gumb Kategorije (Categories…) moguće je kontaktu pridružiti riječi kategorija (u
stvari dodijeliti neko svojstvo – prijatelj, poslovni suradnik, glavni klijent, dobavljač,
konkurencija, osobno, strategije, vrijeme i troškovi itd.) s ciljem kasnijeg jednostavnoga
pretraživanja i/ili grupiranja.
 Unos novoga kontakta završava se klikom na gumb (Save and Close).

7.2.4.2. Dodatne mogućnosti

Uz svaku stavku kontakta moguće je klikom na određenu karticu upisati niz dodatnih podataka:
 u kartici Detalji (Details) moguće je upisati dodatne podataka o kontaktu
 kartica Aktivnosti (Activities) sadrži popis aktivnosti povezanih s kontaktom (sastanci, poruke,
obveze, e-pošta, bilješke, nadolazeći zadaci …)
 u kartici Potvrde (Certificates) moguće je potpisivanje i šifriranje poruke kontaktu
 u kartici pregled Sva polja (All Fields) moguće je vidjeti sva polja o kontaktu s njihovim
nazivima i vrijednostima (sadržajem).

7.2.4.3. Popis raspodjele

Popis raspodjele lista je kontakata kojima se često šalju zajedničke poruke, obavijesti i sl.

7.2.4.4. Stvaranje popisa raspodjele

1. Izbor Datoteka (File) u glavnom izborniku – naredba Novo (New) – naredba Popis
raspodjele (Distribution List)
2. Upisati naziv popisa
3. Klikom na gumb Odabir članova … označiti (izabrati) članove iz popisa kontakata
4. Klikom na gumb Dodaj novo … (Add New …) dodati nove članove

5. Klikom na (Save and Close) spremiti popis.

Nakon stvaranja, popis raspodjele biti će prikazan kao stavka u mapi Kontakti (Contacts) i
može se rabiti u polju za e-mail adresu primatelja prilikom slanje poruka na više adresa
odjednom.

7.2.4.5. Stvaranje novih stavaka iz mape Kontakti

1. U mapi Kontakti označiti željeni kontakt
2. Izbor Akcije (Actions) u glavnom izborniku - izabrati koju stavku se želi stvoriti
3. Nakon izbora, otvara se odgovarajući prozor za stvaranje nove stavke, s upisanom
adresom primatelja.
7.2.4.6. Slijedna zastavica

Slijedna zastavica (Flag for follow up) služi za obilježavanje stavke kao podsjetnik da se s
njom mora još raditi.
Zastavica se može dodati prilikom stvaranja nove stavke ili se može dodati na već postojeću
stavku:
1. Stvoriti novu ili označiti već postojeću stavku

2. Kliknuti na sličicu slijedne zastavice

3. U okviru za razgovor odabrati komentar uz zastavicu (polje Obilježi zast. Flag to).
4. U polju Dospijeva do (Due by) može se odrediti krajnji datum do kada se treba
izvršiti posao sa stavkom.
5. Kliknuti na gumb naredbe U redu (OK).
6. Klikom na gumb Očisti zastavicu (Clear Flag) zastavica se otklanja sa stavke.
7.2.5. Kalendar
Kalendar služi za planiranje, organiziranje i pregledavanje obveza, sastanaka i/ili zadataka.
 Obveze su aktivnosti koje se raspoređuju u kalendaru, a koje ne
uključuju pozivanje drugih ljudi ili rezerviranje resursa.
 Sastanak je obveza na koju se pozivaju ljudi i/ili za koju se
rezerviraju resursi.
 Događaj je aktivnost koja traje 24 sata ili dulje.
Dvostrukim klikom na redak/stavku s popisa obveza ili zadataka, ona se otvara u novom
prozoru.
Klikom na jednu od slijedećih sličica:

mijenja se raspored prikaza broja dana u popisu obveza i kalendaru.

Klikom na gumb (Go To Today) vraća se (postavlja se) kalendar na današnji dan.
U popisnom okviru Aktivni pogled (Current View) moguće je promijeniti vrstu pogleda.
7.2.5.1. Stvaranje nove stavke

Mapa Kalendar treba biti otvorena i zatim:

 izborom Akcije (Actions) u glavnom izborniku
ili
 desnim klikom miša na kalendaru otvara se izbornik za izbor vrste
nove stavke.

7.2.5.2. Stvaranje nove obveze

Izbor Akcije (Actions) u glavnom izborniku – naredba Nova obveza (New Appointment) otvara
prozor
U prozoru Obveza moguće je:
 provjeriti dostupnost sudionika (kartica Dostupnost sudionika ili
Raspoređivanje)
 zakazati sastanak preko mreže (lokalne mreže (LAN, WAN) ili
Interneta) označivanjem potvrdnog okvira Mrežni sastanak
korištenjem:
 uključiti podsjetnik

Klikom na (Invite Attendees) obveza se pretvara u sastanak.

7.2.5.3. Stvaranje novog sastanka

Izbor Akcije (Actions) u glavnom izborniku – naredba Novi poziv na sastanak (New Meeting
Request) otvara prozor
Prilikom slanja (gumb ) poziva za sastanak primateljima (izbor pomoću gumba

) Outlook automatski u kalendaru označava vrijeme koje je određeno za sastanak

kao zauzeto.
Temeljem odgovora primatelja (prihvaćanje poziva (Accept), neodlučnost (Tentative) ili
odbijanje (Decline)) Outlook ažurira stavku sastanka. Primatelj poziva mora dvostrukim klikom
otvoriti poruku, da bi dobio mogućnost odgovoriti na poziv.

7.2.5.4. Planiranje sastanka

Klikom na karticu Dostupnost sudionika (Attendee availability) prilikom stvaranja poziva za
sastanak ili izborom Akcije (Actions) – naredba Planiraj sastanak (Plan a Meeting) moguće je
provjeriti jesu li svi pozvani sudionici sastanka dostupni u određeno vrijeme.
Napomena: Provjera dostupnosti sudionika moguća je samo ako Outlook radi kao klijent MS
Exchange Servera.
Ovakvo planiranje sastanka štedi vrijeme, jer je poznat raspored svih sudionika i prije nego li
se pošalju pozivi za sastanak.
7.2.5.5. Stvaranje ponavljajuće stavke

Ukoliko se neka stavka (obveza, sastanak, događaj) stalno ponavlja, moguće ju je kao takvu
označiti na kalendaru.
Za određivanje ponavljajuće stavke potrebno je znati:
 vrijeme stavke (obveze, sastanka, događaja) - početak i završetak,
tj. trajanje
 uzorak (vremenski interval) ponavljanja – dnevno, tjedno,
mjesečno, godišnje
 raspon ponavljanja – datum početka i završetka ponavljanja
Prilikom stvaranja obične stavke (obveze, sastanka, događaja) moguće ju je klikom na gumb

(Recurrence)) pretvoriti u ponavljajuću stavku !

Izbor Akcije (Actions) u glavnom izborniku – naredba Nova ponavljajuća obveza ili Novi
ponavljajući sastanak (New Recurring Appointment) otvara prozor:
7.2.6. Zadaci

7.2.6.1. Pregled mape Zadaci

Zadatak je osobna ili radna dužnost koju se želi pratiti od njenoga stvaranja (početka) do
ispunjenja (završetka).
Zadatak se može pojaviti jednom ili se može ponavljati (ponavljajući zadatak).
Mapa Zadaci (Tasks) služi za kreiranje i praćenje zadataka.

Postojeći zadatak u mapi Zadaci otvara se u novom prozoru:

  dvostrukim lijevim klikom na redak zadatka
ili
 desnim klikom miša na redak zadatka i klikom u pomoćnom
izborniku na naredbu Otvaranje (Open).
Uporabom različitih pogleda na mapu Zadaci, stavke se s ciljem lakšeg pregleda mogu različito
redati i grupirati:

7.2.6.2. Stvaranje novog Zadatka

 Mapa Zadaci treba biti otvorena i zatim klikom na sličicu

ili
 izborom Datoteka (File) u glavnom izborniku – naredna Novo (New) –
naredba Zadatak (Task) ili
 pritiskom kombinacije Ctrl + N na tipkovnici ili
 dvostrukim klikom na prazan red unutar popisa zadataka
otvara se prozor za unos podataka o novome zadatku:
Unos novog zadatka završava se klikom na gumb (Save and Close).
Označavanjem potvrdnoga okvira Podsjetnik (Reminder) Outlook će podsjetiti na potrebu
izvršenja zadatka.
Kartica Detalji (Details) omogućuje unos dodatnih podataka o zadatku:

7.2.6.3. Stvaranje zahtjeva za zadatak

Osim stvaranja vlastitih zadataka, može se stvarati zadatke pridružene drugima. To se čini
slanjem nekome zahtjeva za zadatkom u poruci e-pošte s upitom primatelju da dovrši zadatak.
Ako primatelj prihvati zadatak, on se dodaje u njegov popis zadataka i on postaje novi vlasnik
toga zadatka.

Klikom na gumb (Assign Task) zadatak se pretvara u Zahtjev za zadatak (Task

Request), tj. dodjeljuje ga se nekome drugome. Pri tome je potrebno upisati ili izabrati
primatelja, predmet i ostale podatke o zadatku.

Zadatak se šalje klikom na gumb (Send)

7.2.6.4. Stvaranje ponavljajućeg zadatka

Zadatak se može pojaviti jednom ili se može ponavljati (ponavljajući zadatak).

Ponavljajući zadatak može se ponavljati u pravilnim razmacima ili se ponavljati u ovisnosti o
datumu koji se označi kao datum završetka zadatka.

Ponavljajući zadatak stvara se klikom na gumb u prozoru zadatka.

7.2.7. Bilješke

7.2.7.1. Pregled mape Bilješke

Bilješke služe za zapisivanje podsjetnika, ideja, pitanja i svega ostaloga što se inače zapisuje
kao bilješke.
Bilješka se može držati otvorenom (vidi se u prozoru kao papirić) ili je zatvoriti i staviti na
popis bilježaka.
Postojeća bilješka u mapi Bilješke otvara se:
 dvostrukim lijevim klikom na sličicu bilješke
ili
 desnim klikom miša na sličicu bilješke i klikom u pomoćnom
izborniku na naredbu Otvaranje (Open).
Uporabom različitih pogleda na mapu Bilješke, stavke se s ciljem lakšeg pregleda mogu
različito redati i grupirati:

Bilješka se briše tako da se prvo označi i zatim pritisne na tipkovnici tipka Delete.

7.2.7.2. Organizacija bilješki

Zbog lakšega snalaženja, bilješkama se može promijeniti boja i dodijeliti kategorija.
Označenu bilješku moguće je proslijediti E-poštom desnim klikom miša i u pomoćnom izborniku
izborom naredbe Proslijedi (Forward).

7.2.7.3. Stvaranje nove bilješke

Mapa Bilješke treba biti otvorena i zatim:

 klikom na sličicu
ili
 izborom Datoteka (File) u glavnom izborniku – naredna Novo (New) –
naredba Bilješka (Note)
ili
 pritiskom kombinacije Ctrl + N na tipkovnici
ili
 dvostrukim klikom na prazan prostor unutar prozora bilješki otvara se
prazna bilješka.
7.2.8. Outlook danas

Outlook danas (Outlook Today) služi za brzi i sažeti prikaz dnevnih obveza, sastanaka,
događaja i zadataka, te stanja ostalih mapa (npr. nove poruke, neposlane poruke i dr.) Klikom
na pojedinu stavku ona se otvara u novom prozoru.

7.2.8.1. Prilagodba Outlooka danas

Klikom na gumb (Customize Outlook Today) moguće je podesiti izgled

i rad mape Outlook danas:

Pri tome je moguće odrediti sljedeće:

 Start (Startup) – hoće li mapa Outlook danas biti automatski
otvorena prilikom pokretanja Outlook -a
 Poruke (Messages) – popis mapa koje će biti prikazane u Outlooku
danas
 Kalendar (Calendar) – koliko dana unaprijed će Outlook danas
prikazati zadatke, obveze, sastanke…
  Zadaci (Tasks) – kako će biti prikazani i sortirani zadaci na popisu
 Stilovi (Styles) – odabir stil izgleda Outlooka danas

Klikom na gumb sve izabrane postavke se zapamte.

7.2.9. Skice
U mapu Skice (Drafts) spremaju se sve nedovršene i neposlane poruke.
Poruka se otvara dvostrukim klikom na red u popisu, a briše se pritiskom na tipku Delete.

7.2.10. Izlazna pošta

Mapa Izlazna pošta (Outbox) služi za privremeno čuvanje poruka koje čekaju na slanje (npr.
ako imate povremenu vezu na Internet)
Iz Outboxa je moguće izbrisati poruku koju ne želite poslati

7.2.11. Poslano
U mapi Poslano (Sent items) čuvaju se poslane poruke.