Professional Documents
Culture Documents
1) iskustvenost
2) objektivnost
3) provizornost (podložnost promeni)
4) skepticizam
5) etička neutralnost
6) ekonomičnost
7) determinizam
KRIMINALNI FENOMEN – najopštiji pojam; služi kao zajednički naziv koji obuhvata
delo i njegovog počinioca, žrtvu, kriminalitet, i reakciju do koje takva ponašanja dovode
ZLOČIN – pojedinačno kriminalno ponašanje (činjenje ili nečinjenje); akt kojim se krši
krivični zakon
1
prvi put. Na primarni kriminalitet deluju razni društveni i psihički faktori. Sekundarni
kriminalitet – ponovno vršenje dela (kriminalitet povratnika); na njega značajan uticaj
ima i proces socijalne kontrole
ŽRTVA ZLOČINA – osoba, organizacija ili pravni poredak koji su ugroženi, povređeni
ili uništeni krivičnim delom. VIKTIMIZACIJA – proces u ojem neko ili nešto postaje
žrtva. VIKTIMITET – ukupnost kriminalnih viktimizacija u određenom prostoru i
vremenu
2
NEFORMALNA SOCIJALNA KONTROLA (neformalan reakcija) – skup mera (npr
savet, podsmeh, kritika, ubeđivanje) kojima društvo podstiče svoje članove na
konformizam (prihvatanje normi)
PREDMET KRIMINOLOGIJE
Različita shvatanja zločina: 1) zločin i zakon; 2) zločin i greh; 3) zločin kao bolest; 4)
zločin kao izraz društvene organizacije; 5) zločin kao socijalni proces
UŽE ODREĐENJE ZLOČINA – zločin u pravom smislu jeste kršenje normi krivičnog
prava
3
ZLOČIN I DEVIJANTNOST
Uže shvatanje devijacija: ponašanja ljudi koja u značajnijoj meri odstupaju od društvenih
normi i izazivaju reakciju neodobravanja
4
ODNOS ZLOČIN-DEVIJANTNOST
Dok kriminalno ponašanje ugrožava osnovne vrednosti jednog društva i sam njegov
opstanak, devijantno ponašanje u užem smislu nema tako izraženu opasnost po zajednicu.
Osim toga, zločin je određen u apsolutnim kategorijama, jer on ima svoj karakter dokle
god jedno delo egzistira u zakonu nezavisno od toga u kojoj meri se zabrana krši (npr. za
vreme prohibicije konzumiranje alkohola je bilo kažnjivo, iako su svi šljokali). Nasuprot
tome, "normalno" i "devijantno" su relativne kategorije, koje zavise od onoga što samo
društvo smatra normalnim ili devijantnim
METODI KRIMINOLOGIJE
I – Značajni metodi:
1) Istorijske studije
2) Komparativne studije:
5
izvršenih, ali neregistrovanih krivičnih dela. Teškoće kod ovog metoda možemo svrstati
u 3 grupe: a) teorijski (filozofski) problemi; b) metodološka pitanja; c) etičke dileme
6
3) klinička ispitivanja članova grupe, pri čemu eksperimentisani zna da ga istražuju
4) koordinacija dobijenih rezultata i njihova primena u terapeutske ili eksperimentalne
svrhe
1) primarni (zabeležio ih sam posmatrač), sekundarni (to je učinio neko drugi) i tercijarni
(pomažu da se dođe do daljih podataka)
2) javni i privatni (u zavisnosti od njihove dostupnosti istraživaču)
3) traženi i netraženi (primer za netraženi bi bio lični dnevnik do koga je naučnik
slučajno došao)
7
(ne)namerne poruke. Dobre strane analize sadržaja su 1) AS najmanje uznemirava one
koje želimo da posmatramo; 2) malo košta; 3) kratko trajanje istraživanja. Mane su 1)
teškoća određivanja reprezentativnog uzorka i 2) relativna nepouzdanost
1) UZORAK
2) LONGITUDINALNO ISPITIVANJE – ili panel ispitivanje ima za cilj proučavanje
karakteristika ponašanja i promena u stavovima određene grupe ljudi tokom dužeg
vremenskog perioda. Ovaj metod primenjuje se kod proučavanja razvoja kriminalnosti i
suzbijanja inkriminisane delatnosti kod lica u različitim uzrastima, radi predviđanja
nastanka i prestanka kriminalne karijere i za istraživanje mehanizama za prenošenje
kriminaliteta sa jedne generacije na drugu. Postoje 2 oblika longitudinalnih studija: 1)
prospektivne (prikupljaju podatke o pojedincima koji čine uzorak, prateći ih i u godinama
koje dolaze) i 2) retrospektivne (započinju u trenutku kada se zbiva događaj koji nas
interesuje i proučavamo njegovu genezu u prošlosti). Prvi poznai primer primene panel
ispitivanja razvili su Glueckovi, dokazavši da najranije vaspitanje i porodični uslovi
snažno utiču na odavanje delinkvenciji. Poznata je i Kembridž-somersvilska studija
doktora Cabota, koja je naknadno ustanovila da intenzivan tretman od strane socijalnih
radnika može sprečiti kriminalnu delatnost štićenika.
Manjkavost ovog metoda je što ga je veoma teško sprovesti u praksi. Takođe, pominju se
još 2 problema: 1) efekat prvog ispitivanja (početni uticaj ispitivača koji se u kasnijim
etapama ispitivanja ponavlja) i 2) efekat protoka vremena (zamagljuje objašnjenje
promena u ponašanju ispitanika)
8
1) kontrolisani eksperiment (mane: problem ujednačavanja grupa koje se istražuju kao i
problem održavanja svih ostalih uslova osim nezavisno promenljive u stalnom
intenzitetu)
1) grupisanje podataka
2) prikazivanje podataka (tabele, grafikoni)
3) opisivanje podataka i utvrđivanje veza između pojava
Pri uporednom istraživanju kriminaliteta i drugih pojava teži se računanje mere njihove
povezanosti kao varijabli. Za to se koristi metod korelacije, kojim se utvrđuje:
9
1) evidencije policije (evidentiraju podatke o krivičnim delima koja su prijavljena policiji
ili otkrivena od strane policije)
10
1) policijske statistike su pod snažnim uticajem političkih faktora, budući da se podaci iz
njih često koriste u dnevno političke svrhe (npr. za prikazivanje uspešnosti aktuelne vlasti
ili za njenu kritiku zasnovanu na istrgnutim faktima iz policijske evidencije)
1) apsolutno tamno polje (ono što smo gore odredili kao tamnu brojku)
2) relativno tamno polje (ono što smo gore odredili kao sivu brojku)
11
3) tamno polje kriminalnih karijera (neotkrivena ostala dela koja su izvršili počinioci
uhapšeni zbog jednog dela)
Najveći deo neregistrovanog kriminaliteta čine dela protiv imovine, posebno "kriminalni
parazitizam" – lakša dela protiv imovine, izvršena pod naročitim okolnostima, i čije su
žrtve turisti, deca, migranti, žene...
1) tip dela – jer, neka dela je po prirodi stvari teško rasvetliti ("delikti bez žrtve", zatim
dela za čije izvršenje je potrebna posebna veština, itd.)
4) svojstva izvršioca dela – neka lica se u odnosu na ostale nalaze kao izvršioci u
privilegovanom statusu (lica koja uživaju društveni ugled, bogataši, vođe bandi, političke
ličnosti...)
12
posebno važno), ako nije, zašto ga nije prijavio? Kao najčešće razloge za neprijavljivanje,
ispitanici navode sledeće:
BROJKA PREUVELIČAVANJA
1) često i nevina lica mogu biti – i bivaju – optužena, pa i osuđena za zločine koje nisu
počinili
3) "izlivi energije vlasti", tj. povremene kampanje organa formalne socijalne kontrole pri
kojima se pred sudom pojavljuje veći broj izvršilaca određenih dela, od uobičajenog.
Zatim se u statistikama registruje porast tih dela iako njihov stvarni broj može opadati u
odnosu na raniji period
13
TRIANGULACIJA
Poseban vid triangulacije koji navodi Denzin jeste TRIANGULACIJA TEORIJA, tj.
upotreba različitih teorijskih pristupa u datoj studiji. Ovo je od psebnog značaja, ako se
ima u vidu da je dokazano da nijedan teorijski okvir ne omogućava potpuno i univerzalno
objašnjenje zločina i kriminaliteta. Triangulacija teorija korisna je jer:
14
TEORIJE U KRIMINOLOGIJI
I – KLASIČNA ORIJENTACIJA
15
2) BENTAM – po njemu, zakonodavac ima 3 zadatka: da se brine o prevenciji zločina,
da pomaže zadovoljenju oštećenog (i na taj način predupredi njegovu osvetu) i da
kažnjava one koji su krivi. Bentam posebno ističe značaj moralnog vaspitanja građana,
kao i dobrog nagrađivanja nosilaca vlasti u cilju sprečavanja korupcije. Po njemu,
kažnjavanje ima za cilj da: a) spreči krivična dela; b) ako ih ne spreči, da utiče na
učinioca da izvrši delo manje težine; c) da utiče da zločinac ne upotrebi više nasilja no što
je neophodno za izvršenje dela i d) da spreči zločin na najjednostavniji način. Da bi se
ovi ciljevi postigli potrebno je primeniti "hedonistički proračun" (zlo koje se učiniocu
nanosi kaznom mora da nadilaziu prijatnost ili dobro koje mu delo donosi)
Osnovni nedostatak klasične škole je što se isuviše kreće u sferi apstraktnog mišljenja, te
ne može da objasni zašto kriminalitet stalno raste uprkos sve oštrijem kažnjavanju.
2) SAVREMENI NEOKLASICIZAM
16
3) DESNI REALIZAM
II – POZITIVISTIČKA ORIJENTACIJA
1) KARTOGRAFSKA ŠKOLA
Pozitivisti u načelu ispituju zločin i kriminalitet tražeći njihove uzročne veze sa drugim
pojavama. Unutar ranih pozitivističkih stavova razlikujemo 2 prisstupa:
17
1) KOREN ZLOČINA JE U DRUŠTVU – stav je KARTOGRAFSKE ŠKOLE čiji su
predstavnici Geri i Ketle. Ketle nalazi podatke o uticaju mnogih faktora na kriminalitet:
pola, starosti, klime, obrazovanja...
18
2) nasilnike (ne osećaju samilost); 3) kradljivce (ne osećaju poštenja); 4) pohotljive
(poseduju nizak nivo "moralne energije")
4) FERI – ističe važnost dva zakoan: 1) zakon kriminalne zasićenosti (kao što se data
količina vode na određenoj T pretvara u tačno određenu količinu hemijskih elemenata,
tako će i u datim društvenim uslovima, uz određene psihičke karakteristike pojedinca, biti
izvršen tačno određen broj zločina) i 2) zakon koji se odnosi na periode u kojima se vrše
značajne društvene promene. Po Feriju, u razdobljima velikih društvenih potresa stvaraju
se uslovi za porast broja zločina. Poznata je i njegova podela kriminogenih faktora na 1)
individualne ili antropološke (uzrast, pol, bračno stanje, zanimanje...); 2) fizičke (rasa,
klima, plodnost zemljišta...); 3) društvene (gustina naseljenosti, migracije, običaji,
religija...). feri prestupnike deli na: a) lude; b) rođene; c) iz navike; d) iz strasti; e)
slučajne. Od zaštitnih mera osobito ističe značaj prevencije
3) BIOLOŠKA SHVATANJA
4) PSIHOLOŠKA SHVATANJA
19
1) PSIHOANALITIČKA OBJAŠNJENJA – Frojd i njegovi saradnici su zaključili
nekoliko stvari: najpre, zločinac se odlikuje antidruštvenim karakterom, tj. u sukobu koji
se u njemu odvija između ličnih instinkata i zahteva društvene grupe, on se odlučuje da
zadovolji ove prve, zbog toga što u njegovom normativnom sistemu (super ego) postoje
praznine, usled nesvesnog ohrabrivanja kriminalnih sklonosti dece od strane njihovih
roditelja. Dalje, zločin je vid neuroze, a takođe i posledica poremećaja u psihičkoj
ravnoteži (zločinci su emocionalno frustrirani pojedinci koji nasiljem nesvesno teže da
reše emocionalne probleme koje nose iz porodice). Konačno, zločin generiše i društvena
struktura, zbog postojanja onih pojedinaca koji nisu u stanju da joj se prilagode. Hili
naprimer smatra da se uzrok zločina nalazi u frustracijama nastalim u fazi detinjstva kada
dete ne može da zadovolji svoje osnovne potrebe.
5) SOCIOLOŠKA SHVATANJA
TARD – osnovni činilac na kojem Tard zasniva svoje objašnjenje zločina je podražavanje
(imitacija). On je konstruisao i 3 zakona imitacije:
a) dva oblika imitacije – moda (u gradu) i navika (na selu) međusobno se prožimaju i
menjaju u nepravilnom ritmu. Zločin se javlja kao moda i vremenom postaje navika.
20
c) princip supstitucije: kad se dva oblika ponašanja sukobe, stari po pravilu biva
zamenjen novim.
Za razvoj kriminaliteta veoma bitan faktor u modernim društvima jeste pojava anomije,
tj. stanja koje ne može da omogući društvenu solidarnost, niti koheziju.
21
MARKS I ENGELS – uzrok kriminaliteta vide u društvenim nejednakostima izazvanim
protivrečnostima kapitalističkog sistema. Pritom, ističu da vršenje zločina nije vezano
samo za jednu klasu, jer je u uslovima buržoaskog društva rat svakog protiv svih
otvoreno objavljen. Obojica smatraju da je radikalna, revolucionarna transformacija
samog društva najbolji način da se zločinu stane na put.
BONGER – izvor kriminaliteta vidi u sredini koja okružuje čoveka, oštro kritikujući
buržoasko društvo koje po njemu motiviše na vršenje takvih dela. Pritom posebno izdvaja
dva faktora – siromaštvo, ali i alkoholizam. Lošim ekonomskim i socijalnim uslovima on
objašnjava i povećani kriminalitet nekih rasnih i etničkih grupa (Jevreja u Evropi i crnaca
u SAD). Naravno, zamera mu se apsolutizacija ekonomskih faktora nauštrb ostalih.
B) TEORIJE O UČENJU
22
u bliskim grupama, ako u njima preovlađuju prestupnički modeli ponašanja. Svako
asimiluje kulturu koja ga okružuje, pod pretpostavkom da to drugi obrasci ne sprečavaju.
Poznata je i Koenova teorija sukoba sa kulturom srednje klase. U srži ove teorije je sukob
vrednosti i obrazaca koje srednja dominantna klasa nameće i nemogućnost radničke
omladine da te modele usvoji, iz socioekonomskih razloga. Tako se stvara frustracija
među radničkom omladinom, koja odbacuje ponuđene vrednosti, i udružuje se u
maloletničke bande.
Milerova teorija o kulturi niže klase takođe je značajna. Po njoj, delinkvencija gangova
određena je kulturom niže (radničke) klase, i počiva na tzv. "fokusnim interesovanjima"
njenih članova. Ta fokusna interesovanja su: nevolja, žilavost, prepredenost, uzbuđenje,
sudbina, autonomnost.
23
TEHNIKE NEUTRALIZACIJE – Maca i Siks su tražili odgovor na pitanje zašto mnogi
delinkventi koji pripadaju takvoj subkulturi često imaju osećanje krivice i stida zbog
onoga što su uradili. Oni odgovor traže u tzv. tehnikama neutralizacije, koje delinkventi
primenjuju, a kojima se nastoji opravdati sopstveno devijantno ponašanje. Neki tipovi tih
tehnika su:
1) poricanje odgovornosti
2) poricanje nanesenih povreda
3) poricanje postojanja žrtve
4) osuda onih koji osuđuju
5) pozivanje na višu lojalnost
Budući da ove tehnike često ne mogu da zaštite u potpunosti delinkventa, kod njih se
javlja osećanje krivice i kajanja zbog učinjenog dela.
E) KONTROLNE TEORIJE
Prigovori koji se mogu staviti na teret svim ovim ranim američkim teorijama su sledeći:
24
1) nedovoljno preciziranje kategorija kojima se bave
2) preterano psihologiziranje
3) metodološki pristup
4) uslovna vrednost ovih teorija za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta
25
1) INTERAKCIONIZAM I TEORIJA ETIKETIRANJA
U teoriji etiketiranja bitan je i stereotip kriminalca kao lica koje pripada nižem
društvenom sloju, i poseduje određene biološke, psihičke i društvene osobine. Ovakav
stereotip nameću vladajuće društvene grupe, i njegova društvena funkcija ogleda se u
izazivanju odbojnosti kod viših slojeva prema nižim, kao i razvijanju osećaja ugroženosti
od takvih lica i borbe protiv njih.
26
individualnom (nakon primarne devijacije i kažnjavanja, društvo u svakoj sledećoj fazi
sve više onemogućava devijantu povratak među konformiste)
27
uzrocima zločina, posebno ističu "relativnu deprivaciju" – kada ljudi osete koliki je nivo
nekorektnosti u raspodeli bogatstva, pa koriste individualna sredstva kako bi ispravili
takvo stanje.
B) POSTMODERNIZAM – po ovim teoretičarima, bitne odlike postmodernog stanja u
svim oblastima, pa i u kriminalitetu, jesu neistoričnost, beskonačna sadšnjost i reforme
bez promena. Predstavnici: Fuko, Henry i Dragan Milovanović. Henry i Milovanović su
razvili koncept konstitutivne kriminologije, koja polazi od shvatanja zločina kao izraza
društvene energije usmerene na izazivanje nejednakosti među ljudima ili isključivanje
drugih, koji trenutno ne mogu da izraze svoju ljudskost. Nastoje da razviju praksu
"kriminologije stvaranja vesti", nasuprot stvaranju stereotipa i mitova o zločinu.
1) SAD – država sa najviše izvršenih zločina; najčešća dela su krađe (obične, provalne i
motornih vozila). Ovo se objašnjava sledećim faktorima:
28
b) veliki broj ekonomski, društveno i politički diskriminisanih lica imaju status podklase
zbog rasnog i etničkog porekla
c) loš sistem obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite
d) uticaj kapitalizma koji jača motivaciju za zaobilaženjem pravnih pravila u cilju sticanja
e) sistem krivičnog pravosuđa u SAD, koji je jedan od najpunitivnijih kontrolnih
mehanizama u svetu
3) RUSIJA
1) ŠVAJCARSKA
2) JAPAN
3) REPUBLIKA IRSKA
29
1) kratkoročne (3-5 god)
2) srednjoročne (6-10)
3) dugoročne (preko 10)
4) ekstremno dugoročne (preko 15)
1) lokalne prognoze
2) nacionalne
3) regionalne
4) kontinentalne
1) zakonsku
30
2) društveno – ambijentalnu – u okviru nje, možemo govoriti u daljem razvrstavanju, i to
prema:
3) kliničku
a) koristoljublje
b) seksualno zadovoljstvo
c) agresivnost
d) strast
e) ideologija
f) igra ili zabava (ovaj motiv je posebno bitan za razumevanje tzv. "ludičkog
kriminaliteta" (lat. ludus - igra), tj. kriminalnih dela preduzetih u želji da se sebi priredi
zabava)
ZLOČINI MRŽNJE nisu navedeni u Pontijevoj šemi. Reč je o delima koja se vrše iz
mržnje, odbojnosti ili negativne nastrojenosti izvršioca prema grupi ili kolektivitetu
kojima žrtva, po njegovom mišljenju, pripada. Ovde spadaju rasistička, seksualna
krivična dela, antisemitizam, pa i etničko čišćenje i genocid. Specifične odlike koje
zločine mržnje izdvajaju od ostalih vidova kriminaliteta su sledeće:
31
3) žrtve su najčešće potpuno nepoznate učiniocu, a učinioci su najčešće u grupama
NASILNIČKI KRIMINALITET
Ovde spadaju sva dela kod kojih se radi određenog cilja koristi napad na žrtvu ili se njime
preti. Koreni nasilja su biološki i psihološki (stvaraju predispozicije za neke ljude da se
nasilno ponašaju u određenim situacijama), instinktivistički i subkulturni. Oblici
nasilničkog kriminaliteta:
1) TRADICIONALNI OBLICI
a) kriminalitet partnera
b) međugeneracijski kriminalitet: 1) zanemarivanje; 2) fizičko i 3) seksualno zlostavljanje
dece
IMOVINSKI KRIMINALITET
Ovde spadaju sva dela uperena protiv imovine, a njihov izvršilac nastoji da delom sebi ili
drugom pribavi korist ili da nekom prouzrokuje štetu. Oblici imovinskog kriminaliteta:
32
2) KRIMINALITET POZIVA, UKLJUČUJUĆI I KRIMINALITET BELOG
OKOVRATNIKA
3) KRIMINALITET KORPORACIJA
4) ORGANIZOVANI KRIMINALITET
Finandanca navodi 4 uslova koji moraju biti zadovoljeni da bismo neku delatnost nazvali
organizovanim kriminalitetom:
33
U pogledu organizacije, kao ilustracija se dugo navodio model ustrojstva Mafije, odnosno
Cosa nostre (njene američke filijale) – slika 31 na str. 276
POLITIČKI KRIMINALITET
34
prava političkih protivnika; c) genocid: d) zločine policije; e) nezakonito praćenje,
prisluškivanje i eksperimentisanje
a) revolucionarni
b) politički
c) nacionalistički
d) ciljni
e) od države sponzorisani
f) nuklearni
g) kriminalni
h) protiv životne sredine
Prema kriterijumu sredstva delovanja terorizam može biti podeljen na onaj koji koristi:
35
SAOBRAĆAJNI KRIMINALITET
Ovde spadaju sva dela kojima se u javnom saobraćaju ugrožavaju i povređuju ljudski
život i imovina većeg obima. Kaiser ova dela razvrstava u 2 grupe: nehatna i ona kod
kojih učinilac namerno preduzima neku radnju ili pristaje na posledicu koja je nastupila
36
psihologija). Ti koreni kriminaliteta ostvaruju svoj uticaj na pojedinačno nedopustivo
ponašanje posredstvom kriminogenih faktora, kao neposrednih izazivača kriminalne
delatnosti, a autor ih deli na sociogene i individualne. Prema kauzalnom uticaju na
kriminalitet, razlikuje uzroke, uslove i povode.
Ono što se sa sigurnošću može reći, to je da svako kriminalno ponašanje izaziva spoj dve
grupe činilaca: lični činioci i spoljni činioci. Odnos udela koji ove dve grupe činilaca
imaju varira od slučaja do slučaja. Interesantno je pitanje koje Felson postavlja o
švedskom primeru, a glasi: Zašto su u Švedskoj stope kriminaliteta toliko porasle otkad je
vlada donela tolike socijalne programe u nameri da smanji socijalne razlike i zaštiti
siromašne? Odgovor koji Felson nudi je sledeći: zločin ima svoju logiku odvijanja, koja
je nezavisna od socijalne pravde, nejednakosti, siromaštva itd.
37
a) nagle promene ekonomske strukture: krize i privredni lomovi
b) migracije
c) ratovi i revolucije (zločini, maroderstvo, ratno profiterstvo)
38
društ. uloge i položaja u strukturi, pojedinac donosi odluku da ograniči svoje rutinske
aktivnosti na one koje su relativno sigurne, ili da prihvati one koje nose rizik.
PODELA ŽRTAVA
(po Guloti)
1) LAŽNE ŽRTVE
a) žrtve simulante
b) umišljene žrtve
2) STVARNE ŽRTVE
Ovi zločini nisu zločini po sebi, već voljom zakonodavca. Bedau navodi njihove odlike:
1) lica koja su akteri dela deluju saglasnošću volja, kod pobačaja (ako se začetak ne
smatra licem)
2) akteri dela ne prijavljuju ga policiji, mada to mogu učiniti drugi
3) sami akteri dela ne smatraju da su delom oštećeni, iako to drugi misle
4) ova dela sadrže saglasnost volja odraslih, pri čemu su željena dobra i usluge zakonom
zabranjeni (osim u slučaju javnog opijanja i intoksikacije)
39
Konkretna dela koja ovde spadaju su:
40
Jedan od važnih elemenata mitova je stvaranje utiska kod javnosti da je problem
kriminaliteta dobio razmere epidemije, kako bi se kod građana izazvao osećaj ugroženosti
i straha. Da bi ostvarili svrhu, mediji moraju imati sledeće elemente:
I u stvaranju moralne panike kao ključni faktor izdvajaju se mediji, a drugi faktor je
ukazivanje na značaj "moralnih aktivista" koji se bore za "pravednu stvar". Konačno,
treći faktor su vladajuće grupe.
NEFORMALNA REAKCIJA
41
viktimizaciji drugih, raspoloživa sredstva za odbranu od napada itd.) Od posebnog su
značaja 2 činioca koja – necivilizovanost sredine i njena kohezija.
42
2) samoorganizovanje građana (njihovo dobrovoljno učešće u organizovanoj volonterskoj
samozaštiti)
1) susedsko nadziranje – građani kontrolišu sve sumnjive pojave i njihov je zadatak samo
da o tome obaveštavaju policiju
2) gradske patrolne grupe – sastavljene od nenaoružanih civila; njihov je zadatak da
kruže kolima i obaveštavaju policiju o zločinima ili izgredima. Najpoznatija ovakva
grupa su "Anđeli čuvari" koji (za razliku od ostalih ovakvih grupa) mogu da hapse
prestupnike i obučeni su u borilačkim veštinama.
FORMALNA REAKCIJA
DELOVANJE POLICIJE
-profilaktička
-represivna
43
Prema kriterijumu ko inicira delatnost policije, ona može biti:
44
4) STRATEGIJA REŠAVANJA PROBLEMA – policijske snage su pozvane da
analiziraju činioce grupa kriminalnih događaja radi nalaženja skrivenih uzroka
kriminaliteta i rešavanja istih.
Jedan od najvećih problema sa kojim se policijski organi susreću jeste taj što društvo ne
zna šta od policije želi u određenim situacijama. Stoga se često kod policije javlja dilema
– povećati progon ili ignorisati neke prestupe?
Strategija ograničene neintervencije je jedan od mogućih načina da se reši problem. Reč
je o tome da policija svesno odustaje od onih intervencija koje bi uticale negativno na
njen imidž u javnosti, čak i u slučajevima dela osetnije društvene opasnosti. Time se
manji ciljevi žrtvuju zarad ostvarenja bolje saradnje sa građanima. Treba reći da ova
strategija može biti opasna, jer šteta često bude veća od koristi.
Posao policajca je emocionalno i psihički jedan od najtežih poslova u naše doba. Stresne
situacije kojima su policajci izloženi često utiču i na n jihovu okolinu, prvenstveno
porodicu. Neki pisci smatraju da je ugroženost porodičnih odnosa logična posledica
izvesnih autoritarnih crta ličnosti kod policajaca (autoritarizam, sigurnost, rasizam,
45
konzervativizam...). kao specifična grupa izložena opasnostima, policajci izgrađuju
sopstvenu potkulturu, čije su bitne odlike:
Maning je našao interesantan podatak da je ovaj model potkulture više zastupljen kod
patrolne službe i pozornika, nego kod obrazovanijih policajaca iz toga se može zaključiti
da su upravo oni koji su u najvećem dodiru sa građanima pripadnici potkulture koja se u
mnogo čemu kosi sa onim što isti ti građani od policije očekuju.
46
c) lični odnos policajaca prema delu ili učiniocu
d) specifična interakcija policijskih organa i nosilaca društvene moći
47