SAŽETAK

Kroz ovaj rad analizirana su dva sistema zagrijavanja stambenih i poslovnih objekata u Kaknju:
sistem daljinskog grijanja te sistem pojedinačnih ložišta.
U prvom dijelu dati su osnovni podaci o gradu te nabrojani osnovni izvori zagađivanja atmosfere.
Zatim su prezentirani svi nedostaci sistema pojedinačnih ložišta.
U nastavku je opisan sistem daljinskog grijanja sa svojim osnovnim elementima, te izveden usporedni
pregled pomenutih sistema.
Na kraju je izvršen uprošteni proračun smanjenja emisija u atmosferu zahvaljujući sistemu
daljinskog grijanja.

Ključne riječi: sistem daljinskog grijanja, sistem pojedinačnih ložišta

ABSTRACT

In this paper, two heating systems were analized : district heating system and individual boilers
system.
In the first part of the paper basic data about town and prime sources of pollution were presented.
Afterwards, all disadvantages of individual boilers system were given.
In addition district heating system with its basic components are described as well as comparation
of the two systems.
Finally, aproximative calculation of pollution decreasing by district heating system was done.

Key words: district heating system, individual boilers system

1

1. UVOD
Kakanj kao tipični rudarski grad sa razvijenim
kapacitetima primarne i prerađivačke industrije jedan je
od najzagađenijih gradova u Bosni i Hercegovini pa i
šire. Grad datira sa početka dvadesetog stoljeća. Kao
godina utemeljenja smatra se 1902. Razvoj grada je
usko povezan sa razvojem lokalnog rudnika mrkog
uglja. Prve nastambe podignute su za rudare i
stručnjake iz oblasti rudarstva. Razvijao se tako što bi
se prvo podiglo industrijsko postrojenje a zatim bi oko
njega nicale kuće i objekti za potrebe radnika.
Blizina bogatih kapaciteta rudnika bila je
presudan faktor pri izboru lokacije za termoelektranu (
Termoelektrana Čatići- Kakanj). Tokom sedamdesetih
godina prošlog stoljeća u neposrednoj blizini grada
otkrivene su i velike rezerve laporca. Što je dovelo i do
podizanja tvornice cementa u samom centru grada
(Tvornica Cementa Kakanj) .
Nije potrebno posebno isticati činjenicu da
prilikom građenja i konstruisanja industrijskih
kapaciteta nisu poštovani standardi zaštite okoliša. U
društveno političkom sistemu toga vremena glavni
akcent stavljan je na industrijalizaciju a zaštiti životne
sredine posvećivana je minorna pažnja. O principu
prevencije zagađivanja nije bilo ni riječi.
Pobrojani kapaciteti su izvori zagađenja kako
zraka tako i vode i zemljišta. Eksploatacijom uglja te
transportom uglja i jalovine stvaraju se ogromne
količine sitnih čvrstih čestica – prašine. Prašina se
oslobađa i na deponiji uglja. U isto vrijeme i pored svih
investiranja u filtere i sisteme prečišćavanja Tvornica
cementa Kakanj je i dalje značajan izvor NOx koji
nastaje pečenjem klinkera u rotacionim pećima. Osim
toga pri transportu laporca iz kamenoloma 'Greben' do
pogona tvornice cementa kao i pri manipulaciji sa
laporcem, klinkerom i cementom unutar tvorničkog
kruga (primarna drobilica, sekundarna drobilica- mlin,
depo hala, silosi) oslobađaju se velike mase prašine.
Termoelektrana Kakanj sa svojom
prevaziđenom tehnologijom i zastarjelim sistemom
proizvodnje električne energije je glavni emiter SOx i
NOx, istodobno spada i u najveće izvore čvrstih čestica.
Smanjenje (pre)opterećenja životne sredine
moguće je sinkroniziranom akcijom ova tri najveća
zagađivača. Međutim postoje i drugi efikasni načini
smanjenja zagađenja životne okoline. Osnovna
hipoteza ovog rada je mogućnost postizanja smanjenja
emisija štetnih plinova razvojem sistema daljinskog
grijanja grada Kaknja.
2
2.0 ATMOSFERA I ZAGAĐENJE ATMOSFERE
Atmosfera je gasoviti omotač koji okružuje
Zemlju. Za nju je vežu gravitacione sile. Dosiže u
visinu od oko 100-300 km i podijeljen je u nekoliko
slojeva, koji se znatno razlikuju po svojim fizikalnim i
hemijskim svojstvima. Prva dva sloja etaže, troposfera
i stratosfera, se sastoje od 78% azota, 21% kisika,
0,9% argona i drugih plinova.
Pri tom je posebno zanimljivo da toplotna svojstva
atmosfere ne određuje azot ili kisik,plinovi s najvećom
zapremninom, nego ”staklenički” plinovi, čija ukupna
koncentracija iznosi manje od 0,1%. Oni apsorbiraju
tople, infracrvene zrake i ponovo ih reflektiraju na
Zemlju. Bez njih bi na površini Zemlje, umjesto 15 0 C,
vladala prosječna temperatura od –18° C.
Zagađenje atmosfere definiše se kao prisustvo u zraku
jedne ili više supstanci kao što su aerosoli (prašine,
dimovi, magle), plinovi i pare, takvih osobina i u
takvim koncentracija kada mogu biti štetni za život i
zdravlje ljudi i/ili životinja odnosno da mogu negativno
utjecati na biljni svijet, na osjećaj udobnosti čovjeka te
da mogu oštetiti predmete koji mu služe.
2.1 Izvori zagađenja atmosfere i glavni zagađujući
elementi
Glavni izvori zagađenja vazduha su:
- stacionarni procesi sagorijevanja (proizvodnja
električne energije, industrijski kotlovi,
zagrijavanje stambenih i industrijskih
objekata),
- industrijska preduzeća (svi procesi
sagorijevanja u metalurgiji, proizvodnji
plastičnih masa, industrija cementa,
rafinerije nafte...),
- saobraćajni sistemi,
- poljoprivreda (azotni oksidi –metan i
amonijak),
- prirodni izvori (šumski požari, erupcije
vulkana, polen, pješčane oluje, bakterije
virusi)
Glavni zagađujući elementi, koji se emisijom
oslobađaju u vazduh:
- aerosoli, pretežno čvrste, djelimično tečne
agregacije
- sumporni oksidi SOx,
- azotni oksidi NOx,
- ugljikovodonici CxHy,
- ugljen monoksid CO
- teški metali – olovo, kadmijum, hrom, bakar,
cink i dr.
2.3 Zagađenje atmosfere uslijed sagorijevanja goriva
za potrebe grijanja
Početak intenzivnog korištenja uglja počeo je
sa industrijskom revolucijom u Zapadnoj Evropi i
Sjevernoj Americi. Energija dobivena iz uglja
pokretala je lokomotive, industrijske pogone, brodove
a služila je za zagrijavanje stambenih i poslovnih
objekata. Revolucionarni izum njemačkog konstruktora
Rudolfa Dizela ( Rudolf Diesel 1858-1913) – motor sa
unutrašnjim sagorijevanjem na široka vrata uvodi i
tečna goriva u masovnu upotrebu. Daljim razvojem
tehnologije u upotrebu ulaze i druge vrste goriva i
drugi vidovi energije kao što su nuklearna, solarna itd.
Međutim i do današnjeg dana u mnogim
industrijsko energetskim sektorima ugalj je zadržao
primat kao osnovni energent. Razloga je za to više:
dostupnost uslijed široke rasprostranjenosti nalazišta,
relativno niska cijena eksploatacije u odnosu na druge
energente itd.
Upotreba uglja i ostalih fosilnih goriva ima i
drugu stranu medalje: njihovo sagorijevanje jedan je
osnovnih uzroka zagađivanja zraka, pa i okoline,
uopšte. Osnovni produkti sagorijevanja uglja su: ugljen
monoksid ( CO), ugljen dioksid (CO2), čad, čvste
čestice (leteći pepeo) te sumpor dioksid (SO2).
2.4. Zagađenje atmosfere uslijed sagorijevanja
goriva za potrebe grijanja na prostoru Kaknja
U Bosni i Hercegovini, izuzev Sarajeva,
Zvornika i još nekoliko manjih gradova gdje se kao
energent koristi zemni plin i biomasa, ugalj je i dalje
osnovni izvor energije za zagrijavanje individualno-
porodičnih kuća kao i stambeno poslovnih objekata.
Kao i većina najvažnijih
bosanskohercegovačkih gradova i grad Kakanj je
smješten u uskoj kotlini. Uslijed neposredne blizine
rijeka Bosne i Zgošće, te zbog reljefne zatvorenosti
okolnim lancima uzvišenja, guste i prizemne magle su
uobičajena i svakodnevna pojava u periodu zime i
kasne jeseni. Osim toga poznat je i fenomen takozvanih
advektivnih magli koje nastaju u vremenskim
periodima kada je vodena masa toplija od zraka. Ove
magle se razvijaju i zadržavaju se po nekoliko dana pa
i sedmica, smanjuju vidljivost te blokiraju prodor
sunčevih zraka što dovodi i do smanjenja temperatura
zraka na danim mikrolokacijama.
Za zagrijavanje domaćinstava i obezbijeđenje
toplotne energije koristi se mnoštvo malih ložišta i
peći. Kotlovi su obično smješteni u neadekvatne
kotlovnice. Analizom situacije na licu mjesta te
pregledom kotlovnica, kotlova i uvidom u načine
loženja otkriva se čitava lepeza nedostataka u
sistemima zagrijavanja kako porodičnih kuća tako i
poslovnih objekata:
3
Kotlovnice su najčešće nepravilno
dimenzionirane. Ne postoji dovoljno otvora za
cirkulaciju i ulazak svježeg vazduha. Čak i tamo gdje
postoje otvori za usisavanje zraka oni se obično ne
održavaju, često su začepljeni prašinom, čvrstim
predmetima, paukovim mrežama i slično. Nemali je
broj slučajeva kada se kao kotlovnice koriste prostorije
koje su prvobitno namijenjene za neke druge svrhe
( npr. ostava, pomoćna prostorija za kućne ljubimce
itd.). Standardi i ozbiljna stručna literatura [2] i [4]
veliku pažnju posvećuju određivanju volumena
kotlarnice te otvorima za strujanje zraka. Nedovoljan
volumen i protok zraka vode ka nepotpunom
sagorijevanju goriva a samim time i prekomjernim
emisijama CO.
Izboru kapaciteta kotla pristupa se suviše
lakonski. Sasvim je uobičajena slika da su kotlovi
predimenzionirani u obimu od dvadeset pa i sto posto.
Kao posljedica toga je enormna potrošnja goriva čak u
i danima kada su vanjske temperature povoljne.
Direktna posljedica je prekomjerna i nepotrebna
emisija svih štetnih plinova.
Tip kotla je od presudnog značaja za pravilno i
potpuno sagorijevanje goriva te stepen iskorištenja i
efikasnost sistema centralnog grijanja. Na području
Bosne i Hercegovine pa i čitave bivše Jugoslavije
uglavnom nisu konstruisani i razvijani kotlovi i peći
prilagođeni domaćim niskokaloričnim ugljevima. U
principu se koriste uvozni, obično njemački kotlovi
dizajnirani prema karakteristikama tamošnjih ugljeva.
Susreću se i kotlovi koji su namijenjeni za drugu vrstu
goriva. Npr. kotao projektovan za sagorijevanje
piljevine i drvenog otpada loži se mrkim ugljem.
Neadekvatan tip kotla uzrokuje nepotpuno
sagorijevanje goriva te emisije CO.
Nelegalna eksploatacija i 'crno tržište' uglja
utiče na njegovu dostupnost i nisku cijenu. Rudarenje
ima dugu tradiciju u kakanjskom bazenu i seže u
daleku prošlost. Još su vladari srednjovjekovne
bosanske države stimulisali dolazak saskih rudara na
ove prostore. Teška materijalno ekonomska situacije te
nesređen državno pravni sistem pogodovali su
otvaranju velikog broja 'divljih' jama. Organizovane su
koristeći bogata radna iskustva kao i tradicionalne
vještine rudarenja. Njihova proizvodnja nije
zanemariva pa se čak ugalj dobiven iz ovakvih
'nalazišta' plasira na tržišta drugih opština i kantona.
Niski dimnjaci kotlovnica su objektivno
nerješiv problem u građevinsko arhitektonskom smislu.
Nažalost oni su istovremeno i jedan od najvećih
negativnih faktora koji determiniraju kvalitetu
vazduha u Kaknju. Dimni plinovi dobivaju malu
uzgonsku silu nedovoljnu za podizanje u više slojeve
gdje bi moglo doći do razblaživanja. Već je ranije
spomenuto da je područje Kaknja karakteristično po
maglama. U kritičnim intervalima ove magle 'pokupe'
većinu produkata sagorijevanja te nastaje tzv. crna
magla.
Ugalj iz kakanjskih ugljenokopa sadrži
izuzetno visok procent sumpora koji je jedan od
najopasnijih zagađujućih elemenata. Njegovim Ogrijevna tijela u domaćinstvu
izgaranjem nastaje SO2, a daljim procesima u
atmosferi: Toplotna stanica
toplotna
SO2 +O =SO3 podstanica
SO3+H2O=H2SO4 ,
može doći do stvaranja izuzetno opasnih 'kiselih kiša'.
Odlagališta pepela i nesagorjelih produkata
sagorijevanja, obzirom na nažalost objektivno nizak toplovod
vrelovod
stepen stambene kulture, su ozbiljan ekološki i estetski
problem. Hrpe pepela se odlažu u dvorišta i na Ogrijevna tijela u domaćinstvu
mnoštvo privremenih deponija. Odakle se uz pomoć Slika 3.1 Shematski prikaz osnovnih komponenata
vjetra i kiše raznose po okolini. sistema daljinskog grijanja
Navike u pogledu temperaturnog komfora utiču
na potrošnju energije u slučajevima individualnog
zagrijavanja objekata. Kao standardna temperatura
ugodnosti u prostorijama za stalni boravak osoba 3.1. Prednosti sistema daljinskog grijanja
smatra se 200 C. Nerijetko se u ovakvim prostorijama
kod pojedinačnog zagrijavanja objekata održavaju Uvođenjem sistema daljinskog grijanja na
temperature i do 260 C. Nasuprot ovome sistem području grada ugašene su 24 veće kotlovnice te veliki
daljinskog grijanja je regulisan da stalno održava broj manjih individualnih ložišta.
potrebnu temperaturu. U tabeli 3.1 dat je komparativni prikaz sistema
daljinskog grijanja i sistema pojedinačnih ložišta.
3. 0 SISTEM DALJINSKOG GRIJANJA
Sistem daljinskog Sistem pojedinačnih
grijanja ložišta
Sistem daljinskog grijanja grada Kaknja pušten Sagorijevanje uglja u Sagorijevanje uglja u
je u pogon 1986. godine. Projektovan je da toplotnom letećem plamenu – kocki – nepotpuno
energijom snabdijeva područje grada Kaknja te potpuno sagorijevanje sagorijevanje
prigradska naselja. Ukupni predviđeni toplotni Visok stepen Nizak stepen iskorištenosti
kapacitet sistema je 56 MW. Trenutno se na ovaj način iskorištenosti goriva goriva
zagrijava 2713 individualnih potrošača u Pravilno dimenzionisanje Nepravilno
individualnim kućama i stambenim zgradama te oko ložišta prema dimenzionisanje ložišta –
300 poslovnih prostora. inženjerskim veće emisije štetnih
Osnovni segmenti sistema daljinskog grijanja proračunima – manje plinova i manje steepn
grada Kaknja su: emisije i veći stepen iskorištenja
- toplotna stanica locirana u iskorištenja
krugu termoelektrane TE 'Čatići' Tip i kapacitet kotla Tip i kapacitet kotla u
- toplotne podstanice pravilno određeni pravilu predimenzionisani
raspoređene po gradu i prigradskim Pravilno doziranje Količina vazduha za
naseljima potrebnih količina sagorijevanje često
- vrelovod vazduha za sagorijevanje nedovoljna
- toplovod Automatizacija procesa Bez automatizacije
Visok dimnjak Niski dimnjaci
Sistem je koncipiran na slijedeći način: Filteri za smanjene Nepostojanje filtera
Unutar toplotne stanice vrela voda, kao emisija štetnih plinova u
primarni nosilac energije, se zagrijava na temperaturu atmosferu
100-1500 C zavisno od potrebe za toplotnom energijom
Obaveza i mogućnost Nema obaveze a ni
odnosno od vanjske temperature. Sistemom vrelovoda
ugradnje sistema za mogućnosti ugradnje
(izolovane cijevi promjera DN 250) vrela voda se
odsumporavanje dimnih sistema za
transportuje do svake podstanice u gradu. U toplotnim
produkata sagorijevanja odsumporavanje dimnih
podstanicama primarni nosilac toplote (vrela voda)
plinova
prolaskom kroz izmjenjivače predaje energiju tzv.
Centralno odlaganje Pojedinačno odlaganje
toploj vodi (sekundarni nosilac energije) i vraća se u
šljake i pepela šljake i pepela
toplotnu stanicu na ponovno zagrijavanje. Topla voda
zagrijana na temperaturu 50-900 C se dalje transportuje
Tabela 3.1. Komparativni prikaz sistema daljinskog
do ogrjevnih tijela (radijatora) u svakom domaćinstvu
grijanja i sistema pojedinačnih ložišta
te se ponovno vraća u podstanicu.

4
 Prethodna tabela daje samo djelimičan odgovor
ne pitanje u čemu je razlika između sagorijevanja
goriva u kotlovskom postrojenju termoelektrane i
sagorijevanja u mnoštvu lokalnih kotlovnica.
Termoelektranski kotao prevashodno je namijenjen za
produkciju pare visokog pritiska koja pokreće kola
turbine. Za zagrijavanje vrele vode unutar toplotne
stanice u znatnom dijelu se koristi otpadna energija
koja se ne može iskoristiti na bilo koji drugi način
unutar termoenergetskog postrojenja! Čak što više ta
energija predstavlja ozbiljan problem sa aspekta zašite
životne sredine. Toplotno rasterećenje koje je sastavni
dio ciklusa svake termoelektrane vrši se na račun rijeke
Bosne. Voda za hlađenje protočnih rashladnih tornjeva
ispušta se direktno u rijeku, čime se povećava
temperatura vode. Povećanje temperature vode vodi
smanjenju rastvorljivosti kiseonika što je pogubno za
ekosistem rijeke. Međutim u jesenskom i zimskom
periodu vrela voda umjesto ispuštanja u rijeku Bosnu
koristi se za zagrijavanje grada putem sistema
daljinskog grijanja.
3.2. Kvantitativni pokazatelji prednosti sistema
daljinskog grijanja
Prema iscrpnim podacima iz bogate
tehničke dokumentacije kojom raspolaže JP 'Grijanje'
d.o.o. Kakanj prosječna potrebna instalisana snaga za
zagrijavanje kvadratnog metra stambenog je q=152,45
W/m2. Sistemom daljinskog grijanja zagrijava se
208.230 m2 privatnog i poslovnog prostora. Na osnovu
ovoga lahko se dolazi do rezultata
Qn=q A
Qn=152,45208.230 =30.911.174 W =30,91 MW
Drugim riječima za zagrijavanje ovolike
stambene površine potrebno je 30,91 MW u idealnim
uslovima i bez rasipanja energije te sa i normalnim
zahtjevima korisnika u pogledu toplotnog komfora.
Na osnovu izračunatih potrebnih količina
toplote moguće je odrediti i potrebne količine goriva na
godišnjem nivou. Postoji nekoliko načina za
određivanje potrebnih količina goriva. Radi
jednostavnosti koristit ćemo aproksimativnu formulu
koja daje prilično pouzdane rezultate [4]. Za ugljeve
toplotne moći slične kaknjskom imamo:
B=0,447 Qn
B=0,44730911,17=13.817,42 t/god
Dakle, u slučaju nepostojanja sistema
daljinskog grijanja u užem centru grada bi se spaljivalo
najmanje 13.817 tona uglja godište. Mala ložišta u
principu nisu veliki izvori čvrstih čestica i NOx ali sa
5
druge strane ona su najznačajniji izvor produkata
nepotpunog sagorijevanja.
Prema metodologiji proračuna emisija
CORINAIR za uslove malih ložišta te ugalj sličan
kakanjskom dolazi se do vrijednosti emisija danih u
tabeli 3.2.
Zagađujuća materija Emisija (t/a)
NOx 7
SO2 105
Čvrste čestice 56
Tabela 3.2. Prikaz smanjenja emisija štetnih materija u
atmosferu ostvaren sistemom daljinskog grijanja grada
Kaknja
Zahvaljujući sistemu daljinskog grijanja ove
količine zagađujućih materija se ne emituju u
atmosferu.
Slika postaje potpunija ako se situacija sagleda
iz više uglova. Stručna literatura iz oblasti zaštite
životne okoline [1] pruža puno studiozniji i
sveobuhvatan pristup ovom pitanju. Sugeriše se
posmatranje svih faza energetskog (proizvodnog )
ciklusa. Već sa početkom jeseni grad bi bio pretrpan
gomilama uglja ili drveta za loženje a ulice grada bi
bile zakrčene kamionima za transport. Pošto stambene
zgrade uglavnom nemaju vlastite podrume, ogrjev bi se
uglavnom deponovao na otvorenom čime bi bile
zauzeti značajni prostori javnih površina koje se sada
koriste kao staze za šetanje, igrališta za djecu i slično.
Tokom zime gomilale bi se hrpe sagorjelog pepela i
šljake izložene djelovanju vjetra i kiše.
3.3 Mogućnosti proširenja sistema daljinskog grijanja
grada Kaknja
Trenutni kapaciteti sistema daljinskog grijanja
te toplotne stanice Termoelektrana Kakanj
dozvoljavaju značajna proširenja sistema. Centar grada
je u potpunosti 'pokriven' te bi pravci ekspanzije
sistema trebali biti usmjereni kao okolnim prigradskim
naseljima: Zgošća, Varda, Bičer, Povezice, Albanija,
Parmak - Mahala te naselja u dolini rijeke Trstionice:
Obre, Vehabi, Haljinići pa sve do historijski poznate
Kraljeve Sutjeske – drevne prijestolnice
srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva.
Provedena istraživanja [8] daju okvirne toplotne
kapacitete za pojedina naselja:
Naselje Procijenjeni toplotni kapacitet za ekonomski održiva cijena sa aspekta preduzeća
potreban za zagrijavanje stambenih međutim Osnivač preduzeća ne poduzima mjere za
i poslovnih objekata (kW) pokrivanje gubitaka koji nastaju na ovaj način. Od
MZ Kakanj II 9.000,00 osnivanja preduzeća 1986. pa do početka sezone
Obre 6.000,00 grijanja 2007/08 JP 'Grijanje' d.o.o. Kakanj, kao
MZ Povezice i 13.764,00 uostalom i sva ostala preduzeća u BIH koja se bave
Bičer istom djelatnošću, vršilo je svojevrsno kreditiranje
Bazen 1400.000 korisnika svojih usluga na način da je umjesto
Varda 8.000,00 obračuna izvršenih usluga zagrijavanja prostora na
Ukupno 38.164,00 period od šest mjeseci vršilo obračun na dvanaest
mjeseci. Stupanjem na snagu Zakona o porezu na
dodatnu vrijednost JP 'Grijanje' d.o.o. Kakanj bilo je
prinuđeno da pređe na obračun na šest mjeseci.
Tabela 3.3. Procijenjeni toplotni kapaciteti za
zagrijavanje stambenih i poslovnih objekata za naselja
Stambeni Poslovni prostor
u općini Kakanj koja trenutno nisu 'toplificirana' [8]
prostor (KM/m2) (KM/m2)
01.01.1998- 0,50 2,00
Spomenuta naselja imaju uglavnom povoljnu reljefnu
01.01.2006
konfiguraciju za polaganje cjevovoda i transport vrele
vode. Ovakvim proširenjem bi se postojeći sistem 01.01.2006- 0,50+ 17 % 2,00+PDV
daljinskog grijanja udvostručio. Dostupni podaci iz 01.07.2007. PDV
tehničke dokumentacije Termolektrane Kakanj 01.07.07- 0,65+PDV 2,00+PDV
opravdaju širenje u ovom obimu jer je maksimalni 01.10.2007
mogući kapacitet toplotne stanice oko 100 MW. 01.10.2007 (*) 1.30 +PDV 4+PDV
(*)- prelazak sa 'obračuna na 12 mjeseci' na 'obračun na
Prevedeno u potrošnju goriva i smanjenje emisija to 6 mjeseci'
izgleda ovako:
Tabela 4.1. Pregled promijene cijena usluga
B=0,447 Qn zagrijavanja stambenog i poslovnog prostora u periodu
od 1998-2008. godine.
B=0,44738.164,00=17.059,30 t/god
I pored izuzetno povoljnih cijena procent naplate za
izvršene komunalne usluge je nezadovoljavajući i u
proteklom periodu iznosi oko 70%. Od 2006. se
Zagađujuća materija Emisija (t/a) krenulo u energičniju akciju s ciljem povećanja stepena
naplate na način da su utuženi svi iole značajniji
NOx 9
dužnici. Ova mjera dovela je do povećanja procenta
SO2 136
naplate u 2007. i 2008. godini. Trenutni stepen naplate
Čvrste čestice 73
je 94 % ali se mora imati u vidu činjenica da je ovako
visok rezultat posljedica i priliva sredstava na osnovu
naplate potraživanja iz prethodnih godina.
Tabela 3.3. Prikaz dodatnih smanjenja emisijama
zagađujućih materija u atmosferu koji može biti
ostvaren proširenjem sistema daljinskog grijanja grada
4.0 ZAKLJUČNA ANALIZA
Kaknja

Područje opštine Kakanj posebice gradsko

4.0 CIJENA USLUGA I STEPEN NAPLATE
POTRAŽIVANJ A
JP 'Grijanje' d.o.o. Kakanj posluje prema Zakonu
o javnim preduzećima. Cijenu usluge zagrijavanja
prostora predlaže Nadzorni odbor i Skupština
preduzeća a odobrava (ne odobrava) Općinsko vijeće
Kakanj kao osnivač preduzeća. Cijene usluga
zagrijavanja su definisane prema kvadratnom metru
grijanog prostora. Nisu uspjeli pokušaji menadžmenta
JP 'Grijanje' d.o.o. Kakanj da se utvrdi cijena prema
jedinici energije. Sadašnja cijena usluga je zasigurno
najjeftinija u Bosni i Hercegovini. Ova cijena nije
središte je jedna od najzagađenijih mikrolokacija u
Bosni i Hercegovini a sasvim sigurno zauzima i sami
vrh ljestvice zagađenosti u Evropi. Zagađivači su
pobrojani zajedno sa osnovnim emisijama koje
produkuju. Sva pažnja je usredotočena na zagađivanje
atmosfere uslijed grijanja stambenih i poslovnih
objekata .
Analiziran je sistem daljinskog grijanja i sve
prednosti koje donosi. Na osnovu izračunatih
kvantitativnih pokazatelja jasno se vidi smanjenje
emisija koje bi se postiglo proširenjem sistema što je
i najbolji pokazatelj njegove ekološke opravdanosti.
Opština Kakanj pa i više instance vlasti trebaju
prepoznati ovaj potencijal i snažno poduprijeti ne samo

6
rekonstrukciju postojećeg sistema nego i njegovo
intenzivno širenje na prigradska i ostala naselja u
opštini.

5.0 LITERATURA

1. Hodolič, J.- Badida M.- Majernik M.- Šebo D.:

Mašinstvo u inženjerstvu zaštite životne
sredine, Fakultet tehničkih nauka Novi Sad,
2005.
2. Kulić, E.: Principi projektovanja sistema
grijanja, Mašinski fakultet Sarajevo, 1989.
3. Knežević A.-Husika A.: Studija o osiguranju
kvaliteta zraka na području općine Kakanj,
Sarajevo 2006.
4. Reknagel, H.-Šprenger, E.-Šramek E.R.-
Čeperković, S.: Grejanje i klimatizacija,
Interklima, Vrnjačka banja 1995.
5. Smajević, I.-Hodžić, N.:Kotlovi, ložišta i peći,
Mašinski fakultet Sarajevo, 2001.
6. Assesment of Potential for Saving of Carbon
Dioxide Emissions In European Building
Stock, Caleb Management Services,
http://www.eurima.org/downloads/caleb1.pdf
7. Adum,B.: Utjecaj energetske politike u
zgradarstvu na ispunjavanje obaveza Kyoto
Protokola, Fakultet strojarstva i brodogradnje
Zagreb, 2002.
8. Tehnička dokumentacija, JP 'Grijanje' d.o.o.
Kakanj, 1985-2008.
9. Cengel, A.J.-Boles, A.M.:Thermodynamics,
McGraw-Hill, New York,1994.
10.Bajrić, S.: Rashladni toranj kao element
termoenergetskog postrojenja, Mašinski
fakultet Zenica, 2001.
11.Stjepović, B.: Nauka o toploti , Mašinski
fakultet Zenica 1988.
12.Granet, I.: Thermodynamics and heat power,
Prentice Hall, 1996.