High Quality
Open the downloaded document, and select print from the file menu (PDF reader required).
MIROSLAV KRLEŽA - Na rubu pameti
MIROSLAV KRLEŽA
NA RUBU PAMETI
Zagreb 1938.
1
MIROSLAV KRLEŽA - Na rubu pameti
SADRŽAJ
O LJUDSKOJ GLUPOSTIVEČERA U VINOGRADU GENERALNOG DIREKTORA DOMAĆINSKOGVJETAR NAD MALIM GRADOMZBOGOMSABLAZAN U HOTELUZLOČIN I KAZNAI MJESEČINA MOŽE BITI POGLED NA SVIJETO KIŠI, O SMRTI I O LJUBAVI, O RATU I O JEDNOM MALOM VRAPCU NAPOSTAJI BRZEZINKALAMENTACIJA VALENTA ŽGANCA ZVANOG VUDRIGASAME NEPRILIKE NA SVE STRANEINTERMEZZO U SIKSTINIMEĐU BRODOLOMCIMA
2
MIROSLAV KRLEŽA - Na rubu pameti
O LJUDSKOJ GLUPOSTI
Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako nemogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme tolikouzrujavam zbog ljudske gluposti. Kad bi tuđa glupost bila neugodna kaonaša vlastita zubobolja, to bi se još moglo objasniti: gnjili zubi trujuraspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. Ali ovako?- Kako "ovako"?- Pa ovako: sve je u životu podređeno dubljim zakonima prirode što ih naukau posljednje vrijeme zove "prirodnim zakonima": zašto, na primjer,buterbrot pada uvijek na onu stranu koja je namazana maslacem a nikadaobratno? Slučaj? Ne! Zakon. Svemirski zakon. Ili: zašto se dim lokomotivepovija uvijek na onu stranu na kojoj čovjek promatra krajinu iz jurećeg voza? To su, vidite, pitanja na koja nema odgovora, jer su to problemi sasvimnejasni, čak - moglo bi se reći - i neobjašnjivi, a ljudska je pamet tugaljivobespomoćna, pak ako se netko uzrujava zbog ljudske gluposti, ne će biti nisam baš pretjerano nadaren umom. Ne treba spadati među surove,polupismene "mislioce" koji "misle" da je pojam kiše materijalističkiji odpojma o bogu, pa kad velevažno, čak - moglo bi se reći - patetično izjavljujuda je kiša naprosto kiša, to jest da kiša nije ništa drugo nego to što jest, to jest - "kiša", to jest da je kiša "prirodna pojava" a nije nikakva božja kiša,onda se od tog slobodoumnog kokodakanja ne može više progovoriti ni jedna mudra riječ, kao da je tim prebacivanjem kiše u red "prirodnih pojava"riješeno posljednje otvoreno pitanje ljudske misli od prve kiše do danas.Izvolite vi ovakvom jednom "slobodnom misliocu" izjaviti da vam pojamdeteologizirane kiše nije baš sasvim jasan, i da vi lično baš ne vjerujete dasu nebeske vodovodne naprave božanskog podrijetla, ali da vam je šetnjapo kiši u svakom slučaju milija od ispraznog nadmudrivanja, taj će vasgospodin inkvizitor zaklati u ime "slobodne misli", kao što vas je klao jučer uime bilo kakvog drugog imperativa: ako ste sumnjali u to da je kiša božja,bilo je to smrtonosno upravo tako kao što je danas smrtonosno sumnjati dapojam kiše nije objašnjen time što smo je svrstali u red "prirodnih pojava", itako dalje, otprilike - ni sam ne znam što sam zapravo htio da kažem? Nijeni ovo što ja sada mudrujem, zanesen ovim svojim solilokvijem, bogznakako inteligentno, ali kada sam se već dao ponijeti ljudskom glupošću i kadasam bio i sam po svojoj prirodi tako glup te nijesam to umio da spriječim,sada mi je zaludu kukati nad glupošću svemira! Ljudske gluposti odgonetatinije tako jednostavan zadatak!Bila dakle ljudska glupost božje djelo ili ne, ona se ne gubi u svomedjelovanju. Od jedne gluposti ljudske do druge put često traje stoljećima:kao svjetlost pogasle zvijezde, glupost još nikada nije propustila da nedoputuje na kraj svoga određenja. Poslanstvo je gluposti, po svoj prilici,svemirsko, u višem, kišovitom, nedeteologiziranom smislu te riječi: glupost je nebeska sila koja djeluje kao teža ili kao svjetlost, kao voda i, uopće, kaosvemirski elemenat. Glupost je sama u sebe zaljubljena i njeno je
3
Add a Comment