Iskazni račun
Definisati gornje ograničenje skupa i
1. Definisati konjukciju dva iskaza.
Konjukcija iskaza p i iskaza q je složen iskaz p q,
def
za koji je (p q) = 1 (p) = (q) = 1.
3. Definisati isključnu i uključnu disjunkciju.
koja je razlika izmedju ove dvije dis-
junkcije?
Disjunkcija (inkluzivna) iskaza p i iskaza q je
def
složen iskaz p q za koji je (p q) = 1
def
1 ili (q) = 1. (ekskluzivna): (p q) = 1 ili
(p) = 1 ili (q) = 1.
Kod inkluzivne mogu oba iskaza biti 1(tačna)
istovremeno, rezultat je 1; a kod ekskluzivne
može samo biti ili jedan ili drugi iskaz tačan da bi
rezultat bio 1.
5. Definisati implikaciju iskaza.
Implikacja iskaza p i iskaza q je složen iskaz p
def
za koji je (p q) = 0 (p) = 1 i (q) = 0.
7. Neki čovjek svako jutro kad se probudi
izgovori rečenicu: ”Ako je danas nedjelja,
sutra je subota.” Da li je ova osoba
”glupa”? Obrazložiti!
Kojim god danom ovo covjek izgovori iskaz je
tačan osim kad to uradi u nedjelju. ako ovo kaže u
srijedu
nije nedjelja-->0, sutra nije subota-->0 pa je
konacno 1. Ako kaže u petak znači nije nedjelja--
>0, sutra je subota-->1 pa je opet konačno 1.
(budali je svaki dan Bajram XD)
8. Definisati ekvivalenciju iskaza.
Ekvivalencija iskaza p i iskaza q je složen iskaz
def
p q za koji je (p q) = 1 (p) = (q).
Skupovi, relacije i preslikavanja
11. Definisati uniju, presjek i razliku
skupova.
Def: Unija skupa A i skupa B je skup A B, koji
sadrži sve elemente skupa A i sve elemente skupa
B i samo njih. Dakle A B = {x| x A x B}.
Def: Presjek skupa A i skupa B je skup A B, koji
sadrži elemente skupa A koji istovremeno
pripadaju i skuu B. Dakle A B = {x| x A
x B}.
(p) = Def: Razlika skupova A i B je skup A\B koji
sadrži elemnte skupa A koji ne pripadaju skupu B,
tj A\B = {x| x A x B}.
12. Definisati razliku dva skupa i
komplement skupa. Kakva je veza izmedju
ovih
skupova?
Def: Razlika skupova A i B je skup A\B koji
sadrži elemente skupa A koji ne pripadaju skupu
B, tj A\B = {x| x A x B}.
q Def: Ako je A S tada skup S\A nazivamo
komplement skupa A u odnosu na skup S i
def
označavamo sa AC = CS(A) {x S|x A}.
13. Ako je uredjeni par elemenata a i b
skup {{a}, {a, b}}, kako definišemo
uredjenu
trojku elemenata x, y i z?
Def: Skup (a,b,c) naziva se uređena trojka u kojoj
je a – prva komponenta, b – druga komponenta i c
– treća komponenta; definiše se pomoću:
(a,b,c) = ((a,b), c) ((a,b), c) = {{(a,b)},
{(a,b),c}}
14. Navesti osobine binarnih relacija
(naziv i matematički zapis).
-refleksivnost: ( a D ): a a
-simetričnost: ( a,b D ): a b b a
-antisimetričnost: ( a,b D ): (a b b a) a=b
-tranzitivnost: ( a,b,c D ): (a b b c) a c
15. Šta je klasa ekvivalencije? Dokazati
stav o klasama ekvivalencije.
Posljedica uvođenja relacije ekvivalencije na
nekom skupu A je podjela skupa A pomoću
relacije ~. Da bismo to uočili, prvo ćemo u skupu
A posmatrati skup indeksiran proizvoljnim
elementom x iz A
, Def: Kompozicija ili superpozicija preslikavanja
Kao skup svih elemenata skupa A koji su u relaciji
sa elementom x. Jasno je da skup C(x) sadrži
element x. Skup C(x) se naziva klasa
ekvivalencije elemenata x.
Stav: Ako su C(x) i C(y) dvije klase ekvivalencije
u skupu A, tada je C(x) = C(y) ili C(x) C(y) =
.
Dokaz: Dakle, tvrdimo da ako klase C(x) i C(y)
imaju neprazan presjek, tada se one poklapaju. Iz
C(x) C(y) = slijedi da postoji z C(x)
C(y) , tj. z C(x) z C(y). U tom slučaju iz x
C(x) x~z z~y x~y, dakle x C(y).
Time smo pokazali da je C(x) C(y). Zbog
simetrije problema važi i obrnuto, tj. C(y) C(x),
onda dakle zaključujemo da je C(x) = C(y).
17.
supremum skupa. Koja je razlika izmedju
supremuma skupa i maksimalnog
elementa skupa?
Def: Neka je u skupu A definisana relacija poretka
p. Element a A naziva se majornata (gornje
ograničenje skupa A1 A, ako je ( x A1): x < a.
Ako pri tome element a pripada skupu A1, tada je
a maksimalni element skupa A1.
Def: Neka je skup A uređen. Supremum (ili gornja
međa) skupa A1 A je minimum skupa majornata
skupa A1. Značava se sup A1.
Supremum ne pripada skupu :S aaa max element
pripada.
18. Definisati donje ograničenje skupa i
infimum skupa. Koja je razlika izmedju
infi-
muma skupa i minimalnog elementa
skupa?
Def: Neka je u skupu A definisana relacija poretka
p. Element b A naziva se minoranta (donje
ograničenje) skupa A1 A, ako je ( x A1): b < x.
Ako b A1, tada je b minimalni element skupa A1.
Def: Infimum (ili donja međa) skupa A1 A je
maksimum skupa minoranata skupa A1 i označava
se inf A1.
21. Definisati bijektivno preslikavanje uz
objašnjenje svih pojmova koji se javljaju u
toj
definiciji.
Def: Za preslikavanje f: X Y kažemo da je
bijekcija skupa X i skupa Y ili obostrano-
jednoznačno preslikavanje skupova ako je f
istovremeno injekcija i surjekcija.
Def: Neka je f: X Y. Ako je f(x) = y tj. ako je
svaki y Y slika bar jednog x X, kažemo da je
preslikavanje f surjekcija ili preslikavanje „na“.
Def: Preslikavanje f: X Y naziva se injekcija ako
i samo ako se različiti elementi skupa X
preslikavaju u različite elemente skupa Y, naziva
se još preslikavanje „1-1“.
22. Definisati kompoziciju dva
preslikavanja. Neka su zadata
preslikavanja f: R R i
g: R R, definisana sa f(x) = 3x + 2 i g(x) =
x(x − 1), formirati preslikavanja f ° g i g ° f.
f: X Y i preslikavanja g: X Y je preslikavanje
h = g ° f: X Z, definisano pomoću ( x X): h(x)
= g(f(x)), tj. (g°f)(x) g(f(x)). Preslikavanje h se
zove složeno preslikavanje ili složena funkcija.
(
23. Za preslikavanje f: R R, definisano sa
, formirati preslikavanja f -1 i
REALNI, kompleksni
24. Navesti aksiome skupa realnih brojeva
za operaciju sabiranja.
U skupu definisana je i zatvorena
operacija sabiranja, tj. bilo kom paru
elemenata odgovara
jedinstven element ; Jednačina x2 + 1 = 0 ima dva rješenja u skupu C.
* iz druge j-ne izrazimo da je u=0, pa imamo v2 =
25. Navesti aksiome skupa realnih brojeva
za operaciju množenja.
U skupu definisana je i zatvorena
operacija množenja, tj. bilo kom paru
odgovara jedinstven
element
26. Navesti aksiome skupa realnih brojeva
koje se odnose na relaciju uredjenja.
Relacija ≤ ima sljedeća svojstva:
29. Iskazati stav koji govori o rješivosti
jednačine a + x = b u skupu realnih
brojeva, a
zatim ga i dokazati. (Obavezno zapisati
iskaze aksioma koji se koriste u dokazu!)
Stav: Za svako a,b R, jednačina a + x = b ima
jedinstveno rješenje u R dato sa: b + (– a), koje po
dogovoru označavamo b – a.
Dokaz: Ako jednačini a + x = b dodamo element
– a s lijeve i desne strane, tada zbog aksiome
; *|a + b| ≤ |a|+|b|
imamo: (– a) + (a + x) = (– a) + b; a zbog
i
slijedi (– a + a) + x = b + (– a); pa zbog
aksiome * brojeva.
vrijedi x = b + (– a), odnosno x = b – a.
Ako vratimo ovo x u jednačinu imamo a + b – a =
b (zbog S1,2,4) b = b.
30. Iskazati stav koji govori o rješivosti 36. Da li jednoj tački kompleksne ravni
jednačine a · x = b u skupu realnih brojeva, odgovara jedan kompleksan broj?
a zatim ga i dokazati. (Obavezno zapisati Odgovor
iskaze aksioma koji se koriste u dokazu!) obrazložiti koristeći trigonometrijski oblik
kompleksnog broja.
Stav: Ako su a (a 0) i b bilo koji realni brojevi, 37. Jednačinu x2 + 1 = 0 rješiti u skupu
tada jednačina a · x = b ima jednistveno rjepšenje kompleksnih brojeva.
u R oblika a-1b, koje ćemo označiti sa .
Dokaz: budući da je a 0 postoji a-1 0, pa ako a Neka je z = (u,v); u,v R. Tada je
· x = b pomnožimo sa a-1, dobijamo: a-1(a · x) = a- z2 + 1 = 0 (u,v) (u,v) + (1, 0) = (0,0) (u2 –
1
b. Zbog
v2, uv + uv) + (1, 0) = (0,0) (u2 – v2, 2uv) =
imamo da je (a-1a) · x = a-1b. Zbog
(0,0) + (–1, 0) (u2 – v2, 2uv) = (–1, 0)
u2 – v2 = –1 i 2uv = 0
slijedi x = a-1b. Zamjenom ovog rjesenja u
jendačinu a · a-1b. = b, b = b.
1 v= 1
imamo dva para rješenja (u=0, v=1), (u=0, v=–1).
Dakle rješenja jednačine z2 + 1 = 0 su z1 = (0,1) =
i, z2 = (0,–1) = –i.
31. Dokazati stav: ( a R) a · 0 = 0. Šta je
poruka ovog stava? 38. Navesti formule za izračunavanje
modula i argumenta kompleksnog broja z
= x+iy.
Dokaz: Pošto je 0+0 = 0, onda je a (0+0) = a 0,
odakle je zbog (MS) (množenje je distibutivno
prema sabiranju) ( x,y,z R): x(y + z) = xy + xz;
a 0 + a 0 = a 0. Kako je 0 neutralni element, onda
vrijedi da je a 0 + a 0 = a 0 + 0 = a 0, pa zbog 39. Navesti Moivreovu formulu. Izračunati
jedinstvenosti neutralnog elementa mora biti a 0 = z3 ako je z = 1 + i.
0.
Primjetimo da ako a · 0 = 0 nije tačno, već da je
npr. a · 0 = b, gdje je b 0, tada je , pa je
, što nije moguće jer 0 nema inverznog
40. Kako glasi formula za korjenovanje
elementa. Ili drugim riječima: nema smisla dijeliti
kompleksnog broja? Objasniti uvedene
s nulom, što je poruka ovog stava.
oznake.
32. Dokazati stav: ( a, b R) (a ≤ b –b Ako prijeđemo u trigonometrijske oblike
≤ – a). Kako riječima iskazujemo ovaj
i iskoristimo Moivre-ovu formula za stepen,
stav?
iz * dobijamo
Dokaz: Na osnovu aksiome odakle je na osnovu jednakosti k.b
važi implikacija
a≤b a + (– a) ≤ b + (– a), tj. 0 ≤ b + (– a). Iz
istog razloga – b ≤ (– b) + (b + (– a)), tj – b ≤ – a Prema tome, ako je
tada je
Riječima: ako nejednakost množimo negativnim
brojem, tada ona 
Apsolutna vrijednost:
*
* Neka su , tada je
35. Navesti aksiome skupa prirodnih
Definicija: Skup prirodnih brojeva N, je podskup
skupa R sa svojstvima
1° 1 je prirodan broj
2° Svaki prirodni broj n ima tačno jednog
sljedbenika n+ = n + 1
3° Uvijek je n+ ≠ 1, tj 1 nije sljedbenik ni jednog
prirodnog broja.
4° Ako je m+ = n+ onda je i m = n , tj ako su
sljedbenici dva prirodna broja jednaki onda su i
oni jednaki.
(Aksioma indukcije) Svaki podskup M skupa N,
{i ako važe svojstva 1 i 2} {koji sadrži broj 1 i
sljedbenika svakog svog elementa sadrži sve
prirodne brojeve} tj M = N.
Matrice i determinante
41. Definisati pojam matrice i njene
osnovne elemente.
Neka su m i n prirodni brojevi. Skup A realnih ili
kompleksnih brojeva aij (i = 1, 2…m; j = 1, 2…n)
koje zapisujemo u obliku pravougaone sheme
Zvaćemo matrica. Za ovu matricu kažemo da ima
m vrsta i n kolona ili da je formata m×n. Brojeve
aij (i = 1, 2…m; j = 1, 2…n) zovemo elementima
matrice. Brojevi aik (k = 1, 2…n) čine i-tu vrstu
matrice A, a brojevi akj (k = 1, 2…m) čine j-tu
kolonu matrice A.
42. Ako je matrica formata m × n, kako
glase elementi njene pretposljednje
kolone i
druge vrste?
Pretposljednja kolona:
Druga vrsta:
43. Kod kojih matrica možemo govoriti o
tragu matrice. Definisati trag matrice.
Kod kvadratnih matrica. Matrica je kvadratna ako
je broj vrsta jednak broju kolona matrice, tj. m =
n. Za elemente kažemo da čine
dijagonalu matrice A. Zbir elemenata kvadratne
matrice koji čine glavnu dijagonalu zove se trag
matrice A i obiljžava se sa trA. Dakle
44. Definisati determinantu matrice. U
definiciji determinante se pojavljuje
determi-
nanta Aik. Kako je nazivamo i da li je
ovakva definicija determinante korektna?
Obrazloziti!
Definicija: Neka je zadata matrica [Aij]n×n (n>1).
Pod determinantom matrice podrazumjevamo broj
, pri čemu su Aik
jednaki determinanti matrice koju dobijemo kada
od polazne matrice prekrižimo i-tu vrstu i k-tu
kolonu. Aik nazivamo algebarskim kofaktorom
matričnog elementa aik. (oznaka matrice)
Matrica reda 1 se sastoji od samo jednog elementa
i uzimamo po definiciji da je determinata te matric
ejednaka uravo tom elementu. S obzirom da se
determinanta kvadratne matrice reda n definiše
pomoću determinanata kvadratnih matric areda n
– 1, čini nam se da ova definicija nije korektna.
Medjutim, i za determinante Aik možemo kristiti
istu definiciju, budući da ona važi n >1. Time se
detA može predstaviti pomoću determinanti
kvadratnih matrica reda n – 2. Nastavljajući isti
postupak dolazimo do determinante matrica prvog
reda koje odredjujemo neposredno.
45. Iskazati Stav Laplaceov razvoj
determinante. U tom stavu se pojavljuju
dvije for-
mule, koja je razlika izmedju njih?
Za svaku
kvadratnu matricu reda i svako
važi.
Razlika je što je kod jedne razvoj po vrstama a
kod druge razvoj po kolonama.
46. Za koje determinante navodimo
Sarrusovo pravilo i kako to pravilo glasi?
Navodimo ga za determinante 3×3. Glasi:
47. Navesti bar pet osobina determinanti.
1° detA = detAT, za ma koju kvadratnu matricu A.
2° Ako je i-ta kolona (vrsta) matrice A linearna
kombinacija kolona (vrsta) P i Q, tj. oblika je 1P
+ 2Q, tada je detA = 1 detAP + 2 detAQ gdje su
AP i AQ matrice dobijene iz matrice A zamjenom
i-te kolone (vrste) kolonom (vrstom) P odnosno Q.
3° Ako u matrici promjene mjesta ma koje dvije
kolone (vrste), tad njena determinanta mijenja
znak.
4° Ako matrica A ima dvije jednake kolone (vrste)
tada je detA = 0.
5° Ako je jedna kolona (vrsta) matrice A linearna
kombinacija ostalih kolona (vrsta), tada je detA =
0.
6° Determinanta matrice A se ne mijenja ako ma
kojoj koloni (vrsti) dodamo linearnu kombinaciju
ostalih kolona (vrsta) matrice A.
7° Determinantu množimo brojem tako što joj
proizvoljnu kolonu (vrstu) pomnožimo sa tim
brojem.
8° Ako determinanta ima kolonu (vrstu)
sastavljenu od nula, tada je detA = 0.
49. Definisati minor i bazisni minor matrice
formata m × n.
Posmatrajmo matricu A = [aij]m×n. Ako iz matrice
A izdvojimo r (r ≤ m) vrsta koje su numerisane
redom i1, i2, ... K ..., ir i pri čemu je 1 ≤ i1 ≤ i2 ≤ ...
L ... ≤ ir ≤ m i s (s ≤ n) kolona koje su numerisane
sa k1, k2, ... L ..., ks i pri čemu je 1 ≤ k1 ≤ k2 ≤ ... L
... ≤ ks ≤ n tada elementi koji se nalaze u
presjecima izdvojenih vrsta i kolona obrazuju
matricu tipa r×s, tj. Matricu....
Minor proizvoljnog elementa determinante
matrice je determinanta matrice, koja je
dobijena iz matrice brisanjem vrste i
kolone.
Neka je A=[aij]m×n tada za minor reda r matrice A
kažemo da je bazisni, ako je on različit od nule a
svi minori reda r + 1 ako postoje su nule. Jasno je
da je r ≤ min(m,n) kao i da matrica može imati
više različitih bazisnih minora koji su istog reda.
50. Definisati rang matrice formata m × n.
Koje su moguće vrijednosti ranga ovakve
matrice?
Definicija: Red bazisnog minora matrice
A=[aij]m×n zovemo rangom matrice A i
obilježavamo sa RgA. Ako su svi elementi matrice
A nule, tada po definiciji smatramo da je RgA = 0.
51. U nalaženju ranga matrice služimo se
elementarnim transformacijama. Navesti
ih.
1*. Množenje kolona vrsta jednim
brojem različitim od nule;
2*. Dodavanje jednoj koloni vrsti neke
druge kolone vrste ;
3*. Zamjena mjesta dviju kolona vrsta ;
Pri elementarnim transformacijama
rang matrice se ne mijenja.
53. Ako na matricu A primjenimo neku
elementarnu transformaciju, dobijamo
matricu
B. Kako nazivamo takve matrice i koja je
veza izmedju njih?
Za dvije matrice A i B istog reda koje se mogu
transformisati jedna u drugu konečnim brojem
elementarnih transformacija, kažemo da su
ekvivalentne i pišemo A B. Ekvivalentne matrice
imaju isti rang. Obrnuto ne važi.
56. Za zadatu matricu A = [aij ]n×m, kako
glasi njena transponovana matrica. Koje
specijalne matrice imamo vezano za
transponovanje matrica?
Kvadratna matrica A=[aij]n×n je simetrična matrica
ako je A = AT, tj. aij = aji (i,j = 1, 2, ...n).
Kvadratna matrica A=[aij]n×n je antisimetrična
ako je A = –AT, tj. aij = –aji (i,j = 1, 2, ...n).
Kvadratna matrica A=[aij]n×n je hermitska matrica
ako je A = AT, tj. aij = aji (i,j = 1, 2, ...n).
Kvadratna matrica A=[aij]n×n je antihermitska ako
je A = –AT, tj. aij = –aji (i,j = 1, 2, ...n).
57. Definisati operaciju sabiranja nad
matricama. Navesti osnovne osobine
sabiranja
matrica.
Zbir matrica A=[aij] i B=[bij] istog reda m×n, je
matrica C=[cij] reda m×n, gdje je cij = aij + bij (i =
1, 2…m; j = 1, 2…n).
Osobine :
1° A + B = B + A; komutativni zakon u odnosu na
operaciju sabiranja matrica
2° (A + B) + C = A + (B + C); asocijativni zakon
u odnosu na operaciju sabiranja matrica
58. Definisati množenje matrice skalarom.
Navesti osnovne osobine ovog množenja.
Matrica A=[aij]m×n se množi brojem tako što se
svaki njen element pomnoži tim brojem , tj.
A=[ aij], (i = 1, 2…m; j = 1, 2…n).
Osobine:
1° (A + B) = A + B; distributivnost operacije
množenja brojem u odnosu na operaciju sabiranja
matrica
2° ( + )A = A + B; distributivnost u ondsou
na sabiranje brojeva
59. U definiciji kanonskog produkta koje
tipove matrica množimo i kako definišemo
to
množenje? Šta je bitno u tom množenju i
šta je rezultat tog množenja?
60. Definisati operaciju množenja nad
matricama i navesti osnovne osobine
množenja
matrica.
Pod kanonskim proizvodom dviju uređenih n-
torka brojeva (a1, ..., an) i (b1, ..., bn)
podrazumjevamo broj
Proizvod matrica A i B definiše se samo ako
matrica A ima onoliko kolona koliko i matrica B
vrsta. Neka je matrica A reda m×n i B reda n×p,
proizvod ovih matrica je matrica C reda m×p čiji
su elemnti
Znači element cij jednak je kanonskom
proizvodu i-te vrste matrice A i j-te kolone
matrice B, gdje pod kanoničnim proizvodom vrste
ai1 , ..., ain širine n i kolone bi1, ..., bin visine n po
definiciji podrazumjevamo broj tj.
 65. Dokazati: Ako su matrice A i B istog
reda, tada vrijedi
koji (a)
(b)
smatramo matricom reda 1.
Osobine: (a)Dokaz:
1° U opštem slučaju AB BA
- ako jeste AB = BA, kažemo da su matrice
komutativne
- ako je AB = – BA
2° Ako su A, B, C matrice redom, reda m×n, n×p i
p×q tada je (AB)C = A(BC)
3° Ako su A, B, C i D matrice redom, reda m×n, (b) Dokaz:
m×n, p×m, n×q i proizvoljan broj tada je:
° C(A + B) = CA + CB; lijevi distributivni
zakon
° (A + B)D = AD + BD; desni distibutivni
zakon
° (AD) = ( A)D = A( D)
4° Za svake matrice A i B za koje postoji prizvod
je (AB) T = ATB T

61. Šta znače pojmovi regularna i

singularna matrica. Da li su to suprotni
pojmovi?

Definicija: Neka je A proizvolja kvadratna

matrica formata m×n. Ako je detA=0 matricu A
nazivamo singularna.
Definicija: Za kvadratnu matricu A kažemo da je
regularna matrica ako je detA 0.

62. Koje matrice imaju inverznu matricu i

kako računamo inverznu matricu (objasniti
formulu).

Potreban i dovoljan uslov da postoji inverzna

matrica, matrice A jesde ta je detA 0.

Uočimo, determinantu kvadratne matrice

reda , tj.

A zatim od kofaktora njenih elemenata

formirajmo matricu reda , tj.
matricu

Transponovana matrica, matrice , tj. matrica

zove se adjungovana matrica, matrice i
obilježava sa . Dakle,

64. Dokazati: Ako su matrice A i B istog

reda, tada vrijedi
(a)
(b)

Budući da je
to je zaista

(b) Kako je

odnosno odakle je
SISTEMI j-na 77. Sta nam govori Kronecker-Capellijev 84. Ako su i
stav ako ga primijenimo na homogeni rješenja kvadratnog nehomogenog
68.Zapisati opsti sistem linearnih jednacina.U sistema,
system jednacina.
zavisnosti od slobodnih clanova sistema kako dokazati da je tada
dijelimo ove sisteme? rješenje odgovarajućeg
Svaki homogeni system je saglasan tj. Ima homogenog
bar jedno rjesenje…n-torka ciji su svi sistema!
elementi nule je rjesenje sistema.
Zamjenom odgovarajućih vrijednosti u ičtoj
jednačini sistema dobijamo:

Ako je tada za 8.Iskazati Cramerov stav.

sistem kažemo da je , ako je
bar jedan od brojeva za sistem
Sistem od n linearnih jednacina sa n
kažemo da je sistem.
nepoznatih tj.
69. Zapisati opšti sistem linearnih algebarskih
jednačina. U zavisnosti od oblika, kako
dijelimo ove sisteme? (objasniti) 87. Definisati pojmove karakteristične
jednačine i sopstvenih vrijednosti matrice.
m jednačina i n nepoznatih: Ima jedinstveno rjesenje kada je
(a) m = n kvadratni determinanta sistema razlicita od nule:
(b) m n pravougaoni
Neka je matrica , tada je
70. Zapisati opsti sistem linearnih i
jednacina.Sta podrazumijevamo pod rjesenjem Xi=
.
ovog sistema.U zavisnosti od rjesenja kako
dijelimo sisteme? gdje je:
Jednacina φn( ) = 0 tj |A-λI|=0 je karakteristicna
Za uređenu -torku ( brojeva kažemo -determinanta matrice jednacina matrice A.
Korijeni karakteristicne jednacine zovu se
da je ako pri zamjeni i-det. Matrice koja se dobije iz matrice sopstvene vrijednosti matrice A.Skup svih
sistem prelazi u sistema zamjenom i-te kolone kolonom slobodnih sopstvenih vrijednosti zove se spektar!!
jednakosti među brojevima. clanova
prema broju rješenja sistema Neka je , tada je
- Sistem koji nema rješenje (nemoguć,
nesaglasan) 9. .Sta nam govori Cramerov stav ako ga
- Sistem ima rješenje (saglasan) primijenimo na homogeni system
a. Tačno jedno rješenje
jednacina.
b. beskonačno mnogo rješenja

Ako je system homogeny tada na osnovu

ovog stava trivijalno rjesenje(x1 = 0, x2 =
71. Za koje sisteme kazemo da su 0… xn = 0) jedinstveno rjesenje tog
ekvivalentni?Navesti elementarne
transformacije sistema.Ako na neki homogenog sistema. ≠0 i = 0. Zaista,
system primijenimo neke el. biće ≠0; i = 0 za svako i = 1, 2, … n
Transformacije,kakva je veza izmedju budući da je i-ta kolona, kolona nula.
polaznog I novog sistema?
83. Ako je rješenje
Za dva sistema oblika (2) koji ne moraju kvadratnog nehomogenog sistema,
imatis isti broj jednacina kazemo da su a rješenje odgovarajućeg
ekvivalentni ako je svako rjesenje jednog homogenog sistema, dokazati da je tada
i rješenje
ujedno I rjesenje drugog sistema.
nehomogenog sistema!
El. Transformacije:
-zamjena mjesta dviju jednacina
-mnozenje ma koje jednacine brojem razl.
od nule
-dodavanje jedne jednacine koja je
prethodno pomnozena brojem razl. od
nule nekoj drugoj jednacini.
Veza izmedju polaznog i novog sistema je Ako odgovarajuće zbirove
zamjenimo u i-toj jednačini sistema
da su ekvivalentni,tj. Imaju isto rjesenje.
dobijamo

76. Iskazati Kronecker-Capellijev stav.

(Objasniti sve pojmove o kojima govori ovaj
stav!)

* sistem je
saglasan tj. ima bar jedno rješenje, ako i
samo ako je rang sistema jednak
rangu proširene matrice istog sistema.
 11. Iskazati i dokazati stav koji govori o
Vektori vezi ortogonalnosti vektora i njihovog
skalarnog produkta.
1. Definisati linearnu kombinaciju vektora
u vektorskom prostoru i linearnu . Dva vektora su ortogonalna ako i samo 1. Intenzitet vektorskog produkta
nezavisnost ako je njihov skalarni produkt nula. brojno je jednak površini
vektora. paralelograma konstruisanog vektora
Neka su vektori ortogonalni. Tada
je , pa je prema nad vektorima
Definicija: Za vektor x vektorskog prostora V
2. Vektorski produkt dva vektora je
kažemo da je linearna kombinacija vektora e1, e2, skalarni produkt vektora jednak nuli, tj
… en, ako postoje takvi skalari 1, 2,… n polja nula vektor ako su ti vektori
K, da je Obrnuto, neka je . Ako je jedan od kolinearni ili je bar jedan od njih
Za vektore e1, e2, … en V kažemo da su linearno vektora nula vektor to mož-emo smatrati nula vektor.
nezavisni, ako iz ortogonalnim prema ma kom drugom vektoru, 3.
pošto je pravac nula vektora nije definisan. Prema
1 = 2 = … = n = 0. 4.
tome su ortogonalni. Analogno zaključ-
ujemo da iz slijedi da su vektori 5.
3. Dokazati tvrdnju: U konačno
dimenzionalnom prostoru svaki vektor ima ortogonalni i ako su oba vektori nula. Ako ni
jedinstvenu jedan od vektora nije nula vektor tada je
reprezentaciju preko baznih vektora. >0 , pa iz uslova i relacije
6. .
slijedi da je odnosno , tj.
Neka su u n-dimenzionalnom vektorskom prostoru vektori su ortogonalni. Ako su koordinate vektora
V zadane dvije baze e1, e2, … en (1) i e’1, e’2, … u ortonormiranoj bazi , tada je
e’n (2). Svaki se vektor baze (2), kao vector
prostora V, jenoznačno može predstaviti pomoću 13. Izvesti formulu za intenzitet
baze (1) . (3) vektora , uz
objašnjenje
Matrica naziva se matrica korištenih osobina.

prelaza sa baze (1) na bazu (2). Dakle veza među 17. Izvesti formulu za računanje
Skalarni proizvod dvaju vektorskog produkta vektora zadatih sa
bazama (1) i (2) i matrice prelaza T možemo
vektora čije su koordinate
izraziti, na osnovu (3), u obliku matrične i .
u ortonormiranoj bazi, jednak
jednačine je zbiru proizvoda njihovih odg-ovarajućih Ako su koordinate vektora
kordinata, tj. ako je:
u ortonormiranoj bazi , tada je
+ +
8. Iskazati i dokazati stav koji govori o vezi
kolinearnosti i linearne zavisnosti dva
vektora. tada je (1)

Osobina skalarnog proizvoda = = ;

Stav: Dva vektora su linaearno zavisna ako i smao
ako su kolinearni, tj. Svaka dva vektora iz V1 su Iz relacije (1) za y=x dobijamo
linearno zavisna.
odakle je
Dokaz: neka su vektori e1 i e2 linearno zavisni, tj.
neka je , 1 0 ili
Na osnovu definicije množenja
vektora skalarom zaključujemo iz posljednje
relacije das u vektori i kolinerani.
14. Navesti formulu za izračunavanje ugla
Obrnuto, ako su vektori i kolinerani, tada izmedju dva vektora. 18. Objasniti činjenicu da je apsolutna
uvijek postoji skalar čiji proizvod sa jednim
vektorom daje drugi vektor, tj. ili vrijednost mješovitog produkta tri vektora
bro-
što izražava njihovu linearnu
zavisnost. jno jednaka zapremini paralelepipeda
konstruisanog nad tim vektorima.

10. Definisati skalarni produkt vektora i 15. Dati potpunu definiciju vektorskog
produkta dva vektora. Geometrijska interpretacija:
navesti njegove osnovne osobine.
Apsolutna vrijednost mješovitog produkta
Skalarni produkt dva vektora je skalar dva vektora , koji tri nekomplanarna vektora jednaka
broj koji obilježavamo sa i definišemo obilježavamo sa [ ] ili je vektor: je zapremini paralelopipeda
ovako konstruisanog nad vektorima . Pri
1. Čiji je intenzitet jednak čemu je u zavisnosti od
toga da li je trojka vektora isto ili
Dakle skalarni produkt vektora je skalar, koji je | || |sin , gdje je ugao
suprotno orijentisana od bazisnih vektora.
jednak proizvodu intenziteta tih vektora i kosinusa između vektora i
ugla koji oni zaklapaju. Zaista ako nad konstruišemo
2. Koji je ortogonalan na svaki
paralelopiped (sl.1) tada je ,
od vektora i gdje je površina osnove
:
3. Ima takav smjer da vektori paralelopipedaa ort vektora , pri
1. čine trojku vektora čemu vektori čine trojku koja ima
2. = = ; iste orijentacije kao bazis istu orijentaciju kao i bazisni vektori. Dakle
3. imamo

4. =| | · · ;
5.
6. Kako je a visina
paralelopipeda, tada je ,
odnosno
 34. Objasniti prelaz iz kanonskog oblika
jednačine prave u parametarski oblik.
23. Vektorski objasniti formulu za 35. Objasniti prelaz iz parametarskog
izračunavanje površine trougla. oblika jednačine prave u kanonski oblik.

Možemo izraziti površinu torugla A1A2 A3 Ako u kanoničnom obliku jednačine prave l
pomoću koordinata njegovih tjemena A1(x1, y1, stavimo , gdje je t
z1), A2(x2, y2, z2) i A3(x3, y3, z3). Zadatak se parametar (koeficjent proporcionalnosti), tada
rješava primjenom vektora. imamo:

Ove jednačine nazivamo parametarskim

19. Objasniti vezu komplanarnosti tri jendačinama prave l.
vektora i njihovog mješovitog produkta.
39. Navesti uslove ortogonalnosti i
Tri vektora su komplanarni ako i samo ako paralelnosti dvije prave.
je . Neka su vektori
komplanarni. Tada je , pa je Ako su prave l1 i l2 ortogonalne tada sui njihovi
. karakteristični vektori q 1 i q2 međusobno
Površina trougla A1A2 A3 jednaka je polovini ortogonalni, pa je (q1,q2)=m1m2 + n1n2 + p1p2 = 0
Obrnuto. Očigledno iz uslova intenziteta vektora Ako su prave l1 i l2 paralelne tada su i njihovi
slijedi da su vektori
Budući da je karakteristični vektori q 1 i q2 kolinearni, pa je
komplanarni, jer ako predpostavimo suprotno,
tada bi zapremina paralelopipeda konstruisanog
nad njima bila različita od nule, tj.
što je suprotno predpostavci. To je tražena površina torugla
1 3=12 2− 1 2− 1 2− 1 3 − 1 3− 1 40. Navesti uslov mimoilaznosti dvije
20. za ma koja tri vektora x, y i z važi prave. Čime obrazlažemo ovaj uslov?
3− 1
, = × ,
Ako su prave l1 i l2 čije su jednačine redom

mimoilazne, tada je
24. Šta predstavlja jednačina A(x−x0)+B(y
−y0)+C(z −z0) = 0 i šta predstavljaju
uvedene oznake. Objasniti!

Predstavlja opštu jednačinu ravni. 41. Izvesti formulu za najkraće rastojanje

izmedju dvije mimoilazne prave.

M0(x0, y0, z0) bilo koja tačka ravni i n=(A, B, C)

Analitička geometrija
21. Vektorski objasniti formulu za
izračunavanje rastojanja izmedju dvije
tačke.
Neka su A1(x1, y1, z1) i A2(x2, y2, z2) dvije
proizvolje tačke u prostoru kao na slici
vector normalan na ravan. Joše jdna tačka ravni M
(x, y, z). Vektor M0M i n su normalni pa je njihov
skalarni proizvod jednk nuli.
(M0M, n) = 0 M0M=(x – x0,… )… pomnožiti
32. Kako glase uslovi ortogonalnosti i
paralelnosti dvije ravni. Kako te uslove Ako je uslov ispunjen prave su
dobijemo .
iz formule za ugao izmedju dvije ravni?

Ako se ravni i
sijeku tada se
ugao između tih ravni definiše kao Ako su jednačine pravih redom:
ugao između njihovih karakterističnih
vektora koji su redom

Dakle možemo pisati

Ako su: i
fiksirane tačke na pravima a
Rastojanje između tačaka A1 i A2 jednako je
njihovi karakteristični vektori. Tada je
intenzitetu vektora . Pošto je
najkraće rastojanje između pravih
+ + jednako količniku zapremine
paralelopipeda konstruisanog nad
, potrebno vektorima i površine njegove
je i dovoljno da njihovi karakteristič-ni osnove, tj.
vektori budu kolinearni, što je
ekvivelentno uslovu
22. Vektorski objasniti formulu za podjelu
duži u odredjenoj razmjeri. Ili u skalarnom obliku

Iz slike zaključujemo da ako tačka A dijeli duž

u razmjeri m:n, tada su vektori i
istog smjera i odnos njihovog intenziteta je ,
odnosno važi ili
odakle je , tj.
(*). Kako su coordinate tačke A,
kooordinate vektora i bazi to iz (*)
imamo (isto i za y i z)
 REALNA FUNKCIJA REALNE
PROMJENLJIVE
42. Izvesti formulu za rastojanje tačke od Osnovne osobine i granična vrijednost
prave.
47. Nabrojati načine zadavanja funkcija i
za svaki način dati odgovarajući primjer.
60. Ako je funkcija periodična, da li ona
tada ima samo jednu periodu? Objasniti
odgovor!
63. Definisati pojmove rastuće i strogo
rastuće funkcije. Kakva je razlika izmedju
ovih
pojmova?

1. Eksplicitni Definicija: Za f-ju kažemo da je

rastuća ako ( x1, x2 D)(x1 < x2 f(x1) ≤ f(x2)).
2. Parametarski
Definicija: Za f-ju kažemo da je
3. Implicitno strogo rastuća ako ( x1, x2 D)(x1 < x2 f(x1) <
4. Tabelarno f(x2)).

* nerastuća = opadajuća
neopadajuća = rastuća

65. Definisati konveksan skup i konveksnu

Ako je zadana prava čija je jednačina 5. Grafik funkcije
funkciju na takvom skupu. Navesti primjer
konveksne i konkavne funkcije.

i data tačka van prave . Definicija: D R, D je konkveksan skup ako ( x,

Da bismo dobili rastojanje neka nam je 49. Definisati graf funkcije. Šta je graf
y D)( [0,1]): x + (1 – )y D
fiksirana tačka na pravoj i funkcije ? {samo intervali su konveksni}
početak njenog karakterističnog
52. Definisati parnost funkcije i slikom
objasniti geometrijski smisao parnosti.
vektora dovedimo u tačku . Navesti
Tada je, rastojanje , tačke od primjer parne funkcije.
prave , jednako količniku površine Definicija: i D konveksan skup,
paralelograma konstruisanog nad Definicija: za skup D R kažemo da je simetričan kažemo da je konkveksna f-ja ako ( x,y
skup ako vrijedi ( x D): -x D D)( [0,1]): f( x + (1 – )y) ≤ f(x) + (1 –
vektorima intenziteta vektora , tj Definicija: Funkcija definisana na )f(y) {konkavna }
simetričnom skupu je na skupu
Df, ako vrijedi
{graf simetričan u odnosu na y-osu}

53. Definisati neparnost funkcije i slikom

****
objasniti geometrijski smisao neparnosti.
Uslov paralelnosti prave i ravni Navesti primjer neparne funkcije. 66. Neka su a, b R i a tačka
jeste:
nagomilavanja domena funkcije f.
tj. Definicija: Funkcija definisana na Definisati i dati negaciju
simetričnom skupu je na Df
Uslov ortogonalnosti prave i ravni ovog pojma.
ako je {graf
jeste: simetričan u odnosu na koordinatni početak}
Definicija. Neka je
tačka nagomilavanja
56. Navesti definiciju ograničenosti skupa D. Tačka je
funkcije sa gornje strane. Navesti negaciju funkcije f u tački
te defini- ili kada ako za svaku okolinu
cije i dati njeno geometrijsko tumačenje. V tačke postoji okolina
>slika< tačke a, tako da vrijedi
Definicija: Neka je . Za f-ju kažemo da
je ograničena s gornje strane ako
( M )( x D): f(x) ≤ M U tom slučaju koristimo oznaku
Definicija: (nije ograničena) ( M )( x D): .
f(x) > M
Zapis sa okolinama i sa okolinom.
Neka su i tačka nagomilavanja
57. Navesti definiciju ograničenosti skupa . Tada
funkcije sa donje strane. Navesti negaciju
te defini-
cije i dati njeno geometrijsko tumačenje.
Definicija: Neka je . Za f-ju kažemo da
je ograničena s donje strane ako ( m )( x D):
f(x) m
Negacija:
− < ⇒ − ≥ .
59. Definisati osobinu periodičnosti
funkcije. Kakva je razlika izmedju periode i
osnovne
periode funkcije?

Neka je x D x+T D
>slika<
( T )( x D): f(x+T)=f(x) – onda je ovo
periodična funkcija, a T je period funkcije
Neka je f-ja periodična perioda T ( k Z) kT je
period funkcije, a najmanji pozitivni period je
osnovni period.
 74. Navesti teorem koji govori o 80. Definisati pojam oscilacije funkcije na
operacijama nad limesima funkcija. skupu i navesti njegovu vezu sa
graničnom
Teorem: Neka je i i vrijednosti funkcije u tački.
b,c R; tada vrijedi:
Funkcija ima konačnu graničnu
1°
vrijednost u tački ako i samo
2° ako za svako > 0 postoji okolina U(a) tačke a,
3° tako da vrijedi (f, D U(a) \{a}) < .
4° 81. Definisati neprekidnost funkcije u tački
i na skupu.

67. Dokazati jedinstvenost granične 75. Kako glasi teorem o dvije funkcije i sa
vrijednosti funkcije u tački. kojim teoremom ga dovodimo u vezu? Definicija 3. Za funkciju kažemo
da je u tački ako
Pitanje jedinstvenosti granične vrijednosti realne Teorem: ako postoji okolina U(a), tačke a, takva
funkcije u zadatoj tački je gotovo očigledno, da za svako x U(a) važi f(x) ≤ g(x) (x U(a)
budući da se u skupu R, dvije različite tačke f(x) g(x) ) i ako postoje granične vrijednosti
uvijek mogu separisati disjunktnim okolinama. funkcija f i g u tački a, tada je tj., ako je
Naime, ako b,c R i b < c, uzmemo li
( ) Funkcija je neprekidna na skupu ako
, imaćemo dvije -okoline V(b, 0),
je neprekidna u svakoj tački toga skupa.
V(c, 0) tačaka b,c R redom. Osim toga one su
U tom slučaju pišemo .
disjunktne, tj. V(b, 0) V(c, 0)= . Ako 76. Kako glasi teorem o tri funkcije.
predpostavimo da je i Dokazati:
, tada iz {
, vidi def granične vrijednosti} 83. Zaokružiti tačna tvrdjenja:
Neka su
slijedi date funkcije i neka je
. S druge strane tačka nagomilavanja skupa D. Ako
to nije moguće jer je V(b, 0) V(c, 0)= . Prema postoji okolina tačke a, takva da za
tome mora biti b = c. svako i u tački ioznačavati
postoje granične vrijednosti funkcija Dakle, oscilacija funkcije je nenegativna,
71. Definisati lijevu i desnu graničnu u tački tada, ako je tj. vrije-di str.266
vrijednost funkcije u tački. Navesti njihovu
Funkcija je neprekidna u
vezu
sa postojanjem granične vrijednosti onda je i tački ako i samo ako je
funkcije u toj tački.

Dokaz: sinx je parna f-ja pa je dovoljno

Definicija razmotristi samo vrijednosti > 0
1. označavamo <slika>
88. Koje vrste su otklonjivi prekidi? Na
sa ili kraće Uočimo trouglove OAB, OAC i kružni isječak
primjeru pokazati zašto ovakve prekide
ta jednost postoji i zovemo je desnom OAB
nazivamo ”otklonjivim”.
graničnom vrijednosti funkcije u tački .
Ako je 0, onda se piše Otklonjivi prekid je prekid prve vrste.
Tj
Npr f-ja |sgnx| ima u a = 0 otklonjivi prekid prve
Po analogiji definira se i lijeva granična
vrste. Dodefinišemo f-ju:
vrijednost
Nije teško f( ) ≤ g( ) ≤ h( )
zaključiti da vrijedi

Njihova veza sa graničnom vrijednosti je 79. Definisati pojam oscilacije funkcije na

skupu. Izračunati oscilaciju funkcije f :[0,
4 ] R, zadate sa f(x) = sin x, na njenom
ako i samo ako domenu?

Definicija 2.
73. Iskazati teorem i posljedicu o vezi na skupu definira se pomoću
relacije poretka i granične vrijednosti
funkcije u
tački. Npr:

Teorem: Ako je , ib
<c (c < b), tada postoji okolina U(a) tačke a, takva
da je , ( ,
).
Posljedica: Ako je i b > 0 (odnosno
b < 0), tada postoji okolina U(a) tačke a u kojoj
vrijedi f(x) > 0 (odnosno f(x) < 0).
Diferencijabilnost 94. Šta je lijevi, a šta desni izvod funkcije u
tački. Moraju li ova dva izvoda obavezno
biti jednaka (obrazložiti primjerom)? 97. Navesti i dokazati pravilo o
89. Definisati izvod funkcije u tački, diferenciranju proizvoda dvije funkcije.
navesti oznake koje koristimo za izvod Definicija. Za zadanu funkciju
funkcije. kažemo da ima u tački
Kada za funkciju kažemo da je Teorem 2. Neka su Tada
ako postoji
diferencijabilna? ako onda je Još
više, vrijedi:

Definicija 1. funkcije 2°
I u tom slučaju, jednostranu derivaciju
je u tački naziva se označavamo ili pak Dokaz: Označimo = fg i neka je h kao
granična vrijednost
Analogno se definira i u što smo već opisali. Tada je
tački kao

ukoliko ona postoji, konačna ili ,

beskonačna. odakle je
f’(x) … Najčešći ℎ +ℎ− ℎ+ limℎ→0 +ℎ− ( )ℎ= ′ +
razlog da funkcija nema derivaciju u
Definicija: Za f-ju y = f(x) kažemo da je
nekoj tački jeste upravo nepoklapanje
diferencijabilna u tački x (a, b) ako ima Funkcije f i g su diferencijabilne pa i
derivacija u toj tački.
konačnu derivaciju u toj tački. neprekidne; odakle smo dobili da je
. Još više, budući da je

91. Iskazati i dokazati stav o neophodnim i

dovoljnim uslovima diferencijabilnosti , slijedi da . Osim toga,
funkcije u tački.
derivacija proizvoda dvije funkcije
Funkcija može biti nediferencijabilna , određuje se po izvedenoj formuli °
Teorem 1. Funkcija je diferencijalna u
tački ako i samo ako za slučaj potrebe tj.ako uzmemo da nam

Vrijedi
98. Navesti i dokazati pravilo o
diferenciranju količnika dvije funkcije.
gdje je –
č ℎ→0
Pretpostavimo da je
Teorem 2. Neka su Tada
diferencijalna u tački dakle postoji
konačna granična vrijednost. ako onda je
0. Još više, ∀ ∈( , ) vrijedi:

Dokaz: neka je sada , gdje je

. Najprije, primjetimo da zbog
95. Navesti i dokazati pravilo o neprekidnosti i pretpostave ,
diferenciranju zbira dvije funkcije.
Gdje kad . funkcija g je različita od nule u dovoljno
96. Navesti i dokazati pravilo o maloj okolini tačke x, dakle i g(x+h) 0,
diferenciranju razlike dvije funkcije. gdje je, kao i prije, h 0 dovoljno malo.
Sada je
92. Iskazati i dokazati stav o vezi
neprekidnosti i diferencijabilnosti funkcije Teorem 2. Neka su Tada
u tački. ako onda je Još
više, vrijedi:
Ako je diferencijabilna funkcija
( ) ( +ℎ)− ( )ℎ1 +ℎ ( ), odakle zbog
u tački , tada je ona i neprekidna 1°
neprekidnosti funkcije g, najprije imamo
u istoj tački.
Dokaz: Neka je = f gih 0 dovoljno da g(x+h)g(x) g2(x), kada h 0, a zatm
Iz relacije (2) slijedi
mali broj. Tada je slijedi da je i
’(x)= . Dakle formula za
derivaciju količnika dvije funkcije je
.
Drugim riječima kada je
onda je , tj. funkcija
Budući das u f,g to je desna
je neprekidna u tački . strana u poslejdnjoj relaciji konačan broj. 99. U izrazu za diferenciranje složene
Prema tome f g i ’ = f’ g’. funkcije dodati ispuštene simbole: f(g(x))0
=f(g) · g(x).Kako glasi ovo pravilo za
kompoziciju tri funkcije?

Teorem 3. .
Neka su zadate funkcije i takve da je
definirana složena funkcija
Neka, dalje, funkcija ima
konačnu derivaciju u tački , a funkcija g
ima prvu derivaciju u tački . Tada
superpozicija ima derivaciju u tački
i vrijedi
100. Navesti stav o derivaciji inverzne 103. Slikom objasniti geometrijsko 104. Navesti tablicu izvoda elementarnih
funkcije. Primjeniti ovo pravilo na tumačenje izvoda. Kako glase jednačine funkcija.
izračunavanje normnale i
izvoda funkcije y = ln x. tangente na krivu u tački?

Teorem 4. .
Neka funkcija ima derivaciju u
, prva derivacija konačna
tački Neka dalje, postoji inverzna
ili ∞ funkcije u tački , predstavlja
funkcija , koja je neprekidna u
koeficijent pravca tangente na krivu
tački . Ako je tada je funkcija
u tački . Da bi smo se u to uvjerili,
diferencijabilna i vrijedi
najprije trebamo definirati tangentu krive.
Opštost se neće umanjiti ako koristimo
krivu i ostalr oznake sa slike.
101. Gdje susrećemo oznake y0 i y˙ i
kakvo je njihovo značenje? Kako glasi
pravilo za
nalaženje izvoda parametarski zadate
funkcije?

Ako su promjenljive i zadate u funkciji

nekog realnog parametra t. Neka je
; (2)
Gdje su i realne funkcije definirane na
istome podskupu . Ako je
bijekcija, tj. ako postoji funkcija

tada je sistemom (2), parametarski

definirana funkcija

Primjer:
Jasno da možemo iz posljednjih
jednačina eliminirati parametar
(kvadriranjem jednačina i sabiranjem
kvadrata) i dobiti

Odnosno, riješavanjemove jednačine po

, između ostalog imati analitičke izraze

Primjećujemo da posljednja eksplicitna

funkcija dobijena iz relacije

Ne odgovara prvobitnoj funkciji zadatoj

parametarski. Naime, polazni uslov
, ne dozvoljava da je
negativno, jer je
Prema tome ostaje samo funkcija

Primjer:

107. kako definišemo n-ti izvod i n-ti

diferencijal funkcije jedne varijable?
102. Objasniti kako uspostavljamo vezu
izmedju izvoda funkcije i brzine Indukcijom možemo uvesti i derivaciju
materijalne tačke (fizikalno tumačenje toga reda funkcije ti izvod
izvoda). funkcije u tački ,kao

Neka se materijalna tačka kreće po pravoj tako da

funkcija s = s(t) izražava pređeni put, od nek
početne tačke O(0,0), u funkciji od vremena t. ( −1) 0′, (*)
prema tome, u trenutku t materijalna tačka će se
naći u tački M(t, 0), u trenutku t+ t u tački
N(t+ t, 0). Pređeni put do trenutka t je s(t), a do
t+ t je s(t+ t). Kako odrediti brzinu? Te tačke Gdje je . Jasno,
kada je ona u tački M(t, 0). Označimo sa Dakle funkcije je prva
srednju brzinu tačke na putu MN, tad je derivacija funkcije u svakoj
. Prirodna definicija trenutne brzine unutrašnjoj tački , za koju postoji
tačke u momentu M je granična vrijednost srednje limes *
brzine kada N teži prema M (a to će se dogoditi
ako t 0). Dakle brzina v(t) u tački M se definira Definicija 4. Diferencijal reda
kao , tj. prvom funkcije , u oznaci jeste prvi
diferencijal diferencijala
derivaciojm funkcije s(t) po argumentu t. funkcije , odnosno
108. Izvesti pravilo logaritamskog izvoda i
primjeniti ga na izvod funkcije y = xln x.
118. Iskazati Cauchyjev teorem i objasniti
Neke funkcije mogu biti zadate analitičkim njegovu vezu sa Lagrangeovim teoremom.
izrazom koji nije pogodan za određivanje
derivacije po definicji, budući da se komplikuje Teorem 13. Ako
izračunavanje odgovarajućih limesa. Takav je pri čemu nema
primejr funkcije (1) gdje su f i stacionarnih tačaka na onda
diferncijabilne funkcije na E = (a,b), na kome je postoji tako da vrijedi
i f(x) > 0.
S druge strane, ako se logaritmira (1), odna Primjena diferencijalnog računa
dobijamo funkciju
. Prema tome
funkcija F(x) je implicitno zadata pomoću 9. Navesti Prvo pravilo za ekstreme
Potražimo dakle funkcije i primjeniti ga za funkciju f(x) =
derivaciju funkcije (2) kao superpoziciju dvije xex .
119. Navesti prvo L’Hospitaleovo pravilo.
funkcije F i ln. Dakle, Kako ovo pravilo koristimo na
izračunavanje Prvo pravilo: Pretpostavimo da je
dobijamo izraz na desnoj strain , koji se naziva okolina tačke . Ako je
neodredjenih oblika 0 · ?
logaritamska derivacija funkcije F. očigledno, ako diferncijabilna na skupu tada je
znamo logaritamsku derivacijuu funkcije F, lako
Teorem 14. u tački lokalni ekstremum funkcije
možemo odrediti i derivaciju te funkcije F. Naime
ako funkcija mijenja znak u tački .
Neka funkcije f i g zadovoljavaju uslove
iz (2) i (3) slijedi Pri tome
Cauchyevog teorema na i
, odakle je neka je Ako je (i) Ako je
. i postoji konačan ili beskonačan.
tada je u tački
Tada postoji i Još više, tada
lokalni minimum
109. Iskazati i dokazati Fermatov teorem. vrijedi (ii) Ako je
110. Iskazati Fermatov teorem. Primjerom .
pokazati da obratna tvrdnja ne vrijedi.
u tački je lokalni
maksimum.
112. Iskazati i dokazati Rolleov teorem.
120. Navesti drugo L’Hospitaleovo pravilo. Primjer:
Teorem 8. Neka je funkcija definirana Kako ovo pravilo koristimo na
na i neka ispunjava sljedeće uslove. izračunavanje
() neodredjenih oblika 0 · ?

( ) postoji derivacija u svakoj Teorem 16. 10. Navesti Drugo pravilo za ekstreme
tački funkcije i primjeniti ga za funkciju f(x) =
( ) Neka su funkcije diferencijabilne u x2 ln x.
intervalu , na kome je i neka je
Tada funkcija ima stacionarnu tačku koja
pripada Drugo pravilo: Neka je definirana u
stacionarnoj tački funkcije . Tada
Dokaz: Najprije, ako je f(x) = const na [a, b], onda
ako je funkcija u
je f(x) = f(a), pa je f’(x) = 0 za svako x (a,b).
Dakle, sve tačke iz ( a, b) su stacionarne , pa ćemo stacionarnoj tački ima lokalni minimum
pretpostaviti da funkcija nije konstantna, tj. postoji (maksimum).
x ( a, b) tako da je (naprimjer) f (x) f (a) f
(b). Prema Weierstrassovom teoremu neprekidna
funkcija na segment [ a, b] dostiže svoju najveću
vrijednost. Dakle, postoji tačka c ( a, b) tako da
je f (c) max f (x), a prema Fermatovom teoremu
ta je tačka stacionarna. 121. Navesti sve neodredjene oblike u 13. Navesti I i II teorem o konveksnosti i
graničnim procesima. Kako rješavamo dokazati drugi od njih. Odrediti intervale
oblik − konveksnosti za funkciju
113. Iskazati i dokazati Lagrangeov ?
teorem. Teorem 20. Neka je Da bi bila
konveksna na potrebo je i dovoljno
Teorem 9. Ako je funkcija da funkcija raste na .
definirana na i ispunjava sljedeće
uslove: Teorem 21. Naka funkcija ima
drugu derivaciju u svakoj tački .
Da bi bila konveksna konkavna na
postoji derivacija u svakoj , potrebno je i dovoljno da bude
tački tada za svako .
postoji tako da
vrijedi
Dokaz(21): Dovoljno je primjetiti da je
. (1) f’’(x)=(f’(x))’ i primjeniti teorem 20.
Dokaz: Funkcija (x) = f(x) + (x), za svaku Funkcija f, na svome domenu D, može
vrijednost realnog parametra , je neprekidna na mijenjati svoju konveksnost i konkavnost
[a, b] ii ma derivaciju u svakoj tački intervala na više interval tog domena.
(a,b). osim toga, možemo odrediti parameter
tako da vrijedi (a) = (b). Odavdje lako slijedi da
je . Obratno, ako je
onda je (a) = (b), pa funkcija (x) = f(x) + (x)
zadovoljava sve uslove Rolleovog teorema. Prema
tome, postoji stacionarna tačka c (a,b) funkcije
(x). Budući da je ’(c) = f’(c) + = 0, to je f’(c)
= – , što predstavlja (1). Teorem dokazan.
14. Navesti I i II teorem o prevojnim tada je i F(x) + C primitivna funkcija funkcije f(x). Dokaz: derivacija lijeve i desne starne je ista
tačkama. Ispitati prevojne tačke funkcije Još više, svaka primitivna funkcija funkcije f(x), funkcija. Zaista derivacija lijeve strane je
f(x) = lnx/x na razmaku E, može se predstaviti u obliku F(x) + . S druge
C; C je proizvoljna konstanta.
strane je
Teorem 22. Neka je , ima što smo i tvrdili.
25. Dokazati pravilo za neodredjeni
konačnu drugu derivaciju u svim
integral:
tačkama okoline tačke , osim
možda same tačke . Ako funkcija 33. Navesti i dokazati formulu parcijalne
Budući da je F’(x)=f(x), to je
mijenja znak pri prolazu argumenta kroz integracije za neodredjeni integral.
.
tačku , tada je prevojna
tačka krive Predpostavimo das u funkcije u(x) i v(x)
Ako mijenja znak u tački diferencijabilne na istome razmaku E R, ted a
26. Dokazati pravilo za neodredjeni
postoji primitivna funkcije funkcije u(x)v’(x). Iz
, onda je funkcija sa jedne strane integral: elementarne jednakosti(u(x)v(x))’= u’(x)v(x) +
tačke rastuća u okolini , sa druge
u(x)v’(x), direktno slijedi egzistencija primitivne
strane opadajuća. Prema teoremu 20, Budući da je F’(x)=f(x), to je funkcije i formula
tačka je prevojna tačka krive ′ = = ( )+ . − ′( ) ( ) , odnosno
. Ovim
smo dokazali da vrijedi:
Teorem 23. Neka je Teorem: neka su u i v diferencijabilne funkcije i
Tada je prevojna tačka krive neka postoji primitvna funkcija funkcije uv’. Tada
vrijedi formula .

Integracija 34. Čime objašnjavamo korištenje pojma

”parcijalna” ili ”djelimična” integracija?

22. Objasniti zašto ako za neku funkciju
znamo jednu primitivnu funkciju, onda
znamo
sve njene primitivne funkcije!
Teorem: ako u nekom (konačnom ili
beskonačnom, zatvorenom ili otvorenom, ili, ni
otvorenom ni zatvorenom) razmaku E funkcija
F(x) predstavlja primitivnu funkciju funkcije f(x),
Pomoću , ustvari ne
29. Navesti i dokazati teorem o smjeni završavamo integraciju funkcije u(x)v’(x), već
prebacujemo na integraciju funkcije u’(x)v(x), pa
promjenljive kod neodredjenog integrala.
se zato i naziva formula za
djelimičnu ili parcijalnu integraciju funkcije.
Teorem: neka je (t),t E, primitivna funkcija
funkcije f(t) i neka je t = (x) diferencijabilna u
svim tačkama x F, gdje su E i F razmaci u R.
tada postoji primitivna funkcija funkcije
f( (x)) ’(x) i pri tome vrijedi