I ~

I KOHftti 111LI\S Tt.l

EPSKA PjESAN

FRANJE MARKOVIĆA

::rReĆE 1SPRAVLJENO IZDANJE S UVODOM POVj"HSN!M

•• K
 ,./ .

KOHAN I VLASTA.

EPSKA PJESAN

FRANJE MARKOVIĆA.

TREĆE ISPRAVLJENO IZDANJE S UVODOM POVJESNIM.

U ZA.GREBU
liAKLADOM SVE [JČIiIŠNE KNJIŽARE FRANJE SUPPAN.A (R. F. AUER).
1901.
 Uvod poviestni.
Sto sam u K o I a r o v i'h poviestnih prlrnjetbah »Kčeri Slave e,
u Saf ar i k o v ih »Starinah« i u »Poviesti česko]« od Palackogačitao
bio o mnogoviekovno] obranbenoj borbi Polabskih Slavena proti Niem-
cem i Dancem, ud toga je mladjahna fantazija,povodjena romantikom
By r o n.o v.o m i. M i c k i e w i c z evo m, smislila 'dogodjaj »Kohana
. i Vlaste«. On sam ne odgovara poviestnim činienlcam, ali je reč bi
skupni" čutni učinak i odjek njihov, apojedine obilježne oznake njeka-
-daniih Polabskih Slavena crpene su upravo iz povjestničkih podataka.
Izbor takovih podataka sastavit ću ovdje iz njemačkoga djela. koje
jamačno nije pristrano' u prilog Slavenstvu, a grad jeno je na obilju
,germanskih sredovječnih ljetopisa. 'To je Lu d w i g a G'i e s e b r e c h t a
djelo »D o god j aji Ven d ii (» Wendische Geschichten«) od godine
,80. do 1182.« (tri svezke, Berlin" 1843')'
Vendi razviše priličnu prosvjetu samostalnu, ali ne napisaše svoje
poviesti niti satvoriše poviesmih epskih pjesama •. Biše slavnih bojeva
i održaše znatnih. pobjeda, ali ne stekoše narodnoga jedinstva, pak s toga,
premda su u njih mnogo znatna satvor ili njeki 'pojedinci ili rodovi ili
plemena, ipak ne mogoše izviti djela, kojim je uvjet narodno jedinstvo.
Pošto poviestni podatci. o njih' potječu cd inozemaca, koi i su po na-
Todnosti i po kršćanstvu svojem. bili nenakloni njim kao poganom, to u
-onih podatcih nije svuda .pouzdanai nepristrana istina (svezka IlI.,
str. '277/8).
Mirovnu i pjesničku ćud njihovu obilježava ova crtica u Bizan-
--rincll Theophi1akta [histor. VI, 2). Kad car Mauricij god 595. zavojšti
na Avare, štitonoše njegovi dovedoše mu tri zarobljenika, koji ne no-
-šahu oružja nego citare, a na careve upite -odgovarahu : »Mi smo Sla-
ven i ; domovina nam je na zapadnom moru. Avarski kan zatražio savez
od naših knezova, a 'ti poslali nas kanu za glasu ike, da oni ne mogu
s njim ući u savez. Kan -razljučen Bacio nas u uzu; iz nj~_ pobjegli
smo ovamo pod čovječno okrilje rimsko. Nismo vješti oružju nego
citari. I ·naš narod mirovno živi u domovini, 'gdje zemlja ne rodi že-
Ijezorn«. To se caru svidjaše ter se on divljaše stasitim tudjincern,
(l, 2).
IV

Vendi bijahu veoma radin narod: vješti ribari, lovci; ratari, sto-
čari, vrtlari, obrtnici. Vojska im to pješaci to konjanici; oružje: štit ,
kopje, mač, sjekira, prača. Tvorahu kipova božanskih drvenih, miednlh,
zlatnih; bijahu vješti rezbari uresa kućnoga i golemih kipova, vješti
graditelji brodova, znatni trgovci. (I, 16-35). Premda njeki ljetopise!
bilježe o njihovu značaju i običaju koje šta kruta i nemila, ipak bi-
jaše blagost izvorni običaj i zakon VendiL Djevojkam, zaplienjenim u,
neprijateljskom kraju, poklaniali bi slobodu i ženili se njimi; tudjince
primali s najobilnijim gostoljubjem, razsipavaiučl mučnu tekovinu svoju,
jer svi jednako mišljahu: tko podatniji, taj čestitiji. Nepoznata im bi-,
jaše kradja, prevara, britva, zasunka, (I, 36- 38) .. Držahu se doduše
mnogoženstva, ali samo jedna žena bijaše gospodarica, istopravna s.
mužem, i čašćena od -sluga, od znanaca i stranaca. Roditelji postupahu,
s djecom nailjubazuije; a zahvalna briga odrasle djece za ostarjele ro-,
ditelje bijaše narodna krepost Venđš. U njih ne bijaše siromaka ni-
prosjaka. (I, 3,})' Po običaju u niekih Venda žena bi ~e dragovoljno-
sažigala na lornači s -rrupom muževirn. Otvrdnuli radom, triezni u jelu.
i pilu, bijahu i u boju veoma uztrajni; što bi Niemci podnašali težko;
to bi njim bila lakota i dragota, a za slobodu rado bi, pregarali naj-
veće nevolje (I, 40). Prije naseobe njemačke ne bijaše robova u Vendš.
Svi bijahu slobodni ljudi 'i vlastni nositi oružje; to su pravo na otoku.
Rujani vršili i seljaci do XVI. vieka, što bijaše posve različno od:
njemačkoga pravnoga reda, po kojem Di se seljak kaznio za nošenje
oružja. To seljaci to gradjani viečahu u skupštinah, Nad prostirni slo-
bodnjaci bijahu odličnici, gospoda.; i oni viačahu li svojih skupštinah.
Viećnoj odluci trebaše jednoglasnost. Sabori sastavljahu se od gospode
i prostin slobodnjaka. Na čelu bijaše knez ili vojvoda 'ili kralj. Vla-
darstvo bijaše u njekih Venda nasljedno, i to najstarijernu sinu, ali
trebaše privolja i potvrda narodna. (1, 41-46). Najčastnija vlast vl~-
darova bijaše vojskovodstvo. Narod bijaše junačan i gotovo u nepre-,
kidnom boju za svoju slobodu ; samostalnost. Bojnu dužnost vršahu.
svi slobodni ljudi i odličnici kao konjanici a niži slododnjaci kao pje-
šaci. O ratu i miru odlučivao bi obično sabor. (I, 5 1- 53). Kazni tje-
lesnoj i smrtnoj nema traga, nego bi se kažnjivalo samo zatvorom i
globom. Poganski slavenski Stetinci govorili bi: .U kršćana ima tata.
i razbojnika, pa im odsiecaju noge ili ih sliepe ; tako kršćanin 'kršća-
ninu čini svakojake zlo. Daleko bila takova vjera od nase, (1, 54).
Najteža kazna u njih bijaše prodaja' u robstvo, Držahu se krvne osvete,
ali sudište, obično u svetih gajio, bijaše nepovrjedno utočište od krv-
noga. osvetnika. Dvoboj ne bijaše, kako kod Njemaca, parnično prav-
dalo nego samo prisega, koja bi se polagala na posvećenu mjestu: pod
drvećem, kod vrela, kod pećine; nepoznato im bijaše pravdanje par-
nično ognjem, koje su istom Niemci uveli u njihovu zemlju. (I, 54, 55).
 V

Izvorno bijahu i dugo ostaiahu pogani, mnogobožci; bozi njihovi

bijahu poosobljene sile prirodne ili ćudoredne. Bogove prikazivahu ki-
povi mjedni ili drveni a pozlaćeni. Bijaše i hramova, u njekih rezbarije,
-prikazujući ljude, životinje, ptice. tako vješto, kao da živu. Božanstvo
iavljaše se gromom, davaše polju poklonika svoga bujne strni, i bra-
njaše narod od vanjskih neprijatelja; stieg (zastava), štit i kopje bijahu
oznaci božanstva. Vrhovni bog, bezimeni stvaralac svega, stolovaše u
nadnebesju.· Štovanje bogovorn izkazivaše se ne samo dari i žrtvarni,
nego i gimnastičkom igrom, _plesom, gostbom; u Triglavovu hramu
Stetinskom svetkovahu boga bučnimi i obilnim; pijankami. Žrtve živo-
tinjske upotrebljavahu se samo za razgrješivanje; Triglavu, kao nai-
višem u bogu, ne prinašahu se žrtve nego samo darovi, jer. se vjero-
-vaše,' da on ljudskih krivi na ne će da vidi. Svećenici - žreci - bijahu
1 čuvari svetih zastava; oni se od ostalih razlikovahu odjećom posve
bielom, dugom bradom i kosom. Vrhovni žrec Svetovitov prosio bi
od boga svetčanim govorom spas domovine i sreću naroda, snagu
pobjedu. U Rujanacš bijaše on ugledniji od kralja (I, 59-94).
Venđski ogranak Slavena nastavaše prostorje počam od Eidere
lzto.čnoga (Baltskoga) mora, medj Sjevernim morem i Laborn s jedne,
aVislom, Odrom i Bobrom s druge strane, pa sve do"p,odnožia Lu-
žičkoga gorja. Osim, sve obale Iztočnoga mora od Labe do Visle
držahu Vendi i njeke otoke, medju kojimi se izticaše .Rujana. U doba
Karolingš sastavljahu Vende dva glavna naroda: Vilei iliti Velatabi,
koji se poslie Ljutici zovu, i Bodrici; uz njih su još, kao najjužniji
ogranak. Lužičani, medju Labom i Odr orn. Dolaze i razna pokrajinska
ili plemenska ime •.•a, kao Polabci, Pomorani, Rujanci itd. (Giesebrecht,
1,3-16).
Franački kralj Karlo Veliki, pokorivši Sase i doprievši do Labe
(go 779.), ugovori savez s Bodrici. Noviji pisci kažu jedni, da je tai
savez bio dvoličan i izdajan čin Bodricš, a drugi, da je bio himben
čin Karla Velikoga. Jamačno je, da nije uradio mirom za Bodrice.
Karlo povede ~ vojnu na Ljutice, koji ostajahu neprijatelji Frankom,
takodjer saveznike svoje Bodrice pod knezom Vic a n om; ognjem i
mačem poti raše se zemlja Ljutica do Pjene i do mora. Ratoborni i
brojni, Ljutici ipak ne mogahu odoljeti, ter se knez D r a g o vj t a
s niim i drugi knezovi ljutički podaše u vazalstvo Karlu. To bi prva-
Karlova vojna na Vende god. 789. Naskoro postaše i Bodrici od
saveznika vazali Karlovi. Kad knez Vican g. 793. s vojskom, podje
preko Labe., da -pornogne Karlu proti ustašam Sasorn, ubiše ga Sasi.
Knez bođrički T- r a zik o, kojega Karlo zakralji, 'pade god .. 809. od
. "jemaca u zasjedi, a po njem bi bodričkim kraljem S lavom i r. Ali
i ta bodrička državina 1'Ia6ašedanak Karlu, ter su pri koncu njegova
vladanja i Bodricl i 'Ljutici - u Polabju bili pod vrhovničtvorn Karlovim,
VI

čija se slava orila .od Spanije do Bagdada. (l, 99-109')' Karlov na-
sljednik Ludwig naloži Slavomiru god. 817" da podieli kraljevsku vlast
sa Čedragom, sinom Trazlkovirn.": Već Je Karlo bio Traziku, za
vjernost njegovu; najprije povećao državu, a zatim mu opet oduzeo
znatan dio bodričke zemlje ter ju predao ti vlast franačkih markgro-
fova. A sad evo opet car Ludwig Slavomiru smanjuje vlast. Slavomir
ne htjede Čedragu predati polovicu dt'žavine, nego sklopi savez s danskim
kraljem. Vojska careva pobi i zarobi Slavom ira, te on bude izagnan,
a Čedrag' preuze kraljevstvo No i na toga skoro. pade sumnja, a on
se 'sveza s Danskom.; za to bude Slavomir pušten, jz progona, no na,
putu kući poginu u Saskojgod. 821. Tako osta kraljem Čedrag. 80-

dricistadoše uznemirivati Sasku,a J.i' to zavojšti na Bodrlce Ljutički

kralj L j ub i i pade u bitci, Cedrag bude i drugi i, treći put osumnjičen.
Poslie gvđ 826. ustadoše na Niemce i Bodrici i Ljutici ; još ni god..
839. ne bi- svr~en taj rat. Kad car Ludwig um~ie god. 840., asinovi
mu rnedju sobom se zaratiše, Vendi se opet bune.' God. 843. Ludwig
Njemački, kao krali Iztočno-franački, navali na pobunjene Bodrice ;, u
bitci pade bodrički kralj G o 's tom i I, vendska zemlja uz Iztočno more
bi na čas pokorena, no jedan dio Venchi OSla slobodan. (I, 111--.12 I).
Opet se god. 860. pobuni bodrlčki knez »TabomiuzkKralj Ludwig
podje svojskom, da ih pokori; po jednoj viesti ne uspije, a po drugo]
prisili kneza, da se pokori i dade taoce, pače i sina svoga (god. 862.).
Za pet godina opet bi vojna na Bodrice, Do smrti Ludwigove (g. 873·} ,
mirovahu Vendi, ali onda opet Bodrici ustadoše u dva puta, a god
880. poraziše Niernce silno, ter se tada i [užniji Vendi (Ljutici) od-
metnuše. Čini se, da se"je.'Arnulf god. 895. odrekao.Bodri~a.c·Kad Se
god. 919. zakralji Heinrich 1., od,mah stade suzbijati neukrotne Slavene.
Poslie god. 928. ustadoše svi Vendi, God. 929. znatna se bitka bila
kod Lučana;' Slaven; se junački borahu, no, napokon biše svladan], a'
pronosio se glas, da je u svojtoj v~jni zaglavilo . do 200.000' Venda,
God. 932. i poslie nje opet kralj vojeva sad na Lužičane, .sad na'
Bodrice. Kad kralj Heinrich I. um-rie god. 936, odmetnuše se opet'
Ukrani. Novi kralj Oto I. zavojšti nanjih ; vodje njemački zavadiše se,
te jedan od njih ljuto nastrada, Ilo onda sam kralj pobi Vende, i god.
937: stavi grofa Gera vrhu njih. Gero pri gostbl jedne noći opi
vendske knezove i poubi tridesetero njih. Radi toga 'Ustade sva Vendija,
da se bori za svoju slobodu. Bodrici posjekoše njemačku vojsku i vodiu '
joj (I, 12r-142).
Tu g o mir, kojemu po nasljedstvu pripadaše knežiia li Havelanš,
bio i" zarobljen li onoj Slavenom strašnoj bitci kod' Lučana, pak mu
je 'kralj Heinrich tada oprostio život, dok je ostaje' zarobljenike dao
sve posmicati. Taj Tugomir dade se sad podmititi, da' izda svoje
eemljake. Tobože uteče iz uze idodje u tvrdju Brenaburg (Branibor?)
 VII

k Havelanom j oni ga priznaše za' vladara j a on prizva svoga nečaka,

jedinoga potomka havelskih knezova, i na vjeru ga ubi, pa onda izdade
tvrdju i krajinu njemačkome kralju. Sad se moradoše .i ostali Vendi
sklonuti na danak, ali pokorenje njihovo 'napredovaše po malo ,: rat
još potraja, pošto satrieše Gerovu vojsku. U to se i kovala urota nje-
mačka, da bi, ubili kralja svoga, ali ona se odkri i osujeti. Vende
okrutno zastrašivaše onaj dio njemačke posadne vojske, koji bijaše
sastavljen od hita i razbojnika, vrstnih boju: ti su bili pomilovani ter
oružjem obdareni i poljem' u Vendiii, uz zapovied, da ne štete Nje-
maca, ali da slobodno robe, 'i razbijaju Slavene, Sve, tvrdje pokorenih
Ven da, koje su oni bili podigli za braničsebi, sad se pretvoriše, u
silišta proti njim. U njih sjedjahu markgrofi, koji svojimi četarni pri-
tiskivahu Vende, kruto utierujuči danak j azaplienjeno bude sve imanje
onih 30 knezova, koje je Gero bio zasjedne potukao. (I, 143-17 ,).
Kad se u rodu kraljevskom razmaha žestoka razmirica, ustaše
Vendi pod bračom Na kom i S toj g nje v o rn i ljuto pobiše Niemce.
Kad se kralj Oto I. skobi s vojskom Stojgnjeva, nadje se u tjeskobi,
iz koje mu pomože Gera. Njega kralj posla k Stoignjevu, da ga nago-
vori na predaju, čim da će Stojgnjevsebi oprijateliiti kralja. Stojgnjev
se ipak upusti u bitku, bude poražen i ubijen, a Niemci do noći klahu
po osvojenom taboru vendskom (god. 955.). Sutradan dade kralj na
kolac nataknuti glavu Stojgnjeva, posmicati 70 zarobljenika, a svjetnik,-!
Stojgnjevovu oči izkopati, jezik iztrči, i tako baciti ga rnedju mrtvace.
Ali god. 956. morade kralj Oto opet u vojnu na Vende, ter rat po-
traja još njekoliko godina, dok ne budu Ve~di pokoreni. Godine 963.
vojevaše Gera na-pobunjene Lužičane; steče pobjedu, ali u bitci sam
bude težko ranjen i 'gorko raztužen smrću svoga, nečaka ; skrušen
podje u Rim, a vrativ se kući umrie g. 965. (I, 176-188).
Oko god. 970. zap rosi bodrički knez B i Iu g sestru biskupa Waga
za ženu j pregorjevši prikor, da kako bi se njemudivljaku mogla dati
milotna djevojka, poluči napokon želju i biskup ga vjenča s miljeni-.
como Rodi im se kći Hodika j ona postade .još mladjahna opeticom. '
Njezin po otcu brat M e.s t i s lav mržaše na kršćanstvo, videći u 'ši-
renju tudjih običaja pogubu svoga naroda. Često bi korio otca, da se
je otudjio. Ti pri kori doimahu se kneza Biluga te napokon odtlera
ženu, biskupovu sestru j i tako se stade kolebati njemačka vlast u Bo-
dricš, I sami Niemci korahu krutost i oholost njemačkih hercega
proti Vendom. (I, 189-263),
Tako godine 983., započe Iz-godišnji vendski rat i činjaše-se;
da će slavenski narodi odlučiti o njemačkoj kruni. Kad car Oto Il..
umrie god. 983.;' nasta razdor u Njemačkoj; tada bodrlčkl knez M e-
s t i s) a v, Bi1ugov sin i nasljednik, ne' htjede se pokoriti,. a ni Ljutici
ne biše još svladani. U to se zaratiše Meško poljski i, Boleslav česki,
VIlI

i to radi zemlje »C h r ova t a«, koii isu oko polovine 10, vieka imali
vlastita kneza, tributarna njemačkome kralju, ali.ih god. 967. pak 973.
Boleslav pokorio českoi vlasti; sad Meško htjede taj kraj Chrovatš
osvojiti, a pomože mu njemački krali Oto Ill, Rat česko-poljski po-
traja; u ono doda stade se izticati Slavnikov sin, biskup česki, Vojtjeh,
koji se poshe posveti divnim životom i mučeničkom smrt ju. U Bo-
dricš knez Mestislav, javno kažuči se kršćanin, potajno proganjaše
krst (g. 988,); sestru svoju Hodiku, sad odraslu, izvadi iz samostana
i uda za njekoga Boleslava. Godine 990. nastavi se rat u vendskih
markah. Krali Oto osvoji tvrdi Branibor, ali ne održa ga. Izvrstan
bojnik, K i z o, ljuto uvriedjen markgroforn Dietrichom, zatraži pomoć
Ljutrcš, i oslobodi Branibor, Sljednje godine 992. kralj Oto opet na
tu tvrdju udari, i dva put. vojevaše na Bodrice ; pa opet god. 993.
činiše Niemci tri vojne na Vende, a bez uspjeha. Ali tad se u Sje-
vernoj marci dade Kizo blagost]u nagovoriti na predaju tvrdoga Bra-
nibora. Ljutici, radi toga biesni, udariše na tvrdju, i raztjeraše kraljeve
jake čete; ali kad s još većom vojskom dodje sam kralj, Ljutici mo-
radoše uzmači te Kizo osta kraljev »burggraf« u Braniboru. Sljednje
godine 994. opet ustadoše svi Vendi, a opet sljednja godina 995. još
bi pogubni ja po Niemee: presahnuše rieke, od žedje ginu ljudi i stoka"
udariše gladinja i zaraza, a Vendi pale i žare. Kralj udari jeseni 965.
na Vende, ništi ih ognjem i mačem, ali ih ne pokori. Istom zimi te
godine, uza strašnu studen, buru, bezvodieu, budu Vendi odlučno po-
raženi. Kizo dodje kralju u Quedlinburg, a za to izgubi tvrdiu Branibor,
ženu i sluge. Naime B o I i b u r, jedan od njegovih bojnika, zagospodi
tvrdjom, a ženu i djecu vrati Kizu; taj, kušajući sa četom škodu či-
niti u okolišu, bude sa svoiimi ljudi ubijen. Bolibut bijaše ljut pro-
tivnik kršćana; Mechtilda, kći markgrofa Dietricha, bila samostanka,
ali se onda udala za Pribislava, a tad ju zarobio Bolibut i držao u
strogoj uzi. God. 966. sklopi 16-godišnji kralj Oto lli. mir s Vendi. (I,
264-283).
U pratnji Otovoj, kad putova u Rim, ~ilo i 1000 vendskih ko-
njanika pod Mestivojern, s kojim bješe herceg Bernhard zaručio rodjaku
Billinga ". U Veroni nasta poboj kraljeve vojske s Talijani, te padoše
gotovo svi Mestivojevi konjanici. V. Rimu, gdje se Oto zacari, nadje
se uza nj i biskup Vojtjeh, koji je bio opet ostavio Česku radi o'/e zgode.
Njeku plemkinju htjeli radi njezine nevjere ubiti rodjaei muža joj, a
ona se utekla Vojtjehu te ju on u crkvi za oltarom sakrio; kad se to
obaznalo, rulja izvuče iz crkve ženu i glavu joj odrubi; radi takove
oskvrne crkvenoga utočišta Vojtjeh ostavio Česku i preko Ugarske
došao n Rim. u domovini mu pogani ubiše četiri brata u roditeljskom

.
gradu; on osta uz cara na povratku u Njemačku, pak podje za vjero-,
vjestnika k iztočnim pomorskim Slavenom, i tu pade proražen kopliem
' ~
 IX

poganskoga žreca, koji se tako htjede osvetiti, što su mu bili kršćani

ubili brata. Knez Mestivoj, vrativ se kući iz Rima, tražaše od mark-
grofa Dietricha, da mu preda zaručnicu, ali Dietrich ga pogrdi veleći:
rodjakinja hercegova ne može se dati psu. Liut ode Mestivoj, i ne
dade se ublažiti pomirnimi poslanici hercega, koji mu sada ponudjaše
zaručnicu, nego odvrati: pas će grizti, Mestivoj podje k Ljuticorn,
sazva ih u Retru, i kaza im pogrdu; a oni će njemu: »Pravo ti je,
jer si prezirući svoje zemljake pristao uz Niemce, uz' nevjerni i po-
hlepni narod. Prisegni nam, da ćeš ih ostaviti, a mi ćemo ti pomoći.«
On priseže. Ljutici odmah prekinuše sklopljeni mir i stadoše pljačkati
po Saskoj. Car dodje amo g. 997" skide Dietricha, kriva nemiru,
i sprema vojnu na Slavene, Vendi budu napokon poraženi, ali ti Ljutica
prestade za njeko· vrieme njemačka vlast, a smanji se i vlast mark-
grofa Bernharda nad Bodrici (I, 284-306).

Kad Oto lll. umrie god. 1002., Poljska odkinu od Njemačke južnu
Vendiju, dočim se Ljutici biše već prije 10 godina odmetnuli od nje-
mačke vlasti. Tada se iztače vendski plemić Braniboranin Vuk (Vilk,
u Njemaca zvan Wolf). U Pomorana stekao knežtvo, ali, bivši pro-
ieran od njih, utekao se danskome kralju, koji vladaše dielorn Vendije,
i taj gapozetio. Kraljevi sinovi, . bojeći se ratobornoga svaka, iztisnuše
ga iz zemlje, ali po tastovoj smrti vrati se' on, pobiedi šurjake, ubi
ih, i s privoljorn svih zakralji se u onom vendskom kraju. Ratna' sreća
razširi mu vlast. Njemački upravljači u Dolnjem Polabju odviše tlači-
jabu Vende, pa za to oni pokušaše. da skinu jaram robski i oružjem
brane slobodu svoju. Ustanak vodiahu Micidrag u Vagrana i knez
Mestivoj u Bodricš. Taj ne hot jaše proti crkvi ništa, ali puk pretvori
rat proti nasilju svjetovne vlasti saskoga hercega u odmet od krsta i
n progon kršćana. U to stiša se razpra za njemačko priestolje ; herceg
Hinko postade kraljem g. 1002. Njemu dodje na poklonstvo i poljski
vojvoda Boleslav, Ljutici poslanstvom priznaše vrhovničtvo njemačkoga
kralja Hinka, ali zadržaše samosvojnost, tako da je sam kralj s njimi
na saboru njihovu imao razpravljati. Bodrice svlada herceg Bernhard,
pošto je knez njihov Mestivoj pomahnitao: pogniuriše ga u vodu, a
on umrie vičući, da ga sv. Lovrienac pali. Tako bude opet upokorena
"endija u dolnjem i srednjem Polabju, ali ne sva. O knezu Vuku piše
se, da je do kasne starosti mnoge sretne boje bio proti Niemcem,
s kojih je bio tako čašćen u svoga naroda, da .bi govorili: bez njega
- - ne raduje pobjeda, a s njime nam je stalna. Godine 10 13. .Boleslav
sklopi mir, prizna vrhovničtvo kraljevo, ali dobi pod vlast dvie južne
endske marke. ~tok dvie sjeverne, naime ljutička i bodrička, ostadoše
pod njemačkom vlast ju. Iz onoga je doba priča o slavenskom viero-
r.estniku biskupu Brunu. Net i m ir, kralj Prusa, ne htjede primiti
trs! od Bruna, bočeći se na svoje bogove. Bruno baci kumire bogove
x

u oganj, a onda dade kralj=baciti Bruna u plamen, ali Brunu .ne bude
ništa; tad se kralj pokrsti; Druga priča pri povi eda malo' drugačije,
govoreći o pucih »slavonskoga plemena, to je o eh r o bat i h, Lesih
i Pomoranib«. Brunu da su u poganskoga ruskoga kneza ponudili,
neka ognjem prokuša vjeru; zapališe se dvie lomače, a Bruno prodje
čitav medj plameni iljihovimi: to čudo mnoge prikloni krstu. Ali puče
svadja u puku i kneževskom rodu; jer knez postade tako strastan pri-o
staša krstu, da u nazočnosti Brunovoj ubi brata za to, što se ne
htijaše pckrstitl.. il s toga drugi knežev brat dade Bruna pogubiti, kad
taj bješe k njemu došao (II, 1-36). .,
. Bodrice ljuto tlačaše .saski herceg Bernhard Il.; grabežljiv, ne
štedio ni svjetovna ni crkvena dobra,'. ter napokon narod se pobuni
na mučitelja svoga. Tada ustadoše i Ljutici, pak provališe u zemlju
Bedrica, ne proti njim, nego za' njih, t. j. da pobiju kneza bodričkoga
Mestislava, koji se dobro pazio s hercegom Bernhardom, . a taj bio
digao svoje Sase proti caru. Započevši vojnu -Ljutici, prisiliše Mesti-
slavovu Ženu i nevjestu u bieg, a niega na-uzmak. u tvrdju Zverin,
akad ustadoše i Bodrici na svoga kneza, bijaše mu bježati iz otčevine.
Bodrici iVagrani povratiše serpoganstvu : sažgaše crkve, posjekoše
križe, podigoše kumire. Biskup Bernhard i mnogi s njim· mišljahu, da
je došao anti krst te je blizu sudnji dan. Proti caru Hinku mnogi se
njemački knezi digli, a i sami nečacirse njegovi pobunili. No herceg
Bernhard, pomiren sa svojim kraljem, svlada Bodrice i Vagrane, te se
opet podložiše danku, ali. zadržaše svoje knezove. Valjda je Mestislavu
povraćeno knežtvo ; poslie njekoliko godina bude bodričkim knezom
P r ib ig nje v, sin Mestivojev (ili Mestislavov j) (Il, 37-58).
Konrad 11., kralj po smrti Hinka. II. (g. 1024.), sveza se proti'
Poljakom s danskim kraljem Knudom Velikim; taj učini »Slavlju«,
t. I" Rujance, Pomorane i susjedne Vende, tributarnom sebi. Valjda
prestade onda vlast, koju bješe Vuk osnovao. Njega bi, veoma stara.
Vendi još udilj -uzimali sa sobom u rat, kao pobjedonošu, pa kad nije
više mogao od slabosti, sjedjeti na konju, privezivali bi ga u sedlu, da
im jaše .pred vojskom, Kad um rie, unesoše ga u hram bogova i slavno
sahraniše, dočim svjetina s golimi .mačevi i naričući oko liesa mu
obilažaše. Po njegovoj smrti Knud ustade' kao osvetnik svojih nečaka ;
naime Vukova punica, Astrida, bijaše teta Knudova. Taj napade sinove
Vukove i prisili ih, da bježe iz otčevine : najstariji ode u Grčku. srednji
k Rusom, najmladji k susjednim Slavenom. Ali već 'god, 103S"kad
Knud umrie, podložni mu Pomora ni oslobodiše se Danske. U isto
doba ustadoše Bodrici. Njihov knez P r i b'i s n' l e v.dao sina kršćanski
odgajati li .sarnostanu, kojemu" bijaše Niernac Gotšalk nadstojnikom, .
pa to' ime primi i kneževič.. Dok taj bio li samostanu, otca mu ubi
prebjeg Sas, od pohlepesaske za bodričkom zemljom, Knežević G o.t-·
 XI

& a I k, čuvši smrt otčevu, uteče iz samostana k zemljakom, odmetnu

se od kelita i skupi četu, s kojom hara Sase i pobi.je ih više tisuća:
s ništa ne uteče strašnoj sili njegovoj». Tako se on ljuto osvetio; ali
osveti sliedjaše kajanje. 'Gledajući kraj na daleko opustošen, gdje malo
prije cvatijahu selai crkve, sgrozi se u sebi i odluči skrenuti sa zloga
puta. Malo zatim uhvatiše ga i okovaše Sas i ; no herceg Bernhard
pusti ga, ne bi li mu koristio. Gotšalk ode ka Knudu i više godina
slavno mu služaše u boju po Englezkoj i Skandinaviji, pa zadobi kćer'
kraljevu za ženu (II, ,9-67).
Ljutici iS-asi uzajmice pliene se .i robe Kad kod tvrdje Vrbe
ubiše Ljutici .grofa Luidegera, car dodje g. 1034. sa sas kom vojskom
u Ljutičku zemlju, da sudi i kazni. Ljutici svaljivahu krivnju na Sase,
a ti na Ljutice. Car prlhvati priedlog Ljutica, neka se istina pronadje
dvobojem sudnim.' I Sas i i Ljutici izaberu po jednoga dvobojnika.
Kršćanlnse zanese 'na vjeru svoju, a poganin na pravdu; taj 'pobi edi,
onaj zaglavl. To osokoli Ljutice, te, da ne bi nazočna cara, hrjahu
odmah udariti 'na Sase, Konrad utv~di Vrbu; zapriseže saske knezove,
da će se složnooprieti poganorn. Kad g. 103'5. Liurici osvoje Vrbu,
car' s jakom vojskom podje na njih. Stade težak rat, u kojem car po-
iedi i dade nemilosrdno klati pobiedjenike :inržnja vjerska bješe se
razplarntila.
Sljednje godine prestade poljska vlast nad Vendi, i njekoliko go-
dina potraja mir U. Vendskih markah, ali na obali Izročnoga mora
bukne rat medju Danci i Vendi, Kralj Magnus navali (god. 1042.) sa
silnim' brodovjern na vendsku obalu, ljuto, bara, u 'Jumni požge gomile
pogana, tako da su ih pečene iz žeravice izvlačili dobjegli vuci. Tada
bio bodričkirn knezom moćni Rat i b o r; podložna mu ,bijahu~noga
vendska . plemena, a vlast. dieliaše s ·njim. osmero njegovih sinova kao
osam' pod knezova. Ratibor bude, u .boju svladan l.ubtien od Magnusa;
da 'osvete smrtotčevu, sinovi Ratiborovi ooet udare na Magnusli s ve-
likom vojskom -g. 1043., ali u strašnoj bitci kod Skotborgare napokon
pobiedi Magnus: pade I 5.000;'v enda ,i' svih osmero .slnova Ratlbo-:
rovih. Na -sjeveru se taj poraz Vendš slavio kao najveći, što se ikad
cogodio ; on se smatraše, čudom, koje da je Sv. Olaf izveo pomažući
svojemu sinu Magnusu. Legenda danska pjesnički uveliča taj znamenitl
ogadjaj (II, 69-84).
Ali dok Magnus ratovao na Venđe, doma se pobuni proti njemu
ven Astridson, sestrić Knuda Velikoga : dosmrti češće bijaše Magnusu
vojevati na Svena. .Bodrički bjegunac Go t Š a I k (Godeskalk) bio se
po Knudovoj smrti prislonio uza Svena i oženio se njegovom nezako-
nitom kćerju Sigridom. Ali kad Bodrici biše onako ljuto poraženi od
'\123nusa,' Gotšalkcse razstavi sa Svenom i podje u domovinu. Ote
otčevinu tudji'ncem, zakneži se i postade naimočniiim knezom u Slaviji,
 ,
XII

jer podvrže sebi Vagrane, Bodrice, Polabce, Lingone i druge, ter ga

svi častijahu kao kralja i danak mu plaćahu, dok sam priznavaše
vrhovničtvo saskoga hercega i udobravaše ga, lakoma, obilnim dankom.
Brižno širaše krst u svojih zemljah, a pomagaše ga u tom i biskup
Bono, koji je tri puta bio u Jerusolirnu, a pretrpio izarob saracenski
u Babilonu. Sam Gotšalk često bi, u crkvi tumačio svojim zemljakom
sveti obred; pogani se hrpimice krštahu i pobožne udruge stvarabu.
Ipak još osta jaše poganije mnogo; dogadjalo se plienjenje po Sasih,
.razorila se jednom jaka tvrdja, a za to nadbiskup Adalbert udari kletvu
na sve Sjeverne Polabce. U Jurnni voljahu pogani prelaziti ka grčkoj
crkvi, jer ona dopuštaše narodni jezik obre~ni. Puku i kriezovom bijaše
Adalbert nemio radi oholosti i žestine svoje. - U to se Ljutici posve
otudjili krstu, jer njihovi vrhovnici markgrofi ne urnješe čuvati i širiti
kršćanstva načinom Gotšalkovim. Ali Ljutici se povadiše medju sobom,
otimajući se četiri plemena za prvenstvo i prevlast. Retrani imahu
najslavniji poganski hram, Radogostov, kamo svi Vendi dolažahu
k proročištu i k žrtvam godišnjim; ali i »Circipani« imahu u svojoj
zemlji veoma slavan hram. Ti se rnorahu braniti proti ostalim trima
plemenima i pobiediše u trima bitkama; tada pobiedjenicl zatražiše
pomoć u danskoga kralja Svena, u saskoga hercega Bernharda i u
bodričkoga kneza Gotšalka. Svi ti vodjahu veliku vojnu na Circipane,
koji, junački odoljevši podugo vri eme, napokon izkupiše mir velikim
novcem, .a .dva ljutička plemena padoše povodom toga rata pod vlast
Gotšalkovu, ter i oni sad rnoraše dizati crkve. Tako uzadje Gotšalk
do vrha svoje moći, ali u Ljutica se ukorjeni gnjev na njega. Dok car
Hinko JII. boravio god. 1055. u Italiji, ustadoše Ljutici, poraziše sasku
vojsku i mnogo Njemaca koje pobiše koje zarobiše .. Za to car Hinko,
vrativši se, povede veliku sasku vojsku na Ljutice; all- kod tvrdje
Prislave održaše Ljutiei 10. rujna 1056. veliku pobjedu. Dobivši tu
viest, car oboli i umrie (5. listopada). Poraz kod Prislave rodi
Niemcem zle posljedice. Knezovi saski rnržahu na Salijce i na Franke
kao na tudjince. S takve mržnje bio i cara uboiničkinapao te pri
tom zaglavio grof Titrnar, brat saskoga hercega Bernharda; a za to
se sad mržnja Billingš na Franke još zaoštri te oni zamisliše ubiti
mladoga kralja. Tako zaprieti gradjanski rat. Mladi kralj dodje u Sasku
god. ~~5-7.; pobunaugasnu .. Sad-se Sasi, pod novim hercegom Udom
Il., okrenuše oružjem proti Ljuticom i uspješe; neukrotni narod pre-
trpi mnogo nevolje i bude prisiljen na danak. Ali narodi, kojimi vla-
daše bodrički knez Gotšalk, već 'dugo bijahu gnjevni na nj i na saskoga
hercega radi tlaka, koji ih tištaše. God. 1066. stade im na čelo »Pluso«,
(koji 'se bješe oženio sestrom Gotšalkovorn), le se oni pobuniše. Začet-
nici ustanka bijahu opet Ljutici, ognjište buni u Retri, skupnoj metro-
poli svih Venda. U proljeće [066. ustanici ubiše kneza Gotšalka; -uda-
 e na samostane, kamenovaše mnoge svećenike, pak i biskupa
ohanna, koji bješe u Mikilingradu (Mecklenburgu) zarobljen zajedno
s kneginjorn Sigridom (udovom Gotšalkovorn), udariše na-muke i glavu
u žrtvovaše Radogostu u Retri (lI, 85 -107).
Skoro stekoše slobodu Bodrici, Ljutiei i Pomorani. Vodja bodrič-
soga ustanka Pluso zaglavi vrativ se kući, te bude zaknežen K r u k,
.a Gotšalkov stariji sin »B u t v C«, i mladji, Hinko, utekoše k saskirn
ezovom. Herceg saski Ordulf često a svedj bez uspjeha udaraše na
'code te izadje na ruglo; malo sretniji bijaše junački sin mu Magnus,
oji svake godine vojevaše po jedan put na Vende, Mladjahni kralj
Hinko IV. pobi Verrde i kao da ih pokori. Nad jednim dielom Bodricš
zaknežiše Niemci Butva, ali vlast mu se kolebaše, jer ga zemljaci
=nabu za izdajnika, a voljahu izginuti no plaćati danak Sasom, Na
oro okretahu stvari u Njernaca sve povoljnije po Bodrice i ostale
vene. Kralj Hinko IV. mržaše na saske knezove, jer su mu za die-
zinsrva bili radili o glavi, a oni opet mržahu na nj. To uzrokovaše
- gotrajne bojeve medju Niemci. Prvi diže bunu na kralja - markgrof
edo. Godine 1069. pokori ga kralj vojnom, gdje se proti Dedu 'naj-
pokaza rodjeni sin mu od prve žene. Kraljeva ljubimca ubiše
ogu, a krivnja se svaljivaše na rodjenu njegovu majku. Gradjanski
i nadalje razdiraše Niemce, stojeći jedni uz kralja, a drugi proti
~. mu. Tada Butve zvaše saskoga bercega proti odmetnirn Bodricom;
. Kruk povede proti njemu [eduodušne ustanike i iztjera ga. Prognanik
se zakloni k svome zaštitniku, saskorne hercegu; sjeti ga otčevih
zasluga i svoje pogibli, u koju se bio vrgao a za pusto ime kneževska,
- k sva korist pripadaše hercegu ; sjeti ga gorke nagrade, koja njekoč
- a sada i njega zapade: tako nukaše hercega Magnusa na rat proti
--endom. Sa saskom četom provali Butve u domovinu; u tvrdji Pleriu
~ ali ga Kruk velikom vojskom i prisili ga na predaju, a pošto se
-- tužba, da su saski vojnici u tvrdji obezčastili vendskih žena, to
rukovci pogubiše sve predanike. .To se dogodi 18. kolovoza 1071.;
~ sad bijahu Bodrici slobodni od Sasa te se Krukova vlast utvrdi.
'o prije onoga poraza bili se svome kralju predali ustanici Magnus
- O o. Sljednje godine Bodrici silno uspješe osvajajući tvrdi Hamburg
: Šlezvig, Oslobodjeni Bodrici prisiliše Niemee. koji su bili naseljeni
njihovih kraj ih, na odseobu. Tada se i Pomorani onkraj Odre
- više vlasti poljske. Godine 1072. opet se pobuniše proti kralju i
"..sl;:i knezovi i svi, markgrofi; sljednje godine staja proti kralju 60.000

•. 'kii Sasa, tražeći, neka ih ne sili u daleki rat na Poljsku, jer da

_ raju dan i noć biti spremni proti najljućim neprijateljem, proti
::':::n..:om, ter da, ako samo malo popuste, Ljutici odmah pricdju
_ anicu i pustoše im, zemlju. Kralj se morade okaniti vojne na Po-
Tada, pritisnut od domaćih protivnika, kralj pošalje poruke
XIV

k Ljuticom, nudeći im silno blago, ako navale na Sase. Protivnici

kraljevi, saznavši za to poslanstvo, ponudiše .Ljuticom još mnogo veću
nagradu; tako snubljeni s dviju strana Ljutici. se razdvojiše: buknu u
njih medjusobni pokolj, i tako ne bi ništa od njihove pomoći ni· kralju
ni proti kralju, Pomorani oslobodiše se. tada poljske vlasti. Kad goa.
1'074. Sasi svi izadjoše u boj proti kralju, Ljutici se ne okoristiše
zgodom za plienjenje Saske; iste godine izmire se Sasi s kraljem, no
opet več godine 1075. obnove bunu. Tada kralj opet Ljutice snubi za
sebe, nudeći im, -đa bude njihovo, što god osvoje u Sas koj ; Ljutici,
sada svi složni, odklone ponudu s odgovorom: »Nikad nam ne bijaše
na radost ratovanje proti Sasom; nam dostaje naša zernlia, ter smo
zadovoljni, ako možemo obraniti svoie medje.« Kralj Hinko IV.
jamafno nudio Ljuticom odpust dan ka; koji mu bijahu obvezarii pla-
čati, e easki knezovi nudili im i odpust danka i još preko toga. To
se valjda utvrdilo u miru saskih knezova s kraljem. Sto su mogli
Vendi bolje dočekati? Ta sad bijahu - veli Giesebrecht - Pomorani
slobodni od poljske vlasti, Bodrici slobodni od Sasa, Sjeverni Polabci
tributarni Bodricorn, Ljutiei slobodni a Sasi il lieve obale Labine
dužni njim plaćati danak, ako se i nije zvao dankom. Za takovu elenu
izkupiše Niemci višegodišnji mir' od Venda, mir, koji Niemeem ude-
šavaše priliku, da se nište medju soborn.« (Il, i<J8-r 24).
Dvaest i pet godina prošlo od Gotšalkove smrti a susjedni kršćani
(Niemci, Danci, Poljaci) ne pačali se u Bodrice, Ljutice i Pomorane.
Povratak Gotšalkova sina dogodi se istom medju godinami 1086-1093,
a obnova poljskih bojeva na Pomorane 1087-1091.
Pri obnovi danskih bojeva na Pomorane, treba spomenuti priču
ovendskom graduVineti .. U Usedomu (Osni, Usni) i drugdje po
vendskoj zemlji živi stara priča o gradu .propalu u jezero, a nedjeljom
da' se čuju njegova zvona izpod vode.'
.' Kad danski gusar i (vikingeri) oj-et stadoše plieniti vendskeoba!e,
Iztače se Egil : on pobi Vende, ali pade i njegovih mnogo. U bo-
lestnorn zanosu napi se Egil.iz bačava na ladji,. a taj napitak bijaše
- krv vendska; za to ga prozvaše krvopijorn, Kad Egil ne izvrši
pokore, koju mu za krvopilstvo bijaše nametnuo kralj Knud,' nego
nastavi gusariju, kralj ga dade objesiti. Kad Vendi- htjedoše Egi!ovu
krivnju osvetiti vojnom na Dansku, kralj im pO,9udi mir, a oni pri-
hvatiše. - Kad god. 1075. kralj Hinko IV. porazio ustaše Sase i
zemlju im .oplienio, pak se opet i druga carska vojska spremala na
njih, knezovi saski smišljahu pozvati u pomoć Ljutice ili uteći k njim,
ali narod 'aski ne htjede toga, nego ih prisili na pomirnu pogodbu
s kraljem. No kralj ne Održa pogodbe; kraljevi ljudi vrlo tlačijahu
Sase, dok im ne dodje pomoć iz Vendije, Onamo .se bjehu utekli
sinovi grofa Gera i drugi bjegunci; nevolja ih nagna na pljačku, skoro
 XV

se četa skupi oko njih, ter s njom - do 7000 njih podjoše proti
miju, . koji te medjutim bio .radi investiturne razpre izobčen papom
Grgurom VII., i htjedoše zametnuti bitku; kralj, ti~ kojega bijaše i
.:eska vojska, uzmače.
U to se izrače: unuk bodričkoga kneza Vuka, znan samo pod nje-
kim-imenom W i g be r r, Djetetom bio. predan na odgoj grofu Udu,
poglavici Sjeverne 'marke'; kad odrastao, dobio. od, Uda vitežtvo itvrdiu,
se ne slagao sa susjedi te se sklonio k českornu vojvodi. Vratislavu ;
se vjerom i hrabrost ju tako izkazao, .da mu vojvoda dade u. posjed
. šin sokolicom. Tu-šazda. Wigbert, za zaštitno sielo ženi svojoj,
_ dju »Swortz.«,. odakleiplienjaše svoje izgoniteije. Poslie duljega boja
inoga priepora -medju kraljem (na-skoro carem) Hinkom i njego-
. protivnici,·.~ od kojih' jedan; markgrof Egbert, jednoč htjede
.::ara potajno umoriti, - . vrati se napokon mir u carstvo, a tad se.
njemački. i' danski opet ustrrni proti Vendom. Danska mirovaše
~ Vendi. do Knudove .smrti, all' onda opet ,- "Oko. g. 1095. - nasta
'ja vendskapo Iztočnorn moru, a "danski kralj Erich uznastoj i, da
svJ.ada'; on podsjede tvrdu' Jumnu, osvoji Rujanu,i ratova dalje
godini\. 1098-1102., dok nepodje u križare u Jeruzolim.:Bi onih
'i duga poljska vojna .na. Pomorane ;. o njezinu tečaju razne su
time zgode. ili pričevpobilježene, - n. :pr. kako njeke noći pomo-
ii podsadnici poljskeitvrdje-vidjahu nad .soborn strašnu prikazu,
e jh vitez na bjelcu konju progoniprnženlm mačem. (II, 127-182).
Vrativši se domaći mir. u. Njemačkoj, do skora Niemci opet
više Vende pod svoje vrhovničtvo, Spomenuti Gotšalkov sin
- : D ko. zakneži se ..nad Bodrici. Pomoranina G n j evo m ira i druge
:- tamošnje pokrsti pobiedni volvoda poljski Boleslav, ali oni ne
iaše nego zavojštiše opet na kršćane, bojeći se ipak sv. Vojtieha,
im se prizlraše, kako mačem smiera 'na njih. A Gotšalkovac
zadobl .knežiju-bodričku ovako. Ostarjeli knez, Kruk ne dozvoli
povratkn iz Danske .U: otčevinu, aza to Hinko 'do tri puta, s dan-
pomoćju, oplieni vendsku obalu; 'tada mu dopusti Kruk povratak
'v.inu i ustupi mu njekoliko sela. Ipak smišljaše - kažu nje-
. ljetopisi - stari Kruk zasjede, kako bi Hinkavuklonlo s puta,
izdade sama žena Krukova, Slavina, Hinku, želeći riešiti se starca
-i poći za njega mlada. Tako Hinko pozva Kruka na gostbu, i tu
a starca ubi sjekirom sluga Hinkov, Danac. Slavina se uda za
koji s njom pos~oji knežtvo i tvrdje Krukove, ter se osveti
protivnikom; podie k saskome hercegu Magnusu, rod jaku svome,
mu vjernost vazalsku, a onda sazove saske obćinare sjevero-
kojim je Kruk bio nepovoljan, te oni s njim sklopiše ugovor
izbavnikom svojim. Ali kad Hinko od svojih Bodrica zahtlevaše
plačaju danak. sasaim hercegom, pobuniše se svi vendski puci
XV!

na iztok u i jugu, i skupiše veliku vojsku na Hinka. Tomu dodie u

pomoć prizvan saski herceg Magnus s najhrabrijimi njemačkimi četami
i nadje na p o! j u S m i lov u slavsku vojsku, razvijenu u velikoj ravni.
Magnus, čekajući još pomoći, varakaše Vende ugovaranjem od jutra
do mraka; kad mu stiže pomoć, on udari; a pošto Ven dom, po polo-
žaju njihovu, tako blieštahu oči od zahodnoga sunca, da ne mogahu
ništa razabirati, to biše Vendi ljuto poraženi. Srnilovska bitka bijaše
po jednih izvorih god. 1093., kadno »Magnus, dux Saxon um, Slavos
rebellantes, quatordecim urbibus captis, subegit«, a po drugih g. 1106.

Sad svi iztočni Vendi, osim Vagrana, postaše tributarni bodričkome

knezu Hinku, podložniku saskoga hercega. Hinko povrati u zemlju one
njemačke naseljenike, koje je bio iztjerao Kruk i kuće im porušio; a
naskoro dobiše ti Niemci posebna vladara, grofa Godfrieda, a Hinku
osta vlast samo nad Vendi. Slična razstava njemačkoga naselja od
slavenskogadogodi se tada i na Haveli ; tu se bili prije 50 godina
Germani dovili jednakosti sa Slaveni, a sada Niemci naskočiše na Sla-
vene, t. j. mark grof Udo god. 1103. sveza se s njemačkimi Ljutir.i i
pobi slavenske Ljutice te im ote Branibor po četvrtgodišnjoj podsadi.
- U to doba sgodi se čudan spor medju njemačkom gospodom. Kad
umrie (god. 1103.) Hinko, lužički markgror, skoro po ženitbi s Ger-
trudom, htjede tu marku posvojiti stric pokojnikov Thimo, jer da
Hinko nije ostavio sina; . ali Gertruda pri ukopu muževu dokaza, da
je sdjetna, pa naskoro rodi sina. Sad protivnik njezin razglasi, da je
ona rodila kćer a podmetnula tudjega sina. Ipak održa Gertruda svu
otčevinu svome rnaloljetnome sinu. - God. il 10. Vendi opet udariše
na Sjeverno Polabje ; grof Godfried suzbi ih doduše, ali bude sam
s pratnjom ubijen; Vendi mu odsjekoše glavu i povratiše ju istom za
veliku ucjenu. Sad provali u Vendiju saski herceg i pobiedi. Odtada
poraste moć bodričkorne. knezu Hinku (II, 192 - 213).
Kad njemu ote danski kralj Niels baštinska dobra majke mu
Sigride, Hinko zavojšti ; no kad Rujanci s brodovjem uzplove Dravom
(~Trave.) do Hinkova grada, taj uteče k saskome grofu Holsteinskome,
pak s njegovom pomoćju i po lukavoj varci posve porazi Rujance.
Ogromna grobna gomila pobijenih bijaše pod imenom »Ranenberg«
još do daleka potomstva spomenik onome porazu od god. III lo, ter
Niemci slavljahu dan svoje pobjede kao svetak. Kad se pak njemačka
gospoda krvavo posvadiše radi Sjeverne marke i hercežije saske, uhva-
tiše pokoreni Veridi sgodu za ustanak. Brižani i Stodorani, oko Brani-
bora pobuni;" se proti bodričkorne knezu Hinku, ili, kako drugi pišu,
proti saskome hercegu. Hinko Odluči napasti ih, da se ne bi svi iztočni
Vendi poveii za ustašarrn ; bez njegova znanja stade plieniti sin mu
Mestivoj mirne, bogate Lingone. Hinko sam podsiedaše vendske usta-
nike u Havelgradu ; kad k otcu stiže Mestivoj, i posto se razmirica u
 XVII

NjemacastBala, ustaše se pokoriše. Sad se opet danski kralj Niels

zarati s bodričkim knezom Hinkom. Danci provaliv u Vagriju, budu
od Venda razbijeni, jer se njeki danski poglavica dao podmititi Hinkom,
Vendi se rugahu pobiedjenikom kao kukavicam i podjoše plienit nii-
ove medje. Ali tad opet Rujanci pljačkahu obale Hinkove, uz iztočno
more, i pri tom ubiše Hinkova sina Valdernara, kofi rukovodjaše po-
iranje danka. Hinko odluči osvetu. God. LI 13. diže veliku vojsku ne.
Rujan.ce, dobiv i pomoć sasku; od Voligosta po zamrzlom moru stu-
paše vojska, saska napried a bodrička straga, .sav dan i stiže na večer
Ila Rujanu. Otočanorn izhodi mir njihov žrec za ucjenu i taoce.
Hinko, . koji je sastavio bio' veliku državinu bodričku od sjevernoga
Polabja do poljske medje, sa sielom .u Bukovu (Liibecku), umrie. g.
f J J g. nasilnom smrću (njeki lietopis kaže: occisus est Henricus rex
lavorurn). Ostavi dva sina, Sv a t o pIu-k a i Knuda, koji se odmah
posvadiše, jer Svatopluk, kao stariji,. hotiiaše sam vladati. Svezav se
s Holsteinci, -podsiedaše on u Plenu mladjega brata, all taj srčano pro-
govori Holsteincern, da bi ga izmirili sa starijim; tako i bude, te brača
podieliše državinu. Ali do skora bude mladji brat ubijen ter Svaropluk
zavlada sam. Za rata medju braćom uzkratiše danak Vendi, koje je
_'0 pokorio otac njihov. Poljaci opustošiše mnoge kraje Pomoria, a
anci razoriše moć nu tvrdju Jumnu. God. I 120. Poljaci .ljutirn ratom
srladaše ponosne Pomorane, G. I 12 I. bodrički knez. Svatopluk pozva
. pobunjenim Vendom u pomoć. grofa ho!steinskoga i saskoga
cega, i svlada ih. Ali oni se opet digoše; pa i Ruianci ustadoše ter
_?Iieniše Bukove. Na skoro bude knez Svatopluk zasjedne ubijen
_ ednim Holsteincem ; ostavi sina Z v i n ika, a i taj bude umoren,
s njim izginu Hin'kovo pleme, brzo, kako bješe siim Hinko kobeć
rekao.
Za toga bodričkoga kneza Hinka bio je slavni vjerovjestnik Vicetin
o o učinio za širenje krsta medju Vendi, Za investiturne razpre bio
čudoredni razvrat udario u Njemačkoj, a dospio na vrhunac,
o na cara, svoga otca, Hinko trgao· mač; on aa stao 'ljude podu-
ti strah, da je nadošao konac svieta, pak: se pokraj strašnih. opa- .
:=a javila i neobična žudnja žrtvovati se za sveti krst. Izvrstni misio-
--i dali se na pokrštivanje Ljutica i Bodrica, a prvi se izticao Vicelin.
su po smrti kneza Hinka sinovi mu razprom svojom razdirali
. e kraje, Vicelin vieroviestiusvladavaše mnoga srca, premda bijaše
- di;a, dok -se nije satrlo Hlnkovo pleme, slabo spremna za krst
~14-z88).
Po Vendiji i Njemačkoj haraše god. J J 26/7' glad i pomor. Ljutici
ćoše, mrzeći na Norberta nadbiskupa, koji da ih hoće skučiti pod
. jaram robstva, Za tih nemira bude ubijen. i grofM e i n f r i d,
oo imennNiemaca porieklom Slaven; bijaše bo več nastao
::
XVIII

običaj, da se vladaoci slavski zovu i njemačkim imenom uz domaće

(n. pr. ljetopis kaže: sHenrlcus rex, Prebislaus slavonice nominatus«).
Kralj Lotar porazi Ljutice, sažga im tvrdje i hrame, ali ih ne pokori.
I pornoranski vojvoda V.r ati s lav uzkrati Lotaru danak; narod porno-
ranski ustade, poganski žreci povračabu ga k starim bogovom, koji da
su za kaznu naslali : glad i moriju; ali kad se u Julinu puk sabra
k poganskoj svetkovini .s svetoga kopja« ter začeše poganske igre i
pijanke, iznenada udari grom i spali sve mjesto osim Krstova lika u
crkvi. Tad se opet Julinci povratiše krstu i obnoviše grad. .Inače po '
Pomorju narodna težnja za 'slobodom sđruži kršćane j pogane, a ti ni
ne dirahu u one svećenike, koje je bio postavio blagi i dobrotvorni
biskup Oto. Tada se čudesnim načinom izbavi danske uze Stetinac
(Slaven) Virča. Kad god. I Il8.biskup Oto opet podje po vendskih
krajih i baš po nadbiskupiji Norberta, koji ni koga rie mogaše krstu
predobiri, nadje u šumovitu kraju uz jezero ribara; koji se bješe, kad
zemlju osvajahu stranci, zaklonio na otočić jezerski i tu u samoći pro-
živio, 7 godina. U Stetinu štičaše Ota onaj Vitča; a dogodi se, da kad
žrec htjede baciti kopje u propovjednika Ota, zastade mu u zamahu
ruka, kao da ne može ozliediti dobrotvora biskupa, a taj blagoslovi
potresene slušaoce, Giesebrecht kaže (II, 329., 330. i 331.): »Razbori-
tije i dobrohotnije od Ora nije nijedan vjerovjestnik postupao s Ven di,
ali i oni nisu nikoga s tolikim pouzdanjem susretah kao njega. Tu se
-. od parntivieka poviestnoga - najčišće i najvjernije ' susretoše
narodnost germanska i slavenska, .Vjerovjestničtvo Otovo iztiče se u
tadanjoj poviesti Vendije kao osamljena, nebeskimi vlastmi zakriljena
idila usred krvava boja«. - Kad' Knud, koji vrhovnički vladaše
dielom Vendije,' tragički zaglavi u svadji s nečakorn Magnusom, usta-
doše Ven di. P r i b i s 1avi' N i klot, koje je bio u tamnici držao Knud
zaknežiše se: taj u Bodrica, onaj u Vagrana i Polabljana, Ustaše do-
duše pokori kralj Lotar god. 113 L, ali samo na čas. Pribislav i Niklo:
gospodo 'lahu, ljuti protivnici Nierncern i krstu; oni proganjahu kršćane
onako okrutno, kako je njekoč danski kralj Erich Ejegod postupao
Slaveni pogani u Jumni, Ali Lotar, sada već zacaren, dodje s vojskom,
i podiže tvrdju »Sigeberg«, o kojoj Vendi govorahu: »raj grad će .. -
svoj zemlji jaram, otud će neprijatelji svladati sve Polabje, pa o
bodričku zernlju.e Pribislav i Niklot pokoriše se caru kao vazali. \j -
se iztočni Vendi opet daše na gusariju, ter u Stolpu na Pjeni
ubijen vojvoda pomoranski Vratislav, vladar kršćanskoga duha, a
sliedi ga Rat i b o r. Pod njini god. 1135. Pomorani jakim brodovlec;
(250 ladja) osvojiše i oplieniše znatni norvežki grad Konghellu. PO~
rani 'dalje vojevahu na Niernce, a Rujanci na Dance; ti osvojiše
1136. tvrdi Arkon. - U Braniboru kneževaše Hinko, 1. j. P r i b is L
sin onoga Meinfrida, koji bješe prije 9 godina ubijen; Hinko n •
 XIX

diadem, zvaše se kraljem; ali bijaše vazalom Sjevernome marxgrofu

Albertu, kojega, učini baštinikom, ne imajući bližega nasljedka. Ratibor
risde to vojskom zapriečiti, no Albert napokon suzbi je navalu (II,
'89-363).
Kad god. 1137. po smrti cara Lotara poče razdor WelfA i Waib-
,;nga, Pribislav (Gotšalkovac) osvoji' Sigeberg i pobi Niemce; ali budući
mu je bio Krukovac ,»Race« protivnik, ne mogaše do kraja uspjeti,
LegO izgubi knežtvo Vagrije i Polabia, TJ Vagriju staviše Niemci jaku
naseobinu svoju. Grof Adolf Holsteinski, da bi se ogradio proti navalam
vendskim, sklopi prijateljstvo i savez s bodričkim knezom Niklotom
m,I-12).
Ali kad državni sabor u Frankfurtu odluči kr i žar s kir at na
· ende, sazva knez Niklot vojsku i sagradi tvrdju Dobin ; uzalud za-
traživ pomoć u saveznika Adolfa Holsteinskoga, poruči mu: ~Htjah
_.. uho i oko tebi u zemlji vendskoj, ,- gdje· si se' nastanio -, da
· Vagrarii ništa zla ne učine, čija je bila ta zemlja i koji misle, da
je krivično oteta baštinu djedova. Zašto dakle zatajivaš prijatelja u
eogibll ?« Njemačka križarska vojska udari dielom na Bodrice, oko
• .000, dielom na Ljutice, oko 60.000, a pomagaše ju i veliko dansko
crodov]e. Saveznici ne mogoše osvojiti Oobina, a medju Danci puče
- s,' da su Se njemački križ ari dali podkupiti od Niklota -, Ni vojna M
,- rice ne uspije: podsada rvrd]e Demina i grada Stetina izjalovi se .
.2 Stetlna biskup izvede gradjansko poslanstvo u podsadni njernačkr
or i reče: .s Hočete li krst utvrditi ovdje, to može postići samo
povied biskupš, a ne može oružje.« Niernci sklopiše, mir s knezom
Ratiborom i otidoše, izgubiv mnogo vojske. »Sav plod te. križarije na
--ende biiaše - kaže Giesebrecht - haranje ognjem i, mačem« (Ul,
-3-42)-
Pomoranski knez Ratibor i žena mu Pribislava . obratiše se krstu
- mnogo- učiniše za crkvu, a bodrički knez Niklot pomiri se s grofom
:lolfom.· Kad umrie god. I 151. braniborski knez, Pribislav, udova
::l:J Petruša udesi, da nije baština zapala kneza Jačka, nego je mark-
_ f Albert posjeo tvrdju Branibor. - Knez Niklot bude osumnjičen,
je jedan dio podložnika njegovih uzkratio ,:~anakr ali kad ga: za-
..rome, ustadoše na oružje sinovi mu Vrati;iav i Pribislav, i
-c: o otca oslobodiše -tarnnice. -- Vendski gusar; nastaviše plienjenje
zans rih obala, .neukročeni vojnami kralja Svena. - Kad vagrijski biskun
rold god. 1 156. dodje navieštat vjeru u Bukove (Lubeck), reče mu
pučkoj želji' Pribislav, njekđašnji knez vagrijski: »Tvoje su rieči
--e rieči i nam na spas; ali kako da nastupimo njegov put, kad
I.
sapinje sadanja bieda? Naši gospodari bjesne proti nam s tolikom
V,
rerostju, da nam je radi težkoga robstva bolja smrt od života. Kako
se odamo novoj vjeri, kad nam naši gospodari svaki dan govore:

*
 xx

vi morate iz tezemlje 1« Giesebrecht kaže,(liI, 76), da su takove. tužbe

vendske bi\eposve osnovane: saski herceg Hlukosilno povisio danak,
a Niemcl javno izjavijahu svoju nakanu, da će slavski puk ili. izkorje-
niti ili iztisnuti iz zemlje. Kad na saboru govoraše prvakom vendskim
herceg Hinko o pokrštenju, knez Niklot reče mu: "Štuj' ti Boga, a
mi čemo tebe, to je dosta .'« i Polabja -nestajaše
Iz Vagrije Slavena
izseobom, a doseljivahu se Sasi (III, 43,-83), .,
Danski kralj Valdemar često vojevaše na Vende, sad u savezu sa
sasklmthercegom Hinkom, sad u sporu ili pače u ratu s njim. U tih
bojih Izticaše se medju Danci biskup Absalon, mediu Rujanci D 0-

mo b or (ili Dubod), medju Bodrici knez imNl\t lot i sinovi nje-

govi Pribislav, V'r t.i s l a v (ili Vratislav.i) i Prislav, a taj potonji
stajaše izdajnički uz neprijatelje. Niklot bješe. toga sina Prislava 'Odbio
od sebe, jerbo prijaše tudjincem krščanom; Prislav se utekao kralju
Valdemaru, a taj mu dade svoju sestru za ženu i obilno leno na
uanskih otocih. Kad stari Niklot vidje savez Valdemarov s hercegom
Hinkom, da bi upokorllivs pogubni narod vendski«, spremi se na ju-
nački odpor; posla u boj sinove Pribislava i Vrtislava, a 'kad njih
Hinkova vojska suzbi, prikori ih starac: »Misllo sam, da samodgojio
ljude, a vi bježite kao žene; za to ću sad sam u boj.e Ali ni ,starcu
junaku' ne posluži sreća; njemački vitezi nošahu pancire pod prostlmi
haljetci, pa tako. Niklot, bijući ih kopljem, postrada : odsjekoše mu
'glavu inataknutu na kolac nošahu ju po taboru danskom i saskom.
Izdajni sin Niklotov Prislav u prvi se čas snuždi sa smrti otčeve, ali
onda se opet kaza veseo, ter bijaše i u napredak »nemilosrdaa vod] . i
podstrekač Dancern i Niemcem uharanju domovine svoje« (tako kaže,
Giesebrechr), U daljnjem ratu dogodi se, da vjerni Niklotov sin Pribi-
slav jednoč ugleda brata Prislava, gdje se na.jrieci Varnovu vozi u
Iadji s ubojicom otčeviin, grofomBernhardom, pa ljuto izkara krutoga
odmetnika. Rujanci budu pokoreni Valdernarom, a Bodrici Hinkom ;
Vrtislav dobi kao leno krajeve Kisinš sa sielom u tvrdih Orlih, a
Pribislav zemlju »Circipana e -sa tvrdjom Voligostom. Bodričke pak
'krajeve razdleli Hinko medju svoje viteze, koji sve više naseljivahu
Niemce po svoj zapadnojslavskoj zemlji. I Ljutici budu. okog. Il 60.
1; velikom okrutnošću pokoreni. markgrofom Albertom; i tada silno
opade broj. Slavena, a Niemci sve više zaprernahu tvrdje i mjesta.
Slična promjena naselja započe i u Pomorju, premda njime još vladahu
domaći knezovi. (Car Fridrik nagovori god., 1130., kralja Valdemara
nato, da' se za sada nadiele braća Boguslav i Kazimir naslovom »her-
cega Slavije e t. j. Pomorja, ali da im se ne će dugo ostaviti taj naslov).
Kad Hinkov namjestnik li bodričko] zemlji; Guncelin, Niklotove sinove
obtuži, da snuju opet osvojiti izgubljenu otčevinu, Hinko god, 1163.
,povede jaku vojsku na njih, Vrtislav, podsiednut uOrlih,bude strje-
 XXl

ranjen, a Pribislav doduše pobi svojom konjicom Holsreince,

za spas bratov, morade skupa s njim pokoriti Hinku. Ipak taj
e Vrtislava okovana u tamnicu u Brunšvig. God. 1164.' Vendi
oše opet. Vrtislav iz tamnice posla tajne poruke bratu, neka ga
m izbavi sužanjstva; Na to Pribislav s vojskom dodje pod tvrdi
.. grad (Meklenburg) i govoraše tudjincem gradjanorn, sabran im
gradskih zidinah, ovako: »Meni i narodu mojemu nasilje se počini:
'erani smo iz domovine. Vi ste povećali nepravdu, zapremiv sela' i
ve, štono bijahu naša djedovina. Vratite se u svoju postojbinu
ženami i djecom, ili ce vas mač pojesti,. ako meni dade Bog i ..
c Pribislav morade osvojiti tvrdju, pa okrenu sve junake pod
'" a žene s djecom odvede urobje, Kad htjede osvojiti i tvrdu !lovu,
branjaše Guncelin, a u njoj bijaše i Slavena, zaprieti GunceIin
: »Cujem, da su Vendi, koji su s nami u ovoj tvrdji, prisegli
'lavu, da će nas i tvrdju izdati njemu. Niemci moji, čim što
a opazite, zapalite kuće Vendom i sažgite nevjernike s djecom i
1." To zastraši Vende tako, da se nisu smjeli odazvati poruci
_. Iavljevoj.; koji im kazivaše ovako: :oSjetite se nasilja, koje je
saski nanio vam i svemu narodu prizvav doseljenike tudjince.
. tomu zlu borio se moj otac do smrti svoje, a radi iste borbe
ljen je moj brat; ja sam jedini preostao, koji težim pridiči iz
. narod vendski, Ohrabri'tese i predajte mi tvrdju.« N~ saznav
rietnju Guncelinovu, Pribislav od milosr dja prekinu podsadu, pa
D1I tvrdju Malakov i osvoji ju. Tako 'opet poraste vendska moć,
Pribislav 'se sad .prikloni krstu; bio se nedavno oženio. Vojslavom,
norvežkogakralja, pa ona ga nagovori te se on sad pokrsti, a
i Niklot, sin zarobljenoga Vrtislava, Sad se i pomorski knezovi,
v i Kazimir, sdruže s Pribislavom, da vojuju proti tudjoj svje-
vlasti a za slobodu i djedovinu. Cjelokupna sdružena vendska
pornoranska i bodrička, utabori se kod Demina, Na njih udari .
i saveznici Danci. U bitci ljuto] .več bio pao holsteinski grof,
pobjeda bila nagnula Vendorn, ali na jednom okrenu 'nesreća i
bi poraz slavenski. Helrnold piše, da je po tom ratu bila bodrička
i susjedni joj kraji kao .pustinja -: Glad iztjera i ono malo preo-
~ starosjedilaca ; oni četimice bježahu koji u Dansku kOJi u Pomorje,
~ milosrdja biše predavani u robje. God •. 1 166. razkinu Hinko
s Danci. Da bi đansko rratovanje proti pomorskim Vendom bolje
• lukavo navabi Danac Gotšalk, vješt jeziku vendssome, Pornorane
...-e:z s Danci proti Niemcem, jer da su njim ti mnogo zatorniji.
Pomorani stadoše uspievati vojnom na Niemce, -opet se herceg
videći da sam ne mole svladati Ven da, sveza s danskim kraljem,
pokoriše Pomorane. Kad pak saski knezovi zavoj'štiŠe na' pre-
Hinka, ta] se g. n67. posluži pomočju Venda: uzpostavi Pri-
 XX!!

bislava i vrati mu svu otčevinu. G. 116S. car Fridrik dokrajči domaću

razpru sasku. Valdemar opet zavojšti na pogansku još Rujanu, a po-
mogoše mu, po Hinkovoj zapoviedi, takodjer knezi Boguslav, Kazimir
.j. Pribislav ; biskup .Berno nošaše pred vojskarni zastavu kao u »sveti
rat«. Podsjedoše tvrdi Arkon, pođpališe ga ter planuše poganske »svete
zastave« ; u požaru občem još se hrabro branjahu Arkonci do konačne
propasti, uzalud nadajući se, da će kip Svantovitov, kad ga kršćani
obarshu, pobiti neprijatelje. Predadoše se napokon i kralj Tetislav
s bratom Jaromirom ; mnogi se Rujanci pokrstiše, ali ne htjede Jaro-
mir. Ostade nerazoren samo još iedan hram, Triglavov. Ne dobiv
tražena ratnoga pliena Hinko se zavadi s Valdernarom i potaknu
knezove pomoranske na vojnu prali Dancem. K;zimir već slavlj~še S>\

svojirni junaci pobjedu, u šatoru pijući medovinu iz zlatnih i srebrnih

'kupa, kad al' navali sam kralj Valdemar i porazi Pornorane ; pogibe
ih 6000. Rat još potraja; no Val~emar ponovi ce pokori Ruianu, te
sad pade i Triglavov hram, aJaromir se pokrsti. On se preobrati u
. tako žarka vjestnika Krstove vjere, da su ga poslie izporedjivali sa .sv,.'
Pavlom, apostolom pogana. U pomorskoj bitci odlikovao se medju Slaven i
junak »Miroh« tolikom hrabrosrju, da mu Danci, zarobivši ga, poklo-
niše život. God. r 173. opet udari Valdemar na Pomorane ; ·izhodi im
mi!: knez bodrički Pribislav, koji se bješe vratio iz Palestine. Godine
II 77. sveza se Valdernar s Hinkorn na osvetni rat proti Pomoranom.
Uzaludno bi im podsjedanje i Demina i Voligosta, SIj ed nje 'godine
Valdemar sam ratovaše na Rujance i Pomorane ; u toj vojni čudna se
zgoda desi Jaromiru. U to se u Njemačkoj obnovi gradjanski rat medju
Welfi i Hohenstaufi. Herceg saski Hinko ne htjede pomagati cara u
njegovih državinskih vojnah (talijanskih), jer da je njemu iSasom
preča dužnost braniti krst i njemačku vlast od Vendš. Kad se .car
izmirio s papom, oluja se carska obori na Hinka, Sad potaknu Hinko
vendske knezove, da provale LI njemačku.. Lužicu ; za to bude Hinko
tužen s veleizdaje. Ipak on slavio god. 1 178. turnir vitežki u Lune-
burgu; tu Pribislav; koji bješe niekoč pratio Hinka u Palestinu, ne-
sretno pade u turniru i ubi se. Hinko bude izobčen i započe rat svih
njemačkih' knezova na nj, a ori potaknu Ljutice i Pomorane g. I i 79
nil pljačkanje po njemačkih krajih. Borba. Hinkova s carern izvrže --
veli Giesebr.echt - pogibli veliko narodno dobro Njernaca, uspjeh
njihov proti Ven dom. Ti opet ustadoše i proti krstu i proti njemačkoj
vlasti. Doduše sam knez Niklot (mladji), nasljednik Priblslavov, htjede
vojskom suspreči svoje suplernenike, ali oni ga pobiše te morade uteći.
God. 1186. Bodrici opet provale u Lužicu ; bijaše se bojati, da se buna
ne razširi :po svoj Vendiji. Uztuk joj mogaše biti samo od svećenstva,
ako se ono pokaže dobrotvorotn i zaštitnikom puka, Tim je putem
tada udarilo svećenstvo II Poljskoj, i zapriečilo nasilje gospode proti
 XX!lI

Fuku. Ali dok je - piše Giesebrecht - Poljak Kazimir tražio i. našao

pomoć u kršćanskoj etici, njemački markgrofi Branibora i Lužice ne
lr.tŽahu pomoći u polakšicah puku vencskome. Gradjanski rat u Nje-
mačkoj. još potraja. Nezahvalno se proti Hinku ponese grof Adolf Hol-
.sceinski, a lukavo i prlevarno grof Bernhard. Kad car povede proti
Hinku. vojsku na Bukova god. 1180., nadju se u carevu taboru i
slavski knezovi Boguslav, Kazimir, Niklot i .Taromir, pa i danski kralj
aldemar. Car kralju ponovi obećanje, koje mu bješe dao prije 19
godina, ali ponovi ga samo u tajnosti, jer se ono ne skladaše s onim,
.0 bješe car nedavno obećao pomoranskim knezovorn ; car izprlčavaše
ju . tajnost svojega obećanja time, što mora Ven de, dok ne bude
svladan Hinko, pridržavati uza se, ali da će poslie podložiti Vendiju
Danskoj. Dan poslie toga tajnoga dogovora primiše braća Boguslav i
Kazimir u svetčanorn sboru knezova iz ruke careve zastavu s državnim
orlom, i dobiše od cara naslov »h ere e z i S lav i j e e , Ne može se
odlučiti - piše Giesebrecht, - koju li je stranku dvoličenjem htio
manu ti, ili obed vie. Bukovo predade se caru, a g. 1181. pokori se
Hinko caru i ode u progon na tri godine, Kralj Valdernar umrie g.
1 2. U bezuspješnorn ratu naPornorane. Za bojeva, koji su se bili
prije pada Hinkova i Valdemsrova, bješe u samostanu Michels-
u, gdje bijaše grob blagoga pomoranskoga vjerovjestnika Ora
Bamberžkoga, ponestalo' voštanica svieča za taj grob. Tada se njetko
_ samostanu sjeti, .da le Oto pripoviedio o obilju meda u pomo-
ranskih Slavena; za to podjoše u Pomorje i narnoliše kneza Boguslava
- je on g. 1182. dozvolio onome samostanu trajno podavanje voska
..z svoje Vendije. Tako Vendija zahvalno zapali svoje svieće. nad
3f'Obom Ota, svoga vjerovjestnika, kad se ona čutjaše - veli Giese-
crecht -' »oalobodjena tu~jc sile e ; dodajmo: danske, a ne pitajmo ..
li i njemačke (llI, 84-274).
Dr. Franjo Marković.
 I.

SVADBA.
~mMf
r/~eđ zidi Tina, kneževskoga grada,
e~01 Što dvaest ljeta mučao ka raka
" Na strah i grozu bodričkog seljaka,
. Oziva žamor veseo se sada.
Sveđ njega seljak klonio se rado,
Iz crnijeh zida dobru se ne nada;
A ušav unj za život svoj bi preda,
Po prostor]u mu tamnom plaho gleda,
Ko da će njeku strašnu prozr'jet tajnu.
AI' pogJeđ'sad u dvoranu mu sjajnu,
I slušaj, gdje se ori sm'jeh i buka -
Pak da ne prezreš bajke luda puka!

U veljern sjaju dvorana se blista

Oružja ziđern izvješena čista.
Mač, koplje, štit u skladu tu se rede,
A iz njih božji kipovi te glede:
Kraj Žive klasje zlaćeno tu titra,
Tu pokraj Vesne mladež igra hitra,
Tuđincu Radgost soli i hljeba nudi,
Tu Lada stidno pootkriva .grudi,
Od dragih drage tu Morana d'jeli,
Tu uz Peruna sveti plam se b'jeli:
Sve umjetnicom izdjelano rukom,
Ukrašen slavski dom domaćom mukom,

~ 1-
l
A posr'jed svoda na zlatnijeh str'[elah
Perunov ora pandžama se hvata;
Nad stolom krila njegva se nadvela,
A uz stol sjedi sjajna kita svata,
Sve sami ljesi, zemaljski župani.
Na mnogom licu trag junačkoj rani,
O mnogom boju žarko priča oko
I gleda, ko da pl'[en si pazi soko;
Visoka čela bujne kriju kose;
Uz krjepka bedra silne mače nose.
A tek im slušaj besjedu grornovnu
Iz razigrana kako srca teče,
Ko kada val za valom se natječe
A tlOku im se klisure ozovnu.
Sr'jed zbornog šuma gostl razigranih
Tu tiho sjedi dvoje sretnih, dragih,
Ko strana bića iz kraja neznanih.
Ko da ih. nema, za njih zbor ne haje,
Ko dvoje zv'[ezda s'jevak blagi da je
Iščeznuo za oblak uzburkani,

.......--
Knez, Kruvoj .-stari, u pročelju sjedi;
Čas uza sebe mlađoženju gle di ,
Čas zbori mladoj, čas potmulim okom
Sve amo tamo igra, kć kad barorn
Prol'jeće plamikvaravim si žarom,
Čas mišlju pak se zabavi dubokom,
Ko jastreb strvju, na nju sletjev okom.
A što na mladoj, na kćeri mu Vlasti,
Potamnjele mu provedre se oči,
Ko da joj. skrovne s lica srče slasti,
Dok pogled mu se čudan ne ukočl,
Pak, kao brlžan misli kriti otajne,
S nje na ženika oči plahe svede?

-.;2 -
 AI' tko da zlosti naslućiva vajne,
Što oca oči kćer nevjestu glede?

Gle, kako j' oči oborila mlada,

Ko d'jete zlatne kad u sanke pada,
Ko anđel, sustav na putu iz raja.
Preslatke slike čarobnoga sjaja,
Što OČinjene poniknule zriju,
Ko zaslon svet bijele veđe kriju .
..A zlatni prami lebde joj nad čelom,
Ko sunca traci po ljiljanu b'jelom.
Po lišcih zora stidljiva joj rudi,
Sunašce žarko sviće joj u grudih,
A oči, kad ih dragome uzvine,
Ko tajstveno da modro nebo sine..
Preblago, milo, beskrajno i ti 0,
U koga skutu zv'jezda sjaj se skrio.
Te oči krotke, nevine, djetinje,
AI' pune čara čudna, tajinstvena,
Ko bajka, puna bisera skrivena,
Is'[evaju sve ljubavi milinje.
Usta joj rujna šute utišana,
Ko ružinpupolj, što se tek otvara
Pod slatkim žarom cjelova sunčana,
Da mirisom si njemu odgovara.
A ispod tanka tkaninice vela
Tihana sn'ježne dižu joj se grudi,
Kč) jezero kad mjesečina b'jela
Prekriva sjajem, a iz dna mu bajni
Zvuk zvona javlja o hramovih tajnih,
Što začarani pod vodom se kriju.

Spram Vlasti Kohan, zaručnik joj, sjedi j

Sve žile plamom ljubavnim mu vriju,

~
~. I
-3-
 Čas plane licem, a čas pozabl'jedi,
Kad slatka groza prošine mu uda.
A kad ga gledaš, snebivaš se od čuda:
Toliku sličnost s Vlastorn u njem zriješ,
Da bratacsu i sestra, skoro jnniješ .
.Prometni prame zlatne joj u vrane,
A modro oko nek joj crn'jem plane,
No djetinjska da blagost mti ne gasne,
I lica masti, sv'jetle, zorojasne,
Omrkim, sjetnim bljedilom joj poli:-
I stvorio si od djevice 'njega.
Zar zato oko Kruvojevo toli
lzmjence licih po njihovih bjega?
Da, valjda toj se sličnosti veseli,
N~ bračnu sreću, radujuć se, sluti.
Al' zašto netom poniknuv se snurti,
Ko strašni da su srnjeri mir mu smeli 'I

Uz pjesmu, šalugosti vr'jeme traju,

I napitnice mnoge obređu]u,
Davnine slavne još se spominjaju, .
I blagoslovi novom braku čuju.
Pak jedan s drugim o bojevih zbori,
Junaštvo svoje hvaleć rogobori,
I djedovske mu pridodaje čine,
Pak sluša, dvojeć, druga si vrline.
Pritajiv glas pak drug sa drugom šapće
O svoga roda savezu sa N'jemci,
O kmetih svojih, nevr'jednih si prerncih,
Te oholasto po maču si tapće.
Pak svrate pogled na pročelje stolu,
Gdje knezu starom uz desnicu ruku
Gorostas sjedi u ozbiljnu muku,
Tuđinca. kažuču pogledu holu,

I
+_._----- ------~.
-4-
A Durinkom bi vitezom ga zvali.
Niz šiju vlasi crljeni mu pali,
Potkrvljen obruč čelo mu avija,
Što šljem mu golem urezč težinom.
Na prsiju mu gvozden oklop sija;
Da I' pod njim kamen, da li srce bije,
To krije ti svog pogleda mrklinom,
Al' mah ćeš znati, slavski sin da nije.

Uz bučno društvo, što se tako bavi,

Dv'je duše, žarkom ljubavi plarnteće,
KO pokraj mora skromno, tiho cv'ješe
Sveđ šute, nit' se r'ječju koja javi.
A što će r'ječi Kohanu i Vlasti,
Kad neizjavne rajske su im. slasti?
Kad oko LI oko zaronivši tone,
Divotu,čar i sjaj sav vasione,
Svih zv'jezda trepet, šara svih ljepotu,
Sve, što god krasna zr'[eše U živo hi,
U oko oko blaženo. prel'jeva,
Te jedno drugom sv'jet taj c'jeli daje.
Oh kako pogled čarobna im sjaje,
I srca čudan kako žar razgr'jeva l
Kaci plamen buktorn ii srca prebu]a,
Kroz žile šine čaroplamna struja,
I kč da kopni, ko da gine t'jelo,
Dok zatravljeno-srce već ne bije..
Te duša s dušom li jedno se slije,
Izagrljene uzvinu se smjelo,
Skinuvši negve, visoko, visoko,
U sv'jetle kraje, kud ne siže oko;
U jednu zv'jezdu tuj se duše spoje,
Na Lade meki skut ta zv'jezda pane,
I Ladi šapću ljubav dragibdvcje

- 5 ..-
 Te zv'jezdezrake, mito zatreptane.
Oh da je dušam ostat ondje v'jekom,
Ne vratiti se nikad svjetu pr'jekorn !
Al' milovnici poniknuše okom,
Na zemlju čarnim povrate se skokom,
I zakuca im opet srce živo,
Sve žile bujan plamen im prol'[eće,
Milinjem sve im t'jelo zatrepeće.
I srčuć milja piće zabitljivo,
Sve preču Kohan, što svatovi zbore,
Sveđ čeka samo, da opuste dvore,
Talabuka da jednom već umine,
J čafobno mu nebo jednom sine.
Al' zahman -- gozba ne dolazi k svrsi.
Nu što ga netom obađoše srsi,
Te čudan slatkih iz snova se prenu,
Ko da ga zmija za srce ujede?
~Što okom s'jeva? Što mu licabl'jede?
. ~ Što oštar pogled na Kruvoa krenu?
'Knez dugo jurve besjedio nješto ;
Povlađuju mu ljesi slovo vješto,
Al' zalud sve, - kad Kohan ga ne sluša.
Knez njega što čim od sna trgnut kuša:
II' grmne r'ječju ili o stol Iupne
Il' zvekne mačem ili nogom dupne -
Još Kohan sniva inu sad - sad se prenu:
Na njega Kruvoj oštrim okom trenu,
Da l' sluša, kako l' prihvaća mu r'ječi.
Nu kako Kohan na njeg oči pr'[eči,
Te bl'[edi čas, čas opet licem plane,
Knez ko u čudu nješto se uzmuti,
Ai' mah se sabrav opet zborit stane:
~- "Jest, markgrof During do nas se uputi,
. S klm mnogi vas su prijatelji davni,

-6-,...
 Da ponudi' fjam s N'jemci savez slavni;
A da je slavan, tro jaS-od vas dvoji?
Jur poli sv'jeta vladar nedobitni,
Podjarmit možan i naš o kraj sitni,
Nas slabe N'jernac za prernce si broji
I prijateljsku ponuđa nam ruku.
A zašto? JOš on pamti mnogu muku,
U boju s nami što trpljaše često;
Zavladav nami vladat mah je presta,
Mi njemu, ne on nama slomi vrat.
Naš prije vrag, sad želi bit' naš brat,
Nam Bodricem, on - njernški orijaš l
Kog' to ne diči, nije čovjek naš.
Mir s N'jemcem silnim, to nam čuva prag;
Rat, rat s njim, kad nam dođe kano vrag,
AI' kad nam bratstvo i zaštitu nudi, .
Tko neće kliknut : tako, tako budi!
Nu dični savez taj nam još iprudi.
Plah, neuk nam je narod, svoje glave;
Okružuju ga puci divlje ćudi,
Što nas i N'jemce ratom uv'jek strave,
Po govoru nam srodni, ali razni
Po rnislih, težnjah. Tko da još bulazni
O srodstvu s njimi, zajednici, slozi, -
Sačuvali nas toga vječni bozi!
Sa slabim slabiji, to je društvo srn'ješno.
Ojačimo se sami, to j' uspješno,
Pak onda s drugim ručiti se srn'jemo ..
Nu kako da nam osili sad rod?
N'jernaca snaga znamo čij Je plod.
U nas je svaki svoj, \ mi svi gospodujemo,
Krnet, ljeh i župan 11 nas je sve jedno,
Svak svoj je, a svi? krdo slabo, b'jedno !
Sloboda svakog svim je skupni grob!

-.- -
 U N'jernca plemić vlada, krnet je '.- rob.
I u nas tako budi! Tko u. boju
Ko vođa, svjetnik krv prol'jeva svoju?
Zar nisu ljesi? Čiji oci, djedi
U svakoj dom sačuvali su b'jedi?
Zar nisu naši? kada kmet pob'jedi
Bez ljeha N'jemca? Ljeh nek bude prvi
U zemlji, koju spasi svojom krvi!
On najveć žrtvi zadom dragi broji,
U boju zemlju krvju svojom poji, '-
Nek za njega se kmet u miru znoji!
To ište svih nas korist, razum, pravo.
A naše kmetstvo, l'jeno, svojeglavo,
Još gospodara, da njim vlada, treba;
Inače soli nestat će mu i hljeba,
Dan na dan će ga tr'jet prosjaštvo vise,
Ta sada već. od b'jede jedva diše.
A tko da čuva od propasti kmeta?
To nas, nas ljeha briga nek je sveta.
Nu kmet naš, slijep, nepostojan, glup,
Da to razbere, odviše je tup.
Za krvnika bi nas držao svoga,
Nit' prihvatio svjeta OČinskoga.
Što s dobrim ne ide, nek se vrši silom.
A već je krajno nadospjelo vr'jeme,
Da bodričko nam osv'jesti se pleme,
Ne zagospodi tuđin domu milom.
Junaštvom dosad spasiše ga Ijesi,.
Sad mudrostr ga svojom neka spase.
Baš zgodno 'tomu savez taj se desi,
Koj Durink nudi, pridodajuć glase,
Što car nam njemški poručuje tajno:
Sve ljehe car će nadariti sjajno,
Povistt ih na plemstvo, naše kmete

-8-
 Na roblje snizit, ako ushtijete
Taj savez s N'jemci izvojštit u v'[eću,
Privolit narod, da ga sam odluči.
O svrsi neka svak oprezno muči,
Razlažuć krnetu tog saveza sreću,
A kako, znate; svjetovat vas neću.
Svi, vidim, s mojim slažete se smjerom;
Svi zato, braćo, na noge ustajmo,
junačke ruke svi Durinku dajmo,
Da savez našom zajamčimo vjerom,
Nek bude sretan, čvrst i' dugotrajan,
Na korist kmetu, nam na ures sjajan.
Još, gosti slavni, pune diž'te čaše,
Mladence bozi nek požive naše;
Nek živi Kohan, prvi vitez moj!
Najljepši. sinko, kraj naš nek je tvoj,
U miraz kćeri dajem ti ga sada:
Mog truda plod u tvoje ruke pada 'u
Knez Kruvoj čašu pram' Kohanu pruži, -
AI' tomu oko razplamćeno kruži,
On skočivstoji kano više biće,
Razjaren genij, raj što mačem čuva,
II'· sunce, što kroz crne magle sviće.
Po licu srdna bljedoća mu s'jeva,.
Grud nadima se, svet ju jar razgr'jeva,
Ko vulkan lavu strašne r'ječi kuva,
Ausnice mu zadrhtale b'jesom,
KO oblak pr'je neg božim plane tr'jesorn.

"Ti skvrneš, kneže, sve svetinje moje,

Ti nogom gaziš ćućenje mi svako,
Iz iste ruke nudiš raj i. pako,
I Vlastu i smrt otadžbine svoje.

...
_-_
...
__.__
._---_
....
_._ ..
_--_
._
. ...
----+
-- H --
AI' Vlastu mi je sam bog, ne ti, dao,
A dom da izdam. dotle nisam spao.
Sam proklet blo, proklet mu T grob,
Tko hoće, rod naš da je tuđi rob l >

Zar ne znaš, kneže, tko mi otac b'jaše ?

Ko zv'jezda spasna on Bodricern sjaše,
N'jemaca sto put on silništvo kazni,
Svom' rodu luč, tuđincu tr'jes porazni.
Ti spomen mu u srcu skvrneš mom,
Ti skvrneš stari kneževski taj dom,
Gdje djedi slavne zarnišljahu čine,
Gdje zaklon b'jaše naše domovine.
1 mačeve, što ljesi ovi nose,
Nezatornu djedova uspomenu,
Po sto put njemškom krv]u posvećenu,
Ti skvrneš, kažuć, nek u N'jemca prose,
Od v'jeka našeg dušmanina kleta,
Od v'jeka zasjednika nam zlopIeta
U njega savez nek prosjače ruke,
Što nose slavne pradjedova mače.
Na savez ruku tko će pružat smjeti,
Najstrašnije nek budu njegve muke,
Nek očajnik se taj sam sebi sveti r
Nek nikog nema, da ga mrtva plače,
Nek mač svoj ko prokletstvo sobom vuče,
A kad njim mahne, da si život brani,
Nek pane, neka smrtno zajauče l
Ko ja to vino sad iz čaše prosuh,
Nek krv prosipa svoga roda vrag,
Prokletstvo nek mu ništeć pleme, trag,
Rastepe spomen, kano vjetar rosu!"

U stolac pao knez, poražen, bl'jed,

Iz ruke čaša drhćuće mu pala.

-10-
Iz srca gorak proli mu se jed,
A oči tamne krv mu zalijala.
Na grudi teškom glavom klonu nice,
I sakri rukarn' obima si lice,
Zastenje bolno, ko da plakat briznu
Ni jedna suza licem mu ne kliznu.
On hini samo, ko da suze lije, ~'
Za suze Kruvoj znao odavno nije.
On samo preža, što da ljesi rade;
A vidjev, kako Ijutav ih spopade,
I da im planu na Kohana jar:
Knez skoči, 'otkri lica divili žar.
Zadrhtali mu dugi, b'[eli vlasi,
Ko zapjenjeni u viru talasi,
I crna duša na licu mu sine,
Ko kad na more legnu oblačine.
Iskoče oči, ko otrovne zmije. -
U Kohana ko str'jele ih urije,
Ko, da će srce gađat mu u prsih.
Svi bl'jede, mrazni prol'jeću ih srsi,
Od straha srca obamiru kruta,
Dok knez ne kliknu, jastrebina 'ljuta:

"Ha da te Perun! To je tvoja hvala?

Na dobročinstva, blagoslove moje,
Očinske brige, trude, nepokoje,
Ti - .otrov rigaš kano b'jesan zmaj?
Njegovah tebe siroče od mala,
Za tebe kratih svog života traj,
Za tebe drhtahsveđ i skrbno radih,
U tebi starac opet se pomladih, -
I kćer ti dadoh, jedinu mi sreću, -~,
A zašto, zašto? Da me ti prokuneš,
U kal da baciš mog života sv'[eću, -

-11-
Za tebe življah, da me u grob suneš!
Oh! držite me, klecam - past ĆU, mr'[et ću I
Al', ne, ne! Jošte mr'jeti ne sm'jem, neću!
Vi, ledne žile, potecite b'jesorn,
Gromovnim, srce, zakucaj mi bilom,
I srdžbe svete užezi se tr'jesom,
Da strašnu kaznu na tu neman sorirn -
I k jednu njega i sebe umorim!
Ti bježiš? Stani, neharniče, stani!
Potec'te, bježat neka mu se brani,
AI' paz'te, jao, da ga tko ne rani lU

Svi Ijesi navru, . Kohana okruže,

Pest grče, il' ju za balčakom pruže,
I u tren sjevnu, zveknu mač o· mač,
Pridušen Vlastin pročuo se plač.
Mač krvav Kohan pustio iz ruke
Te stoji miran usr'jed vreve, buke.
U oku sjetan, bogoduh mu žar,
A bl'jedo lice. blag mu obasjačar.
Utihnu graja, mir se nadvi gluh,
Ko viši njeki da tu lebdi duh.

"Sud nama, kneže, Svetovid će biti,

Pred njime nemo'š nedjela si kriti.
On znade, kakvim ocem si mi bivč,
I kako otac poginu mi' pravi "-
To tajna tvoja, al' i božja, zavi.
Nu ja ju slutim, ah da slutim krivo!
Onoga časa prenu mi se duša
I strašne r'ječi od njekuda sluša,
Kad narod svoj si N'jemcu izdat htio'.
Tko prodati je domovinu vr'jedan,
U tome srce čovječje ne bije,

-,12 -
U toga grudi crn se pakč krije,
Za toga strašan nije čin nijedan.
Ti plemstvo tražeć, rod izdaješ cio,.
Da tuđi rob, po svojem gaziš robu,
Ti život gradiš svoj na SVOjihgrobu.
Tko grob taj c'[eloj domovini sprema,
Taj s jednim samim milosrđa nema,
Bio mu otac, brat, il' drug, il' - knez!
Ti bl'jediš? Znaš tih r'ječi s djeli vez!
AI' naroda mi nećeš ubit, kneže,
Dok zadnjim srce htaptom još .mi bije,
Dok zadnja kap u ž\lah mojih vrije,
Dok zadnji uzdah usta mi ne sveže!
Po narodu ću širom zemlje poć,
Pov'jedat svim, i svud, i dan i noć:
Da život nudeć smrt im ropsku snuješ,
Obitaš sreću, a lance im kuješ,
Na ustih l'jek, na umu otrov nosiš,
Njim suze siješ, da si biser koslš.
Znaj, svu ću tvoju himbu odat puku,
Znaj, N'[emcu nikad nećeš pružit ruku,
Ne, nećeš! izvan preko moga trupa.
AI' pazi,sa mnom da ne legneš skupa!"

Sto grla riknu,sto mačeva sinu,

U Kohanove da se grudi rinu,
AI' Kruvoj viknu, mači o tlih zveknu
Pred knezom Vlasta ko 'sumrtva kleknu,
Ko slomljen ljiljan pred olujnim nebom,
Ko d'jete ludo pred majčinim greboin,.
Od n'jerna groba da isprosi mrtvu.
Ko da pred paklom anđeo milost moli
Za jednu dušu, vječnim boli ni žrtvu,
a licu Vlasti tak ove su boli,

- 13-
I tako knezu koljena obuze.
U očiju joj zatitrale suze:
U tih joj suzah zadnja - zadnja nada,
Ko zv'[ezda u tren, kad sa neba pada,
Pr'[e nego zgasne, JOš. jedan put plane.
Knez rukom trgnu i djevicu rinu,
A Vlasta n'jerna, probl'jedjela pane,
,:<0 zv'jezda, kad je nestaje u tminu,
I mahnu knez, i svi odstupe ljesi,
A on lagano pram Kohanu kroči,
Ko crna sjena pred njim se ukoči.
Iz očiju mu zloradost se kr'jesi,
Ahud mu podsm'jeh lebdi kraj usana,
Ko ponad groba žar svjetlice noćne.
Probl'jedi Kohan od straha neznana:
Skamenio ga te nemani moćne
Tajinstven pogled, n'jem i mrk i strašan,
Ko da na nj z'jeva crn i mukao grob,
Ko da ga sreta nesmiljena kob.
K njim ljesi pogled upravljaju plašan,
. Tjeskobna srca trepetom im biju;
Da nješto strašna sad će vidjet, mniju.
Knez rukom rame Kohanovo "taknu,
I svoje lice k njegovu primaknu,
Ko da j' iz groba niko, leden, bl'jed.
I nečujno, ko smrti što je day,
I tiho.: ko što zmija izpušta jed,
I kao što je vječna zaborav:
I usudno, ko neumitna kob,
Knez Kruvoj tiho u Kohana šapnu :
"R'ječ jedna tvoja - Vlastin bit će grob;
Da I' dragin ili .. sestrin, ... znat češ. Amen."

- 14-
I Kohan staja, ko b'jel grobni kamen,
Al' u tren znoj mu vreli s čela kapnu,
U oči, lice udri krvav plamen, --
Nad knezom mača svog razmahnu blisak -
AI' Vlastin prodre očajnički vrisak, -
Te mač se knezu pod nogama složi,
Ko tr'jesak ispod stanovita klisa.
Ko anđeoska b'[ela sjena s visa,
KO mukom koreć svet poslanik boži,
Pred Kohanovirn Vlasta oč'ma sinu,
Iz ruke mač ubojit mu izvinu.
Nad oči mu se mutne magle svele,
Niz lice suze potekle mu vrele,
Na koljena je uzdrhfana pao.
S nebeske duge lik ga bio zvao,
Na žarke, sv[etle privio ga grudi,
Nad oblaci da pronese ga hudi -
AI' duga mu se sad rasplinu sjajna,
S njom nestalo i lika, a očajna
Na njega c'jeli srušio. se sv'jet,-
A on još diše, još ne može mr'jet.

Iz dvora Kohan isčeznuo netom,

Sam ne zna kako, ni tko drugi znade.
-Ko da se zduhom stvorio ukletom;
Ne vidje nitko, kako se otk rade.
Al' mjesec ga le opazio b'jeli,
I gavranu ga pokazao vranu,
Gdje na sn'jeg Kohan kano mrtav panu.
Vran nad njim kruži, grakćuć se veseli,
I sl'jeće, da se pl'[enom zakrvavi,
AI' opet prhne, ko da što ga stravi,
Ko da ga plaši hripanje i jeca. -
AI' vjetar bujni trupa se ne leca,

- 15-
AI' vjetar mete, sn'[eg se virom vije
I b'jelim plaštem Kohana pokrije,
Te bračnimi ga zagrljaji ovi
I mraznimi ga zaljuljuje snovi.

U dvoru nješto kneževu još zveči.

Da I' pune čaše, da I' okovi kruti?
Uz pune čaše bolno se ne ječi,
Nit' čas uzdiše, zdvojno čas ušuti,
U Iancih, vidiš, gdje se anđeo moli,
Al' ne za svoje, već za tude boli.
Nu valjda oko žalno ti se muti:
To neće valjda andeo biti b'[eli,
Ta kako bi ga u okove speli?

-- 16--
 I
I
I
II.

TAJ NE.
~
modn'jemio se stari Kruvoj kneže
Sr'jed puste, gluhe dvorane u st6cu.
t Na licu čas mu mirne ruke leže,
Čas mraznovrući otire si znoj -
U srcu zar mu krvav bjesni boj.
Burne mu misli preo čela bježe,
Nad upalima oč'ma veđe teže,
Al' nješto viri iz očiju tmice, -:-
Ko pest iz groba bratoubojice.
Na žutorn licu, nadvučenom bori,
Strah, smjelost, pakost, idvojnost, oholast,
I mnoga podla, mnoga divlja strast
U metežu se grozovitu bori.
Stubokom duša njegva se prevrnu,
Ko more, kad zahuči k nebu crnu,
Te sve strahote iz dna mu provale,
Što u dubini sakrite su spale.

Što nevidovno čuvala mu duša,

Ko truplo grobna neizdajna tmuša;
Od dvaest ljeta što je skrivč veo,
Što nitko· nikad prozr'jet ne mogaše,
it' sam si dvaest ljeta kazat smjeo :
Sve sad pred dušom Kruvojevorn staše.

- 17- 2
 Gle, kako zuri tamo u onaj nugč,
I vidi sada, što je prošlo dugo:

Na odru leži mrtva Dragomira,

Njoj b'[aše kćerin život rana smrt.
Za ženom s tuge Zaboj knez umira,
Očaj anja ga leden taknu rt ;
Uz dragi odar prikova ga tuga,
On pokojnicu grli i cje!iva,
AI' suho oko suze mu ne !iva.
Unići ne smije dvorkinja ni sluga"
Ne trpi nikog, sve ga mrzi, boli i
Sam Kruvoj vjerni s, njime tugu d'[eli,
Od njekad drug mu nad sve omiljeli.
A gleda I' Kruvoj, da mu jad utoli?
I drage da l' ga sjeća domovine,
Najslavniji gdje Zabo] postč knez,
Kad skrši s N'jemcem podanički vez?
II' zar junaštva, kim on prvak slovi
I rodu svome dade život novi?
Da za junaka takva tuga nije ?
Ne tješi Kruvoj, samo grudi bije,
Uzdiše, klima glavom, ruke lomi --.-:
Sam zdvajajući zdvojnost kneza hranl:
Pak kadšto' pogled na njega okomi'
Potajan, -zloslut, ko da nješto kani.
Obhrvan, smlavljen bolom Zaboj pade.
Ko brižna mati Kruvo] kneza diže,
I smućen zdvojno propitkivat stade,

-J
A knez mu sjetna, I'jeka proseć miže,
Iz njedar' Kruvo] kapi crne .maši;
Što dugo tu ih za Zaboja krio.
II Strjeiimce mu ih medu usne, slio,
Blijedeć, drhćuć, kao da se plaši,

J----, --'-------:-c:.------~
- 18-
Ko da je otrov to, ne lijek bio.
Al' knez mu baci pogled blag i mio.
I vjernu haran. pritisne mu ruku.
L'jek odmah svu mu utišao muku,
Ne .ćuti boli ,tako mu je lako r:
Al' što' je, sklopiv oči, plakč, plakč ?
A Knwo] čeka, suze dok presanu,
Grčevito mu pipa ruke ledne,
I gleda, gleda, kad smrtno pobljedne, .
I sluša, dok. je' bilo knezu stalo.
Tad Kruvojevo oko se zasjalo:
S osvetne zloće grozničavo planu,
I pale veđe Zaboju uzvrne,
I .vidi, gdje se zadnja iskra trne ....
Zapiljiv pogled u staklene oči,
Ko zmija Kruvoj osoviv se skoči:
"Knez Zaboj ode, sad je Kruvoj knez I" -
Odmilje Kruvoj po hodniku tavnu,
Za potajnimi vrati njegdje zginu.
Tu kroza bl'jedu vidi polutminu,
U muku gdje gorostas stoji' stravnu;
Prisusretne ga, valjda su se znali.
Niz šiju vlasi crljeni . mu pali,
Potkrvljen obruč čelom mu se svija, .
Na prsiju mu golem oklop sija;
Da I' za njim kamen, da li srce bije,
Tog' ne znaš, al' znaš, slavski sin da nije.
I miže Kruvoj, za njim drugi miže,
Te jedan drugom tiho se približe
Zas'jevaše im oči, pune b'[esa,
Podadoše si ruke, ko dva tr'[esa,
Što sa dva kraja prešinu nebesa
U dvoranu se vrati Kruvoj mukom,
Lagano opet prikuči se odru,

19·-'
 Al' samrtni mu zoni srce prodru,
Gdje vidje, Zaboj kako b'[elo bulji,
Užasno, ko da kori prijatelja
I ko da za njim ruke pruža i dulji.
Od st'jene Kruvoj sjena posta bjelja,
Te crnim plaštem sakrio si lice,
Od pečali je poklecao nice.
Ah jao, što je učinio s knezom!
Koj srce, dušu povjerava njemu,
Koj drug, ne knez mu b'jaše, brat u svemu,
Koj najslađom ga k sebi sputč svezom,
A Kruvoj - što je počinio kleti!
AI' ne, ne i Kruvoj sad se samo - sveti!
Knez - srce mu [e pogazio nogom,
Razrnirio ga s ljudstvom, s' sobom, s bogom,
Najdraže mu je oteo na sv'jetu, -
A Kruvoj niti pisnut nije smio,
Od straha boli ni spomenut htio,
Tih, zguren, snižen, ravan pod1u psetu l
Kad Zaboj N'jemce protjerao pr'[eko, ~
Sa ženom Kruvoj rastajat se more,
Sa Hemom, što mu Durink dao skoro,
Te k ocu kćer je vratio daleko.
Pred Zabojern bi Kruvoj bio klekč
I molio ga, da mu dragu pusti,
AI' r'ječce nije smio da izusti,
Znajući knežev proti N'jemcem b'jes.
[ on je ,gleda, gdje mu ide Hema,
Zamuknula mu usta bila n'jema -
Sam sreći si je moro biti l'jes!
i
Sav v'jek je bio knežev rob i pas
I
Al' osvete je sada dOŠO čas!
Sad sad je teške lance raskršio,
I
I mrtav taj je, komu rob je bio;
I
1 I
jL
- 20,-
 Sad nema više tog Zaboja kneza,
Sad, sad se davni u njem gnjev razveza,
Sad slobodna se jednom grud nadima!
Da sto života u Zaboju ima,
Još sto put bi mu otrov piti dao,
Što u srcu je v'jekom sabirao, -
Još nogom bi mu popJesao trup,
U jedan grozan sasjekč ga kup,
I djecu, kojoj život Zaboj dao,
O kamenu bi podu rastreskao!
Ta Kruvoj djece imat nije smio, -
Proklet, sa ženom koj ga rastavio l -
Doželio se b'[esan Kruvoj krvi,
I hoće trup da knežev jošte smrvi,
I hoće sitnu djecu da potraži;
Al' pometa ga bjesornučna tama.
Razabravši se, b'jes mu se utaži,
I mahnitoga nestalo mu plama.
Tišina svuda po dvorani mrtva,
Na odru jedna, uza nj druga žrtva
U grobnici je n'[emoj Kruvoj sam,
Ohladnio je, ludila ga sram,
Budućnost tr'jezan smišljati je sjeo
I plesti činu zaboravni veo.
Te mozgajući sjedi, dugo, dugo,
Sad jedno smisli, a sad opet drugo.
Već suton pade, mrak je dubok veće,
Već nebo svoje použgalo sv'jeće.
Tad istom Kruvoj nasmjehnut se smjeo,
I pljesnut rukom: - sve je dobro spleo.
Izađe Kruvoj iz dvorane n'[erne,
I neznanom se tiho drugu vrati.
Tu šapćuć dugo .zabave se vr'jeme

Te pomno r'[eči drug svom dnt_g_lt_p_ra_t_i. -Il

- -'- 21 -
 Pak Kruvoj kadšto pozaklima glavom, .
11' prepane se ko pred noćnom stravom;
AI' sm'jeh ga opet razvedri utajan
Te kroz mrak smjelo pogled plane sjajan.
To valjda zbore o visokoj časti?
O kneževstvu, il' osvetnoj o slasti?
Al' tko bi mogo razgovor im znati,
Kad stranca nitko ne vidio ćđe
Nit' gledč, gdje s njim Kruvoj u noć prođe,
Iz dvora njekud neznanika prati
I zamotak mu uručuje b'[eli ?
I.tko .da znade,kuda tuđin mače,
I 'što mu jadno Ispod plašta cv'jeli,
Ko da se d'jete tek rođeno plače?
Ni koj ga sreta, ne zna, što je, tko je,·
Al' uklanja se - valjda ga se. boje.
Po ostruzi mu mač zvekćući bije,
Vrh glave teška kaciga se vije,
Na grudih oklop gvozdeni mu zveči,
A kako oči strašne. valja i pr'ječi,
. Podvojiti ćeš, što mu oklop krije,
Da l'srce, kamen, il' otrovne zmije,
Al' dvojit nećeš, slavski sin da nije;
Tri l'jesa Kruvoj pokopao vaj na,
Do roditelja novorodenicu, '-
Al' u dva l'[esa sakrita je tajna.
Sav narod plače. Na Kruvoja licu
Najveća bol je, besuzna in'jema.
Tko pokojnike oplakivat staje,
Protuži opet, videćnjegve vaje.
JOš spomen vječan Kruvoj knezu sprema:
Sr'jed grada stolnog diže spomenik,
Od, mjedi knežev na konjicu lik.
U kov je dušu kneza mrtvog skrio,

- 22-
 Na pr'jestol knežev živ je Kruvoj sio.·
Vas kolik narod predao mu vladu,
Da l' u njeg vjeru imao i nadu"
Da I' njemačke mu na granici čete
Ko nječija strava pogibelju pr'[ete.
Tri ljeta Kruvo] kneževao veće,
Ne našč nikad pokoja ni sreće.
Iz tuđeg, sv'jeta ne vraća se Hema:
On traži svuda, al' je nema, nema.
A mjesto drage Durink njemu. doni -.
Por'jeklo krijuć, nek njim druge vara
Prevaren Kruvoj I muke im stvara,
Djevojče krasno, troljetnicu sitnu;
Prozračakć
sunca
.
u prozorju kitnu,
Anđeosku pjesmu, što iz daleka zvoni, .
Trak zV'jhde, što se u grud cv'[etka skriva,
Tihano nebo, što u moru pliva,
Biserak rosni, što no l'[er cjeJiva, -
Nek paklena mu bude iskra bl'jeda,
Iz groba mukJi glas, i kaplja '[eda:
Nek uv'jek srdžbu u srcu mu njeti,
Nek još u njojzi mrtvomu se sveti!
I petnaest ljeta prohujalo 1'jetom,
U dvoru Vlasta s Kohanom odraste
U djetinskome miiovanju svetom.
Istrunu tajne' sr'[ed grobnice tmaste,
I Kruvojeva srca u dubini
Prošasti već su. zakopan i čini;
Nad njlmt novi.vcmijt ee rode,
Za uv'jek davne da sakriju zgode.
On sveđer s N'jernci pazio se l'[epo,
Potajne želje vršio im sl'jepo,
lIjehe svoje izmirio s njimi,
Te s vitezi su mnogi pobratimi.

- 23 ~
 Već kneževski mu čvrsto staja pr'[esto,
Duh Zabajev je u Bodrica nestč.
Još Kohana je, Zabojeva sina,
Dan na dan jače pritezao k sebi,
Nek ljubavna ga zasl'jepi žestina,
Da otac u njem uskrsnuo ne bi.
Bukteći plamen ljubavi im vajne
Sve jače Vlastu i Kohana hvata.
Kad jedno drugom gleda oči sjajne,
II' žara puno pada. oko vrata,
II' šapće gugut slatki, umioni,
II' suze s milja neumirna roni:
Tad osvetničke Kruvoj sluti slasti,
Nit' ljubavne im ne ustavlja strasti.
A kad pred njime Kohan proseć stade,
Da Vlastu mu ~a ženu otac dade:
U srcu zlorad ori mu se sm'jeh,
Nalagan mnijuć: crn se sprema gr'jeh.
Nadođe svadbe davno smišljen dan.
Sad Kruvoj b'[es će svršit osvetan:
I narod N'jemcu postati će rob,
I dvoje dragih crna stići kob,
.I Kruvoj za v'jek utvrdit si vlast.
Jur kuša Kruvoj osvetničku slast,
Do cilja stiže zlotvorni mu v'jek,
A sad mu - Kohan zakrčio t'[ek,
U srca njegva zavirio noć,
Probudio usnuvšeg straha moć:
Razr'[ešiti će strašnih tajna muk,
Sav bodrički će na njeg dići puk:
Za grozne čine bit će grozan sud,
I Na opak život bit će konac hud!

jr--------~ - 24-
Sva prošlost crna pred Kruvojem stoji,
Svih tajnA slike oživjele broji,
Sve žrtve pred njim uskrsnule leže
Od strave srce leđno mu se steže.
Oasnuće oko užasno mu zuri,
Ko paklen potok znoj na čelu žeže
I zmijskim plazom preo lica CUTL
UZ mrtve pred njim stoji žrtva živa:
U srdžbi svetoj Kohan, strašan, bl'jed,
A za njim puka nepregledan red,
Svim Kohan tajne zlotvorne otkriva,
Ko plamen mač na svaku pruža prst.
Zadrhta Kruvoj kano suha trst,
Na koljena će slomljen, satrt past-
Al' opet stara oživi ga strast.
Bjesomučnu mu gred kipeći hripi,
Zapjenjen krvju zut>;mu divlje škripi,
Nabrekla jedom lica mu zasive-
Te srne napr'[ed, prsti muse krive,
I stište šake ko da sjenu davi ....
Al' sam si ruke nokti zakrvavi,
I divlje nkne.od 'ljutine jezne -
Pred njime žrtva,' Kohan, puk iščezne.
U grohot Kruvoj osv'jestiv se puče
Odjeknu zidi, a pak n'[emimuče.

Umiren Kruvoj sjedi tih i n'jem,

Ko siva noć nad SL [ežnim prostorjem,
Nad gluhim, crnim bezdnommore mirno.
Zna, srce da mu kruto, neprozirno
Tišinom lica uv'jek bjaše skrito,
Da Zaboj ništa ti njem nije čitč, .
Ni, sam bezazlen.rnjegve himbe pozne,
Za prijateljstvo drž~ ropstvo grozno.

-- 25 -
 Zna, . blagost da mu uv'jek velom bjaše,
U oku milje, kad bi htio,sjaše,
II' sućut dobra; krotkost, suza, sjeta,
Da svaku. krinku himba brzopleta
U čas bi zgodan nav.ukla mu spretnu: .
Pak ludi Kohan da ga odgonetnu?
Djetinjast, varav to bijaše strah,'
Nemirne sv'jesti privid brz i plaho
Dš, tajne njegve .samo jedan znade,
Nu od njeg Kruvoj straha' ne imade:
Ta duša im je [edna, jedni čini,
Odavna jedna volja ih sjedini j
Ta Bodricem su. skupa lance krute,
Neraskidne j vječne .sakovali.:
Zakalili ih jedom sv'ojili'duša, .-'-
Pak da ih Kohan- raskinuti kuša?
Na v'[eke tomu svezana suusta, .
.Bez duše prsa njegova su pusta;
Razdvojio mu Kruvoj srce živo,
Te ne zna, .što Je pravo, što Ji krivo,
I jednom 'r'ječju stvorio ga grobom, .
Utamničeneđrage Il' sestre robom :
Pak šta bi puku b'jednik taj otkrivčP!

Zab'jeli mjesec, zv'[ezdice zatrepte.

U tihu noć iz grada Kruvoj gleda,
Krute mu oči njekog . smotrit hlepte.
Turobnatitra .blišteč iskra bl'jeda
Od. smrzla sn'[ega bezbrojnih kristala,
Ko da se zemlja suzom posipala,
Iz dalji gluhe primiče se sjena,
Očajnik noćni, srca ubijena.
Postane časom, pak se kreće bliže,
Dok crnom gradu pod zidove stiže.

- 26-
Pod jedne kule oknom se ukoči,
I brižne k njemu sveđ uzvija oči.
Za onim oknom anđeo njegov biva.
y---
Al' što se krije, ter se ne kaziva
Ah, zar ju veće hladan-grob pokriva?
Usuzah strašne boli ona pliva.
Ah, blago tome, koga suze tješ,
Te okova ga n'jeme tuge r'[eše,
Al' teško, koga tih izgara plamen!
Pod oknom svu noć čudno nješto leži,
Svak mislio bi, da Je golem kamen;
Al' Kruvoj okom zloradim. ga preži: -
On zna, da opet ljubavnik je mamen.

I mine noć, za danom~e dan;

Okopnje sn'[eg, te zimni ode san.
Ovjenčan sjajem Vesnin sine lik
U modra neba rizi rnilolik.
Od sunčanijeh zraka v'jenac svijeri
I cv'[eća dahom mirisnim oblijen
Zorolika sa čela Vesna smetnu,
I polaže ga na zemljicu sjetnu.
Oživje r'jeke smrzli žubor mio,
Te srebren talas opet romonio..
Razvija cv'[etak miloduhe grudi,
Zelene šume duša se probudi:
P'[ev milotužni biljiše slavulja,
A lahor klasje rosokitno ljulja,.
KO majka pjesmom u kol'jevci čedo.
Kmet strni bujne veseo obilazi;
Pak nebu pogled haran bi uznesč,
Te sklopiv ruke za ševom bi gleda.
U jesen zadnju, kad je sjeme sija,
Za plod budući zabrinut je preda,

- 21-
 ,.
Da I' neće hrupit njernški .:
Pogazit strni, otet kruh i kro ,
Umorit ženu, odvest djecu d agu,
Na vlastitom zasužnjiti ga pr~u) -
Uz sjeme tad mu vrela suza kana:
Sad vidi njivu bogomsačuvanu,
Iz zemlje sjeme niknulo mu bujno,
A s njim i - suza: ona ševa hitra,
Što krile! bijuć tamo u visu titra,
Te lije glasa more čarostrujno,
Što s' sunčanirni zrakami se sliva
I valom harnim božji skut cje\iva!

U nebo kmetuzaronil~oko,
U sjaj sunčani utonula duša
Nebeskog mira blage glase sluša
Te srce mu se pružilo široko.
Zanesen grli božji vasmir c'jeli,
. Za svaki stvorak bogu milo moli,
Da blag ga čuva, ne da, da se cv'[eli,
A ucv'jeljenu da utiša boli.
Razdragan šapćeoi sa sitnom travkom,
I nježno sdrobnim razgovara rnravkom,
Uvenut suzom rosio bi cv'[et..
Pod nogom crvku ne bi dao mr'[et.
Ta sve je dobrog Bje\oboga stvor,
Nebeski sve je dao dobrotvor,
Na njegvu krilu c'jeli sv'[et počiva,
On ljubav svemu, svemu udjeijiva!
Pak da se čovjek s čovjekom ne ljubi,
Da jedan drugom sreću, život gubi?
Ta svi su jedni, svi su brat uz brata,

I Sve neka mir i ljubav obuhvata!

I tudin neznan drag jekmetu gost: . I
I I
+ - 28-
~
1 Sve
'-~

njemu daje, a sam glodekost.

Al' milo sja mu oko golubjnf(
Od sreće srce skače mu djetinje:
Ta on je dobar, kano vedar ~an,
Ta on je nevin, ko djetinji san,, .i.>
Ta naše zemlje on Je krotki sin,
Ta on je naš, ta on je Slavjanin!

Po kneževini raznosi se glas,

Da stalna mira nadolazi čas, .
Da N'jemac pruža saveznicu ruku,
Mir, zaklon, sreću bodričkorne puku.
Svud, širom diljem, obilazeljesi
I zbore svakom, svagda, gdje se desi,
Da N'jemac, znajuć Bodrice junake,
Za uv'jek kavge odriče se svake,
U slozi s njimi susjedovat želi,
Da sve im rane zadane zac'jeli.
S radošću sluša milokrvni rod,
Ne ćuti guje otrovnice hod.
A tko se sjeti oskvrnute žene,
Na njernškom koplju djece nabodene,
I njemškim ognjem poharane kuće,
Pak srce srdžbom usplane mu vruće,
Otaca kosti pohuliti ne da
Te grči pest na ljeha Iicabl'jeda,
1\' miran, ohol prezirno ih gleda,
Il' ide od njih, nit' im varke sluša: -
Taj sreću sveze već u napr'jed kuša,
Taj netom njekud izgine bez traga,
n' pane smaknut od zasjedna vraga,
Il' požar koban svemu blago shara
Te mora prosjak sv'jetorn da tumara.
U tamnicu da zirnut možeš tajnu.

'"!----------------------------+
-29-
I mučenika vidjet bor,bu skrajnu,
Ah reklo bi ti umiruće~ko
Iuzdisanje bolno i du. oko,
Kolika da je onaj savez rećat
Da vidiš trupa u polju lešeća
U mrtvom licu bol za djecom, ženom,
U oku ti bi čita otvorenom,
Da savez taj je sreća neprecjena.
Da vidiš pogled oka orošena,
Prognanik što ga dragoj domovini
Siromah vraća tvrdo] u tuđini;
Da čuješ hlapat bolnog srca burni,
Da gledaš suza gorc'jeh potok žurni:
Zar ne bi reko, da na svjetu veće
Od one sveze ne imade sreće?
Ah, ti bi rek6",al' bi reko krivo!
Ta srce tvoje, čisto, dobrostivo,
Ne sluti, tko je on'[eh uzrok jada ..
AI' da znaš, zašto tol'ko duša strada, ......,.
Uskipjele bi osvetom ti grudi,
Sav narod ti bi trg6, da se budi,
Da satre listom izdajice klete,
Što snuju propast otadžbine svete!
AI' kako da znaš; ta ti. nisi čovjek,
Ta ti si kmet, za ropstvo stvoren dov'jek,
Ponižen, gažen, progonjeno zv'jere,
Odsuđen, da te ljeh na muke dere.
A prijatelja nikog, nikog nemaš,
Koj da ti kaže; da si ropstvo spremaš;
A koga imaš, taj ni sam svoj nije;
Po narodu se taj kč sjena vuče,
I sluša ljehe, kako lažno buče,
I gleda gdje se kmetu oko smije,
Pa ipak bl'jeda njegva usta muče,

- 30 -c-
 •.
Ta ubijeno srce mu ne bije.
AI' da je srce(strunu1o u prah,
. Na tak u pakost, licemjerstvo tako,
Gdje čistim nebo~se gradi pakč,
Oživit biga moro Dozji dah,
Razgorit pepeo u plamenit s'jev!
Gled' onoj sjeni' u očiju gnjev)
Gle kako silno diže joj se grud,
I usne drhću ko na strašan sud;
Pak začu] netom. očajani krik,
Bl'[edeći smrtno onaj gledaj lik,
I suza krupni, n'jemi, r'jetki tok,
I kako klone satrt nesretnik
Te sapinje mu usta bolan muk,
Te gleda n'[em, gdje dobri, blagi puk .
U propast vodi lažni krvolok: -'
Pak ne misliš li, da u onoj sjeni
Sad bjesnejadi nikad nečuveni?
Kad suton pane, kad zamrači noć,
Ta sjena spješ! k crnomgradu doć,
Pod jedne kule oknom se ukoči .
I čezne, jedan pogled da uoči;
Iz okna tad se ruke pruže b'jele,
Što gvozdene su krute negve spele,
Te k n'jernim drhćuć nebesarn se koče:
Akroz mrak suze niz' kulu se toče,
Zvjezdovnlm sjajem čas pros'jeku tminu,
U mraku opet iščeznu i zgiriu. ~

U tuzi dan za danom l'[en se vuče;

Al' varke brzo Bodriceokuže.
Za dana dva će savez da odluče,
U v'jeću N'[erncu desnicu da pruže.
Na modrom visu zv'[ezde opet sjaju,

-- 31 -
•
Ko molitve da n'je le" šaputaju, -
"Pod kulu stope vi ne koracaju.
U grmu kat [ešto čudno šušne,
1\' nješto kano goli mač zabljesne,
Te sjena staje," kroz mrak plaho slušne,
II' oči uprv u grm tmasti viri,
AI' opet stupa te se pourniri :
Ta vjetrov ćuh, ta sjaj je rose kr'jesne.
Na dragu Kohan noćas zadnjoč čeka:
Ne dode I', -- sudba stignula ju pr'[eka,
Ah, ako sad ne dode, to je - mrtva,
Krvnika svog i groznog oca žrtva!
Da samo dode, samo pogled baci,
Uskrsnulo bi srce njegvim traci!
Oživjela bi očajana duša,
Da samo jednu, jednu r'[ečcu sluša.
Ah, sad da dođe! samo [ednoč dođe!

I nema je. I ponoć gluha prođe -

Na oknu bl'jeda sjena se zab'jeli.
Protrne Kohan, . a pak žila svaka
Zaigra rajskog dirnuta od traka,
Na oči suza teknu potok vreli .
.Uzdrhtan, blažen na koljena pao,
Uskrslog srca hlapat zakucao r
Začaran ko da za se nije znao,'
A nad njim -anđeo rajskirn miljern sjao.

Koban.
Ti, ti si, draga! Svaka krvce kaplja
I svaki živac, srca žila svaka,
I c'jelog bića i najmanja mr.aka
U raskošju se beskrajnom rastaplja,

- 32-
+------~------~-~~.
~----------------~------~
\
Te kliče burno: ti si, dušo, ti si!
Ti s:ce ~rtvo J.iet ~i uskr.isi,-..
Iz njega cut se" svaki k tebi VISI,
I ka kad kapi nebrojenih rose
LI svakoj sunce zorom zasjalo se,
Čut svaki tako kliče: ti si, ti si!
Al' noć je tamna, gluh nas d'jeli mrak,
Kroi oblak ne sja mjesečlne trak.
Ah ne" vidim te, ne mogu te čuti,
Tek srce moje blaženo te sluti:
Molitvu čiste k nebu pošlji duše,
Ljubavni uzdah" pošlji 11 one vise: (
-Sja] s neba tom će sjaju ozvati se,
Kroz one guste prodr'[eti će tmuše:
Da zlatnu kosu: vidim, mile OČi,"
.I usan' pupolj, ljiljan-lice b'jelo,
Nevine grudi, anđeosko čelo,
U moru slasti nek mi duh utone,_
Ko zv'[ezda, .štono u skut mora klone.
Ah, što je mjesec zasja! :. Nek utrne,
Nek vječna tmina ciosv'jet zagrne!
Sto gledam!! To je duh, to mrtve slika,
To andela je sjena bljedolika,
U bezdan što je vječnih boli pao,
Te umro tamo, za v'jek umro, jao!
Iz groba ti se bl'jeda Vlaste sjena,
Od ocakruta ti sr ubijena 1
Ja puku nisarnndavao ništa,
Za život tvoj me strah i trepet tišta,
Na grožnje oca ja sam uv'jek muči),
U srcu bolnom tajnu sam zaključa 1
Ta šapnuo mi Kruvoj, ljuta zmija:
R'ječ jedna moja tebe da ubija.
Ja mučan, trpljah - a on tebe ubi! ...

~t ---'--------------~-f
- 33- 3
 /

Al' sjena stoji, s okna se ne gubi

Oh! morda živi, morda sjena nije,
Za mene još' joj morda srce bije!
'O Vlasto draga, usne daj otvori,
Prozbori r'ječcu samo, progovori! ...
Al' sve je tiho, glasa nije čuti -
Još sjena stoji, još ko mrtva šuti.
O bože! zv'[ezdš sjajnih glas mi daj,
Kim k tebi šapće tihi njihov sjaj,
Molitve daj djetinje n'[em mi zvuk,
Daj glas mi, kim nebeske duge luk
Navješta zemlji rasplakano] spas,
Daj razgovora mrtvih duša glas,
Daj šapat cv'[eća, štono kiti grob,
Da sve to skupim, takvim glasom šanem,
Da onu sjenu na r'ječ jednu ganern,
I doznam smrti il' života kob!
Ah! kakva iskra na čelo mi pala?
[ opet, - opet, - ko zv'jezda zasjala - ...
Ti plačeš, ti nada mnom suze liješ,
Ti nisi mrtva sjena, ti - ti žiješ,
Ti žiješ, plačeš, - ti me ljubiš toli,
I bezmjerno i bezrnjernoj Il boli!
O dođi k meni, siđi, dušo, doli,
Iz' uze tvoje' sa mnom bježi, bježi!
Što vidim? Lanci još ti stežu' ruke ...
Ah! uteć ne mo'š iz 'okrutne muke
I sakrivena straža na nas preži -
O pruži ruke, k sebi me privuci,
Pomoz', odolj moje duše muci!
Za tobom srce beskrajno Ini teži
Za tvojih ruku rajskirn zagrljajem,
. Za tvojih oč'ju ljubavnijem sjajem,

j
- 34 ,-
Za tvoga srca uzdrhtanim hlaptom,
Za tvojih usan' cjelovnijem šaptom!

Vlasta.
o dragi! Jednu r'ječcu samo eu),
AI' u njoj duše mi je žarostruj!
Kad sjutra opet tiha pate noć,
Gdje stojiš, na to mjesto ti češ doć,
Tu leži kamen, a za njim su vrata,
Što potajno do tvoga vode zlata.
O dođi, dođi! Da ti na grud hrlim,
Blaženim da te rukama zagrlim,
Nek jedna bude zvjezdno nebo gori,
A druga drugo zvjezdano li moru!
Na tvojem srcu srce nek mi zbori
U tihe zv'jezde sjajnorn razgovoru,
Na grudih tiha mora što počiva,
Nek s tvojom dušom' duša mi se s1iva!
O dođi, da ti r'ječcu jednu šanern,
U tebe dušu cjelovom izdaneml

Kohan.
o dušo draga, ja ću doći, doći,
Do grudi tvojih s ovog sv'[etapočll-
U cjelov tvoj mi duša neka zgine,
. K6 rosa, što na traku sunca mine,
KO ševa, što se u vis modri vije,
Ko molitva, što u nebu se skrije! --

U noćni muk se "Za čas sve izgubi ~-

Tek dviju sjena ču se rnukao sm'jeh:
"Ha! sjutra sestra brata će da ljubi!"
To mnije knez; al' Durink zna, da gr'jeh

- 35- *
+----------------------------------------~------+

Drugač'ji sprema Kruvoj: svoju kćer

Da ništi u Vlasti, a unuku njemu;
Nu slavskog jer je oca, Durink zv'jer
Smrt smišlja njoj, i ocu, i rodu svemu!

-- 36 .-.
 III.

LJILJANI.
.' .. ' . osvitrioi~e zemlja s'jerku, sj~j~; .
. ~ Sunašce zarko, dragoga Sl, caje,
Lice joj cv'jećem bjelorujno rudi,
~
Zelenih strni kobjer krije grudi,
Što lahororn se .tihim 'talasaju
I rosnih kapi ogrlicom sjaju,
A r'[eka žih~ ~om~nejoj bujno
Te biju strujno iđalekočujno.
Iz duše 'misli 'iščezle djetinje,
. Te zv'jezde sitne s visa modra, tija,
Ter svod nebeski vedar se razvija,
Da primi sunce; jedinounilinje .:
U susret njemu zemlja uzdah šil]a:
Tu sevu, što se s pjesmom u vis vija;.
A sunce vraća cjelov rajskog milja:
Tu rujnu, zoru, neka dragoj sija.
I sinu dragi: sunce se zazlati -
Trepetom sjajnim zemlja sva zaplinu,
Bezbrojnom rosom pogled dragom' vrati,
. U svakoj odsjev njegvih oč'ju sinu .
.Bezbrojnih glasa rnilosklad zazvoni,
I prama suncu strujno zaromoni.
Sav trepet duše draga s dragim spaja,
U moru p'[eva grle se i sjaja! . 1
+--------'---"'
- 37-
 Al' ima ljepša od te drage draga,
U većem sjaju oko njeno pliva,
1 punije joj srce rajskog blaga,
Da dragog jednoč grli i cjeliva!

U slatkorn Vlasta s okna gleda muku,'

O b'jelu ruku lice si naslanja, '
K6 ruža da 'se k snježnorn l'jeru sklanja ;
Sad okovi joj već ne stežu rukO.
Sa zlatom pramasunčan trak se sliva,
Ausan' dah joj" cv'[eća dah cjeliva,
U oku modro nebo se ogleda,
Ka. anđeo čuvar u snu tiha čeda.
, Bijele grudi svjetlo joj ob1iva,
K~ misa dragog 114 njih da počiva,
Kada ih anđeo krili b'jelim' krije ..
A duša rajskirn trepetom joj sije,
Ka, drhtav val, kim mjesec prosijeva:
Tak' dragog duša dušu joj razgr'jeva.
Kad rosni biser iz daleka blisne,
, Kad slavulj pjesmu milu zabiljisne,
Tad uzdrhtano srce šapne Vlasti:
Ah on! to ide on, to ide on!
Kad listjem šušne lahor umion,
Od skore grud joj ustrepeće slasti,
Te sluteć zbori: o,! to ide, on,
Raj njezin, njezin svijet vasion ! '
Kad 'miomiris cv'[eća ju oblije,
. Razdraganor....... joj- srce --bujno bije,
•.
S milote sva rastaplje se 'ljubezne,
Za. dragirn draga gori, gine; čezne:
Za njegvih ruku rajskim zagrljajem,
Za njegvih oč'[u ljubavnijem sjajem,
Za. njegva srca uzdrhtanirn hlaptorn,

- 38-
 Za njegvih usan' cjelovnijem šaptom.
Još ne ide dragi, još je b'jeli dan,
Još nije pao tihi, tamni san.
Kad plašt se crne porazvine noći,
Oh tad će doći, tad će dragi doći!

Za modrom već se sunce krije gorom

I zapadnom ju ovjenčava zorom,
I gine sunce, trak za trakom gine,
Ko djevičanskog v'jenca da je sjaj,
Ko anđeo zemski da ostavlja kraj.
A dušom Vlaste trak za trakom pline,
Otajstven joj se pootvara raj.'
jur zašlo sunce, suton se raskrilja,
. Večernja zv'[ezda titrajuć zasija,
Za suncem gleda puna tiha miija.
U srcu Vlasti trepet se uzvija,
Omamljuje ju, slatka mraka sjena,
Milinja suzorn zatrepti joj zjena.

o siđi slatka, tajinstvena noći,

U tvojoj blagoj, čarobne] tihoći,
S drhćućim, vlažnim mjesečine trakom,
S bl'jedećim što se ginuć grli mrakom,
Tihane vise trepećuć pokriva,
U snivajući dol se s visa sliva!
O dođi, noći, s lahorenjem bajnim,
Što cv'jećešaptom milo ljulja tajnim,
Grleć mu grudi ljubazno šaputa
I biserne mu r'ječce stresa iz skuta.
O dođi, noći, s tvoje rose Ijeskom,
Što svodu tiho ispada nebeskom,
Te dol i vis biserci sjajni kriju,.
Ko anđeoske da se misli viju.

- 39-
 o dođi, noći, s tvog otajstva čarom,
O dodi sjajna s -tvojih zv'jezda žarom,
Nek štitom božjim dvoje dragim sjaje.
Nek ljubavne im prve zagrljaje
Zvjezdanim plaštem čuva i pokriva
I s cjelovi se njihovirni sliva!
O dođi tiha, tajna, sveta noći,
O dođi, tad će i on, - i on doći.

Za nebom Vlasti otelo se oko,

Izgubi u njem pog!ed se duboko,
Te roni, roni u beskrajne vise,
Ko molitvi ća u njih n'jema skri se;
Za čas ko zv'jezda iz neba se vrati,
Za čas je more zv'jezda s}alo sjati.

Nad zemljom rnjesecb'[el pokrovac sveo,

Ko da je djevi b'jel mrtvački veo,
A zv'[ezda pruga pO!Jlld nje se svila:
To anđela su sjajna pala krila,
Plačući što je zemlju preklopio,
Ahzeinlju, gdje je narod poginuo!
. Tišinom
.
lahor kadšto
.
dane tio, .
Ko da se uzdah samrtnika čuo,
Dolinom potok žalobno žubori,
Ko da 11 dalji op'[elo rom?ri.
. Tam'· neba rub i tamni vrh se ljube,
Ko da je gavran crn nad trupom pao;
Sa ruba bljesak ka9što. se zasjao,
• Ko smrtan nož, pod plaštem' što se skriva;
U mraku tamo kolibe se gube"
A tamo ih, mjesec 'bljediloQ1 pokriva,
Ko da nad grobnimgomilami sniva,

-- 40-
 Na nebu zv'jezde plačno, tužno blište-
Slavskoga puka tužne to su duše,
Što~ slute da Se ostavit nebište,
Jer~zlotvori će s, visa da, ih ruše,
Gdje u .slobodi tečaj vrše sjajan
I božji pr'je~to harnim kruže t'jekorn ;
U' ropstva ja~ će pasti, dubok, vajan,
Ah past će dolje, zgiI:ut u dnu pr'jekom!
Ko kr'jesnice će tiho tinjat samo,
Ah, svač'ja noga gazit će ih tamo;
Na groblju slavskom bit će suze rasne,
Igračka tužna bure nemilosne !
Od zv'[ezde k zv'jezdi ša~at prhnu tajan,
Zašapta bolno zvjezdan zbor beskrajan.
Sve zv'jezde jednu zvjezdicu opkole,
I trepte ko. da rnilost 09 nje mole, '
Precsestrjcom si ko. da drhću u vaju,
Oj tako milo, .tako tužno sjaju,
I' biserne joj zraka r'[ečce šilju.
Sve njez-inom se utječu okrilju,
Sve od nje'- život,
•....
spas,
. slobodu
~ mole,
.

Nek svojjrtrbotom njim otkupi bole.

Nebeskih zv'j~zdašapat Vlasta sluša,

I sluša, dok joj sva protrnu duša.
Sve misli joj se jedna k drugoj kriju,
Ko cv'jeće, mrazni vjetri kad zaviju ..
Od čuda Vlasta, sva se ornramori
Na licu svjetlo čarobna joj gori,
KQ anđeoski da je kamen kip.
Za čas oživi te u tinji hip
'Niz lice suza za' suzom obori
I bisernim se tokom tiho vije.
U suzah tih ~ svih zv'[ezda trepet sja se,

I
;-'
- 41 --
1 I mjesec zrake u njih kupa bl'jede,
Ko da ih tude posvetiti grede.
Tajinstven, svet je suza njenih sjaj:
U njem je božji utonuo raj,
U svjetlu tom anđeoske duše rone,.
U struji toj nebeski zbori zvone.
Iz oka. Vlasta- takve suze lije,
Iz duše k bogu molitva se vije:
Za sav rod slavski ona diže glas,
Za sav rod slavski moli milost, spas,
Nek rod joj slavski ropska kob umine ;
I još za jednu dušu ona moli,
Neumirnu, a s neumirnorn boli.

Sa neba zv'jezda jedna' padom šine

Od I'jera miris lahoreći dane -
.A Vlasta s vriskom ko samrtna pane:

Za čas se digne, al' rie živa više,

Ne živa, ipak napr'jed stupa i diše.
.U vrt svoj slazi,' gdjeno cvate l'[er,
U vrtu k I'jerom svoj upravlja smjer.

Kt; ljiljan b'jel međ ljiljani se šeće,

Na snježni vrat im snježnu ruku meće,
Te mirno "trga, I'jer za I'jerom bere,
U svaki cv'jetak po suzicu stere;
U ljiljanovim grudim suza blista,
Ko da je u nje duša pala čista.
Nabravši I'jera punu rukovet,
Uzvine oči na taj krasni sv'jet,
I gleda zv'[ezda mili, čarni sjaj'-
Svog dragog oči u tih zv'jezdah gleda.'
Ah njegve oči kob joj vidjet ne da!

- 42-
----~------- ----------------+

sluša lahor, vruć i uzdisaj,

I pije miris cv'[eća, slatki dah,
I sluša rosu s ruže tiho kapat,
Ah, njegvibusan' neće slušat šapat,
Ah, njegvih usan' nikad ljubit neće!
Iz vrta Vlasta tihim krokom šeće -
Još zadnji pogled na taj svijet baci,
U dušu joj se svi mu sliju trati,
U njih joj srce dragog svoga grli,
Ah, njega nikad neće grlit veće,
Ah, nikad, nikad vidjeti. ga neće!
Iz vrta Vlasta brzim krokorn hrli,
U tamnicu se, tihu izbu, vrati,
I zatvori ju prozori i vrati.
Ni dašak u nju ne dopire zraka:
Ah, to je: njezin I'jes, to njena raka!

U zlatnu žaru djene ljiljan-cv'jeće,

Svatbeno na se b'jelo ruho meće,
Na djevičanska tad se spusti lože,
I sklopi oči -- smiluj joj se, bože!

Iz ljiljan-cv'jeća miris. se iztiva,

I kružeć stvara lake, b'jele like,
Anđeike suzne, sjajne, bijedolike.
Već more vala mirisavih ...pliva .
. Iz njih se kolo anđeoske diže,
I prama Vlasti plije bliže, bliže,
Te s pjesmom rajskorn oko nje se vije.
Sve brže kolo andela se toči,
I lice sve dragostnije im sije,
I sve umilnije ju gleđu oči .,-
I već za b'jelu ručicu ju shvati,
U vis nebeski sobom ju uznese.

-- 43 -
 Bez kraja more svjetla 'stalo sjati,
Nebrojne vječne luči tu se kr'[ese,
U sjaja vale oko Vlasti tone -.
Ah jedno u .njih zgledat čezne' lice.
AI' zalud, zalud svud joj oči rone -:- -
I već joj pale teške' trepavice.
Pak pruža ruke iz tog mora sjajna,
.. Na dolnji sv'jet preo prostora beskrajna
Za jednim grud'ma ruke pružat želi
AI' neizmjeran 'svjetla kraj ih d'[eli,
Al' težka ruka već se dići.·ne 'da.
Ah, samo svjetlo, svjetlo ona gleda,
Beskrajna pred.njom žara struja n'[ema - .
A dragog nigdje nema, nema, nema! ...
Ni rnaći već se ne može joj t'[elo,
Nad njim se more svjetlosti nadvelo.

I prošč [urve Kohanu taj: dan,

Ko beskrajan al' divan, sladak san.
Pun nade on' je lutč, PUIT života,
Oživila ga ljubavi milota,
U dragoj' misli iščeznule sve mu,
U nebu ko što .zvjezdice bezdanom
Pri osvitanju zginu [utarnjernu .. 1 netom
Kad pala noćca, gradu se uputi. Al' u nji
Čeznućem svi mu zaigrali čuti Iz usta
Ko rose kap, na listu što .trepeće.. AI' takvim
Pod okno do šav, z~ahi kamodvali, J rukom
\J tinjičasak dragoJ' izbi uzleće .... AI' tako
Nebeski zvuci u njemzakucali, . .1 cjelovoza
Na usnaž
Opsipan .svjetlom' rajska otvara vrata..
Poletjet hočenagrud svoga zlata -' I glavica .
Tu leži Vlasta ti bl'[edećern mraku: Nad m •
Ah, stupio je u njezinu .raku! Na gru .

- .. 44 -'--
 ;1

Po mrtvoj dragoj mjesec b'[eli sija,

Nad glavom ka da v'jenac "joj izvija:
Nebesko svjetlo titra jDj nad: t'jelom
Ko mjesečina po ljiljanu b'jelorn.
Preklopile joj b'jeleveđe oči,
Ar kroz njih žar se njeki rajski toči.
Na usnah lebdi čaroban joj sjaj,
Ko rose kap na .procvatjeloj . ruži :
To lebdi njezin zadnji uzdisaj,
To đnšanjena oko usan'<kruži.
Uz mrtvu dragu Kohan mimo kleče,
Na njene oči gleda, usta njena,
Nepomičan, ka mrtva da. je sjena,
Ar suzan mlaz mu preo "lica teče ;
Na dragoj suze biserom' se kr'jese,
Kć zv'jezde, što ih bog iz ruke strese
Nad zemlju, kad je ko grob tiha pusti,
Kad plaštem mrak ju zaogrne gusti.
Od suza biser k biseru 'se niže;
Iz njih se sjajnaprugak nebu diže,
Nek po njoj duša dragina se vrati,
Životom nek joj lice počne' sjati.

I netom Vlasta otvorila oči,

Al' u njih nije ovog sv'jeta sjaj.
Iz usta r'ječi šapat slab se foči,
Al'takvimšaptom zb6ri samo raj.
I rukom b'jelom Kohana zagrli,
AI' tako dušegrle se umrlih.
I cjelovom mu usta dirne usti -
Na usnah dragog draga dušu pusti.
I giavica joj klonu na uznako ~
Nad mrtvom dragom dragi opet plaka.
Na grudi njene glavu svoju skloni,

- 45-
 -

U lice njencigled ponire bani,

1
I poteče mu suza tihan vir,
I mirom čuva sveti groba mir.
A mjesečina sjajna se nadvela .
Nad dvoje dragih dva mramora b'jela

- 46-
 IV.

MJEDNJ KONJIK.
:m
• ~a' gorom žarko s~nce već zapada,
, .1
~A .
Te posr'[ed Huma, bodričkoga grada,
"'f' Na veli trg mu zadnje zrake sipa
I titra oko mjednoga mu kipa.
Nad kamenom se golem konjić penje,
Od bojna b'jesa ko da hržuć stenje ;
Knez Zabo] ha njem u stremen se diže,
U desnici mu mač na zapad siže,
lunačko oko plamenom mu gori,
Iz usta )<0 da r'ječ se bojna ori.
Još jednom sunce .rt mu mačev zlati,
Što kano zvjezda nad domajombdije.
Nad kipom hoće I' sutra sunce sjati?
Pod zemlju morda knei se noćas skrije.

Uz rnjedni kip na .svetorn žrtveniku

Perunov gori pravdovjestni plamen,
VelikoK v'jeća starostavni znamen,
I kneževu se bukteć vija liku.'
Na okol stegla svjetine se sila:
Tu vladika su lica vedrp.,· mila,
. ."'
Glavara mudrih bodričkijeh kmeta;
Tu lieha stoji ponosita četa, '.
.,A do njih hrpa teutskih vitezova, .

- 47-
Ubojna lica, oka jastrebova.
Međnjimi Kruvoj, stari knez, u sr'jedi
Na kneževskorne sjajnom stolcu sjedi.
Kamenje drago sja mu oko čela,
Mač,grimiz. žezlo, zlatan pas ga rese;
Iz oka holost s'[eva mu vesela,
A izdajničke mirom skriva b'[ese.
On danas strašnu osvetu si vrši:
Sam narod za čas vrat ce svoj da skrši"
Sam narod sad si vječan kopa' grob
Sam v'jeća kako tudi bit će rob;
A brat i sestra gr\e se i ljube
I cjelovi se prokletirni gube:
Nek gubi Kohan, taj svog roda spas .
.Nju, sebe, narod svoj li Jedan čas!
Najljepši danas Kruvojev je dan,
Dan strašan, jednom, jednom dočekan!

Za savez s N'jemci mnogi već zborahu.

Svi veljom srećom za svoj rod ga zvahu.'
Zasl'jepljen krnet se po njeni miru nada,
Za uv'jek ratnih, misli, prost je jada.
A kleti Ijeh mu slatka sna ne muti,
11' kr'[epi nadu varavu, il' šuti.
Knez Kruvoj mirno sluša, pazi, gleda
Već glasnik knežev boće da zareda,
Da v'jećern glase LI svetu žaru kupi,
Al' u to-starac li sredinu stupi,
Perunov gdjeno sveti oganj gori,
I .moJi kneza dozvolu da zbori.
Umuknuv sve na čudna starca gleda:
Kosa mu pala po rarnenirn s'jeda,
Do pojasa ga b'jela brada resi,
U oku blagom suza mu se kr'jesi

- 48-
 Davnih se valjda sad sjetio doba.
Prousti starac drhtavijem glasom;
Po v'[eću pođe glas ko glas iz groba.
K6 da se davnim muk razvezč časom.
Od slutnje knezu zadrhtala duša, __o

Neznanog starca s nepokojern sluša. '

"Jur davno moja zamukla su usta;

Na kletve mi se otvarahu samo
Il' pjesme vajne usr'jed Juga pusta.
Te pjesme samo ja i vjetar znamo,
Kažući tugu jedan drugom tajnu.
U Labu gdjeno Seva pada sjajnu,
Pod svetom lipom koliba je tamo;
Tu' stvora ne bi, ja tu bivam samo.
Međ ljudi' dugo, dugo nisam bio,
Al' danas ostat nisam mogo, htio;
Govorit hoću, mučat sad ne, mogu,
A to, što zborim, molitva je bogu.
Djedova vaših ostatak sam jedan;
Oj čujte glas moj, davnih spomen dana,
er nečuvenih čujte srca ranah,
Oj čujte život nikad nepov'[edan.
u davno doba - to je prošlo davno! -
Iz.Njemačke se jednom s pl'jenom slavno
U postojbinu naša vrati četa,
Zarobiv silu dušmanina kleta.
I ja se u toj hrabroj vojsci desih ;
Dovedoh sužnjem Vitolda si doma,
Mladića N'jemca, kog' viteštvo resi.
Kod mene on se udo mio o'mah;
Ko sina ja ga pazih, ko svog gosta.
On - ne htje kući, veće kod nas osta,
Te kćerju mi se oženio skoro.

-r-

- 49 4
 Ne postajalo za tim dugo vr'jerne,
U kući mržnje posijao sjerne ;
Od kćeri sam sa ženom otić moro,
Na blizu starog dom sagradih novi -
A kćer mi nebo djecom blagoslovi.
Za četir' ljeta zavojštio N'jemac,
I u naš kraj je prodro ognjem, mačem;
Jak mačem brani se, a nejak plačem.
A tada Vitold, kobili inozemac,
Djedovski dom mi požarom zapali
Te kuća mi se u pepeo svali -
A s njim i kći mi Danica izgori!
Još sad mi dušom vrisak njen se ori,
Još sad mi oko strašni prizor gleda,
Gdje Vitold ženi iz plamena ne da,
Već. sam ju tiska u požara ždr'[elo.
Kad zgledah, srce. b'jesom mi zavrjelo,
Potekoh, ljutog zlotvora da smlavim,
Al' plač me kćeri skrene od osvete,
U oganj skočim, -da si spasim d'jete -
. Ah! nestalo j~ veće plamommavim!
Tad čujem djece njene jauk,pisku,
Gdje' dim i oganj već ih daveć grli,
I odjeću im već,' i kosu pr1i, -
Polet~m, njih da ot:mem. ja~u. blis~~, /
Poletim - . Jao! VItold vec Ih drz/
I bacit hoće, nek ih plamen sprži,
Iz obadviju zvjerskih veće šaka
U plam i:avi~lat hoće dva dječaka. -
U ruke b'[esan zube mu zarijem
Te sve mu žile strgam i probijem,
I sav u krvi on se u žar svali,
A unuci mi živi na grud pali.
Utekoh ognju, spasena su djeca!

~ 50-
 I već mi noga na molitvu kleca,
Već zahvalne mi potekoše suze,
A tad '- od traga konop me obuze,
Ah! N'jemac me je zarobio kruti. -
U svoju zemlju odvede me robom;
Nu barem imah unučad sa sobom:
Na' njihov pogled bol mi sveđ ušuti.
U tamnici sam boravio s njimi,
AI' 'jednog nebo skoro k sebi primi;
Na mojih on je umirao ruku,
Ah, svu sam gleda njegvu bol i muku!
I drugi" Mislan, jur sve više gine,
, Glad, tuga ljutom boleznju ga kine ..
Iz tamnice se tad uteći zakleh, ,
Da harem jednog posljednjeg si spasim.
'Noe n~ noć b'jega spremat ne počasim :
Na oknušibe već se porazmakle
Te prvi samo jošte čekah, mrak,
, Pak svanuti će slobode Hani trak
Atad mi N'jernac -, Mislanaodllesel
,Još sad mi srce užasom se, trese .. , ..
Ja ostah sam u tamnici. dubokoj.
I 'sto put tražih sam si smrtni pokOj;.:-
Ne mogoh smrtnom daviti se danu.'
Slobodu N'[emac pokloni mi, jednom
I' povrati me rodnom kraju b'[ednorn,
Za mnogo ljeta opet voinaplahu, '
Na zemlju opet N'jemac nan! nasrnu:
Sve pleme' naše k obrani se zgrnu. ,
I meni Snagu povratio jed,
Opasah mač, ja, starac slab i s'jed,
Na Bliznici se grozna sori bitka '
Gdje najvećkopija prozvižđuju žitka,
Gdje naj već iskri mač o maču kreše,

- 51 -
Gdje smrt na hrpe zgrće I diže leše,
Tu stajah, tu se borah: tražah smrt.
Al' ničij gvozden ne dimu me rt.
Na jednoč vitez konjik me saleti:
Na glavi mu se šljem .s prozirkom sv'jeti,
Naprsim oklop zvekće mu i s'jeva.
I skobismo se puni bojna gnjeva ..
U isti čas zamahnu mača oba: .
Prorazio me on; u isto doba
Šljem, vizir, čelo rasjeko sam njemu.
Ja padoh, on se do mene izvali.
Ajaoh! - tad, pri času posljednjemu,
Na grudih Smo si vajni zaplakali, -
Ah, to je Mislan, moj je Mislan bio!
On umr'je; ja sam nada nj se nadvio,
U smrti čeko i syoj skori spa~, -
AI' zadnji meni ne htje kucnut čas.
Ja klekoh, milost od M.orane prosih,
Nek jednom nit života mi prekosi;
Al' zalud] još mi srce živo kuca:
I plan uh vajan na onQga suca:
Na lista mi segr'[ešne r'ječi I1@kle,
Grqzećse ruke put nebesa pružih
I njih tvrdinu, ja samrtnik, ružih.·
Na osvet~ se N'jerncu jadnik zakleh, (
Prisegoh N'jerncu bit nesmiljen, premac,
Smrt, smrt prisegoh ~svemu; što je N'jernac,
To klehse, .ako smrt me J sad mine!
I. minula me; ostah na životu!
I !iugoživljah srjed samotne tmine,
Promišljah Y.,eć _krat, zašto kletvu otu
Dopusti bog te život mi ne uze,
Pak •.. sveđer
~ svrših: Peru na nema? .
.... ~ zar ~....
U šumi življaJ2 životinja n'[erna,

- 52-
I samo vjetrom bučnim jad svoj [adah,
U ono nebo više se ne nadah.
I mišljah, zašto život taj nam daje,
I zašto moje već ne skrati vaje.
Sad znadem, zašto sav' taj jad prežtvih,
Sad ćutim, koli Bjeloboguskrtvih
Sačuvao me stari slavski bog
Za neviđenu 'sreću dima tog,'
Da gledam;' gdje se N'jernac jednom kaje,
I prijateljsku ruku nam podaje,
Da vidim, gdje se domu vraća mir
I. gdje krv tekla, sad se slavi pir.
Na koljena mi noga harno pada
Nad v'jeće ovo ruke pružam sada,
I blagoslivati! sklad vaš, vašu slogu,
lsporučarrr ju našem Bjelobogu. .
Vam, vitezovi njernški, pružam ruku
Nad pomorene djecernojetrupi,
Nad jadorn svim, što s vas se-u meni skupi,
Vam pružam ruku, nek ju vaša prima
Nas, vas nek jedna- ljubav obuzima."

I k vitezovom tronut starac kroči. /

I njih prv'[encu ruku rukom etisnu: I
Dobrote žarom zasjala mti oči,
A blaga suza rta licu mu'blisnu.
Ton je dobar, kano vedar dan.
~~o;:.:n,-,j.L!levin, ko djetinji s' "
Ta naše zemlje on je krotak sin;
'T~Oh je ';aš, .ta:orije 'Slavjanin.

Uz knežev pr'jestč .starac tiho sjeo

Iblagim svjetlom zasjalo." mu lice,
Nad oči teške pale trepavice -

-·53 -
Te vječna sna ga zagrnuo veo.
Zamuknula mu za v'jek usta n'[ema;
A svatko misli, da on tiho dr'jema.

Nad šumnim v'jećem tihi mjesec sine,

A glasnik opet zaređivat vine.
U- zlatnu žaru svatko glas mu daje, -
Dobitnim s'jevom oko knezu sjaje.
AI' u to čudan v'jećern pođe žamor;
U sr'jedi,gdje se sveti oganj ..vije,
Nenadan Koban stoji ko b'jel mramor.
Po licu sjaj-mu čaroban se lije,
U naručju,'zavitak nosi bio:
Pokleknuv vatim veo razavio
I u bjelini: .:djevojka je mrtva.
Još dvoje mnogi, da I' je smrti žrtva,
II' da I' je Kohan ušč onkraj greba
J rajsku vilu donio. sa nebav
Otajstven žar obl'jeva dragih dvoje,
Iz viših kraja sveto svjetlo to je./
Pobožan muk se nadvio nad v'jećern,
U strahu Kruvoj nađe se sve većem.

"Oj gledajte ju; pokojna je, jao!

Za vas je život svoj ta] anđeo dao.
Bez mjere mene ljubila je' ona,
Sve ja joj bijah, dom, sv'jet, vasiona,
A ipak ona umrla za vas,
Ah umrla je'meni za vaš spas!
Na svadbi našoj koban čin .se zgodi.
Knez Kruvoj onda sa svojimi Ijesi
Na izdaju se s Durinkom pogodi,
Što poslan carem njemškirn tu se desio
O čujte: s Jje~iobećo je knez

-- 54 -
.
 Privolitnarod na taj s N'[emci vez;
Udesit, da, ga v'jećem puk, odluči,
A Durlnk njemu uzdarje izruči -
o čujte! N'[emac obed) je ljehorn
Viteštvo n'jemško - ropstvo v'c{n1,vam kmetoml
Ja skočih, ustah prot' nevjerstvu kletom!
I.rekoh poći, zemljom brzim. spjehom,
Izdajstva, rekoh, da ću odkrit tajnu
I nam'jenjene jade iskazat puku.
Tad Kruvoj r'ječ mišapnu jednu vajnu,
~ prugu lažnu, '!I' na" dvojnu .muku;
Ne držah lažju, što ciknu zmija: mi
R'[eč [edna moja' -.- Vlastu da ubija!
U tamnicu mi zaručnicu baci,
I okOVI joj jošte ruke sputa:
Sumrtav, zdvojan
\.- ja ~-po ,sv'jetu Iutah,
\. ( .. ,",.

Zagrnu.še me pakleni ?b!aci,

Te s mukom slušah kletih Jj~ha varke
I sret~~ slušah besjede vam žarke,
Pak šutih - bojah krvnika se kneza,
..
Za Vlastin život" srce moje preza
.

Pod knežev grad bih noć]u <foći znao,

.
Poe! oknom njenim-zorudcčekao,
. /. . -
Za njom mi _srce goreć u/disalo ..
Je I' mrtva, _živa? Nadala se malo;
Dok jecln~ noći ukaza se draga,
Na drugu noćcu čekat
, -',.
..
me obreče
, -
'-

Oživjeh, i. kad ročni čas doteče, -

Ja dođoh: ~ Vla~ta na. umoru' leži;
Još živi, nješto kazati mi teži.
.Počujte r'ječi urniruće Vlaste:
"Ja urnroh, narod nek ne umre moj, .
~ _]:~t\ _neK_~e- muk razi'ješi tvoj.u- --
__ 0, či.tjt~\spaste slo~o.:?_u_·_~sR.~~t~!

+-----------------------------~-------------+
- 55-
o. gledajte ju, don'jeh vam ju mrtvu,
Za sreću, spas vaš djevičansku, žrtvu!
Zar ne vidite, gdje jpj ispod vede
S trepetom . suza.'vas moleći gleđe?
Počujte, moje i njezine boli:
Ne dajte, da vas tuđin_svlada hali!
A vi bez -uma i bez srca ljesi,
Il' _kajte se il' Perun 'vas raznesil
Djedova vaših sjetite se slavnih,
Junačkih čina spomen'te se davnih,
Ne skvrn'te sveti pradjedova prah,
Ne kujte rodu svome okova!
o gleđ'te, čujte tog anđela n'jema,
Gdje suze mu- se ispod oka izvile,
Gdje tako mrtvim sve vas moli likom -
Domovine si ne izdajte mile,
Ne izdajte je, ne izdajte nikom!"

A knežev pogled pakostan zabl'ještč

Do sebe ljehorn .prišapnuo nješto,
A od' nji~' dalje r'ječpo v'[ećupođe ;
Za čas sve _v'jeće šapće:' jadnik, lud!,
Gledeći mladca svakog sumnja prođe,
Od sućut! se. svakom steže grud.
Po v'[eču Kohan -k6 očalnik gleda
A suza mili mu niz lica bl'jeda;
I svak se srnili na _taj udes hud,
Zaklima glavom, šapne : jadnik, lud
U svetu žaru dalje glas svoj meće ;
Te ~ve _već glasnik obredio v'[eće.
Zemaljski kmeti glase' štijuć broje,
Najave 'knezu c'jelog v'jeća volju:
Da savez s N'jemci svi utvrdit mniju,
Svi od njeg sreću izgledaju bolju.
A knez se digne, odluku rasklikne,
Te c'jelo v'[eće urnebesno vikne.
Po svem, se v'jeću dugo, dugo ori
Grornovit usklik: N'jemce,m mir i slava!

Kad stihnu, Kohan ko da j' bl'jeda strava,

Ubojitim mu oko s'jevom gori,
I glasom gromnim v'[ećuprogovori:
"Da, slava N'jerncu, a propast ropska vam!
Podajte ruku njemu, - da ju smrvi,
\ r ' . • . •

Da smrtni udar on vam zada prvi,

Da djeci vašoj za kruh dade kam ;
Da tko vas, kad se N'jemac vragom stvori,
Mač trgne,č'jem da prot' vraguse bori,
Taj mač, ostatak slavnih vam djedova,
Otešča·'-: ne od njina blagoslova! ~
r
Otešča od njih uklet" p'1n~iz ruke,
Pak njim vam dušman zadnje skrati muke;
Da okl~p dje~a na mekih vam grudih
Sam mčkne te yam zaštitari ne _prudi,
I ~jeTQ.vaš, ,- što gaain od o_caprimi
A taj od dj~da, z§lt()čnič.kusla'lu,--
Ne štiti vašu, izdajničku glavu,
No spane s nje ir N'jemac s nje ga snimi;
Da svaki žića čas vam gorak bude,
Svog krova lišenirn i svoje grude,
Tuđincu sreća da)e iz ,vašip štet~
I doba njemu horna vain prokleta: -
Kad ljudskog srca nema u vaših grudih,
Kad robovi ste jadni, ~ ne ljudi! .
Otaca pepeo oskvrnuste sveti;
Tim njegvo] vi se predaste osveti,
Da tlo se, gdje on leži, u otrov stvori,
I svaki plod u klići još uguši, .

-,57 -
I svako sjeme; travku, drvo izgori,
Dok sav 'se kraj u pustoš ne usuši,
I bude same goljet! pješčara,
Gdje svaki žiču zametak se shara,
1 bude pusti dom samoće n'jeme,
Slan noći: gdje je ~naše, žilo pleme,
Ter ljudski rod tu] stanit ne će htjeti,
Već same zmije, izdaj ni dusi. kleti, .
U 'p'jeskl\ pustošnom Će tud'jer plazit,
I kip ta] mjedni vajno obilazit.
A oca mog nek sv'jetaostoji lik,
Junačkih čina tužan spomenik,
Nek v'[ekom ime slavljeno mu živi,
A sramne vam, ko sramni čin vaš skrivi l"

Knez Kruvoj skoči, u. sm'jeh čudan puče -

Dubine, pakla takvim sm'[ehom buče.
,;Kip mjedni ne će v'je~om' srnjf!t,_.Be GS!!
j~sAk sEl!l10,pa ga nema veće!
Poskoč'te, ..druzi, na noge se, .ljesi,
Nek jednom naši, ri;lzm~hnu se' b'jesi!
Nalož'te oganj, nek~vlam razvali,',
Nek. Zabojev se taj. spomenik stali.
--=--. ---
Od njega ćemo lance kovat kmetu,
Na .. vječno~ ropstvo bodričkome
.'
psetu!"
.

I kžrtveniku Kruvo] Ijt!Ji srne :.....

D~ svrši 'djelo osvete' si crne:
PAs zl;:Hpi, žezlo, v'[enac dragokamen
Sa sebe s-trgne, baci sve tt plamen,
Na ljehe vikne - da se sv~ko ~rese;,
I mnogog r'[eč ml!. divskom silom vuče,
Te....lomača
- se začas.' -silna
....,.- ~-snese.
Uzbukti _plamen, visoko se di:te,

- 58 ~
Spomenik mjedni sa svih strana liže.
Na koljena je tada, Kohan pao,
I k nebu dignuv ruke zaplakao.
U suzah divan ognja igra sjaj,
U suzah tih je 'c'jelog roda vaj.

,,0 Bjelobože! s'vjeta čuvar ti si!

Iz ništa ljubav tvoja sv)et uskrisi!
° yrimi. ljubav čistu dragih dvoje,
Daj, njome da ose b'[esi upokoje, '
Iz 'trupa njil1jh mrtvom' vrati žiće,
Ti, koj' iz ništa, svako .stvaraš biće!
O primi dviju duša čistu žrtvu,
Po njih, oživi. sliku' ovu mrtvu r
U sveti oganj tvoj, al'. sad 'oskvrnut;
Da umrem, s mrtvom dragom ja ću srnut,
Nek naša smrt mu silu svetu vrati,
.
Nek stvornim . žarom opet počne sjati,
U mjedni kip, taJ život nek ulije,
-
Nek slavni Zaboj opet sad. ožije, .
Da zatočnički- zagrmi mu glas,
Da spasi rod svoj davni roda _spas.
Odvrni 0<;1 mog roda ,smrtni čas!
Uslišaj plač moj, moje molbe, boli,
Sav narod u njih za svoj Sp?S te moli;
Kroz mene vapi svega roda, glas,
U suzah mi je svega roda jad, ,
Ta ruka, što se k tebi diže /sad, '
Moleća to je sveg mi roda ruka,
Moj 'jad, moj vaj. je slavskog roda mukal
Što' stvaraš, Bjelobože, ~ i drŽiš,
Sam Ijubay, na neljubav svaku mrziš,
A rodu mom da muke .sam,g spremaš, '
Milosti za nj ni jednog tračka nemaš P,

- 59-,
Čuj, Bjelobože, plač moj ': moj vaj,
O ču] me,\<ipu mjednorn život daj,
Nek mrtvi rod naš. od; propastispasi,
Ka? živa ne. ima, da. se zanjoglasi.
A umirućeg ne uslišaš: Ii me, - ,
To Crnobog u tvoje .vladg. ime"
On, na kog. pada ljudskog, roda krv"
Koj sav rod .ljudski pretvara u strv;
On mrak, a svjetlo vjekovito ti si;
Što onubija,op.et ti "uskrisi,
On nesmiljena.ia .ti blaga moć, .
Izdišuć _tebe, molim.va ,njegkl.mem!
Za čas ćuumr'jet, J< onim zv'jezdam doć -
U'pest .ću zv'jezde zgrnut, da ih sunem
Ko, vrele kletve u strašno mu lice,
Nek v'[ekorn : nit njeg padajući Ilice
Mor~ se .suza, slavskog -roda sipa;
Nek kletva rodauv'[ex.na njem gori,
I s kraja na kraj vasionom-cril
Ti čuj me, rod moj -spasi-ne umoril
Uskrisi oca iz mjednogakipa!"

U· rujnom svjetlu sr'jed I?IalT!e~a b'jela

Dv'[e čudne slike, dva .zasjaše t'jela ... '.
Za "čas i 7ad~ji nesfaojjn znamen.
U .silanbuk se uzdigao plamen,
Kraj mjedQog.kipa.~arobno se vije:
Na konju Zabaj .opet ko, ,da žije].
Iz oka munja l1Qr~znamu gori,
Iz usta 'n;jemi!J grom koreći o-ri,.
Iz ruke mač. mu osvetnički siže
Na_ zapa~;gdje se pr'jestč knežev diže,
Ko. da· će sad _da Kruvoja prorazi.
U čuduzlotvor nakip mjedni preži,
 -Po t'[elu leden tr'[esaplam mu lazi,
Posivjela mu plašno drhću usta.
Ko prikovan je,. a rad bi. da bježi;
Ve~ bjež! od njeg_ duša _gOI<Ji pusta.,
N a pogled taj.' se skamenili ljudi, .
Sve v'[cće s groze oči oborilo:
Strahote breme svakom stište grudi,
U svakom srcu obamrlo bilo,
Nad c'[elim v'jećem užas. razastrt,
Na svakom :licu sjen svoj, stere smrt.
Ar kroz'! smrtni Ijeha i strašni muk
Bodrički sluša čudne r'[eči puk,
Što Kruvoj Jcnez ih Zabojevoj sjeni
O činih zbori, dosad sakrivenih:

"Što gleda na me tvgje mrtvo oko,

Ko. onda, kad si. izdahnuo bio)
U _grobu davno ležiš već dubo~o,
I, što je. bilo, prah je tvoj već skrio.
Zaklopi jednom te osvetne oči!
Zatvori usta, muči, muči . ~ ja?!
Ne kaži, da_si s mene u grob pao.
Ti gledaš, vičeš, tajne moje kažeš
Ne,nije otrov bio; lažeš, lažeš!
Ta da je otrov, sam ti nisi znao.
Za d!ece tvoje brak me grješn] koriš
Ti klevećeš, t! gr'jen na mene tvor~š;
Ja nisam brata. sestrom oženio,
Ti lažeš, već si mrtav onda bio.
Št~? još me. gledaš? jošte ITq me grmiš?
Još .mačem n?- meosvetničkim strmiš ?
Još živiš ~ još ti otrov dosta nije -
Sad mač te moj za uv'jek nek ubije!"

Jf----.---------+
-61 --
Knez trgne mač, naZabo]a nasrne -
Pred svetim ognjem -natl~ ~~ izv;ne.
Tu leži on, ,ko vjedogonje trup, '
Tu leži Jrvnički svog roda stup.
Svak gleda nanj, i svak se od njega zgrozi,
I mukom _muči" gdje sudiše bozi. '
Al'. u tren jedan ko, s osvetnog b'jesa
Zablj(;s~e., tisu~ mača, tisuć tr'jesa,-
Zavikne tisuć glasa, tisuć groma
Na prokletoga zatornika doma:'
"Smrt., kletom našeg roda Izdajic!!
Smrt, smrt junaka našeg ubojici!"
Jur nagnu nj eki, da, na kneza srnu,
Namače dušu da mu d'[ele crnu --
AI: pokraj njega Slavo] stoji s'[edi,
Perunov žrec, svećenik vatre svete,
Po - v'jeću okom. bogođuhim gledi,
junake kroti, što. nasmut pr;jete.-
Sjaj zanosa mu bl'[edo lice žari
I erorQčapskim obl'[eva ga čari.
Na ustnah blagi zatreptemu zvuci
I kraj je puka razbješnjeloj buci.

- 62-
 v.
SLAVOJ .
• ir, braćo! SlaVinam'jenit~ mače,
~~ Ne njemu, kog bog.ova kletva srnače.
. ," . Tu žaru, gdje ste glase vaše djeli,
Slobodu svoju zakopati. htjeli,
Tu žaru, grob taj domovine mile,
Na Kruvojevo bacam čelo sada,
Na čelo, gdje se misli strašne krile:
Nek krvno djelo na krvnika pada,
Nek kano grobna gomila zagrnu
Ti glasi crni otu neman crnu.
Na. nedjela to čelo bjaše viklo ;
Tu Zaboju se preran smisli grob,
Tu. svim nam ropska snovala 'se kob,
Izdajstvo tu [e doma našeg niklo.
Nek natrag na njeg njegvo pada djelo,
Prokleto djelo na prokleto čelo!
Nek padrie žara, gdje mu pade glava
A našem rodu nek ustane slava!
S tuđinci savez izdajni je skršen -
Sad ropstva mrak je opet s nas raspršen,
Sad novi život domovini sviće,
Sad staro nam se slavsko vraća biće.
Dok slavsko pleme tu življaše samo,
Dok iz tuđine nije došo amo

- 63-
 Krvavi ratnik s lukavost ju svom -.
Oh krasan li nam bjaše slavski dom!
Otvoren blage čovječnosti hram,
Gdje svakom sjao gostoljublja plam
I grijo svakog milostnijem žarom
I svakog bratskim susretao darom
Al' tuđin gost nam zlo za dobro vrati)
On ljubav našu hirnbenostju plati,
On gostoljublja ognjište oskvrnu,
Plam sveti krvju našom on utrnu.
On, krvav, i nas naučio krvi:
U ljubav mržnje bacio je sjeme,
Međ sobom naše zavadio pleme,
I ti nas brat nek bratu kopa grob,
Taj vlada, a taj služi kano rob,
Dok sam si narod ne isc'[edi krv,
A on da trga pl'jen svoj, našu strv.
Gdje njekoč truda ratarskoga znoj
Na zemlju našu blagoslovno pada,
Sad natapa ju suza našeg jada,
Sad krvju ljudskom natapa ju boj.
Po našoj zemlji ponestaje vile, .
Te slavskog roda posestrime mile,
I nebesnica zamrla nam pjesma,
I, ko da j' skrita LI bezdanoj muci,
Tek suzna k danu povraća ju česma,
U suzah sjetni romone joj zvuci.
Zar sunce nije luč bogova više,
Već tamničara vječnog svjetiljka je,
Koj svagdan naše gledat hodi vaje,
Da vidi, da I' mu sužanj jošte diše?
Bezazleno nam narod bjaše čedo,
Kom' sanke Ladin blagi po] je šikč
I b'jelih vila kolo miloliko, I
I
~-------------------------------------------+
-64-
 Sam Ljeljo u snu njegvu se ogtedč j
A sad je' nalik na Morane žrtvu,
Nad komse ptice zlokobnice viju,
Da srce u grudi jadniku iziju,
I pokoja mu ne dadu ni mrtvu.
Perun ga stigč, čije, to, je djelo!
Tudjinstvo kruto pokoj nam otelo,
,I dom naš htjelo pretvoriti grobom
Asadahini, brateć nas sa sobom I
Na savez sad namkrutu pruža ruku,
Što muku nam zadavala stostruku,
'Što potoke je naše izlila krvi,'
što mnogo žezlo djedovske nam smrvi,
A sad - kroz hropot smrtnih izdisaja,
Kroz lelek naših mučeničkih vaja,
Kroz klik osvetni pobitihnam djeda,
Kroz vrisku naših pogaženih čeda,
Kroz kletve naše na sav njegov rat -
On, črt. naš, sada šapće: vaš sam brat 1
AI' ima, ima braće našeg puka:
Daleko slavsko prostire se pleme,
I njih ktJ nas tuđinske mori breme, '
I njih neblaga tudja ruka tišti,
I" njihov vapaj s našim k nebu vrišti;
To, to su naša rodna, bolna 'braća, "
Nek s njihovom se naša ruka hvaća!
Daleko sU,al' srca su imtude,
I evo sad nam srca, svoja nude:
,-...) Gle, tim nas plamom Perunovim griju,
I novi žar u naša srca liju.
U kolo dajte ruke drug si drugu,
Nebesku slavstvu da svijerno dugu,
Kroz svako srce bratskoga nam kola
Peru nov sveti taj nek oganj kola!

-65 - 5
 U svih nam srcih naše sve junake
Nek sveti plam uskrisi ko iz rake,
Tuđinske negve sa duša nam stali,
. Nek srce nam se pruži i razga1i
Te slavsko svane, kano što je bilo:
I žarka tr'jesa i jasnih zvijezda krilo
I divske snage i g\asnih nam pjesama!
Nek slavstvo bude.. što je bilo prije:
Nek sunca opet sveti žar mu grije
I blagoslovom rad mu marljiv zori,
Nek sv'jet mu više ropska nije tama,
U polju p'jev se njegov opet ori,
Nek bude opet slavulj on i pčela,
Rad, pjesma opet kob mu žića c'jela.
Nek opet zemlju krasnu i sam krasi,
A UZ rad p'jev se njegov sv'jetomgIasi!
Tuđincu dare bojne povraćajmo:
Mač, kopje njegvo njemu opet dajmo;
Kod njega I' teče ljudske krvi vir,
Bar kod nas nek se od sad Stani mir.
A mačem na nas tuđin kad nasrne,
Tro] štit imamo, da mu mač odvrne,
Tu stoji slavni kip, od rnjeda slit,
Naš Zaboj, junak naš,· naš prvi štit.
Al' koj je bio, nije više isti:. .
Smrt sina i djeve, dvoje duša čistih,
Posvetila je toga ognja plamen;
lv Taj oganj, taj bratinstva slavskog znamen,
U mjedni kip je život novi slio,
Te nije više, što je prije bio.
Svih preda žar u oku njegvom s'jeva,
Svih krvca mjedne žile mu razgr'jeva,
Svih srca hrabra u grudi mu biju,
U maču mu se svih njih mači kriju!

-66-
Tu stoji Zaboj, junačka nam slava,
Naš trajni spas, a vragu trajna strava!
Kad njega skruše, drugi stoji štit:
Od pjesarn' slavskih zlata on je svit.
U pjesmi našoj sunce trak svoj stere,
U njoj zvijezde tihano trepere,
J vihri huče ilahori zuje,
I srebropjene r'jeke u njoj struje;
U njoj je cv'jeća miris, trepet rose,
I dugin pojas u nju prelio se,
I grom sa tr'jesorn u njoj se oziva,
Djetinji san se s anđelom cjeJiva,
I djevice se osm'jeh u njoj sjaji,
U njojzi cjelov ljubavni se sm'[eši,
I suza grobni v'jenac ti njoj tješi;
Junaka naših zadnji odisaji
I zadnji s' evi mača im neotetih, -
Sva prošlost naša u pjesmi nam sv'jeti,
I sva budućnost iz nje se osrn'jeva,
Sva ljepost u nju svoje trake sl'[eva -
Nepolomna je p'jev nam slavski kova!
Pred toga štita čarobnijem bljeskom
Ispustit mač će ruka dušmanova,
Zasl'jepljet oči zasjenorn nebeskom.
A da nam dušman skrha i taj štit,
Još treći je: taj v'jek će v'jekom vit'!
Nad nami modri neba svod se svija,
A po njem. zv'[ezdš b'jelo svjetlo sija,
Za njimi tr'[esa plam crveni dr'jerna, -
To treći štit je, nad njim sile nema!
To slavskoga je roda sveti st'jeg!
Svi, braćo, sad se skup'mo oko njeg.
To oružje je slavsko, to naš štit,
Nad našim domom v'[ekom razavit!

-- 67 --
A tuđi mač tuđincu opet budi,
Mi nismo ljute zv'jeri, mi smo 'ljudi!
Na ovaj trup, tuđinstva zli oltar,
Polož'te mače, zli tuđinstva dar,
Nek uzme opet tuđin, što nam dao:
Izdajstvo, rat - na njega opet' pao!
A kad i njemu ljudstva svane čas,
Prot'silništvu kad i on digne ,glas;
Tirana kad mu dozlogrdi b'[es, -
Tiranom s njim zabijat ćemo l'[es,
Zakliknut : ti si čovjek, naš si brat,
Daj mač nam tvoj za slobode ti rat!
Naš slavski st'jeg razavit ćemo tada,
Nek lebdeć bdije ponad svega sv'[eta,
Nek bude svemu ljudstvu štita sveta,
Tiranstvo svud u nepovrat nek pada,
Sloboda, .bratstvo, ljudstvo svud zavlada I
S tom nadom sad na koljena, moj rode,
Nek bog nam dade skori dan slobode!"

Na koljena su zaneseni pali,

Od milja suzom svetom zaplakali. '
f
Tu, c'jelo ljudstvo s njirn] moleć kleči -
Budućnost ljudstva tko će da zapr'ječi?

Poustav, njeki otpasuju mače,

Na truplo mač svoj bacit njeki skače:
Nad Kruvojem .se grobni humak snese,
Po mačih suze rasjane se kr'jese.
A Njemci stoje tamo u polutmici,
U n'jernoj boli ko odsuđenici,
Od stida lica rukama su skrili,
A nazireš, gdje mnoga im suza mili.

- 68-
Bogoduh Slavoj kroči k vitezovorn
I jednim iskren bratirni ih slovom,
Povede ih, gdje plamen bukti vrli,
Pred svetim ognjem jednog njih zagrli.

Tad ljubavi se ljudske pjesma rodi:

Nebeski v'jeću poslaše ju svodi.
P,!- k nebu ti se povratiše zvuci,
I svaki ondje po zv'jezdom se stvori
Te iz njih svjetlo ljubav sv'jetu zbori,
Nek' svi s~ j~dn,?m sl~be sv'jeta puci.

Još pjesma puka izmirenih zvani -

Hum mača zvekne .. diže se i roni ....
A iz njeg Kruvoj oživjeli skoči -
Ne čovjek, nego vječne mržnje biće,
U kome vječni ubojica sviće.
Po izrnirnicih zlobne kruži oči -
Na čelu mu, je Kajpov krvav žig:
Nam'jenio ih smrti njegov mig.

lade u mrak, gdje gorostas stoji,

Kom'glavu mjesec traci taknuo svoji:
Na glavi teška kaciga mu sija,
Pod njom se kosa crvena izvija;
A kako. oči ljute valja i pr'ječi,
Podvojit ćeš, u grudi što mu ječi,
Da l' srce, kamen, il' otrovne zmije;
AI' dvojit ne, .:ćeš, slavski sin da nije.

1 kruta b'[esa dva sad ruke niče,

- - ~ !
U kopan, grozan, paklen sm'[ehzahuče.
P~ ghlA'jem krokorn gybe se u mrak - .
Ne pada: na njih nikad svjetla tr-ak.

- 69-
 Ni jedna zemlja trupa im primit ne će,
I zgražajuć se more ih izrneće,
Pred izdahom im svaki drhće zrak:
Na besmrtan su odsudeni mrak.

I gdje god narod u okove pada,

Gdje tuđa ,sila c'jeli narod svlada,
Tu njihov tajan, gluh se_korak Čuje,
Proklete duše tu njihove huje.
Na bojištu, gdje cio narod gine,
Na njih umiruć svaki kletvom ,škrine, .
Te v'[ekorn kletva ori se i ori.
Kad otac pao, sin se opet bori, .
I borit će se, dokle i on pane,
. Dok i on kunuć krvnike izdane.
I borit će se, dok j.e jedan čovjek:
Prokletstvo, borba ostati ·će dov'[ek. .

Ne dov'[ek! Kadće ljudi biti ljudi/

Tad onih duha nestati će hudih:
Jer prol~zna j~ mržnja, a Ijqpavvječna.

+-~-------~~---------------~--------~--~+
- 70-