Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
- SLIKARSTVO - TEHNOLOGIJA I TEHNIKE- Painting - Technologies And Techniques
 1. UVOD U TEHNOLOGIJU
Slikarska tehnologija govori o slikarskim materijalima, njihovim svojstvima, načinu obrade, pripremi i upotrebi.Metode i postupci nastajanja likovnog djela bili su kroz povijest vezani uz majstorske radionice. Zanatska udruženjarimskih umjetnika nazivaju se collegia. Ona kasnije prelaze u cehovska udruženja.Kako je prema legendi sveti Lukanaslikao prvu
ikonu-
prikaz bogorodice sa djetetom, zbog čega je postao patron slikarstva i umjetnosti, prvacehovska udruženja dobivaju ime po sv. Luki. Majstorske radionice su do 14. stoljeća vodili kipari. Prvi slikar koji je postavljen na čelo majstorske radionice bio je Giotto. Rubens (16.-17. stoljeće) je imao najbolje organiziranumajstorsku radionicu u kojoj je izrada slika bila organizirana u fazama.
 
 Na renesansnim gravurama mogu se vidjeti postupci pripreme materijala i faze nastajanja umjetničkog djela, kao štosu :- trvenje (ribanje) boje- pravljenje crtaćih kreda- crtanje, podslikavanje, slikanje- lakiranje (verniranje)- pozlaćivanjeIzbor tehnike i metodologija rada bio je karakterističan za određenu školu. Prepoznavanje autora (majstora) slikezasniva se na analizi gradnje slike, specifičnim metodama, materijalima karakterističnim za određene radionice(škole). Oblik, veličina, ujednačenost finoće zrna pigmenata, koje su u radionicama često sami slikari pripremali, pomaže da se i na osnovu takvih analiza može suditi o majstorskim radionicama i autorima slikanog djela. Na primjer, olovno bjelilo, jedini bijeli pigment koji se koristi do 19. stoljeća, proizvodio se različitim postupkom u Italijii Nizozemskoj zbog čega se u analizama razlikuje.
Leonardo da Vinci
je osnivač prve slikarske škole-akademije. U Milanu je 1494. godine osnovao školu pod nazivom
ACCADEMIA VINCIANA
. Vasarijeva ACCADEMIA DI DISEGNO osnovana je u Firenci 1563. godine. U 17.stoljeću, umjesto majstorskih radionica edukaciju preuzimaju akademije. Trgovina slikarskim materijalom raste.Industrijska proizvodnja slikarskih materijala započinje tek krajem 18. stoljeća.
William Perkin
je 1856. godineslučajno, tržeći sintetski qinin- sintetizirao prvu umjetnu organsku boju -mauvein. Alizarin, boja koju sadrži korijen broća, proizveden je 1868. godine sintetskim putem. Od tada su proizvedeni mnogi sintetski materijali (pigmenti,veziva, smole proizvedene procesom polimerizacije) koji su zamijenili klasične materijale.
 
Danas umjetnik sam traži slikarsku tehniku i specifičan likovni izraz, zato mora steći teoretsko i praktično znanje iiskustvo. Tehnološki postupci gradnje slike danas su olakšani novim materijalima i modernijom tehnologijomklasičnih materijala kao i mogućnošću nabave kvalitetnih gotovih slikarskih materijala.Poznate evropske tvornice slikarskih materijala su:WINSOR & NEWTON- Engleska
,
PELIKAN – Njemačka, TALENS – Holandija, LEFRANC & BOURGEOIS -Francuska, FABRIANO – Italija, MAIMERI – Italija, KREMER – Njemačka, FABER CASTELL – Njemačka,LUKAS – Njemačka, HOLBEIN - Holandija
1
 
Slika se sastoji od podloge na koju je vezivom nanesena boja. Podloga sesastoji od nositelja slike i osnove ( preparacije, grunda). 
NOSITELJ slike + OSNOVA (preparacija) = PODLOGA
Površinu na kojoj se može slikati zovemo
nositeljem slike
. Stoljećima se pored zidne površine koristilo drvo, a u 16. stoljeću glavnu ulogu preuzima platno. Nositelji slike su različite vrste papira, metali , staklo, keramika, plastične mase itd. Najranijaslikana djela na neobrađenim kamenim površinama spilja u sjevernoj Španjolskoj i južnoj Francuskoj ostala susačuvana i do danas jer su bila zaštićena od vremenskih i mehaničkih utjecaja. Želja za trajnim ukrašavanjem dovodila je do spoznaje da je potrebno pripremiti površinu za slikanje kako bi rad na njoj ostao duže sačuvan.Svi materijali podliježu promjenama zbog promjene
temperature
,
djelovanja vlage
,
agresivnih plinova u zraku
koji s vlagom stvaraju kiseline koje oštećuju materijale. Promjene temperature su postepene i uglavnom u područjuelastičnosti nositelja. Puno više djeluje različita vlažnost, i to različito na različitim materijalima. Drvo se na vlazi širi, platno se skuplja, metali korodiraju. Zbog različitog reagiranja i zaštite, potrebno je nositelje slike na adekvatan način pripremiti.Obrada površine nositelja u nekoliko slojeva zove se
OSNOVA
(preparacija, grund).
Osnova fizički djeluje kao posrednik između nositelja i slikanog sloja i tako osigurava stabilnost sloja boje. Osnovaštiti nositelja slike od vanjskih utjecaja, od veziva iz boje (naročito ulje s vremenom oštećuje nositelja slike), a ujednoomogućuje bolje i čvršće vezivanje slikanog sloja.Osnova ima i estetsku ulogu, oplemenjuje površinu nositelja i u optičkom smislu djeluje na oslikani sloj, utječe nateksturu i efekt boje na završenom djelu.
Osnova se sastoji
od punila (filera) i veziva. Koriste se četiri vrste veziva: tutkalo, ulje, emulzije (mješavine tutkala iulja), a u današnje vrijeme disperzije akrilnih smola.U srednjovjekovnom slikarstvu u Italiji, kao
punilo
se koristio
gips
(tal. gesso=gips) koji je po sastavu kalcijevsulfat. U Nizozemskoj je to bila
kreda
koja je po sastavu kalcijev karbonat. Preparacija je bila pripremljena stutkalom uz možda malu količinu bjelila zbog povećanja refleksije svjetla. Ova
preparacija (gesso)
 bila je pogodnaza dasku. U početku se koristila i za platno. Kako je bila nedovoljno elastična, manje je odgovarala fleksibilnom platnu. Debeli sloj ove preparacije omogućuje brušenje i poliranje kako bi se dobila glatka površina potrebna zananošenje zlatnih listića. Bjelina podloge doprinosila je luminoznosti cijele slike.U 16. stoljeću počinju se koristiti
tamne preparacije
, obično crvene ili smeđe, koje zahtijevaju novu tehniku slikanja,svjetlo na tamnom umjesto tamnog na svijetloj podlozi. Boja preparacije imala je estetsku funkciju u području sjenaili polutonova koji su ostajali nepokriveni bojom ili lazurno obojeni, pa je boja preparacije utjecala na finalni izgleddijelova slike.Upotrebom platna kao nositelja slike počinje se koristiti elastičnija polu-uljena ili emulzijska preparacija. Danas sesve više koriste gotove preparacije na bazi smola disperziranih u vodi. Zbog tradicionalnih razloga često se prodaju pod nazivom gesso
.
2
 
 Podloga slike sa slojevima boje čini čvrstu cjelinu-sliku.
PODLOGA + BOJA = SLIKA
Slika 1.1 .Pojednostavljena tehnološka gradnja slike1 - lak 2 - bojeni sloj3 - preparacija,4 - impregnacija5 - nositelj slike 
Boja se sastoji od veziva i pigmenata.
VEZIVO + PIGMENTI = BOJA
Boja je sastavljena od obojenih pigmenata povezanih vezivom. Konzistencija boje potrebna za slikanje prilagođuje sedodatkom isparljivih tekućina kao što su voda, terpentin, različiti slikarski mediji. Uzajamna svojstva ovihkomponenata utječu na konačni izgled slike.
Veziva
djeluju kao sredstva koje prenosi pigmenate na određeno mjesto na slici, povezuje ih međusobno u film i s podlogom. Veziva su specifična za svaku slikarsku tehniku. U akvarelu je to gumiarabika, u temperi različiteemulzije, u uljenoj tehnici sušivo ulje, u akriliku disperzija akrilne smole. Svojstva veziva utječu na karakter slike.Grci, Rimljani i druge drevne civilizacije koristili su vosak kao vezivo. Enkaustika je tehnika u kojoj je vosak vezivo.Pigmenti pomiješani arapskom gumom (gumiarabikom) ili tragant gumom i razrijeđeni vodom koriste se od davnihvremena za slikanje na papiru, svili, pergamentu. U srednjem vijeku koristi se jaje u tehnici jajčane tempere do 15.stoljeća, kada počinje upotreba lanenog ulja kao veziva u uljenoj tehnici. U naše doba koriste se sve više disperzijeakrilne smole koje s različitim akrilnim medijima i punilima daju neograničene mogućnosti.
2. PLATNO
Proizvodnja tekstila, uvjetovana primarnim čovjekovim potrebama da se zaštiti od hladnoće, datira od početakacivilizacije. Pamuk, vuna, lan, svila upotrebljavaju se još u drevnom Egiptu. U Kini se proizvodnja svile spominje3000 godina p. n. e., a slikanje na svili koristi se od početka 7. stoljeća. U srednjem vijeku koristi se dekorativnoslikanje na platnu i konačno u 16. stoljeću platno postaje nositelj štafelajne slike. Razvojem uljenog slikarstva platno postaje najčešći nositelj slike.Platno kao
nositelj slike
u evropskom slikarstvu ulazi u upotrebu oko 1500. godine. Pored obrađene zidne površinedo tada se najviše upotrebljavalo drvo. Živa struktura platna i refleksija svjetla na samom zrnu platna omogućuje
3
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more