Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
16Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
AZRA

AZRA

Ratings:

4.0

(5)
|Views: 10,804 |Likes:
Published by jpelko1

More info:

Published by: jpelko1 on Jul 26, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/07/2013

pdf

text

original

 
EMILE ZOLA:THERESE RAQUIN
Bilješke o piscu:
Emile Zola (1840-1902), francuski romanopisac, najvažniji je predstavniknaturalističke škole. Otac mu je bio Talijan. U mladosti je Zola radio kaočinovnik u izdavačkoj kući, zatim kao novinar, a kasnije se povukao upotpunu osamljenost i posvetio književnosti. Svojim je djelima izazvao usvoje vrijeme brojne polemike - optuživali su ga zbog nemoralnosti,pretjerivanja i pomanjkanja ukusa. Napadali su ga zbog nehumanogopisivanja ljudi. Sam Zola bio je sve samo ne mizantrop: naročitu sklonostgajio je prema radničkoj klasi. 1898. g. istaknuo se u Dreyfussovoj aferisvojim čuvenim proglasom J'accuse (Optužujem) i navukao na sebe gnjevvlasti; osuđen na zatvor, morao se skloniti u Englesku.Zola nastavlja realističku tradiciju Balzaca, ali u teoretskom pogledu odlaziod “čiste objektivnosti”, kakvu su propovijedali Flaubert i Maupassant, premanaturalizmu, shvaćajući čovjeka gotovo isključivo fiziološki i smatrajući sebenaučnim radnikom. Naturalizam već ima svoje prvo djelo prije Zole uproletarskom romanu Germinie Lacerteux braće Goncourt, ali ga je Zola prvidefinirao kao metodu u predgovoru Therese Raquin, romana koji sam naziva “književno - kirurškom autopsijom”.U teoretskim pitanjima na Zolu znatan utjecaj imaju ideje H. Tainea. “Umjetničko djelo”, smatrao je Zola, “jest kutak stvarnosti viđen očima jednog temperamenta”. Stvarajući svoje likove, Zola je pripremao za svakogdosje, kao da se radi o bolesnicima ili kriminalcima. U opisivanju društva iokoline bio je skrupulozno točan i držao se konkretnih naučno provjerenihpodataka. Inspiriran suvremenim teorijama o hereditarnosti, Zola je stvorio ciklus oddvadeset romana o članovima dviju međusobno povezanih porodica,Raugona i MacQuarta, istražujući posljedice toga ispreplitanja i nastojeći dapokaže odlučnost karaktera nasljednim osobinama. Iako, naravno, da tadjela nemaju onu naučnu vrijednost koju im je želio dati Zola, ona namprikazuju njegovo vrijeme isto onako temeljito i duboko kao što je to ranije ina širem planu učinio Balzac sa svima. Zolina kreativna snaga nadvladala jenjegove metode. Iz serije “Rougon-Macquart danas se najviše cijene romaniJazbina, Nana, Zemlja, Slom. U svima njima se prikazuje sudbina porodicečiji su korijeni objašnjeni u prvom djelu cijele serije La Fortune des Rougons. Zola je smatrao da je umjetnost djelo nastalo izvan čovjeka i prirode te je
 
želio da se čovjek bavi isključivo životom, prije svega da iznova stvara povlastitom viđenju i temperamentu. Na platnu je tražio čovjeka, a ne sliku,realno je podređuje tempermantu bez kojeg bi zapravo sva platna bila običnefotografije. Za njega je čovjek beskonačno promjenjiv - treba se prepustitisvojoj prirodi, temperamentu bez ikakvih obmana. “Neću sve što nije život, temperament, stvarnost!“ – riječi su kojeoznačavaju njegov kredo. Smatra da su se umjetnici bespotrebno prepustili maštanju punom lažnogsjaja, opisujući neki drugi svijet bez briga, uljepšan koliko god može biti, doksu u stvarnosti ljudi nervozni, zabrinuti slabi i istrošeni. Branio jetemperament ističući kako je romantizam samo hrpa sentimentalnihprenemaganja. Mašta za njega, kako i za cijeli naturalizam, ne predstavljaglavnu odliku pisca. Glavna odlika je osjećanje stvarnosti, događaja kojiostavljaju snažan utisak koji se pamti, izražavanje stvarnog svijeta koji nasokružuje - u tome se sastoji sva tehnika originalnosti. Svaka neobičnaizmišljotina je odbačena, nema intriga, iznenađenja, fabula ima svoj logičnirazvoj.Interes pisca je da djelo bude što običnije, općenitije odnosno tipičnije.Naturalističko djelo osuđuje svako pretjerivanje umjetinka. Naturalistički junak je uveličana ličnost koju vodi želja za potvrđivanjem snage. Junak ćedati svoju krv svima za koje osjeća posebnu naklonost. Od tuda oni velikitipovi čija se imena pamte, kao što je lik Lourena u djelu Therese Raquin. Uspomenutom djelu Zolin cilj je bio prvanstveno naučan. Naime bit cijeleknjige je izučavanje temperamenata odnosno veze koja može nastati izmeđudva različita temeperamenta. U djelu Zola bilježi osjećaje likova, prati unjima djelovanje strasti, pritisak nagona, moždane poremećaje koji nastajuposlje živčanog napada, te u tim istim likovima traži životinju, životinjuskrivenu u snažnom čovjeku i u nezasićenoj ženi. Ljubav između njegova dva junaka je zadovoljavanje jedne potrebe.Zola se u djelu Therese Raquin predao analizi ljudskog mehanizma pa takoroman i naziva “književno - kirurškom autopsijom“. Zola u romanu ne postiže jednostavnost karakterističnu analitičkom romanu. Za njega su Therese iLaurent ljudske životinje, i ništa više. Svoje likove je vješto okarakterizirao,opisujući skalpelom - nalivperom svaki dio njihove osobnosti – neumorljivebijesne životinje.
Kratki sadržaj:
Gospođa Raquin bila je već starija žena koja je odgojila svog sina Emillea inećakinju Theresu. Budući da je njezin jedinac često bio bolestan, ona jenjega, a i zdravu Theresu, šopala tabletama i lijekovima. Odgojila ih je dabudu povučeni, tihi i hladnokrvni. U Theresi je često tinjao plamen vrućealžirske, majčine krvi, ali se u strahu da ne povrijedi tetu skrivala u tišini.
 
Kad su njih dvoje odrasli, ubrzo su se vjenčali i preselili zajedno sagospođom Raquin u Pariz. Tamo su otvorili mali dućan sitnom robom, Camillese zaposlio u kancelariji na željezničkom kolodvoru i njihov život je bio vrlo jednoličan. Samo četvrtkom se kod njih okupljalo društvance, komesarMichauda, sin njegov Oliver i žena, stari Givet koji je radio sa Camilleom. Kodsvih okupljanja, Therese nije pokazivala odviše zanimanja. No, jednom jeCamille doveo kući svog starog prijatelja Laurenta koji je bio vrlo lijep inaočit čovjek. Između njega i Therese odmah se pojavila privlačnost, te oninemogavši se oduprijeti svojim nagonima postaju ljubavnici. Budući da im jeCamillie smetao da budu vječno sretni, odu njih troje jedne nedjelje na izletu Saint-Quen. Kada su se pošli voziti čamcem po Seini Laurent reče Theresida će se riješiti Camillea i da treba njezinu pomoć. Kada su došli na dio rijekegdje ih nitko nije vidio, Lauret stade stiskati i gušiti Camillea koji je prijenego li je pao u vodu odgrizao Lauretu komad mesa sa vrata. Zatim Lauret iTherese uspješno odglume nesretne utopljenike. Kada je stara gđa Raquindoznala o nesreći svog sina, tri dana nije izlazila iz postelje i samo je plakala.I Therese je bila u šoku, ali se brzo oporavila. Dvije godine su brzo prošle, tesu se Therese i Laurent vjenčali u nadi da više neće vidjeti Camilleovusablast kad budu zajedno. No, situacija postade još gora, noću nisu moglispavati jedno pored drugoga jer su osjećali hladan leš među njima. Samo im je u društvu gđe Raquin bilo dobro i sigurno, a starica sretna što se brinu onjoj, prepiše Theresi svoju ostavštinu. Ali stanje je postalo sve gore. GđaRaquin ostade potpuno oduzeta, a mladenci su se teško svađali, tukli ioptuživali jedno drugo za Camilleovu smrt. Stara gđa Raquin shvaća pravuistino o smrti njezinog sina. Nije ga mogla osvetiti, ali je gledala i uživala upropasti njegovih ubojica. Theresa je u svojoj tetki gledala ispovjednika imolila ju je za oprost, misleći da će tako odagnati misao o krivnji zaEmilleovu smrt, a jadna starica ju je očima osuđivala jer nijednim dijelomtijela nije mogla pokazati svoju ogorčenost i tugu. Naposljetku kad nisu mogliviše izdržati Therese i Laurent odluče ubiti jedno drugo, ali pogledavši seshvate svoje namjere, te oboje popiju otrov i sruše se na pod jedan prekodrugoga. Tako su mrtvi ubojice ležali jedan cijeli dan, a gđa Raquin je uživalau osveti za sinovu smrt.
Analiza likova:Therese Raquin
Od samog djetinjstava živjela je povučeno u sebi i nije iskazivala svojeprave osjećaje. Na neki način teta, gđa Raquin, joj je ubila duh tjerajući je dapije lijekove kao i Camille. Udavši se za svog bratića, Emillea, jedinapromjena u njezinom životu je bila što navečer nije ulazila u lijevu već desnusobu. Živjela je jednoličnim životom, često se povlačila u sebe i dugorazmišljala i jedini svijet koji je ona poznavala bio je vlažni i mračni dućan ukojem je po cijele dane sjedila s tetom. Upoznavši Laurenta u njoj je počelatinjati sve jače i jače vatra za strašću i ljubavi. Postavši

Activity (16)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
mare56 liked this
Azra Hrnjić liked this
Mario Mariola liked this
Ze Ku liked this
selma_royo liked this
Marko Frketic liked this
Nasja Ladon liked this
eltev liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->