Jamajka, gde se avion naginje i pravi zaokret a znak "Zabranjeno pušenje" se gasi. Ovo istotako može biti i mesto na kojem
ć
emo se mi vrište
ć
i sunovratiti na zemlju, u hiljadama bukte
ć
ih komadi
ć
a. I tako se ja jako koncentri-šem pomažu
ć
i pilotu umiruju
ć
i glas saSrednjeg zapada po imenu Doneli da vozi ovaj jebeni avion sa dvesta pedeset putnika. Hvala bogu za njegovu kratko podšišanu kosu i srednjoameri
č
ki akcenat. Ja, ro
đ
ena Njujor
č
anka,nikada ne bih imala poverenja u pilota s njujorškim akcentom.
Č
im se znak za vezivanje pojaseva ugasio i ljudi po
č
eli da se kre
ć
u po kabini, nervozno samse osvrnula unaokolo da bih ustanovila ko se sve nalazi u avionu. Tu je sisata mama-analiti
č
ar, po imenu Rouz Švam-Lipkin, s kojom sam se nedavno konsul-tovala o tome da lida napustim svog sadašnjeg psihoanaliti
č
ara koji je milostivo izvoleo da ne bude na vidiku.Tu je dr Tomas Fromer, izrazito tevtonski ekspert u oblasti Anorexia Nervosa, koji je bio prvi psihoanaliti
č
ar moga muža. Tu je ljubazni, okrugli dr Artur Fit mla
đ
i, koji je bio tre
ć
i i poslednji analiti
č
ar moje prijateljice Pije. Tu je kompulzivni, mali dr Rejmond Šrift, kojidoziva plavu stjuardesu po imenu "Nensi" kao da je ona taksi. Pose
ć
ivala sam dr Šrifta tokom jedne nezabo¬ravne godine kada mi je bilo
č
etrnaest godina i kada sam se izgladnjivanjem dosmrti kažnjavala zbog toga što sam samu sebe prstom tucala na kau
č
u u dnevnoj sobi mojihroditelja. On je insistirao na tome da je konj kojeg sam vi
đ
ala u snovima, u stvari, moj otac, ada
ć
e mi se menstruacija svakako vratiti samo ako "akceptiram da sam žena". Tu jenasmejani,
ć
elavi dr Harvi Smaker, kod kojeg sam bila na konsultaciji onda kada je moj prvimuž došao do zaklju
č
ka da je on Isus Hristos i po
č
eo da preti da
ć
e hodati po površini vode jezera u Centralnom parku. Tu je i kicoški odeven u lepo skrojeno odelo dr Ernest Klumpner,navodno "briljantni teoreti
č
ar",
č
ija je najnovija knjiga psihoanaliti
č
ka studija o Džonu Noksu. Tu je i crnobradi dr Stanton Rapoport-Rozen, koji se pro¬
č
uo u njujorškim psihoanaliti
č
arskim krugovima, kada je po prelasku u Denver proširio svoju aktivnost nanešto što se zvalo "grupna terapija kros-kontri skijanjem". Tu je dr Arnold Aronson, koji se pretvara da igra šah na magnetisanoj tabli sa svojom novom suprugom koja mu je do prošlegodine bila pacijent, peva
č
icom Džudi Rouz. Oboje se kradomice osvr
ć
u ne bi li ustanovili koih gleda - za trenutak se moje o
č
i sretnu s o
č
ima Džudi Rouz. Pedesetih godina Džudi Rouz se proslavila plo
č
ama na kojima je snimila niz satiri
č
nih balada o pseudointelektualnom životu u Njujorku. Kreštavim i namerno nemuzikalnim glasom ona je pevala sagu0 jevrejskoj devojci koja poha
đ
a
č
asove u Novoj školi,
č
ita Bibliju zbog njene proze,diskutuje u krevetu o Martinu Buberu i zaljubljuje se u svog psihoanaliti
č
ara. Ona se i samasada našla u ulozi lika koji je stvorila.Osim psihoanaliti
č
ara, njihovih supruga, posade i nekoliko jadnih, broj
č
ano znatnonadja
č
anih laika, tu je bilo i dece analiti
č
ara koja su pošla s roditeljima da bi se malo provozala. Sinovi su uglavnom bili pubert"etlije smrknutih lica, odeveni u "zvoncarice", skosama do ramena, koji su svoje roditelje gledali sa tolikom dozom cinizma i prezira da se togotovo moglo opipati. Setila sam se sebe kako sam, kad sam kao tinejdžerka putovala saroditeljima u inostranstva, stalno pokušavala da se pretvaram da oni nisu sa mnom.Pokušavala sam da ih izgubim u Luvru! Izbegavala sam ih u pala ti Ufici!Pokušavala sam da sanjarim nad koka-kolom u pariškom kafeu i da se pretvaram da ti glasniljudi za susednim stolom nisu - iako je bilo jasno da jesu - moji roditelji. Pretvarala sam se,znate, da sam izgnanik Izgubljene generacije, dok mi roditelji sede na metar od mene. Eto meopet u svojoj vlastitoj prošlosti, ili u ružnom snu, ili gledam neki ružan film: Analiti
č
ar ili Sinanaliti
č
ara. Okružuje me pun avion pera
č
a mozga i moj pubertet. Nasukala sam se u vazduhuiznad Atlantika sa sto sedamnaest psihoanaliti
č
ara, od kojih su mnogi imali priliku da
č
ujudugu, tužnu pri
č
u mog života, i nijedan od njih se nje više nije se
ć
ao. Idealan po
č
etak zano
ć
nu moru u koju
ć
e ovo putovanje da se pretvori.Putovali smo u Be
č
, a prilika je bila od istorijskog zna
č
aja. Pre nekoliko vekova i prenekoliko ratova, 1938. godine, Frojd je pobegao iz svoje
č
uvene sobe za konsultacije u Berg