You are on page 1of 172

REME

RIP
P

KEMIJA 1
PRIPREMILA
KATA MILIĆ

Zagreb, 2006.

provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Nakladnik

PRIPREME , Zagreb, 1. Ferenščica 45


tel.: (01) 24 50 904, 24 52 809, 091 51 36 794

Skripta služi isključivo za internu uporabu na tečajevima koji


se, u okviru PRIPREMA , održavaju kao pripreme za
polaganje razredbenog ispita na svim fakultetima na kojima
se piše razredbeni test iz kemije. Zabranjeno je kopiranje i
prodavanje ovog materijala ili njegovih dijelova.

provided by www.perpetuum-lab.com.hr
TVARI

Tvari su materijali od kojih je izgrađen svijet koji nas okružuje, a prepoznaju se po njihovim
znakovitim svojstvima. Izvori tvari su zemlja, voda, zrak i biljke.
klorofil
Reakcija fotosinteze: 6CO 2 + 12H 2 O ⎯⎯⎯⎯⎯→
sunčevo svjetlo
C6 H12 O6 + 6O 2 + 6H 2 O

Podjela tvari:
1) smjese - homogene
- heterogene
2) čiste tvari - spojevi – različiti atomi
- elementi – istovrsni atomi
- metali
- nemetali

Rasprostranjenost elemenata:
- u Zemljinoj kori: O 2 – 46.6 %, Si – 27.7 %, Al – 8.1 %, Fe – 5 %, Ca – 3.6 %
- na planetu Zemlja: Fe – 34 %, O 2 – 29.5 %, Si – 15.2 %, Mg – 12.7 %, Ni – 2 %
- u svemiru: H 2 – 60.4 %, He – 36.6%

Prijelaz agregatnih stanja:

H > 0 endoterman proces = troši se toplina


sublimacija
taljenje isparav.
s l g
kristal. kond.
desublimacija ili ukapljivanje
H < 0 egzoterman proces = oslobađa se
toplina

Metode razdvajanja tvari:


- filtracija, destilacija, ekstrakcija, kromatografija, sublimacija, dekantacija.
sublimacija: I (s) ⎯⎯ ∆ → I (g) - promjena agregatnog stanja!!!
2 2

∆ → NH (g) + HCl(g) - promjena kemijske veze, nastaju novi spojevi!!!


NH 4 Cl(s) ⎯⎯ 3
ionski spoj molekulski spojevi

Struktura tvari određuje se difrakcijom rendgenskih zraka (rendgenska kristalografija) ili x-


zraka.

Atomi i molekule
Građu atoma otkrio je E. Rutherford (1871-1937). Otkrio je α, β, γ čestice.

α - čestice – pozitivno nabijene čestice, jezgra helija 42 He2+ .


Emisijom α čestica atomski broj Z smanji se za 2, a maseni broj A za 4.
238
92 U − 42 He 2 + → 234
88Th − torij

β - čestice su negativno nabijene čestice odnosno elektroni e − .


Emisijom β čestica nastaju izobari tj. čestice različitog atomskog broja, a istog masenog broja.
β čestice nastaju raspadom neutrona, n0 prema jednadžbi:

1 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
(e− ) (e− )
+
n → β +p
0
, primjer 146 C − β → 147 N - izobari
234 − 234
90Th −e → 91 Pa (protaktnij) − izobari

Emisijom e− uvijek se povećava Z za 1, a masa A ostaje ista, znači uvijek nastaju izobari.

γ - čestice su elektromagnetski valovi, neutralne čestice ne ioniziraju, ali posjeduju znatno veću
prodornost.

SUBATOMSKE ČESTICE: p + , e− , n 0
NUKLEONI: p + , n 0
ELEMENTARNI NABOJ: e = 1.602 ⋅ 10−19 C [ kulon ]
Toliki je pozitivni naboj na p + i toliki negativni naboj na e− .
Promjer jezgre 10−14 m ⎫⎪ d (atom) 10−10 m
−10
⎬ = −14 = 104
Promjer atoma (elektronski omotač) 10 m ⎪⎭ d ( jezgra) 10 m
Promjer jezgre je 10 000 puta manji od promjera atoma. Svaki atom je definiran atomskim
brojem Z i masenim brojem A.
A
ZX Z = N (p + ) = N (e − )
A = N (n 0 ) + N (p + )
27
13 Al Z = N (p + ) = N (e) = 13
N (n 0 ) = A − Z = 27 − 13 = 14
Ukupan broj nukleona je 27 tj A.
Ukupan broj elementarnih čestica je A + Z = 27 + 13 = 40

MASA ATOMA – smještena u jezgri: 99.95 % mase atoma, masa e − je zanemariva prema
masi nukleona. Masa atoma određuje se pomoću MASENOG SPEKTROGRAFA, danas se zove
SPEKTROMETAR MASE.

Značajke elementarnih čestica


Elementarna Znak čestice Masa čestice Relativna masa Naboj čestice Nabojni broj
čestica (apsolutna) m/ mu Q/C Q
Z=
e
proton p+ 1, 673 ⋅ 10−27 kg 1 +1, 602 ⋅ 10−19 +1
elektron e− 9,109 ⋅ 10−31 kg 1 −1, 602 ⋅ 10−19 –1
0 ili
1836
neutron n0 1, 675 ⋅ 10−27 kg 1 0 0

Z) Izračunaj količinu elektriciteta što ga ima sulfidni ion S2 − .


Z=2
Q = Z ⋅ e = 2 ⋅ (−1, 602 ⋅ 10−19 C ) = −3, 204 ⋅ 10−19 C

ZAPAMTI (VAŽNO)
e− vanjske valentne ljuske - odreduju kemijska
OMOTAC svojstva elemenata
e − unutarnjih ljusaka

e– vanjske valentne ljuske – određuju kemijska


ATOM protoni - N(p + ) - odreduje vrstu atoma
JEZGRA
neutroni - N(n 0 ) - odreduje izotope elemenata

OMOTAČ svojstva elemenata


e– unutarnjih ljusaka
ATOM
protoni – N(p+) – određuje vrstu atoma
JEZGRA
neutroni – N(n0) – određuje izotope atoma

2 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Atomi su električki neutralni.

Veličina atoma
- najmanji atom vodik: d (H) = 74,6 pm, 1 pm = 10−12 m = 10−10 cm
- najveći atom cezij: d(Cs) ~ 300 pm
ma 1
masa atoma - ma : ma = Ar ⋅ mu , Ar = , mu = ma 12C
mu 12
mu = 1,6605 ⋅ 10−27 kg =1,6605 ⋅ 10−24 g
mf
masa molekule - m f : m f = M r ⋅ mu , M r =
mu
NUKLIDI – atomi određenog sastava jezgre. Mogu biti IZOTOPI i IZOBARI.
Izotopi (često se zovu nuklidi)
Izotopi su atomi istog elementa koji imaju jednak broj p + (Z), a različiti broj n 0 (A).
Primjer su izotopi vodika – polinuklidni element.
- obični vodik, procij 11 H - stabilan, jedini atom koji nema neutron
- nalazi se u H 2 O , ima ga ~ 99 %
- teški vodik, deuterij 21 H ili 21 D - stabilan, nalazi se u teškoj vodi D 2 O
- superteški vodik, tricij - 31 H (ili 31T ) – nestabilan, tj radioaktivan, zato se sintetizira iz
deuterija: 21 H + 21 H → 31 H + 11 H
Polinuklidni elementi – imaju više izotopa
Mononuklidni elementi - imaju jedan izotop (samo dvadesetak elemenata) Na, Al, F, P, Be
Radioaktivni elementi, npr tricij, znači da mu se jezgra spontano raspada.
Izotopi imaju - isto: N (p + ), N (e − ) , atomski broj i kemijska svojstva.
- različito: N (n 0 ) , maseni broj i različita fizikalna svojstva.
Vodik gradi iste spojeve ali različita su fizikalna svojstva tih spojeva, npr H 2 O i D 2 O .

Izobari
Izobari su atomi koji imaju isti maseni broj A, a različiti atomski broj Z.
Primjer 124 124 124
50 Sn 52Te 54 Xe - izobari
Izobari imaju različita fizikalna i kemijska svojstva.

Z) Kako se zovu atomi a) 39 K i 40


K , b) 40 Ca i 40
K
39 40
a) 19 K i 19 K - izotopi
40 40
b) 19 K i 20 Ca - izobari

Z) Silicij ima 3 izotopa. Podaci su u tablici.


A r izotopa Maseni udio izotopa / %
27,977 92,23 = 0,9223
28,976 4,67 = 0,0467
29,974 3,10 = 0,0310
Izračunaj prosječnu A r silicija.
A r (Si) = W1 A r1 + W2 A r 2 + W3 A r 3
A r (Si) = 0,9223 ⋅ 27,977 + 0,0467 ⋅ 28.976 + 0,0310 ⋅ 29,974
A r (Si) = 28.09

Z) Klor ima 2 stabilna izotopa 35 Cl i 37


Cl . Izračunaj maseni udio izotopa klora, ako je
A r (Cl) = 35, 45 (prosječni PSE).

3 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
W1 + W2 = 1 ili X 1 + X 2 = 1 ili X 1 % + X 2 % = 100%
W1 = 1 − W2 brojevni udio
W1 + W2 = 1
Ar (Cl ) = W1 Ar1 + W2 Ar 2
35, 45 = (1 − W2 ) Ar1 + W2 Ar 2
35, 45 = 35 − 35 W2 + 37W2
2W2 = 0, 45
W2 = 0, 225 = 22, 5 %
W1 = 1 − 0, 225 = 0, 775 = 77, 5%

ELEKTRONSKI OMOTAČ ATOMA

Vjerojatnost nalaženja e − oko jezgre prikazuje se u tzv. elektronskim oblakom koji nije
svugdje jednake gustoće.

Bohrov model atoma:


Elektroni u elektronskom omotaču nemaju jednak sadržaj energije.
Raspoređeni su u sedam ljusaka ili energetskih razina
- oznake: n = 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ili K, L, M, N, O, P, Q

E raste prema vanjskoj ljusci


− −
jezgra e e pobudeno stanje (10−8 s )

osnovno ili
stacionarno stanje

U stacionarnom stanju atom ne apsorbira niti ne emitira energiju.


Najmanja količina energije koju e − apsorbira je kvant energije ili kvant zračenja.
c
E = h ⋅ν = h ⋅ E – energija zračenja
λ −
h = Planckova konst. = 6, 626 ⋅ 1034 J ⋅s
ν = frekvencija
c = brzina svjetlosti
λ = valna duljina

Kad se e vraća iz pobuđenog u stacionarno stanje emitira energiju točno određene valne
duljine linijskog spektra. Linijski spektar (bojenje plamena) znakovit je za svaku tvar jer mu je
izvor u atomima. Kod linijskog spektra vide se pojedinačno jasno obojane crte.
Kontinuirani spektar je spektar duginih boja, takav spektar daju sve užarene čvrste tvari, on
nije znakovit za pojedinu tvar (linijski spektar)
Linijski spektar je kvalitativna metoda dokazivanja elemenata: npr – Na – žut, Ca – crven, Cs –
plav, Ba – zelen …

podljuske: s p d f
orbitale: s p d f ili grafički
Orbitale u istoj podljusci nemaju isti sadržaj E. Maksimalan broj e− u jednoj orbitali je 2 ↑↓ ,
suprotnog ili antiparalelnog spina (vrtnja)
- apsorpcija i emisija energije zbiva se samo pri prijelazu e − s jedne energetske ravnine na
drugu.
Broj orbitala: s – jedna
p – tri p x , p y , p z

4 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
d – pet
f – sedam

P) Koliko u jednoj p, d, f orbitali može biti e − ?


U jednoj p, d, f orbitali može biti 2 e− antiparalelnog spina.

Građa ljusaka i redosljed popunjavanja orbitala – pravilo dijagonale


n=1 s

n=2 s p

n=3 s p d

n=4 s p d f

n=5 s p d f

n=6 s p d

n=7 s p

Maksimalan broj e− u jednoj ljusci je 2n 2 , n = broj ljusaka. To vrijedi do n = 4.


n = 1 ⇒ 2 n 2 = 2 e−
n = 2 ⇒ 2 ⋅ 22 = 8 e −
n = 3 ⇒ 2 ⋅ 32 = 18 e −
n = 4 ⇒ 2 ⋅ 42 = 32 e −
n = 5 ⇒ 2 ⋅ 52 = 50 e− − ne mogu se e − rasporediti!!!
Elektronska konfiguracija – raspored e− po ljuskama i orbitalama.

Z) Na oba načina prikaži e.k. a) H, b) He, c) N, d) O, e) Fe, f) Fe 2 + g) Fe3+ h) Cu


e) Cl−

s s
1H n = 1 ↑ 1s1 2 He n = 1 ↑↓
a) b)

⇒ Stabilnije stanje je ako je s – orbitala popunjena, takav element ima veću Ei (energiju
ionizacije)
Ei (He) > Ei (H)
s p

c) 7 N n = 2 ↑↓ ↑ ↑ ↑ -Hundovo pravilo – maks. broj nesparenih e u p, d, f orbitali
n = 1 ↑↓ 1s 2 2 s 2 2 p3 [ He ]

d) ↑↓ ↑↓ ↑ ↑
8O
1s 2 2 s 2 2 p 4 [ He]
n = 1 ↑↓

⇒ Stabilnije stanje je ako je u p orbitali 3e− nesparen, takav element ima veću Ei od
elemenata čije p – orbitale imaju 4 e− .
E i (N) > E i (O)

5 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
e) 26 Fe s p d
n = 4 ↑↓ 1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p 6 4 s 2 3d 6 [ Ar ]

n = 3 ↑↓ ↑↓↑↓↑↓ ↑↓ ↑ ↑ ↑ ↑
n = 2 ↑↓ ↑↓↑↓↑↓
n = 1 ↑↓

f) 26 Fe
2+
1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p6 3d 6 [ Ar ]⎫


⎬ Pazi! Prvo se prazni 4s, a iza toga 3d.

g) 26 Fe
3+
1s 2 s 2 p 3s 3 p 3d [ Ar ] ⎪⎭
2 2 6 2 6 5

Stabilnije stanje Fe3+ nego Fe 2+ (manji broj e − )

h) 1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p6 4 s1 3d10 − stabilnije stanje


29 Cu

1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p6 4 s 2 3d 9 − nestabilnije stanje
Od pravila dijagonale odstupaju i Cr, Ag, Au koji imaju u s orbitali jedan elektron!
i) 17 Cl

1s 2 2 s 2 2 p 6 3s 2 3 p6 [ Ar ]
Cl− i Ar su izoelektronske čestice tj. čestice koje imaju isti broj e− [18 e − ].

Z) Koje od sljedećih čestica su izoelektronske s Na + : K, Mg 2+ , Al3+ , F− , O 2− , Br − , Ag ?


Izoelektronske s Na + : Mg 2 + , Al3+ , F− , O 2 − .

Z) Koliko nesparenih e− u d – orbitali ima a) Fe b) Ti c) Ni d) Mn


a) Fe – 4 nesparena e −
b) Ti – 8 nesparena e−
c) Ni – 2 nesparena e −
d) Mn – 5 nesparenih e−


Z) Elektronska konfiguracija kloridnog iona 17 Cl je:
2 2 6 2 5
a) 1s 2 s 2 p 3s 3 p
b) 1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p5

Z) Koliki je broj e − u jednoj p – orbitali: a) 8 b) 4 c) 2 d) 6

PERIODNI SUSTAV ELEMENATA (PSE)

Elementi u suvremenom PSE poredani su prema porastu atomskog broja Z (protonski broj).
- 18 grupa – elementi iste grupe slična kemijska svojstva – periodički se ponavljaju
- 7 perioda – elementi iste periode imaju isti broj ljusaka

Periodičnost fizikalnih svojstava:


d – promjer atoma [pm]
Ei – energija ionizacije [ K J mol −1 ]
Ea – afinitet prema e − [ K J mol −1 ]

Elektronegativnost je realan broj (jedinica elektronegativnosti jednaka je jedan).

6 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
a) Promjer atoma

G
PADA raste privlačna sila
P
R
A
S
T
E
pada privlačna sila

b) Energija ionizacije – energija koju valja dovesti atomu ili pozitivno nabijenom ionu u
plinovitom stanju za udaljavanje e− . Proces je uvijek endoterman, ∆H > 0.

G
RASTE He
P
P Mg(g) - e - Mg+(g) ... IE
A
1s 2
Mg+(g) - e-
}
i II > I
Mg2+(g) ... IIEi Ei Ei
D
A Najveca Ei!

Cs Najmanja Ei !

s p s p
Be N
}Ei (Be) > Ei (B) }Ei (N) > Ei (O)
B O

Ei su veće za atome sa sparenim s-elektronima ili s tri nesparena p-elektrona u valentnoj


ljusci, jer su takve konfiguracije energetski povoljnije (manje Ei).

c) Elektronski afinitet – definiran je prirastom energije (oslobodi se) u procesu u kojem se


slobodnom atomu ili pozitivnom ionu dovede e− u plinovitom stanju. Proces je
egzoterman ∆H < 0.
G
RASTE
P F
P Cl Klor ima najveći afinitet zbog toga što u odnosu
A na fluor ima veći promjer, rjeđi elektronski oblak
D i lakše primi e– do okteta!
A

Z) Pomoću jednadžbi prikaži nastajanje oksidnog iona O 2− .


Prema Hessovom zakonu
I O (g) + e − → O − (g) ∆H = −141 K J mol −1 ⎫⎪ ukupna entalpija jednaka je
⎬+ zbroju svih entalpija po
II O − (g) + e − → O 2− (g) ∆H = +844 K J mol −1 ⎪⎭
koracima.
O (g) + 2 e − → O 2− (g) ∆H = +703 K J mol −1
Z) Na temelju promjene entalpije zaključi koji atom ima najveći afinitet prema e − .
a) F(g) + e − → F− (g) , ∆H = −333 K J mol −1
b) Cl(g) + e − → Cl− (g) , ∆H = −348 K J mol −1 ⇒ Najveći afinitet jer je oslobođeno
najviše energije (najveća |∆H|)
c) Br(g) + e − → Br − (g) , ∆H = −324 K J mol −1
d) I(g) + e − → I − (g) , ∆H = −2 K J mol −1

7 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
d) Elektronegativnost – mjera za silu (sposbnost) kojom atom privlači e − od atoma s kojim
se kemijski spaja.
G
RASTE
P F 4,0 najelektronegativniji element
P
A
D
A

Cs 0,7 najelektropozitivniji element

⇒ metali – imaju malu Ei , Ea i elektronegativnost.


⇒ nemetali – imaju veliku: Ei , Ea i elektronegativnost.
⇒ metali – reducensi – najači reducens litij.
⇒ nemetali – oksidansi – najjači oksidans F2 .
F2 > O 2 > Cl2 > N 2 > Br2 > S - šest najelektronegativnijih elemenata – jaki oksidansi.

Z) Kako se mijenja polumjer atoma


a) Na, P, Cl
b) O, F, N

Z) Koji će atom jače privlačiti zajednički elektronski par?


a) Si i O b) C iH c) As i Cl d) Cl i Sn

Z) Svrstaj sljedeće veze od najkraće do najdulje:


Cl – Cu, Br – Br, F – Cl, Cl – O, H - F

VEZE IZMEĐU ATOMA I MOLEKULA

Vrste kemijske veze: kovalentna, ionska, metalna


⇒ Kemijske veze nastaju kao posljedica elektrostatskog privlačenja – elektrostatske su
prirode - privlačenje
+ i
Kovalentna veza
nemetal + nemetal → molekule (molekulski kristali).
Kovalentna veza nastaje između nemetala. Oktet se postiže stvaranjem zajedničkih
elektronskih parova. Produkti su molekule (molekulski kristali).

Jednostruka kovalentna veza


Lewisovi simboli H + H H H, H H, H 2

Najčvršća jednostruka kovalentna veza jer je najkraća, 74 pm, a to je u molekuli H 2 .


Cijepanje kemijske veze uvijek je endoterman proces.

Dvostruka kovalentna veza


nepodjeljeni elektronski
O O parovi
2 elektronska para (podjeljena)

O O - rezonantna struktura molekule kisika – bolje prikazuje paramagnetična


svojstva kisika. Molekula kisika je paramagnetična jer ima nesparene e − .

8 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Paramagnetične tvari – mogu postati magnetične u magnetskom polju.
Dijamagnetične tvari se ne mogu namagnetizirati.
Feromagnetične tvari – trajni magneti – Fe, Co, Ni.

Trostruka kovalentna veza

N N
zajednicki elektronski parovi
Valencija atoma se određuje prema broju zajedničkih elektronskih parova.

Z) Prikaži strukture molekula pomoću Lewisovih simbola: Cl2 , C2 H 6 , C2 H 4 , C2 H 2 , CO 2 ,


CS2 , CH 4 , H 2 O , NH 3 , HCl, NHC, N 2 O 4 .
H H H H
Cl Cl C C H C C H O C O
H C C H
H H H H

H
S C S H C H H O H N H H Cl H C N
H H H
O O
N N
O O
Z) U kojoj molekuli je kovalentna veza najčvršća?

a) H 2 b) CH 4 c) HCl d) NaCl e) N2 [ N N ]

USMJERENOST KOVALENTNE VEZE

Kovalentna veza strogo je usmjerena u prostoru. Ostale veze nisu usmjerene.


CH 4 NH 3
H H2 O
N
O
C H H H
H H
H H H
Oblik: tetraedar Oblik: krnja piramida Oblik: svinut (V - oblik)
Valentni kut: 109,5° Valentni kut: ~ 107,3° Valentni kut: 104,5°
(1080)

Valentni kut ovisi o: broju atoma u molekuli, broju podjeljenih i nepodjeljenih elektronskih
parova, veličini centralnog atoma. Nepodjeljeni elektronski parovi se jače odbijaju od
zajedničkih elektronskih parova.
ODSTUPANJE OD PRAVILA OKTETA

BeCl 2 Cl Be Cl molekula! Oktet nema Be.

Oblik – linearan, α = 180°.


⇒ BeCl 2 je molekula a ne ionski spoj jer je Be dosta elektronegativan i ima relativno veliku
Ei .

9 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
BCl3
Planarna molekula – svi atomi leže u istoj ravnini – nije
Cl polarna.
= 120° Oblik - trokut
B
Cl Cl
1.4
 
1.6 3.0
AlCl3
AlCl3 − molekula!
Cl
= 120°
Al AlF3 − ionski spoj − razlika u elektronegativnosti 2.4
Cl Cl 1.6 4.0 odnosno veća od 1.8


2.4

ionski spoj > 1,8 (ili 1,9) > kovalentni spoj


Ionski spojevi imaju razliku u elektronegativnosti veću od 1.8.

SnCl2
Sn SnCl2 - plin – molekula
Cl Cl oblik molekule - V

α = 120°

PCl5
⇒ Pet el. parova oko centralnog atoma razmješta se u prostoru tako da
Cl
Cl čine trigonsku bipiramidu.
α1 = 120°
P Cl
α 2 = 90°
Cl
Cl Oblik – trigonska piramida
SF4 - oblik trigonske bipiramide – pamti!

PCl3
P Krnja piramida (kao NH3 )
α = 107°
ClCl
Cl
Fosfor ima d – orbitale, zato može stvoriti više od 4 zajednička el. para.

SF6

2
α1 = α 2 = 90°
F F
Oblik – oktaedar
S ⇒ Šest el. parova oko centralnog atoma (c.a.) tvori oktaedar.
F α1 F
F
Sumpor kao i fosfor može storiti više od 4 zajednička el. para jer ima d – orbitale.

Samo elementi koji imaju d – orbitale mogu stvoriti više od 4 zajednička el. para.

O
NO 2 ⇒ N - odstupanje od okteta
O
Polarnost molekula – nastaje kao posljedica razlike u elektronegativnosti atoma koji se
međusobno spajaju i strukture (oblika) molekule. Mjera polarnosti molekule je njen dipolni
moment µ koji se definira izrazom µ = q l gdje je l razmak između dva točkasta električna
naboja +q i –q. Jedinica za dipolni moment je C m. Kod nepolarnih molekula je dipolni
moment jednak nuli jer je razmak između naboja jednak nuli tj. težište pozitivnog i

10 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
negativnog naboja se nalazi u istoj točki. Naprimjer, molekula vodika H2 ( H H ) je nepolarna
jer je građena od atoma jednake elektronegativnosti (el. par je točno na sredini između
protona!). Navedimo još nekoliko primjera nepolarnih molekula:
O O nepolarna

O C O nepolarna jer je simetricna!

S C S nepolarna - simetricna (linearna).

H ⎫

H C H nepolarna - simetricna ⎪

H ⎪
⎪ Svi ugljikovodici su
⎬ nepolarni spojevi!
H C C H nepolarna - simetricna ⎪

H H ⎪
C C nepolarna - simetricna ⎪
H H ⎪

N2 H4
H H
N N hidrazin nepolarna - simetricna
H H
U drugu ruku molekula HCl (crtež) je polarna! Očito, ona je građena od atoma
različite elektronegativnosti. Zajednički elektronski par pomaknut je δ+ δ−
(bliže) prema elektronegativnijem atomu - nije na sredini! H Cl

DIPOLNI MOMENT: µ > 0 – veći od nule kod dipola


O
+
O ozon je dipol
2δ −
O
O DIPOL (najpolarnije otapalo)
H δ+ Hδ+
δ− ⎫
3δ- CH3 − O dipol ⎪
N ⎪
H ⎪
H H + DIPOL δ+ ⎪ svi alkoholi
δ+ H + δ ⎬ su dipoli
δ δ− ⎪
CH3 − CH2 − O dipol ⎪
H ⎪
δ+ ⎪

⇒ Nepolarne su sve molekule građene od atoma iste elektronegativnosti ili ako su simetrične
H 2 , O 2 , N 2 , Cl2 , Br2 , I 2 , C2 H 6 , C 2 H 4 , C2 H 2 , CO 2 , CS2 .
Dipoli su sve molekule građene od atoma različite elektronegativnosti: H 2 O > HF > NH3 -
(najpolarnija voda), svi alkoholi su dipoli zbog -OH skupine.

VODIKOVA VEZA (most)


Vodikova veza je veza koja nastaje između atoma vodika i jednog jako elektronegativnog
atoma druge molekule (F, O, N, Cl).
Vodikova veza je elektrostatske prirode (slaba privlačna sila).
Molekule koje imaju vodikovu vezu imaju POVIŠENO VRELIŠTE. Vodikove veze mogu
povezivati (asocirati) iste ili različite molekule.

11 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z) Vodikovim vezama prikaži asocijaciju: a) 2 molekule vode b) 2 molekule amonijaka
c) molekule vode i etanola i označi vodikove veze.

a) b) duljina v.v.
O
H
δ+ H Hδ+ O
H N H
H H + N H
duljina v. v. δ+ H + δ H
δ

a) i b) – vodikove veze između molekula


c)
duljina v.v.

δ
CH3 − CH2 − O H
H + O
δ H

⇒ U ledu su sve molekule povezane vodikovim vezama. Pri zagrijavanju treba savladati
vodikove veze. Zbog vodikovih veza voda ima visoko vrelište i javlja se ANOMALIJA
VODE. Također s POVEĆANJEM TLAKA SNIZUJE SE TALIŠTE JER PUCAJU
vodikove veze.

KOVALENTNI I VAN DER WAALSOV POLUMJER


kovalentni
promjer van der Waalsov polumjer
Kovalentna veza je jača što je duljina
manja, a energija veze veća
A
A
van der
kovalentni Waalsov
polumjer promjer

Van der Waalsov polumjer je često znatno dulji od kovalentnog polumjera,

Privlačne sile između molekula su međumolekulske ili van der Waalsove.


ZA POLARNE MOLEKULE, TRAJNE DIPOLE ( H 2 O , NH3 , alkohol) govorimo o van der
Waalsovim silama. Londonove sile su van der Waalsove sile koje se javljaju između
trenutačnih i induciranih dipola tj. između molekula koje su nepolarne, npr F2 , CL 2 , Br2 , I 2 ,
H 2 , CO 2 , O 2 itd.

Van der Waalsove i Londonove sile su elektrostatske prirode.


⇒ Poredak jakosti:
kovalentna veza > vodikova veza > van der Waalsova sila
jakost vodikove veze je svega 5 – 10% kovalentne veze

12 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Jakost privlačne sile između čestica
ion - ion

- Na + , Cl -
+
ion - dipol
+
+ - + Na + , H 2 O, Na + (aq) ili [Na(H 2 O)6 ]

dipol - dipol
+ - + - CH 3 OH i H 2 O, H 2 O, NH 3
vodikova veza
dipol - inducirani dipol

+ - + - H 2 O i CO 2 O=C=O
inducirani - inducirani
dipol dipol
+ - + - CO 2 i CO 2

⇒ Privlačne sile određuju agregatno stanje tvari, a isto tako i brzinu kemijske reakcije,
vrelište i talište tvari. Sve privlačne sile između čestica su ELEKTROSTATSKE
PRIRODE.
t/°C t/°C
200
H 2O
100 160
AsH 3 SbH 3 120
HF
19.5 H 2 Te 80
0
-33 NH 3 H 2S H 2Se 40
HCl HBr HI 0
-100 PH 3
SnH 4 -40
GeH 4 -80
CH 4 SiH 4
-120
-200 -160
2 3 4 5 perioda
-200
Vrelište raznih spojeva vodika (na apscisi je
perioda ili Mr) -240
Više vrijednosti vrelišta fluorovodika, vode i -273
1 2 3 4 5 perioda
amonijaka od ostalih hidrida iste grupe ili M r
upućuju na to da između njihovih molekula Grafički prikaz ovisnosti vrelišta
djeluju vodikove veze. Kad ne bi bilo plemenitih plinova i halogenih elemenata o
vodikovih veza, voda bi, na primjer, pri relativnoj atomskoj odnosno molekulskoj
standardnim uvjetima bila plin (vidi crtkanu masi.
liniju), pa oceani, rijeke i jezera ne bi
postojali, a kiša ne bi padala. Vrelišta halogenih elemenanta i plemenitih plinova
Element tv/°C Element tv/°C
F2 (g) -187,0 He(g) -268,9
Cl 2 (g) -34,6 Ne(g) -246,0
Br (g) 58,78 A(g) -185,2
2
I 2 (g) 183,0 Kr(g) 152,3
Xe(g) 108,1

Razmisli i odgovori:
Z-1) Dva nesparena e − u d – podljusci ima atom s atomskim brojem:
a) 29 b) 12 c) 21 d) 28 e) 14

13 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z-2) Izoelektronske čestice s K + su: He, Cl− , Mg 2+ , Al3+ , O 2− , S

Z-3) Elementi prve skupine PSE:


a) grade amfoterne spojeve
b) njihovi atomi imaju relativno malu Ei
c) njihovi atomi imaju relativno veliku Ei
d) njihovi atomi imaju veliki afinitet prema Ei

Z-4) Najvišu prvu Ei ima:


a) 1s1 b) 1s 2 c) 1s 2 2 s1 d) 1s 2 2 s 2 2 p1

Z-5) Pravilo okreta za centralni (središnji) atom nije zadovoljen u:


a) NH3 b) CO 2 c) BF3 d) H 2 S d) CH3 − OH e) SiO 2

Z-6) Koji od navedenih iona ima najmanji radijus?


a) Al3+ , b) Mg 2+ , c) Na +

Z-7) Koja molekula nema dipolno svojstvo: H 2 O , CO 2 , SO 2 , CH3 OH

Z-8) Isključivo nepolarne molekule pokazuje niz:


a) HCl, H 2 , CO 2 b) CO 2 , NO, BeF2 c) CO 2 , N 2 , CCl 4 d) CCl4 , BeF2 , HCl

Z-9) Poredaj sljedeće spojeve po jakosti vodikove veze: SbH3 , PH3 , AsH3

Z-10) Najveće vrelište ima: a) HI b) H 2 O c) HBr d) HF e) HCl

Z-11) U kojoj od navedenih molekula nema dvostruke kovalentne veze?


a) SO 2 b) CO 2 c) C2 H 4 d) CHCl3 e) C2 H 2 Cl2

Z-12) Linearna molekula nije:


a) CO 2 b) BeF2 c) C2 H 2 d) H 2 S

Z-13) Vodikova veza:


a) je kovalentna veza između vodika i halogenih elemenata
b) spaja molekule metala
c) spaja molekule metanola
d) je kovalentna veza u molekuli vodika.

Z-14) Vodikova veza može nastati između molekula


a) CH 4 i CH 4 b) H 2 i H 2 c) H 2 O i NH3 d) H 2 O i CH3 OH

Z-15) U kojem je od navedenih parova najmanja razlika u veličini radijusa:


a) Li + i Cl− b) Li + i Br − c) Li i Br d) Li i Cl

Z-16) Usporedi vrelište:


a) halogenih elemenata
b) plemenitih plinovi
c) hidrida (spojevi s vodikom) 14, 15, 16 i 17 grupe PSE. (svaku grupu posebno a ne
međusobno). Napiši formule navedenih hidrida i imenuj ih.

Z-17) Prikaži strukturu: fosfina PH 3 , arsina AsH 3 , stibina SbH 3 , bizmutina BiH 3 i
amonijaka NH3 .

14 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z-18) Prikaži strukturu: metana CH 4 , silana SiH 4 , germana GeH 4 , stanana SnH 4 , i plumban
PbH 4 .

Z-19) Prikaži asocijaciju 5 molekula HF.


F F F
H H H H
F H
140° F

Z-20) Poredaj ione F− , Br − , Cl− , I − prema porastu njihovih redukcijskih svojstava.


[ F− < Cl− < Br − < I − ]

Z-21) Točna tvrdnja je


a) kisik je elektronegativniji od sumpora
b) SO 2 je ionski spoj
c) molekule CO 2 su polarne
d) ugljik je elektronegativniji od klora
e) u kemijskoj reakciji gustoća el. oblaka ostaje nepromjenjena

Z-22) Koji od navedenih spojeva je nemoguć: OF2 , SF6 , FO 2 , S6 F , SCl2, SCl6?

Z-23) U kojem paru čestice imaju najsličnija kemijska svojstva:


a) K + i Na + b) Na i Mg c) 16 O i 17 O

Z-24) Koji od nizova pokazuje jačanje oksidativnih sposobnosti halogenih elemenata:


a) F > Cl > Br > I b) I > Br > Cl > F c) F > Br > Cl > I d) I > Cl > Br > F

Z-25) Koja od sljedećih vrsta sadrži 27 p + i 24 e− : a) Al b) Co3− c) Cr 3+ d) Co3+

Z-26) Skup elemenata koji su najskloniji stvaranju kationa s jediničnim nabojem su:
a) alkalozemni (zemnoalkalijski) metali
b) elementi d – bloka
c) alkalijski metali
d) halogeni

Z-27) Ako u pojedinoj grupi PSE raste atomski broj tada


a) raste atomski radijus
b) raste Ei
c) raste elektronegativnost
d) smanjuje se ionski radijus

Z-28) Vodikova veza postoji među molekulama: a) etanola b) benzena c) etil-acetata


e) n-pentanona

Z-29) Četiri atoma klora piše se ovako:


a) 4Cl2 b) 4Cl c) Cl4 − d) 2Cl2

Z-30) Građu trostrane piramide ima: a) BeCl2 b) BF3 c) H 3 O + d) H 2 O

H O+ - točan odgovor je c.
3
+
O
H H
H

15 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
1 18

H 0, 037
H − 0, 0208 He 0,050
H+
2 13 14 15 16 17

Li 0,152 Be 0,111 B 0,080 C 0,077 N 0,074 O 0,074 F 0,071 Ne 0,065


Li +
0, 068 Be 2+
0,035 C 4−
0,260 N3+ 0,171 O2− 0,140 F− 0,136

Na 0,186 Mg 0,160 Al 0,143 Si 0,118 P 0,110 S 0,103 Cl 0,099 Ar 0,095


Na +
0, 097 Mg 2+
0, 066 Al3+ 0,051 P3− 0,212 S2 − 0,184 −
Cl 0,181

K 0, 227 Ca 0,197 Ga 0,122 Ge 0,123 As 0,125 Se 0,116 Br 0,114 Kr 0,110


K + 0,133 Ca 2 + 0,099 Ga3+ 0,062 Se2 − 0,191 Br − 0,196

Rb 0, 248 Sr 0, 215 In 0,163 Sn 0,141 Sb 0,145 Te 0,143 I 0,133 Xe 0,130


Rb + 0,147 Sr 2 + 0,112 In 3+ 0,081 Sn 2 + 0,093 Sb3+ 0,076 Te2 − 0,218 I − 0, 220

Tl 0,170
Cs 0, 265 Ba 0, 217 Tl+ 0,147 Pb 0,175 Bi 0,155 Po 0,118 Rn 0,145
Cs + 0,167 Ba 2 + 0,134 Tl3+ 0,095 Pb2 + 0,120 Bi3+ 0,096

d - prijelazni elementi
Fr Ra
Fr + 0,180 Ra 2 + 0,134

3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

V 0,131 Cr 0,125 Mn 0,137 Fe 0,124 Co 0,125 Cu 0,128


Sc 0,161 Ti 0,145 V2 + 0,088 Cr 2+
0,083 Mn 2+
0,080 Fe 2+
0,074 Co 2+
0,072 Ni 0,125 Cu + 0,096 Zn 0,133
Sc3+ 0,081 Ti2 + 0,080 V3+ 0,074 Cr 3+
0,063 Mn 3+
0,066 Fe 3+
0,064 Co 3+
0,063 Ni 2+
0,069 Cu 2+
0,072 Zn 2+ 0,074

Mo 0,136 Tc 0,135 Ru 0,133


Y 0,178 Zr 0,159 Nb 0,143 Rh 0,135 Pd 0,138 Ag 0,145 Cd 0,149
3+ 3+ 2+ +
Y 0,092 Rh 0,068 Pd 0,080 Ag 0,126 Cd 2+ 0,097

Au 0,144
La 0,187 Hf 0,156 Ta 0,143 W 0,137 Re 0,137 Os 0,137 Ir 0,136 Pt 0,139 Au + 0,137 Hg 0,150
La 3+
0,114 Pt 2 + 0,080 Au 3+ 0,085 Hg 2 + 0,110

f - unutrašnji prijelazni elementi


Ac 0,188
Ac3+ 0,118

16 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
IONSKA VEZA

Metal + nemetal → ionski spoj (ionski kristal)


formulska jedinka

metal otpušta elektrone – reducens (najjači Li)


nemetal prima elektrone – oksidans (najjači F2 )

Nastajanje ionske veze uvijek egzoterman proces.

-e
+ nabojni broj iona
K + Cl ® K + [ Cl ] = valencija
[ Ar ] [ Ar ]
kation anion

K + , Cl− i Ar su IZOELEKTRONSKE čestice – isti broj elektrona.


KATION UVIJEK MANJI od NEUTRALNOG ATOMA.
ANION UVIJEK VEĆI od NEUTRALNOG ATOMA.

Z) Usporedi veličinu (promjer) K + , Cl− , Ar .


Ar < K + < Cl− - sve čestice imaju tri ljuske
⇒ Ako je broj ljusaka isti najmanji je neutralni atom, zatim kation a najveći je anion (vidi
tablicu str. 16.).

Z) U kojem spoju se nalazi: a) samo ionska b) ionska i kovalentna c) samo kovalentna veza?
BeCl2 , Li 2 O, NaCl, AlCl3 , K 2 CO3 , NH 4 Cl, CO 2 , CH 3 COONa, CaCl 2 , KCl,
CH3 COONH 4 .
+
a) NaCl, CaCl2 , KCl, Li 2 O ⎡ ⎤
H
b) NH 4 Cl, CH3 COONa, CH 3 COONH 4 ⎢ ⎥
⎢ N ⎥
c) CO 2 , BeCl2 , AlCl3 ⎢ ⎥ Cl
⎢ H H H ⎥
⎣ ⎦

P) Između kojih skupina najlakše dolazi do stvaranja kemijske veze? [alkalijskih i halogenih
elemenata]

Z) Napiši elektronsku konfiguraciju Cu + , Mn 2+ , Mn 3+ .

Z) Ionskom vezom povezani su svi atomi u spojevima


a) natrijev oksid
b) natrijev hidroksid
c) olovni (IV) klorid
d) silicijev tetrajodid
e) olovni (II) klorid
f) germanijev (IV) klorid

⇒ Za razliku od kovalentne veze pri kojoj je gustoća elektronskog oblaka između vezanih
atoma velika, u ionskoj vezi gustoća elektronskog oblaka između nastalih iona je mala.

17 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
METALNA VEZA

Veza između metala je metalna veza.


Vezivanjem atoma metala atomi se ioniziraju te nastaju pozitivni ioni i delokalizirani elektroni
koji čine elektronski oblak. Delokalizirani elektroni provode električnu struju i toplinu.
Elektroni i ioni se privlače i tako se drži kristal zajedno.
Ionizacijom nastaju elektroni koji zauzimaju valentnu vrpcu, a vodljiva je vrpca prazna. Kod
metala su te dvije vrpce blizu, gotovo da se dodiruju, zato metali uvijek provode struju bez
obzira na agregatno stanje. Metali su vodiči prvog reda.

VODLJIVA VODLJIVA VODLJIVA


VRPCA VRPCA VRPCA

VALENTNA ∆E = energetska
VRPCA barijera ∆E
VALENTNA
VRPCA
VALENTNA
METALI
POLUVODICI VRPCA
[Si, Ge]
IZOLATORI
- dijamant
- staklo
- guma
- plastika

Energetska barijera ∆E kod izolatora je velika pa elektron nemože proći iz valentne u vodljivu
vrpcu.t/°C t/°C može proći iz valentne u vodljivu vrpcu.
Kod poluvodiča ∆E nije velika pa elektron Dijagram taljenja amfoterne
tvari (staklo)
Poluvodiči n – tipa nastaju tako da se Si (silicij) donira sa elementima 15 grupe PSE. Struju
prenose
talište elektroni (n = negativan).
t = konst završetak
Poluvodiči p tipa nastaju taljenja
pocetak tako da se
t/s Si donira sa elementiam 13 grupet/PSE.
s Struju prenose
taljenja
pozitivne šupljine (p = pozitivan).

KRISTALI

Kristal je pravilno geometrijsko tijelo, pravilne unutarnje građe, omeđeno ravnim međusobno
okomito i koso položenim plohama.
Kristalna struktura može se odrediti pomoću dijagrama taljenja koji izgleda ovako:

t/°C t/°C
Dijagram taljenja amfoterne
tvari (staklo)

talište
t = konst završetak
pocetak taljenja
taljenja t/s t/s

t = konst jer se sva toplina troši na razaranje kristalne rešetke.


Amfoterne tvari = tvari koje nemaju pravilnu unutarnju građu.

18 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Čistoća tvari također se može pratiti pomoću dijagrama taljenja

t/°C
A
t = konst.

kraj
pocetak taljenja
taljenja
t/s

Krivulja taljenja: A – čista tvar


B – onečišćena tvar i smjesa

KRISTALNI SUSTAVI: kubični, tetragonski trigonski heksagonski, rompski, monoklinski,


triklinski.
ELEMENTI SIMETRIJE: ravnina simetrije, os simetrije , centar simetrije.
KRISTALOGRAFSKE OSI: a, b, c. Svi kristalni sustavi imaju 3 osi, a heksagonski 4 - a, b, c,
d.
ELEMENTARNA ĆELIJA KRISTALNE REŠETKE – najmanji dio s kojim se slaganjem u tri
smjera u prostoru može izgraditi čitav kristal.

Kubični sustav ima 3 tipa elementarnih ćelija:


1
a) jednostavna: N(A) = 8 = 1 atom
8
1
b) volumno centrirana (prostorno): N(A) = 8 + 1 = 2 atoma
8
1 1
c) plošno centrirana: N(A): N(A) = 8 + 6 = 4 atoma
8 2
1 1
Heksagonski sustav ima: N(A) = 12 + 2 + 3 = 6 atoma
6 2

VRSTE KRISTALA I NJIHOVA FIZIKALNA SVOJSTVA

Fizikalna svojstva ovise o načinu slaganja atoma, molekula ili iona u kristalu.
Međutim svojstva tvari ne ovise samo o vrsti elementarne ćelije već ovise i o prirodi kemijske
veze kao i o silama koje se javljaju unutar kristala. Kristali se dijele na: ionske, molekulske,
atomske te kristale metala.

IONSKI KRISTALI

- građevni elementi – ioni koji kristaliziraju u gustim slagalinama.


Primjer: NaCl – plošno centrirana elementarna ćelija. Svaki Na + okružen sa 6 Cl− i obrnuto.
Koordinacijski broj (K. B.) NaCl je 6.
CsCl – koordinacijski broj je 8. Volumno centrirana ćelija (veći atom Cs – veći koordinacijski
broj).
SVOJSTVA IONSKIH KRISTALA
- kalavost – pri udaru se lome u smjeru određene ravne plohe
- vodljivost – ne provode struju u čvrstom stanju, kao taline i vodene otopine su elektroliti
(vodiči drugog reda)
- čvrstoća, tvrdoća, talište – vrlo visoke zbog jakih privlačnih sila

19 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Privlačna sila između iona ovisi o: veličini naboja iona (upravno proporcionalno) i razmaku
između iona (obrnuto proporcionalno). Sila se određuje prema Coulombovom zakonu [Kulon].
F – privlačna sila
(+Q)(−Q)
F =k k – konstanta
r2 ±Q - naboj iona
r – razmak između iona

Z) Usporedi talište: a) NaCl i KCl b) MgO i BaO


+1 −1 +1 −1
a) tt (Na Cl) > tt ( K Cl) Talište NaCl je veće jer je umnožak naboja iona isti a razmak
2g 3g 3g 2g
između iona u NaCl manji.
+2 −2 +2 −2
b) tt ( MgO ) > tt ( BaO ) Talište veće u MgO isto kao i kod primjera a).

Z) Usporedi talište: a) CaCl2 i MgCl2 b) NaF i MgO c) Al2 O3 i MgO d) BeCl2 iCaCl2 .

Z) Ioni okruženi molekulama vode zovu se ……………… ioni, a proces ………………. .


Ako otapalo nije voda proces se naziva ………………, a takvi ioni zovu se ………………
Nadopuni.

ATOMSKI KRISTALI

- gradivi elementi – atomi


- dijamant, grafit, (fuleren C60 alotropska modifikacija). Alotropija – pojava da se ista tvar
javlja u više strukturnih oblika.
Veze između atoma – KOVALENTNA

Dijamant – svojstva:
- tvrd – najtvrđi mineral
- proziran
- krt
- ne provodi el. struju – nema slobodnih elektrona
- provodi toplinu (najbolji vodič topline)
Oblik tetraedar - visoko talište i vrelište.

Grafit – svojstva:
- mekan
- metalnog sjaja
- vodič topline i električne struje (ima slobodne elektrone)
- visoko talište
- sublimira t > 3600°C
Oblik – stvara šesterokute – slojevi povezani slabim van der Waalsovim silama
e− e−
C e− e− C C =120°C
e− C C α e− e− C
C C C

Slojevi grafita povezani su slabim van der Waalsovim silama, zato se vrlo lako troši pri pisanju
grafitnom olovkom.

Fuleren – vrlo sličan dijamantu, vrlo tvrd


Postaje supravodljiv (vodič bez otpora) ako mu se doda malo K, Rb ili Cs.
Z) Elementarna ćelija dijamanta sadrži koliko atoma: a) 4, b) 6, c) 8
Rješenje: N(C) = 8 (1/8) + 6 (1/2) + 4 = 8.

20 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z) Entalpija stvaranja dijamanata je 2 kJ mol, a entalpija stvaranja grafita je 0 kJ mol −1 . Koji
od dvije alotropske modifikacije je stabilniji? Odgovor: Stabilnija alotropska modifikacija je
grafit jer ima manji sadržaj energije.

Z) Usporedi entropiju (mjeru za nered) dijamanta i grafita.


Entropija grafita je veća jer ima delokalizirane elektrone.

Čađa – amforni oblik ugljika – nema pravilnu unutarnju građu.

MOLEKULSKI KRISTALI

Molekulski kristali su:


- molekule: Cl2 , H 2 , HCl 2 , H 2 O, S8 , P4 , I 2 (s) - sublimira, CO2(s) suhi led + plemeniti
plinovi (He, Ne, Ar, Kr, Xe).

Svojstva – mekani, netopljivi ili slabo topljivi u vodi, a slabo topljivi u organskim otapalima,
ne provode el. struju – nemaju slobodnih iona i elektrona. Nisko talište i vrelište zbog slabih
privlačnih sila između molekula zbog čega neke tvari npr. I 2 , S8 , CO2(s) - sublimiraju.

Privlačna sila ovisi o:


1) veličini i masi molekule – proporcionalno
2) udaljenosti između čestica – obrnuto proporcionalno, tj. van der Waalsova sila je jača što
su čestice bliže.
3) polarnosti molekule odnosno o mogućnosti deformacije elektronskog oblaka kod
induciranih dipola.

⇒ Važno kod određivanja tališta molekulskih kristala uzeti u obzir točke 1, 2 i 3.

Z) Usporedi tv (temperatura vrelišta) dušika N 2 i ugljičnog monoksida CO.


M r =28 M r =28
tv (N 2 ) < tv (CO)
1. M r (N 2 ) = M r (CO)
2. veličina – gotovo da nema razlike (vrlo mala)
δ+
3. polarnost: N 2 - nepolarna, CO δ − dipol
Zaključak: veća tv je kod CO.

Z) Svrstaj po porastu vrelišta:


a) Ar, He, Ne, Xe,
tv raste
b) I 2 , Cl2 , Br2 , F2
⎯⎯⎯⎯⎯⎯⎯⎯ →
a) He, Ne, Ar, Xe → b) F2 , Cl2 , Br2 , I 2
⎯⎯⎯⎯⎯⎯⎯ 
N N
g l s
tv − raste

Na str. 3 vidi grafove: ovisnost vrelišta o M r - molekulski kristali.

Z) Pomoću jednadžbe prikaži sublimaciju: a) I 2 b) CO 2


a) I 2 (s) → I 2 (g) ⎫⎪
−78 C0 ⎬ moguć reverzibilan proces!
b) CO 2 (s) ⎯⎯⎯ → CO 2 (g) ⎪⎭
CO 2 (g) → kristalizira u plošno centriranoj ćeliji kao NaCl
Između molekula I 2 , kao i molekula CO 2 - koje su inducirani dipoli djeluju slabe
Londonove sile, koje se ubrajaju u van der Waalsove sile.
Z) Koje čestice nastaju sublimacijom I 2 , a koje sublimacijom NH 4 Cl ?

21 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
KRISTALI METALA

- građevni elementi su njihovi atomi odnosno ioni i izdvojeni elektroni.


Sila što drži kristalnu rešetku privlačenje je iona i delokaliziranih elektrona.
Kristaliziraju:
- heksagonski sustav: Be, Mg, Zn
- kubični sustav – ćelije: jednostavna, plošno centrirana i volumno (prostorno) centrirana
Plošno centrirane kristaliziraju: Ca, Ni, Pt, Cu, Ag, Au.
Volumno centrirane kristaliziraju – alkalijski metali.

Udaljenost između središta najbližih iona:


a 2
a) Plošno centrirana kocka: d = , a = duljina brida
2
a 3
b) Volumno centrirana kocka: d =
2

Z) Kristalna struktura Li je volumno centrirana kocka. Duljina brida je 351 pm. Izračunaj
udaljenost između središta najbližih atoma.
a 3 351 3
d= = = 303.62 pm
2 2

Z) Srebro klistalizira u plošno centriranoj kocki. Duljina brida je 409 pm. Izračuanj udaljenost
između najbližih atoma.

Z) Alotropske modifikacije
a) su posljedica određene kristalne strukture
b) proizlaze iz svojstva kemijskih elemenata
c) ovise o izotropnom sastavu elementarnih tvari

Svojstva metalnih kristala: metalnog su sjaja, netopljivi u otapalima, topljivi samo u tekućim
metalima, metalna veza, pretežno visoko talište i vrelište, dobri vodiči struje i topline, mogu se
kovati, legirati.

Z) Najteži metal je: a) željezo b) olovo c) osmij (Os)

Z) Tvrđi metal je a) natrij b) magnezij


Magnezij je tvrđi jer u kemijskoj vezi sudjeluju 2 valentna elektrona.

POLIMORFIJA

Polimorfija je pojava (vrsta alotropije) u kojoj se ista tvar pojavljuje u više kristalnih oblika pri
promjeni vanjskog p i t. Fizikalna svojstva – različita.
Polimorfija se odnosi na SPOJEVE.
Alotropija se odnosi na ELEMENTARNE TVARI.
Polimorfija se može očitovati:
1) Kristalnoj strukturi – npr. CaCO3 - kalcit (čist i proziran, zove se dvolomac) – trigonski s.
- aragonit – rompski sustav
2) Polimorfija se može temeljiti i na promjeni kemijske veze. Npr.
t =13°C → Sn
Sn ⎯⎯⎯⎯
metalna siva modifikacija - kovalentna veza
modifikacija
Na niskim t taj prijelaz je brži, ta se pojava zove KOSITRENA KUGA.
3) Polimorfija se može očitovati kroz promjenu boje.

22 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
0
127 C
⎯⎯⎯
HgI2 ←⎯⎯ ⎯→ HgI 2
crven žut
(tetragonski) (rompski)

SiO 2 - molekula, kovalentna veza javlja se u prirodi u 3 polimorfna oblika, čija stabilnost ovisi
o tlaku i temperaturi i koji prelaze lako jedan u drugi.
Kremen, kvarc R tridimit R kristobalit

Z) Razvrstaj sljedeće kristale na: a) ionske b) atomske c) metalne d) molekulske


CO 2 (s) , Na, SiO 2 , dijamant, He, H 2 , NaCl, KNO3 , AlH 3 , S8 , HCl(g), Hg, Mg, CaO,
BeCl2 , BeH 2 , AlCl3 .

P) Metamorfna stijena je: a) granit b) dolomit ( CaCO3 × MgCO 3 ) c) lapor d) mramor


e) sadra
Metamorfna stijena je mramor. Granit je eruptivna stijena.

Z) Navedi agregatno stanje halogenih elemenata kod sobne temperature.

Z) Ako se pomješaju led i NaCl dolazi do sniženja temperature. Toplina se troši na:
a) disocijaciju vode b) hidrolizu soli c) oksidaciju kloridnih iona d) stvaranje kloridne
kiseline e) rušenje kristalne rešetke leda
Točno je e).

Z) U zatvorenom spremniku se nalazi smjesa leda i vode. Dodatkom male količine topline u taj
spremnik i dalje ostaje smjesa vode i leda.
a) temperatura sustava će narasti b) tlak pare će pasti c) tlak pare će narasti d) tlak
pare ostaje konstantan.
Točno je c).

Z) U kakvom su odnosu polumjeri atoma joda (I) i jodidnog atoma ( I− ):


a) r (I) < r ( I − ) b) r (I) = r ( I − ) c) r (I) > r ( I − )

Z) Zaokruži dvije točne tvrdnje:


a) Cl + e − → Cl− b) Na − e − → Na + , ∆H < 0 c) za endotermne procese ∆H > 0
d) H 2 O(l) → H 2 O(g) , ∆H < 0

Z) Izmjerena je temperatura vrelišta vode tv = 80°C. Vrelište je izmjereno u:


a) Splitu b) Mount Everestu c) depresija Quatara d) Zagrebu

OSNOVE KEMIJSKOG RAČUNA

1. Izračunaj masu atoma: a) zlata i b) 5 atoma sumpora!


a) b) 5 ma (S) = 5 ⋅ Ar (S) ⋅ mu
ma = Ar ⋅ mu
ma (Au) = 197 ⋅ 1, 6605 ⋅ 10−27 kg = 5 ⋅ 32 ⋅ 1,6605 ⋅ 10−27 kg
ma (Au) = 327,12 ⋅ 10−27 kg = 265,68 ⋅ 10−27 kg
ili ma (Au) = 197 ⋅ mu = 160 ⋅ mu

2. Izračunaj maseni udio kisika u FeSO 4 ⋅ 7H 2 O - zelena galica.


M r (O) 11Ar (O)
w (O, FeSO 4 ⋅ 7H 2 O) = = =
M r (FeSO 4 ⋅ 7H 2 O) Ar (Fe) + Ar (S) + 11Ar (O) + 14 Ar (H)

23 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
11,16 176
= = = 0, 6334 = 63, 34%
55,85 + 32 + 11 ⋅ 16 ⋅ 14 ⋅ 1 277,85

3. Izračuanj maseni udio vode u Na 2 SO 4 ⋅ 10 H 2 O (glauberova sol).


10 M r (H 2 O) 10,18 180
w (H 2 O, Na 2SO 4 ⋅ 10 H 2 O) = = =
M r (Na 2SO 4 ⋅ 10 H 2 O) 2 ⋅ 23 + 32 + 14 ⋅ 16 + 20 ⋅ 1 322
= 0.5590 = 55.90%

Z) Izračunaj maseni udio svih atoma u: a) Na 2 SO3 ⋅ 10 H 2 O b) CaSO 4 ⋅ 2 H 2 O . Navedi


nazive svih soli.

4. Izračunaj masu molekule: a) SO3 b) Cl2


a) b)
m f (SO3 ) = M r ⋅ mu m f (Cl2 ) = M r (Cl2 ) ⋅ mu
= [ Ar (S) + 3 Ar (O)] ⋅ mu = 5 ⋅ 32 ⋅ 1, 6605 ⋅ 10−27 kg
= (32 + 48) ⋅ 1, 6605 ⋅ 10−27 kg = 265, 68 ⋅ 10−27 kg
= 132,84 ⋅ 10−27 kg ili = 160 ⋅ mu
ili = 80 ⋅ mu
5. Izračunaj brojnost molekula CO 2 u 200 g uzorka.
(Molarna masa M za molekule ili formulske jedinke jednaka je M = M r g mol −1 )
m (CO 2 ) = 200 g
N (CO 2 ) = ?
m (CO 2 ) 200 ⋅ 10−3 g
N (CO 2 ) = n (CO 2 ) ⋅ L = ⋅L = −1
⋅ 6,022 ⋅ 1023 mol −1 = 4,55 ⋅ 1020
M (CO 2 ) 44 g mol

6. Izračunaj brojnost aluminija u uzorku mase 250 g aluminija!


(Za atome je molarna masa jednaka M = Ar g mol −1 )
m (Al) = 250 g
m (Al) 250 ⋅ 10−3 g
N (Al) = n (Al) ⋅ L = ⋅L = −1
⋅ 6,022 ⋅ 1023 mol −1 = 55,76 ⋅ 1023
M (Al) 27 g mol
7. Za uzorak sumpornog (VI) oksida mase 100 g izračunaj:
a) množinu
b) volumen pri s. u. [standardni uvjeti su: t = 0°C, p = 101325 Pa]
c) brojnost molekula SO3
d) množinu kisika
e) brojnost atoma kisika
f) brojnost molekula kisika

m (SO3 ) = 100 g a) m (SO3 ) 100 g


n (SO3 ) = = = 1, 25 mol
a) n (SO3 ) = ? M (SO3 ) 80 g mol −1
b) V 0 (SO3 ) = ? b)
c) N (SO3 ) = ? V 0 (SO3 ) = n ⋅ Vm0 = 1, 25 mol ⋅ 22, 4 dm3 mol −1 = 28 dm3
d) n(O) = ? c)
N (SO3 ) = n ⋅ L = 1, 25 mol ⋅ 6,022 ⋅ 1023 mol −1 = 7,53 ⋅ 1023
e) N (O) = ?
f) d)
n (O) = 3 ⋅ n (SO3 ) = 3 ⋅ 1, 25 mol = 3,75 mol

24 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
e) N (O) = n (O) ⋅ L = 3, 75 mol ⋅ 6, 022 ⋅ 1023 mol −1 = 22.59 ⋅ 1023
N (O) 3
ili =
N (SO3 ) 1
N (O) = 3 ⋅ N (SO3 ) = 3 ⋅ 7, 53 ⋅ 1023 = 22.59 ⋅ 1023

f) N (O 2 ) = n (O 2 ) ⋅ L
N (O 2 ) = 1,875 mol ⋅ 6, 022 ⋅ 1023 mol −1 = 11, 29 ⋅ 1023
n (O) 2
=
n (O 2 ) 1
1 1
n (O 2 ) = n (O) = ⋅ 3, 75 mol = 1,875 mol
2 2
⇒ Množina i brojnost nepoznate tvari može se izračunati preko odnosa množina ili brojnosti.
Vrijedi: N (A) : N (B) : N (C) = n (A) : n (B) : n (C)

n (A) ⋅ L : n (B) ⋅ L : n (C) ⋅ L = n (A) : n (B) : n (C)
⇒ Odnos brojnosti i množina je isti.

8. 0,2 mola CuO sadrži:


a) 30,11 ⋅ 1023 jedinki b) 1, 2044 ⋅ 1023 c) 1, 2044 ⋅ 10−23
N (CuO) = n ⋅ L = 0, 2 mol ⋅ 6, 022 ⋅ 1023 mol −1 = 1, 2044 ⋅ 1023

9. U vodi je otopljeno 5,34 g soli formule M 2 SO 4 (M = metal). Ako toj otopini dodamo
otopinu BaCl2 (u suvišku) istaložit će se 4,66 g BaSO 4 . Odredi Ar metala M.
m (M 2 SO 4 ) = 5, 34 g M 2SO 4 + BaCl2 → BaSO 4 + 2MCl
m (BaSO 4 ) = 4, 66 g m(BaSO 4 ) 4.66 g
n(BaSO 4 ) = = = 0,01997 mol
Ar (M) = ? M (BaSO 4 ) 233.3 gmol −1
n(M 2SO 4 ) 1
=
n(BaSO 4 ) 1
n(M 2SO 4 ) = n(BaSO 4 ) = 0,01997 mol
m 5.34 g
M (M 2SO 4 ) = = = 267,4 gmol −1
n 0,01997 mol
2 ⋅ x + 32 + 4 ⋅16 = 267.4
x = 85.7 [Rb ]

10. U kojoj množini bromovodika ima isti broj molekula kao u 1,8 g vode.
m (H 2 O) = 1,8 g
N (HBr) = N (H 2 O) ⇒ brojnost je ista ako su iste množine
L ⋅ n (HBr) = L ⋅ n (H 2 O)
n (HBr) = n (H 2 O)
m (H 2 O) 1,8 g
n (HBr) = = = 0,1 mol
M (H 2 O) 18 g mol −1

11. Koliko atoma Fe ima jedna molekula hemoglobina čiji je M r = 6700 ako je maseni udio
Fe u molekuli 0,333%.
M r (hem) = 67000
W (Fe) = 0, 333% = 0, 00333

25 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
N (Fe) = ?
M r (Fe) N ⋅ Ar (Fe)
W (Fe,hem) = =
M r (hem) M r (hem)
N (Fe) ⋅ 55,85
0, 00333 =
67000
N (Fe) = 3, 99 ~ 4 atoma

12. 0,1 mol helija sadrži ukupno: a) 6,022 ⋅ 1023 neutrona b) 6,022 ⋅ 1022 protona
c) 3, 01 ⋅ 1023 protona d) 1, 20 ⋅ 1023 neutrona 4
2 He
n (He) = 0,1 mol
N (p + ) = N (e − ) = 2
N (He) = n ⋅ L = 0,1 mol ⋅ 6, 022 ⋅ 1023 mol −1 = 6, 022 ⋅ 1022 atoma!
N (n 0 ) = 4 − 2 = 2
N (n 0 ) 2
= ↓
N (atom He) 1
u jednom atomu
N (n 0 ) = 2 ⋅ N (He − atom) = 2 ⋅ 6, 022 ⋅ 1022 = 1, 2 ⋅ 1023 neutrona

13. Množina 0, 5 cm3 olova je ( ρ (Pb) = 11, 5 g cm −3 ) :


a) 9,16 mol b) 5,65 mol c) 1,16 mol d) 0,027 mol
V (Pb) = 0, 5 cm3
ρ (Pb) = 11, 5 g cm −3
m (Pb) = ρ ⋅ V = 0, 5 cm3 ⋅ 11, 5 g cm −3 = 5, 75 g
m 5, 75
n (Pb) = = = 0, 0277 mol
M 207, 2 g mol −1

14. Kolika je masa Al2 (SO 4 )3 koji sadrži Avogadrov broj Al3+ iona.
N (Al3+ ) = 6, 022 ⋅ 1023 iona n (Al3+ ) 2
3+ =
n (Al ) = 1 mol n (Al2 (SO 4 )3 ) 1
m Al2 (SO 4 )3 = n ⋅ M = 1
−1
n (Al2 (SO 4 )3 ) = ⋅ 1 mol = 0, 5 mol
= 0, 5 mol (2 ⋅ 27 + 3 ⋅ 32 + 12 ⋅ 16) g mol = 171 g 2

15. Jedan mol glukoze sadrži: a) jednu molekulu C6 H12 O6 b) 6, 022 ⋅ 1023 g C6 H12 O 6
c) 6, 022 ⋅ 1023 g C atoma d) 6, 022 ⋅ 1023 molekula C6 H12 O6
Točno je d) – jedan mol bilo koje tvari sadrži 6, 022 ⋅ 1023 čestica – Avogadro!

ODREĐIVANJE FORMULE SPOJA


(EMPIRIJSKE I MOLEKULSKE)

Empirijska formula prikazuje najmanji odnos broja atoma elemenata u molekuli ili formulskoj
jedinici.
Molekulska formula prikazuje stvarni odnos broja atoma elemenata u spoju.

1. Kemijskom analizom ustanovljeno je da u nekom fosforovom oksidu maseni udio fosfora


je 0,4364. M r spoja je 283,88. Odredi molekulsku formulu spoja.
u 100 g
W (P) = 0, 4364 = 43, 64% ⎯⎯⎯⎯⎯ → m (P) = 43, 64 g
W (O) = 1 − 0, 4364 = 0, 5636 = 56, 36% → m (O) = 56, 36 g
M r (Px O y ) = 283,88

26 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Prvo izračunati množinu elemenata:
m 43, 64 g
n (P) = = = 1, 4077 mol
M 31 g mol −1
m 56, 36 g
n (O) = = = 3, 5225 mol
M 16 g mol −1
Vrijedi: N (A) : N (B) : N (C) = n (A) : n (B) : n (C)
N (P) : N (O) = n (P) : n (O)
= 1,4077 mol : 3,5225 mol / : 1,4077 (najmanji)
= 1 : 2,5 / ⋅ 2 (ako je broj polovičan množi se sa dva da se dobiju
=2:5 cijeli brojevi)
Empirijska formula: P2 O5 .
Budući da je zadan M r odrediti:
Mr 283,88 283,88 283,88 283,88
= = = = = 1, 999 ~ 2
Er Er (P2 O5 ) 2 Ar (P) + 5 Ar (O) 2 ⋅ 31 + 5 ⋅ 16 142
↑ relativna masa empirijske formule
Molekulska formula: (P2 O5 ) 2 = P4 ⋅ O10

2. Zagrijavanjem 0,05 mol hidrantne soli CaSO 4 ⋅ XH 2 O ispari sva voda. Pri tome se masa
soli smanji za 1,802 g. Koliko molekula vode sadrži formulska jedinka te hidrantne soli:
n (CaSO 4 ⋅ XH 2 O) = 0, 05 mol
m (H 2 O) = 1,802 g m 1,802 g
n (H 2 O) = = = 0,1 mol
Mf =? M 18 g mol −1
N (CaSO 4 ⋅ XH 2 O) : N (H 2 O) = n (CaSO 4 ⋅ XH 2 O) : n (H 2 O)
= 0, 05 mol : 0,1 mol / :0,05
=1 : 2
Formula spoja: CaSO 4 ⋅ 2H 2 O - gips ili sadra.

3. 0,0266 mola kiseline formule HXO3 ima masu 2,246 g. Odredi Ar (X) .
n (HXO3 ) = 0, 0266 mol m 2, 246
M (HXO3 ) = = = 84, 436
m (HXO3 ) = 2, 246 g n 0, 0266
Ar (X) = ? M r = (HXO3 ) = Ar (H) + Ar (X) + 3 Ar (O)
84, 436 = 1 + Ar (X) + 48
Ar (X) = 35, 45

Formula kiseline: HClO3 - kloratna kiselina – oksokiselina klora.

4. Spaljivanjem 0,1 mol nekog ugljikovodika (CH) nastaje 0,2 mol CO 2 i 0,3 mol vode. Odredi
empirijsku formulu.
CH+O 2 → CO 2 +H 2 O
n (CO 2 ) = 0, 2 mol
n (H 2 O) = 0, 3 mol
n(C) 1
= - ovaj odnos pri sagorjevanju CH vrijedi uvijek!
n(CO 2 ) 1
n (C) = c (CO 2 ) = 0, 2 mol
n( H ) 2
= - ovaj odnos vrijedi uvijek pri sagorjevanju CH (ugljikovodik)
n ( H 2 O) 1
n (H) = 2 ⋅ n (H 2 O) = 2 ⋅ 0, 3 mol = 0, 6 mol

27 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
N (C) : N (H) = n (C) : n (H)
= 0, 2 mol : 0, 6 mol / : 0, 2
= 1: 3
Empirijska formula: CH3 .

5. Jedan organski spoj ima empirijsku formulu CHO, ima M r = 232. Točna E f je:
a) C3 H3 O3 b) C8 H8 O8 c) C5 H5 O5 d) C6 H 6 O6 e) C2 H 2 O 2
M (CHO) 232
a) r = = 8 otkuda sljijedi da je b) točan odgovor!
Er (CHO) 29

6. Jedan organski spoj ima E f CH, a M r je 104. Koja mu je molekula formula?


E f = CH
M r (CH) = 104
M r 104
= =8
Ef 13
Molekulska formula : (CH)8 = C8 H8

7. U nekoj aminokiselini (AK.) maseni udio joda je 0,586. poznato je da se 2 mol joda nalazi u
1 mol AK. Izračunaj M (AK).
w (I) = 0, 586
n (I) = 2 mol
n (AK) = 1 mol
m (I) n (I) ⋅ M (I)
w (I, AK) = =
m (AK) n (AK) ⋅ M (AK)
2 mol ⋅ Ar (I)
0, 586 =
1 mol ⋅ M (AK)
2 ⋅ 126, 9
0, 586 =
M (AK)
2 ⋅ 126, 9
M (AK) = = 433,105 g mol −1
0, 586

8. Zagrijavanjem 2,78 FeSO 4 ⋅ X H 2 O masa se smanjila 1,26 zbog isparavanja vode. Koja je
formula spoja?
m (FeSO 4 ⋅ X H 2 O) = 2, 78 g
m (H 2 O) = 1, 26 N (FeSO 4 ) : N (H 2 O) = n (FeSO 4 ) : n (H 2 O)
m (FeSO 4 ) = (2, 78 − 1, 26) g = 1, 52 g = 0, 01 mol : 0, 07 mol / : 0, 01
1, 26 = 1: 7
n (H 2 O) = = 0, 07 mol
18 g mol −1
1, 52 g
n (FeSO 4 ) = = 0, 01 mol
151,85 g mol −1

9. 2,2 g nekog monohidroksilnog alkohola daje 280 cm3 vodika (s.u.) u reakciji s Na. odredi
molekulsku formulu spoja.
m (R- OH) = 2, 2 g
V 0 = (H 2 ) = 280 cm3 = 0, 280 dm3

28 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
2R − OH + 2Na → 2R − ONa + H 2
V0 0, 280 dm3
n (H 2 ) = = = 0, 0125 mol
Vm0 22, 4 dm3 mol −1
n (H 2 ) 1
=
n (R − OH) 2
n (R − OH) = 2 ⋅ 0, 0125 mol = 0, 025 mol
m 2, 2 g
M (R − OH) = = = 88 g mol −1
n 0, 025 mol
Formula alkohola: Cn H 2 n +1 - OH je C5 H11 - OH − penatanol - AMILNI ALKOHOL

10. Empirijska formula nekog CH je CH 2 . Gustoća ispitivanog CH je 14 puta veća od gustoće


vodika pri istim uvjetima. M r danog CH je:
a) CH 4 b) C3 H8 c) C3 H 6 d) C2 H 4 e) C2 H 6
ρ (CH) M r (CH)
= ⇒ Gustoće i M r se jednako odnose!
ρ (H 2 ) M r (H 2 )
14 M r (CH)
= Formula CH je: C2 H 4 - ETEN
1 2 ⋅1
M r (CH) = 2 ⋅ 14
M r (CH) = 28

11. Iz 0,4469 mol soli Na 2 SO 4 . X H 2 O zagrijavanjem ispari sva voda. Smanjenje mase je
7,05 g. Odredi E f spoja.

12. Analizom uzorka ZnCl2 mase 0,1356 g dobiveno je 0,5448 g cinka. Ako je Ar masa klora
35,45, koliki je Ar cinka?
n1 = n2 m (Cl) m (Zn)
=
m (ZnCl2 ) = 1,1356 g M r (Cl2 ) M r (Zn)
m (Zn) = 0, 5448 g m (Zn) ⋅ 2 Ar (Cl)
Ar (Zn) =
m (Cl) = 0, 5908 g m (Cl)
0, 5448 g ⋅ 35, 45 ⋅ 2
Ar (Zn) = = 65, 38
0, 5908 g

13. Molarna masa zraka je 29 g mol −1 , gustoća para fosfora prema gustoći zraka je 4,28.
Koliko atoma gradi jednu molekulu fosfora?
M (zrak) = 29 g mol −1 ρ (P) M (P)
=
ρ (P) 4, 28 ρ (zrak) M (zrak)
= = 4, 28
ρ (zrak) 1 N ⋅ Ar (P) ⋅ g mol −1
4, 28 =
29 g mol −1
4, 28 ⋅ 29
N (P) = =4
31

14. Uzorak 0,89 g lužine elementa alkalijskih metala otopljeno je u vodi i volumen nadopunjen
na 100 ml. Za potpunu neutralizaciju tako priređene otopine utrošeno je 44,4 ml HCl konc.
0, 5 mol dm −3 . Izračunaj molarnu masu lužine.
m (MOH)(aq) = 0,89 g
V (MOH)(aq) = 100 ml
V (HCl) = 44, 4 ml = 44, 4 ⋅ 10−3

29 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
C (HCl) = 0, 5 mol / dm −3
n = C ⋅V
n = 0, 5 mol dm −3 ⋅ 0, 044 dm3
nHCl = 0, 0222 mol
n (MOH) = n (HCl) = 0, 0222 mol
m 0,89 g
M (MOH) = = = 40, 09 g mol −1 [ NaOH ]
n 0, 0222 mol

STEHIOMETRIJA KEMIJSKIH REAKCIJA

Stehiometrija kemijskih reakcija proučava odnose množina reaktanata i produkata.


Vrijedi: N (A) : N (B) : N (C) = n (A) : n (B) : n (C)

1. Kolika je masa kalcijeva klorida potrebnog da se u reakciji sa srebrovim nitratom nastaje


12.4 g srebrova klorida.

1. Uvijek napisati jednadžbu i izjednačiti:


CaCl2(aq) + 2AgNO3(aq) → Ca(NO3)2 + 2AgCl(s)

AgNO3 – reagens za dokazivanje halogenida → nastaje bijeli sirasti talog – taložne


reakcije!
Poznato:
m (AgCl) = 12,4 g
m ( CaCl 2 ) = ?

2. Naći množinu poznate tvari, zatim usporediti množine poznate i nepoznate tvari .
m (AgCl) = 12, 4
m 12, 4 g
n (AgCl) = = = 0, 086 mol
M 143, 3 g mol −1
n (CaCl2 ) 1 - stehiometrijski koeficjent CaCl2
=
n (AgCl) 2 - stehiometrijski koefcijent AgCl
1 1
n (CaCl2 ) = n (AgCl) = ⋅ 0, 086 mol = 0, 043 mol
2 2
m (CaCl2 ) = n ⋅ M = 0, 043 mol ⋅ 110, 9 g mol = 4, 77 g
ili kraće:
n (AgCl) 2
=
n (CaCl2 ) 1
1
n (CaCl2 ) = ⋅ n (AgCl)
2
m (CaCl2 ) 1
= ⋅ 0, 043 mol
M (CaCl2 ) 2
1
m (CaCl2 ) = ⋅ 0, 043 mol ⋅ 110, 9 g mol −1 = 4, 77 g
2

2. Izračuanj masu Al2 O3 koji nastaje žarenjem 500 g Al(OH)3 .


m (Al2 O3 ) = ?
m (Al(OH)3 ) = 500 g
2Al(OH) 2 ⎯⎯ ∆ → Al O + 3H O
2 3 2

30 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
m 500 g
n (Al(OH)3 ) = = = 6, 41 mol
M 78 g mol −1
n (Al2 O3 ) 1
=
n (Al(OH)3 ) 2
1
n (Al2 O3 ) = ⋅ 6, 41 mol = 3, 205 mol
2
m (Al2 O3 ) = n ⋅ M = 3, 205 mol ⋅ 102 g = 326, 91 g

3. 30 g HgO grije se dok se ne razvije 3, 4 ⋅ 1022 molekula kisika. Kolika je masa


neraspadnutog HgO na kraju reakcije?
m (HgO) = 30 g
N (O 2 ) = 3, 4 ⋅ 1022
m (HgO) = ? neraspadnutog
2HgO ⎯⎯∆ → 2Hg + O
2
m 30 g
n (HgO) = = = 0,1385 mol - U REAKCIJI
M 216, 6 g
N 3, 4 ⋅ 1022
n (O 2 ) = = = 0, 0565 mol
L 6, 022 ⋅ 1023
n (HgO) 2
=
n (O 2 ) 1
n (HgO) = 2 ⋅ 0, 0565 mol = 0,113 mol - RASPADNUTOG HgO!
n (HgO) = 0,1385 mol − 0,113 mol = 0, 0255 - NERASPADNUT
m (HgO) = n ⋅ m = 0, 0255 mol ⋅ 216, 6 g mol −1 = 5, 52 g
Neraspadnutog HgO je 5,52 g .

4. Grijanjem se NaNO3 raspada djelomice na O 2 i NaNO 2 . Grijanjem 4,25 g NaNO3 masa


se smanji za 0,65 g. Izračunaj broj formuliranih jedinki neraspadnutog NaNO3 .
m (NaNO3 ) = 4, 25 g
m (O 2 ) = 0, 65 g
N (NaNO3 ) = ? neraspadnutog
2NaNO3 ⎯⎯ ∆ → 2NaNO + O
2 2
m 4, 25 g
n (NaNO3 ) = = = 0, 05 mol − U REAKCIJI
M 85 g mol −1
m 0, 65 g
n (O 2 ) = = = 0, 2 mol
M 32 g mol −1
n (NaNO3 ) 2
=
n (O 2 ) 1
n (NaNO3 ) = 2 ⋅ 0, 02 mol = 0, 04 − RASPALO SE

NERASPADNUTOG: n (NaNO3 ) = 0, 05 mol − 0, 04 mol = 0, 01 mol


m (NaNO3 ) = n ⋅ M = 0, 01 mol ⋅ 85 g mol −1 = 8, 5 g
N (NaNO3 ) = n ⋅ L = 0,1 mol ⋅ 6, 022 ⋅ 1022 mol −1 = 6, 022 ⋅ 1022

5. Reakcijom 10 g NaCl i 5 g AgNO3 nastaje AgCl i NaNO3 . Izračunaj:

31 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
a) mjerodavan i reaktant u suvišku
b) množinu reaktanta u suvišku – neiskorištenog
c) masu AgCl koja nastaje reakcijom
m(NaCl) = 10 g
m(AgCl) = 5 g
a) mjerodavan / suvišku – reaktant
b) n (reaktanta) = ? neiskorištenog
c) m (AgCl) = ?
NaCl + AgNO3 → AgCl + NaNO3
m 10 g
a) n (NaCl) = = = 0,172 mol − REAKTANT U SUVIŠKU
M 58 g mol −1
5g
n (AgNO3 ) = = 0, 029 mol − MJERODAVAN REAKTNANT −
169, 9 g mol −1 prema tom računamo ostalo
n (AgNO3 ) 1
=
n (NaCl) 1
n (NaNO3 ) = n (NaCl) = 0, 029 mol
b) SUVIŠAK NaCl: n ( NaCl ) = (0,172 − 0, 029) mol = 0,143 mol
c) m (AgCl) = ?
n (AgCl) 1
=
n (AgNO3 ) 1
n (AgCl) = n (AgNO3 ) = 0, 029 mol
m (AgCl) = n ⋅ M = 0, 029 mol ⋅ 143, 35 g mol −1 = 4,157 g

6. Izračunaj volumen zraka potrebnog za izgaranje 1280 g CH 4 (s.u.).


m (CH 4 ) = 1280 g
V 0 (zrak) = ?
CH 4 + 2O 2 → CO 2 +2H 2 O
ϕ (O 2 ) = 21% = 0, 21
1280 g
n (CH 4 ) = = 80 mol
16 g mol −1
n (O 2 ) 2
=
n (CH 4 ) 1
n (O 2 ) = 2 ⋅ 80 mol = 160 mol
V 0 (O 2 ) = n ⋅ Vm0 = 160 mol ⋅ 22, 4 dm3 mol −1 = 3584 dm3
V 0 (O 2 )
ϕ (O 2 ) = ϕ = volumni dio
V 0 (zrak)
3584 dm3
V 0 (zrak) =
0, 21
V 0 (zrak) = 17066 ⋅ 67 dm3 = 170, 6667 m3

7. Reakcijom amonijaka i nitratne kiseline dobije se umjetno gnojivo NH 4 NO3 . Izračunaj


masu NH 4 NO3 koja se može dobiti iz 1m 2 NH3 (s.u.) uz 80% iskorištenje.
m (NH 4 NO3 ) ?
V 0 = (NH 3 ) = 1 m3 = 1000 dm3 faktor iskorištenja

Uz 80 % iskorištenje: V 0 (NH3 ) = V 0 (NH 3 ) ⋅ η = 1000 dm3 ⋅ 0,8 = 800 dm3

32 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
NH3 +HNO3 → NH 4 NO3
V 0 (NH3 ) 800 dm3
n (NH3 ) = = = 35, 71 mol
Vm0 22, 4 dm3 mol −1
n (NH 4 NO3 ) 1
=
n (NH 3 ) 1
n (NH 4 NO3 ) = n (NH3 ) = 35, 71 mol
m (NH 4 NO3 ) = n ⋅ m = 35, 71 mol ⋅ 80 g mol −1 = 2856,8 g = 2,8568 kg

8. Koliko se grama 1,2 – dibrompropena dobije iz 21 g propena?


m (dibrompropena) = ?
m (C3 H 6 ) = 21 g
CH 3 − CH = CH 2 +Br2 → CH 3 − CH − CH 2
Br Br
m 21 g
n (C3 H 6 ) = = = 0, 5 mol
M 42 g mol −1
n (C3 H 6 Br2 ) 1
=
n (C3 H 6 ) 1
n (C3 H 6 Br2 ) = n (C3 H 6 ) = 0, 5 mol
n (C3 H 6 Br2 ) = n ⋅ M = 0, 5 mol ⋅ 201,8 g mol −1 = 100, 9 g

9. Otapanjem 3 mola P4 O10 u vodi broj nastalih molekula H3 PO 4 je:


a) 12 b) 6 c) 7, 2 ⋅ 1024 d) 3, 6 ⋅ 1024 e) 18 ⋅ 1023
3P4 O10 + 18H 2 O → 12H3 PO 4
N (H 3 PO 4 ) = ?
N (H 3 PO 4 ) = n ⋅ L = 12 mol ⋅ 6, 022 ⋅ 1023 mol −1 = 7, 2 ⋅ 1024 molekula

10. Koliko je mola klora potrebno za dobivanje 0,5 mol heksaklorakloheksana iz benzena?
C6 H 6 + 3Cl2 → C6 H 6 Cl6
n (C6 H 6 Cl6 ) = 0, 5 mol
n (Cl2 ) 3
=
n (C6 H 6 Cl6 ) 1
n (Cl2 ) = 3 ⋅ 0, 5 mol = 1, 5 mol

11. 0,5 g nepoznate dvoprotonske kiseline razrjeđeno je vodom do ukupnog volumena 50 ml.
Za potpunu neutralizaciju priređene otopine kiseline utrošeno je 22,2 ml otopine NaOH,
konc. 0,5 mol dm −3 . Izračunaj relativnu molekulsku masu kiseline.
a) 180,18 b) 45,05 c) 90,09 d) 135,14 e) 450
m (H 2 X) = 0, 5 g
V (H 2 X)(aq)=50 ml = 0, 0050 dm3
V (NaOH) = 22, 2 ml = 0, 0222 dm3
n
C (NaOH) = 0, 5 mol dm3
H 2 X + NaOH → Na 2 X + 2H 2 O
n (NaOH) 2
=
n (H 2 X) 1
n (NaOH) = 2 ⋅ n (H 2 X)

33 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
1 1 1
n (H 2 X) = ⋅ n (NaOH) = ⋅ C ⋅ V (NaOH) = ⋅ 0, 5 mol dm −3 ⋅ 0, 0222 dm3
2 2 2
n (H 2 X) = 0, 00555 mol
m 0, 5 g
M (H 2 X) = = = 90, 09 g mol −1
n 0, 00555 mol

12. Izračunaj volumen H 2 pri s. u. koji će se razviti u reakciji 15 g Na s vodom.


m (Na) = 15 g n (H 2 ) 1
0 =
V (H 2 ) = ? n (Na) 2
2Na+2H 2 O → 2NaOH + H 2 1
n (H 2 ) = ⋅ 0, 55 mol = 0, 325 mol
m 15 g 2
n (Na) = = = 0, 65
M 23 g mol −1 V 0 (H 2 ) = n ⋅ Vm0 = 0, 325 ⋅ 22, 4 dm3 mol −1
V 0 (H 2 ) = 7, 28 dm3

13. Gustoća NaOH je 2,130 g cm −3 . Odredi molarni volumen NaOH.

14. Kolika je masa klornog praskavca koja sadrži dva mola molekula vodika i klora. [Klorni
praskavac H 2 : Cl2 = 1:1 ]

15. Pomješano je 7,3 g HCl i 4,25 g NH3 . Koji je to spoj i koliko ga nastaje? Kojeg plina i
koliko ga ima u suvišku ?

16. Odvagali ste 3,2 g Cu i 5,2 g Zn. Cink je bio u granulama, a bakar u obliku tankog lima.
Zagrijali ste jakim plamenom da se metali rastale. Pustite da se ohlade. Koja je empirijska
formula legure koju ste dobili? [R: Cu 5 Zn 8 ]
m 3,2 g
n(Cu ) = = = 0,049 mol
M 66,35 gmol −1
m 5,2 g
n( Zn ) = = = 0,078 mol
M 65,37 gmol −1
N (Cu ) : N ( Zn) = n(Cu ) : n( Zn)
= 0,048 mol : 0,078 mol / : 0,048
= 1 : 1,62 /⋅ 5
= 5 : 8,1
Formula nastale legure je: Cu 5 Zn 8 - INTERMETALNI SPOJ - spojevi u kojima su dva ili
više metala vezani metalnom vezom, nastaju taljenjem u određenom omjeru komponenata.

FORMULE
Kemijski račun:
m mf
Ar = a , M r = , mu = 1, 6605 ⋅ 10−24 g
mu mu
m N V0 M
n= = = , ρ=
M L Vm0 L = 6, 022 ⋅ 1023 mol - gustoća za čvrste tvari (NaOH…)
Vm
Vm0 = 22, 4 dm3 mol −1
s.u.: t = 0°C ⎫
⎬ za plin
p = 101325 Pa ⎭

Empirijske formule i stehiometrija kemijske reakcije:

34 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
N (A) : N (B) : N (C) : … = n (A) : n (B) : n (C) : …

Udjeli:
m( X ) M r (X) M (X)
a) maseni udio: W (X ) = = = [1 ili %]
m(smjese) M r (spoj) M (spoj)
V (x)
b) volumni udio: ρ (x) =
V (otopina)
n (A)
c) X (A) =
n (A) + n (x) + ...
XA + XB =1

Koncentracije:
m (x) ⎡ g ⎤
a) masena koncentracija: γ (x) = ⎢ 3
ili g ⋅ dm −3 ⎥
V (otopina) ⎣ dm ⎦
γ = ρ ⋅W = c ⋅ M
n (x)
b) množinska koncentracija: c (x) = ⎡ mol dm −3 ⎤
V (otopina) ⎣ ⎦
γ ρ ⋅W
c= =
M M

Molalnost:
n (x)
b (x) = ⎡ mol kg −1 ⎤
m (otapalo) ⎣ ⎦

Masu otopljene tvari možemo izraziti na različite načine:


m=ρV
=ρwV=γV
=nM=cMV
= w m(otopine)

Razrjeđivanje otopina:
n1 = n2 → c1V1 = c2V2
m1 = m2 → γ1 V1 = γ2 V2 → w1 γ1 V1 = w2 γ2 V2

Miješanje otopina:
n1 + n2 = n3
m1 + m2 = m3
V1 + V2 = V3

Koligativna svojstva:
p = p0 X 0 Raoultov zakon p 0 = tlak pare čistog otapala
n0 p = tlak pare otopine
= p0 → p < p0 X0 = množinski udio otapala
n0 + n (tvar)
n0 je množina otapala
XA + XB =1

Koligativna svojstva su: povišenje vrelišta, sniženje ledišta i osmotski tlak.


∆T = f ⋅ Kb ⋅ b − povišenje vrelišta
∆T = f ⋅ K k ⋅ b − sniženje ledišta
p ⋅ v = n ⋅ R ⋅ T − opća plinska jednadžba

35 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
π ⋅V = f ⋅ n ⋅ R ⋅ T :V f = faktor koji pokazuje na koliko iona disocira spoj (elektrolit)
n f = 1 za neelektrolite
π= f ⋅ ⋅ R ⋅T NaCl → Na + + Cl− , f = 2
V
π = f ⋅ c ⋅ R ⋅T CaCl2 → Ca 2+ + 2Cl− , f = 3
m Kb - ebulioskopska konstanta
ili π ⋅ V = ⋅ R ⋅T
M K k - krioskopska konstanta
m RT ⎛ m⎞ π - osmotski tlak
π= ⋅ , ⎜ρ = ⎟
V M ⎝ V⎠ ∆T = ∆t
RT
π=ρ⋅
M
R = 8,314 Pa m3 mol −1K −1 = 8314 Pa dm3 mol −1K −1

Plinovi:
1. Boyle – Mariotteov zakon 2. Gay – Lussacov zakon 3. Charlesov zakon
p1V1 = p2V2 (T = konst.)
V1 T1 p1 T1
V p = ( p = konst.) = (V = konst.)
ili 1 = 2 V2 T2 p2 T2
V2 p1

Ako se mijenjaju sve tri veličine, odnos između njih prikazuje opća plinska jednadžba:
p ⋅V = n ⋅ R ⋅ T
p [ Pa ] ⋅ V ⎡⎣ m3 ⎤⎦ = n [ mol ] ⋅ R ⎡⎣8,314 Pa m3mol −1K −1 ⎦⎤ ⋅ T [ K ]

Za dva stanja plina vrijedi:


p1V1 p2V2 ρ M p T n1 = n2
= , 1 = 1⋅ 1⋅ 2 m1 m2
T1 T2 ρ 2 M 2 p2 T1 =
M1 M 2
Termokemija:
Faradayevi zakoni:
prom. entalpije : ∆H 0 = H P0 − H R0
Q = I ⋅ t = N (e − ) ⋅ e Serij. spojeni elektroli.:
∆H = n ∆ r H
Q = n⋅Z ⋅F Q1 = Q2
prom. entropije : ∆S0 = S0P − S0R I ⋅t = n⋅ Z ⋅ F n1 Z1 = n2 Z 2
prvi zak. termoke. : ∆G 0 = ∆H 0 − T ∆S0 1F = L ⋅ e
1F = 96500 C mol −1 = 96500 As mol −1 = 26,8 Ah mol −1

Kristali:
Razmak između središta najbližih atoma (prvi susjedi) jednak je:
a 2
d= - za plošno centriranu elementarnu ćeliju
2
a 3
D= - za prostorno (volumno) centriranu elementarnu ćeliju
2
gdje je a = duljina brida elementarne ćelije.
Gustoća kristala:
N (A)
M (A)
m nM L N (A) Ar (A) mu
Za atomarne kristale: ρ (A) = = = 3
=
V V a a3

N (AB)
M
m nM L N (AB) M r (AB) mu
Za složene strukture (npr. CO2, NaCl, MgO, ...): ρ (AB) = = = 3
=
V V a a3

36 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
REME
RIP
P

KEMIJA 2
PRIPREMILA
KATA MILIĆ

Zagreb, 2006.

provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Nakladnik

PRIPREME , Zagreb, 1. Ferenščica 45


tel.: (01) 24 50 904, 24 52 809, 091 51 36 794

Skripta služi isključivo za internu uporabu na tečajevima koji


se, u okviru PRIPREMA , održavaju kao pripreme za
polaganje razredbenog ispita na svim fakultetima na kojima
se piše razredbeni test iz kemije. Zabranjeno je kopiranje i
prodavanje ovog materijala ili njegovih dijelova.

provided by www.perpetuum-lab.com.hr
∆ f H° ∆ f G° S °m ∆ f H° ∆ f G° S °m
Tvar −1 −1 Tvar
kJmol −1 kJmol −1 Jmol K kJmol −1 kJmol −1 Jmol −1 K −1
Ag(s) 0,00 0,00 42,75 CuBr2 (s) -141,4 - -
AgBr(s) -99,5 -93,68 107,1 CuO(s) -155 -127 43,5
AgCl(s) -127,0 -109,7 96,11 Cu 2 O(s) -166,7 -146,4 101
Ag 2 O(s) -30,6 -10,8 121,7 CuS(s) -48,5 -49,0 66,5
Ag 2 S(s) -31,8 -40,3 145,6 Cu 2 S(s) -79,5 -86,2 121
Al(s) 0,00 0,00 28,32 Fe(s) 0,00 0,00 27,2
AlBr3 (s) -526,3 -505,0 184 FeO(s) -266,0 -283,5 58,8
AlCl3 (s) -695,4 -636,8 167 Fe(OH) 2 (s) -568,2 -483,5 79
AlF3 (s) -1300 -1230 96 Fe 2 O3 (s) -822,2 -741,0 90,0
Al2 O3 (s) -1669,8 -1576,4 51,00 HBr(g) -36,23 -53,22 198,5
Ar(g) 0,00 0,00 154,7 HCl(g) -92,30 -95,27 186,7
BF3 (g) -1100 -1093 254,0 HF(g) -268,61 -270,7 173,5
Ba(s) 0,00 0,00 67 HI(g) 25,94 1,3 206,3
BaCO3 (s) -1219 -1139 112 HNO3 (l) -173,2 -79,9 155,6
BaCl2 (s) -860,06 -810,9 126 H 2 (g) 0,00 0,00 130,6
Ba(OH) 2 (s) -946,4 - - H 2 O(g) -241,79 -228,6 188,7
BaSO 4 (s) -1465 -1353 132 H 2 O(l) -285,4 -237,2 69,96
Br2 (s) 30,7 3,1 245,3 H 2 O 2 (l) -187,6 -118,0 -
Br2 (l) 0,00 0,00 152,3 H 2 S(g) -17,51 -33,02 250,6
C(s, dijamant) 1,9 2,9 2,43 H 2 SO 4 (l) -811,3 - -
C(s, grafit) 0,00 0,00 5,69 Hg 0,00 0,00 76,0
CaC2 (s) -60,0 -65,0 70 HgBr2 (s) -169 -162 -
CaCl 2 (s) -795,8 -750,2 114 HgCl2 (s) -230 -176,6 -
CaCO3 (s) 1206,9 1228,8 92,9 HgO -91,0 -59,0 70,0
CaO(s) -635,5 -604,2 40 I 2 (s) 0,00 0,00 116,7
Ca(OH) 2 (s) -986,59 896,76 76,1 I 2 (g) 62,26 19,4 260,6
CCl4 (l) -679,9 635,1 262,3 KBr(s) -392,2 -379,2 96,44
CH 4 (g) -74,85 -50,79 186,2 KCl(s) -435,9 -408,3 82,68
CH3 OH(l) -238,6 -166,23 126,8 KF(s) -562,8 -533,13 66,57
CO(g) -110,5 -137,3 197,9 K 2 CO3 (s) -1146,1 - -
CO 2 (g) -393,5 -394,4 213,6 KOH(s) -425,85 - -
C2 H 2 (g) 226,7 209,2 200,8 LiOH(s) -487,23 -433,9 50
C2 H 4 (g) 52,28 68,12 219,8 MgBr2 (s) -517,6 - -
C2 H 6 (g) -84,67 -32,89 229,5 MgCO3 (s) -1113 -1029 65,7
C2 H5 OH(l) -277,7 -174,76 160,7 MgO(s) -601,83 -569,57 27
CH3 COOH(l) -487,0 -392,4 159,8 MnO(s) -385 -363 60,2
C3 H8 (g) -103,8 -23,49 269,9 MnO 2 (s) -520,9 -466,1 53,1
n- C4 H10 (g) -124,7 - - NaBr(s) -359,9 - -
n- C5 H12 (l) 173,1 - - NaCl(s) -411,0 -384,0 72,4
C6 H 6 (l) 49,03 124,5 172,8 Na 2 CO3 (s) -1131 -1048 136
Cl2 (g) 0,00 0,00888 223,06 NaF(s) -569,0 -541,0 58,6
Cu(s) 0,00 0,00 33,30 NaI(s) -288,0 - -
CuBr(s) -105,1 -99,62 91,6 NaOH(s) -426,7 - -

1 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
∆ f H° ∆ f G° S °m ∆ f H° ∆ f G° S °m
Tvar −1 −1 Tvar
kJmol −1 kJmol −1 Jmol K kJmol −1 kJmol −1 Jmol −1 K −1
Na 2 SO 4 (s) -1384,5 -1266,8 149,5 PCl5 (g) -398,9 -324,6 353
NH3 (g) -46,19 -16,64 192,5 PH3 (g) 9,25 18,2 210
NH 4 Cl(s) -315,4 -203,9 94,6 P4 O6 (s) -1640,1 - -
NH 4 NO3 (s) -365,1 - - P4 O10 (s) -2940,1 -2675,1 228,9
NO(g) 90,37 86,69 210,6 SO 2 (g) -296,9 -300,4 248,5
NO 2 (g) 33,8 51,84 240,5 SO3 (g) -395,2 -370,4 256,2
N 2 (g) 0,00 0,00 191,5 SiH 4 (g) -61,9 -39 204
N 2 H 4 (l) 51,0 - - SiO 2 (s) -859,4 -805,0 41,84
N 2 O(g) 81,55 103,6 220,0 SiCl4 (g) -609,6 -569,9 331
N 2 O 4 (g) 10,8 98,3 304,3 SnCl2 (s) -350 - -
N 2 O 4 (l) -19,7 - - SnCl4 (l) -545,2 -474,2 259
O 2 (g) 0,00 0,00 205,0 SnO(s) -286 -257 56,5
O3 (g) 142 163,4 238 SnCl4 (l) -545,2 -474,2 259
PbCO3 (s) -700,0 -626,3 131 SnO(s) -286 -257 56,5
PbO(s) -217,9 -188,5 69,5 SnO 2 (s) -580,7 -519,7 52,3
PbO 2 (s) -276,6 -219,8 76,6 ZnCl2 (s) -415,9 369,3 108
PbS(s) -100,4 -98,7 91,2 ZnO(s) -348,0 318,2 43,9
PCl3 (g) -306,4 -286,3 311,7 ZnS(s) -202.9 -198, 57,7

TERMOKEMIJA

Termokemija – dio fizikalne kemije koja proučava promjenu toplinske energije pri kemijskim
reakcijama. Entalpija (H) – mjera za sadržaj unutarnje energije.
∆H 0 - razlika entalpija
∆H 0 = H 0p − H R0 , p = produkt, R = reaktant
Apsolutna entalpija se ne može odrediti, samo ∆H.
Termokemijske jednadžbe – navedeno agregatno stanje tvari, t, p, i promjena entalpije.
C6 H12 O6 (s) + 6O 2 (g) → 6CO 2 (g) + 6H 2 O(l) , ∆rH = −2816 kJ mol −1 - entalpija izgaranja,
∆H < 0, egzoterman proces (oslobađa se toplina).
H 2 O(s) → H 2 O(l) , ∆ sl H = 6 kJ mol −1 , -entalpija taljenja ∆H > 0, endoterman proces (troši se
toplina).
Entalpija elementarne tvari je NULA.
Standardno stanje tvari pri određenoj temperaturi:
- Kemijski čista tvar u čvrstom ili tekućem stanju je u standardnom stanju ako je to
najstabilnije stanje pri p = 101325 Pa [1 bar]
- Plin je u standardnom stanju ako je njegov tlak 101325 Pa, t = 0°C.
- Otopljena tvar u otopini bit će u standardnom stanju ako je njena koncentracija
1 mol dm −3
MOLNA ENTALPIJA STVARANJA: ∆H f je reakcijska entalpija u kojoj nastaje 1 mol tvari
iz elementarnih tvari.
1
Npr: H 2 (g) + O 2 (g) → H 2 O(l) , ∆H f < 0 - entalpija stvaranja
2
2H 2 (g) + O 2 (g) → 2H 2 O(l) , ∆H r < 0 - reakcijska entalpija
Prvi zakon termodinamike ili zakon o očuvanju količine energije:
Energija se ne može uništiti, može samo promjeniti oblik.

2 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Hessov zakon – jedan od načina iskazivanja zakona o očuvanju energije: ukupna entalpija
jednaka je zbroju svih entalpija po koracima, ili ukupna entalpija ne ovisi o putu kojim
reaktanti prelaze u produkte nego o entalpiji produkata i reaktanata.
Karakteristično za svaku kemijsku reakciju je cijepanje kemijske veze – endoterman proces i
nastajanje novih veza – to je egzoterman proces.

Entropija – mjera za nered


S 0 - apsolutna entropija
∆S 0 - promjena entropije, ∆S 0 = S 0p − S R0
Kod svih spontanih procesa entropija raste. Te promjene uvjek prati disperzija energije.

Drugi zakon termodinamike – entropija raste kod svih spontanih reakcija, ili entropija svemira
je beskonačna.

Treći zakon termodinamike – entropija savršenog kristala je NULA kod apsolutne nule. (T = 0
ili t = -273.15°. Temperatura apsolutne nule ne može se postići eksperimentalno).
Entropija elementarne tvari NIJE NULA.
Entropija ovisi o:
- broju čestica: N↑, S↑
s→l → g
- agregatno stanje: JJJJJJJJJJJG
s -raste
- tlak: p↑, S↓
- temperatura t↑, S↑
- složenost (građa) čestica S(CO,g) < S( CO 2 g)
Ako je: ∆S > 0 – RASTE entropija, ∆S < 0 – PADA entropija

Gibbsova slobodna energija – energija koja se može pretvoriti u korisni rad.


∆G 0 = ∆H 0 − T ∆S 0

Z) Usporedi stabilnost dijamanta i grafita ako je:


∆H f (dijamant) = 2 kJ mol, ∆H f (grafit) = 0 kJ mol −1 .
STABILNIJA alotropska modifikacija je GRAFIT jer je sadržaj energije MANJI (manji
sadržaj energije veća stabilnost).

Z) Usporedi ENTROPIJU dijamanta i grafita.


Veća entropija je kod grafita, ima delokalizirane e− .
C e- C C
dijamant
C C C C
grafit C C
C C C
Z) Izračunaj utrošenu toplinu za proizvodnju 500g CaC2 .
CaO(s) + 3C(s) → CaC 2 (s) + CO(g)
-635.5 0 -59.4 -110.5 ⎡⎣ kJ mol −1 ⎤⎦ su vrijednosti iz tablice!

( )
∆ r H 0 = ⎡ −59.4 kJ mol −1 + −110.5 kJ mol −1 ⎤ − ⎡⎣ −635.5 kJ mol −1 + 3 ⋅ 0 kJ mol −1 ⎤⎦
⎣ ⎦
∆ r H = −169 kJ mol + 635.5 kJ mol = 465.5 kJ mol −1 - endoterman proces
0 −1 −1

Za proizvodnju 500g: H CaC 2 (s) + CO(g)


∆H 0 = n ⋅ ∆ r H 0 =
500 g KJ
= ⋅ 465.5 kJ mol −1 = 3631.10 kJ ∆H = 3631.10
64.1 g mol −1 mol
Ca O(s) + 3C(s)

3 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z) Izračunaj ∆ r H za: CuSO 4 (aq) + Zn(s) → ZnSO 4 (aq) + Cu(s)
∆ f H 0 (Cu 2e ) = 64.8 kJ mol −1
∆ f H 0 (Zn 2e ) = −153.9 kJ mol −1
∆H = H p − H R = 153.9 kJ mol −1 − 64.8 kJ mol −1 = 89.1 kJ mol −1
Napomena: grafovi su ENTALPIJSKI H
DIJAGRAMI REAKCIJA CuSO4 (aq) + Zn(s)
∆ H = 89.1 kJ

CuSO 4 (aq) + Zn(s)

Z) Bez uporabe tablica odredi predznak ∆S za procese


a) O 2 (g) → 2O(g), ∆S > 0 b) N 2 (g) + 3H 2 (g) → 2NH 3 (g) , ∆S < 0
c) C(s) + H 2 O(g) → CO(g) + H 2 (g) , ∆S > 0 d) Br2 (l) → Br2 (g) , ∆S > 0
e) N 2 (g,10 bar ) → N 2 (g,1 bar ) , ∆S > 0 f) Cdijamant → Cgrafit , ∆S > 0
g) desalinizacija morske vode, ∆S < 0 h) AgNO3 (s) → AgNO3 (aq) c = 1 mol dm −3 , ∆S >0.

Z) Toplina oslobođena (∆H < 0) izgaranjem etina pri t = 25°C, p = 101 kPa je
1299,54 kJ mol −1 .
Odredi entalpiju stvaranja etina.
Napomena: ako je oslobođena entalpija ∆H < 0 (predznak minus), a ako je utrošena
entalpija ∆H > 0 (plus predznak)
∆H – stvaranja, nastaje 1mol!!!
5
C2 H 2 (g)+ O 2 (g) → 2CO 2 (g)+H 2 O(l) ∆ r H 0 = −1299.54 kJ mol −1
2
? 0 − 393.5 − 285.84
∆H f (C2 H 2 ) = ?
∆ r H 0 = H 0p − H R0
⎡ 5 ⎤
−1299.54 kJ mol −1 = 2 ⋅ (393.5 kJmol −1 ) + ( −285.84) kJ mol −1 − ⎢ ∆H f (C 2 H 2 ) + ⋅ 0 ⎥
⎣ 2 ⎦
0 −1 −1 −1
∆ f H (C2 H 2 ) = 1299.54 kJ mol − 787 kJ mol − 285.84 kJ mol
∆ f H (C 2 H 2 ) = 226.7 kJ mol −1
Napomena: entalpija je pozitivna, znači da je stvaranje C 2 H 2 teško postići zbog trostruke
veze koja je reaktivna. (Za eten je također endotermno, a etan egzoterman proces)

Z) Na temelju jednadžbi:
C(s,grafit) + H 2 O(g) → CO(g) + H 2 (g), ∆H = 131.3 kJ
C(s,grafit) + 2H 2 O(g) → CO 2 (g) + 2H 2 (g), ∆H = 90 kJ
izračunaj ∆H za reakciju 2CO(g) → C(s, grafit)+CO 2 (g)
∆H = H p − H R
∆H = 90 kJ − 2 ⋅ 131.3 kJ = −172.6 kJ mol −1
Napomena: podaci za ∆H iz prve dvije jednadžbe, a ne iz tablica u knjizi.

Z) Odredi predznak entalpije stvaranja:


a) C 2 H 6 ∆H < 0 – stabilan spoj zbog: C C , σ - veza
b) C2 H 4 ∆H > 0
c) C 2 H 2 ∆H > 0 – jer su nestabilni zbog reaktivnosti C C i C C
π veza nestabilna.
4 Pripreme za razredbene ispite
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z) Izračunaj entalpiju otapanja NaCl ako je za razaranje kristalne rešetke utrošeno
788 kJ mol −1 , a pri hidrataciji oslobođeno 784 kJ mol −1 . Važno: za razaranje kristalne
rešetke je ∆H > 0, entalpija hidratacije ∆H < 0.
Hessov zakon:
∆H = H1 + H 2 = 788 kJ mol −1 + (−784 kJ mol −1 ) = 4 kJ mol −1

Z) Na temelju sljedećih informacija:


S(s) + O 2 (g) → SO 2 (g) ∆H = −297 kJ mol −1 ⎫⎪
⎬+
S(g) + O 2 (g) → SO 2 (g)) ∆H = −576 kJ mol −1 ⎪⎭
Nađi entalpiju prijelaza krutog u plinoviti sumpor!
Rješenje zadatka:
S(s) + O 2 (g) → SO 2 (g) ∆H = −297 kJ mol −1 ⎫⎪
⎬+
SO 2 (g) → S(g) + O 2 (g) ∆H = + 576 kJ mol −1 ⎪⎭
S(s) → S(g)
Hess: ∆H sg = H1 + H 2 = (−297 + 576) kJ mol −1 = 279 kJ mol −1

Z) Izračunaj prirast Gibbsove energije pri nastajanju plinovitog klorovodika iz vodika i klora
pri t = 25°C.
H 2 (g)+Cl2 (g) → 2HCl(g)
0 0 − 92
130 223 186,7
∆H 0 = H 0p − H R0 = −2 ⋅ 92 kJ mol −1 = −184 kJ mol −1

( )
∆S 0 = S 0p − S R0 = 2 ⋅ 186, 7 J mol −1 K −1 − ⎡ 130 + 223 J mol −1 K −1 ⎤ =
⎣ ⎦
= 373, 4 J mol −1 K −1 − 353 J mol −1 K −1 =
= 20, 4 J mol −1 K −1
∆G 0 = ∆H 0 − T ∆S 0
∆G = −184 kJ mol −1 − 298,15 K ⋅ 20, 4 J mol −1 K −1
∆G = −184 kJ mol −1 − 6082, 26 J mol −1
∆G = −184 kJ mol −1 − 6, 08226 kJ mol −1
∆G = −190, 08 kJ mol −1

Z) Koja od sljedećih tvari ima molnu entalpiju jednaku nuli?


a) N 2 (g) → ∆H f = 0 na 25°C
b) Cl2 (l) (na t = 25°C je plin)
c) NaCl (nije elementarna tvar pa ∆H f nije jednaka nuli!)
d) N 2 (l) (na t = 25°C je plin pa ∆H f nije jednaka nuli!)
e) Fe(l) (na t = 25°C je u čvrstom stanju pa ∆H f nije jednaka nuli!)
f) Fe(s) → ∆H f = 0
g) N ( g ) - (nije molekula pa ∆H f nije jednaka nuli!)

OSNOVNA SVOJSTVA TEKUĆINA

Tvari se u prirodi nalaze u tri agregatna stanja: s, l, g. Agregatno stanje ovisi o PRIVLAČNIM
SILAMA između čestica pri određenoj t i p. Privlačne sile između molekula su uvijek
elektrostatske prirode.

5 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Vrste međudjelovanja između čestica

Tip međudjelovanja Jakost međudjelovanja δ+


H δ−
ion - ion 400 do 4000 kJ/mol
O O O
+ - δ−
δ+ H
ion - dipol 40 do 600 kJ/mol Privlačenje s induciranim dipolom

+ - +
Vrelišta halogenih elemenata
dipol - dipol 5 do 25 kJ/mol i plemenitih plinova
+ - + - Element tv/°C
vodikova veza 10 do 40 kJ/mol
dipol - inducirani dipol F2 (g) -187,0
2 do 10 kJ/mol
Cl2 (g) -34,6
+ - + -
Br2 (l) 58,78
inducirani - inducirani
dipol dipol
0,05 do 40kJ/mol I2 (s) 183,0
+ - + - He(g) -268,9
Ne(g) -246,0
Ar(g) -185,2
Jakost međumolekulskih djelovanja ima IZRAVAN
Kr(g) -152,3
odraz na vrijednost tv i tt, jer raskidanje jačih veza
Xe(g) -108,1
zahtjeva veću energiju.

t/°C

H 2O
100
AsH 3 SbH 3
HF
0 H 2 Te
H 2S H 2Se
NH 3
HCl HBr Hl
-100 PH 3
SnH 4
GeH 4
CH 4 SiH 4

-200
2 3 4 5 perioda
Vrelište raznih spojeva vodika. Više vrijednosti
vrelišta fluorovodika, vode i amonijaka od
ostalih hidrida iste grupe upućuju na to da
između njihovih molekula djeluju vodikove
veze. Kad ne bi bilo vodikovih veza, voda bi, na
primjer, pri standardnim uvjetima bila plin (vidi
crtkanu liniju), pa oceani, rijeke i jezera ne bi
postojali, a kiša ne bi padala.

FIZIKALNA SVOJSTVA TEKUĆINA


Osnovna svojstva tekućina su: gustoća, viskoznost, napetost površine.
m
GUSTOĆA homogene tekućine - ρ, ρ = ⇒ omjer mase i volumena. Gustoća ovisi o
V
t i t0 obrnuto proporcionalno. Masa i volumen su ekstenzivna svojstva a gustoća
intezivno svojstvo tekućina. GUSTOĆA se mjeri AREOMETROM (direktna metoda)
koji nije jako precizan, ili se može mjeriti pomoću PIKNOMETRA (indirektna
metoda).
ANOMALIJA vode - voda je kod +4°C najgušća, druge tekućine imaju najveću gustoću pri
TEMPERATURI TALJENJA. Anomalija vode je posljedica vodikove veze.

6 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
VISKOZNOST - mjera za unutarnje trenje između čestica. Izražava se KOEFICIJENTOM
VISKOZNOSTI η (eta). [Pa s – jedinica je (Paskal)·(sekunda)]. VISKOZNOST ovisi o: t –
obrnuto proporcionalno i o građi molekule. Ravne molekule lakše teku, dok se razgranate
mogu “zamrsiti”. Viskoznost se mjeri OSTWALDOVIM VISKOZIMETROM. TEKUĆINE
KOJE LAKO TEKU SU FLUIDNE (npr. voda). FLUIDNOST I VISKOZNOST SU U
OBRNUTOM OMJERU.
1
FLUIDNOST ϕ =
η
Viskozna tvar je npr. med ili različite smole. Viskoznost se smanjuje s povećanjem
temperature.
NAPETOST POVRŠINE – sila koja djeluje na jediničnu dužinu u površinskom sloju tekućine.
F
Označava se sa σ [sigma] σ = . Zbog površinske napetosti kukac hoda po površini vode ili
L
čelična igla čiji je ρ = 7.8 g cm pliva na vodi čiji je ρ = 1 g cm −3 .
−3

MJERI SE STALAGMOMETROM.
Na površinsku napetost može se utjecati (smanjiti) pomoću POVRŠINSKI AKTIVNIH
TVARI, a to su deterdženti (tensidi), alkohol. Djelovanje je posljedica građe deterdženata
(tvari) i masne kiseline.

SO3− ili COO

hidrofilna glava = - COO − karboksilna skupina


okrenuta prema vodi

hidrofoban rep = - SO3 sullfonska skupina
ugljikovodični lanac – okrenut prema zraku ili nečistoći pri pranju rublja
Osim s površinski aktivnim tvarima napetost površine može se smanjiti povećanjem
temperature.
Površinska napetost H 2 O je visoka zbog vodikovih veza, i uvijek je veća od površinske
napetosti organskih tvari (aceton, benzon…). Napetost ovisi i o KONCENTRACIJI tvari –
povećava se s porastom količine tvari (morska voda).

Z) Napetost površine ovisi o: temperaturi, koncentraciji, prirodi tvari s kojom tekućina graniči,
a također ovisi o dodatku površinski aktivne tvari.
Tvari koje povećavaju napetost površine zovu se POVRŠINSKI INAKTIVNE TVARI, a to su:
otopine šećera, soli, kiselina.

VRELIŠTE ILI TEMPERATURA vrenja (tv) je temperatura pri kojoj se tlak pare tekućine
izjednači s atmosferskim tlakom (1 bar) odnosno s tlakom iznad tekućine. Ako je p = 1 bar
vrelište se zove NORMALNIM VRELIŠTEM.
VRELIŠTE ovisi o TLAKU p. Što je tlak pare veći vrelište je niže.
Tekuće organske tvari uglavnom imaju VISOKI TLAK PARE, zbog čega imaju nisko vrelište,
npr. ETERI, KETONI (ACETON).
TLAK PARE ČISTOG OTAPALA UVIJEK JE VEĆI NEGO TLAK PARE OTOPINE
(OTAPALO + OTOPLJENA TVAR).
Ekstenzivno svojstvo tvari ovisi o veličini uzorka (masa, volumen).
Intezivno svojstvo tvari ne ovisi o veličini uzorka tvari (gustoća, boja, električna vodljivost,
prozirnost, ...)

FAZNI ILI RAVNOTEŽNI DIJAGRAM VODE

Fazni dijagram pokazuje promjenu agregatnog stanja vode u odnosu na p i t.

7 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
T = trajna točka – sve tri FAZE U krivulja krivulja
RAVNOTEŽI p[Pa ] taljenja isparavanja
K – kritična točka (iznad 100°C) - točka K
iznad koje nema isparavanja, a voda i E F
vodena para SE NE RAZLIKUJU. A voda
Voda ima: D
- 3 krivulje – faze u ravnoteži vodena
- 3 faze (s, l, g) – homogene C B para
led G
- 1 TROJNA temperatura sve tri faze H
u ravnoteži
- 1 KOMPONENTA tj. isti kemijski F
sastav u sve tri faze
- 1 – KRITIČNU TOČKU 610.6 T
krivulja
Krivulja taljenja nagnunta je u lijevo, to sublimacije
znači da povećanjem tlaka talište se
smanjuje zbog pucanja vodikovih veza. 273.16 T[K]
Ostale tvari krivulje taljenja imaju t = 0.01°C
nagnute u desno, a kod vode je to
posljedica ANOMALIJE VODE (vodikove veze).
SUMPOR IMA TRI TROJNE TOČKE .
OSTALE FAZE:
- staklo – amorfna tvar pothlađena tekućina
- plazma – jezgre atoma, oduzeti e − na visokoj temperaturi
- tekući kristali – djelomično čvrsto, a djelomično tekućina

P) Postoji li sustav koji ima jednu fazu, a dvije komponente. Odgovor: Da. Primjeri su:
a) voda + etanol b) actena kiselina + voda (ocat) c) legura cinka i bakra – MJED – Zn/Cu
čvrsta otopina CINKA U BAKRU.

P) Izmjereno je vrelište vode tv = 80°C. Gdje je moglo biti izvršeno to mjerenje:


a) Zagreb b) Split c) Ciudad Mexico d) depresija Qatara e Mount Everest – jer je
najniži p [Pa]

Talište, tt - temperatura pri kojoj čvrsta tvar prelazi u tekuće stanje pri tlaku 101,3 kPa

Normalno vrelište, tv - temperatura pri kojoj tvar prelazi u plinovito stanje pri tlaku 101,3 kPa.
Vrelište je temperatura kod koje je tlak para tekućine jednak tlaku iznad tekućine.

P) Kakav mora biti vanjski tlak da bi ledište vode bilo manje od 0°C ?
a) p = 101 kPa b) p < 101 kPa b p > 101 kPa

ISKAZIVANJE SASTAVA OTOPINA

Formule su u skripti za prvi razred na 34. srtanici!

KOLIGATIVNA SVOJSTVA OTOPINA

Koligativna svojstva su svojstva razrjeđenih otopina koje ovise o broju čestica otopljene tvari,
a ne ovise o vrsti tvari.
Koligativna svojstva su:
- povišenje vrelišta
- sniženje ledišta
- osmotski tlak

8 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z) Osmotski tlak vodene otopine koja sadrži 1 mol dm −3 NaCl u odnosu na osmotski tlak
vodene otopine saharoze jednake koncentracije je:
a) dvostruko veći
b) dvostruko manji
c) jednak
d) deset puta veći

Z) Kolika je masa šećera ( M r = 342 ) koju treba dodati u 4 kg vode da bi se otopina smrznula
na t = -3.72 °C , K K = 1.86 K mol −1 kg
t = -3.72 °C
M r = 342 ∆t = 0 − (−3.72)°C = 3.72°C
m ( H 2 O ) = 4 kg ∆T = ∆t = 3.72 K
K K = 1.86 K mol −1 kg
∆T = f ⋅ K K ⋅ b
m(šećer)
342 g mol −1
3.72 K = 1 ⋅ 1.86 K mol −1 kg ⋅
4 kg
3.72 ⋅ 342 g ⋅ 4
m(šećer) = = 2736 g = 2.736 kg
1.86

Z) Talište čistog Ag je 961 °C, K K = 34.5 K kg mol −1 .Odredi talište legure bakra i srebra ako
je maseni udio bakra u leguri 0,2.
ω (Cu) = 0,2 (u 100 g) ⇒ m(Cu) = 20 g
m(Ag) = 80 g = 0.08 kg
−1
K K = 34.5 K kg mol
tt ( Ag ) = 961°C ili Tt ( Ag ) = (961 + 273.15) K = 1234.15 K
∆T = f ⋅ K K ⋅ b
20 g
63.55 g mol −1
∆T = 1 ⋅ 34.5K kg mol −1
0.08 kg
∆T = 135.72 K
Tt (Cu / Ag ) = 1098.43K ili tt (Cu / Ag ) = 825.28°C

K f ⋅ m(ot.tvar)
M (otopljena tvar) = ili
m(otapalo) ⋅ ∆t
K ⋅ m(ot.tvar)
M (otopljena tvar) = b
m(otapalo) ⋅ ∆t
Vrijednosti za Kb i K f očitamo iz tablice!

9 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Molalne konstante sniženja ledišta, K f , i povišenja vrelišta, K b za neka otapala

Otapalo Ledište, t/°C K f / K mol −1 kg Vrelište, t/°C Kb / K mol −1 kg

voda 0 1,86 100 0,512


benzen 5,5 5,12 80,15 2,53

aceton -94 8 56 1,71

kamfor 178,4 40 - -

OSMOTSKI TLAK
Osmoza je prolazak molekula otapala kroz polupropusnu membranu iz prostora manje
koncentracije otopine prema prostoru veće koncentracije do njihova izjednačenja. Pri tome se
čestice otopljene tvari sudaraju s membranom i uzrokuju nastajanju tlaka. To je osmotski tlak,
koji ovisi o koncentraciji otopljene tvari u otopini.

Osmotski
tlak
razrijedena
vrijeme otopina
otopina šecera
šecera
Semipermeabilna
(polupropusna) H 2O
membrana
cista voda cista voda
PRIJE OSMOZE NAKON OSMOZE

Zadaci za vježbu

Z-9.1. Topljivost kalijeva nitrata u vodi pri različitim temperaturama je :


a) 31,6 g pri t = 20°C
b) 85,5 g pri t = 50°C
c) 202 g pri t = 90°C
Je li prema navedenim podatcima, energija kristalne rešetke veća ili manja od energije
hidratacije? Objasni odgovor!

Z-9.2. Iz dijagrama topljivosti nekih soli u vodi očitaj:


a) topljivost amonijeva klorida pri temperaturama 0°C i 40°C,
b) prema očitanim vrijednostima zaključi je li proces otapanja amonijeva klorida
egzoterman ili endoterman,
c) kako se mijenja topljivost natrijeva klorida s povišenjem temperature,
d) kakav je proces otapanja natrijeva nitrata s obzirom na povećanje temperature? Je li
entalpija pozitivna ili negativna? Obrazloži odgovor!

Z-9.3. Neka otopina ima 50 ppm iona žive Hg 2+ u 50 kg vodene otopine. Izračunaj masu iona
Hg 2 + u toj otopini! Dobivenu vrijednost izrazi u mikrogramima (µg) po kilogramu
otopine

Z-9.4. U litri vode ima 3, 6 ⋅ 1016 iona Ag + . Izračunaj maseni udio srebrovih iona u toj vodi
(pretpostavimo da je gustoća vode 1g / cm3 )

Z-9.5. 6,0 g kuhinjske soli otopljeno je u 250 mL vode. Izračunaj maseni udio kuhinjske soli u toj

10 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
otopini ( ρ (H 2 O) = 1g / cm3 ) .

Z-9.6. Gustoća natrijeve lužine je 1,2192 g / cm3 . Maseni udio natrijeva hidroksida je 0,20.
Izračunaj:
a) masenu koncentraciju
b) množinsku koncentraciju!

Z-9.7. Otopina kalijeva permanganata dobivena je otapanjem 12g ove soli u vodi i razrijeđena
do 500 cm3 otopine. Kolika je množinska koncentracija kalijeva permanganata?

Z-9.8. Za neku reakciju utrošeno je 15mL otopine dušične kiseline množinske koncentracije
0, 2mol / dm3 . Za istu reakciju utroši se 37,5 mL dušične kiseline nepoznate
koncentracije. Kolika je nepoznata koncentracija?

Z-9.9. Koliki su volumeni koncentrirane sumporne kiseline, gustoće 1,84 g/cm i masenog
udjela 0,96, potrebni za pripravu:
a) 1, 5 dm3 razrijeđene kiseline, c(H 2 SO 4 ) = 3, 0 mol / dm3

Z-9.27. Tlak pare čistog otapala A jest 1,6 bara. Dodatkom tvari B tlak pare snizi se na 1,0 bar.
Izračunaj množinski udio komponente B u otopini!

Z-9.28. Tlak pare čiste vode pri t = 25°C jest 0,0313 bar. Tlak pare otopine koja se dobije
miješanjem 5,4 g neke tvari s 90,0 g vode jest 0,0307 bar. Kolika je molarna masa
otopljene tvari?

Z-9.29. Na temperaturi t = 60°C tlak pare vode je 0,1966 bar. Koliki je tlak pare otopine koja
sadrži 102,6 g saharoze na 1080 g vode?

Z-9.30. Neka otopina sadrži 9,0 g nekog neelektrolita u 125 g vode. Ledište otopine je
–0,744°C. Izračunaj molarnu masu neelektrolita!

Z-9.31. Otopina koja sadrži 1,54 g neke tvari otopljene u 100 g benzena ima vrelište 80,353°C.
Kolika je molarna masa otopljene tvari?

Z-9.32. Izračunaj molarnu masu nekog ugljikovodika, ako je 3,75 g tog ugljikovodika
otopljeno u 95,0 g acetona! Otopina ima vrelište 56,50°C.

Z-9.33. Koliki je osmotski tlak vodene otopine u kojoj je otopljeno 4,0 g saharoze
( C12 H 22 O11 ) u 230 mL otopine? Temperatura otopine je 10°C.

Z-9.34. Koliki je osmotski tlak vodene otopine množinske koncentracije 0,5 mol/L pri
temperaturi 17°C?

Z-9.35. Izračunaj osmotski tlak otopine koja ima 18 g karbamida (CO(NH 2 )2 ) u 250 mL
otopine pri temperaturi 24°C!

Z-9.36. Osmotski tlak krvi jest 7,65 ⋅ 105 Pa pri t = 37°C.Izračunaj masu glukoze u 1 litri
otopine koja će imati isti osmotski tlak kao krv, pri istoj temperaturi!

Z-9.37. 3,0 g nekog neelektrolita otopi se u 500 mL otopine. Izmjeren je osmotski tlak čija je
vrijednost 226,97 kPa pri t = 0°C. Kolika je molarna masa neelektrolita?

Z-9.38. Vodena otopina sadrži 6, 75 g / dm3 neke nepoznate tvari. Izmjeren je osmotski tlak
otopine pri t = 0°C. On iznosi 6 ⋅ 104 Pa . Izračunaj molarnu masu nepoznate tvari!

11 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Rješenja zadataka:

9.1. Energija kristalne rešetke veća je od energije hidratacije, proces otapanja je endoterman,
topljivost se povećava s povišenjem temperature.

9.2. a) 29 g/100 g H 2 O pri t = 0°C


47 g/100 g H 2 O pri t = 40°C
b) proces otapanja amonijeva klorida je endoterman
c) vrlo malo ovisi o temperaturi, pa se povišenjem temperature topljivost neznatno
povećava
d) topljivost natrijeva nitrata jako ovisi o temperaturi, ∆ r H > 0 jer sustav pri otapanju
dobiva energiju iz okolice tj. obogaćuje se energijom.

9.3. m(Hg 2+ ) = 5 ⋅ 104 µ g

9.4. w(Ag + ) = 6, 45 ⋅ 10−9

9.5. w(NaCl) = 2%

9.6. a) γ (NaOH) = 0, 244 g / cm3


b) c(NaOH) = 6,1 mol / dm3

9.7. c(KMnO 4 ) = 0,15 mol / dm3

9.8. c(HNO3 ) = 0, 08 mol / dm3

9.9. a) V = 249, 7 cm3

9.27. x(B) = 0,375

9.28. M = 55,78 g/mol

9.29. Π(otopina) = 0,1956 bar

9.30. M = 180 g/mol

9.31. M = 191,9 g/mol

9.32. M = 134,9 g/mol

9.33. Π = 122,76 kPa

9.34. Π = 12,1 kPa

9.35. Π = 2,96 ⋅ 103 kPa

9.36. m(C6 H12 O6 ) = 534, 27 g

9.37. M = 60 g/mol

9.38. M = 255,79 g/mol

12 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
KEMIJSKA KINETIKA

Kemijska kinetika je dio fizikalne kemije koja proučava brzinu i mehanizam kemijske reakcije
i ovisnost brzine o raznim faktorima (čimbenici). Brzina kemijske reakcije je promjena
koncentracije u jedinici vremena, podjeljenog sa stehiometrijskim koeficjentom ν [ni], koji je
NEGATIVAN za reaktante (smanjuje se koncentracija), a POZITIVAN za produkte (povećava
se koncentracija).
Npr. raspad jodovodika: 2HI(g) → H 2 (g) + I 2 (g)
1 ∆c(HI) ∆c(H 2 ) ∆c(I 2 )
r=− = =
2 ∆t ∆t ∆t

FAKTORI KOJI UTJEČU NA BRZINU KEMIJSKE REAKCIJE


- temperatura – čestice dobivaju veću Ek , više sudara, odnosno više uspješnih sudara zbog
veće energije Ea čestica
- koncentracija – veća koncentracija više uspješnih sudara, veća brzina
- tlak – za plinove – veći broj uspješnih sudara, veća brzina
- agregatno stanje tvari i ukupna površina – najbrža je reakcija u plinovima, najsporija u
čvrstom agregatnom stanju.
- građa molekula – najpogodniji su (najbrže reagiraju) mali kuglični ioni zbog jakog
elektrostatskog privlačenja.
a) Na + + Cl− → NaCl → ion-ion – najbrža reakcija
b) H 2 O + SO 2 → H 2SO3 → dipol-dipol
c) H 2 O + CO 2 → H 2 CO3 → dipol-inducirani dipol – najsporija reakcija
- katalizator – ubrzava kemijsku reakciju, smanjuje Ea
Ea - energija koja dovodi do produkta, a nešto je veća od energetske barijere

INHIBITORI ILI NEGATIVNI KATALIZATORI – povećavaju Ea , usporavaju reakciju


Ea - bez katalizatora E
Ea' - sa katalizatorom E a

BRZINA KEMIJSKE REAKCIJE NAJVEĆA JE NA


POČETKU, A ODREĐENA JE NAJSPORIJIM KORAKOM U Ea' AB
REAKCIJI.
Brzina kemijske reakcije određuje se samo eksperimentalno. A+B

Katalizatori podjednako ubrzavaju reakciju u oba smjera. Sadržaj energije reaktanata i


produkata je isti, samo se katalizatorom smanjuje aktivacijska energija reakcije Ea.
Heterogena kataliza – katalizator i reaktanti nisu u istoj fazi.
Homogena kataliza – katalizator i reaktanti su u istoj fazi.
Mala količina katalizatora može sudjelovati u reakciji s velikom količinom reaktanata.
Katalizatori sudjeluju u kemijskoj reakciji, ali iz nje izlaza nepromjenjeni.

RAVNOTEŽA U KEMIJSKIM REAKCIJAMA


A+ B RC + D
r1 = k1C A ⋅ CB - početna reakcija, brzina na početku najveća
r2 = k2CC ⋅ CD - povratna reakcija
k – konstanta brzine reakcije, OVISI o temperaturi, a ne ovisi o koncentraciji tvari koje
reagiraju.
U početku je najveća brzina i koncentracija polaznih tvari. U tijeku reakcije brzina se smanjuje
i povećava se koncentracija produkata, znači r1 se smanjuje, a r2 se povećava. U jednom
trenutku brzine se izjednače tj. r1 = r2 , tada je sustav u stanju DINAMIČKE RAVNOTEŽE, a
količine reaktanata i produkata se NE MIJENJAJU. Slijedi:
r1 = r2
13 Pripreme za razredbene ispite
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
k1C A ⋅ CB = k2CC ⋅ CD : k2 ⋅ C A ⋅ CB
k1 CC ⋅ CD
= = Kc
k2 C A ⋅ CB
K c - koncentracijska konstanta ili konstanta ravnoteže koja ovisi o koncentraciji
Za jednadžbu: aA + bB R cC + dD
cC c ⋅ cD d
KC = a ili KC =
[C ] [ D ]
c d

cA ⋅ cB b
[ A]a [ B ]b
ili K p za plinove
Uglata zagrada znači ravnotežu množinske koncentracije c.
Ako je K C > 1 reakcija teče u smjeru produkta.
Ako je KC < 1 reakcija teče u smjeru reaktanta.

ZAKON O DJELOVANJU MASE ili Guldberg-Waageov zakon:


Omjer umnožaka množinske koncentracije produkata i reaktanata je konstantan uz stalnu
temperaturu.

Faktori koji utječu na ravnotežu:


- tlak, p (ako je Vprodukti ≠ Vreaktanti)
- temperatura, t
- koncentracija, c

Sinteza NH3 po Haber - Boschu: 3H 2 (g) + N 2 (g) R 2NH3 (g) , ∆H < 0

Kc =
[ NH 3 ]
2

4Vm 2Vm
[ H 2 ]3 [ N 2 ] Vm − molarni volumen ⎡⎣ dm3 mol −1 ⎤⎦
ili K p
Za sintezu NH3 pogoduje: p viši jer 4Vm daje 2Vm (smanjuje se Vm ),
t niža jer je egzoterman proces.

Z) Ako se za jednadžbu: 3H 2 (g) + N 2 (g) R 2NH3 (g) , ∆H < 0


a) snizi tlak – ravnoteža ide u lijevo
b) poveća temperatura – ravnoteža ide u lijevo (raspada se NH3 )
c) poveća koncentracija H 2 - ravnoteža ide u desno
d) doda sumpor – sumpor ne utječe na ravnotežu (ne sudjeluje u reakciji)
e) doda plemeniti plin He – He ne utječe na ravnotežu
f) doda katalizator – katalizator ne utječe na ravnotežu, samo može ubrzati reakciju.

Z) Utječe li tlak (povećanje ili smanjenje) na položaj kemijske ravnoteže:


H 2 (g) + Cl2 (g) R 2HCl(g) , ∆H < 0
Promjena tlaka ne utječe na položaj ravnoteže jer je volumen reaktanata i produkata isti (V1
= V2).

Le Chatelier [Le Šatelje] – proučavao faktore koji utječu na položaj ravnoteže i definirao je
zakon poznat pod imenom PRINCIP NAJMANJEG NASILJA koji glasi:
Ako na sustav u ravnoteži djeluje vanjski utjecaj (p, t, c) ravnoteža će se pomicati tako da se taj
vanjski utjecaj smanji.
Z) Koliko puta će se povećati brzina kemijske reakcije 2A + B R A 2 B , ako se koncentracija
tvari A poveća 3 puta?
r = k [ A] [ B ]
2

Brzina će se povećati 9 puta.


r = k [3 A] [ B ]
2

14 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z) Koliko puta će se povećati brzina kemijske reakcije 3H 2 ( g ) + N 2 ( g ) R 2 NH 3 ( g ) ako se
tlak vodika poveća 3 puta?
r = k [ H 2 ] [ N2 ]
3
Kod plinova:
povećanje tlaka proizvodi isti efekt kao i
r = k [3H 2 ] [ N 2 ]
3
povećanje koncentracije reaktanata u otopini.
r = 27 k [ H 2 ] [ N 2 ]
3

Brzina će se povećati 27 puta.

Z) Brzina kemijske reakcije najveća je:


a) na početku
b) pošto je postignuta ravnoteža
c) negdje između

Z) Ravnoteža se može uspostaviti u:


a) otvorenom sustavu
b) zatvorenom sustavu
c) i otvorenom i zatvorenom sustavu

KISELINE I BAZE

Tri teorije kiselina i baza (oksidi metala i hidroksidi)

I) ARRHENIUS: kiseline su sve tvari koje u vodenoj otopini povećavaju koncentraciju


H 3O + (oksonijev ili hidronijev) ion ili H + (vodikov ion ili proton)
Baze su sve tvari koje u vodenoj otopini povećavaju koncentraciju OH − (hidroksidni
ion) protonira vodu
H+ - elektrolitička disocijacija kiseline
+ −
HCl(aq) + H 2 O(l) → H 3O + Cl (aq)

Kod disocijacije kiseline uvijek dolazi do protolize.


PROTOLIZA – prijelaz protona H + sa jedne molekule na drugu.
NaOH(s) + H 2 O(l) → Na + (aq) + OH − (aq)

II) BRÖNSTED – kiseline su sve tvari koje mogu dati proton H + [proton-donori], a baze
su sve tvari koje mogu primiti proton [proton-akceptori]

H2 O(l) + H2 O(l) H3O+ (aq) + OH − (aq)


II konj. par
konjugirana
kiselina I konjugirani par baza
(proton-donor) baza (proton-akceptor) konjugirana kis.

OH − - najača Brönstedova baza


H 2 O - može biti proton-donor i proton-akceptor, znači da je to AMFOTERAN ILI
AMFIPROTONSKI OKSID.
konj. par II
Općenito:
K1 + B1 K 2 + B2

konj. par I
Z) U jednadžbi: NH 3 (g) + H 2 O(g) R NH +4 (aq) + OH − (aq) označi konjugirane parove.

15 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z) Prikaži strukturu a) H 3O + b) NH +4
a) + b) +
O H
HHH N
HH H
trostrana piramida (oblik)
kut 110° tetraedar (oblik)
sve tri veze jednake duljine-106 pm.

III) LEWIS – kiseline su sve tvari koje mogu primiti elektronski par [elektron-akceptori].
Baze su sve tvari koje mogu dati elektronski par [elektron-donori]
F H F H
F B + N H F B N H
F H F H
kiselina baza sol
donorska veza
(koordinativno kovalentna veza)

Znači nisu potrebni ni vodikovi ioni ( H + ), ni hidroksidni ioni ( OH − ) da bi neka tvar


bila kiselina ili baza.

NAJVAŽNIJE ANORGANSKE (MINERALNE) KISELINE


MONOPROTONSKE
HF FLUOROVODICNA FLUORIDI
HCl KLOROVODICNA KLORIDI
O HBr BROMOVODICNA BROMIDI
K Hl JODOVODICNA JODIDI
S DUŠICNA NITRATI
HNO3
O DUŠIKASTA NITRITI
HNO2
K CIJANIDI
HCN CIJANOVODICNA
I TIOCIJANIDI
HCNS TIOCIJANOVODICNA
S HIPOKLORASTA HIPOKLORITI
HCIO
E KLORASTA KLORITI
HCIO2
L KLORATI
HCIO3 KLORNA
I HCIO4 PERKLORATI
PERKLORNA
N H 2SO4 SUMPORNA SULFATI I HIDROGEN SULFATI
E H 2SO3 SUMPORASTA SULFITI I HIDROGEN SULFITI
H 2S SUMPOROVODICNA SULFIDI I HIDROGEN SULFIDI
K H 2S2O3 TIOSULFATI
TIOSUMPORNA
L H 2S2O7 PIROSUMPORNA (OLEUM)
O H 2CO3 UGLJICNA KARBONATI I HIDROGEN KARBONATI
R H3PO4 FOSFATI, DIHIDROGENFOSFATI
FOSFORNA
A H3PO3 i HIDROGENFOSFATI
FOSFORASTA
DIPROTONSKE
TRIPROTONSKE
DIPROTONSKA KISELINA - SOLI: HIDROGENFOSFITI
FOSFITI

PODJELA KISELINA PREMA JAKOSTI


Mjera za jakost kiseline je stupanj disocijacije α..
Vrijednost 0 do 1ili 0 do 100%.
broj ioniziranih molekula c H+
α= =
ukupan broj molekula c HA
c +
α = H , HA - općenito kiselina
c HA
Jake kiseline α = 1

16 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
P JAKE KISELINE
O
R HClO4 najjaca kiselina
A HI
S HBr
T H 2SO 4
HCl
J HNO 3
A
K SREDNJE JAKE KISELINE
O
S H 2SO3
T H 3PO 4
I HF
(COOH)2
K
I SLABE KISELINE
S
E CH 3COOH
L H 2 CO 3
I H 2S
N HCN
E HNO 2

IONIZACIJA (DISOCIJACIJA) KISELINA

HNO 2 (aq) + H 2 O(l) → H 3O + (aq) + + NO 2 − (aq) Kiselina uvijek disocira na H 3O + + kiselinski


ostatak.
⎡ H3O + ⎤ ⎡ NO 2 - ⎤
Ka = ⎣ ⎦⎣ ⎦
[ HNO2 ]
Broj atoma vodika određuje u koliko stupnjeva disocira kiselina.
I H 2SO 4 (aq) + H 2 O(l) R H3O + (aq) + HSO −4 (aq) - hidrogen sulfatni ion
II HSO −4 (aq) + H 2 O(l) R H 3O + (aq) + + SO 42− (aq) - sulfatni ion
H 2SO 4 (aq) + 2H 2 O(l) R 2H3O + (aq) + + SO 24− (aq) - sumarna jednadžba
HSO −4 - je amfoteran ion jer može dati proton, a može i primiti proton.
HSO −4 + H + → H 2 SO 4 (konjugirana kiselina)
↓ − H+
SO 24 − (konjugirana baza)
Svi anioni koji imaju proton mogu biti proton donori (kiseline) i proton akceptori.
Svaki negativni ion može biti baza.
Kiseline su elektroliti – zbog slobodnih hidratiziranih iona.

DOBIVANJE KISELINA
1. Otapanje halogenovodika u vodi
HX(g) + H 2 O(l) → HX(aq) - općenito, x = F, Cl, Br, I
HF(g) + H 2 O(l) → HF(aq)
HCl(g) + H 2 O(l) → HCl(aq)
2. Otapanje oksida nemetala u vodi tj. anhidrida kiselina
SO 2 (g) + H 2 O(l) → H 2 SO3

17 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
P4 O10 (s) + 6H 2 O(l) → 4H 3 PO 4 (aq)
ANHIDRIDI – tvari koje u reakciji s
SO3 (g) + H 2 O(l) → H 2 SO 2 (aq) vodom daju KISELINE ili LUŽINE
N 2 O5 − (g) + H 2 O → 2 HNO3
Cl2 O 7 + H 2 O → 2 HClO 4
3. Otapanje H 2S(g) u vodi: H 2S(g) + H 2 O(l) → H 2S(l)(aq)

LUŽINE
Lužine su vodene otopine hidroksida.
NaOH(s) + H 2 O(l) → Na + (aq) + OH − (aq) [ NaOH(aq)]
hidroksid lužina
Topljivi hidroksidi: KOH, NaOH, RbOH,CsOH,Ca(OH) 2 , NH 4 OH
- OH − daje lužnati karakter, masan opip, nagriza kožu i sluzokožu.

PODJELA LUŽINA PREMA JAKOSTI


C −
Mjera za lužnatost: α = OH , BOH – lužina (općenito)
C BOH

JAKE LUŽINE SLABE LUŽINE

CsOH NH3(aq) ili NH4OH


porast jakosti lužine

RbOH Mg(OH)2
KOH Al(OH)3 , Fe(OH)2 , Cu(OH)2
NaOH U vodenoj otopini, kod slabih lužina, koncentracija hidroksidnih iona je od
LiOH 0. 000 001 do 0.0001 mol/l. Kod jakih lužina koncentracija hidroksi dnih iona
Ba(OH) je između 0.001 i 1 mol/l. Hidroksidi 1. skupine kristaliziraju, a njihovu kristalnu
Sr(OH)2 rešetku čine ioni. Otapanjem u vodi kristalna rešetka se ruši odnosno disocira.
Ca(OH) Hidroksidi 2. skupine (kalcijev i barijev hidroksid) su vrlo slabo topljivi obzirom
da je sva otopljena količina potpuno disocirana (jake su lužine).

DISOCIJACIJA (IONIZACIJA) LUŽINA


NaOH(s) + H 2 O(l) → NaOH(aq) ⎡⎣ Na + (aq) + OH − (aq) ⎤⎦
Lužine su elektroliti – zbog slobodnih hidratiziranih iona = vodiči drugog reda
Općenito: BOH(s) + H 2 O(l) → B+ (aq) + OH − (aq)

DOBIVANJE HIDROKSIDA
1. Metal (I i II PSE) + H 2 O(l) → hidroksid + H 2 (g)
2Na(s) + H 2 O(l) → 2NaOH(aq) + H 2 (g)

2. Metalni hidrid + H 2 O(l) → hidroksid + H 2 (g)


NaH(s) + H 2 O(l) → NaOH(aq) + H 2 (g) ⎫
⎬ burna reakcija
CaH 2 (s) + H 2 O(l) → Ca(OH) 2 (aq) + H 2 (g) ⎭

3. Oksid metala + H 2 O(l) → hidroksid


CaO(s) + H 2 O(l) → Ca(OH) 2 (aq)

4. Peroksid + H 2 O(l) → hidroksid + O 2 (g)

18 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
2Na 2 O 2 (s) + 2H 2 O(l) → 4NaOH(aq) + O 2 (g)

5. Superoksid + H 2 O(l) → hidroksid + O 2 (g)


4KO 2 (s) + 2H 2 O(l) → 4KOH(aq) + 3O 2 (g)

6. Elektroliza vodene otopine soli I, II skupine PSE, kao i Al soli.


Ne reagira, umjesto Na + na katodi
se reduciraju molekule vode.
NaCl(s) + H 2O(l) → Na + (aq) + Cl− (aq)
K(-) A(+)

K( −) 2H 2 O(l) + 2e − → H 2 + 2OH − ⎫⎪
⎬+
A( +) 2Cl− − 2e− → Cl2 ⎪⎭
2H 2 O(l) + 2Cl− → H 2 + 2OH − + Cl2
Produkti elektrolize NaCl(aq) su: H 2 ,Cl2 , NaOH

7. Amonijak + H 2 O(l) → amonijeva lužina


NH3 (g) + H 2 O(l) → NH 4 OH(aq)

INDAKATORI – tvari koje mijenjaju boju ovisno o pH otopine.

INDIKATOR KISELINA LUŽINA

lakmus crven plav


metiloranž(kiselina) crven(neionizirani oblik) žut (narančast, ionizirana sol)
fenolftalein bezbojan ljubičast
univerzalni indikator crven ljubičast(plav)
pH vrijednost može se točno odrediti pH-metrom

pH vrijednost – mjera za kiselost i lužnatost


⎪⎫
−3
pH = − log cH+ mol dm ⇒ cH + = 10− pH
−3 ⎬ ANTILOGARITAM od pH i pOH
pOH = − log cOH- mol dm ⇒ cOH- = 10− pOH ⎪⎭
pH + pOH = 14
Grafički odnos pH i cH + pH-skala prikazan je na crtežu:
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 pH

100 10
-1
10-2 10-3 10-4 10-5 10-6 10-7 10-8 10-9 10-10 10-11 10-12 10-13 10-14 cH +,mol dm-3

raste ki se čnost
lost rast e bazi
H+max OH-max

cH + >10-7 10-7 cH+ < 10-7

Ako je: cH + = cOH − ⇒ pH = 7 neutralno


cH + > cOH − ⇒ pH < 7 kiselo
cH + < cOH- ⇒ pH > 7 lužnato
IONSKI PRODUKT VODE
H 2 O(l) + H 2 O(l) R H 2 O + (g) + OH − (aq)
cH O+ = cOH − = 10−7 mol dm −3
3

19 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
⎡ H 3 O + ⎤ ⎡OH − ⎤
Kc = ⎣ ⎦⎣ ⎦
[ H 2 O]2

K c [ H 2 O ] = ⎡⎣ H 3O + ⎤⎦ ⎡⎣OH − ⎤⎦ = K w - konstanta vode ili ionski produkt vode


2

K w = 10−7 mol dm −3 ⋅ 10−7 mol dm −3 = 1 ⋅ 10−14 mol 2 dm −6 kod t = 25°C


temperatura °C K w mol 2 dm −6
Kw - određuje se eksperimentalno
0 1,14 ⋅ 10-15
15 4,50 ⋅ 10-14
25 1 ⋅ 10-14
37 2,39 ⋅ 10-14
40 2,92 ⋅ 10-14
60 9,61 ⋅ 10-14

Z) Koliki je pH otopine u kojoj je koncentracija OH − 0, 2 ⋅ 10−3 mol dm −3 ?


pH = ?
cOH − = 0, 2 ⋅ 10−3 mol dm −3
pOH − = − log cOH− mol dm −3
pOH − = − log 0, 2 ⋅ 10−3 mol dm −3 mol dm −3
pOH − = −(log 0, 2 + (−3log10)
pOH − = −(−0, 69 − 3)
pOH − = 3 + 0, 69 = 3, 69
pH + pOH=14
pH=14 − 3,69=10,30

Z) Ako je koncentracija otopine natrijevog hidroksida 0,001mol dm −3 , pH te otopine je:


a) 3 b 11 c) -3 d) 10
cNOOH = 0, 001mol dm −3 = 10−3 mol dm −3
pOH = − log cOH − mol dm −3
pOH = − log10−3 mol dm −3 mol dm −3
pOH = − log10−3
pOH − = 3
pH + pOH=14
pH=14 − 3=11

Z) pH neke kiseline je 2,7. Koliki je cH + te otopine?


pH=2,7
pH = − log cH + mol dm −3
cH + = 10− pH - antilogaritam
cH + = 10−2,7
cH + = 1,99 ⋅ 10−3 mol dm −3

Z) pH vodene otopine NaOH je:


a) 3 b) 1 c) 6 d) 7 e 10

20 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z) Koliki je pH vodene otopine H 2SO 4 koncentracije 0,005 moldm −3
pH=?
c = 0, 005 mol dm −3 H 2SO 4 → 2H + + SO 24 −
H 2SO 4
cH + 2
pH = − log cH + mol dm −3 = pazi na odnos!!!
cH 2SO4 1
pH = − log10−2 mol dm −3 mol dm −3
pH = 2 cH + = 2 ⋅ cH 2SO4 = 2 ⋅ 0, 005 mol dm −3 = 0, 01 mol dm −3

Z) Koncentracija kalcijeve lužine je 0,005 mol dm −3 . Izračunaj pH.


pOH = − log cOH − mol dm −3 H O
Ca(OH) 2 (s) ⎯⎯⎯
2
→ Ca 2+ (aq) + 2OH −
− −2 −3 −3
pOH = − log10 mol dm mol dm c(OH − ) 2
pOH = 2 = pazi na odnos!!!
cCa(OH)2 1
pH+pOH == 14
pH=14 − 2=12
cOH − = 2 ⋅ cCa(OH)2 = 2 ⋅ 0,005mol dm −3 = 0,01mol dm −3
Z) Koliki je pH otopine H 2SO 4 čija je koncentracija 0,001 mol dm −3

Z) Koncentracija H + iona je 1,66 mol dm −3 . Koliki je pH te otopine?

Z) Ako je stupanj dispcijacije karbonatne kiseline 17% za prvi stupanj disocijacije kiseline čija
je množinska koncentracija 0,1 mol dm −3 . Izračunaj kolika je koncentracijska konstanta.
H 2 CO3 R H + + HCO3− - I stupanj
α - 17% = 0,17 cH +
α=
cH 2CO3 = 0,1mol dm −3 cH 2CO3
⎡ H + ⎤ ⎡ HCO3− ⎤ cH +
Kc = ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ 0,17 =
H 2 CO3 0,1mol dm −3
0,017 mol dm −3 ⋅ 0,017 mol dm −3 cH + = 0, 017 mol dm −3
Kc =
0,1mol dm −3
⇒ cH + = cHCO− = 0, 017 mol dm −3
K c = 2,89 ⋅ 10−3 mol dm −3
3

Z) pH otopine NaOH koncentracije 0,0001 mol dm −3 je: a) 4 b) 10 c) 11 d) 3


pH = ?
NaOH R H + + HCO3− Istupanj
cNaOH = 0,0001mol dm −3 pOH=4
cOH − = cNaOH = 10−4 mol dm −3 pH+pOH=14
pOH = − log cOH − mol dm −3 pH=14-4=10
pOH = − log 10−4 mol dm −3 mol dm −3 pH=10

Z) pH otopine NaOH koncentracije 0,0001 mol dm −3 je: a) 4 b) 10 c) 11 d) 3


pH = ?
NaOH R H + + HCO3− I stupanj
cNaOH = 0, 0001 mol dm −3
cOH − = cNaOH = 10−4 mol dm −3

21 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
pOH = − log cOH − mol dm −3
pOH = − log 10−4 mol dm −3 mol dm −3
pOH=4
pH+pOH=14
pH=14-4=10
pH=10

ODREĐIVANJE KONCENTRACIJA OTOPINA KISELINA I BAZA

Da bi se odredila koncentracija otopine neke baze, obično se


postupa tako da se pripremi otopina kiseline točno poznate bireta
koncentracije. Otopina kiseline ulije se u biretu, usku graduiranu
otopina
cijev s pipcem. Točno poznati volumen, npr. 20 mL otopine baze
jake
nepoznate koncentracije ulije se u Erlenmeyerovu tikvicu. U
kiseline
otopinu baze doda se nekoliko kapi otopine indikatora. Kiselina iz
birete dodaje se kap po kap u otopinu baze. Kad se pokaže
promjena boje indikatora, odčita se volumen utrošene kiseline. Na
osnovi takvog mjerenja izračuna se koncentracija otopine baze.
Postupak se zove titracija (franc. titrer)

Titracija jake baze jakom kiselinom


Tijekom titracije mijenja se pH otopine. Krivulja koja pokazuje
promjenu pH otopine tijekom titracije 25 mL otopine natrij-
hidroksda, c(NaOH) = 0,1 mol/L, s otopinom kloridne kiseline
c(HCl)= 0,1 mol/L otopina
jake baze
pH i indikatora
14 Pribor za titraciju
podrucije pH u kojem
fenolftalein mijenja boju
7 tocka ekvivalencije
podrucije pH u kojem
metiloranz mijenja boju

0 10 20 30 40 V(otop. HCl)/mL
Krivulja pokazuje kako se mijenja pH otopine tijekom titracije jake
kiseline bazom. Pri neutralizaciji jakih kiselina jakom lužinom
može se koristiti bilo koji indikator.

Titracije slabe kiseline jakom bazom


Slika prikazuje krivulju titranja slabe kiseline, kao što je octena kiselina, jakom bazom. U
početku se pH otopine mijenja polagano i otopina je kisela. U blizini točke ekvivalencije pH
otopine se naglo mijenja u područiju od oko pH 7 do 10. Točka ekvivalencije ne nalazi se pri
pH = 7, već pri pH od oko 8,5. To znači da valja odabrati takav indikator koji prikazuje
promjenu boje u tom područiju pH, a to je fenolftalein.
Hidroliza:
CH 3 COO − (aq) + H 2 O(l) → CH 3 COOH(aq) + OH − (aq)

22 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
pH
14
podrucije pH u kojem
fenolftalein mijenja boju

7
tocka ekvivalencije

pufer
0 10 20 30 40 V(otop. HCl)/mL
Krivulja titracije otopine slabe kiseline jakom bazom.

Titracija slabe baze jakom kiselinom


Slika prikazuje krivulju titracije slabe baze, kao što je amonijak, jakom kiselinom. Zbog
reakcije hidrolize točka ekvivalencije se ne nalazi pri pH 7, već pri pH oko 5. Zato pri titraciji
slabe baze jakom kiselinom valja odabrati takav indikator koji pokazuje prijelaz boje u
kiselom. Takav je indikator metiloranž.
Hidroliza:
NH +4 (aq) + H 2 O(l) → NH 3 + H 3 O + (aq)
pH
14
podrucije pH u kojem
metiloranz mijenja boju
7
tocka ekvivalencije
pufer
0 10 20 30 40 V(otop. HCl)/mL
Krivulja titracije otopine slabe baze jakom kiselinom

SOLI
Soli su spojevi metala ili amonijevog iona NH +4 i kiselinskog ostatka. Sve soli su IONSKI
SPOJEVI.

METODE DOBIVANJA SOLI


1) NEUTRALIZACIJA: KISELINA + LUŽINA → SOL + VODA
H 2SO 4 (aq) + 2NaOH → Na 2SO 4 + 2H 2 O
2) IZRAVNA SINTEZA: METAL + NEMETAL → SOL
Zn(s) + Cl2 (g) → ZnCl2 (s)
3) METAL + KISELINA → SOL + H 2 (g)
Zn(s) + 2HCl(aq) → ZnCl2 (aq) + H 2 (g) - jednostruka izmjena iona
4) METALNI OKSID + KISELINA → SOL + H 2 O(l) - NEUTRALIZACIJA!!!
CaO(s) + H 2SO 4 (aq) → CaSO 4 (s) + H 2 O(l) (jer nastaje sol + H 2 O )
5) OKSID NEMETALA + LUŽINA → SOL + H 2 O(l) - NEUTRALIZACIJA!
CO 2 + 2NaOH(aq) → Na 2 CO3 (aq) + H 2 O(l)
6) SOL1 + SOL 2 → SOL3 + SOL 4

Cjeline Hidroliza soli i Puferske otopine nalaze se na 35. stranici! se


isprčava zbog ove iznimke.

23 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
AgNO3 (aq) + NaCl(aq) → AgCl(s) + NaNO3 (aq) - dvostruka izmjena iona
AgNO3 je reagens za dokazivanje klora (halogenida), nastaje bijeli sirasti
talog ili koloid AgCl , netopljiv u vodi, hidrofoban.
Na 2SO 4 (aq) + BaCl2 (aq) → BaSO 4 (s) + 2NaCl(aq)
↓ ↓
reagens za bijeli teško topljivi talog
dokazivanje sulfata, nastaje bijeli teško topljivi talog
FeCl3 (aq) + 3NH 4SCN(aq) R Fe(SCN)3 (aq) + 3NH 4Cl(aq)
Amonijev tiocijanat (rodanid) je reagens za dokazivanje Fe3+. Nastaje crvena otopina Fe(SCN)3

Disocijacija soli za dokazivanje Fe3+ , nastaje Fe(SCN)3 - crven



Soli disociraju na ION METALA ili NH +4 i KISELINSKI OSTATAK. Soli topljive u vodi su
elektroliti.
Na 2SO 4 + H 2 O(l) → 2Na + (aq) + SO 24− (aq)
NH 4 Cl(s) + H 2 O(l) → NH 4+ (aq) + Cl− (aq)
AgNO3 (s) + + H 2 O(l) → Ag + (aq) + NO3− (aq)

REDOKS JEDNADŽBE

U metalanim hidridima (spojevima metala s vodikom) oksidacijski broj vodika je –I.


−I −I −I
Primjerice: Na H,Ca H 2 , AI H 3 .

− II − II − II − II
Oksidacijski broj kisika u spojevima je –II. Primjerice: H 2 O, H 2SO 4 HN O 3 ,SO3 .
−I I
U peroksisima kisik je oksidacijskog broja –I.Primjerice: Na 2 O 2 . U superoksidima je − :
II
I I I
− − −
+I II +I II II − I
K O 2 , Rb O 2 , O F2 - kisik može imati oksidacijski broj +2 jer je F jako elektronegativan.

Oksidacijski broj jednostavnog iona jednak je nabojnom broju iona, pa ćemo ih dalje pisati
samo s nabojnim brojem.
Primjerice: Al3+ ,Cr 3+ .

Algebarska suma oksidacijskih brojeva u molekuli je jednaka nuli . Ovo pravilo omogućuje
određivanje nepoznatog oksidacijskog broja. Primjerice u molekuli sumporne kiseline
( H 2SO 4 ) znamo oksidacijske brojeve vodika i kisika, ali ne znamo oksidacijski broj sumpora.
Možemo ga izračunati na sljedeći način (u računu ćemo rimske brojke zamjeniti arapskima):
I x − II
H 2 SO 4
2(+1) + 4(−2) + x = 0
(+2) + (−8) + x = 0
x = (+8) + (−2) = +6
Oksidacijski broj sumpora u sumpornoj kiselini jest VI.
Algebarska suma oksidacijskih brojeva u višeatomnom ionu jednaka je nabojnom broju iona
(označuje se prvo broj zatim naboj). Primjerice, u amonijevu ionu ( NH +4 ) tražimo oksidacijski
broj dušika:

24 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
x I
N H 4+
x + 4(+1) = +1
x = (+1) + (−4) = −3
Oksidacijski broj dušika u amonijevom ionu je –III.

Atomi metala uvijek su redukcijska sredstva (reducensi) jer pri spajanju s drugima vrstama
atoma (u ionskim spojevima) otpuštaju elektrone.

Neke vrste atoma metala i nemetala mogu imati različite oksidacijske brojeve, primjerice:
II III − II VI IV
Fe i Fe, S , S, S .

Ako se neka vrsta atoma nalazi u spoju u kojem ima najmanji oksidacijski broj, tada je taj atom
samo redukcijsko sredstvo – jer može samo otpuštati elektrone. Ako pak atom ima najveći
oksidacijski broj u nekom spoju, tada je on samo oksidacijsko sredstvo, tj. može samo primati
elektrone. A što je s atomima između ta dva stanja?

Atomi elemenata u spojevima u kojima imaju oksidacijski broj između najniže i najviše
vrijednosti, mogu biti i oksidacijska i redukcijska sredstva (mogu i primati i otpuštati
elektrone). Njihovo ponašanje ovisit će o tvari s kojom reagiraju. Ako je tvar jači oksidans,
tada su oni redukcijska sredsva, i obrnuto. U organskim spojevima oksidacijski broj ugljika
određuje se za svaki ugljik ne uzimajući u obzir vezu sa susjednim ugljik-atomom.
− IV I − III I − III I − III I − II I − II I − III I + III − II − II +1
C H 4 , C H 3 − C H3 , C H 3 − C H 2 − O H, C H 3 − C O O H
⇒ Redoks reakcije uvijek su vezane za izmjenu elektrona.

Z) Koja od sljedećih jednadžbi je redoks?


I V II I −I I −I I V − II
a) Ag N O3 (aq) + K I (aq) → Ag I (s) + K N O3 (aq) - nije redoks, nema promjene
oksidacijskog broja
0 0 II − II
b) Mg(s) + O 2 (g) → 2 Mg O(s) - redoks – zbog promjene oksidacijskog broja
II −I + II − II
c) 2 Ba O 2 (s) → Ba O(s) + O 2 (g) - peroksid se raspada na oksid i O 2 .
d) 5H 2 O 2 (aq) + 2KMnO 4 (aq) + 3H 2SO 4 (aq) → K 2SO 4 (aq) + 2MnSO 4 (aq) + 8H 2 O(l) + 5O 2 (g)
e) 2H 2S(g) + 3O 2 (g) → 2SO 2 (g) + 2H 2 O(l)

Z) Riješi redoks jednadžbe:


a) Cu + HNO3 (razrj.) → Cu(NO3 ) 2 + NO + H 2 O
b) Cu + HNO3 (konc.) → Cu(NO3 ) 2 + NO 2 + H 2 O
c) Cl2 + NaOH → NaCl + NaOCl
d) H 2 O 2 + KMnO 4 + H 2SO 4 → MnSO 4 + K 2SO 4 + H 2 O + O 2
e) H 2 O 2 + KI + H 2SO 4 → K 2SO 4 + H 2 O + I 2
f) P4 + HNO3 (konc.) → H3 PO 4 + NO 2 + H 2 O
g) FeSO 4 + H 2SO 4 (konc.) + KMnO4 → K 2SO4 + MnSO4 + Fe3 (SO 4 )2 + H 2 O
I VI − II I −I I −I III −I 0 I − II
Z) K 2 Cr2 O 7 + H Cl → K Cl + Cr Cl3 + Cl 2 + H 2 O - kisela otopina

+3e− redukcija=oksidans

e oksidacija=reducens

Ionski oblik:
2K + + Cr2 O72 − + H + + Cl− → K + + Cl− + Cr 3+ + 3Cl− + Cl2 + H 2 O

25 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Parcijalne jednadžbe:
O : 2Cl− − 2e − → Cl2 ⋅3
R : Cr2 O72− + 6e − + 14H + → 2Cr 3+ + 7H 2 O
6Cl− − 6e − → 3Cl2 ⎫⎪
⎬+
Cr2 O72− + 6e − + 14H + → 2Cr 3+ + 7H 2 O ⎪⎭
6Cl− + Cr2 O72 − + 14H + → 3Cl2 + 2Cr 3+ + 7H 2 O
uravnotežena jednadžba:
K 2 Cr2 O7 + 14HCl− → 2KCl + 2CrCl3 + 3Cl2 + 7H 2 O
0 − II I − −1 V − II
Z) Br2 + O H → Br − + Br O 3− - disproporcioniranje – isti atom oksidira i reducira
+e− , redukcija
−5e ,oksidacija

O : Br2 − 10e − + 12OH − → 2BrO3− + 6H 2 O


R : Br2 + 2e − → 2Br − ⋅5
Br2 − 10e − + 12OH − → 2BrO3− + 6H 2 O ⎪⎫
⎬+
5Br2 + 10e − → 10Br − ⎪⎭
6Br2 + 12OH − → 2BrO3− + 10Br − + 6H 2 O : 2
3Br2 + 6OH − → BrO3− + 5Br − + 3H 2 O

PRAVILA ZA REDOKS

kisela otopina
O : ----------- + H 2 O → ----------- + H +
R : ----------- + H + → ----------- + H 2 O

lužnata otopina
O : ----------- + OH − → ----------- + H 2 O
R : ----------- + H 2 O → ----------- + OH −

ELEKTROKEMIJA
ELEKTROLIZA
Elektroliza je proces rastavljanja tvari pomoću električne struje.

Elektroliza vode – zbog slabe vodljivosti u vodu se dodaje tvar koja povećava vodljivost
( Na 2 CO3 , H 2SO 4 , KNO3 , Na 2SO 4 ) – a ne sudjeluje u procesu elektrolize. To su soli čiji je
kation iz I, II skupine i složeni anion ili kiselina složenog aniona.

−K : 2H 2 O + 2e− → H 2 + 2OH − ⋅2 − na katodi uvijek REDUKCIJA


+ A : 2H 2 O − 4e − → O 2 + 4H + − na anodi uvijek OKSIDACIJA

4H 2 O + 4e− → 2H 2 + 4OH − ⎫⎪
6H 2 O 4H 2 O ⎬ +
2H 2 O − 4e − → O 2 + 4H + ⎪⎭
2H 2 O → 2H 2 + O 2


praskavac

26 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Elektroliza vodene otopine soli
NaCl(s) + H 2 O(l) → Na + (aq) + Cl− (aq) ⇒ Metali I, II, Al i neki drugi elementi čiji je E 0
manji od –0,83V ne izlučuju se na katodi,
K(−) A(+) umjesto njih na katodi se reduciraju molekule
− K : 2H 2 O + 2e → H 2 + 2OH ⎫⎪
− −
vode! (vodik)
⎬+
+ A : 2Cl− − 2e → Cl2 ⎪⎭
2H 2 O + 2Cl− → H 2 + Cl2 + 2OH − Produkti: H 2 ,Cl2 , NaOH.
2H 2 O + 2NaCl → H 2 + Cl2 + 2

CuCl2 (s) + H 2 O(l) → Cu 2+ (aq) + 2Cl− (aq)


K(−) A(+ )
− K : Cu + 2e → Cu ⎫⎪
2+ −

⎬+
+ A : 2Cl− − 2e − → Cl2 ⎪⎭
Cu 2 + + 2Cl− → Cu + Cl2

Na 2SO 4 (s) + H 2 O(l) → 2Na + + SO 24− ⇒ Složeni anion ne sudjeluje u elektrolizi,


umjesto njega na anodi se oksidiraju
K(−) A(+ )
molekule H 2 O .
− K : 2H 2 O + 2e − → H 2 + 2OH − ⋅2
+ A : 2H 2 O − 4e − → O 2 + 4H +

4H 2 O + 4e − → 2H 2 + 4OH − ⎫⎪
6H 2 O 4H 2 O ⎬+
2H 2 O − 4e − → O 2 + 4H + ⎪⎭
2H 2 O → 2H 2 + O 2 → Produkti su isti kao kod elektrolize H 2 O

Elektroliza taline soli



KCl ⎯⎯ → K + + Cl−
K( −) A(+ )
− K : K + + e − → K ⋅2
+ A : 2Cl− − 2e − → Cl2
2K + + 2e − → 2K ⎪⎫
⎬+
2Cl− − 2e − → Cl2 ⎪⎭
2K + + 2Cl− → 2K + Cl2

Elektroliza kiseline
H 2 SO 4 (aq) → 2H + (aq) + SO 24− (aq) HCl(aq) → H + + Cl−

− K : 2H + + 2e − → H 2 ⋅2
− K : 2H + + 2e− → H 2 ⎫⎪

+ A : 2H 2 O − 4e → O 2 + 4H + ⎬+
+ A : 2Cl− − 2e − → Cl2 ⎪⎭
4H + + 4e− → 2H 2 ⎫⎪
⎬+ 2H + + 2Cl− → H 2 + Cl2
2H 2 O − 4e − → O 2 + 4H + ⎪⎭
2H 2 O → 2H 2 + O 2

27 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Elektroliza lužine
NaOH(aq) + H 2 O(l) → Na + (aq) + OH − (aq)

− K : 2H 2 O + 2e − → H 2 + 2OH − ⋅2
+ A : 4OH − − 4e − → O 2 + 2H 2 O
4H 2 O + 4e − → 2H 2 + 4OH − ⎫⎪
⎬+
4OH − − 4e− → O 2 + 2H 2 O ⎪⎭
2H 2 O → 2H 2 + O 2

Z) Koji od sljedećih spojeva se ne može dodati pri elektrolizi H 2 O : NaCl, Na 2 SO 4 , HCl,


H 2 SO 4 , CuCl2 .

FARADAYEVI ZAKONI (formule na str. 34.)

Faradayevi zakoni proučavaju kvantitativne odnose izlučenih tvari na elektrodama.

Prvi Faradayev zakon – masa izlučene tvari proporcionalna je količini elektriciteta koja prođe
kroz elektrolizer.
Drugi Faradayev zakon – jednake količine elektriciteta izlučuju množine tvari koje su obrnuto
proporcionalne sa brojem elektrona.

Z) Otopina aluminijeva sulfata podvrgnuta je elektrolizi strujom jakosti 3A tijekom 2 sata.


Kolike su mase izlučenih elementarnih tvari na elektrodama?
I = 3A
Al2 (SO 4 )3 + H 2 O(l) → 2Al3+ + 3SO 42 − Q = I⋅t
t = 2h
Q = n⋅Z⋅F
m( H 2 ) = ?
I⋅t = n⋅Z⋅F
m( O 2 ) = ? − K : 2H 2 O + 2e− → H 2 + 2OH − ⋅2 m(H 2 )
− +
3 A ⋅ 2h = ⋅ 2 ⋅ 26,8 A h mol −1
+ A : 2H 2 O − 4e → O 2 + 4H M (H 2 )
3 ⋅ 2 ⋅ 2 g mol −1
4H 2 O + 4e − → 2H 2 + 4OH − ⎪⎫ m(H 2 ) = = 0, 2238 g
⎬ 2 ⋅ 26,8 mol −1
2H 2 O − 4e− → O 2 + 4H + ⎪⎭
I ⋅ t ⋅ M (O 2 )
2H 2 O → 2H 2 + O 2 m(O 2 ) =
Z ⋅F
Izlučene elementarne tvari su: H 2 i O 2 . 3 A ⋅ 2h ⋅ 32 g mol −1
(O
m 2 ) =
4 ⋅ 26,8 mol −1
m(O 2 ) = 1, 791 g
Paziti koje se tvari ne mogu izlučiti
iz vodene otopine!!!
Zadaci za vježbu:

Z 1. Zbog čega je vodena otopina srebrova nitrata ( AgNO3 ) elektrolit, a vodena otopina
glukoze neelektrolit?

Z 2. a) Napiši jednadžbe disocijacije sljedećih soli u vodi: kalijeva nitrata, magnezijeva


nitrata, bakrova(II) nitrata.
b) Od navedenih soli izdvoji onu iz koje se elektrolizom dobije metal na katodi!

Z 3. Jednadžbama prikaži elektrolizu talina: a) aluminijeva klorida, b) bakrova(II) klorida!

Z 4. Koji su produkti elektrolize vodenih otopina soli u zadatku 3?

28 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Z 5. Koje će tvari izlučivati na elektrodama pri elektrolizi vodenih otopina: a) barijeva klorida,
b) barijeva nitrata?

Z 6. Izračunaj vrijeme potrebno da vodičem proteče množina elektriciteta 49 Ah, ako je jakost
struje 6 A!

Z 7. Koliko se atoma kalija i molekula klora izluči elektrolizom taline kalijeva klorida strujom
jakosti 2,9 A u vremenu od 15 sati?

Z 8. Kolika je množina elektriciteta potrebna da bi se elektrolizom razložilo 650 g vode?

Z 9. Kolika je masa bakra koji se izluči iz otopine bakrova(II) klorida strujom 4,0 A u vremenu
od 3 h?

Z 10. Množina elektriciteta 482,5 C elektrolizom izluči 163,5 mg cinka. Kolika je molarna
masa cinka?

Z 11. Elektroliza taline natrijeva klorida proizvodi se strujom jakosti 4, 0 ⋅ 104 A . Kolike su
mase natrija i klora koji se izluče u vremenu od 20 sati.

Z 12. Iz otopine cinkova nitrata potrebno je proizvesti 750 mg cinka. Kolika je količina
elektriciteta potrebna za redukciju cinkova iona, ako je iskorištenje struje 90%?

Z 13. Kolika je jakost struje koja prolazi kroz otopinu koja sadrži ione dvovalentnog nikla, ako
se u vremenu od 2,5 sati na katodi izluči 80 g nikla?

Z 14. Dva serijski spojena elektrolizera sadrže otopine srebrova nitrata i kromova(III) klorida.
U prvom elektrolizeru izlučilo se 862,4 g srebra. Izračunaj:
a) masu kroma koji se izluči na katodi,
b) jakost struje ako je vrijeme elektrolize 15 minuta!

Z 15. Dva elektrolizera serijski su spojena. U jednome je metalni nitrat dvovalentnog metala, a
u drugome metalni nitrat trovalentnog metala. U prvom elektrolizeruizluči se 0,05 mola metala
( M 2 + ), u drugom 1,716 g metala ( M 3+ ). Kolika je molarna masa trovalentnog metala?

Z 16. a) Izračunaj masu bakra koja se izluči iz otopine bakrova(II) sulfata množinske
koncentracije 2 mol / dm3 , volumena 250 cm3 . Utrošena množina elektriciteta za
elektrolizu jest 85000 C .
b) Koliko je iona bakra ( Cu 2+ ) ostalo u otopini?

Z 17. Kroz otopinu željezova(III) klorida protekla je množina elektriciteta od 11,2 Ah.
Izračunaj:
a) masu izlučenog željeza,
b) volumen razvijenog klora pri tlaku 720 mbar i temperaturi 28°C!

Z 18. Elektrolizom otopine metalnog klorida trovalentnog metala razvije se 5,9 dm3 klora s.u.
Odredi molarnu masu metala ako je masa izlučenog metala 10,2 g!

Z 19. Strujom jakosti 0,4 A u vremenu od 20 minuta provodimo elektrolizu vodene otopine
kalijeva klorida. Volumen otopine je 250 mL. Izračunaj:
a) volumene vodika i klora koji se razviju na elektrodama pri s.u.,
b) množinsku koncentraciju OH − iona po završetku elektrolize!

29 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Rješenja zadataka:

1. U vodenoj otopini glukoze nalaze se molekule, a u otopini srebrova nitrata srebrovi ioni i
nitratni ioni.
KNO3 (s) R K + (aq) + NO3− (aq)
2. a) Mg(NO3 ) 2 (s) R Mg 2+ (aq) + 2NO3− (aq)
Cu(NO3 ) 2 (s) R Cu 2 + (aq) + 2NO3− (aq)
b) Cu(NO3 ) 2


AlCl3 (s) ⎯⎯ → Al3+ + 3Cl−
− K : 2Al3+ + 6e− → 2Al ⎪⎫
3. a) − ⎬−

+ A : 6Cl → 3Cl2 + 6e ⎪⎭
2Al3+ + 6Cl− → 2Al + 3Cl2

CuCl 2 ( s ) ⎯⎯→ Cu 2 + + 2 Cl −

− K : Cu 2 + + 2 e − → Cu ⎫⎪
b) ⎬−
+ A : 2 Cl − → Cl 2 + 2 e − ⎪⎭
___________________________
Cu 2 + + 2 Cl − → Cu + Cl 2

4. a) H 2 i Cl2
b) Cu i Cl2

5. − K :H 2 , + A :O 2

6. a) − K :H 2 , + A :Cl2
b) − K :H 2 , + A :Cl2

7. t = 8,17 h

8. N(K) = 9, 77 ⋅ 1023 , N( Cl2 ) = 4,89 ⋅ 1023

9. Q = 6,97 ⋅ 106 C

10. m(Cu) = 14,3 g

11. M(Zn) = 65,4 g/mol

12. m(Na) = 687 kg, m( Cl2 ) = 1059,7 kg

13. Q p = 0, 683 A h

14. I = 29,28 A

15. a) m(Cr) = 138,5 mg


b) I = 0,86 A
16. M( M 3+ ) = 51,48 g/mol

30 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
17. a) n( Cu 2+ ) = n( CuSO 4 ) = 0,5 mol, n( e − ) = 2⋅n( Cu 2+ ) = 1 mol, m(Cu) = 27,99 g
b) množina reduciranog bakra: n = 0,44 mol; broj iona bakra koji ostaju u otopini:
N( Cu 2+ ) = 3,6 ⋅ 1022

18. a) m(Fe) = 7,78 g


b) V( Cu 2 + ) = 7,3 dm3

19. M( M 3+ ) = 58,09 g/mol

20 a) V 0 (H 2 ) = V 0 (Cl2 ) = 50,1 cm3


b) c(OH − ) = 2, 0 ⋅ 10−2 mol / dm3

GALVANSKI ČLANCI – elektrokemijski izvori struje

Galvaski članak je uređaj koji kemijsku energiju pretvara u električnu. Proces je SPONTAN.
Galvanski članak se sastoji od dvije elektrode (polučlanak) i elektrolitskog ključa (most).
Elektrodu galvanskog članka čini metal uronjen u otopinu svojih iona (elektrolit – vodič II
reda).
POZITIVNI POL je KATODA na kojoj se odvija redukcija.
NEGATIVNI POL je ANODA na kojoj se odvija oksidacija, ODNOSNO SAMA ANODA SE
OKSIDIRA (IZVOR JE e− ). TO JE METAL KOJI IMA NEGATIVNIJI E 0 .
(Kod elektrolize OKSIDIRA ANION!!!)

REDUKCIJSKI ELEKTRODNI POTENCIJAL (elektrokemijski red elemenata ili voltin niz)

Elektrodni potencijal - E 0 , određuje se prema standardnoj vodikovoj elektrodi (S.V.E.) čiji je


E 0 = 0 pri svim temperaturama E 0 (H 2 / 2H + ) = 0 - oznaka za standdardnu vodikovu
elektrodu. ↑ ↑
reducirani oksidirani
oblik oblik
0
⇒ Što je E negativniji to je tvar jači reducens
⇒ Što je E 0 pozitivniji to je tvar jači oksidans
Voltin niz sa vrijednostima je na str. 32. i 33.

DANIELLOV ČLANAK

(+) POL Cu/CuSO 4 , c(CuSO 4 ) = 1 mol dm −3


(-) POL Zn/ZnSO 4 , c(ZnSO 4 ) = 1 mol dm −3
Elektrolitski ključ je “U” cijev napunjena elektrolitom - KNO3 , Na 2 SO 4 .
Shema: Redoks:
Z n | Z n S O 4 || C u S O 4 | C u + (−) A : Zn − 2e − → Zn 2+ ⎫⎪
⎬+
(+ ) K : Cu 2+ + 2e− → Cu ⎪⎭
2+ 2+
Zn | Zn || C u | Cu +
Zn + Cu 2 + → Zn 2 + + Cu
Element negativnijeg E 0 (Zn) istiskuje element čiji je E 0 (Cu) pozitivniji.
Napon:
U = E p − En ANODA : E 0 (Cu 2+ / Cu) = 0, 337 V ⎫⎪
⎬ podatci iz voltinog niza
E = Ek − Ea KATODA : E 0 (Zn 2+ / Zn) = −0, 76 V ⎪⎭
U = [ 0, 337 − (−0, 76)]V p = pozitivan
U = 1, 097 V n = negativan

31 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
⇒ Napon galvanskog članka ne može biti negativan. E 0 mogu biti pozitivni ili negativni u
odnosu na s. v.

Z) Galvanski članak građen je od a) Ag|Ag + i Cu|Cu 2+


b) Pb|Pb 2+ i Zn|Zn 2+ c) Mg|Mg 2+ i Sn|Sn 2+
- napiši shemu
- izračunaj napon
- napiši redoks
a) Ag|Ag + i Cu|Cu 2+
shema: (−) Cu|Cu 2+ ||Ag + |Ag (+)
napon: U = E p − En = 0,80 V − 0, 337 V = 0, 463V
redoks: (A) Cu − 2e− → Cu 2+
(K) Ag + + e− → Ag + ⋅2
Cu − 2e − → Cu 2 +
2Ag + + 2e− → 2Ag +
Cu + 2Ag + → Cu 2+ + 2Ag

Standardni redukcijski elektrodni potencijali

Oksidrani oblik Reducirani oblik E0, [V]


Li + + e− R Li(s) -3,045 ⎫
⎪ Ne mogu se
K + + e− R K(s) -2,925 ⎪ izlučiti iz
Na + + e − R Na(s) -2,714 ⎪ vodene
⎪ otopine zbog
Mg 2 + + 2e − R Mg(s) -2,363 ⎬
⎪ negativnijeg
Al3+ + 3e − R Al(s) -1,66
⎪ E 0 od
Mn 2+ + 2e − R Mn(s) -1,180 ⎪ −0,83V

SO 24 − + H 2 O + 2e − R SO32 − + 2OH − -0,93 ⎭
2H 2 O + 2e − R H 2 + 2OH − -0,83
Zn 2+ + 2e− R Zn(s) -0,76
Cr 3+ + 3e− R Cr(s) -0,744
Fe2+ + 2e− R Fe(s) -0,440
Cd 2+ + 2e − R Cd(s) -0,403
PbSO 4 (s) + 2e − R Pb(s) + SO 24− -0,350
Ni 2+ + 2e − R Ni(s) -0,250
Sn 2+ + 2e − R Sn(s) -0,136
Pb 2+ + 2e− R Pb(s) -0,126
2H + + 2e− R H 2 (g) 0,000
Cu 2 + + 2e − R Cu + +0,153
Sn 4+ + 2e − R Sn 2+ +0,154
Cu 2 + + 2e − R Cu(s) +0,337
1 R 2OH − +0,401
O 2 + H 2 O + 2e −
2
I 2 (s) + 2e − R 2I − +0,536
Fe3+ + e− R Fe 2+ +0,771

32 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Hg 2+ + 2e − R 2Hg(l) +0,798
Ag + + e− R Ag(s) +0,799
HO −2 + H 2 O + 2e − R 3OH − +0,88
Br2 (l) + 2e − R 2Br − +1,065
IO3− + 6H + + 5e − 1 +1,196
R I 2 (s) + 3H 2 O
2
O 2 (g) + 4H + + 4e − R 2H 2 O +1,229
Cr2 O72 − + 14H + + 6e − R 2Cr 3+ + 7H 2 O +1,33
Cl2 (g) + 2e − R 2Cl− +1,36
BrO3− + 6H + + 6e− R Br − + 3H 2 O +1,44
PbO 2 (s) + 4H + + 4e− R Pb 2 + 2H 2 O +1,455
ClO3− + 6H + + 5e − 1 +1,47
R Cl2 (g) + 3H 2 O
2
Au 3+ + 3e − R Au(s) +1,50
MnO −4 + 8H + + 5e− 2+
R Mn + 4H 2 O +1,51
BrO3− + 6H + + 5e − 1 +1,52
R Br2 (l) + 3H 2 O
2
MnO −4 + 4H + + 3e − R MnO 2 (s) + 2H 2 O +1,695
H 2 O 2 + 2H + + 2e − R 2H 2 O +1,77
F2 (g) + 2e − R 2F− +3,06

REAKCIJE ISTISKIVANJA

Iz položaja elemenata u Voltinom nizu može se zaključiti kako se ODVIJA KEMIJSKA


REAKCIJA, KOJI PROCESI MOGU TEĆI SPONTANO. (treba znati)
⇒ JAČI REDUCENS ISTISKUJE SLABIJI IZ SPOJA
JAČI OKSIDANS ISTISKUJE SLABIJI IZ SPOJA
JAČA KISELINA ISTISKUJE SLABIJU
JAČA LUŽINA ISTISKUJE SLABIJU

Z) Dovrši jednadžbe:
-0,76V +0,337V
a) Zn + CuSO 4 → ZnSO 4 + Cu - jači reducens ISTISKUJE slabiji iz njegove soli.
0
b) Cu + ZnSO 4 →
/ nema reakcije, element čiji je E pozitivniji ne može istisnuti
element čiji je E 0 negativniji!
c) F2 + 2KCl → Cl2 + 2KF - jači oksidans ISTISKUJE slabiji
d) Cl2 + KF → / nema reakcije, slabiji oksidans ne može istisnuti jači!
e) 2 F2 + 2 H2O → O2 + 4 HF (zbog ove reakcije fluor je jedini halogeni element koji se ne može dobiti
elektrolizom vode jer oksidira kisik)
⇒ Oksidacijsko djelovanje halogenih elemenata raste: I 2 < Br2 < Cl2 < F2

Z) Dovrši jednadžbe:
a) Cl2 + 2I − → I 2 + 2Cl− b) I 2 + F− →
c) C6 H5 − ONa + HCl d) C6 H5 − ONa + HCl
e) CaCO3 + H 2 SO 4 → CaSO 4 + H 2 O + CO 2 - jača kiselina istiskuje slabiju!!!


H 2 CO3
f) 2NH 4 Cl + Ca(OH) 2 → CaCl2 + 2NH3 + 2H 2 O - jača lužina istiskuje slabiju!!!

33 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
LECLANCHEOV ČLANAK (džepna baterija, suhi članak)
Primarni izvor struje, znači da se ne može puniti – IREVERZIBILAN
DIJELOVI:
(–) POL: čašica od cinka
(+) POL: grafit (C) obložen smjesom MnO 2 + čađa + NH 4 Cl (solmijak)
- elektrolit: NH 4 Cl + ZnCl2 + vrlo malo vode
Redoks: Zn-2e → Zn 2+ - oksidacija
2MnO 4 + H 2 O + 2e → MnO(OH) + 2OH − - redukcija
Nastali produkti reagiraju prema jednadžbi:
Zn 2 + + 2OH − + 2NH 4+ + 2Cl− → [ Zn(NH 3 ) 2 ] Cl2 + 2H 2 O
UKUPNA reakcija može se prikazati pomoću jednadžbe
Zn + 2MnO 2 + 2NH 4 Cl → 2MnO(OH) + [ Zn(NH3 ) 2 ] Cl2

P) Može li se džepna baterija napuniti? Zašto?

P) pH otopine koja “curi” iz džepne baterije je kiseo. Zašto?


Odgovor: pH je manji od 7 zbog hidrolize NH 4 Cl .
HO
2 → NH OH + H + - pH < 7 zbog hidrolize.
NH 4 Cl ⎯⎯⎯ 4

OLOVNI AKOMULATOR
Sekundarni izvor može se nekoliko puta puniti i prazniti (reverzibilan izvor)
DIJELOVI:
(–) POL: Pb – spužvasto
(+) POL: PbO 2 - na rešetki od slitine Pb/Sb (Sb = antimon)
- elektrolit razrijeđena H 2 SO 4 33-39%
Pri radu se troši H 2 SO 4 i nastaje bijeli teško topljivi talog PbSO 4 . Taj se proces zove
sulfatizacija. Mjerenjem gustoće H 2 SO 4 može se odrediti je li akumulator pun ili prazan.
Gustoća se mjeri AREOMETROM.

Pun akumulator: ρ (H 2 SO 4 ) = 1, 25 − 1, 30 g cm −3
Prazan akumulator: ρ (H 2 SO 4 ) = 1,15 g cm −3

Punjenje i pražnjenje olovnog akomulatora može se prikazati jednadžbom:


Pb + PbO 2 + 2H 2SO 4 R 2PbSo 4 + 2H 2 O
bijeli teško topljivi talog
Shema Pb – akomulatora:
Pb | Pb 2+ H 2 SO 4 Pb 2+ | PbO 2 +

Z) Napon jednog članka olovnog akomulatora je 2 V. Veći napon može se postići


a) serijskim povezivanjem više članaka
b) povećanjem koncentracije H 2 SO 4
c) punjenjem akomulatora

Z) Elektrode u Pb-akomulatoru građene su od:


a) Pb i Pb b) Pb i PbO 2 c) PbO 2 i PbO 2

VAŽNO JE ZNATI:
1. Pri punjenju spaja se (+) pol akomulatora na (+) pol istosmjernog izvora struje.
2. Akomulator se smije doljevati DESTILIRANOM H 2 O
3. STAJANJEM se akomulator PRAZNI

34 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Hidroliza soli

Hidroliza je reakcija kationa slabe lužine (ili aniona slabe kiseline) s vodom ili reakcija u kojoj
sudjeluju molekule vode. Do hidrolize dolazi kad su soli nastale od kiselina i lužina različite
jakosti. Imamo sljedeće slučajeve:

10 NaCl(s) + H2O(ℓ) → Na+(aq) + Cl–(aq)

Uočimo: Atom natrija Na u molekuli NaCl “dolazi” iz jake lužine NaOH. Atom klora
“dolazi” iz jake kiseline HCl.
Otopina NaCl je neutralna tj. pH(NaCl) = 7 zato što je ta sol nastala od jake kiseline i
jake lužine. Ioni Na+ i Cl– ne reagiraju s vodom a to znači da u ovom slučaju nema
hidrolize.

20 NaCN(s) + H2O(ℓ) → Na+(aq) + CN– (aq)

Uočimo: Atom natrija Na u molekuli NaCN “dolazi” iz jake lužine NaOH. Grupa –CN
“dolazi” iz slabe kiseline HCN.
Dobivena otopina je lužnata tj. pH(NaCN) > 7. Tako je sa svim otopinama soli koje su
nastale od jake lužine i slabe kiseline. Ion CN– reagira s molekulama vode što se opisuje
sljedećom jednadžbom hidrolize:

CN– + H2O → HCN + OH–

30 (NH4)2SO4(s) + H2O(ℓ) → 2NH4+(aq) + SO42–(aq)

Uočimo: Amonijev ion u amonijevu sulfatu “dolazi” iz slabe lužine NH4OH. Sulfatni
ion “dolazi” iz jake kiseline H2SO4.
Dobivena otopina je kisela tj. pH((NH4)2SO4) < 7. Tako je sa svim otopinama soli koje
su nastale od slabe lužine i jake kiseline. Amonijev ion NH4+ reagira s molekulama
vode što se opisuje sljedećom jednadžbom hidrolize:

NH4+ + H2O → NH4OH + H+

Amonijev etanoat ima molekulu oblika CH3COONH4. U vodenoj otopini ova molekula disocira
na sljedeći način:
H 2O
CH3COONH4 ⎯⎯ ⎯→ CH3COO– + NH4+

Valja uočiti da je dobivena vodena otopina neutralna tj. pH = 7.

Puferske otopine

Općenito, puferi su smjese slabih kiselina i njihovih soli (kiseli pufer) ili slabih lužina i
njihovih soli (lužnati pufer).

Primjer kiselog pufera je acetatni pufer CH3COOH + CH3COONa.


Primjer lužnatog pufera je amonijakalni pufer NH4OH + NH4Cl.

Djelovanje pufera temelji se na pomaku ravnoteže prema slabo disociranoj kiselini ili lužini. U
krvnoj plazmi nalazi se H2CO3 i HCO3– (karbonatni pufer). U staničnoj tekućini djeluju fosfatni
puferi a to su smjese HPO42– i H2PO4–.

Z. Puferska otopina je vodena otopina:


a) HCl i NaCl b) H2SO4 i NH4HSO4 c) HNO3 i Zn(NO3)2 d) H2CO3 i NaHCO3

O. Točan odgovor je d) zato što samo u tom, od navedenih slučajeva, imamo smjesu slabe
kiseline i njene soli (pogledati definiciju kiselog pufera).

35 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
REME
RIP
P

KEMIJA 3
PRIPREMILA
KATA MILIĆ

Zagreb, 2006.

provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Nakladnik

PRIPREME , Zagreb, 1. Ferenščica 45


tel.: (01) 24 50 904, 24 52 809, 091 51 36 794

Skripta služi isključivo za internu uporabu na tečajevima koji


se, u okviru PRIPREMA , održavaju kao pripreme za
polaganje razredbenog ispita na svim fakultetima na kojima
se piše razredbeni test iz kemije. Zabranjeno je kopiranje i
prodavanje ovog materijala ili njegovih dijelova.

provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Periodičnost kemijskih svojstava
Elementi u istoj grupi PSE imaju slična kemijska svojstva jer imaju ISTI BROJ elektrona u vanjskoj (valentnoj) ljusci.
Elementi u PSE poredani su prema porastu atomskog broja – Z (protonski broj).
METALI su na lijevoj strani PSE - REDUCENSI, najjači je Li.
NEMETALI su na desnoj strani PSE – OKSIDANSI, najjači je F2.
METALOIDI ili POLUMETALI su između metala i nemetala.
METALNA SVOJSTVA su jače izražena u grupi s porastom atomskog broja – JAČI REDUCENSI.
METALNA SVOJSTVA SE SMANJUJU u PERIODI od lijeva prema desno.
NAJLAKŠE REAGIRAJU alkalijski metali s halogenim elementima pri čemu nastaju HALOGENIDI (HALIDI).

SPOJEVI s i p bloka s vodikom – HIDRIDI


VRSTA KEMIJSKE VEZE – IONSKA I KOVALENTNA

IONSKA VEZA – između vodika, alkalijskih i zemnoalkalijskih metala osim Li, Be, Mg, tj. LiH, MgH2 i BeH2 su
MOLEKULE.
HIDRIDNI ION H: − je PROTON-AKCEPTOR: H - + H 2 O → H 2 + OH −
HIDRIDI METALA su BAZIČNOG KARAKTERA jer otapanjem u H2O daju LUŽINE:
NaH(s) + H 2O → NaOH(aq) + H 2 (g)

KOVALENTNA VEZA – stvaraju svi ostali elementi s vodikom BeH2, MgH2, AlH3, GaH3, InH3, TIH3 – su
POLIMERNE KOVALENTNE MOLEKULE. B2H6 je DIMER.

KEMIJSKA SVOJSTVA HIDRIDA

NH 3 (g) + H 2O(l) ⇔ NH +4 (aq) + OH − (aq)


• BAZIČNI:
proton − akceptor

HCl(g ) + H 2O(l) ⇔ H 3O + (aq) + Cl − (aq)


• KISELI:
proton − donor

H 2O (l ) + H 2O(l ) ⇔ H 3O + (aq) + OH − (aq )


• AMFOTERNI: proton − donor
i proton − akceptor
VODA JE PROTON-DONOR I PROTON-AKCEPTOR tj. IMA AMFOTERNA SVOJSTVA (VODA JE
AMFIPROTONSKI SPOJ).

• NEUTRALNI: CH 4 (g ) + H 2 O(l) NEMA REAKCIJE – voda je dipol a ugljikovodici (SVI) su nepolarni


(svi ugljikovodici)

Dipol – trajni dipol


Nepolaran – inducirani dipol

SPOJEVI ELEMENATA s i p BLOKA S KISIKOM – OKSIDI


VRSTA KEMIJSKE VEZE – IONSKA I KOVALENTNA

IONSKA VEZA – nastaje između alkalijskih i zemnoalkalijskih metala s KISIKOM, osim BeO koji je AMFOTERAN.
IONSKI OKSIDI IMAJU BAZIČAN KARAKTER, jer otapanjem u vodi daju LUŽINE (ANHIDRIDI):
CaO(s) + H 2O(l) → Ca (OH) 2 (aq)
IONSKA VEZA: In2O3, TI2O3

KOVALENTNA VEZA – nastaje između KISIKA i B (B2O3) – 13. grupa PSE, KISIKA i C, Si, Ge, (CO2, SiO2, GeO2)
– 14. grupa PSE, zatim KISIKA i elemenata iz 15. grupe PSE (N2O5, P4O10, As2O5, Sb2O5, Bi2O5), zatim KISIKA i 16.
grupe PSE (SO3, SeO3, TeO3, PoO3) i KISIKA i 17. grupe PSE (OF2, Cl2O7, Br2O7, I2O7, At2O7).

1 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
SVOJSTVA OKSIDA

• BAZIČNI – ionska veza – BAZIČNI KARAKTER

• KISELI – kovalentna veza – KISELI KARAKTER

• AMFOTERNI – KOVALENTNA/IONSKA: BeO, Al2O3, Ga2O3, SnO, PbO (SnO i PbO – ionska veza). Sn je
amfoteran.
Ako element ima promjenjivu valenciju kod manje valencije prevladava IONSKA veza, a kod više
KOVALENTNA veza.
AMFOTERNI OKSIDI REAGIRAJU S KISELINAMA I LUŽINAMA. AMFOTERNI OKSID JE I ZnO!

• NEUTRALNI – NE REAGIRAJU NI S KISELINAMA NI S LUŽINAMA NI S VODOM – CO, NO, N2O

OKSIDACIJSKI BROJ KISIKA U OKSIDIMA JE –II, OSIM U F2O GDJE JE II (FO2 NE POSTOJI).

SPOJEVI ELEMENATA s i p BLOKA S KLOROM – KLORIDI


VRSTA KEMIJSKE VEZE – IONSKA I KOVALENTNA

IONSKA VEZA – KLOR s alkalijskim i zemnoalkalijskim metalima osim BeCl2 – molekula: Cl – Be – Cl ,


molekulski kristal.

KOVALENTNA VEZA – KLOR s elementima p-bloka, S RAZLIČITIM UDJELOM IONSKE VEZE, npr. AlCl3 –
ionska/kovalentna.
OKSIDACIJSKI BROJ U KLORIDIMA JE UVIJEK –I

IONSKI KLORIDI U VODI DISOCIRAJU, A OTOPINA JE NEUTRALNA, NEMA HIDROLIZE:


→ Na + (aq) + Cl − (aq)
H 2O
NaCl(s) ⎯⎯⎯
→ Mg 2 + (aq) + 2Cl − (aq)
H O
MgCl 2 (s) ⎯⎯⎯
2

KOVALENTNI KLORIDI u vodi HIDROLIZIRAJU i daju KISELE OTOPINE:


⎯→ Al3+ (aq) + 3Cl − (aq)
H 2O
AlCl3 (s) ⎯⎯
Al3+ + 3H 2 O → Al(OH) 3 + 3H + , ph < 7

Dijagonalna sličnost: Li i Mg
Be i Al
B i Si

ALKALIJSKI METALI – ns1, n = 2 - 7, n = broj ljusaka


Gustoća je manja nego kod vode; D(K)=0.86 gcm-3, D(Na)=0.97 gcm-3

Li, Na, K, Rb, Cs, Fr


raste reaktivnost

Li je najjači reducens a Fr je radioaktivan.

SVI IMAJU MALU: Ei, Ea, ELEKTRONEGATIVNOST.


TALIŠTE – NISKO, NAJVIŠE tt ima LITIJ – talište pada u grupi
GUSTOĆA – MALA, Laki metali D<5 gcm-3, najmanji D ima Li - D(Li)=0.53 gcm-3
Ei – najveća Ei je kod Litija a NAJMANJA kod Cezija
TVRDOĆA – VRLO MALA – najveću tvrdoću ima LITIJ
REAKCIJA S VODOM: Li – spora, Rb i Cs s vodom EKSPLODIRA!
KRISTALIZIRAJU U KUBIČNOM SUSTAVU.

2 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
1

.........
ELEMENTARNA ĆELIJA – VOLUMNOCENTRIRANA KOCKA: N(A) = 8 + 1 = 2 ATOMA
8
BROJ ATOMA JE DVA:

ČUVAJU SE: U PETROLEJU, OSIM Cs koji se čuva u VAKUUMU.


OKSIDACIJSKI BROJ UVIJEK JE POZITIVAN I.
NEMA IH ELEMENTARNIH U PRIRODI – zbog reaktivnosti.
DOBIVANJE – ELEKTROLIZOM TALINE NJIHOVIH SOLI (KLORIDA).

MINERALI:
• KCl SILVIN
• KCl · MgCl2 · 6H2O KARNALIT
• KAlSi3O8 ORTOKLAS
• NaCl HALIT ILI KAMENA SOL
• NaNO3 ČILSKA SALITRA
• Na3AlF6 KRIOLIT
• Na2B4O7 · 10H2O BORAKS

BOJE PLAMEN: Na – žuto, Cs – plavo, kad e- emitira apsorbiranu energiju!

GORENJE ALKALIJSKIH METALA: daju okside Li2O, perokside Na2O2 i superokside KO2, RbO2, CsO2

HIDROKSIDI – kristalne HIGROSKOPNE TVARI (vežu vlagu), jako nagrizaju kožu, dobro topljivi u vodi – SVI
osim LITIJEVA i daju jake LUŽINE, α ≈ 1 .
MOH(s) + H 2 O(l) → M + (aq ) + OH − (aq)
OTAPANJE HIDROKSIDA:
hidroksid lužina

DOBIVANJE LUŽINA:

1. metal + voda → lužina + H 2 : 2 Na (s) + 2H 2 O(l) → 2 NaOH(aq) + H 2 (g )


2. meta ln i oksid + H 2 O → lužina : Li 2 O(s) + H 2 O(l) → 2LiOH(aq)
3. peroksid + H 2 O → lužina + O 2 : 2 Na 2 O 2 (s) + 2H 2 O(l) → 4 NaOH(aq) + O 2 (g)
4. sup eroksid + H 2 O → lužina + O 2 : 4KO 2 (s) + 2H 2 O(l) → 4KOH(aq) + 3O 2 (g )
5. hidrid metala + H 2 O → lužina + H 2 : NaH(s) + H 2 O(l) → NaOH(aq ) + H 2 (g)
6. elektroliza vodene otopine halogenida osim FLUORIDA, zbog reakcije 2F2 + 2H 2 O → O 2 + 4HF , jači
oksidans istiskuje slabiji! PRODUKTI ELEKTROLIZE: H2, X2, lužina. (X2 = halogeni element)
7. NH 3 (g ) + H 2 O(l) → NH 4 OH

REAKTIVNOST – alkalijski metali reagiraju s:


• halogenim elementima X2, nastaju halogenidi – IONSKI.
2M (s) + X 2 (g ) → 2MX (s) - TOPLJIVI u H2O kao i druge soli.

X
halogenidni ion
• s vodikom, nastaju HIDRIDI – HIDRIDI METALA SU IONSKI SPOJEVI – JAKI REDUCENSI.
2M (s) + H 2 (g ) → 2MH (s)
[H:]− hidridni ion
• s dušikom reagira SAMO LITIJ dijagonalno sličan sa magnezijem – Mg3N2 – magnezijev nitrid
6Li(s) + N 2 (g ) → 2Li 3 N(s) − litijev NITRID − IONSKI
3−
:N :
: :

nitridni ion

U PRIRODI IMA NAJVIŠE NATRIJEVIH I KALIJEVIH HALOGENIDA.

3 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
NATRIJ – Na – 3s1 – elektronska konfiguracija zadnje (valentne) ljuske
Vrlo mekan, čuva se u petroleju zbog velike reaktivnosti. Nakon rezanja nož se spali u plamenu ili se pere u etanolu jer
nastaje natrijev etoksid:
2 Na + 2C 2 H 5OH → 2C 2 H 5ONa + H 2 , ∆H < 0 .

GORENJE: 2 Na (s) + O 2 (g) → Na 2 O 2 (g ) − natrijev peroksid


REAKCIJA S H2O: 2 Na (s) + 2H 2 O(l) → 2 NaOH(aq) + H 2 (g) + toplina

DOBIVANJE NATRIJA – elektrolizom TALINE NaCl uz dodatak CaCl2 (60%) pri čemu se tt(NaCl) snizi na oko
600oC. Tt(NaCl) = 801oC.

Zadatak:
Prikaži elektrolizu taline NaCl. Koji su produkti elektrolize?

SPOJEVI NATRIJA: NaCl, NaOH, Na2CO3, NaHCO3, NaH.

NaCl
Bijela čvrsta tvar, dobro topljiva u vodi, proces je malo endoterman što znači da je entalpija kristalne rešetke VEĆA od

...........
entalpije hidratacije. Ako je obrnuto proces otapanja soli je EGZOTERMAN PROCES. Vodena otopina je neutralna.

Elementarna ćelija: PLOŠNOCENTRIRANA, N(NaCl)=4

DOBIVANJE NaCl:
• sinteza: 2 Na (s) + Cl 2 (g) → 2 NaCl(s) , ∆H < 0
• iz morske vode i kopanjem iz rudnika

NaOH
Bijela čvrsta tvar, higroskopna (KAUSTIČNA SODA)
2 NaOH(s) + CO 2 (g ) → Na 2 CO 3 (s) + H 2 O ili
Reakcija NaOH na zraku:
NaOH(s) + CO 2 (g ) → NaHCO3 (s)
pH od Na2CO3 i NaHCO3 je veći od 7.
LUŽNATIJA je i bolje topljiva u vodi Na2CO3 nego NaHCO3:
Na2CO3 + H 2O → 2 Na + + CO32 −
NaHCO3 + H 2O → Na + + HCO3−
smanjujelužnatost → H + + CO3−

DOBIVANJE Na2CO3 (SODA) – SOLVAYEV POSTUPAK


Na + (aq) + Cl − (aq) + CO 2 (g ) + NH 3 (g ) + H 2 O(l) → Na + (aq) + Cl − (aq) + NH 4+ (aq ) + HCO 3− (aq )
HLAĐENJEM prvo iskristalizira NaHCO3, najslabije topljivu sol.
Regeneracija NH3


2 NaHCO 3 (s) ⎯⎯→ Na 2 CO 3 (s) + H 2 O + CO 2 (g)
ŽARENJEM
soda − otrovna!!!
Proces se može prikazati reverzibilno, tako se dobiva NaHCO3:
Na 2 CO 3 (s) + H 2 O(l) + CO 2 (g) → 2 NaHCO 3 (s) − SODA BIKARBONA ili NATRIJEV HIDROGENKARBONAT
REGENERACIJA amonijaka, potreban za dobivanje sode, iz NH4Cl, reciklira se:
NH 4 Cl(aq) + CaO(s) ili Ca (OH) 2 → 2 NH 3 (g) + CaCl 2 (aq) + H 2 O(l) − jača baza istiskuje slabiju!

Zadatak
Prikaži strukturu:
2- [O ]
-II 2−
1. oksidnog iona – O ,
[O − O ]2−
-I
O 22−
2. peroksidnog iona - ,
1

[O − O ]−
2

O −2
3. superoksidnog iona - ,

4 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
SUPEROKSIDI SU PARAMAGNETIČNE TVARI (prisutnost magneta izaziva magnetičnost) JER IMAJU JEDAN
NESPARENI ELEKTRON.

Zadatak
Elektrolizom NaCl(aq) (odaberi točan odgovor):
1. na katodi se izluči Na
2. na katodi se reduciraju molekule vode
3. na anodi se izluči kisik

Zadatak
Koji su produkti termičke disocijacije:
1. NaHCO3:

2 NaHCO 3 (s) ⎯⎯→ Na 2 CO 3 (s) + H 2 O(g) + CO 2 (g)

2. Na 2 CO3: Na 2CO3 (s) ⎯⎯



→ Na 2O(s) + CO2 (g),
t t (Na 2 CO3 ) = 851o C.
Na2CO3 JE TERMIČKI NAJSTABILNIJI KARBONAT, termički se raspada tek pri 1800oC!!!
tt(Na2CO3)=851oC. SVI karbonati termičkom disocijacijom daju CO2 i OKSID METALA.

Zadatak
Natrijev hidrid može se dobiti sintezom:
2 Na (s) + H 2 (g ) → 2 NaH(s) , ∆H < 0 kristalizira u PLOŠNO CENTRIRANOJ ĆELIJI (kao NaCl). Koliki mu je broj
formulskih jedinki? Što nastaje otapanjem u vodi? Jednadžba.

Zadatak
U 500 ml otopine otopljeno je 2 g NaOH. 100 ml te otopine razrjeđeno je s 900 ml destilirane vode. Koliki je pH te
otopine:
1. 4
2. 6
3. 8
4. 10
5. 12

Zadatak
Dovršite jednadžbe:
1. NaOH + CO 2 →
2. Cs 2 CO 3 + HCl →
3. K + H 2 O →
4. RbO 2 + H 2 O →
5. KO 2 + CO 2 + H 2 O →
6. NaH + H 2 O →

Zadatak
Izračunaj masu kristalne sode (Na2CO3 · 10H2O) potrebne za pripremu 0.5 m3 10% vodene otopine gustoće
D = 1.04 gcm–3 .

Zadatak
Na temelju podataka energije kristalnih rešetki odredi koji halogenid ima najniže talište:
1. NaCl – 780 KJmol–1
2. KBr – KJmol–1
3. NaBr – 734 KJmol–1
4. KI – 644 KJmol–1 [d ]

5 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
ZEMNOALKALIJSKI METALI – ns2, n = 2 - 7
Be, Mg, Ca, Sr, Ba, Ra (radioaktivan)

najrasprostranjeniji u prirodi (3.4 %) – u mineralima

LAKI METALI KAO I ALKALIJSKI metali.


TALIŠTE: najniže Mg, najviše Be
GUSTOĆA: LAKI METALI, D < 5 gcm–3
VRELIŠTE: NAJVIŠE Be, 2970OC
Ei:
• PRVA – najmanja kod Ba, najveća kod Be
• DRUGA – najmanja kod Ba, najveća kod Be
TVRDOĆA: najtvrđi Be, tvrđi od alkalijskih jer u metalnoj vezi sudjeluju 2e-
REAKCIJA S H2O: Be – nema reakcije, Ba – reagira BURNO.
NEMA IH ELEMENTARNIH U PRIRODI zbog velike reaktivnosti kao i alkalijski metali. Pretežno se nalaze u obliku
NETOPLJIVIH SILIKATA, KARBONATA, SULFATA I FOSFATA.
BOJE PLAMEN – Ca – crveno, Ba – zeleno, Sr i Ra – crveno

MINERALI:
• BERIL 3BeO · Al2O3 · 6SiO2 (Be3Al2Si6O18) – zelen (smaragd)
• MAGNEZIT MgCO3
• DOLOMIT CaCO3 · MgCO3
• KARNALIT KCl · MgCl2 · 6H2O
• VAPNENAC CaCO3
• FOSFORIT Ca3(PO)4
⎧Ca5Cl ( PO4 )3 − klorapatit

• APATIT ⎨Ca5 F ( PO4 )3 − fluorapatit
⎪Ca OH ( PO ) − hidroksiapatit
⎩ 5 4 3

• GIPS (SADRA) CaSO4 · 2H2O


• ALABASTER ista formula kao i za gips, zrnata strukturam bijele boje
• FLUORIT CaF2
• KLORIT CaCl2
• CELESTIN SrSO4
• ANHIDRIT CaSO4
• BARIT BaSO4
• VITERIT BaCO3

KRISTALNI SUSTAVI:
1 1
• Be i Mg – HEKSAGONSKI, N(A) = 12 + 2 + 3 = 6 atoma
6 2
• Ca i Sr – kubični sustav, plošnocentrirana elementarna ćelija
• Ba – kubični sustav, volumnocentrirana elementarna ćelija

Zbog različitih kristalnih sustava gustoća im je različita.


BERILIJ I njegovi spojevi su IZRAZITO OTROVNI.
BARIJEVI SPOJEVI topljivi u vodi također su otrovni.

ZEMNOALKALIJSKI METALI kao i alkalijski istiskuju VODIK IZ VODE pri čemu nastaje LUŽINA i VODIK.
M (s) + 2H 2 O(l) → M 2 + (aq) + 2OH − (aq) + H 2 (g) , ∆H < 0
Ca (s) + 2H 2 O → Ca 2 + (aq) + 2OH − (aq) + H 2 (g )

VAPNENA VODA – vodena otopina Ca(OH)2 masenog udjela 0.13%.

NA ZRAKU ZEMNOALKALIJSKI metali se OKSIDIRAJU – nastaje zaštitni sloj oksida zbog čega su STABILNIJI
OD ALKALIJSKIH METALA, JEDINO na zraku BARIJ DAJE PEROKSID (IZNIMKA) BaO2 .

6 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
GORENJE na zraku:
2Mg (s) + O 2 (g ) → MgO(s) , ∆H < 0
3Mg (s) + N 2 (g ) → Mg 3 N 2 (s) , ∆H < 0 dijagonalna sličnost s Li koji reagira na isti način
2Mg(s) + CO 2 (g ) → 2MgO(s) + C(s) − čađa

Produkti gorenja Mg na zraku su: MgO, Mg3N2 i C (čađa).

SVI zemnoalkalijski metali OSIM Be daju NITRIDE, kod ALKALIJSKIH SAMO Li (Li3N).

OKSIDI zemnoalkalijskih metala otapanjem u H2O daju LUŽINE:


MO(s) + H 2 O(l) → M(OH) 2 (s)
M(OH) 2 (s) + H 2 O(l) → M (OH) 2 (aq)
HIDROKSID + H 2 O → LUŽINA = vodena otopina hidroksida

MgO s vodom reagira VRLO SPORO, CaO reagira brže.

Pitanje
Kako se mijenja topljivost:
1. hidroksida
2. sulfata

Be(OH) 2 BeSO 4 dobro topljiv


raste topljivost

MgSO 4 dobro topljiv Raste topljivost jer je Be2+


Mg (OH) 2 najmanji, ima najveću
Ca (OH) 2 CaSO 4 energiju hidratacije zbog
Sr (OH) 2 SrSO 4 čega topljivost raste
Ba (OH) 2 BaSO 4 netopljiv u vodi − NEOTROVAN!

DOBIVANJE ZEMNOALKALIJSKIH METALA

SVI SE DOBIVAJU ELEKTROLIZOM TALINE SVOJIH (HALOGENIDA) SOLI OSIM Be koji se dobiva
REDUKCIJOM s Mg (zbog kovalentne veze u spojevima):

BeF2 (s) + Mg (l) → Be(s) + MgF2 (s)

Zadatak
Prikaži elektrolizu taline kalcijeva klorida. Koji su produkti?

UPORABA – Be, Mg, Ca za legiranje; Mg i Ca su biogeni elementi.

KALCIJ
SPOJEVI – CaCO3 – kao KALCIT (heksagonski sustav) i ARAGONIT (rompski sustav) – polimorfni oblici.
CaCO3 – NETOPLJIV U H2O, topljiv u H2O koja sadrži CO2 – kisela.
CaCO 3 (s) + H 2 O(l) + CO 2 (g) → Ca (HCO 3 ) 2 (aq) , ∆H < 0
TVRDA VODA SADRŽI Ca 2 + , HCO 3−

ZAGRIJAVANJEM TVRDE VODE TALOŽI se CaCO3 – KAMENAC:



Ca (HCO 3 ) 2 (aq) ⎯⎯→ CaCO 3 (s) + CO 2 (g ) + H 2 O(l) , ∆H > 0
Na isti način nastaju: SIGE (stalaktiti i stalagmiti).


TERMIČKA DISOCIJACIJA: CaCO3(s) ⎯⎯ → CaO(s) + CO2(g), CaO(s) je živo vapno.

CaO(s) + H2O(l) → Ca(OH)2, ∆H < 0 Ca(OH)2 je gašeno vapno.

7 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
Gašeno vapno nastaje miješanjem ŽIVOG VAPNA i H2O i koristi se za dobivanje ŽBUKE.
ŽBUKA JE SMJESA PIJESKA, VODE I GAŠENOG VAPNA.
OČVRŠĆAVANJE ŽBUKE: Ca (OH) 2 + CO 2 → CaCO 3 + H 2 O
Ista je reakcija između gašenog vapna i produkata disanja (CO2 i H2O).

GIPS - CaSO4 · 2H2O – netopljiv u H2O

kristalna voda
kalcijev sulfat dihidrat

3
Grijanjem gips gubi KRISTALNE VODE i prelazi u PEČENI GIPS:
4
130 o C
←⎯⎯
⎯⎯
CaSO 4 ⋅ 2H 2 O ⎯⎯ ⎯ ⎯→ CaSO 4 ⋅ 0.5H 2 O + 1.5H 2 O
prirodni gips pečeni gips

KALCIJEV HIDRID – CaH2 – dobiva se sintezom:


Ca (s) + H 2 (g) → CaH 2 (s) , ∆H < 0
CaH2 – jak reducens IONSKI SPOJ pa s H2O burno reagira, daje lužina + H2:
CaH 2 (s) + 2H 2 O(l) → Ca (OH) 2 (aq) + H 2 (g )

TEHNIČKI VAŽNI METALI


ŽELJEZO – Fe – valentna ljuska 4s23d6, vanjska ljuska 4s2

Fe je NAJRAPROSTRANJENIJI od svih metala na Zemlji, a u Zemljinoj kori po masenom udjelu je iza aluminija.
BIOGENI je element u sastavu hemoglobina.
ELEMENTARNO SAMO KAO METEORNO (IZ SVEMIRA) i TELURNO (VULKANSKO).
U PRIRODI se nalazi najčešće u OKSIDNIM, KARBONATNIM, SULFIDNIM I SILIKATNIM RUDAMA.

RUDE ŽELJEZA:
• HEMATIT Fe2O3 – oksidna ruda
• LIMONIT Fe2O3·H2O – oksidna ruda
• MAGNETIT Fe3O4 (FeO·Fe2O3) – oksidna ruda
• SIDERIT FeCO3 – karbonatna ruda
• PIRIT FeS2 – sulfidna ruda

PROIZVODNJA ŽELJEZA

Fe se proizvodi REDUKCIJOM OKSIDNIH RUDA KOKSOM (C) u VISOKOJ PEĆI.

SIROVINE:
• ruda hematit ili limonit
• talionički dodaci – reagiraju s primjesama i stvaraju trosku (jalovina)
• koks kao gorivo odnosno reducens

TALIONIČKI DODACI mogu biti KISELI SiO2 – kremeni pijesak ili silicijev dioksid dodaje se ako je ruda bazična tj.
Ako sadrži CaCO3 ili MgCO3.

Ako je ruda kisela tj. Ako sadrži SiO2 ili SILIKATE dodaju se bazični dodaci tj. CaCO3 ili MgCO3.
U KEMIJSKOJ REAKCIJI SUDJELUJU SVE NEČISTOĆE (jalovina) PRISUTNE U SIROVINI. PROCES U
VISOKOJ PEĆI može se prikazati jednadžbama:
C(s) + O 2 (g) → CO 2 (g) , ∆H < 0 ⇒ C i CO SU REDUCENSI!
CO 2 (g) + C(s) → 2CO(g) , ∆H > 0
Fe 2 O 3 (s) + 3CO(g) → 2Fe(l) + 3CO 2 (g)
sirovo željezo

8 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
+2 0 +2
2CO(g) C(s) + CO2(g)
U gornjim dijelovima peći CO disproporcionira u CO2 i C :
DISPROPORCIONIRANJE u kojem ISTI atom OKSIDIRA i REDUCIRA.
FINO RASPRŠENI ugljik C veže se u SPOJ CEMENTIT Fe3C.
GROTLENI PLINOVI – vruća smjesa plinova 200oC, izlazi na VRHU PEĆI: N2, CO, CO2, H2 .

BRZIM HLAĐENJEM nastaje BIJELO SIROVO ŽELJEZO – za dobivanje ČELIKA.


SPORIM HLAĐENJEM nastaje SIVO SIROVO ŽELJEZO – za lijevanje jer je KRTO.
SIROVO Fe sadrži: Mn, Si, S, P, C oko 4%.

FIZIKALNA SVOJSTVA ŽELJEZA


Srebrnobijeli metal, kovak, feromagnetičan (kao Co i Ni), trajni magnet. Kristalna struktura mijenja se s promjenom
temperature:
907 o C 1401o C
⎯⎯⎯
α(fe) ←⎯ ⎯⎯⎯ → ⎯⎯⎯
⎯ γ (Fe) ←⎯ ⎯⎯⎯

⎯ δ(Fe)
volumno c.ćelija plošno c.ćelija volumno c. ćelija
tt(Fe) = 1535oC
Fe − 2e − → Fe 2 + − e − → Fe3 +
3d 6 4s 2 [Ar ] 3d 6 [Ar ] 3d 5 [Ar ]
Fe3+ stabilnija od Fe2+ jer su orbitale d-polupopunjene.
Fe2+ u vodenoj otopini lako oksidira u Fe3+ uz jake oksidanse u kiselom, prema jednadžbi:
10FeSO 4 + 2KMnO 4 + 8H 2SO 4 → 5Fe 2 (SO 4 ) 3 + K 2SO 4 + 2MnSO 4 + 8H 2 O
Fe3+(aq) – ŽUĆKASTE BOJE
Fe2+(aq) – ZELENKASTE BOJE

KEMIJSKA SVOJSTVA ŽELJEZA


ČISTO Fe POSTOJANO je na SUHOM ZRAKU i U VODI U KOJOJ NEMA OTOPLJENOG O2 (oksidans). NA
VLAŽNOM zraku lako korodira i stvara HRĐU Fe2O3·XH2O – sloj koji je POROZAN, MEKAN, LAKO SE LJUŠTI,
ŽUTO DO SMEĐE BOJE, KOROZIJSKI PRODUKT KOJI nema zaštitnu ulogu. ZBOG negativnog EO Fe je kemijski
vrlo reaktivan i JAKO JE REDUKCIJSKO SREDSTVO. Istiskuje H2 IZ KISELINE:
Fe(s)+2HCl(raz.) → FeCl2 (aq)+H 2 (g)
Fe(s)+2HCl(konc.) → FeCl2 (aq)+H 2 (g)
Fe(s)+H 2SO 4 (raz.) → FeSO 4 (aq)+H 2 (g)

}
Fe( s ) + H 2 SO4 ( konc.) NEMA REAKCIJE nastaje ZASTITNI OKSIDNI SLOJ koji SE NE OTAPA U KISELINI .
H 2 SO4 ( konc.) OKSIDANS ( jaki ) slijedi PASIVIZACIJA ZELJEZA !!! ZATO SE H 2 SO4 ( konc.) moze
prevoziti u celicnim spremnicima
Fe( s ) + HNO3 ( raz.) PASIVIZIRA kao i s H 2 SO4 (konc.)
Fe( s ) + HNO3 ( konc.) PASIVIZIRA kao i s H 2 SO4 ( konc.)
Fe se zbog poboljšanja FIZIKALNIH I KEMIJSKIH svojstava LEGIRA. Fe sa ŽIVOM NE STVARA legure. Živa
jedino sa željezom ne stvara legure (slitine). Legure ŽIVE zovu se AMALGAMI (Ag/Hg – PLOMBA za zube).
ČELIK – slitina Fe sa 0.05 do max. 1.7% C (obični čelik).
SLITINE – su ČVRSTE OTOPINE DVAJU ILI VIŠE METALA.
OSIM metala slitine mogu sadržavati i nemetale npr. C ili P.
LEGIRANI ČELICI – SADRŽE VIŠE OD 5% Ni, Mn, Si, Cr.

BAKAR – Cu – 4s13d10 stabilnija od 4s23d9


Metal crvenkaste boje, poslije Ag najbolji vodič elektriciteta, visoke toplinske vodljivosti. Prijelazni metal kao i željezo.
ELEMENTARNOG U PRIRODI ima vrlo malo. Javlja se kao smjesa DVA IZOTOPA 63Cu i 65Cu.

RUDE BAKRA:
• HALKOPIRIT CuFeS2
• HALKOZIN Cu2S
• KUPRIT Cu2O
• MALAHIT Cu(OH)2·CuCO3 ili Cu2(OH)2CO3

9 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
PROIZVODNJA BAKRA

Cu se može dobiti REDUKCIJOM OKSIDNIH ILI SULFIDNIH RUDA. Iz oksidnih RUDA Cu se proizvodi
REDUKCIJOM pomoću koksa pri visokoj temperaturi: Cu 2 O + Cu → CO + Cu − sirovi bakar
IZ HALKOPIRITA – ruda se prži na zraku, a pojednostavljeni proces se može prikazati jednadžbama:

8CuFeS2 + 11O 2 → 4CuS2 + 4FeS + 2Fe 2 O 3 + 8SO 2


2CuS2 + 3O 2 → 2Cu 2 O + 2SO 2
Cu 2S + 2Cu 2 O → SO 2 + 6Cu SIROVI BAKAR

SIROVI Cu sadrži oko 5% nečistoće Fe, Zn, Pb, As, Ag, Au, Si i drugih.
ČISTI Cu dobiva se ELEKTROLIZOM sirovog Cu. ELEKTROLIT je VRUĆA KISELA OTOPINA bakrovog(II)
sulfata.

⊕ Anoda Cu ( sirovi ) − 2e− → Cu 2 +


 Katoda Cu 2 + + 2e− → Cu (čist )

Pri elektrolizi Fe, Zn i Cu se OKSIDIRAJU U Fe2+, Zn2+, Cu2+ i odlaze u ELEKTROLIT. Ag i Au se ne oksidiraju
(zbog EO-pozitivan) i ostaju u ANODNOM MULJU.
Na katodi se od nastalih iona prvi reducira Cu2+ (zbog pozitivnijeg EO) – jači reducensi Fe, Zn ostaju u otopini u obliku
Fe2+, Zn2+.
⇒ PRI ELEKTROLIZI NA KATODI SE UVIJEK IZLUČI SLABIJI REDUCENS A NA ANODI SE UVIJEK
IZLUČI SLABIJI OKSIDANS.

Zadatak
U katodnom prostoru nalaze se Cu2+ i Ag+, a u anodnom Cl- i F- . Što će se izlučiti na: a) katodi, b) anodi (napisati
jednadžbe!)

FIZIKALNA SVOJSTVA BAKRA


Crvenkast metal, mekan, žilav i rastezljiv. KRISTALIZIRA U PLOŠNOCENTRIRANOJ ĆELIJI. ρ(Cu ) = 8.9 gcm −3

KEMIJSKA SVOJSTVA BAKRA

Cu − e − → Cu + − e − → Cu 2+
3d10 4s1 [Ar ] 3d10 [Ar ] 3d 9 [Ar ]

Cu može biti jednovalentno Cu+ i dvovalentno Cu2+. Cu2+ stabilniji od Cu+.


Cu+ disproporcionira: 2Cu + (aq ) → Cu 2 + (aq ) + Cu (s )
Zagrijavanjem Cu IZNAD 600OC nastaje CRNI PRAH CuO, a na NIŽOJ temperaturi nastaje CRVENI Cu2O. CuO je
korozijski produkt koji ŠTITI BAKAR od KOROZIJE – PASIVIZIRA BAKAR.
CuO – bazičan: CuO(s ) + 2H 3O + (aq ) → Cu 2 + (aq ) + 3H 2 O(l ) − neutralizacija
Dodatkom lužine gornjoj otopini taloži se MODRI Cu(OH)2

Cu 2 + (aq ) + 2OH − (aq ) → Cu (OH )2 (s )


Cu (OH )2 + 4 NH3 → [Cu (NH 3 )4 ]2 + + 2OH −
tetraaminbakrov(II) ion - kompleks - planaran
H3N NH 3

Cu 2+

H3N NH 3

10
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
METAL čiji je E0 negativniji od E0 bakra ISTISKUJE BAKAR iz njegovih SOLI:

Fe + CuO → FeO + Cu
Cu + ZnSO 4 nema reakcije
Zn + CuSO 4 → ZnSO 4 + Cu
Fe + CuSO 4 → FeSO 4 + Cu modra galica se ne može držati u Fe spremniku zbog ove reakcije
Cu + FeSO 4 nema reakcije
⇒ Cu + Fe3+ → Cu 2+ + Fe 2+
+ 0.337 V + 0.77 V

KISELINE KOJE NEMAJU OKSIDIRAJUĆE DJELOVANJE (HCl(konc) i HCl(razrij.) i H2SO4(razrij.)) NE


OTAPAJU Cu!

Cu + HCl(razrij.) nema reakcije


Cu + HCl(konc.) nema reakcije
Cu + H 2SO 4 (razrij.) nema reakcije

Cu REAGIRA S KISELINAMA koje imaju OKSIDACIJSKO DJELOVANJE tj. Kiseline koje osim vodika sadrže i
element koji bakar može REDUCIRATI:

3Cu ( s ) + 8 HNO3 (razrij.) → 3Cu ( NO3 )2 ( aq ) + 2 NO ( g ) + 4 H 2 O ( l )


Cu ( s ) + 4 HNO3 ( konc.) → Cu ( NO3 )2 ( aq ) + 2 NO2 ( g ) + 2 H 2 O ( l )
Cu ( s ) + 2 H 2 SO4 ( konc.) ⎯⎯

→ CuSO4 ( aq ) + SO2 ( g ) + 2 H 2 O ( l )

2Cu (s ) + 2H 2SO 4 (razrij.) + O 2 → 2CuSO 4 2H 2 O(l )


DOBIVANJE modre galice:
OKSIDANS

LEGURE BAKRA:

MJED ILI mesing – je ČVRSTA OTOPINA CINKA (do 39%) u BAKRU (nije bakra u cinku, bakra ima više –
otapalo). Lako se obrađuje, provodi el. struju i toplinu, otporna na koroziju. Na mjednim kvakama nema bakterija.

BRONCA – legura bakra i kositra (Sn), uz dodatak P, Si, Al. Ima veliku tvrdoću, čvrstoću i otpornost na koroziju.

ALUMINIJ – Al – 3s23p1
Al je najrasprostranjeniji metal u zemljinoj kori, otkriven početkom 19.st.

FIZIKALNA SVOJSTVA ALUMINIJA – srebrnobijeli metal, sjajan, male tvrdoće, ρ = 2.7 gcm −3 (laki metal) , vrlo
čvrst i jako rastezljiv. Dobar vodič el. struje i topline. Kristalizira u plošnocentriranoj kocki. Otporan na koroziju jer se
pasivizira slojem oksida: 4Al + 3O 2 → 2Al2 O 3 − pasivizira

KEMIJSKA SVOJSTVA ALUMINIJA – Kako mu je EO mnogo negativniji od EO vodika istiskuje H2 iz kiseline.


Reakcije s kiselinama:
2 Al + 6 HCl → 2 AlCl3 + 3H 2
Al + HNO3 (razrij.) nema reakcije pasivizira Al stvaranjem oksidnog sloja netopljivog u oksidirajućim kiselinama
Al + HNO3 (konc.) nema reakcije (isto tako)
Al + H 2 SO4 (konc.) nema reakcije (isto tako)
2 Al + 3H 2 SO4 (razrij.) → Al2 ( SO4 )3 + 3H 2

11
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Reakcije s lužinama – reagira s lužinama dajući ALUMINATE i vodik:

2Al + 2 NaOH + 6H 2 O → 2 Na[Al(OH )4 ] + 3H 2


natrijev aluminat

Reakcije Al2O3 i Al(OH)3 s kiselinama i lužinama:

Al2 O 3 + 6HCl + 9H 2 O → 2[Al(H 2 O )6 ]Cl 3 − kationski kompleks, heksaakvaaluminijev(III) klorid - oktaedar


Al2 O 3 + 2 NaOH + 3H 2 O → 2 Na [Al(OH )4 ] − anionski kompleks, natrijev tetrahidroksoaluminat(II)
planarni kompleks

AMFOTERNOST – Al, Al2O3 i Al(OH)3 reagiraju s KISELINAMA i LUŽINAMA pa zato kažemo da imaju
amfoterna svojstva.

SA KISELINAMA NASTAJE KOMPLEKSNI KATION [Al(H 2 O )6 ]3 + − oktaedar .


SA LUŽINAMA NASTAJE KOMPLEKSNI ANION [Al(OH )4 ]− − planaran .

Al LAKO REAGIRA S NEMETALIMA: Cl2, Br2, I2, O2, S, H2, N2.


2Al + 3Br2 → 2AlBr3
2Al + 3N 2 → 2AlN3 − aluminijev nitrid, topljiv u vodi
AlN3 + 3H 2 O → Al(OH) 3 + NH 3

DOBIVANJE ALUMINIJA
NEMA ALUMINIJA ELEMENTARNOG U PRIRODI.

RUDE:
• BOKSIT - Al2 O 3 ⋅ XH 2 O
BOKSIT JE SMJESA MINERALA BEMITA AlO(OH) i HIDRARGILITA Al(OH)3.
Boksit sadrži i primjese minerala željeza, silicija, titanija i drugih. Crvenosmeđa boja potječe od Fe 2 O 3 ⋅ H 2 O -
hidratizirani oksid.

Obrada boksita s NaOH:


Al(OH )3 + NaOH ⎯120 ⎯→ Na[Al(OH )4 ]− natrijev aluminat
O
C, 700 kPa
⎯⎯ ⎯⎯
hidrargilit
AlO(OH) + NaOH + H 2 O → Na[Al(OH )4 ]− natrijev aluminat
bemit
Na[Al(OH )4 ](aq ) ⎯hlaðenje,
⎯ ⎯ ⎯kristaliza ⎯→ Al(OH )3 (s ) + NaOH(aq )
⎯ ⎯cija

2Al(OH )3 ⎯∆⎯
,žarenje
⎯⎯→ Al 2 O 3 + 3H 2 O
GLINICA

ELEKTROLIZA GLINICE – Al2O3

Zbog visoke tt glinice (2050OC) glinici se dodaje kriolit Na3AlF6, da se snizi talište taljevine. Ako je maseni udio Al2O3
5-7% talište smjese snizi se na 950OC.
ANODA i KATODA su od GRAFITA – C
Al2 O3 ( s ) ⎯⎯

→ 2 Al 3 + + 3O 2 −
⊕ A 2O 2 − − 4e − → O2 / ⋅ 3
K Al 3+ + 3e − → Al /⋅ 4
6O 2 − − 12e − → 3O2
4 Al 3+ + 12e− → 4 Al
6O 2 − + 4 Al 3+ → 3O2 + 4 Al − sirovi Al

12
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Reakcija anode i kisika (anoda se troši).
3C(s ) + O 2 (g ) → 3CO 2 (g )

ČISTI Al čistoće 99.99% dobiva se elektroliznom rafinacijom pri čemu se dobije RAFINAL.

PRIMJENA Al

Al je JAKI REDUCENS i koristi se za dobivanje metala, proces se zove ALUMINOTERMIJA:


4Al + 3MnO 2 → 3Mn + 2Al2 O 3 , ∆H < 0
Al se koristi u domaćinstvu, graditeljstvu, strojarstvu.

Zadatak
TERMIT je smjesa PRAHOVA Al i Fe2O3. Koristi se za zavarivanje tramvajskih pruga. Zagrijavanjem smjese Al izgara
u Al2O3.
Jednadžba: 2Al(s ) + Fe 2 O 3 (s ) → Al 2 O 3 (s) + 2Fe(s ) , ∆H < 0
Na čemu se temelji ova reakcija?

LEGURE Al:
• MAGNALIJ 10-30% Mg
• DURALUMINIJ Cu 2.5-5.5%
Mg 0.5-2%
Mn 0.5-1.2%
Si 0.2-1%

KORUND – Al2O3 mineral, nastaje dehidratacijom boksita. DRAGO kamenje na bazi korunda: rubin crveni, safir plavi,
topaz žuti, smaragd zeleni, ametist ljubičasti.

ELOKSACIJA – elektrolitičko nanošenje oksida na Al i legure aluminija u svrhu zaštite od korozije.To je ANODNA
OKSIDACIJA. Elektrolit je H2SO4(aq).
Jednadžba eloksacije: 4Al + 3O 2 → 2Al2 O 3

VODIK – H2 – 1s1
Vodik se proučava posebno jer se po svojstvima razlikuje od ostalih elemenata. Od alkalijskih metala vodik ima veću Ei
i elektronegativnost a od halogenih elemenata manju Ea i elektronegativnost.
NAJRASPROSTRANJENIJI je element u svemiru.
Ima ga malo slobodnog, ali je najzastupljeniji element u mnogobrojnim spojevima – HIDRIDIMA. Vodik je organogeni
element uz C, O, N.

IZOTOPI VODIKA

Procij 11 H - jedini atom koji nema neutron u jezgri, ima ga ≈ 99.85% .


Deuterij 21 H - ili 21 D ima ga u teškoj vodi D2O, ima ga 0.015%.
Tricij 31 H - ili 31T RADIOAKTIVAN, nema ga u prirodi, sintetizira se.
Iz deuterija: 21 H + 21H→31 H +11H α, β, γ .
Procij i deuterij grade vodu različitih FIZIKALNIH SVOJSTAVA.

FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA VODIKA

ρ(zrak ) Mr (zrak ) 29
Vodik je plin bez boje, okusa, mirisa, neotrovan, lakši od zraka 14.5 puta: = = = 14.5
ρ(H 2 ) Mr (H 2 ) 2
Dvoatomna molekula H2. Duljina veze H-H je 74 pm. Vodik ima najčvršću jednostruku kovalentnu vezu jer je to
najkraća kovalentna veza. Za njezino kidanje potrebno je utrošiti 436 KJmol-1: H 2 (g ) → 2H(g ) . Atomni (nascentni)
vodik je mnogo REAKTIVNIJI od molekule H2.
2H 2 (g ) + O 2 (g ) → 2H 2 O(g) - reakcija je vrlo spora. Na poveišenoj temperaturi reagiraju eksplozivno (prasak).

13
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
DOBIVANJE VODIKA
A Laboratorijska metoda
1. U KIPPOVOM aparatu: Zn(s) + 2HCl(aq) → ZnCl 2 (aq) + H 2 (g)
U Kippovom aparatu mogu se dobiti CO2 i H2S.
CaCO3 (s) + 2HCl(aq) → CaCl 2 (aq) + H 2 O(l) + CO 2 (g)
FeS(s) + 2HCl(aq) → FeCl2 (aq) + H 2S(g ) − vrlo otrovan plin
2. Elektroliza: kiselina, lužina, vode, vodenih otopina soli čiji je kation iz I, II grupe PSE, Al, Mn, i drugi metali
čiji je EO manji od –0.83V.

B Industrijsko dobivanje
1. Elektroliza vode
2. Iz vode redukcijom s koksom C: C + H 2 O → H 2 + CO − vrlo otrovan

3. Katalitičkim raspadom ugljikovodika: CH 4 ⎯⎯→ C + 2H 2
4. Nepotpuno spaljivanje ugljikovodika: C 4 H10 + 2O 2 ⎯kat
⎯→ 4CO + 5H 2
+2 -2 0 0 +1 -2
VODIK KAO REDUCENS: CuO(s) + H 2 (g) → Cu (s) + H 2 O(g )

UPORABA H2
Za sintezu NH3 i CH4 za hidrogeniranje ulja i drugih organskih spojeva, kao gorivo, za punjenje balona jer ima malu
masu 14.5 puta lakša od zraka.

⇒ Radioaktivne čestice:
α − čestice - jezgra helija 42 H 2 +
β − čestice - elektroni iz jezgre jer se neutron raspada na proton, elektron i neutrino: n 0 → p + + e − + neutrino
γ − čestice - elektromagnetsko zračenje vrlo kratkih valnih duljina

NEUTRINO – subatomska čestica bez električnog naboja i veoma male mase, manje od stotog dijela mase elektrona.
Nastaje pri β raspadu.

HALOGENI ELEMENTI – ns2np5, n = 2 - 6


F, Cl, Br, I, At (radioaktivan)

NEMA IH ELEMENTARNIH U PRIRODI zbog izrazite reaktivnosti.


ELEMENTARNI SU DVOATOMNE MOLEKULE: X2, F2, Cl2, Br2, I2 – nepolarne između kojih djeluju slabe Van der
Waalsove (Londonove sile).
Inducirani su dipoli. Zbog slabih privlačnih sila imaju različito agregatno stanje: F2 i Cl2 – plin, Br2 – tekućina, I2 –
čvrsto, imaju nisko talište i vrelište, molekulski su kristali.
Halogeni imaju NAJVEĆI Ea prema e-, najveću elektronegativnost imamo kod F, najveću Ea kod klora,
NAJREAKTIVNIJI su nemetali, SKUPINA NAJSLIČNIJIH NEMETALA.
REAKTIVNOST: F2, Cl2, Br2, I2

Raste reaktivnost
HALIDI – spojevi s halogenim elementima ili HALOGENIDI.
F2 – NAJJAČI OKSIDANS. Halogeni elementi spajaju se međusobno kao i sa svim elementima OSIM He, Ne, Ar.
F2 reagira sa Kr i Xe [KrF2 , XeF2 , XeF4 , XF6 ] .
TALIŠTE raste od F2 do I2.
Vrelište raste od F2 do I2. vidi stranicu 13.
Gustoća raste od F2 do I2.
Koeficijent elektronegativnosti raste od joda do fluora (4.0).
EO raste od joda do fluora.
Oksidacijski broj –1. Svi osim fluora mogu imati oksid. broj: I, III, V, VII.
RASPROSTRANJENOST – najrasprostranjeniji je KLOR.

14
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
MINERALI HALOGENIH ELEMENATA:
• HALIT NaCl
• SILVIN KCl
• KARNALIT KCl·MgCl2·6H2O
• KRIOLIT Na3AlF6
• FLUORIT CaF2
• KLORIT CaCl2
• APATIT Ca5Cl(PO4)3, Ca5F(PO4)3

KLOR
Biogeni element (npr. HCl u želucu). NEMA ga slobodnog u prirodi kao ni ostalih elemenata.

FIZIKALNA SVOJSTVA KLORA

Plin žuto zelene bojem gustoće 2.5 puta veće od zraka, oštar bockajući miris, vrlo otrovan, nadražuje sluznicu dišnih
organa. Volumni udio 0.1% klora nakon nekoliko udisaja može biti smrtonosan.

KEMIJSKA SVOJSTVA KLORA

Reagira sa svim metalima i nemetalima OSIM s plemenitim plinovima, dušikom i ugljikom.

⎧2 Na( s ) + Cl2 ( g ) → 2 NaCl ( s )


a) Sa metalima: ⎨
⎩Cu ( s ) + Cl2 ( g ) → CuCl2 ( s )
⎧2 P ( s ) + 5Cl2 ( g ) → 2 PCl5 − u suvišku Cl 2
b) Sa nemetalima: ⎨
⎩2 P ( s ) + Cl2 ( g ) → 2 PCl3 − u suvišku P
c) Sa vodom: Cl2 ( g ) + H 2 O(l ) → HCl (aq ) + HOCl − nestabilno, raspada se

HOCl → HCl + O − nascentni kisik, uništava mikroorganizme pa se koristi za sterilizaciju

⎧Cl2 ( g ) + 2 NaOH (aq) → NaCl (aq ) + NaOCl (aq ) + H 2 O(l )



⎪ natrijev hipoklorit - VARIKINA - izbjeljivanje
⎪⎪ NaOCl → NaCl + O
d) Sa lužinama: ⎨
⎪Cl2 ( g ) + KOH (aq) → KCl (aq ) + KOCl ( g ) + H 2 O (l )
⎪Cl2 ( g ) + Ca (OH ) 2 (aq) → CaCl (OCl ) + H 2 O(l )

⎪⎩ KLORNO VAPNO (KREC) - dezinfekcijsko sredstvo

2CaCl(OCl) + CO2(g) + H2O(l) → CaCO3(s) + CaCl2(aq) + 2HOCl(aq)


HOCl → HCl + O dezinficira površine koje su zagađene
e) Sa vodikom: 1 : 1
H 2 ( g ) + Cl 2 (g ) → 2HCl(g ), ∆H < 0
KLORNI PRASKAVAC

O 2 (g ) + 4HCl(aq) → 2H 2 O + 2Cl 2 (g ) − jaci oksidans istiskuje slabiji!

SPOJEVI KLORA

KLOROVODIČNA (SOLNA) KISELINA – HCl(aq)


Nastaje:
a) otapanjem: HCl(g ) + H 2 O(l) → H 3O + (aq ) + Cl − (aq )
b) iz NaCl(sol): 2 NaCl + H 2SO 4 → Na 2SO 4 + 2HCl − jača kiselina istiskuje slabiju

REAGENS za dokazivanje klorida (i svih halogena) je AgNO3.


AgNO3 (aq) + NaCl(aq) → AgCl(s) + NaNO3 (aq) ili Ag + (aq) + Cl − (aq) → AgCl(s)
bijeli sirasti talog - koloid

15
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
δ+ δ−
HALOGENOVODICI: HX(g) - PLINOVI topljivi u vodi (dipoli) daju kiselinu: HF, HCl, HBr, HI
HX(g) + H 2 O(l) → H 3O + + X − (aq)

Najviše vrelište ima HF(g), (tv=19.5OC) zbog vodikove veze


F F F F
H 140 H o H H

DOBIVANJE KLORA
1. Laboratorijski iz spojeva koji sadrže klor, HCl(konc.) uz jake oksidanse.
a) U kiselom se mangan iz +7 reducira u +2:
+7 +2
16 HCl( konc.) + 2 KMnO 4 (s ) → 5Cl 2 (g ) + 2MnCl 2 ( aq ) + 2KCl( aq ) + 8H 2 O

4HCl(konc.) + MnO 2 (s) → MnCl 2 (aq) + 2H 2 O(l) + Cl 2 (g )


b)
piroluzit ili suri kamen
2. Industrijsko dobivanje klora elektrolizom vodenih otopina i taline klorida.

SVI HALOGENI ELEMENTI mogu se dobiti elektrolizom vodenih otopina halogenida osim FLUORA jer on
OKSIDIRA KISIK IZ VODE:
2F2 (g) + 2H 2 O(l) → O 2 (g) + 4HF(g ) − jaci oksidans istiskuje slabiji
4HF(g) + SiO 2 (s) → SiF4 (s) + 2H 2 O(l) − HF nagriza (jetka) staklo pa se HF ne može čuvati u staklenoj nego u plasticnoj bocici.
CaF2 (s) + H 2SO 4 (razrij.) → CaSO 4 (s) + 2HF(g ) − nastajanje HF

OKSOKISELINE KLORA:
+1 +1 -2
• HClO hipoklorasta JAKOST KISELINE RASTE S PORASTOM BROJA ATOMA KISIKA!
+1 +3 -2
• HClO2 klorasta
+1 +5 -2
• HClO3 klorna
+1 +7 -2
• HClO4 perklorna

Oksidacijski broj klora: -1, +1, +3, +5, +7 (FLUOR SAMO –1).

REAKTIVNOST HALOGENIH ELEMENATA


ISTISKUJE
Jači oksidans istiskuje slabiji: F 2 Cl2 Br2 I2
NE ISTISKUJE

F2 + 2Cl − → 2F − + Cl 2 − nepovratna reakcija


Cl 2 + F − nema reakcije

F2 je najjači oksidans zato postoji kao F− a ne kao F+.

Zadatak
Industrijski se Cl2 može dobiti katalitičkom oksidacijom HCl s O2 (Deakonov postupak):
4HCl(g ) + O 2 (g ) ⎯⎯→

2H 2 O(g ) + 2Cl 2 (g ), ∆H < 0 . Najviše klora može se dobiti (odaberi točan odgovor):
a) visoka t i visoki p
b) visoka t i niski p
c) niska t i visoki p
d) niska t i visoki p

Zadatak
I2 se može dobiti prema jednadžbi:
2 NaI(s) + 3H 2SO 4 (raz.) + MnO 2 (s) → I 2 (s) + 2 NaHSO 4 (aq) + MnSO 4 (aq) + 2H 2 O(l)
Odredi oksidans i reducens!

16
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Primjer
Jodna tinktura je:
a) otopina joda u vodi (W(I2)=1%)
b) otopina joda u alkoholu (W(I2)=1%)

Primjer
Perklorna kiselina nastat će otapanjem u vodi:
a) Cl2O7
b) Cl2

HALKOGENI ELEMENTI ns2np4, n = 2 - 6


O, S, Se, Te, Po (radioaktivan)
NEMETALI POLUMETALI

TALIŠTE, VRELIŠTE I GUSTOĆA rastu s porastom atomskog broja.


KOEFICIJENT ELEKTRONEGATIVNOSTI – smanjuje se s porastom atomskog broja.
GRAĐA MOLEKULE: O2, S8, najčešće Se8, lanci Ten
OKSIDACIJSKI BROJ:
+2 -1
1
• O: +2 oksidi, -1 peroksidi, − superoksidi, +2 u OF2
2
• S, Se, Te: -2, +2, +4, +6
+1 -2 +2 -1 +4 -2 +6 -2
H2S, SCl2, SO2 , SO3
MEĐUSOBNA SLIČNOST MANJA nego kod halogenih elemenata (najsličniji).
HIDRIDI – svi grade spojeve s vodikom: H2O, H2S, H2Se, H2Te. Voda ima najveće vrelište zbog vodikovih veza.
Topljivi su u vodi jer su DIPOLI i tvore KISELINE. Kiselost raste porastom atomskog broja, H2Te – najjača.

KISIK – O – 2s22p4
Po rasprostranjenosti TREĆI u svemiru iza H2 i He, DRUGI je u atmosferi a PRVI u Zemljinoj kori. VOLUMNI udio u
zraku je 21%.

FIZIKALNA SVOJSTVA KISIKA


Plin bez boje, okusa i mirisa, teži od zraka. Ne gori, podržava gorenje, sniženjem temperature može se UKAPLJITI pa
čak i prijeći u čvrsto stanje, pri čemu postaje plavičasto obojen. U čvrstom stanju tvori JEDNOSTAVNU KUBIČNU
REŠETKU kao P i Mn.
TOPLJIVOST – u vodi slabo topljiv (nepolaran). Topljivost kisika kao i većine plinova egzoterman je proces –
topljivost bolja u hladnijoj vodi, a topljivost se POVEĆAVA povećanjem tlaka p. Topljivost plinova je proporcionalna
tlaku plina iznad otopine – Henryev zakon. Molekula O2, O O , paramagnetična (ima nesparene e − ).

DOBIVANJE KISIKA
I. Laboratorijsko dobivanje:
1. Iz spojeva bogatih kisikom:

2KMnO 4 (s) ⎯⎯→ K 2 MnO 4 (s) + MnO 2 (s) + O 2 (g)
kalijev manganat
∆ , MnO 2
2KClO3 (s) ⎯⎯⎯⎯→ 2KCl(s) + 3O 2 (g )

2KNO3 (s) ⎯⎯→ 2KNO 2 (s) + O 2 (g )

2BaO 2 (s) ⎯⎯→ 2BaO(s) + O 2 (g)
MnO
2H 2 O 2 (aq) ⎯⎯⎯2 → 2H 2 O(l) + O 2 (g)

2HgO(s) ⎯⎯→ 2Hg (l) + O 2 (g )
2. Elektroliza vode uz dodatak elektrolita koji ne sudjeluju u elektrolizi: KNO3, Na2SO4, H2SO4,
Na2CO3.
II. Industrijsko dobivanje kisika:
1. Elektroliza: H2O, vodenih otopina soli čiji je anion složen, lužina, kiselina čiji je anion složen.
2. Frakciona destilacija zraka Lindeovim postupkom.

17
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
KEMIJSKA SVOJSTVA KISIKA

Zbog velike reaktivnosti reagira s većinom metala i nemetala, daje OKSIDE.


S(s) + O 2 (g ) → SO 2 (g)
4Fe(s) + 3O 2 (g) → 2Fe 2 O 3 (s)
S nemetalima kisik daje KISELE OKSIDE, a sa metalima BAZIČNE OKSIDE, PEROKSIDE I SUPEROKSIDE.
KISIK JE VRLO JAK OKSIDANS, na tome se temelji njegova uporaba.
F2 > O 3 > O 2 > Cl 2 - poredak oksidacijskih svojstava.

OZON – O3 – troatomna molekula kisika. O2 i O3 su ALOTROPSKE MODIFIKACIJE KISIKA. REZONANTNE


STRUKTURE:
-
O O O
+ +
O O 117 ili O
o

-
O O O
rezonantni hibrid

O2 – nepolarna, O3 – dipol jer ima FORMALNI NABOJ.


O3 – postoje delokalizirani e − .
O3 je plavkasti plin, karakteristična, prodorna mirisa, u tekućem stanju je tamnomodre boje. U tekućem i čvrstom stanju
je EKSPLOZIVAN, JAČI JE OKSIDANS OD KISIKA, pa je štetan za ljudsko zdravlje. U vodi je slabo topljiv, poslije
FLUORA je najjači oksidans.

DOBIVANJE O3

Laboratorijska metoda:
O 2 (g) ⎯⎯

→ 2O(g) , ∆H > 0
1. U ozonizatoru:
2O 2 (g) + 2O(g) → 2O3 (g) , ∆H < 0
2. 2KMnO4 + H2SO4(konc) → K2SO4 + Mn2O7 + H2O
Mn2O7 → 2MnO2 + O3

VODIKOV PEROKSID – H2O2

Ima kiseli karakter i disocira u 2 stupnja. To je bezbojna tekućina koja se s vodom miješa u svim omjerima.
+1 -1 +1 -2 0
MnO
2 H 2 O 2 (aq ) ⎯⎯⎯2 → H 2 O( l) + O 2 ( g ), ∆H < 0 − DISPROPORC IONIRANJE
Iz ove reakcije može se zaključiti da je H2O OKSIDANS I REDUCENS.
H 2O 2 (aq) + 2KI(aq) + H 2SO 4 (razrij.) → I 2 (s) + K 2SO 4 (aq) + 2H 2 O(l)
oksidans reducens
5H 2O 2 (aq) + 2KMnO 4 (aq) + 3H 2SO 4 (razrij.) → K 2SO 4 (aq) + 2MnSO 4 (aq) + 8H 2 O(l) + 5O 2 (g)
reducens oksidans

H2O2 je jak stanični otrov. Razgrašuje ga enzim KATALIZA kojeg ima u jetri.

Uporaba: za izbjeljivanje i u medicini za dezinfekciju, a može se koristiti i kao raketno gorivo.

Zadatak
Koji od spojeva su peroksidi: BaO, BaO2, H2O2, Na2O2, Na2O, RbO2, CsO2?

Zadatak
Cinkov oksid je amfoteran. Napiši jednadžbe koje pokazuju to svojstvo.
ZnO + 2H + → Zn 2 + + H 2 O
ZnO + 2OH − + H 2 O → [Zn (OH) 4 ]2 −

Zadatak
Koji su produkti elektrolize: H2SO4 (razrij.), Na2CO3(aq), HCl(aq), KOH(aq)?

18
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
SUMPOR – S – 3s23p4
Sumpor je krutina, svjetložute boje. Netopljiv u H2O i C2H5OH a topljiv u nepolarnim otapalima CCl4 i CS2, C6H5 –
CH3 – toluen.
STRUKTURA – prstenasta, S atomi povezani jednostrukom kovalentnom vezom. Ima oko 30 alotropskih modifikacija,
na sobnoj temperaturi su stabilne ROMPSKA I MONOKLINSKA.
ROMPSKI S MONOKLINSKI S uz temperaturu 95,5oC
Ako se S zagrije do tv i naglo ohladi nastaje manje postojana plastična modifikacija ili AMORFNI S (bez oblika).
UPORABA – medicina, proizvodnja H2SO4, proizvodnja žigica, vulkanizacija gume, proizvodnja CS2, organske boje.

SPOJEVI SUMPORA

S je kemijski reaktivan element, ali manje od kisika. Na povišenoj temp. reagira izravno s mnogim metalima pri čemu
nastaju SULFIDI, u kojima je oksidacijski broj sumpora –2. Sumpor može imati oksidacijski broj –2, +2 (u SF2, dipol
sličan H2O), +4, +6 jer S ima d-orbitale.

Struktura H2S:
2δ −
+1 -2 S
H 2S δ+
H
δ+
H

H2S – plin, vrlo otrovan, neugodna mirisa (trula jaja), bezbojan. Dobiva se u Kippovom aparatu. Topljiv u H2O:
H 2S(g) + H 2 O(l) → H 2S(aq) - slaba sumporovodična kiselina. Daje dvije vrste soli: sulfide i hidrogensulfide
( Na 2S, NaHS ).
H2S je REAGENS u ANALITIČKOJ KEMIJI jer s ionima teških metala daje karakteristično obojene NETOPLJIVE
SULFIDE, TALOGE.
Hg 2 + (aq) + S2 − (aq) → HgS(s), crni talog
Cd 2 + (aq) + S2 − (aq) → CdS(s), žuti talog
2Sb 3 + (aq) + 3S2 − (aq) → Sb 2S3 (s), narandžasti talog
Zn 2 + (aq) + S2 − (aq) → ZnS(s), bijeli talog
2Ag + (aq) + S2 − (aq) → Ag 2S(s), crni talog
Pb 2 + (aq) + S2 − (aq) → PbS(s), crni talog

MINERALI SUMPORA:
• PIRIT FeS2
• SFALERIT ZnS
• HALKOPIRIT CuFeS2
• GALENIT PbS
• CINABARIT HgS
• SADRA CaSO4·2H2O

OKSIDI SUMPORA – KISELI – SO2 i SO3


SO2 – plin pri sobnoj temp., bezbojan, oštra i neugodna mirisa.
Struktura:
O O O
REZONANTNI
+ S S ili S HIBRID

O O O
-

SO2 je dipol, topljiv u vodi: SO 2 + H 2 O → H 2SO 3 (aq) .


SO2 je uzročnik kiselih kiša.

SO3 – lako hlapljiva tekućina koja ne temp. nižoj od 16.8OC prelazi u duge, ledu slične kristale. Može nastati
oksidacijom SO2:
SO 2 (g) + O 2 (g ) → SO 3 (g ), ∆H < 0, t v (SO 3 ) = 44.8o C

19
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Struktura:
- -
O O O
++
++

++
S S S
O O O O O O-
- - -
SO3 je nepolaran i slabo topiv u vodi.
SO 3 (g ) + H 2 O(l) → H 2SO 4 (aq)
SO3 uzrokuje kisele kiše. -
O
SUMPORNA KISELINA – H2SO4 - ++
O S O
H2SO4 je najvažniji spoj sumpora a i najvažnija kiselina. H O H
H2SO4 – uljasta tekućina, bezbojna, gusta, vrlo higroskopna.
H2SO4 – konc. Slabo ionizira, dodatkom H2O ionizacija se povećava.
RAZRJEĐIVANJE H2SO4: KUV a ne VUK, ∆H < 0 .

PROIZVODNJA H2SO4
Proizvodi se U TRI FAZE – KONTAKTNI POSTUPAK
1. dobivanje SO2: S(s) + O 2 (g) → SO 2 (g)
4FeS2 (s) + 11O 2 (g) → 2Fe 2 O 3 (s) + 8SO 2 (g)
2. Katalitička oksidacija SO2 u SO3:
V O ili Pt
2SO 2 (g) + O 2 (g) ⎯⎯ ⎯⎯
2 5
⎯→ 2SO 3 (g ), ∆H < 0
3. Apsorpcija SO3 u H2SO4(konc):
SO 3 (g ) + H 2SO 4 (konc) → H 2S2 O 7 (l) - PIROSULFATNA ili OLEUM (DIMEĆA kiselina)
Da bi se dobila 98% H2SO4 pirosulfatna kiselina se razrjeđuje:
H 2S2 O 7 + H 2 O → 2H 2SO 4

SVOJSTVA H2SO4:
1. RAZRIJEĐENA SUMPORNA KISELINA
H2SO4(raz) djeluje kao kiselina.
Razrijeđena H2SO4 reagira samo sa metalim čiji je EO negativniji od vodika – ISTISKIVANJE VODIKA.
Fe(s) + H 2SO 4 (razr) → FeSO 4 (aq) + H 2 (g)
2. KONCENTRIRANA SUMPORNA KISELINA
• oksidacijsko svojstvo:
Vruća H2SO4(konc) je OKSIDANS i reagira s metalima pozitivnog EO osim Pt i Au
Al + H 2SO 4 (konc)

+6 +4
Cu (s) + 2H 2SO 4 (konc) → CuSO 4 (aq) + SO 2 (g ) + 2H 2 O
Ag(s) + H 2SO 4 (konc)
Zn(s) + H 2SO 4 (konc)
• dehidratacijsko djelovanje:
C12 H 22 O11 (s) ⎯H⎯2SO
⎯4 (⎯
konc )
⎯→12C + 11H 2 O, H 2SO 4 oduzima H 2 O iz secera a secer karbrbonizira (pougljeni)
• higroskopnost:
H 2SO 4 konc. veže vodu na sebe pa se koristi kao sredstvo za sušenje u eksikatorima.

DOKAZIVANJE SULFATNIH IONA:


Ba 2+ (aq) + SO 24− (aq) → BaSO 4 (s) bijeli teško topljivi TALOG
REAGENS BaCl2 : BaCl 2 (aq) + Na 2SO 4 (aq) → BaSO 4 (s) + 2 NaCl(aq)
H 2SO 4 (aq) + BaCl 2 (aq) → BaSO 4 (s) + 2HCl(aq)

20
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
UPORABA H2SO4
Za dobivanje umjetnih gnojiva, boja, pigmenta, sapuna, deterdženata, lijekova, plastičnih masa, metalurgija, eksplozivi,
boje za tekstil, insekticidi, elektrolit u Pb-akumulatoru.

Zadatak
H2SO4(konc) ostala je otvorena na zraku. Nakon izvjesnog vremena (odaberi točan odgovor):
a) volumen kiseline se smanjio
b) volumen kiseline se povećao
c) volumen kiseline ostaje isti
d) ništa nije točno

⇒ H 2 SO 5 peroksomonosumporna kiselina
H 2 S 2 O 8 peroksodisumporna kiselina

Zadatak
Napiši hidride halkogenih elemenata. Koji hidrid ima najviše vrelište, zašto?

Zadatak
Prikaži disocijaciju vodikovog peroksida. Daj naziv kiselinskim ostacima.

Zadatak
Odredi oksidacijski broj S u sljedećim molekulama: SCl2, S8, SO3, H2S. SO2. Koji od spojeva može biti samo oksidans
ili samo reducens, a koji oboje?

Zadatak
U kojoj reakciji H2SO4 djeluje kao oksidans a u kojoj kao dehidratacijsko sredstvo?
a) H 2SO 4 + CaCO 3 → CaSO 4 + CO 2 + H 2 O
H 2SO 4
b) C 6 H12 O 6 ⎯⎯ ⎯
⎯→ 6C + 6H 2 O
c) 2H 2SO 4 + Cu → CuSO 4 + SO 2 + 2H 2 O

DUŠIKOVA SKUPINA ELEMENATA – ns2np3, n = 2 - 6


N, P – nemetali
As, Sb – polumetali
Bi – metal, krt, relativno slaba vodljivost ukazuje na njegovu djelomičnu kovalentnu prirodu

NEKA FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA DUŠIKOVE SKUPINE


Pri sobnoj temperaturi jedino je N2 plin, :N N: Ostali elementi grade višeatomne molekule i imaju više
ALOTROPSKIH MODIFIKACIJA. Fosfor i nemetalne modifikacije As i Sb tvore četveroatomne molekule tetraedarske
strukture: bijeli fosfor P4, žuti arsen As4. antimon Sb4.
TALIŠTE – najniže N2, najviše Sb, As – sublimira
VRELIŠTE – najniže N2, najviše Sb, As – sublimira (638OC)
GUSTOĆA – najmanja N2, najviša Bi
KOEFICIJENT EL. – najviši dušik (3.0), Sb i Bi isto 2.0
1
OKSIDACJSKI BROJ: n –3, +1, +2, +3, +4, +5, − u HN3 (AZIDNA KISELINA)
3
OSTALI ELEMENTI: -3, +3, +5
IMAJU 3 NESPARENA e − u p-orbitalama TE MOGU PRIMITI 3e − nastaju N 3− i P 3− ili otpustiti 3e − i nastaju Sb 3+ i
B3+ .
ZA ELEMENTE 15 grupe PSE karakteristična je KOVALENTNA VEZA.

HIDRIDI:
• NH3 – amonijak
• PH3 – fosfin
• AsH3 – arsin
• SbH3 – stibin
• BiH3 – bizmutin

21
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Na sobnoj temperaturi svi su PLINOVI. Otrovni su svi osim NH3.
Oblik molekule – KRNJA piramida.
Najviše vrelište ima NH3 – vodikove veze.

OKSIDI:
Stvaraju okside: KISELE – N, P, As, Sb i BAZIČNE – bizmut Bi2O3

SPOJEVI S HALOGENIM ELEMENTIMA:


• NBr3
• PCl3
• PCl5
• AsF5
• SbCl5

DUŠIK – N – 2s22p3
BIOGENI ELEMENT.
ELEMENTARAN – u zraku ga ima njaviše, ϕ = 78% volumni udio, w ( N 2 ) = 75.51% maseni udio
MINERAL – NaNO3 – čilska salitra

FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA DUŠIKA


N2 je plin, bez boje, mirisa, NE gori, NE podržava gorenje ni disanje. Slabo topljiv u vodi, ne reagira s vodom,
nepolarna molekula, daje molekulske kristale.

KEMIJSKA REAKTIVNOST – Elementaran N2 je izrazito KEMIJSKI NEAKTIVAN zbog velike stabilnosti N2


molekule.

DOBIVANJE N2
1. LABORATORIJSKO DOBIVANJE N2
⎧⎪ NaNO 2 (zas) + NH 4Cl(zas) → NH 4 NO 2 (s) + NaCl(s)
Iz amonijeva NITRITA: ⎨ ∆
⎪⎩ NH 4 NO 2 (s) ⎯⎯→ N 2 (g ) + 2 H 2 O
2. INDUSTRIJSKO DOBIVANJE N2
FRAKCIONOM DESTILACIJOM ZRAKA KAO I O2

AMONIJAK – NH3
Uz H2SO4 najvažniji produkt kemijske industrije. Dobiva se po HABER-BOSCHOVOM POSTUPKU –
KATALITIČKA sinteza iz SINTEZNIH PLINOVA H2 i N2, 3:1
Industrijski:

3H 2 (g ) + N 2 (g ) ⎯⎯→ 2 NH ( g ), ∆H < 0, K =
[NH 3 ]2 , ZDM
← 3 p
[N 2 ][H 2 ]3
O
Uvjeti: t = 550 C, p = 150-400 bar, katalizator Fe + Al2O3 (Al2O3 je PROMOTOR – pomaže katalitički proces)

NH3 se vrlo lako ukapljuje jer je dipol, t = – 330C. Zbog toga se u procesu sinteze vrlo lako odvaja od plinova H2 i N2.

Laboratorijsko dobivanje NH3

Iz NH4Cl :
2 NH 4 Cl(s) + CaO(s) ili Ca (OH )2 → 2 NH 3 (g ) + CaCl 2 (s) + H 2 O(g)
JAČA BAZA ISTISKUJE SLABIJU IZ NJEZINE SOLI.
Ili: NH 4 Cl(s) + NaOH(s) → NH 3 + NaCl + H 2 O

NH3 je bezbojan plin, oštra mirisa, eksplozivan, izrazito dobro topljiv u H2O jer je dipol:
NH 3 + H 2 O → NH 4 OH, SLICNO OTAPA SLICNO

22
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
AMONIJEVE SOLI
Uglavnom kao mineralno gnojivo.

NH 3 (g)+HCl(aq) ↔ NH 4 Cl(s), sublimacija: NH 4 Cl(s) ⎯⎯ → NH 3 (g) + HCl(g) - nastaje novi spoj
NH 3 (g) + HNO3 (aq) → NH 4 NO3 (s)
2NH 3 (g) + H 2SO 4 (aq) → ( NH 4 )2 SO 4 (s)
NH3 je REDUKCIJSKO SREDSTVO. Na visokoj temperaturi može REDUCIRATI neke metalne okside do elemenata:
+2 -2 -3 +1 0 0 +1 -2
3CuO(s) + 2 NH 3 (g) → 3Cu (s) + N 2 (g) + 3H 2O(l)

DUŠIČNA KISELINA – HNO3

Uz NH3 najvažniji spoj dušika. Jaka je kiselina, jaki oksidans, zbog čega pasivizira neke metale, jer stvara zaštitni sloj
oksida.
Fe + HNO3 (konc) nema reakcije
Fe + HNO3 (raz) nema reakcije
3Cu(s) + 8HNO3 (raz.) → 3Cu ( NO3 )2 + 2NO(g) + 4H 2 O(l)
Cu(s) + 4HNO3 (raz.) → Cu ( NO3 )2 + 2NO 2 (g) + 2H 2 O(l)
Al + HNO3 (konc) nema reakcije
Al + HNO3 (raz.) nema reakcije
Ag + HNO3 (konc.) → AgNO3 + NO 2 + H 2 O - riješi redoks
Ag + HNO3 (raz.) → AgNO3 + NO + H 2 O - riješi redoks
Zn + HNO3 (konc.) nema reakcije
Zn+HNO3 (raz.) nema reakcije

HNO3 reagira sa SVIM metalima osim Au, Pt, Ir, Rh.


Au se otapa u zlatotopci (ili carska vodica):
Au + 4HCl + HNO 3 → HAuCl 4 + NO + 2H 2 O
HNO3(konc.) osim metala oksidira i NEMETALE npr. S i P:
S(s) + 6HNO3 (konc.) → H 2SO 4 (aq) + 6 NO 2 (g ) + 2H 2 O(l)
P4 (s) + 20HNO3 (konc.) → 4H 3 PO 4 (aq) + 20 NO 2 (g ) + 4H 2 O(l)
SOLI HNO3 su NITRATI, također djeluju kao OKSIDANSI.
6KI + 8HNO 3 (raz.) → 6HNO 3 + 3I 2 + N 2 + K 2S
reducens oksidans
2KNO 3 + S + 3C → 3CO 2 + N 2 + K 2S
CRNI BARUT

2KNO3 ⎯⎯→ 2KNO 2 + O 2
KNO3 je OKSIDANS, odnosno izvor O2:

4KNO 2 ⎯⎯→ 2K 2 O + 2 N 2 + O 2
DOBIVANJE HNO3
Ostwaldov postupak. Proces se odvija u 3 faze:
0
1. oksidacija NH3: 4NH 3 + 5O 2 ⎯⎯⎯⎯⎯⎯⎯⎯
kat. Pt-Ra mrežica, 900 C
→ 4NO + 6H 2 O, ∆H<0
2. oksidacija NO u NO2: 2 NO + O 2 → 2 NO 2 (g), ∆H < 0
3. reakcija NO2 s H2O: 3NO 2 + H 2 O → 2HNO 3 + NO (reciklira se), ∆H < 0
Čista HNO3 (w = 100%) – bezbojna tekućina, tv = 830C, neugodna mirisa. Na zraku se pri sobnoj temperaturi pod
utjecajem RASPADA.
4HNO 3 → 4 NO 2 (g) + 2H 2 O + O 2 (g ) , zbog nastalog NO2 oboji se žutosmeđe i zove se DIMEĆA DUŠIČNA
KISELINA.

23
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
NITRIFICIRANJE – Specifične vrste bakterija oksidiraju amonijeve soli u nitrite, tja se proces zove NITRIFIKACIJA.
Prelaženje NO −2 i NO 3− redukcijom u N2 koji se ponovno vraća u zrak zove se DENITRIFIKACIJA, zbiva se u tlu.

UPORABA HNO3
Dobivanje nitrata, nitriranje organskih spojeva npr. TNT i nitroglicerin, u industriji boja, mineralnih gnojiva i
farmaceutskoj industriji.

OSTALI VAŽNI SPOJEVI DUŠIKA


OKSIDI DUŠIKA - NxOy
• N2O – rabi se kao anestetik, u malim količinama izaziva smijeh
• NO
• N2O3
• NO2
• N2O4
• N2O5 – anhidrid dušične kiseline: N 2 O 5 + H 2 O → 2HNO 3
Svi oksidi dušika su OTROVNI. Najmanje otrovan je N2O

AZIDNA KISELINA
1

HN3 , azidni ion N − : N = N = N:


-1
:

3
(Dušikovodična kiselina)

FOSFOR – P – 3s23p3
P je jedini element 15 skupine PSE kojeg u prirodi NEMA elementarnog, nalazi se u stijenama u sastavu mnogih
minerala.

MINERALI:
• FOSFORIT Ca 3 (PO 4 )2
• KLORAPATIT Ca 5 Cl(PO 4 )3
• FLUORAPATIT Ca 5 P(PO 4 )3
• HIDROKSIAPATIT Ca 5 OH(PO 4 )3

DOBIVANJE FOSFORA
P se dobiva iz fosforita redukcijom sa koksom uz SiO2 na 1300-1450OC.
2Ca 3 (PO 4 )2 + 6SiO 2 + 10C ⎯⎯→

6CaSiO 3 + 10CO + P4 (g)

NEKA FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA FOSFORA


Pri sobnoj temperaturi je KRUTA TVAR. Pojavljuje se u TRI ALOTROPSKE MODIFIKACIJE: BIJELI, CRVENI I
CRNI FOSFOR.
BIJELI FOSFOR – P4- oblik pravilnog tetraedra. Ne otapa se u vodi i čuva e u destiliranoj vodi zbog velike reaktivnosti.
Svjetluca u mraku jer postupno oksidira. To je FOSFORESCENCIJA. P je jak OTROV, latentna doza je 0.05 g.
Fosforescencija se koristi za dokazivanje tragova fosfora.
CRVENI FOSFOR - (P4 )n - polimerna, lančana molekula, sastavljena od P4. To je prah svjetlocrvene ili tamnoljubičaste
boje. Manje reaktivan od bijelog fosfora, nije otrovan, ne otapa se u CS2, ne fosforescira. Dobiva se zagrijavanjem
bijelog fosfora na 260OC. Rabi se za proizvodnju žigica.
CRNI FOSFOR – nastaje zagrijavanjem bijelog fosfora bez prisustva zraka ali pri visokoj temperaturi. Složenija je
POLIMERNA MOLEKULA od crvenog (UMREŽENI POLIMER). Postojan samo pri visokom tlaku. Nije otrovan.

GORENJE BIJELOG FOSFORA:


P4 (s) + 5O 2 (g ) → P4 O10 (s) - pazi na agregatno stanje!!!
P4 O10 ¸je kao snijeg bijela pahuljasta tvar, vrlo higroskopna, zato stvara gustu maglu. Zbog higroskopnosti koristi se za
sušenje plinova. Reakcija P4O10 s H2O: :O H
:

P4 O10 (s) + 6H 2 O(l) → 4H 3 PO 4 (aq) : :


+P O
: :

- O
H O: H
:

24
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
H3PO4 je srednje jaka kiselina, nije otrovna, bez boje, okusa i mirisa, kristalna tvar, miješa se s H2O u svim omjerima.

SOLI:
• H 2 PO −4 dihidrogenfosfatni ion, Ca (H 2 PO 4 )2 - topljiv u vodi
• HPO 24− hidrogenfosfatni ion, CaHPO 4 - topljiv u vodi
• PO 34− fosfatni ion, Ca (PO 4 ) 2 - NETOPLJIV u vodi
Upotreba – za obradu metalnih površina (korozija), za zakiseljavanje bezalkoholnih pića npr. Coca-Cole i neke piva.

FOSFORNA MINERALNA GNOJIVA


Fosfor, dušik i kalij spadaju u biogene elemente, potrebne za razvoj biljke.
Ca 3 (PO 4 ) 2 + 2H 2SO 4 + 4H 2 O → Ca (H 2 PO 4 ) 2 + 2CaSO 4 ⋅ 2H 2 O
SUPERFOSFAT
Ca 3 (PO 4 ) 2 + 4H 3 PO 4 → 3Ca (H 2 PO 4 ) 2 − TROSTRUKI SUPERFOSFAT ili TRIPLEKS
TRIPLEKS je kvalitetnije gnojivo od superfosfata jer ne sadrži netopljivi gips CaSO 4 ⋅ 2H 2 O .

BIOGENI ELEMENTI: Na, K, Ca, Mg, Fe, Co, Zn, Mo, Cu, Mn, Si, F, Mo, N, O, S, P.

MINERALNO GNOJIVO NPK iskazuje maseni omjer N:P2O5:K2O. Taj se omjer zove FORMULACIJA GNOJIVA.

Zakon minimuma ili Liebigovo pravilo glasi: «Razvoj biljaka ovisi o elementu kojeg u tlu ima najmanje.»

UGLJIKOVA SKUPINA ELEMENATA – ns2np2, n=2-6


C – nemetal, ima ga u prirodi elementarnog
Si, Ge – polumetal (poluvodič), nema ih elementarnih u prirodi
Sn, Pb – metali, ima ih u prirodi elementarnih
Najveći oksidacijski broj +4 a najmanji –4.

FIZIKALNA SVOJSTVA ELEMENATA UGLJIKOVE SKUPINE

TALIŠTE – grafit sublimira >3600OC, najmanje talište Sn, dijamant 3550OC


VRELIŠTE – grafit 3642OC, najmanje vrelište ima Pb
GUSTOĆA – grafit 2.26 gcm-3, najmanja gustoća kod Si 2.33 gcm-3, najveća gustoća 11.35 gcm-3
KOEFICIJENT ELEKTRONEGATIVNOSTI – najelektronegativniji C 2.5, najelektropozitivniji Ge 1.8
vodljiva vrpca (prazna)
∆E - energetska barijera
valentna vrpca (popunjena)
(i z o l a t o r)

UGLJIK – C – 2s22p2
ALOTROPSKE MODIFIKACIJE dijamant, grafit, fuleren te amorfni ugljik (nije alotropska modifikacija). Dijamant
je metastabilna modifikacija koja spontano i vrlo polagano prelazi u stabilnu modifikaciju grafit. Dakle grafit je
stabilniji od dijamanta ali je veća ENTROPIJA (nered) u grafitu jer ima delokalizirane elektrone.
DIJAMANT – tetraedar, nema slobodnih e − , izolator, najtvrđi prirodni mineral, najveća toplinska vodljivost, visoko
talište i vrelište, netopljiv u svim otapalima, ρ = 3.51gcm −3 . Kristalizira u plošnocentrirnoj elementarnoj ćeliji (ima 8
atoma ugljika)
GRAFIT – slojevita struktura međusobno sastavljenih pravilnih šesterokuta, slojeve povezuju slabe Van der Waalsove
sile, sivo srebrne pa do crne boje, mekan, dobar vodič topline i struje, pri visokim temperaturama i atmosferskom tlaku
sublimira, topljiv u metalima, ρ = 2.26 gcm −3
FULEREN – C60, sastoji se od 12 peterokuta i 20 šesterokuta. Sličniji je dijamantu (izolator, izrazito tvrd). Ako mu se
doda malo K, Rb ili Cs postaje supravodljiv (vodič bez otpora).

25
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
SPOJEVI UGLJIKA
CO – ugljikov monoksid:
δ+ δ−
CO :C ≡ O :
nastaje nepotpunom oksidacijom (gorenje):
2C + O 2 → 2CO, ∆H < 0
CO je vrlo otrovan plin, bez boje i mirisa, lakši od zraka, slabo topljiv u vodi, neutralni oksid (ne reagira s H2O), gori
2CO + O 2 → 2CO 2 . KORISTI SE KAO REDUCENS u metalurgiji za dobivanje metala iz oksidnih ruda:
2CO → CO 2 + C − visoka peć . Dobiva se u smjesi s drugim plinovima kao generatorski i vodeni plin:
2C + 4 N 2 + O 2 → 2CO + 4 N 2
z r a k generatorski plin
→ vodeni i generatorski plin su gorivo!!!
C + H 2 O → CO + H 2
vodeni plin
CO gori: 2CO + O 2 → 2CO 2

CO2 – ugljikov dioksid


: O = C = O:
:

CO2 - linearna, nepolarna molekula, inducirani dipol

CO2 – DOBIVANJE
1. SODA + HCl: Na 2 CO 3 + 2HCl → 2 NaCl + H 2 O + CO 2
2. U Kippovom aparatu: CaCO 3 + 2HCl → CaCl 2 + H 2 O + CO 2
⎧CaCO3 ⎯⎯⎯⎯
0
≈ 1000 C
→ CaO + CO 2
⎪⎪
≈ 18000 C
3. Termička disocijacija karbonata: ⎨ Na 2 CO3 ⎯⎯⎯⎯ → Na 2 O + CO 2
⎪ ≈ 4690 C
⎪⎩MgCO3 ⎯⎯⎯⎯ → MgO + CO 2
DOKAZIVANJE CO2:

Ca (OH )2 (aq) + CO 2 (g) → CaCO 3 (s) + H 2 O(l)


Ca (OH )2 (aq) je vapnena voda (0.03%) i zamuti se od CaCO 3

SVOJSTVO CO2

CO2 je plin bez boje i mirisa, NE GORI, NE podržava gorenje. Teži je od zraka, ubraja se u zagušljivce. Koristi se za
O
−57.6 C
gašenje požara. CO2(s) je SUHI LED CO 2 (g ) ←⎯ ⎯⎯→ CO 2 (s) . Koristi se za čuvanje namirnica. CO2 je dobro
topljiv, ali kemijski slabo reagira, otopina je kisela:
CO 2 + H 2 O → H 2 CO 3 − slaba kiselina
CO 2 + H 2 O → H 3O + + HCO 3− K1 = 3 ⋅1 ⋅10 −7 moldm −3
HCO 3− + H 2 O + H 3O + + CO 32− K 2 = 4 ⋅ 6 ⋅10 −11 moldm −3
H2CO3 daje dvije vrste SOLI: hidrogenkarbonate KHCO3 i karbonate K2CO3. Otopine soli su slabo bazične.

Termička disocijacija: 2 NaHCO3 ⎯⎯→ Na 2 CO 3 + H 2 O + CO 2
Nasuprot hidrogenkarbonatima svi su karbonati osim alkalijskih SLABO TOPLJIVI U VODI.
K2CO3 se zove POTAŠA.

KARBIDI

Spojevi ugljika s metalima i polumetalima koji imaju MANJU elektronegativnost, tako da C uvijek ima negativan
Ca 2+ [:C ≡ C: ]2−
oksidacijski broj. Najvažniji su: CaC2

Dobivanje CaC2:
O
−3000 C
CaO + 3C ⎯2000
⎯⎯ ⎯⎯ ⎯→ CaC 2 + CO
CaC2 je ionski spoj, zbog nečistoće sive boje.
CaC 2 + 2H 2 O → Ca (OH) 2 + C 2 H 2 (etin )

26
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
SILICIJEV KARBID – SiC – KARBORUND
SiC je kovalentni karbid. Zbog nečistoća obojen zeleno, žuto, plavo ili crveno.

Dobivanje SiC:
O
− 2000 C
SiO 2 + 3C ⎯1900
⎯⎯ ⎯⎯ ⎯→ SiC + 2CO
SiO 2 − kremeni pijesak
SiC ima izvanredna kemijska i fizikalna svojstva, mehanička, toplinska i električna. Ima veliku tvrdoću, gotovo kao
dijamant. Koristi se za brušenje, poliranje i čišćenje površina čvrstih metala, vatrostalni je materijal.

SILICIJ – Si
U prirodi se NE NALAZI U ELEMENTARNOM stanju već u obliku SiO2 i mnogobrojnih silikata.
RASPROSTRANJENOST – u zemljinoj kori odmah iza kisika (25.7%)
Čisti silicij ima dijamantnu strukturu.
Dobivanje Si:
SiO 2 + 2C → Si + 2CO
Silicij ne reagira s kiselinama a sa lužinama tvori SILIKATE oslobađajući H2:
Si + NaOH + H 2 O → Na 2SiO 3 + 2H 2
SiO2 se u prirodi javlja u 20-ak različitih kristalnih i amorfnih modifikacija. Najpoznatiji je KREMEN ili KVARC.
O O O
KREMEN ⎯870 ⎯⎯ C
→ TRIDIMIT ⎯1470⎯⎯ C
⎯ → KRISTOBALIT ⎯1710 ⎯⎯ ⎯C
→ TALJEVINASiO 2
Gorenavedeni procesi od kremena do taljevine su također reverzibilni.
OPAL – amorfna modifikacija SiO2 koja sadrži 3-21% vode.
DIJATOMEJSKA ZEMLJA – tvar nastala od amorfnog SiO2 iz ljuštura dijatomeja (alge kremenjašice).
KREMEN – tvrd, krt, vrlo visokog tališta. Otporan na djelovanje svih kiselina osim HF:
4HF + SiO 2 → SiF4 + 2H 2 O pa se stoga HF čuva u plastičnim bocama.

SILIKATI
Soli silicijskih kiselina. Izgrađuju gotovo 90% Zemljine kore.
SiO 2 + 2 NaOH → Na 2SiO 3 (l) + H 2 O
natrijev silikat
2SiO 2 + 2 NaOH → Na 2Si 2 O 5 (l) + H 2 O
natrijev silikat
Nastali slikati topljivi su u H2O za razliku od ostalih koji nisu topljivi u vodi, a njihovu vodenu otopinu nazivamo
VODENO STAKLO.
Reakcijom otopine vodenog stakla i HCl nastaje ortosilicijska kiselina:
Na 2 SiO 3 + 2HCl + H 2 O → H 4 SiO 4 + 2 NaCl
H 4 SiO 4 − ortosilicijska kiselina

HIDRIDI 14 grupe PSE:


• metan CH4
• silan SiH4
• german GeH4
• stanan SnH4
• plumban PbH4
Ovo su tetraedarske molekule, tetraedarske strukture. Najveće vrelište ima PbH4. Ugljik s nemetalima uvijek stvara
kovalentnu vezu.

Si – poluvodički element (kao i germanij Ge – otrovan)


Poluvodiči n-tipa – Si doniran s elementima 15 grupe PSE.
Poluvodiči p-tipa – Si doniran s elementima 13 grupe PSE.

Zadatak
Dovrši jednadžbe:
1. CaCO 3 (s) + 2CH 3COOH(aq) → (CH 3COO) 2 Ca (aq) + H 2 O(l) + CO 2 (g ) − jaca kiselina istiskuje slabiju!
2. (CH 3COO) 2 Ca + H 2 CO 3 reakcija ne tece jer slabija kiselina ne može istisnuti jacu!
3. CaSO 4 + H 2 CO 3 reakcija ne tece jer slabija kiselina ne može istisnuti jacu
4. CaCO 3 (s) + H 2SO 4 (aq) → CaSO 4 (s) + H 2 O + CO 2 − jaca kiselina istiskuje slabiju

27
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Djelovanje kiselina na pojedine metale:
Cu Fe Mg Al Ag Zn
HCl ne reagira H2 H2 H2 ne reagira H2
HNO3 (konc) NO2 / ne reagira NO2 /
HNO3 (aq) NO / ne reagira NO /
H2SO4 (konc) SO2 / / ne reagira / /
H2SO4 (raz) H2O H2 H2 H2 / H2
NaOH / H 2 + [Al(OH) 4 ]
H2O / / H2 / / /

Primjer
Topljivost magnezij-hidroksida u vodi iznosi 0,009 g/L. Koliki je produkt topljivosti magnezij-hidroksida u vodi.
Rješenje: Ravnotežu između krutog magnezij-hidroksida i otopine možemo prikazati jednadžbom:
Mg(OH )2 (s) → Mg 2+ (aq) + 2OH − (aq)
Molarna masa magnezij-hidroksida je 58,3 g/mol. Koncentracija zasićene otopine magnezij-hidroksida jest:
c=0,009 g L-1/5,83 g mol-1=1,54·10-4 mol L-1
Koncentracija OH- iona u otopini je dva puta veća od koncentracije Mg2+ iona, pa se za produkt topljivosti magnezij-
hidroskida dobiva:
[
Kpt= [Mg ]2+ OH − ] = (1,54 ⋅10
2 −4
)(
mol L−1 3,08 ⋅10 −4 mol L−1 )
2
= 1,46 ⋅10 −11 mol3 L−3

RAZMISLI I ODGOVORI:

1. Pozitivni pol galvanskog članka je:


a) Anoda
b) katoda

2. Točno napisana shema galvanskog članka je:


a) + Pb / Pb 2+ // Ag + / Ag −
b) − Pb / Pb 2+ // Ag / Ag + +
c) − Pb / Pb 2+ // Ag + / Ag +

3. Spontani procesi su:


a) I 2 + 2Cl − → 2I − + Cl 2
b) F2 + 2KCL → 2KF + Cl 2
c) NH 4 Cl + NaOH → NaCl + NH 3 + H 2 O
d) FeSO 4 + Cu → CuSO 4 + Fe

4. S vodom neće reagirati:


a) C2H2
b) CO
c) CO2
d) O2
e) N2O5
f) Cl2O7
g) N2O

5. Amfoterni karakter nema:


a) KH
b) SO3
c) Al2O3
d) ZnO
e) H2O

6. Termičkom disocijacijom NaHCO3 nastaje:


a) Na2O
b) Na 2 CO 3 + H 2 O + CO 2
c) Na+H2O+CO2

28
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
7. Metalni hidridi su:
a) oksidansi
b) reducensi

8. Paramagnetičnost je posljedica:
a) jednog ili dva nesparena e–
b) sparenih e–

9. Svi halogeni elementi mogu se dobiti elektrolizom vodenih otopina halogenida osim:
a) Br2
b) Cl2
c) I2
d) F2

10. Gorenjem magnezija na zraku mogu nastati:


a) MgO i Mg3N2
b) MgO i C
c) MgO, Mg3N2 i C (čađa)

11. Termičkom disocijacijom karbonata nastaju:


a) oksid metala + C + kisik
b) metal + ugljik + kisik
c) oksid metala + ugljični dioksid
d) ništa nije točno

12. Svi hidridi alkalijskih metala imaju:


a) ionsku vezu
b) kovalentnu vezu
c) ionsku svi osim litija

13. Svi zemnoalkalijski metali dobivaju se elektrolizom taline osim:


a) Mg
b) Be
c) Ba
d) Ca

14. Entalpija otapanja soli ovisi o entalpiji:


a) kristalne rešetke
b) hidratacije
c) kristalne rešetke i hidratacije

15. Topljivija sol je:


a) NaHCO3
b) Na2CO3

16. Legure su:


a) spojevi dva ili više metala
b) smjese dva ili više metala čija se svojstva bitno razlikuju od svojstava čistih tvari

17. U vodi nije topljiva sol:


a) CH3COONH4
b) Na2S
c) ZnSO4
d) MnS

18. Koji se oksid može dalje oksidirati:


a) CO2
b) CO
c) H2O
d) NO

29
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
19. Dobar reducens nije:
a) CO2
b) CO
c) NH3
d) H2

20. Napon galvanskog članka Zn/Zn2+ i Ni/Ni2+ je:


a) –1.01 V
b) –0.76 V
c) 1.01 V
d) –0.26 V
e) 0.51 V

21. Pri radu Leklanceovog članka grafitni štapić se:


a) troši
b) ne troši

22. Proces stvaranja PbSO4 u olovnom akumulatoru zove se ____________________________.

23. Nakon rezanja natrija nožić se pere:


a) vodom
b) etanolom jer nastaje natrijev etoksid koji nije opasan (CH3CH2ONa)

24. Superoksidni ion je:


a) O 22−
b) O2–
c) O −2

25. Redoks reakcija nije:


a) Zn + HCl → ZnCl 2 + H 2
b) BaCl 2 + Na 2SO 4 → BaSO 4 (s) + 2 NaCl
c) MnO 2 + 4HCl → MnCl 2 + Cl 2 + 2H 2 O

26. Olovni šećer je:


a) olovni acetat
b) olovni karbonat

27. Formula minija je:


a) Pb3O4
b) Pb(N3)2

28. Talište čistog srebra (otapalo) je 961OC. Kk(Ag)=34,5 K kg/mol. Odredi talište legure bakra (otopljena tvar) i
[ ]
srebra ako je maseni udio bakra u leguri 0,2. t t = 825.28o C, T = 1098 K

29. Za neutralizaciju kiseline najefikasniji je:


a) Na2CO3
b) CH3OH
c) NH4Cl

30. U reverzibilnoj reakciji CN − + H 2 O ⎯⎯→



HCN + OH − . Bronstedova baza je:
a) CN − , H 2 O
b) H 2 O, OH −
c) CN − , OH −
d) H 2 O, HCN

31. Konjugirana baza za HSO −4 anion je:


a) SO 24−
b) H2SO4
c) H 3O +

30
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
32. Pri s.u. 1015 molekula nekog plina zauzima volumen:
a) 3,78x10-20 dm3
b) 0,00373 m3
c) 22,4 m3
d) 1 m3

33. Zaokruži ispravnu tvrdnju. Brzina kemijske reakcije:


a) ne ovisi o kinetičkoj energiji čestica koje reagiraju
b) obrnuto je proporcionalna temperaturi na kojoj se reakcija izvodi
c) ne ovisi o koncentraciji tvari koje reagiraju
d) proporcionalna je promjeni koncentracije reaktanata i produkata u jedinici vremena

34. Koji je tip međudjelovanja između čestica:


a) CH4 i CH4
b) H2O i CH3OH
c) CO2 i H2O
d) Li+ i H2O

35. Izračunaj maseni udio aluminija u Al2O3!

36. Najviše vrelište ima:


a) HI
b) H2O
c) HBr
d) HCl

37. Peroksid pokazuje formula:


a) Na2O
b) BaO2
c) KO2
d) MgO

38. Otopina slabih kiselina:


a) sadrži nedisocirane molekule te kiseline
b) sastoji se samo od iona
c) ne provodi električnu struju
d) ne reagira s lužinama

39. Reakcijom KO2 s vodom nastaje:


a) voda + vodik
b) lužina + vodik
c) lužina + kisik

40. U jednom od navedenih spojeva postoji ionska i kovalentna veza:


a) Li2O
b) CH3COONa
c) CHCl3
d) AlCl3

41. Lužnato će zbog hidrolize djelovati otopine sljedećeg para soli:


a) CH3COONa i HCOONa
b) NH4Cl i NH4NO3
c) Na2SO4 i NaClO4

42. Puferska otopina je vodena otopina:


a) HCl i NaCl
b) H2SO4 i (NH4)2SO4
c) NH4OH i NH4Cl

43. Plemeniti plinovi imaju svojstva:


a) ionskih
b) molekulskih
c) atomskih kristala
d) ništa navedeno nije točno

31
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
44. Koji od nizova pokazuje jačanje oksidativnih svojstava halogenih elemenata:
a) F > Cl > Br > I
b) I > Br > Cl > F
c) F > Br > Cl > I
d) I > C > Br > F

45. pH vodene otopine soli je 8. Konc. H3O+ u otopini iznosi:


a) 1,10–8 mol dm-3
b) 1,10–6 mol dm-3
c) 1,106 mol dm-3

46. U 500 ml neke otopine otopljeno je 2 g NaOH. 100 mL te otopine razrijeđeno je sa 900 ml vode. Koliki je pH
nastale otopine?
a) 4
b) 6
c) 8
d) 10
e) 12

47. Kolika je koncentracija H3O+ u svježoj otopini limunova soka ako je izmjereno da je pH te otopine 2,8. (1.58·10-3
mol dm-3)

48. Ako je stupanj disocijacije H2CO3 17% za prvi stupanj disocijacije kiseline čija je množinska koncentracija 0,1 mol
dm-3. Izračunaj Kc. (2.89·10-3 mol dm-3)

49. 0,131 mol željeza zagrijavanjem reagira sa 6,30 g sumpornog praha. Ef = ? (Empirijska formula)

50. Masa uzorka hidratne soli Na2CO3 x XH2O iznosi 5,72 g. Zagrijavanjem soli masa se smanji za 3,6 g. Kako glasi
empirijska formula spoja? (Na2CO3 · 10H2O)

51. Tlo sa pH manjim od 5,5 može se učiniti manje kiselim dodatkom:


a) Mg(OH)2
b) Ca3(PO)2
c) NH4Cl

52. Koliko je pH vodene otopine H2SO4 koncentracije 0,005 mol/dm3? (pH = 2)

53. Izračunaj konc. H3O+ u destiliranoj vodi pri t = 370C! (Kw = 2.39·10–14 mol2 dm-6 kod t = 370C)

Zadatak: Učenik je trebao odrediti pH vrijednost određenog broja otopina. Svoja mjerenja je prikazao u sljedećoj
tablici:

OTOPINA A B C D E F G
pH 3 4 7 5 8 9 6

Miješanjem kojih otopina se može dobiti nova otopina koja ima pH jednak pH(C) = 9?
a) A+B
b) D+E
c) E+F
d) A+B+D
e) B+D+G

Zadatak: Koja od navedenih kiselina jače disocira:


a) H3PO4, Ka = 7.5 ⋅10−3
b) H2SO3, Ka = 1.58 ⋅10−2

32
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
STRUKTURNE FORMULE NEKIH ČESTICA

N2O, : N N O:

: :
a)
:O -

: : :

: : :
:O -
+ +
N N
O

:
b) N2O4,
O
:O

: : : : : :

: : :
:O
P O P
c) P2O5, O -

:
O
:O

: : :
:O
+ +
N O N
d) N2O5, O
:

:
O
O O
:O 117 Ili O o

O O
e) O3, Dipol Rezonantni hibrid

[:N N N: ]−

:
f) N3, azidni ion od HN3 – azidna kiselina
[:S S:]2− : :
: :
g) S 22− - disulfidni ion,
[:O O: ]2−
: :
: :

h) O 22− peroksidni ion,


.
NO, : N O
:

i)
.
[:O O: ]−
: :

j) O −2 - superoksidni ion,
:
:

O
:

.N
:
k) NO2, O :
:

33
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
REME
RIP
P

KEMIJA 4
PRIPREMILA
KATA MILIĆ

Zagreb, 2006.

provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Nakladnik

PRIPREME , Zagreb, 1. Ferenščica 45


tel.: (01) 24 50 904, 24 52 809, 091 51 36 794

Skripta služi isključivo za internu uporabu na tečajevima koji


se, u okviru PRIPREMA , održavaju kao pripreme za
polaganje razredbenog ispita na svim fakultetima na kojima
se piše razredbeni test iz kemije. Zabranjeno je kopiranje i
prodavanje ovog materijala ili njegovih dijelova.

provided by www.perpetuum-lab.com.hr
ORGANSKA KEMIJA (kemija ugljikovih spojeva)
Svi organski spojevi sadrže C – otuda naziv kemija ugljikovih spojeva. C-atomi se povezuju u LANČASTE
(ACIKLIČKE ILI ALIFATSKE) i PRSTENASTE (CIKLIČKE).

UGLJIKOVODICI (CH)

C – četverovalentan u svim organskim spojevima.

Pregledna podjela ugljikovodika:


UGLJIKOVODICI

CIKLIČKI
ACIKLIČKI (PRSTENASTI)
(ALIFATSKI)

ZASIĆENI NEZASIĆENI
ZASIĆENI NEZASIĆENI ARENI

CIKLOALKANI CIKLOALKENI
ALKANI ALKENI ALKINI (CIKLOPARAFINI) (CIKLOOLEFINI)
(PARAFINI) (OLEFINI) (ACETILENI)
C C C C C C

ALKANI (PARAFINI)
Opća formula homolognog niza CnH2n+2, n = broj C atoma.
HIBRIDIZACIJA sp3, sigma veza - σ - vrlo čvrsta kovalentna veza.
DULJINA C-C iznosi 154 pm=0.154 nm.
HOMOLOGNI NIZ: spojevi sličnih kemijskih svojstava koji se međusobno razlikuju za METILENSKU SKUPINU
−CH 2 − .
FORMULE: empirijske, molekularne, strukturne, kondenzirane strukturne, Newmanove projekcijske formule, VEZNE
CRTICE.
VALENTNI KUT u alkana je 109.5o.
OBLIK MOLEKULE: TETRAEDAR.
KONFORMACIJE alkana: različiti oblici molekula koje su posljedica ROTACIJE oko jednostruke kovalentne veze.
Najstabilniji oblik zove se KONFORMER.
STRUKTURNI ILI KONSTITUCIJSKI IZOMERI: spojevi ISTE molekulske ali različite strukturne formule.

Broj C-atoma Broj izomera


CH4 metan 1
C2H6 etan 1
C3H8 propan 1
C4H10 butan 2
C5H12 pentan 3
C6H14 heksan 5
C7H16 heptan 9
C8H18 oktan 18
C9H20 nonan 35
C10H22 dekan 75
C20H42 eikosan 366319

−CH 2 − je metilenska skupina

1
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Izomeri:
a) butana:
• CH 3 -CH 2 -CH 2 -CH 3 , tv = - 0.5 0C, n-butan ili butan,
CH 3 -CH-CH 3
CH 3
• , tv = - 11.6 0C, i - butan, razgranat je pa je Van der Waalsova sila slabija,
b) pentana:
• CH 3 -CH 2 -CH 2 -CH 2 -CH 3 , n-pentan , tv = 36 0C,
2o sekundarni
1o primarni
CH 3 − CH 2 − CH − CH 3
3o tercijarni CH 3
, i-pentan, tv=28oC,
CH 3
CH 3 C CH 3
CH 3
4o kvartarni , neopentan, tv=10oC,

Razgranati ugljikovodici uvijek imaju NIŽE tv od ravnih sa istim brojem C atoma, zbog slabijih Van der Waalsovih sila.
Ugljikovodici su NEPOLARNI spojevi.

ALKILI - CnH2n+1
U imenu imaju nastavak –il.

CH3– metil
CH3CH2– etil
CH3CH2CH2– propil
2o
CH3-CH-CH3
i-propil ili sec-propil
CH3–CH2–CH2–CH2– butil
2o
CH3 –CH–CH2–CH3–
sec-butil
CH3 –CH–CH3
CH 2
i-butil (od i-butana)
CH 3
CH3–C–
CH 3
3o terc-butil (ili (CH 3 )3 C
CH3CH2CH2CH2CH2- pentil

1o je primarni C atom, vezan s jednim C-atomom


2o je sekundarni C atom, vezan s dva C-atoma
3o je tercijarni C atom, vezan s tri C-atoma
4o je kvartarni C atom, vezan je s četiri C-atoma

2
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
NOMENKLATURA (NAZIVLJE) – prema IUPAC
7 6 2 1
CH3–CH2 Cl CH2–CH3
4 3
CH2––C––––CH–CH3
5
CH 3

1. Najdulji lanac ima 7 C-atoma.


2. Osnovni naziv alkana je HEPTAN.
3. Supstituenti metil i klor.
4. Položaj: na 4. C-atomu klor, na 3. i 4. C-atomu dvije metilne skupine.
5. Poredati supstituente po abecedi.

Ime alkana: 4-klor-3,4-dimetilheptan.


Ovakav postupak vrijedi uz potrebna proširenja i za ostale skupine organskih spojeva.

FIZIKALNA SVOJSTVA ALKANA:


-ovise o broju C-atoma
-agregatno stanje: C1 - 4 plinovi
C5 - 16 tekućine
C17 – C20 čvrsto
-talište tt i vrelište tv nerazgranatih alkana je VIŠE od razgranatih alkana istog broja C-atoma zbog jače privlačne Van
der Waalsove sile
-NEPOLARNE su µ = 0
-NETOPLJIVI u H2O (dipol µ > 0 ) i ne miješa se sa H2O

KEMIJSKA SVOJSTVA ALKANA:


Nereaktivni, teško stupaju u kemijsku reakciju, nemaju funkcionalnu skupinu, funkcionalne skupine su jedino vodikovi
atomi.

A. SUPSTITUCIJA:
UV ili ∆
sumarno: CH 4 + Cl 2 ⎯⎯ ⎯⎯→ CH 3Cl + HCl , ∆H < 0
klormetan (plin)
-mogu nastati i CH2Cl2 diklormetan ili metilenklorid, CHCl3 – triklormetan (KLOROFORM), CC4 tetraklormetan
CH2Cl2, CHCl3, CCl4 – TEKUĆINE, lako hlapljive!

MEHANIZAM – SLOBODNIH RADIKALA


Kloriranje CH4 – 3 stupnja:
1. inicijacija – HOMOLITIČKO CIJEPANJE Cl2, nastaju slobodni radikali

Cl : Cl ⎯⎯→ Cl ⋅ + Cl ⋅ slobodni radikali klora
⎧CH 4 + Cl ⋅ → CH 3 ⋅+ HCl − metilni radikal
2. lančana reakcija - ⎨
⎩CH 3 ⋅ +Cl2 → CH 3Cl + Cl ⋅
⎧Cl ⋅+ Cl ⋅ → Cl2

3. završetak (determinacija) - ⎨CH 3 ⋅+ Cl ⋅→ CH 3Cl
⎪CH ⋅+ CH ⋅→ CH − CH
⎩ 3 3 3 3

HOMOLITIČKO CIJEPANJE (HOMOLIZA) – proces u kojem se cijepa kovalentna veza i svaki atom dobiva 1e-,
nastaju SLOBODNI RADIKALI, nestabilne (reaktivne) čestice.
A : B → A ⋅ + B ⋅ slobodni radikali

HETEROLITIČKO CIJEPANJE (HETEROLIZA) – nastaju ioni.


A : B → A + + B − kation i anion

3
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
B. GORENJE ALKANA – OKSIDACIJA
a) potpuno: produkti CO2 i H2O
n (C) 1
2C 4 H10 + 13O 2 → 8CO 2 + 10H 2 O ⇒ =
n (CO 2 ) 1
ovaj odnos množina uvijek vrijedi
n (H) 2
=
n ( H 2 O) 1
C. PIROLIZA – termička disocijacija bez kisika
PRODUKTI: elementarne tvari C i H2

CH 4 ⎯⎯→ C + 2H 2
D. KREKIRANJE – produkti su ugljikovodici niže Mr.
C16 H 34 ⎯p⎯
, t ,kat
⎯→ C8 H18 + C8 H16
alkan ⎯p⎯
, t ,kat
⎯→ alkan+alken

DOBIVANJE ALKANA
1. Iz prirodnih izvora
2. Frakciona destilacija nafte – razdvajanje na temelju različitog tv

Zadatak Spojevi 2-metilheptan, 2,2-dimetliheksan, 2,2,4-trimetilpentan jesu IZOMERI:


a) heksana
b) heptana
c) oktana
d) nonana
Zadatak Koliko se izomernih monoklorbutana može dobiti kloriranjem 2-metilbutana pri t=300OC:
a) jedan
b) dva
c) tri
d) četiri
e) pet

HALOGENALKANI (ALKILHALOGENIDI)
Alkilhalogenidi su spojevi koji sadrže: jedan ili više atoma halogenih elemenata, kovalentno vezani na atom C.
Opća formula: R δ + − Xδ -
R – alkil
X – izlazna skupina; X = F, Cl, Br, I
Oblik – tetraedar.
Hibridizacija sp3.
*+ *-
C X
Polarna veza
NAZIVLJE ALKILHALOGENIDA
CH 3 − Cl - klormetan – plin, ili metil-klorid
CH 3 − F - fluormetan – plin, ili metilfluorid
Br − CH 2 − CH 2 − CH 2 − CH 2 − Cl - 1-brom-4-klorbutan
CHCl3 – triklormetan ili KLOROFORM, lakohlapljiva tekućina
CH2Cl2 – diklormetan ili metilen-klorid, lakohlapljiva tekućina
CCl4 – tetraklormetan, lakohlapljiva tekućina

FIZIKALNA SVOJSTVA ALKILHALOGENIDA


Većinom bezbojne tekućine, ρ veći od ρ vode. S vodom se ne miješaju. Što je više halogena zapaljivost je manja.
Dobro otapaju organske spojeve.

KEMIJSKA SVOJSTVA ALKILHALOGENIDA


Za razliku od alkana koji teško reagiraju alkilhalogenidi LAKO reagiraju s različitim reagensima.
MEHANIZAM – NUKLEOFILNA SUSPSTITUCIJA
Reakcije se zbivaju sa nukleofilom.
NUKLEOFILI – reagensi bogati s e-: NH3, H2O ili negativno nabijene čestice: Cl − , F − , B − , I − , OH − , dvostruka veza ima
svojstvo nukleofila.

4
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
ELEKTROFILI – reagensi siromašni s e-: BeCl2, AlCl3 (odstupanje od okteta) ili pozitivno nabijeni ioni: H+, Br+
(bromonijev ion), Cl+ (kloronijev ion), NO2+ (nitronijev ion), Fe3+, Cu2+, Zn2+...

OSNOVNE VRSTE REAKCIJA:


-NUKLEOFILNA SUPSTITUCIJA (ZAMJENA)
-ELIMINACIJA (IZDVAJANJE)

1. NUKLEOFILNA SUPSTITUCIJA (nukleofil zamjenjuje izlaznu skupinu)


Reakcije s:
a) metalnim hidroksidima → ALKOHOLI
+ - + -
CH 3 − CH 2 − Br + NaO H → CH 3 − CH 2 − OH + N aBr
b) vodom → ALKOHOLI (najlakše na tercijarnim)
CH 3 CH 3 CH 3 CH 3
C + H 2O C + HCl
CH 3 Cl CH 3 OH
ili (CH3)3C-Cl
c) alkoksidima → ETERI
CH3 – CH2 – ONa + CH3CH2 – I → CH3 – CH2 – O – CH2 – CH2 – CH3+ NaI
natrijev etoksid (alkoksid)
d) amonijakom → AMINI
CH3 – CH2 – Cl + NH3 → CH3 – CH2 – NH2 + HCl (CH3 – CH2 – NH2 se zove etilamin)
e) cijanidima → NITRILI R C N:
CH3 – CH2 – CH2 – CH2 –Br + NaCN → CH3 – CH2 – CH2 – CH2 – CN butilcijanid

2. ELIMINACIJSKE REAKCIJE ALKILHALOGENIDA


Produkti su alkeni.
Reagensi su isti kao kod supstitucije, isti su i UVJETI.
Reakcije s:
a) hidroksidima
β α + -
CH 3 - CH 2 - CH 2 - Cl + N aOH → CH 3 - CH = CH 2 + NaCl + H 2 O
Nukleofil napada vodikov atom u β -položaju (susjedni C-atom) i spaja se s VODIKOM. Izlazna skupina
veže se s elektrofilom.
b) alkoksidima
β α β
CH 3 − CH 2 − CH − CH 3
Br + CH3 – CH2 – OK → CH3 – CH2 – CH = CH2
Kalijev etoksid + KBr
+ CH3 – CH = CH – CH3 smjesa produkata
+ CH3CH2 – OH

CIKLOALKANI (CIKLOPARAFINI)
Opća formula: CnH2n
Nazivlje cikloalkana:
CH 2

CH 2 CH 2
, , α =60O, ciklopropan – planarna molekula (jedini)

CH 2 CH 2

CH 2 CH 2
, , α =90O, ciklobutan

5
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
CH 2

CH 2 CH 2

CH 2 CH 2
, , α = 108O, ciklopentan
CH 2
CH 2 CH 2

CH 2 CH 2
CH 2
, , α = 109.5O, cikloheksan
CH 2 (CH 2 ) 3 − CH 3
1

CH 3
3-metil-1-pentilcikloheksan

cikloheksilcikloheksan

KONFORMACIJE CIKLOALKANA – KONFORMACIJSKI STEREOIZOMERI


Različiti oblici molekula zovu se konformacije.
Konformacije cikloheksana: STOLIČASTA ili SEDLASTA – STABILNIJA i KONFORMACIJE ČAMCA ILI
KOLIJEVKASTA KONFORMACIJA.
Mogu prelaziti jedna u drugu.

FIZIKALNA SVOJSTVA CIKLOALKANA – slična svojstvima alkana.


Vrelište raste porastom Mr, kao i o obliku molekule.
Talište ovisi o OBLIKU molekule tj. o mogućnosti boljeg ili lošijeg slaganja. Bolje slaganje, više talište.
Vrelišta i tališta cikloalkana VIŠA su od vrelišta i tališta alkana sa istim brojem ugljikovih atoma.

KEMIJSKA SVOJSTVA CIKLOALKANA


Neki članovi I TO CIKLOPROPAN I CIKLOBUTAN ZBOG VELIKE NAPETOSTI, zbog nepovoljnog kuta podliježu
ADICIJI reakcijama koje su karakteristične za alkane.
CH 2

CH 2 CH 2
+ Br2 → Br − CH 2 − CH 2 − CH 2 − Br 1,2-dibrompropan ADICIJA zbog nepovoljnog kuta,
karakteristično za ciklopropan i
ciklobutan
CH 2 CH 2

CH 2 CH 2 Pt , ∆
+H2 ⎯⎯⎯→ CH3CH2CH2CH3 butan

OSTALI cikloalkani pokazuju reakcije supstitucije i gorenje.

6
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
DOBIVANJE CIKLOALKANA

a) iz benzena hidrogeniziranjem

o
+ 3H2 ←⎯⎯⎯⎯⎯
Pt , 200 C ,35 bar
→ cikloheksan

Reakcija može biti reverzibilna, dehidrogenacijom iz cikloheksana može se dobiti benzen.

b) iz dihalogenalkana (eliminacija)
o
H 2O , C2 H5OH , NaI, 250 C
Cl – CH2CH2CH2Cl + Zn ⎯⎯ ⎯⎯ ⎯⎯ ⎯⎯⎯→ + ZnCl2 ciklopropan je ANESTETIK

7
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
ALKENI (OLEFINI)
Opća formula CnH2n (kao kod cikloalkana)
Cikloalkani i alkeni s istim brojem C-atoma su IZOMERI.
DULJINA C=C je 134 pm=0.134 nm (kraća od jednostruke).
120
C=C
PLANARNA molekula
HIBRIDIZACIJA sp2, sadrži F i B vezu (slabija od F).
Valentni kut je 120O.
ROTACIJA OKO DVOSTRUKE VEZE NIJE MOGUĆA (PUCA).

NAZIVLJE ALKENA
NASTAVAK –EN doda se na korijen ugljikovodika.
H H
C=C
eten C2H4, CH2=CH2, H H
propen, CH2=CH – CH3, C3H6
2 4

1 3
5

10 8 6

9 7 1,3,5,7,9-ciklodekapentaen
Buten, C4H8, CH2=CH – CH2 – CH3 1-buten
CH3 – CH=CH – CH3 2-buten IZOMERI BUTENA!!!
CH = C − CH 3
CH 3
2-metilpropen (metilpropen)

STEREOIZOMETRIJA ALKENA
Stereoizomeri su spojevi s istim slijedom kovalentno vezanih atoma, a različitim rasporedom tih atoma.
Stereoizomeri su CIS i TRANS izomeri – RAZLIKUJU SE PO FIZIKALNIM SVOJSTVIMA.

Zadatak Prikaži stereoizomere 2-butena!


CH 3 CH 3
C=C
H H cis-2-buten, tt= -139OC, tv= 3.7OC
CH 3 H
C=C
H CH 3
trans-2-buten, tt= -106 OC, tv= 0.9 OC

CIS – položaj – prioritetne skupine na istoj strani ravnine


TRANS – položaj – prioritetne skupine na različitoj strani ravnine
CH 3 CH 3
1
2 C=C
3
H CH 2 CH 3
4 trans-3-metil-2-penten
CH 3 CH 2 CH 3
C=C
H CH 3
cis-3-metil-2-penten (prioritetne skupine CH3 i CH2CH3 na istoj strani ravnine – veći Mr)

AKO JE DVOSTRUKA VEZA NA KRAJU LANCA ALKEN NEMA stereoizomere npr. 1-buten, 1-heksen.

DIENI – alkeni s 2 dvostruke veze


1 2 3 4
CH 2 = CH − CH − CH 2
1,3-butadien
CH 2 = C − CH = CH 2
CH 3
2-metil-1,3-butadien (IZOPREN)

8 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
TRIENI – alkeni s 3 dvostruke veze
1 2 3 4 5 6 7 8
CH − CH = CH − CH = CH − CH = CH − CH 3
2,4,6-oktatrien

POLIENI – alkeni s više dvostrukih veza, različitog rasporeda


C=C=C
KUMULIRANE dvostruke veze – SPOJEVI SE ZOVU KUMULENI ILI ALENI
C C C
C C C
KONJUGIRANE VEZE (IZMJENIČNE)
C C C
C C C C
IZOLIRANE VEZE

FIZIKALNA SVOJSTVA ALKENA


Prva tri člana ove skupine na sobnoj temperaturi su plinovi. Tv i tt RASTU s porastom broja C-atoma (Mr).

DOBIVANJE ALKENA – u labolatoriju najčešće eliminacijom


a) eliminacija vode iz alkohola
CH 3CH 2 − OH ⎯H ⎯2SO ( konc.)
⎯4 ⎯ ⎯⎯→ CH 2 = CH 2 + H 2 O
Etanol
b) eliminacija iz alkilhalogenida pomoću baze
CH 3 − CH 2 − CH − CH 2 − CH 3

Br + KOH → CH 3 - CH = CH - CH 2 - CH 3 + KBr + H 2 O
c) eliminacija iz alkilhalogenida s Zn – reducens
CH 3 − CH − CH − CH 3

Br ∆
Br +Zn ⎯⎯→ CH 3 − CH = CH − CH 3 + ZnBr2

KEMIJSKA SVOJSTVA ALKENA


VRLO REAKTIVNI ZBOG SLABE B VEZE. Dvostruka veza ima svojstvo nukleofila.
REAGENSI: HALOGENOOVODICI HX, halogeni elementi X2, alken, ozon O3, HNO3, H2SO4, voda, KMnO4 –
oksdans. H2 – reducens.
PROCES – ELEKTROFILNA ADICIJA – puca B veza.

ADICIJA – elektrofilna
a) halogeniranje X2 (X = F, Cl, Br)
CH 2 CH 2
+ -
CH2=CH2 + Br Br → Br Br

Ljubičasto bezbojno

TEST REAKCIJA – bromiranjem se može dokazati postojanje dvostruke veze – promjena boje otopine.
b) adicija halogenovodika HX – prema Markovnikovu pravilu – VODIK ide tamo gdje ga ima više.
CH 3 − CH − CH 3
+ -
CH 3 − CH = CH 2 + -
+ HBr → Br SUMARNO!
MEHANIZAM: Proces teče u dva stupnja, nastaje KARBOKATION tj. čestica koja na ugljiku ima pozitivan
naboj.
CH 3 − CH − CH 3
+ - +
CH 3 − CH = CH 2 -+ CH 3 − CH − CH 3
+ HBr → + Br − → Br
KARBOKATION – kratkoživuća čestica – INTERMEDIJER
NE MOŽE nastati 1-brompropan.
c) hidratacija (hidroksiliranje)
+ -
H 2SO 4 ( konc.)
CH2=CH2 + HOH ⎯⎯ ⎯⎯⎯ ⎯→ CH 3CH 2 OH , moguć reverzibilan proces
Etanol

9 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
d) polimerizacija – adicija alkena, katalizator R-O-O-R ditercbutil-peroksid
(CH − CH )
n CH2= CH2 ⎯R⎯−O⎯ −O − R p , t
⎯⎯ ⎯→ 2 2 n
(– CH2 – CH2 – je mer)
eten, monomer polietilen (PE), polimer
e) oksidacija uz KMnO4
1. u neutralnom i lužnatom nastaju alkoholi dioli
CH 2 CH 2
o
3 CH2=CH2+2KMnO4 +4H2O ⎯0⎯ ⎯C
→ 3 OH OH +2MnO2+2KOH Bayerov test
1,2-etandiol
Reakcija s bromnom vodom i Baeyerovim testom služi za razlikovanje alkena i alkina od alkana koji NE DAJU
POZITIVAN TEST.
2. u kiselom nastaju kiseline
+
H 3O
CH 3 − CH = CH − CH 3 + KMnO 4 ⎯⎯ ⎯→ 2CH 3COOH , octena kiselina
f) hidrogeniranje
Pt ili Ni,Pd
CH 3 − CH 2 − CH = CH 2 + H 2 ⎯⎯ ⎯⎯ ⎯→ CH 3CH 2 CH 2 CH 3
g) ozonoliza – produkti su aldehidi ili aldehidi i ketoni
O
CH 3 CH CH 2 O O
O O CH 3 C H _C
+
CH3CH=CH2 + O3 → Zn / H 2O ,H 3O H
⎯⎯ ⎯⎯⎯ ⎯→ H+
Propen etanal metanal

aldehidi
O
O
CH 3 − C = CH 2 CH 3 C CH 2 O
CH 3 − C
O O H−C
CH 3 CH 3 Zn / H 2O ,H3O + CH 3
+O3 → +O3 ⎯⎯ ⎯⎯⎯ ⎯→ + H
keton-aceton metanal-aldehid
Zadatak Polimerizacija vinilklorida CH2=CH–Cl (CH2=CH– VINIL)
Zadatak Koji od 2 spoja ima cis i trans izomere:
a) 2-klor-2-buten
b) 2-klor-1-buten
Zadatak Razvrstaj sljedeće čestice na E, Nu i O ako čestice nisu ni E ni Nu:
Cl+, Fe3+, CH4, BeCl2, AlCl3, H2O, NH3, Cl − , Br+, CH2=CH2, NO2+, Br − , Cl − .
CH 3 − CH 2 − C = CH − CH 3
CH 3
Zadatak Ozonoliza: . Naziv produkta!

ALKINI (ACETILENI)

Opća formula CnH2n-2


HIBRIDIZACIJA – sp, σ i dvije B veze. C ≡ C duljina 121 pm=0.121 nm.
OBLIK MOLEKULE linearan, valentni kut 180O.

NAZIVLJE ALKINA
Etin C2H2. H − C ≡ C − H , CH ≡ CH - gorivo u autogenom zavarivanju (acetilen).
Propin C3H4. CH 3 − C ≡ CH
4 3 2 1
CH 3 − CH 2 − C ≡ CH
Butin C4H6. 1-butin IZOMERI BUTINA
CH 3 − C ≡ C − CH 3 2-butin
5 4 3 2 1
HC ≡ C − CH − C ≡ CH
CH 2 − CH 2 − CH 3
3-propil-1,4-pentadien
1
2
6 3
5 4

4,5-dimetil-2-heksin

10 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
FIZIKALNA SVOJSTVA ALKINA
Talište, vrelište i gustoća nerazgranatih alkina SU VIŠA nego kod alkana i alkana istog broja C-atoma. Tv raste
porastom Mr.
Etin (C2H2), propin (C3H4) i butin (C4H6) su PLINOVI.

KEMIJSKA SVOJSTVA ALKINA


VRLO REAKTIVNI. Mogu vezati dvije molekule reagensa. Proces teče u DVA STUPNJA.
REAKCIJE:
– ADICIJA NA TROSTRUKU VEZU
– SUPSTITUCIJA vodika djelovanjem jakih baza, nastaju ACETILIDI
1. ADICIJA – kao i za alkene
a) adicija halogenovodika – prema Markovnikovom pravilu
Br
CH 3 − C − CH 3
CH 3 − C ≡ CH + 2HBr → Br 2,2-dimetilpropan
MEHANIZAM:
CH 3 − C = CH 2
+ - + - + -
CH 3 − C ≡ CH CH 3 − C = CH 2
I. stupanj + HBr → + Br → Br
Br
+ - +
CH 3 − C = CH 2 CH 3 − CH − CH 3 CH 3 − C − CH 3
-+ -
II. stupanj Br Br + HBr → + Br → Br
b) hidrogeniranje – BITAN izbor KATALIZATORA!!
I. Pt – uvijek nastaje alkan
CH ≡ CH +2H2 ⎯⎯→ Pt
CH 3 − CH 3
II. Ni – nastaje smjesa alkana i alkena
O
CH ≡ CH +H2 ⎯⎯
Ni ,150 C
⎯⎯→ CH2=CH2 SMJESA!!!
CH2=CH2+ H2 ⎯⎯ ⎯⎯→ CH3–CH3 Ni,150O C

III. Pd – djelomično inaktiviran s Pb-soli, adicija teče do ALKENA


CH ≡ CH + H2 ⎯Pd Pb −sol
⎯/⎯ ⎯⎯→ CH2=CH2
⇒ Ako nema Pb-soli i ako je vodik u SUVIŠKU reakcija teče do ALKANA.
6 5 4 3 2 1
CH ≡ C − CH 2 − CH = CH − CH 3 Pd
+ 3H 2 (suvišak) ⎯⎯→ CH 3 − CH 2 − CH 2 − CH 2 − CH 2 − CH 3
4-heksen-1-in
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
CH ≡ C − CH 2 − CH 2 = CH 2 Pb −sol CH 2 = CH − CH 2 − CH = CH 2
+H2 ⎯Pd
⎯/⎯ ⎯⎯→
1-penten-4-in 1,4-pentadien

Zadatak: Daj naziv:

CH 3 − C ≡ C −

a)
b) CH 2 = CH − CH 2 − CH 2 − C ≡ CH
Zadatak: Napiši formule:
a) 3-penten-1-in
b) 1-penten-4-in
2. SUPSTITUCIJA → nastaju acetilidi
ACETILIDI – ionski spojevi – nastaju supstitucijom vodika metalom.
TROSTRUKA veza mora biti na kraju lanca. Eksplozivni su.
a) reakcija s Tollensovim reagensom
CH 3 − C ≡ CH + [Ag (NH 3 )2 ]OH → CH 3 − C ≡ C − Ag + 2 NH 3 + H 2 O
srebrov propinid – talog

11 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
b) reakcija s metalnim amidima (derivati NH3)
CH 3 − CH 2 − C ≡ CH + NaNH 2 → CH 3 − CH 2 − C ≡ C − Na + NH 3
natrijev butinid
CH 3 − C ≡ C − CH 3 + [Ag(NH 3 )2 ]OH nema reakcije, nema vodika!
CH ≡ CH + 2 ⎡⎣ Ag ( NH 3 )2 ⎤⎦ OH → Ag − C ≡ C − Ag + 4 NH 3 + 2 H 2 O
srebrov etinid – žuti vrlo eksplozivni talog – komarac može izazvati
eksploziju
Ag2C2 – ionski spoj!!!

DOBIVANJE ETINA IZ CaCO3



CaCO 3 ⎯⎯→ CaO + O 2
CaO + 3C → CaC 2 + CO , CaC2 ima svojstvo soli Ca 2+ [: C ≡ C :]2−
CaC 2 + 2H 2 O → C 2 H 2 + Ca (OH) 2
ALKINI se mogu dobiti eliminacijom iz dibromalkana sa rastaljenim KOH, koji služi kao baza.
R − CH − CH − R

Br Br + 2KOH ⎯⎯→ R − C ≡ C − R + 2KBr + 2H 2 O
Entalpija stvaranja: )fH :
C2H6 - )H < 0
C2H4 - )H > 0
C2H2 - )H > 0

ARENI (AROMATSKI UGLJIKOVODICI)

Areni – nezasićeni ugljikovodici koji su po kemijskom sastavu BITNO drugačiji od drugih dosada obrađenih
nezasićenih ugljikovodika.
Aromatičnost znači stabilnost – posljedica delokaliziranih B-elektrona.
PREDSTAVNIK BENZEN C6H6.

Struktura (Kekule): ↔ ili


Duljina veze C–C iznosi 140 pm = 0.140 nm.
KUT je 120O.
HIBRIDIZACIJA sp2.

PLANARNA MOLEKULA
BENZEN je bezbojna tekućina, ne miješa se s vodom jer je kao i svi ugljiokovodici nepolaran.
VRELIŠTE – niže od 100OC (80OC), manje gustoće od vode, gori svijetlećim čađavim plamenom.
Pare C6H6 su vrlo EKSPLOZIVNE, 1.5% do 8%.

NAZIVLJE ARENA

C6H6 benzen

C6H5 fenil
CH 3

metilbenzen, toluen – trivijalno


CH 2

benzil, C6H5–CH2–

12 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
CH 3
2
CH 2 − CH 3
1

1-etil-2-metilbenzen
CH3
CH 3

1,2-dimetilbenzen ili o-dimetilbenzen ili o-KSILEN


CH 3

CH 3
1,3-dimetilbenzen ili m-dimetilbenzen ili m-KSILEN IZOMERI
CH 3

CH 3
1,4-dimetilbenzen ili p-dimetilbenzen ili p-KSILEN

difenil (bifenil) ili fenilbenzen

1,2 – orto položaj


1,3 – meta položaj
1,4 – para položaj

Zadatak Prikaži izomere: m i p-krezol!


CH 3
OH

2-hidroksitoluen ili o-krezol


Cl
Cl

1,2-diklorbenzen
N O2

nitrobenzen
CH = CH 2

CH 2 = CH −
vinilbenzen, fenileten, etenilbenzen, stiren – trivijalno; vinil (radikal)

CH 2 − OH

benzilni alkohol ili fenilmetanol

13 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
KONDENZIRANE BENZENSKE JEZGRE

naftalen, C10H8

antracen, C14H10 IZOMERI

fenantren, C14H10
OH (1, α)

1-hidroksinaftalen ili "-hidroksinaftalen ili "-naftol


OH ( 2, β)

2-hidroksinaftalen ili $- hidroksinaftalen ili $-naftol

Benzen i njegovi derivati su otrovni pa čak i kancerogeni.

FIZIKALNA SVOJSTVA ARENA


Svi aromati su slabo topljivi u vodi – NEPOLARNI. Lakši su od vode, vrelišta rastu dosta pravilno s porastom Mr.
Talište ovisi o simetriji molekule, tj. simetrične molekule bolje se slažu u kristal pa su im vrelišta VIŠA.
PLANARNE SU MOLEKULE.

KEMIJSKA SVOJSTVA ARENA


Reagiraju s različitim REAGENSIMA uz katalizator. Uloga katalizatora je da sa reagensom stvori elektrofil.
1. ELEKTROFILNA SUPSTITUCIJA
a) halogeniranje:
Br

+ Br2 ⎯FeBr
⎯⎯3 → + HBr ⇒ FeCl3 je katalizator za kloriranje
brombenzen
b) nitriranje:
N O2

+ HONO2 ⎯H
⎯2SO

⎯4 → + H2O
nitrobenzen
c) sulfoniranje:
SO 3 H

+ SO3 ⎯H ⎯2SO

⎯4 →
elektrofil benzensulfonska kiselina – vrlo jaka kiselina

14 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
d) alkiliranje ili FRIEDEL-CRAFTSOVE REAKCIJE:
CH 2 CH 3

+ CH3CH2Cl ⎯AlCl
⎯⎯ 3 ( bezvodan zbog hidrolize)
⎯⎯⎯⎯⎯⎯⎯→ +HCl
etilbenzen
2. REAKCIJE ADICIJE – moguće samo uz povišeni tlak i temperaturu
a) hidrogeniranje:

+ 3H2 ⎯⎯⎯⎯⎯⎯
Pt , 2000 C , 40 bar
→ cikloheksan
b) kloriranje:
Cl H
H Cl
Cl H

H Cl
Cl H

+ 3Cl2 ⎯⎯→ H Cl heksaklorcikloheksan (Linden)

DOBIVANJE STIRENA (VINILBENZEN)


CH 2 CH 3 CH = CH 2

+CH2=CH2 ⎯AlCl
⎯⎯3 → Fe2O3 ,CrO3 ,K 2O
⎯⎯ ⎯⎯⎯⎯→ STIREN ili vinilbenzen

[ ]
POLIMERIZACIJA STIRENA
CH = CH 2 - CH - CH 2 -

v, t ,kat n
n ⎯⎯⎯→ n
POLISTIREN (PS)
Zadatak Dovrši jednadžbe:
CH 3 CH 2Cl

+ HCl

a) + Cl2 ⎯⎯→ (klormetil) benzen benzilni klorid
CH 3 COOH

KMnO4
b) ⎯⎯ ⎯⎯→ benzojeva kiselina; oksidacijom toluena sa KMnO4 nastaje benzojeva kiselina

15 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
⇒ ORJENTACIJA DRUGOG SUPSTITUENTA

U o- i p-: položaj orjentiraju: -OH X-supstituent


alkoksidni -OR Položaj o
karboksilatni ion R–COO-
R - alkil
Ar - aril
X - halogen Položaj m
Položaj p
U m- položaj orjentiraju: - NO2
- COOH
- SO3H
- CN OH

FENOLI - C 6 H 5 − OH - KARBOLNA KISELINA,

Aromatski spojevi u kojima je hidroksidna skupina vezana direktno na benzenski prsten.


2δ¯ δ+
O
:
:

O
:
:

δ+ FUNKCIONALNA SKUPINA – OH,


δ +
δ+ H
H H HIDROKSILNA SKUPINA.

FENOL – dipol, stvaraju vodikove veze.

Jednovalentni fenoli imaju 1 – OH


Dvovalentni fenoli imaju 2 – OH Podjela glede broja – OH skupina.
Viševalentni fenoli imaju više – OH

NAZIVLJE FENOLA
OH α,1
OH OH β, 2 OH
OH 1

β - naftol
1,2 – dihidroksibenzen α - naftol
2 - fenilfenol
(pirokatehol ili katehol)
I OH OH
1
Z O2 N NO 2
O 6 2

M
E 5 3

R OH 4
1,3 – dihidroksibenzen (rezorcin) NO 2
I
OH 2,4,6 – trinitrofenol
(PIKRINSKA KISELINA)

OH
1,4 – dihidroksibenzen (hidrokinon)

16 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
FIZIKALNA SVOJSTVA FENOLA

Fenol je čvrsta kristalična tvar, talište 43O C, vrelište 120O C visoko zbog vodikovih veza. POLARNIJI od alkohola.
Otrovan, djeluje baktericidno, slabo topljiv u hladnoj vodi, bolje topljiv u toploj, higroskopan (veže vlagu)

Vodikova veza
: O
:

:
O
H : H

KEMIJSKA SVOJSTVA FENOLA

FENOLI imaju kiseli karakter (kiseline), otpuštaju proton (Brönsted!). Jače kiseline od alkohola. U vodi disociraju
dajući fenoksidni ion i H+.
-
C6 H 5 − OH + H 2 O → C 6 H5 − O: + H 3O +
:
:

Fenoksidni ion je Baza prema Brönstedu – proton – akceptor

1. Reakcije s NaOH

C 6 H 5 − OH + NaOH → C 6 H 5 − ONa + H 2 O ⇒ Fenol ima svojstvo BAZE


C 6 H 5 − ONa + HCl → C 6 H 5 − OH + NaCl ⇒ jača kiselina istiskuje slabiju

2. Reakcije s HNO3
OH OH
OH
NO 2

+ HONO 2 ⎯H⎯2SO
⎯4 (⎯
konc )
⎯→ + Fenol ima svojstvo BAZE

NO 2

OH OH
O2 N NO 2
H 2SO 4 ( konc ) AMFOTERNI karakter FENOLA
+ 3HONO 2 ⎯⎯ ⎯⎯⎯→
Jer reagira s kiselinama i bazama

NO 2

3. Reakcije s metalima (Na i K) Trinitrofenol ili


Pikrinska kiselina
OH ONa

2 + 2Na → 2 + H2

⇒ FENOLI MOGU REAGIRATI KAO KISELINE (1) I KAO BAZE (2) znači da su AMFOTERNI.

17 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
DOBIVANJE FENOLA

a) iz KLORBENZENA
Cl ONa

O
taljenje, 330 C
+ 2NaOH ⎯⎯ ⎯⎯⎯ ⎯→ + NaCl + H2O

natrijev fenoksid (sol, pH>7)

b) iz benzensulfonske kiseline

SO 3H ONa

O
taljenje, 330 C
+ 2NaOH ⎯⎯ ⎯⎯⎯ ⎯→ + NaHSO3 + H2O

ONa OH

+ H+ → + Na+ Jača kiselina istiskuje slabiju (fenol)

fenol

ALKOHOLI
δ- δ+
Opća formula R-OH – DIPOL, VODIKOVE VEZE

DERIVATI VODE
2δ¯ δ+

O O
:
:

:
:

δ+ DIPOL, STVARA VODIKOVE VEZE


δ+ H H δ+ R H
Alkil
cikloalkil
– OH

hidrofobni dio hidrofilni dio

ALKOHOLI SU AMFIPATSKE MOLEKULE tj., molekule koje imaju hidrofilni i hidrofobni dio

FUNKCIONALNA SKUPINA – OH hidroksilna skupina, kao kod FENOLA, ali drugačijih svojstava

18 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
NAZIVLJE ALKOHOLA

NASTAVAK: - OL za jednu –OH, -DIOL za dvije –OH, TRIOL za tri –OH skupine.

CH3–OH – metanol (metilni alkohol)

CH3–CH2–OH – etanol ili C2H5OH ili C2H6O (etilni alkohol)

CH3–CH2–CH2–OH – 1-propanol
3 2 1 izomeri
CH 3 − CH − CH 3 – 2-propanol
4 3 2 1
CH 3 − CH
OH2
− CH 2 − CH 2 − OH 1-butanol
4 3 2 1
CH 3 − CH 2 − CH − CH 3 2-butanol (sec-butilni alkohol)
OH
IZOMERI
CH 3
2-metil-2-propanol BUTANOLA
CH 3 − C − CH 3 (terc-butilni alkohol)
OH
CH 3 − CH − CH 2 − OH 2-metil-1-propanol
(izo-butilni alkohol)
CH 3
BUTANOL IMA ČETIRI IZOMERA

O
2 OH
CH 2OH
OH

cikloheksanol fenilmetanol ciklopentanol


ili benzilni alkohol

CH3-CH2-CH=CH-CH2-OH CH3-CH2-CH2-CH2-CH2-OH
2-penten-1-OL C5H11-OH pentanol ili AMILNI alkohol
otrovna uljasta tekućina, koja postoji u više izomernih oblika
služi kao otapalo za masti i smole

PODJELA ALKOHOLA

a) prema broju OH

- jednovalentni - imaju 1 –OH CH3OH – metanol

- dvovalentni – imaju 2 –OH CH 2 − CH 2 – 1,2 – etandiol (etilenglikol ili glikol-antifriz)


OH OH

- trovalentni imaju 3 –OH CH 2 − CH − CH 2 – 1,2,3 – propantriol (glicerol)


OH OH OH

Glicerol – gusta ljepljiva tekućina - zbog vrlo jakoh vodikovih veza. Stvara 3 vodikove veze.

CH 2 − CH − CH 2
Duljina vodikove veze
OH OH OH δ−

O:
:

CH 3
δ+
:

O
:

H CH 3
OH OH OH
H
CH 2 − CH − CH 2

19 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
b) prema položaju –OH

- primarni alkoholi –OH vezana na primarni C atom

O O
1 1
CH 3 − OH CH 3 CH 2 − OH

- sekundarni alkoholi –OH vezana na sekundarni C atom

CH 3 − CH − CH 3
OH
2
O

- tercijarni alkoholi –OH vezana na tercijarni C atom

CH 3
CH 3 − C − CH 3 (CH3)3C-OH
OH
3
O

FIZIKALNA SVOJSTVA ALKOHOLA

VODIKOVE veze između molekula alkohola imaju za posljedicu POVIŠENO talište i vrelište u odnosu na CH i
alkilhalogenide sličnog Mr.
MIJEŠAJU se s vodom. NIŽI alkoholi (do 4 C atoma) mješaju se u svim omjerima s H2O. Povečanjem broja C atoma
topljivost u vodi i miješanje se smanjuje.

KEMIJSKA SVOJSTVA ALKOHOLA

Reakcije sa:

1. metalima → ALKOKSIDI + H2

2CH3CH2-OH + 2Na → 2CH3CH2-ONa + H2


natrijev etoksid – lužnata svojstva – zbog hidrolize
CH3CH2-ONa + H2O → CH3CH2OH + NaOH – hidroliza
2C2H5OH + Ca → (C2H5O)2Ca + H2
kalcijev etoksid

2. metalnim hidridima → ALKOKSIDI + H2

CH3CH2-OH + NaH → CH3CH2-Ona + H2

djeluje kao kiselina baza

3. S HIDROKSIDIMA NE REAGIRAJU !!

4. s jakim kiselinama (HBr, HI) → ALKALHALOGENIDI + H2O (nastaje supstitucija –OH)

CH3CH2-OH + HBr → CH 3 − CH 2 − OH + Br- → CH3CH2-Br + H2O


:

H
djeluje kao baza kiselina OKSONIJEV ION (protonirani kisik)

20 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
5. reakcije s aldehidima → poluacetal → acetal + H2O

δ− OCH 3
δ− δ+
O δ− δ+ H
+
OH δ− δ+ H
+
δ+
CH 3 − C + CH 3 − OH ++ CH 3 − OH CH 3 − C − OCH 3 + H2O
CH 3 − C − OCH 3 H
H 1,1-dimetoksietan
H
poluacetal acetal
1-etoksietanol
6. reakcije s ketonima → poluketal → ketal + H2O

δ- δ− δ+
O + + OH + OCH 3
δ δ −
δ +
H δ− δ+ H
=

1 2 1 2
CH 3 − C − CH 2 − CH 3 + CH 3 − OH CH 3 − C − OCH 3 CH 3 − OH CH 3 − C − OCH 3 + H2O
CH 2 CH 3 3
CH 2 CH 3
3 4 4

2-metoksi-2-butanol 2,2-dimetoksibutan
poluketal ketal

7. oksidacija primarnih alkohola → ALDEHIDI (s jakim oksidansima u KISELOM). Oksidacijom aldehida


nastaju karboksilne kiseline.
Općenito:
O
oksidacija O oksidacija
R-CH2-OH R −C
R −C
redukcija redukcija OH
H
aldehid karboksilna kiselina
OKSIDANSI: KMnO4, CrO3, K2Cr2O7, H2O2, O2 u KISELOM
REDUCENSI: mješoviti metalni hidridi: LiAlH4, NaBH4

8. oksidacija sekundarnih alkohola → KETONI


Općenito:
O
R − CH − R oksidacija OKSIDANSI I REDUCENSI ISTI KAO
R −C − R →
OH ZA PRIMARNE ALKOHOLE
redukcija
keton
⇒ Ketoni su slabije reaktivni od aldehida i oksidiraju u KARBOKSILNE KISELINE tek s jakim oksidansima,
npr. u lužnatoj otopini s KMnO4 ili s vrućom HNO3(konc). Pri tome se veza cijepa i nastaju dvije karboksilne
kiseline.
O
HNO3(konc),∆
CH3CH2COOH + CH3COOH
CH 3 − CH 2 − C − CH 2 − CH 3
propanska kis. etanska kis.

9. DEHIDRATACIJA → ALKENI

H2SO4(konc)
CH3CH2OH CH2= CH2 + H2O moguć reverzibilan proces!

⇒ ALKOHOLI KAO I FENOLI MOGU REAGIRATI KAO KISELINE I KAO BAZE, AMFOTERNI SU.

DOBIVANJE ALKOHOLA

1. adicija vode na alkene

H2SO4(konc)
CH2= CH2 + H2O CH3CH2OH moguć reverzibilan proces, nastaju alkeni

21 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
2. Alkoholno vrenje šečera (fermentacija)

kvaščvaš gljivice
C6H12O6 ⎯⎯ ⎯⎯⎯⎯→ 2C2H5OH + 2CO2
glukoza

3. sinteza, npr. CH3OH

CO + 2H2 ⎯kat
⎯.,⎯p, t
⎯ → CH3OH

4. Iz alkilhalogenida s lužinama ili hidrolizom

CH3CH2Cl + KOH → CH3CH2OH + KCl


CH 3 CH 3 CH 3 CH 3
C + H2O → C + HCl
CH 3 Cl CH 3 OH

5. Oksidacija alkena s KMnO4 u lužnatom → DIOLI

CH 2 − CH 2
O
CH2= CH2 + KMnO4 ⎯0⎯C⎯
, H 2O
⎯→ + MnO2 + KOH
OH OH

Zadatak:
Topljivost alkohola u vodi:
a) raste porastom broja C atoma
b) pada porastom broja C atoma
Odaberi točan odgovor.

Zadatak:
Alkoholi i fenoli imaju:
a) samo kiseli karakter
b) samo lužnati karakter
c) amfoterni karakter

ETERI

Opća fromula R–O–R

funkcionalna skupina

Nepolarni, međusobno ne stvaraju vodikove veze. Nisko talište i vrelište, s vodom se ne miješaju. Dobro je otopalo za
mnoge nepolarne tvari, npr. I2, para etera lako explodiraju. Eteri imaju visok tlak pare i nisko vrelište. Vrelište etera je
niže od vrelišta H2O i alkohola sličnog Mr.

Derivati su vode.

2δ¯
O
:

O
:

R1 = R2 simetrični eter
δ+ H H δ+
R1 R2 R1 ≠ R2 asimetrični eter

R je: alkil
aril
cikloalkil
Eteri s H2O mogu stvoriti vodikovu vezu.
22 Pripreme za razredbene ispite
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
NAZIVLJE ETERA

1. SUPSTITUCIJSKO ime 2. RADIKALSKO ime


1 2 3 1 2 3
CH 3 − O − CH 2 − CH 2 CH 3 CH 3 − O − CH 2 − CH 2 CH 3

supstituent temeljna struktura metil propil


1-metoksipropan metil-propil-eter

CH3–OH–CH3 CH3–O–CH2–CH2–CH3
dimetil-eter – PLIN !!! dietil-eter ili ETER, tv=35OC (Et2O)
ili metoksimetan etoksietan

O
CH 2 CH 3 O CH 3
⇒ VINIL RADIKAL CH2 - CH -

etil-fenil-eter fenil-metil-eter ili ANISOL

OCH 3 O O
CH 3

H 3CO

1,4-dimetoksibenzen (eter) fenil-ciklopropil-eter metil-ciklopentil-eter

CIKLIČKI ETERI – u tim eterima kisik je heteroatom u prstenu. Koriste se obična (trivijalna) imena.

O O

H 2SO 4 , ∆ , − H 2O
dobivanje tetrohidrofurana: HOCH2CH2CH2CH2OH ⎯⎯⎯⎯ ⎯⎯→

1,2-butandiol

tetrahidrofuran (trivijalno)

O
CH 3

2-metiltetrahidrofuran

KEMIJSKA SVOJSTVA ETERA

KEMIJSKI SU SLABO REAKTIVNI spojevi. Reagiraju samo s JAKIM kiselinama HBr i HI, a u tim se reakcijama
ponašaju kao SLABE ORGANSKE LEWISOWE BAZE – slobodni el. par – proton-akceptor

CH3CH2–O–CH2CH3 + Na → NE REAGIRA

CH3CH2–O–CH2CH3 + NaOH → NE REAGIRA

23 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
-
CH 3 CH 2 − O − CH 2CH 3

:
CH 3 CH 2 − O − CH 2CH 3

: :
+ H 2SO 4 → + HSO4 – NEMA RAEKCIJE
H
LEWISOVA BAZA OKSONIJEV ION – protonirani atom kisika

H2SO4 ne cijela etersku vezu, nego samo protonira atom kisika i nastaje OKSONIJEV ION.


CH3CH2–O–CH2CH3 + HBr ⎯⎯→ CH3CH2–Br + CH3CH2–OH -
ili HI

DOBIVANJE ETERA

1. ALKIL-HALOGENID + ALKOKSID → ETER

- -
CH 3 I + CH 3 CH 2 − OK → CH3–O–CH2CH3 + KI

2. DEHIDRACIJA ALKOHOLA u prisutnosti kiseline

H SO , ∆ , −H O
2CH3CH2–OH ⎯⎯2 ⎯4 (⎯ ⎯⎯⎯
konc )

2
→ CH3CH2–O– CH2CH3

⇒ ETERI I ALKOHOLI S ISTIM BROJEM C atoma su IZOMERI

CH3CH2CH2–OH, CH 3 − CH − CH 3 , CH3–O–CH2CH3, mol. for. C3H8O


1-propanol OH etil-metil-eter IZOMERI
2-propanol

CH3CH2CH2CH2–OH, CH3CH2–O–CH2CH3, mol. for. Je C4H10O


1-butanol dietil-eter (ETER)

ALDEHIDI

Opća formula:
δ-
δ+ O
R C
H DIPOL, stvaraju vodikove veze.

alkil, aril
vodik – H – za metanaldehid
O
120
O
Funkcionalna skupina C=O karbonilna skupina – planarna, odnosno C - ALDO skupina
H
HIBRIDIZACIJA karbonilne skupine sp2
Vodikove veze SLABIJE nego kod alkohola, pa su od alkohola hlapljiviji, a niži tv (isti broj C atoma)
PRIVLAČNE sile su VEĆE nego kod ugljikovodika, VEĆI tv, TOPLJIVIJI u H2O, alkoholu zbog vodikove
veze → DIPO-DIPOL

NAZIVLJE ALDEHIDA nastavak – AL


O
H−C metanal ili FORMALDEHID (trivijalno), tv= -92OC, tt= -21OC
H
Metanal je PLIN, 40% vodena otopina je FORMALIN.

24 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
α O
CH 3 C etanal ili acetaldehid
H

O O
CH 3 CH 2 C propanal CH = CH C propenal (AKROLEIN-OTROV)
H H

O
C fenilmetanal
ili benzenkarbaldehid
H
O
⇒ KARBALDEHID – nastavak ako je C grupa vezana na PRSTEN.
H

OKSO!
O
6
O
1 C
5
H
6-brom-2-oksocikloheksan-KARBALDEHID
2
4
Br
3

DOBIVANJE ALDEHIDA

1. OKSIDACIJA primarnih alkohola

oksidacija O oksidacija O
R–CH2–OH R C R C
redukcija H redukcija
OH
aldehid karboksilna kiselina

ALKOTEST:

O
+7 +3
3CH3CH2–OH + 2K2Cr2O7 + 8H2SO4 → 3CH 3 C + 2Cr2(SO4)3 + 11H2O + 2K2SO4
žuta otopina OH zelena otopina
Žuta otopina K2Cr2O7 redukcijom kroma iz +7 u +3 postaje zelena.

2. OZONOLIZA alkena
O O O
Zn , H 2O , H 2SO 4
CH3–CH=CH2 + O3 → CH 3 CH CH 2 ⎯⎯ ⎯⎯⎯⎯→ CH 3 C + H−C
H H
O O
etanol metanol

25 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
3. ADICIJA vode na ALKINE uz Hg-soli / KISELA OTOPINA
nije po
MARKOVNIKU
O
keto - enolna tautomerija
⎯→ CH3–CH=CH–OH ⎯⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯⎯→ CH 3 CH 2 C
CH3–C ≡ CH + HOH ⎯⎯⎯⎯⎯ HgSO 4 , H 2SO 4

H
PROPENOL propanol
ENOLNI oblik KETO oblik
TAUTOMERI

KETO-ENOLNA TAUTOMERIJA – prijelaz vodika sa –OH u lanac i nastajanje KETO oblika.


KETO oblik STABILNIJI od ENOLNOG oblika.

4. Dehidrogacija primarnih alkohola

– H2, ∆, Cu O
R–CH2–OH moguć reverzibilni proces
R C
H

KEMIJSKA SVOJSTVA ALDEHIDA

1. Aldehidi se lako oksidiraju u kiseline i djeluju kao REDUCENSI.

O O R
H−C ⎯[⎯→
O]
R C C=O ⎯[⎯→
O]
NEMA REAKCIJA !!!
H OH R

2. Reakcija s alkoholima → poluacetali → acetali + H2O


(vidjeti stranicu 21. točka 5. reakcija alkohola i aldehida)

3. S mješanim metalnim hidridima [LiAlH3 i NaBH4] → ALKOHOLI

O
α +
C + LiAlH4 ⎯1⎯
. eter , 2. H 3O
⎯⎯⎯→ CH 2 − OH fenilmetanol ili benzilni alkohol
H

4. Reakcije s ORGANOMETALNIM SPOJEVIMA → SEKUNDARNI ALKOHOLI

ORGANOMETALNI SPOJEVI – spojevi R – M – X (metal direktno na C atomu)

M = Mg, Zn, Hg kovalentna veza


X = F, Cl, Br, I
Ako M = Mg – organometalni spojevi zovu se GRIGNARDOVI SPOJEVI: R – Mg – X - FORMULA
δ- δ+
CH3–Mg–I - grignardov spoj – metilmagnezijev jodid

⇒ Veza ugljik – metal je KOVALENTNA


δ- OMgI OH
+ O
δ -
δ δ + 2+ - - +
R C + CH3–Mg–I ⎯eter
⎯ CH 3 − CH ⎯⎯
⎯→ ⎯→ CH 3 − CH + MgOHI
H 3O

H CH 3 CH 3
etanol grignardov spoj 2-propanol

26 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
SINTEZA grignardovih spojeva u ETERU (osjetljiv na vlagu) – iz alkilhalogenida:
CH3–I + Mg ⎯eter
⎯→
⎯ CH3–Mg–I
PRIPREMA se prije reakcije JER SE STAJANJEM RASPADA.

DOKAZIVANJE ALDEHIDA

1. TOLLENSOV REAGENS – Aldehidi reduciraju Ag + u Ag. Aldehidi su reducensi

O O
R C + 2[Ag(NH3)2]OH → CH 3 C + 2Ag0 + 4NH3 + H2O test srebrnog zrcala
H OH
reducens oksidans srebrno zrcalo

2. Fehlingov reagens

O +2
O
+1 -2
R C + 2Cu 2+ + 4OH − → CH 3 C + Cu 2O (s ) + H2O
H OH

reducens oksidans crveni talog – dokaz pozitivne reakcije

Aldehidi reduciraju Tollensov reagens i Fehlingov reagens.

Zadatak:
Benzaldehid C6H5–CHO dobiva se industrijski. Točan odgovor je:
a) Oksidacijom toluena s kisikom iz zraka
O
UO , M O , 500O C
C6H5–CH3 + O2 ⎯⎯⎯
2
⎯ ⎯⎯⎯→ C 6 H 5 C
0 3
+ H 2O
H
b) Oksidacijom toluena s KMnO4:

CH 3 COOH

, ∆ , H 2O
⎯KMnO
⎯⎯4⎯ ⎯⎯→ benzojeva k.

S KMnO4 – jači oksidans od O2 oksidira u KISELINU.

Zadatak:
Analizom su nađeni maseni udjeli elemenata:
ω(C)=54.55%, ω(H)=9.09%, ω(O)=36.36%.
Koji je to spoj?

KETONI
O
δ−
R 120
Opća formula O R1 = R2
δ+ – DIPOL C=O R1 ≠ R2
R −C − R R

alkil
aril

27 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
HIBRIDIZACIJA C O sp2, KARBONILNA SKUPINA – planarna

Polarnost na karbonilnoj skupini uzrokuje elektrostatsko privlačenje među molekulama i stoga tv i tt KETONA u
usporedbi s alkanima slične Mr je VIŠE. Topljivost – u vodi su dosta dobro topljivi jer su dipoli kao i aldehidi, jer s
H2O stvaraju vodikove veze. Vodikove veze aldehida i ketona s vodom su slabije nego između alkohola i vode.

NAZIVLJE

Nastavak – ON
Označiti položaj KETO SKUPINE
O
O O
α 5 4 3 2 1
CH 3 − C − CH 3 CH 3 − CH 2 − C − CHCH 3
CH 3
propanON
dimetil-keton, aceton (trivijalno) 2-metil-3-pentanon
ili etil-izopropil-keton
cikloheksanon

O
O
1 2 3 4
CH 3
C − CH 2CH 2 CH 3 O

1-fenil-1-butanon
fenil-propil-keton
ciklopentanon 2-metilcikloheksanon
O
C − CH3
O Br
1 2 3 4 5 6 7
CH 3 CH 2 C − CH 2CH 2 CH 2 CH 3 CH 3 CH C H 2 C C H C H 2
CH 3 O
3-heptanon
fenil-metil-keton 2-brom-1-fenil-5-metil-3-heksanon
acetofenon

DOBIVANJE KETONA

1. oksidacija sec. alkohola:


OH O
CH 3 − C − CH 3 ⎯K
⎯2Cr⎯
2O7 , H 2SO 4
⎯⎯⎯→ CH 3 − C − CH 3

2. ozonoliza alkena:
O O
O
CH 3 − C = CH 2 CH 3 + O3 → Zn / H 2O , H 2SO 4 + CH C
CH 3 C CH 2 CH 3 ⎯⎯ ⎯ ⎯ ⎯⎯→ CH 3 − C − CH 3
3
CH 3 O O H
CH 3
ozonid propanon etanal

3. adicija vode na alkine uz HgSO4 / H2SO4


keto-enolna O
HgSO 4 , H 2SO 4
4 3 2 1 tautomerija
⎯→ CH 3 − CH = C − CH 3
CH 3 − C ≡ C − CH 3 + H 2 O ⎯⎯ ⎯⎯⎯ CH 3 − CH 2 − C − CH 3
OH
2-buten-2-ol tautomeri 2-butanon
KETO-ENOLNI OBLIK KETO OBLIK
stabilniji od ENOLNOG

28 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
4. dehidrogenacija sekundarnih alkohola
O
-H2, ∆, Cu
R − CH − R moguć reverzibilni proces,
R −C − R
OH hidrogenizacija ketona !

O
5. AROMATSKI KETONI opće formule Ar − C − R dobivaju se ACILIRANJEM aromatskih ugljikovodika.

ACILNA
O SKUPINA
2
1
C − CH3
O
+ CH 3 − C ⎯AlCl
⎯⎯ 3 ( bezvodni)
⎯ ⎯⎯→ + HCl
Cl

etanoil-klorid 1-fenil-1-etanon
fenil-metil-keton
CH3–CO – ACILNA SKUPINA

KEMIJSKA SVOJSTVA KETONA

1. Ketoni ne reduciraju Tollens i Fehling


O
CH 3 − C − CH 3 + [Ag(NH3)2]OH →

O
2+
CH 3 − C − CH 3 + Cu + OH

2. ADICIJA alkohola na ketone

alkohol + keton → poluketal → ketal + H2O


δ- OCH 3
O OH
δ + -
δ δ + H3O+ H3O+
CH 3 − C − CH 3 + H2O
CH 3 − C − CH 3 + CH3OH CH 3 − C − CH 3 + CH3OH
OCH 3
OCH 3
2,2-dimetoksipropan
2-metoksi-2-propanol
KETAL
poluketal

3. Reakcija s metalnim hidridima → alkoholi (SEKUNDARNI)

O H
1. NaBH 4 , 2. H 3O +
CH 3 − C − CH 3 ⎯⎯⎯ ⎯ ⎯ ⎯
⎯→ CH 3 − C − CH 3 2-propanol
OH

29 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
4. Reakcije s grignardovim spojevima → TERC. ALKOHOLI

δ−
O OMgBr
δ− δ+
δ+ eter
CH 3 − CH 2 − C − CH 3 + CH 3 − MgBr ⎯⎯→
⎯ H O+
CH 3 − CH 2 − C − CH 3 ⎯⎯3 ⎯→
CH 3
+ OH
H O
⎯⎯3 ⎯→ CH 3 − C − CH 3 + MgOHBr
CH 3

⇒ KETONI + grignardov reagens → TERC. ALKOHOL S VEĆIM BROJEM C atoma


⇒ ALDEHID + grignardov reagens → SEC. ALKOHOL S VEĆIM BROJEM C atoma

⇒ KETONI OKSIDIRAJU U KARBOKSILNE KIS. TEK JAKIM OKSIDANSOM, npr. Lužnata otopina KMnO4 ili
vrućom HNO3(konc). Nastaju 2 karboksilne kiseline (NEREAKTIVNIJI OD ALDEHIDA).
O
CH 3 − C = CH 2 CH 3 H O+ , ∆
⎯⎯3 ⎯⎯→ 2CH3–COOH

Zadatak:
Točne tvrdnje su:
1. Formaldehid je plin
2. Etanal nastaje oksidacijom etanola
3. Vodena otopina formaldehida zove se FORMALIN
4. Ketoni reduciraju Tollens i Fehling-ov reagens
5. Etanal je isto što i aceton.

KARBOKSILNE KISELINE I NJIHOVI DERIVATI

Opća formula: O
-
Oδ R − C− O − H
δ+ ili R – COOH,
R −C δ- Reaktivne veze
O H
R je: alkil
aril
vodikov atom H kod metanske kiseline H–COOH
cikloalkil

Vodikova veza
Karboksilne kis. STVARAJU DVIJE vodikove veze. Zato 100% octena k. Na
δO - O H δ- 16.5OC prelazi u čvrsto stanje i zove se LEDENA OCTENA K. (ESENCIJA)
δ+ δ+ δ+
R C δ + C R
O
δ- O H δ-
Vodikova veza

O
FUNKCIONALNA SKUPINA −C ili –COOH, –CO2H
O H

30 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
DERIVATI KARBOKSILNIH KISELINA – opće formule

O KISELINSKI HALOGENIDI
R −C (acil-halogenidi X=F, Cl, Br, I)
X

O
O R −C
O ANHIDRID KARBOKSILNE KISELINE
R −C
O H R −C
O
izlazna skupina
O
ESTER KARBOKSILNE KISELINE
R −C
O R

O
R −C AMID KARBOKSILNE KISELINE
NH 2

NAZIVLJE KARBOKSILNIH KISELINA I NJIHOVIH DERIVATA

1. KISELINE – NASTAVAK – SKA ili KARBOKSILNA


kod cikličkih spojeva

O O CH3CH2COOH CH3CH2CH2COOH
H− C CH 3 −C propanska butanska
OH OH (propionska) (maslačna)
metanska etanska
(mravlja) (octena)
COOH
4 3 2
CH 3 CH 2 CH − COOH
1
COOH 1
2
OH
CH 3
2-metilbutanska

benzenKARBOKSILNA 2-hidroksibenzen-karboksilna
(benzojeva) (SALICILNA)
COOH COOH
1
COOH 2
COOH

cikloheksanKARBOKSILNA 1,2-benzendikarboksilna
(ftalna) COOH
1,4-benzendikarboksilna
(tereftalna)

31 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
HOOCCOOH – etanskodikiselina – OKSALNA K. HOOCCH2COOH – propanskadikiselina (MALONSKA)
ČVRSTO STANJE, topljiva u H2O

soli – OKSALATI (COO)2Ca – netopljiv u vodi

1 2 3 4
CH 3 − CH − COOH HOOC − CH − CH − COOH
OH OH OH
2-hidroksipropanska 2,3-dihidroksibutanskadikiselina
(MLIJEČNA – optički aktivna) (VINSKA K. – soli - TARTARATI)

COOH
HOOC − CH − CH 2 − CH − COOH
OH , C6H8O7
LIMUNSKA KISELINA – čvrsta tvar
topljiva u vodi, soli - CITRATI

2. ESTERI

O 1. il O
1.il
C
CH 3 − C − OCH 3
O CH 2 CH 2CH 3
2. oat
metil-etanoat

2. oat
propil-benzoat

O COOH O
CH 3 CH 2 CH 2 − C − O − CH 3 O − C − CH 3
metil-butanoat

acetilsalieilna kiselina – ASPIRIN


to je ESER i KISELINA

3. AMIDI – nastavak AMID i KARBOKSAMID za prstenaste.


O
O 3 2 1
O O
CH 3 − C CH 2 = CH − C C
H 2 N − C − NH 2
NH 2 NH 2 NH 2
karbamid
etanamid 2-propenamid (diamid) ili UREA
(Primarni amid) (AKRILAMID)
cikloheksan-karboksamid

O O
CH 3 − C − NH O C
CH 3 CH 3 − C − N − CH 3 NH 2
N-metiletanamid CH 3
supstituent na dušiku N, N - dimetiletamid
(Sekundarni amid) (Tercijarni amid) denzenkarboksamid

32 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
4. ANHIDRIDI kao i ACIL-HALOGENIDI SE NE NALAZE U PRIRODI JER SU STABILNI JEDINO U
BEZVODNOM STANJU.

O
O

CH3 − C C − CH 3 ANHIDRID etanske kiseline (ACETANHIDRID)

O O
H−C C−H ANHIDRID METANSKE kiseline (anhidrid mravlje kiseline)
O
5. ACIL-HALOGENIDI – NASTAVAK –OIL
O
H−C metanOIL klorid
C

O
CH 3 − C etanoil klorid
C
O
C
benzoil klorid
Cl

FIZIKALNA SVOJSTVA KARBOKSILNIH KISELINA I NJIHOVIH DERIVATA

1. KARBOKSILNE KISELINE
Karboksilne kiseline imaju više tv (zbog dvije vodikove veze) od alkohola slične Mr. Karboksilne kiseline s
manjim brojem C-atoma tekućine su oštra mirisa, često neugodna, dok su kiseline s više od 10 C-atoma KRUTE
TVARI, mirisa slabijeg intenziteta.
PRVE SU DOBRO TOPLJIVE u vodi (dipoli), vežu se vodikovim vezama. Kiseline s duljim lancem
NETOPLJIVE su u vodi jer se smanjuje utjecaj polarnog karaktera karboksilne skupine.

R–COOH, COOH
hidrofobni dio hidrofilni dio

Karboksilne kiseline su AMFIPATSKE MOLEKULE – imaju hidrofilni i hidrofobni dio.

2. ESTERI NEMAJU POLARNIH SKUPINA


Pošto nemaju polarnih skupina to su hlapljivi spojevi ugodnog mirisa u voću i cvijeću. Esteri su NEUTRALNE
TEKUĆINE, SLABO TOPLJIVE u vodi jer su NEPOLARNI, ne miješaju se s vodom.
DOBRO TOPLJIVI U ORGANSKIM SPOJEVIMA (etanol, eter, CHCl3 – kloroform).
Imaju znatno niža vrelišta od odgovarajućih karboksilnih kiselina, jer ne mogu tvoriti VODIKOVE VEZE.

3. AMIDI
NEUTRALNE KRUTE TVARI pri sobnoj temperaturi SVI OSIM FORMAMIDA KOJI JE TEKUĆINA.
Imaju visoko talište i VRELIŠTE JER SE VEŽU S TRI VODIKOVE VEZE.
TOPLJIVI SU U VODI zbog stvaranja vodikovih veza.
Najznačajniji amid točnije diamid je KARBAMID (UREA), čvrsta tvar.

O O
DOBIVANJE KARBAMIDA:
C (od H2CO3 C ) 1. Karbamid nastaje reakcijom CO2 i NH3:
2 NH 3 (g ) + CO 2 (g) → NH 2 CONH 2 (s) + H 2 O(l)
H 2N NH2 HO OH

33 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
2. NH 2

NH 4 OCN ⎯⎯→ O = C → Dobivanje uree iz vodene otopine amonijeva cijanata.

NH 2
Tablica: Mirisi nekih estera

Ester Miris

metil-butanoat jabuka
etil-butanoat ananas
izopentil-etanoat banana
benzil-etanoat jasmin
izobutil-metanoat malina
pentil-butanoat breskva
etil-dekanoat grožđe
etil-metanoat rum

Tablica: Fizikalna svojstva nekih karboksilnih kiselina i njihovih derivata

Spoj Struktura Vrelište/OC Talište/OC

mravlja kiselina HCOOH 101 8,4


octena kiselina CH3COOH 118 16,6
propionska kiselina CH3CH2COOH 141 -22
maslačna kiselina CH3(CH2)2COOH 163 -8
valerijanska kiselina CH3(CH2)3COOH 187 -34,5
kapronska kiselina CH3(CH2)4COOH 208 -3,9
benzojeva kiselina C6H5COOH 249 122
oksalna kiselina HOOCCOOH raspad 189
malonska kiselina HOOCCH2COOH raspad 136
jantarna kiselina HOOC(CH3)2COOH 235 185
acetil-klorid CH3COCl 52 -112
acetanhidrid CH3COOCOCH3 140 -73
etil-acetat CH3COOCH2CH3 77 -84
etil-benzoat C6H5COOCH2CH3 213 -37
acetamid CH3CONH2 221 82
benzamid C6H5CONH2 290 130

Tablica: pKa vrijednosti nekih karboksilnih kiselina

Naziv kiseline Struktura pKa

mravlja kiselina HCOOH 3,77


octena kiselina CH3COOH 4,76
propionska kiselina CH3CH2COOH 4,88
maslačna kiselina CH3(CH2)2COOH 4,82
valerijanska kiselina CH3(CH2)3COOH 4,81
kapronska kiselina CH3(CH2)4COOH 4,85
mliječna kiselina CH3CH(OH)COOH 3,87
oksalna kiselina HOOCCOOH 1,46/4,40
monokloroctena kiselina CH2ClCOOH 2,81
dikloroctena kiselina CHCl2COOH 1,30
trikloroctena kiselina CCl2COOH 0,89

34 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Tablica: Izlazne skupine (Z)

-OH kod karboksilnih kiselina


-OR kod estera
-NH2 kod amida

O
kod anhidrida
−OCR
-X kod acil-halogenida

Ka
[RCOO][H 3O + ]
[RCOOH]
pK a = − log K a
pK a = 4 − 5
K a = 10 −4 − 10 −5 moldm −3

KEMIJSKA SVOJSTVA KARBOKSILNIH KISELINA

O
R −C
O H

Reaktivne veze

Disocijacija u vodi – KISELOST k. k.


O O
R −C + H2O ⎯⎯→ R −C +
← : - + H3O
O H : O
:

karboksilni ion

Ka =
[RCOO ][H O ]

3
+

[RCOOH]
slovo a označava acid = kiselinu; pKa = – logKa

REZONANTNE STRUKTURE K.K.:

O O
:

:
O :
R −C R −C Ili R −C
O
O O

Zadatak. Kiselina A ima Ka = 10–4 , a kiselina B ima Ka = 10–2 moldm–3. Koliki je pKa tih kiselina? Koja je
kiselina jača?
Kiselina A: Ka=10–4 moldm–3, pKa = – log10–4 moldm–3/ moldm–3, pKa = 4
Kiselina B: Ka=10–2 moldm-3, pKa = – log10–2 moldm–3/ moldm–3, pKa = 2
Jača je kiselina B jer ima manji pKa, a veći Ka.

SOLI KARBOKSILNIH KISELINA

Dobivanje soli:
Reakcije karboksilnih kiselina:
1. METAL + K.K → SOL + H2

35 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
2CH 3COOH + 2 Na → 2CH 3COONa + H 2
natrijev etanOAT (natrijev acetat)
2. HIDROKSID + K.K → SOL + H2O (NEUTRALIZACIJA)
2HCOOH + Ca (OH) 2 → (HCOO) 2 Ca + H 2 O
kalcijev metanoat (kalcijev formijat)
3. METALNI OKSID + K.K → SOL+H2O (NEUTRALIZACIJA)
2CH 3COOH + MgO → (CH 3COO) 2 Mg + H 2 O

O O
C + NaOH → C + H2O, pH > 7
O H O Na
benzojeva kiselina natrijev benzoat (sol)
+ +
C 6 H 5 COONa + H → C 6 H 5 COOH + Na -jača kiselina istiskuje slabiju
SOLI K.K. SU TOPLJIVE U VODI.

(COO)2Ca ili ( )
COO
COO
Ca - KALCIJEV OKSALAT – NETOPLJIV U VODI (BUBREŽNI KAMENAC)

DOBIVANJE KARBOKSILNIH KISELINA

1. HIDROLIZA derivata k.k.:


+
H
CH 3CH 2 COCl + H 2 O ⎯⎯→ CH 3CH 2 COOH + HCl
propanoil klorid

O O
CH 3 − C − O − C − CH 3 H +
+ H 2 O ⎯⎯→ 2CH 3COOH
O
H3O + Hidrolizom estera
C − OCH 3 ⎯⎯⎯→ COOH +CH 3OH u kiselom nastaju
kiselina i alkohol.
metil-benzoat (ester)
NaOH,H 2O
CH 3CH 2 CH 2 CONH 2 ⎯⎯ ⎯⎯ ⎯→ 2CH 3CH 2 CH 2 COONa + NH 3
Jača baza istiskuje slabiju.
2CH 3CH 2 CH 2 COONa + H + → CH 3CH 2 CH 2 COOH + NaCl
butanska (maslačna)
2. OKSIDACIJA primarnih alkohola i aldehida (KMnO4, K2Cr2O7, CrO3 / H2SO4)
CH 3CH 2 OH ⎯CrO
⎯⎯ 3 H 2SO 4 ,H 2O
⎯⎯⎯ ⎯→ CH 3CHO ⎯CrO
⎯⎯ 3 H 2SO 4 , H 2O
⎯⎯⎯ ⎯→ CH 3COOH
etanal etanska kiselina
3. ADICIJA ORGANOMETALNIH spojeva na CO2
MgBr O COOH
C − OMgBr
+
H 3O
+ O=C=O → ⎯⎯ ⎯→

cikloheksil
magnezijev bromid

4. BIOKEMIJSKA OKSIDACIJA ETANOLA, OCTENO-KISELO VRENJE


[O ]enzim
CH 3CH 2 − OH ⎯⎯ ⎯⎯→ CH 3COOH

36 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
ESTERI
H 2O
O H 2SO 4 (konc) O
CH3 − C HO − CH 3 esterifikacija CH 3 − C − O − CH 3 + H2O
OH hidroliza ili saponifikacija metil-etanoat
(metil-acetat) ester
H2SO4(konc) u reakciji služi kao dehidratacijsko sredstvo i katalizator.

ESTERI mineralnih kiselina


CH 3 CH 2 OH HO NO2
H 2SO 4 (konc)
CH 3CH 2 − O − NO 2 + H 2 O
H 2O etil-nitrat = ester

CH 2 − OH
CH 2 − O − NO 2
H 2SO 4 (konc)
CH − O H + 3HONO2 + 3H2O
CH − O − NO 2
CH 2 − OH
CH 2 − O − NO 2
gliceril-trinitrat = ester – gusta, uljasta otrovna tekućina
(nitroglicerin (eksplozivan)

COOH O COOH O
OH C H3 − C O − C − CH 3
O
+
,∆
+ ⎯H
⎯⎯ → + CH3COOH
CH 3 − C
O
salicilna kiselina anhidrid octene
acetilsalicilna kiselina ili ASPIRIN
je fenol i kisel. kiseline
je ESTER I KISELINA
Salcilna kiselina je FENOL I KISELINA. U ovoj reakciji kao FENOL pa se esterificira anhidridom.

Zadatak Prikaži reakcije:


a) oksalna kiselina + Ca(OH)2:
HOOCCOOH + Ca(OH)2 → COO
COO ( ) Ca + H2O, (COO)2Ca – kalcijev oksalat netopljiv u vodi
(bubrežni kamenac)
b) zagrijavanje oksalne kiseline:
∆ ,6−8 bar
HOOCCOOH ⎯⎯ ⎯⎯→ HCOOH + CO2
c) ugljični monoksid + NaOH
CO + NaOH → HCOONa
HCOONa + H2SO4 → HCOOH + NaHSO4 – jača kiselina istiskuje slabiju
d) dobivanje CO iz HCOOH pomoću H2SO4(konc.)
HCOOH ⎯H
⎯2SO
⎯4 (⎯
konc.)
⎯⎯→ CO + H2O, H2SO4(konc.) – dehidratacijsko sredstvo
e) -2
O
+ 2[Ag ( NH 3 ) 2 ]OH → 2Ag + CO 2 + 2H2O + 4NH3
+3
+1 0 +4
H −C
-2 +1
O H
srebrno zrcalo
MRAVLJA KISELINA razlikuje se od ostalih jer joj je karbonilna skupina vezana na vodikov atom, a
ne za C-atom kao u ostalim karboksilnim kiselinama pa se ponaša KAO ALDEHID.
Mravlja kiselina ima svojstvo KISELINA i ANHIDRIDA reducira Tollensov reagens.
f) 2CH3COOH + CaCO3 → (CH3COO)2Ca + CO2 + H2O
g) CaSO4 + CH3COOH, nema reakcije jer slabija kiselina ne može istisnuti jaču iz njene soli

37 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Zadatak Octena kiselina ima maseni udio 0.09, a može se smatrati da je gustoća octa 1gcm–3. Izračunaj množ.
konc. octene kiseline u octu.
γ ρ ⋅ w 0.09 ⋅1000gdm −3
c(CH3COOH)= = = = 1.5moldm −3
M M 60gmol −1
Zadatak Dovrši reakciju:
a) acetanhidrid + NH3:
O O O
+ NH3 → + CH3COOH
CH 3 − C − O − C − CH 3 CH3 C
NH 2
b) pentanoil klorid + CH3OH:
O O
CH 3 CH 2 CH 2 CH 2 C + CH3OH → CH 3 CH 2 CH 2 C + HCl
C OCH 3
c) etanoil klorid + NH3:
O O
CH 3 − C + NH3 → CH 3 C + HCl
Cl NH 2

Zadatak ClCH2COOH kloroctena, Cl2CHCOOH dikloroctena, ClCCOOH trikloroctena, CH3COOH octena.


Koja kiselina je:
a) najjača
b) najslabija?
Odgovor: CH3COOH<ClCH2COOH<Cl2CHCOOH<ClCCOH
SUPSTITUIRANE KISELINE SU JAČE OD OSNOVNIH KISELINA

Primjer CH3COONH4 je:


a) amonijev etanoat (acetat)
b) amonijev etilat
Odaberi točan odgovor!

MASTI, ULJA I VOSKOVI


Masti i ulja su esteri viših masnih kiselina (više od 12 C-atoma) i trovalentnog alkohola glicerola.
Voskovi su esteri VIŠIH masnih kiselina i viših alkohola (više od 4 C-atoma).
VIŠE MASNE KISELINE, opća formula CnH2n+1COOH, ako je jedna –COOH.

MIRISTINSKA K. (TETRADEKANSKA) C14, C13H27COOH


PALMITINSKA K. (HEKSADEKANSKA) C16, C15H31COOH ZASIĆENE, PRETEŽNO U MASTIMA
STEARINSKA K. (OKTADEKANSKA) C18, C17H35COOH
OLEINSKA K. (cis-9-oktadecenska) C18, C17H33COOH NEZASIĆENE
LINOLNA ILI LINOLEINSKA K. (cis-9-cis-12-oktadekadienska) C18, C17H31COOH PRETEŽNO U
LINOLENSKA K. (cis-9-cis-12-cis-15-oktadekatrienska) C18, C17H29COOH ULJIMA

AGREGATNO STANJE: ZASIĆENE-ČVRSTO, NEZASIĆENE-TEKUĆE


O
CH 2 − O − C − R 1
CH 2 OH
O H 3O + R1-COOH
CH 2 − O − C − R 2 + R2-COOH
CH O H R3-COOH
O karboksilne k.
CH 2 OH
CH 2 − O − C − R 3
glicerol
TRIACILGLICEROL
triglicerid
ESTER

38 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
JODNI BROJ prikazuje masu joda utrošenog u reakciji ADICIJE za 100 g masti ili ulja, KVANTITATIVNI
TEST na nezasićenost masti i ulja.
HIDROLIZOM MASTI (ULJA) u KISELOM NASTAJE GLICEROL I VIŠE MASNE KISELINE.

HIDROLIZA u LUŽNATOM → glicerol + soli viših masnih kiselina tj. SAPUNI (natrijevi-tvrdi, kalijevi-meki)

SAPUNI SU SOLI VIŠIH MASNIH KISELINA.


O
CH 2 − O − C − R CH 2 OH
O
H 2O
CH − O − C − R + 3NaOH ⎯⎯⎯→ CH O H + 3R-COONa (sapun)
O
CH 2 OH
CH 2 − O − C − R
glicerol
DISOCIJACIJA SAPUNA U VODI
H 2O
C17 H 35 COONa C17 H 35 COO − + Na + , pH > 7, zbog hidrolize
natrijev stearat (sapun)
C17 H 35 COO − + H 2 O → C17 H 35 COOH + OH − , pH > 7, zbog hidrolize

SAPUN U TVRDOJ VODI – SE TALOŽI (SOL1+SOL2 → SOL3+SOL4)


C17 H 35COONa + Ca 2 + (aq) → (C17 H 35COO) 2 Ca(s) + 2Na + (aq) (nema pjene)
tvrda voda NETOPLJIVA SOL (talog)

39 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
SAPUN U KISELOJ OTOPINI – NE MOŽE UKLONITI NEČISTOĆE
C17 H 35 COONa + H + → C17 H 35 COOH + Na +
NETOPLJIVA MASNA KISELINA
Zadatak: Poredaj spojeve prema porastu tališta: CH3COOH, CH3COONa, CH3-CH3, CH3CH2OH.
Odgovor: CH3-CH3< CH3CH2OH< CH3COOH< CH3COONa – najviše tt ima ionski kristal, a najmnje
nepolarni ugljikovodici. K. k. zbog druge vodikove veze imaju vće tt od alkohola.

AMINI
Organski spojevi koji se smatraju derivatima amonijaka NH3.
NH3 je baza pa su i amini BAZE, zbog slobodnog el. para na N (dušiku).

PODJELA AMINA

PRIMARNI AMINI:

:

N
NH3
δ δ δ
H H H

R-NH2
CH3-NH2 metilamin – PLIN! (etanamin), miris NH3

SEKUNDARNI AMINI:
R CH 3
:

NH
:

NH
R
CH 3
dimetilamin ili N-metilmetanamin,
miris ribe (CH3)2NH

TERCIJARNI AMINI:
R
N −R
:

R
CH 3
N − CH 3
CH 3
trimetilamin ili N,N-dimetilmetanamin,
miris ribe
KVARTERNE AMONIJEVE SOLI
+
CH 3
-
N Br

CH 3 CH 3 CH 3
kvarterna amonijeva sol izvodi se od tercijarnih amina
R = alkil – alifatski amini
R = aril – aromatski amini

STRUKTURA AMINA – KRNJA PIRAMIDA kao NH3

ALIFATSKI AMINI JAČE SU BAZE OD NH3.


AROMATSKI AMINI SLABIJE SU BAZE OD NH3.

40 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Zadatak Poredaj prema porastu bazičnih svojstava: NaOH, NH3, C6H5NH2, CH3-NH2!
Odgovor: C6H5NH2 < NH3 < CH3-NH2 < NaOH
RASTE BAZIČNOST!

NAZIVLJE AMINA

CH3NH2 etilamim (metanamin)


3 2 1
CH 3 CH 2 CHCH 3
1-metilpropanamin
NH 2

NH − CH 3 N-metilcikloheksanamin ili cikloheksilmetilamin

1 2
HO − CH 2 CH 2 − NH 2 2-aminoetanol

NH 2

anilin (benzenamin)

NH 2

"-naftilamin

NH 2

$-naftilamin

PIROL (heterociklički spoj)


N

KINOLIN (heterociklički spoj)

PIRIDIN (heterociklički spoj)

41 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
PIPERIDIN

N
H

AZOBENZEN (ŽUT)
N =N

FIZIKALNA SVOJSTVA AMINA

Amini nižih Mr TEKUĆINE su dosta neugodna mirisa. Sličan NH3 ili mirisu ribe.
DOBRO su TOPLJIVI u H2O jer slično alkoholima prave vodikove veze s molekulama H2O.

H
CH 3 CH 2 − N :
:

H O:
H H
Amini imaju NIŽA vrelišta od sličnih alkohola, zbog slabih vodikovih veza.

Tablica: Vrelišta i tališta nekih amina

Naziv spoja Struktura tt/OC tv/ OC

metilamin CH3NH2 -93 -6,5


etilamin CH3 CH2NH2 -81 16,6
propilamin CH3 CH2 CH2NH2 -81 48
butilamin CH3 (CH2)3NH2 -49 78
dimetilamin (CH3)2NH2 -93 7
dietilamin (CH3 CH2)2NH -48 56
trimetilamin (CH3)3N -117 3
trietilamin (CH3 CH2)3N -114 89
NH 2

anilin -6 43

piridin -42 35

Truljenjem mesa nastaju kao produkti razgradnje proteina otrovni diamini vrlo neugodna mirisa:
kadaverin (1,5-pentadiamin, H2NCH2 CH2 CH2 CH2 CH2NH2) i
putrescin (1,4-butandiamin, H2NCH2 CH2 CH2 CH2NH2).

42 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
PRIPRAVA AMINA
1. Reakcijom alkilhalogenida s NH3:
CH 3CH 2 Br + NH 3 → CH 3CH 2 − NH 2
ili po stupnjevima:
CH 3CH 2 Br + NH 3 → CH CH − NH Br-
3 2 3
etilamonijev bromid
-
CH 3CH 2 − NH 3 Br + NH 3 → CH 3CH 2 NH 2 + NH 4 Br
NH3 – mora biti u suvišku da ne nastane dimetilamin i trimetilamin.
2. Redukcijom nitrospojeva s H2:

+ -
NO 2 Sn / HCl,H 2O NH 4 Cl NaOH NH 2 + NaCl + H O
⎯⎯⎯ ⎯⎯→ ⎯⎯ ⎯→ 2

nitrobenzen anilijev klorid anilin

3. Reakcijom nitrila s H2 uz KATALIZATOR (adicija na trostruku vezu):

CH 2 − C ≡ N Ni,∆ 2 1
+ 2H2 ⎯⎯⎯→ CH 2 CH 2 NH 2

fenilacetonitril (2-feniletanonitril)
2-feniletanamin
KEMIJSKA SVOJSTVA AMINA

1. Reakcije s kiselinama, jer su amini baze, nastaju SOLI.


O O
CH 3CH 2 NH 2 + CH3 − C ⎯⎯→ CH3 − C
← -
OH ONH 3 − CH 2 CH 3
etilamonijev etanoat (acetat) - SOL

2. REAKCIJE S DERIVATIMA KARBOKSILNIH KISELINA, nastaju AMIDI.


S ACIL-KLORIDIMA, ESTERIMA I ANHIDRIDIMA K.K. AMINI DAJU AMIDE kao produkte.
O O
CH3NH2 + CH 3 CH 2 − C → CH 3 CH 2 − C + HCl
metanamin Cl NHCH 3
propanoil-klorid
N-metilpropanamid

O O
CH3NH2 + CH 3 − C − O − CH 3 → CH 3 − C − NH − CH 3 + CH3OH (etanol)
metil-etanoat (ester) N-metiletanamid

O O O
CH3NH2 + CH 3 − C − O − C − CH 3 → CH 3 − C − NH − CH 3 + CH3COOH (etanska k.)
anhidrid etanske kiseline N-metiletanamid
ALKALOIDI – amini u prirodi

Organski spojevi bazičnih svojstava koji sadrže dušikove atime. Tu skupinu spojeva zovemo zajedničkim
imenom ALKALOIDI. U prirodi uglavnom nastaju iz aminokiselina. Većinom su otrovni spojevi, gorkog okusa,
s izrazito farmakološkim učinkom pa se koriste u medicini, ali se i nažalost često zloupotrebljavaju. Najpoznatiji
su: KOFEIN, NIKOTIN, MORFIN, KOKAIN.

43 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
AMINOKISELINE

Aminokiseline prirodni spojevi koji sadrže dvije funkcionalne skupine u molekuli.


To su KARBOKSILNA –COOH i AMINOSKUPINA –NH2.
-COOH daje KISELI KARAKTER AMINOKISELINE SU AMFOTERNI
-NH2 daje BAZIČNI KARAKTER SPOJEVI

OPĆA FORMULA "-AMINOKISELINA; " znači da je NH2 vezana na C-atom neposredno uz –COOH.
α
R − CH − COOH
R predstavlja PROMJENJIVI DIO (polarna, nepolarna, bazična ili kisela skupina)
NH 2

U vodenoj otopini aminokiseline se nalaze u obliku dipolnog iona ili zwitter iona ili UNUTARNJE SOLI.
R CH COOH H 2O R − CH − CO O −
⎯⎯⎯→ DIPOLNI ION, ZWITTER ION, UNUTARNJA
: NH 2 NH 3 + SOL – U NEUTRALNIM VODENIM OTOPINAMA

U KISELOM (ima svojstvo baze):

R − CH − CO O − H+ R CH COOH KATIONSKI OBLIK U KISELINI


NH 3 + OH- NH 3
U LUŽNATOM (ima svojstvo kiseline):
R − CH − CO O − R − CH − CO O −
OH- + H2O ANIONSKI OBLIK U BAZIČNOJ SREDINI
NH 3 + NH 2
H+
pH vrijednost pri kojoj je aminokiselina u obliku DIPOLNOG IONA zove se IZOELEKTRIČNA TOČKA.
Karakteristična je za svaku aminokiselinu.

20 aminokiselina ima vitalnu ulogu, 10 ESENCIJALNIH (bitnih) i 10 NEESENCIJALNIH – organizam ih može


sintetizirati (nebine).

FIZIKALNA SVOJSTVA AMINOKISELINA

A.K. su bezbojne kristalne krutine VISOKIH TALIŠTA od 186-344oC. Visoka tt je posljedica polarnih ionskih
osobina unutarnjih soli. TOPLJIVOST RAZLIČITA i ovisi o strukturi R.
PROLIN, TREONIN, CISTEIN I LIZIN DOBRO TOPLJIVI, HISTIDIN, TRIPTOFAN, ASPARAGINSKA
KISELINA I GLUTAMINSKA KISELINA VRLO SLABO.
TOPLJIVOST SE POVEĆAVA DODATKOM KISELINE ILI BAZE jer tada poprimaju kationski ili anionski
oblik.
NETOPLJIVE SU U NEPOLARNIM ORGANSKIM OTAPALIMA.

Najvažnije aminokiseline:

a) skupina R je nepolarna:

H − CH − COOH
glicin (Gly) NH 2

H
*
alanin (Ala) CH 3 − C − COOH
NH 2

H
CH 3 − CH − C*− COOH
valin (Val)
CH 3 NH 2

44 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
H
*
leucin (Leu) CH 3 − CH − CH 2 − C − COOH
CH 3 NH 2

H H
*
izoleucin (Ile) CH 3 − CH 2 − C − C − COOH
CH 3 NH 2

H
*
metionin (Met) CH 3 − S − CH 2 − CH 2 − C − COOH
NH 2

H
fenilalanin (Phe) CH 2 − C*− COO H
NH 2

H
*
CH 2 − C − COO H
triptofan (Trp) NH 2

N
H

CH 2 CH 2

*
prolin (Pro) CH 2 COOH

N H
H

b) skupina R je polarna, ali neionizirana:


O H
*
asparagin (Asn) H 2 N − C − CH 2 − C − COOH
NH 2

O H
*
glutamin (Gln) H 2 N − C − CH 2 − CH 2 − C − COOH
NH 2

serin (Ser) HO − CH 2 − C *− COOH


NH 2

H
treonin (Thr) CH 3 − CH − C *− COOH
OH NH 2

45 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
c) skupina R je kisela:
H
asparaginska kiselina (Asp) *
HOOC − CH 2 − C − CO OH
NH 2

H
*
glutamin (Gln) HOOC − CH 2 − CH 2 − C − COOH
NH 2

H
cistein (Cy) HS − CH 2 − C *− COOH
NH 2

H
*
tirozin (Tyr) HO CH 2 − C − COO H
NH 2

d) skupina R je bazična:

H
lizin (Lys) *
H 2 N − CH 2 − CH 2 − CH 2 − CH 2 − C − COOH
NH 2

NH H
arginin (Arg) H 2 N − C − NH − CH 2 − CH 2 − CH 2 − C*− COOH
NH 2

N
H
histidin (His) *
CH 2 − C − COO H
NH 2
N
H

KEMIJSKA SVOJSTVA AMINOKISELINA

Kemijskim reakcijama nastaju životno važni spojevi PEPTIDI i PROTEINI.


DOKAZIVANJE aminokiselina – NINHIDRINSKA reakcija – nastaje ljubičasto obojenje – služi za
KVALITATIVNO i KVANTITATIVNO ODREĐIVANJE amino kiselina.

NASTAJANJE PEPTIDA

PEPTIDI SU AMIDI.

46 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Podjela PEPTIDA: DIPEPTIDI (2 A.K.), OLIGOPEPTIDI (3-10 A.K.), POLIPEPTIDI (11-100 A.K.)

H 2O
O CH 3
kondenzacija
H 2 N − CH 2 − C H − N − CH − COOH
OH H hidroliza

PEPTIDNA ili AMIDNA veza


O CH 3
+ H2O
H 2 N − CH 2 − C − N − CH − COOH
H C-terminalna aminokiselina
N-terminalna aminokiselina

glicil-alanin (Gly-Ala) - dipeptid

Iz dvije aminokiseline alanin i glicin mogu nastati 2 različita dipeptida, npr. glicil-alanin i alanil-glicin, dakle,
bitan je poredak ili SEKVENCIJA AMINOKISELINA.

O
H
−C − N − −C − N − zbog rotacije oko jednostruke kovalentne
ili veze, PEPTIDNA VEZA SE MOŽE
H
O PRIKAZATI NA DVA NAČINA

Peptidna veza je planarna!


PROTEINI ILI BJELANČEVINE

Proteini sadrže više od 100 AK. Proteini su PRIRODNI POLIMERI vrlo velikog Mr (104 do 106).
HIDROLIZOM s NEKOM JAKOM KISELINOM ILI BAZOM RAZGRAĐUJU SE NA SVOJE SASTAVNE
DIJELOVE – AMINOKISELINE.
R1 O R2 O R3 O
NH 2 − CH − C − N − CH − C − N − CH − C − N −
H H H

HIDROLIZA H+ ILI (OH-, H2O)

R 1 − CH − COOH + R 2 − CH − COOH + R 2 − CH − COOH


NH 2 NH 2 NH 2

VELIKU RAZLIČITOST PROTEINA UVJETUJE:


1. RAZLIČIT AMINOKISELINSKI SASTAV U PROTEINIMA (VRSTA A.K.)
2. RAZLIČIT BROJ AMINOKISELINA U PROTEINIMA
3. RAZLIČIT SLIJED ILI POREDAK (SEKVENCIJA) U PROTEINU
PRIMARNA STRUKTURA PROTEINA – je slijed A.K. u PROTEINU, npr. Gly-Ala ili Ala-Gly.
SEKUNDARNA STRUKTURA PROTEINA – međusobni prostorni razmještaj A.K. u nekom području
polipeptidnog ili proteinskog lanca. Predložene su 2 sekundarne strukture: "-UZVOJNICA ili "-heliks i $-
nabrani list.
TERCIJARNA STRUKTURA PROTEINA – Oblik proteina koji nastaje višestrukim savijanjem pri čemu
molekula poprima kuglast oblik karakterističan za globularne (kuglaste) proteine, mioglobin.
Unutar strukture mogu nastati vodikove veze između različitih dijelova "-uzvojnice kao i disulfidne veze
(kovalentne veze) - mioglobin
KVARTERNA STRUKTURA samo za proteine koji imaju više podjedinica - hemoglobin
PODJELA PROTEINA: JEDNOSTRANI I SLOŽENI ili KONJUGIRANI.
JEDNOSTAVNI – izgrađeni od aminokiselina povezanih peptidnom vezom, dijele se na:

47 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
• ALBUMINI – topljivi u vodi
• GLOBULINI – netopljivi u vodi
SLOŽENI PROTEINI – hidrolizom daju aminokiseline i spojeve neproteinske prirode, zovu se PROSTETIČNA
SKUPINA. Složeni proteini dijele se na glikoproteine – proteini vezani na molekule ugljikohidrata,
kromoproteine – proteini vezani na molekule spojeva nekih metala, npr. Mg, Fe, Cu, Mn i dr. Primjer
kromoproteina je HEMOGLOBIN građen od četiri HEM-skupine (prostetična skupina), četiri atoma željeza i
četiri polipeptidna lanca od kojih su dva i dva jednaki. HEM sadrži Fe2+ vezane za četiri atoma dušika.
MIOGLOBIN – kromoprotein – nalazi se u tkivu mišića.

BIURET REAKCIJA je TEST REAKCIJA na spojeve s PEPTIDNOM VEZOM.


Bjelančevine s ionima Cu2+ u lužnatom OH- daje karakteristično crvenoljubičasto obojenje.
KSANTOPROTEINSKA REAKCIJA – test reakcija sa HNO3(konc.) nastaje ŽUTI TALOG (za peptidnu vezu).
NINHIDRINSKA REAKCIJA – test reakcija S NINHIDRINOM DAJE LJUBIČASTO OBOJENJE (za
aminokiseline).

ENZIMI

Enzimi su biokatalizatori koji katalitički djeluju na SVE PROCESE u stanici a sudjeluju u izmjeni energije
između stanice i njezine okoline.
NASTAVAK ZA ENZIME –AZA, npr. LAKTAZA – enzim za probavu mliječnog šećera.
Nazivlje enzima – naziv dobivaju prema zadacima koje obavljaju ili prema supstratu (molekuli) na koju djeluje.

Naziv enzima Reakcije koje kataliziraju


LIAZE ELIMINACIJA
OKSIDOREDUKTAZE REDOKS-REAKCIJE
HIDROLAZE HIDROLIZA
SINTAZE SINTEZA
TRANSFERAZE PRIJENOS FUNKCIONALNIH SKUPINA
UREAZA RAZGRADNJA UREE
IZOMERAZE IZOMERIZACIJA
PROTEAZE HIDROLIZA PROTEINA
LAKTAZA HIDROLIZA MLIJEČNOG ŠEĆERA
KATALAZA RAZGRADNJA VODIKOVA PEROKSIDA H2O2

GRAĐA ENZIMA

ENZIMI SU PROTEINI (VITAMINI NISU PROTEINI)


Svaka molekula enzima ima jedan dio koji je sposoban vezati molekule supstrata, taj dio se naziva AKTIVNO
MJESTO.
AKTIVNO MJESTO IZGRAĐENO JE OD AMINOKISELINA. ENZIMI I SUPSTRAT PRIVLAČE SE ZBOG
SVOJIH POLARNIH ILI IONSKIH SKUPINA. SUPSTRAT je vrsta molekule na koju djeluje enzim.

JEDAN ENZIM katalizira samo jednu reakciju ili nekoliko srodnih reakcija. Enzim snižava energiju aktivacije.
DJELOVANJE ENZIMA – JEDNADŽBA!

ENZIM + SUPSTRAT → KOMPLEKS ENZIM-SUPSTRAT → ENZIM + PRODUKT ili

E + S → ES → E + P

ENZIMI DJELUJU KAO KLJUČ I BRAVA!

Na aktivnost ENZIMA UTJEČE: temperatura, pH, koncentracija enzima i supstrata i drugo.


-ako je temperatura viša aktivnost je viša, ali ne smije biti previsoko, jer se DENATURIRAJU, pri nižim
temperaturama se aktivnost smanjuje.
-mora biti određeni pH, karakterističan za svaki enzim
-zračenje kratkih valnih duljina – UV, rendgensko, (-zračenje, smanjuje koncentraciju enzima

48 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
-INHIBITORI – male molekule ili ioni, ometaju aktivnost enzima; inhibitori mogu biti IREVERZIBILNI i
REVERZIBILNI.
-IREVERZIBILNI INHIBITORI – vrlo često se vežu kovalentno (čvrsto) na aktivno mjesto, npr. nervni otrovi.
-REVERZIBILNI INHIBITORI – se vežu slabim vezama na aktivno mjesto enzima, zovu se konkurentni ili
kompeticijski inhibitori; neki inhibitori se vežu bilo gdje na enzim i zovu se nekonkurentni ili nekompeticijski
inhibitori.
-AKTIVATORI – aktiviraju jedan ili više enzima. To mogu biti IONI METALA Na+, K+, Ca2+, Zn2+, Fe2+. Oni
na neke enzime mogu djelovati kao aktivatori a ne neke kao inhibitori.
AKTIVATORI su i KOENZIMI – neproteinski spojevi, primjerice neki VITAMINI.
AKTIVATORI MOGU BITI: IONI METALA - Na+, K+, Ca2+, Zn2+, Fe2+ ili KOENZIMI – neki vitamini.
VITAMINI NISU PROTEINI!
Vitamini su organski spojevi većinom složenog sustava koji se nalaze u hrani u malim količinama.

49 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
UGLJIKOHIDRATI
2:1
Opća formula za većinu ugljikohidrata je: C n (H 2O )m

Nastaju fotosintezom: X CO 2 + X H 2 O ⎯klorofil


⎯⎯⎯ ⎯⎯→(CH 2 O )n + X H 2 O
, svjetlost

Proces se sastoji od niza pojedinačnih reakcija kojima upravljaju biokatalizatori enzimi.

PODJELA ugljikohidrata:
MONOSAHARIDI – sadrže jedan šećer
OLIGOSAHARIDI – sadrže 2 – 10 molekula monosaharida
POLISAHARIDI – sadrže više od 10 molekula monosaharida

NOMENKLATURA UGLJIKOHIRATA

Prema IUPAC vrlo složena pa se koriste trivijalna imena.


1. glede FUNKCIONALNE skupine: ALDOZE nastavak
KETOZE –OZE

2. glede broja C atoma: TRIOZE – gliceroldehid i dihidroksiketon


TETROZE
PENTOZE – riboza i deoksiriboza
HEKSOZE – glukoza, fruktoza, galaktoza

MONOSAHARIDI

Formula: C6H12O6

Glukoza – C6H12O6 – DEKSTROZA jer zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u desno, oznaka ⊕,
u smjeru kazaljke na satu. O
GLUKOZA je ALDO–HEKSOZA C
H

H O H O Fisherova
H O
C C projekcijska
C
* CHOH H −*C − OH *
formula
H OH
* CHOH HO −*C − H *
HO H
* CHOH H −*C − OH *
H OH
* CHOH H −*C − OH H *
OH na desnoj strani
CH 2OH CH 2OH
CH 2OH
glukoza ili D–(+)–glukoza
pentahidroksiheksanal (D–aldoheksoza)

GLUKOZA ima 4 SIMETRIČNA (ANOMERNA ili KIRALNA) C atoma.


Broj STEREOIZOMERA je 2n, n = broj KIRALNIH C atoma, to znači da glukoza ima 24 = 16 stereoizomera, od
kojih su stabilni: glukoza, manoza i galaktoza.

H O H O H O
C C C
H − C − OH HO − C − H H − C − OH
HO − C − H HO − C − H HO − C − H
H − C − OH H − C − OH HO − C − H
H − C − OH H − C − OH H − C − OH
CH 2OH CH 2OH CH 2OH
glukoza manoza galaktoza

50 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Od 16 stereoizomera može nastati 8 parova ENANTIOMERA, tj. spojeva koji se odnose kao predmet i slika u
ogledalu (lijeva i desna ruka, lijeva i desna cipela). STEREOIZOMERI koji nisu ENANTIOMERI, a pojavljuje se
kod spojeva s dva ili više asimetrično supstituiranih ugljikovih atoma zovu se DIJASTEREOIZOMERI.
⇒ Enantiomeri imaju ista FIZIKALNA SVOJSTVA, osim zakretanja ravnine polarizirane svjetlosti.
DIJASTEREOIZOMERI – imaju SVA FIZIKALNA SVOJSTVA RAZLIČITA.

FRUKTOZA – C6H12O6 – LEVULOZA jer ZAKREĆE ravninu polarizirane svjetlosti u lijevo, oznaka – , tj.
Suprotno od smjera kazaljke na satu .

FRUKTOZA je KETOHEKSOZA C O

CH 2 − OH CH 2 − OH CH 2 − OH
C= O C=O C=O
*CHOH HO −*C − H HO *
H
*CHOH * *
H − C − OH H OH Desno!
*CHOH H −*C − OH H *
OH
CH 2 OH CH 2 OH CH 2OH
fruktoza ili FRUKTOZA
pentahidroksi-2-heksanon
D(-)-FRUKTOZA

Fruktoza ima 3 kiralna C atoma, znači ima 23 = 8 STEREOIZOMERA, od kojih može nastati 4 para
ENANTIOMERA.
Stabilni izomeri su: FRUKTOZA i SORBOZA

CH 2 − OH CH 2 − OH
C=O C=O
HO − C − H H − C − OH
H − C − OH HO − C − H
H − C − OH H − C − OH
CH 2 OH CH 2OH
FRUKTOZA SORBOZA
D-(-) fruktoza

STEREOIZOMERI MONOSAHARIDA

Vrste stereoizomera: ENANTIOMERI koji su zrcalne slike i DIJASTEREOIZOMERI koji nisu zrcalne slike.
Svi monosaharidi osim KETOTRIOZE su KIRALNI, tj. imaju jedan
ili više asimetričnih C atoma. KIRALNI C atomi UZROKUJU CH 2 − OH
ZAKRETANJE RAVNINE POLARIZACIJE SVJETLOSTI. C= O
CH 2 OH
dihidroksi aceton

RELATIVNA KONFIGURACIJA

U kemiji ugljikohidrata i aminokiselina još uvijek se rabi stari način obilježavanja KONFIGURACIJE KIRALNIH
SPOJEVA ZNAKOVIMA D, L (desno, lijevo) umjesto novog R i S.

51 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
RELATIVNA KONFIGURACIJA – uspoređivanje konfiguracije s konfiguracijom GLICERALDEHIDA.
H O
C H O CH2 − OH
* C D=desno C=O
H OH
* H OH HO * H
HO H
* CH 2 OH H OH D=desno
H OH D=desno
* D - gliceraldehid H OH
H OH
CH 2OH
CH 2OH
D – (-) fruktoza
D - (+) glukoza
L - (-) glukoze nema u prirodi!

D ili R konfiguracija znači da se –OH koja se nalazi na PREDZADNJEM C atomu nalazi na DESNOJ strani kao
kod D – gliceraldehida s kojim se uspoređuje. Svi su takvi spojevi iz D – serije.

L ili S konfiguracija znači da je –OH na liejvoj strani.


⇒ oznake D, L (R, S) označavaju položaj –OH na predzadnjem C atomu.
Oznake (+) i (-) pokazuju smjer zakretanja polarizirane svjetlosti.
(+) u smjeru kazaljeke na satu.
(-) u smjeru suprotnom od kazaljake na satu.

(CIKLIČKI POLUACETALI)
CIKLIČKE STRUKTURE MONOSAHARIDA
(CIKLIČKI POLUKETALI)
U vodenoj otopini –OH skupina vezana na C-5 i aldehidna skupina –CHO reagiraju, tj. –OH skupina se adira na
aldehidnu i nastaje ciklički stabilnija konfiguracija glukoze koja se zove CIKLIČKI POLUACETAL, šesteročlani
heterociklički prsten, sedlaste konfiguracije. Ovako nastaje novi asimetrično supstituirani C atom, tj. ANOMERNI
C atom koji može imati dvije različite konfiguracije, dva stereoizomera α– i β–D–glukozu koje se razlikuju po
fizikalnim svojstvima.

CH 2OH CH 2 OH 1* znači ANOMERNI (asimetrični) C atom


O O HAWORTOVE PROJEKCIJSKE FORMULE
H OH H H H Šećeri koji sadrže šesteročlani prsten zovu se
1*
≠ 1* PIRANOZE – prema PIRANU
HO OH H H
HO OH H OH
H OH
OH
α–D–glukoza
β–D–glukoza
α–D–glukopiranoza
β–D–glukopiranoza
O
PIRAN
α– konfiguracija – POLUACETALNA –OH ISPOD ravnine
β– konfiguracija – POLUACETALNA –OH IZNAD ravnine

FRUKTOZA – HAWORTOVE formule

Ciklička stabilnija struktura nastaje u vodenoj otopini adicijom –OH na C-5 i KETO skupine na C-2. Tako nastaje
POLUKETALNI (POLUACETALNI) oblik. Taj C atom je ANOMERNI C atom.

CH 2OH
O 1
CH 2OH
O 2* ANOMERNI C atom
CH 2OH OH
2* 2*
H OH H CH 2OH FURANOZA prema FURANU
1 O
H OH H HO

OH H OH H

α–D–fruktoza β–D–fruktoza
FURAN
α–D–fruktofuranoza β–D–fruktofuranoza

52 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
OLIGOSAHARIDI – 2-10 MONOSAHARIDA (jedinica)

C12H22O11 – formula disaharida


DISAHARIDI – ugljikohidrati koji nastaju kondenzacijom dviju molekula šećera, uz izdvajanje jedne molekule vode.
Disaharidi su GLIKOZIDI, a molekule šećera povezane su GLIKOZIDNOM VEZOM (–C–O–C–) kao alkilne skupine
u eterima.

1. SAHAROZA – C12H22O11 (konzumni šećer)


Saharoza je građena od: GLUKOZE i FRUKTOZE
GLIKOZIDNA VEZA: (α1 – β2) – glikozidna veza
Hidrolizom saharoze u kiselom dobiva se smjesa jednake količine glukoze i fruktoze koja se zove INVERTNI
šećer.
+
C12 H 22 O11 + H 2 O ⎯H
⎯→ C 6 H12 O 6 + C 6 H12 O 6

saharoza – zakreće glukoza fruktoza


ravninu svjetlosti
udesno!
INVERTNI ŠEĆER – zakreće ravninu
polarizirane svjetlosti ulijevo!

INVERZIJA – promjena smjera zakretanja ravnine polarizirane svjetlosti, dobivena smjesa zove se INVERTNI
ŠEĆER
6
CH 2OH
5
O 1 O
H CH 2OH H
4 2 5
1 O CH 2OH
OH OH H 6
3 2 H OH
H OH 3 4

OH H
(α1 − β2) glikozidna veza

MUTAROTACIJA – PROMJENA SPECIFIČNOG ZAKRETANJA KUTA SVJETLOSTI


Ona je posljedica prelaženja α–D–glukoze u β–D–glukozu preko aldehidnog oblika i obrnuto.
Npr.: vodena otopina α–D–glukoze kut mijenja od +112O na +53O. β–D–glukoze kut zakretanja je od +19OC do
+53OC.

SVI ŠEĆERI koji imaju slobodnu hidroksilnu skupinu na anomernom C atomu jesu REDUCIRAJUĆI ŠEĆERI.

Saharoza je NEREDUCIRAJUĆI šećer, jer nema slobodnu hidroksilnu –OH skupinu na anomernom C atomu, ne
pokazuje mutaratacije.

2. LAKTOZA – C12H22O11, mliječni šećer – građena je od: GLUKOZE i GALAKTOZE.


Veza između glukoze i galaktoze je β(1-4) – glikozidna veza
LAKTOZA je REDUCIRAJUĆI ŠEĆER.

3. MALTOZA – C12H22O11 – građena je od DVIJE GLUKOZE, povezane α(1-4) – glikozidnom vezom.


MALTOZA je REDUCIRAJUĆI ŠEĆER.

4. CELOBIOZA – C12H22O11 – građena je od DVIJE GLUKOZE, povezane β(1-4) – glikozidnom vezom


Celobioza nastaje hidrolizom celuloze – REDUCIRAJUĆI JE ŠEĆER.

53 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
PENTOZE – RIBOZE i 2–DEOKSIRIBOZA

H O H O
C C
H − C − OH H− C− H
H − C − OH H − C − OH
H − C − OH H − C − OH
CH 2OH CH 2OH
D – RIBOZA 2–DEOKSI–D–RIBOZA
(ALDOPENTOZA) (u DNA)
(u RNA)

REAKCIJE MONOSAHARIDA

Glukoza i ostali monosaharidi daju uobičajene reakcije za hidroksilnu i karboksilnu skupinu, koje smo upoznali kod
reakcija aldehida i ketona.

ALDOZE REDUCIRAJU Tollensov reagens – POZITIVAN TEST – istaloži se srebro i Fehling, pri čemu nastaje
crveni talog Cu2O.

⇒ s blagim oksidansima aldoze se oksidiraju u određene kiseline

H O HO O
C C
H C OH H C OH
HO C H HO C H
H C OH ⎯Br
⎯2 ,⎯
H 2O
⎯→ H C OH
H C OH H C OH
CH 2OH CH 2OH
D – glukoza GLUKONSKA KISELINA

⇒ s jakim oksidansima, npr. HNO3, aldoze oksidiraju u DIKARBOKSILNE KISELINE.

H O HO O
C C
H C OH H C OH
HO C H ⎯HNO
⎯⎯3 → HO C H
H C OH H C OH
H C OH H C OH
CH 2OH C
D – glukoza HO O
GLUKARNA KISELINA

⇒ ALDOZE i KETOZE mogu se reducirati u GLICITOLE (alkoholi) uz reducens NaBH4. Važan glicitol je alkohol
SORBITOL – važan za sintezu C vitaminakoji se može dobiti REDUKCIJOM GLUKOZE.

54 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
H O CH 2OH
C
H C OH
H C OH HO C H
HO C H NaBH 4 , H 2O
⎯⎯ ⎯⎯⎯→ H C OH
H C OH H C OH
H C OH
CH 2 OH
CH 2OH
SORBITOL
D – glukoza

⇒ redukcijom ketonske karbonilne skupine nastaje SEKUNDARNA ALKOHOLNA SKUPINA.

CH 2OH CH 2OH
C=O H C OH
HO C H HO C H
NaBH4
H C OH
⎯⎯ ⎯⎯→ H C OH
H C OH H C OH
CH 2OH CH 2OH
FRUKTOZA D – SORBITOL

CH 2 OH
HO C H
HO C H
H C OH
H C OH
CH 2OH
D – MANITOL

⇒ FRUKTOZA REDUCIRA Tollens i Fehling u lužnatom, iako je ketoza jer prelazi u D – glukozu i D – manozu.

H O
C
H C OH
HO C H
H C OH D – glukoza
CH 2OH
OH H C OH
C=O
CH 2OH
HO C H
H C OH OH H O
H C OH C
CH 2OH HO C H
FRUKTOZA HO C H D – manoza
H C OH
H C OH
CH 2OH

55 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
⇒ ALDOZE REDUCIRAJU Tollens i Fehling

H O HO O
C C
HO C H HO C H
HO C H +1 0 HO C H
+ 2[Ag( NH 3 ) 2 OH] → 2Ag + 4NH3 + 2H2O +
H C OH H C OH
H C OH H C OH
OKSIDANS
CH 2OH CH 2OH
TOLLENS
D – MANOZA D – manonska kiselina
(reducens)

POLISAHARIDI

ŠKROB, CELULOZA i GLIKOGEN (ANIMALNI ŠKROB)

Fromula – (C6H10O6)n

ŠKROB – REZERVNI POLISAHARID – građen od molekula glukoze

ŠKROB HIDROLIZA
⎯⎯ ⎯⎯⎯→ D - glukoza HIDROLIZA
←⎯ ⎯⎯⎯⎯ CELULOZA

ŠKROB se sastoji od 2 različite strukture: AMILOZE i AMILOPEKTINA

AMILOZA (20%) – UZVOJNICA, nerazgranati polimer, netopljiv u vodi, sladak.


Molekule glukoze vezane α(1-4) – glikozidnom vezom.

AMILOPEKTIN (80%) – razgranati polimer, topljiv u vodi, nije sladak.


Molekule glukoze vezane α(1-4) – glikozidnom vezom i α(1-6) – glikozidna veza, na mjestu grananja.

CELULOZA – GRADIVI POLISAHARID – građena od glukoze


Molekule glukoze povezane su β(1-4) – glikozidnom vezom, u paralelne lance međusobno povezane
vodikovom vezom koja daje čvrstoću.

GLIKOGEN – REZERVNI POLISAHARID – sličan amilopektinu, više razgranat. Molekule glukoze međusobno
povezane α(1-4) – glikozidnom vezom, pobočni lanci α(1-6) – glikozidnom vezom.

REAGENS za dokazivanje škroba je LUGOLOV REAGENS, tj. smjesa I2 + KI. U reakciji nastaje plavo obojenje.
(adsorpcija I2 na površini)

RACEMIČNA SMJESA ili RACEMAT (R, S) – optički je INAKTIVAN. Oznaka (±), (R, S) ili (D, S) npr.
(S)-2-butanol. Racemična smjesa sastoji se od jednakih količina R- i S- enantiomera i optički je INAKTIVNA.

56 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
SAŽETAK

GALAKTOZA GLUKOZA FRUKTOZA

ALDOHEKSOZE KETOHEKSOZE

najvažniji predstavnici
HEKSOZE, C6H12O6

HIDROLIZA HIDROLIZA
MONOSAHARIDI

DISAHARIDI POLISAHARIDI
C12H22O11 (C6H12O6)n

nereducirani reducirani biljnog životinjskog


šećeri šećeri podrijetla podrijetla

SAHAROZA

ŠKROB CELULOZA GLIKOGEN


LAKTOZA MALTOZA

strukturni
ugljikohidrati

pričuvni
ugljikohidrati

Crtež iz Organske kemije - Profil

57 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
NUKLEINSKE KISELINE

Nukleinske kiseline su makromolekule ili biopolimeri (kao proteini i polisaharidi).


Nukleinske kiseline su POLIESTERI. Esterificira se H3PO4 i jedan od dva šećera riboza ili 2-deoksiriboza –OH u koju
se uključuje jedna od pet baza PURINSKIH ili PIRIMIDINSKIH.

Sve su nukleinske kiseline polimeri građeni od FOSFATA P , monosaharida (šećer) i baze.

Lanac je građen ovako:

FOSFAT MONOSAHARID FOSFAT MONOSAHARID

BAZA
BAZA

NUKLEOTID NUKLEOZID

Ili se lanac može prikazati:

P = FOSFAT
F Z F Z Z = ŠEĆER
B = BAZA
B B

NUKLEOTID = osnovna strukturna jedinica nukleinske kiseline.


NUKLEOTID čine: fosfat, baza i šećer

Šećeri koji ulaze u sastav nukleinskih kiselina

RIBOZA, C5H10O5 H O O
C HOCH 2 OH
H OH
H H
H OH
H H
H OH
CH 2OH OH OH

Riboza ulazi u sastav RNA

2 – DEOKSI – D – RIBOZA, C5H10O4

H O O
C HOCH 2 OH
H H
H H
H OH
H H
H OH
CH 2OH OH H

2 – DEOKSI – D – RIBOZA ulazi u sastav DNA

58 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
BAZE: Purinske: ADENIN (A) i GUANIN (G)
Pirimidinske: CITOZIN (C), TIMIN (T), URACIL (U)

RNA – NEMA TIMINA (T), AUGC – baze u RNA


DNA – NEMA URACILA (U), ATGC – baze u DNA

NUKLEOZID – se sastoji od BAZE i ŠEĆERA.

Nukleotidi su fosfatidni esteri nukleotida. Timin i Adenin povezuju se s dvije vodikove veze, Citozin i Guanin s tri
vodikove veze. (Odnos A : T = 1 : 1, G : C = 1 : 1)
Hidrolizom nukleinskih kiselina nastaju tri vrste produkata: monosaharid, baza i fosfat.

OZNAČAVANJE APSOLUTNE KONFIGURACIJE ENANTIOMERA

Konfiguracija – respored atoma ili atomskih grupa u prostoru.


Pravila za određivanje apsolutne konfiguracije, npr. 2–butanol–

Asimetrični C-atom
*
CH 3 − CH − CH 2 − CH 3
OH

1. Na KIRALNOM (asimetričnom) C atomu odredi se prioritet grupa.

1. –OH
2. –CH2CH3
3. –CH3
4. –H atomski broj

Prioritet se gleda prema Z atoma koji je na asimetričnom C atomu.

Akiralni C atom je atom koji je simetričan.

2. Molekula se promatra kroz središnji C atom u smjeru atoma koji je označen br. 4. (najmanji prioriter)

1 2
OH CH 2 CH 3
4
H C PROMATRAČ I enantiomer
3
CH 3
(R)-2-butanol

Grupe 1,2,3 poredane su u smjeru kazaljke na satu zato je oznaka enantiomera R. (od lat. rectus = desno)

1 3
OH CH 3
4
H C PROMATRAČ II enantiomer
2
CH 2CH 3
(S)-2-butanol

⇒ ENANTIOMERI imaju ista fiz. svojstva: tv, tt, ρ, indeks loma, itd. Razlikuju se po zakretanju ravnine polarizirane
svjetlosti. Grupe 1,2,3 poredane su suprotno od smjera kazaljke na satu, enantiomer će dobiti oznaku S. (od lat.
sinister = lijevo)

59 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Zadatak:
Koji su spojevi prikazani strukturama a), b), c), d) enantiomeri, a koji su identični?

3
CH 3
R
a) C
4 H
OH Cl
2 1

1
Cl
S
b) 2 C
HO
3 CH 3 H
4

CH 3 3

c) C S
4
H
Cl OH
1 2

4 H
S
d)
3 C
CH 3 1
OH Cl
2

Enantiomeri: a i b, a i c, a i d
Identični: b, c i d

60 Pripreme za razredbene ispite


provided by www.perpetuum-lab.com.hr

You might also like