Professional Documents
Culture Documents
RIP
P
KEMIJA 1
PRIPREMILA
KATA MILIĆ
Zagreb, 2006.
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Nakladnik
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
TVARI
Tvari su materijali od kojih je izgrađen svijet koji nas okružuje, a prepoznaju se po njihovim
znakovitim svojstvima. Izvori tvari su zemlja, voda, zrak i biljke.
klorofil
Reakcija fotosinteze: 6CO 2 + 12H 2 O ⎯⎯⎯⎯⎯→
sunčevo svjetlo
C6 H12 O6 + 6O 2 + 6H 2 O
Podjela tvari:
1) smjese - homogene
- heterogene
2) čiste tvari - spojevi – različiti atomi
- elementi – istovrsni atomi
- metali
- nemetali
Rasprostranjenost elemenata:
- u Zemljinoj kori: O 2 – 46.6 %, Si – 27.7 %, Al – 8.1 %, Fe – 5 %, Ca – 3.6 %
- na planetu Zemlja: Fe – 34 %, O 2 – 29.5 %, Si – 15.2 %, Mg – 12.7 %, Ni – 2 %
- u svemiru: H 2 – 60.4 %, He – 36.6%
Atomi i molekule
Građu atoma otkrio je E. Rutherford (1871-1937). Otkrio je α, β, γ čestice.
Emisijom e− uvijek se povećava Z za 1, a masa A ostaje ista, znači uvijek nastaju izobari.
γ - čestice su elektromagnetski valovi, neutralne čestice ne ioniziraju, ali posjeduju znatno veću
prodornost.
SUBATOMSKE ČESTICE: p + , e− , n 0
NUKLEONI: p + , n 0
ELEMENTARNI NABOJ: e = 1.602 ⋅ 10−19 C [ kulon ]
Toliki je pozitivni naboj na p + i toliki negativni naboj na e− .
Promjer jezgre 10−14 m ⎫⎪ d (atom) 10−10 m
−10
⎬ = −14 = 104
Promjer atoma (elektronski omotač) 10 m ⎪⎭ d ( jezgra) 10 m
Promjer jezgre je 10 000 puta manji od promjera atoma. Svaki atom je definiran atomskim
brojem Z i masenim brojem A.
A
ZX Z = N (p + ) = N (e − )
A = N (n 0 ) + N (p + )
27
13 Al Z = N (p + ) = N (e) = 13
N (n 0 ) = A − Z = 27 − 13 = 14
Ukupan broj nukleona je 27 tj A.
Ukupan broj elementarnih čestica je A + Z = 27 + 13 = 40
MASA ATOMA – smještena u jezgri: 99.95 % mase atoma, masa e − je zanemariva prema
masi nukleona. Masa atoma određuje se pomoću MASENOG SPEKTROGRAFA, danas se zove
SPEKTROMETAR MASE.
ZAPAMTI (VAŽNO)
e− vanjske valentne ljuske - odreduju kemijska
OMOTAC svojstva elemenata
e − unutarnjih ljusaka
Veličina atoma
- najmanji atom vodik: d (H) = 74,6 pm, 1 pm = 10−12 m = 10−10 cm
- najveći atom cezij: d(Cs) ~ 300 pm
ma 1
masa atoma - ma : ma = Ar ⋅ mu , Ar = , mu = ma 12C
mu 12
mu = 1,6605 ⋅ 10−27 kg =1,6605 ⋅ 10−24 g
mf
masa molekule - m f : m f = M r ⋅ mu , M r =
mu
NUKLIDI – atomi određenog sastava jezgre. Mogu biti IZOTOPI i IZOBARI.
Izotopi (često se zovu nuklidi)
Izotopi su atomi istog elementa koji imaju jednak broj p + (Z), a različiti broj n 0 (A).
Primjer su izotopi vodika – polinuklidni element.
- obični vodik, procij 11 H - stabilan, jedini atom koji nema neutron
- nalazi se u H 2 O , ima ga ~ 99 %
- teški vodik, deuterij 21 H ili 21 D - stabilan, nalazi se u teškoj vodi D 2 O
- superteški vodik, tricij - 31 H (ili 31T ) – nestabilan, tj radioaktivan, zato se sintetizira iz
deuterija: 21 H + 21 H → 31 H + 11 H
Polinuklidni elementi – imaju više izotopa
Mononuklidni elementi - imaju jedan izotop (samo dvadesetak elemenata) Na, Al, F, P, Be
Radioaktivni elementi, npr tricij, znači da mu se jezgra spontano raspada.
Izotopi imaju - isto: N (p + ), N (e − ) , atomski broj i kemijska svojstva.
- različito: N (n 0 ) , maseni broj i različita fizikalna svojstva.
Vodik gradi iste spojeve ali različita su fizikalna svojstva tih spojeva, npr H 2 O i D 2 O .
Izobari
Izobari su atomi koji imaju isti maseni broj A, a različiti atomski broj Z.
Primjer 124 124 124
50 Sn 52Te 54 Xe - izobari
Izobari imaju različita fizikalna i kemijska svojstva.
Vjerojatnost nalaženja e − oko jezgre prikazuje se u tzv. elektronskim oblakom koji nije
svugdje jednake gustoće.
osnovno ili
stacionarno stanje
podljuske: s p d f
orbitale: s p d f ili grafički
Orbitale u istoj podljusci nemaju isti sadržaj E. Maksimalan broj e− u jednoj orbitali je 2 ↑↓ ,
suprotnog ili antiparalelnog spina (vrtnja)
- apsorpcija i emisija energije zbiva se samo pri prijelazu e − s jedne energetske ravnine na
drugu.
Broj orbitala: s – jedna
p – tri p x , p y , p z
n=2 s p
n=3 s p d
n=4 s p d f
n=5 s p d f
n=6 s p d
n=7 s p
s s
1H n = 1 ↑ 1s1 2 He n = 1 ↑↓
a) b)
⇒ Stabilnije stanje je ako je s – orbitala popunjena, takav element ima veću Ei (energiju
ionizacije)
Ei (He) > Ei (H)
s p
−
c) 7 N n = 2 ↑↓ ↑ ↑ ↑ -Hundovo pravilo – maks. broj nesparenih e u p, d, f orbitali
n = 1 ↑↓ 1s 2 2 s 2 2 p3 [ He ]
d) ↑↓ ↑↓ ↑ ↑
8O
1s 2 2 s 2 2 p 4 [ He]
n = 1 ↑↓
⇒ Stabilnije stanje je ako je u p orbitali 3e− nesparen, takav element ima veću Ei od
elemenata čije p – orbitale imaju 4 e− .
E i (N) > E i (O)
n = 3 ↑↓ ↑↓↑↓↑↓ ↑↓ ↑ ↑ ↑ ↑
n = 2 ↑↓ ↑↓↑↓↑↓
n = 1 ↑↓
f) 26 Fe
2+
1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p6 3d 6 [ Ar ]⎫
⎪
⎪
⎬ Pazi! Prvo se prazni 4s, a iza toga 3d.
⎪
g) 26 Fe
3+
1s 2 s 2 p 3s 3 p 3d [ Ar ] ⎪⎭
2 2 6 2 6 5
1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p6 4 s 2 3d 9 − nestabilnije stanje
Od pravila dijagonale odstupaju i Cr, Ag, Au koji imaju u s orbitali jedan elektron!
i) 17 Cl
−
1s 2 2 s 2 2 p 6 3s 2 3 p6 [ Ar ]
Cl− i Ar su izoelektronske čestice tj. čestice koje imaju isti broj e− [18 e − ].
−
Z) Elektronska konfiguracija kloridnog iona 17 Cl je:
2 2 6 2 5
a) 1s 2 s 2 p 3s 3 p
b) 1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p5
Elementi u suvremenom PSE poredani su prema porastu atomskog broja Z (protonski broj).
- 18 grupa – elementi iste grupe slična kemijska svojstva – periodički se ponavljaju
- 7 perioda – elementi iste periode imaju isti broj ljusaka
G
PADA raste privlačna sila
P
R
A
S
T
E
pada privlačna sila
b) Energija ionizacije – energija koju valja dovesti atomu ili pozitivno nabijenom ionu u
plinovitom stanju za udaljavanje e− . Proces je uvijek endoterman, ∆H > 0.
G
RASTE He
P
P Mg(g) - e - Mg+(g) ... IE
A
1s 2
Mg+(g) - e-
}
i II > I
Mg2+(g) ... IIEi Ei Ei
D
A Najveca Ei!
Cs Najmanja Ei !
s p s p
Be N
}Ei (Be) > Ei (B) }Ei (N) > Ei (O)
B O
N N
zajednicki elektronski parovi
Valencija atoma se određuje prema broju zajedničkih elektronskih parova.
H
S C S H C H H O H N H H Cl H C N
H H H
O O
N N
O O
Z) U kojoj molekuli je kovalentna veza najčvršća?
a) H 2 b) CH 4 c) HCl d) NaCl e) N2 [ N N ]
Valentni kut ovisi o: broju atoma u molekuli, broju podjeljenih i nepodjeljenih elektronskih
parova, veličini centralnog atoma. Nepodjeljeni elektronski parovi se jače odbijaju od
zajedničkih elektronskih parova.
ODSTUPANJE OD PRAVILA OKTETA
2.4
SnCl2
Sn SnCl2 - plin – molekula
Cl Cl oblik molekule - V
α = 120°
PCl5
⇒ Pet el. parova oko centralnog atoma razmješta se u prostoru tako da
Cl
Cl čine trigonsku bipiramidu.
α1 = 120°
P Cl
α 2 = 90°
Cl
Cl Oblik – trigonska piramida
SF4 - oblik trigonske bipiramide – pamti!
PCl3
P Krnja piramida (kao NH3 )
α = 107°
ClCl
Cl
Fosfor ima d – orbitale, zato može stvoriti više od 4 zajednička el. para.
SF6
Fα
2
α1 = α 2 = 90°
F F
Oblik – oktaedar
S ⇒ Šest el. parova oko centralnog atoma (c.a.) tvori oktaedar.
F α1 F
F
Sumpor kao i fosfor može storiti više od 4 zajednička el. para jer ima d – orbitale.
Samo elementi koji imaju d – orbitale mogu stvoriti više od 4 zajednička el. para.
O
NO 2 ⇒ N - odstupanje od okteta
O
Polarnost molekula – nastaje kao posljedica razlike u elektronegativnosti atoma koji se
međusobno spajaju i strukture (oblika) molekule. Mjera polarnosti molekule je njen dipolni
moment µ koji se definira izrazom µ = q l gdje je l razmak između dva točkasta električna
naboja +q i –q. Jedinica za dipolni moment je C m. Kod nepolarnih molekula je dipolni
moment jednak nuli jer je razmak između naboja jednak nuli tj. težište pozitivnog i
H ⎫
⎪
H C H nepolarna - simetricna ⎪
⎪
H ⎪
⎪ Svi ugljikovodici su
⎬ nepolarni spojevi!
H C C H nepolarna - simetricna ⎪
⎪
H H ⎪
C C nepolarna - simetricna ⎪
H H ⎪
⎭
N2 H4
H H
N N hidrazin nepolarna - simetricna
H H
U drugu ruku molekula HCl (crtež) je polarna! Očito, ona je građena od atoma
različite elektronegativnosti. Zajednički elektronski par pomaknut je δ+ δ−
(bliže) prema elektronegativnijem atomu - nije na sredini! H Cl
⇒ Nepolarne su sve molekule građene od atoma iste elektronegativnosti ili ako su simetrične
H 2 , O 2 , N 2 , Cl2 , Br2 , I 2 , C2 H 6 , C 2 H 4 , C2 H 2 , CO 2 , CS2 .
Dipoli su sve molekule građene od atoma različite elektronegativnosti: H 2 O > HF > NH3 -
(najpolarnija voda), svi alkoholi su dipoli zbog -OH skupine.
a) b) duljina v.v.
O
H
δ+ H Hδ+ O
H N H
H H + N H
duljina v. v. δ+ H + δ H
δ
⇒ U ledu su sve molekule povezane vodikovim vezama. Pri zagrijavanju treba savladati
vodikove veze. Zbog vodikovih veza voda ima visoko vrelište i javlja se ANOMALIJA
VODE. Također s POVEĆANJEM TLAKA SNIZUJE SE TALIŠTE JER PUCAJU
vodikove veze.
- Na + , Cl -
+
ion - dipol
+
+ - + Na + , H 2 O, Na + (aq) ili [Na(H 2 O)6 ]
dipol - dipol
+ - + - CH 3 OH i H 2 O, H 2 O, NH 3
vodikova veza
dipol - inducirani dipol
+ - + - H 2 O i CO 2 O=C=O
inducirani - inducirani
dipol dipol
+ - + - CO 2 i CO 2
⇒ Privlačne sile određuju agregatno stanje tvari, a isto tako i brzinu kemijske reakcije,
vrelište i talište tvari. Sve privlačne sile između čestica su ELEKTROSTATSKE
PRIRODE.
t/°C t/°C
200
H 2O
100 160
AsH 3 SbH 3 120
HF
19.5 H 2 Te 80
0
-33 NH 3 H 2S H 2Se 40
HCl HBr HI 0
-100 PH 3
SnH 4 -40
GeH 4 -80
CH 4 SiH 4
-120
-200 -160
2 3 4 5 perioda
-200
Vrelište raznih spojeva vodika (na apscisi je
perioda ili Mr) -240
Više vrijednosti vrelišta fluorovodika, vode i -273
1 2 3 4 5 perioda
amonijaka od ostalih hidrida iste grupe ili M r
upućuju na to da između njihovih molekula Grafički prikaz ovisnosti vrelišta
djeluju vodikove veze. Kad ne bi bilo plemenitih plinova i halogenih elemenata o
vodikovih veza, voda bi, na primjer, pri relativnoj atomskoj odnosno molekulskoj
standardnim uvjetima bila plin (vidi crtkanu masi.
liniju), pa oceani, rijeke i jezera ne bi
postojali, a kiša ne bi padala. Vrelišta halogenih elemenanta i plemenitih plinova
Element tv/°C Element tv/°C
F2 (g) -187,0 He(g) -268,9
Cl 2 (g) -34,6 Ne(g) -246,0
Br (g) 58,78 A(g) -185,2
2
I 2 (g) 183,0 Kr(g) 152,3
Xe(g) 108,1
Razmisli i odgovori:
Z-1) Dva nesparena e − u d – podljusci ima atom s atomskim brojem:
a) 29 b) 12 c) 21 d) 28 e) 14
Z-9) Poredaj sljedeće spojeve po jakosti vodikove veze: SbH3 , PH3 , AsH3
Z-17) Prikaži strukturu: fosfina PH 3 , arsina AsH 3 , stibina SbH 3 , bizmutina BiH 3 i
amonijaka NH3 .
Z-26) Skup elemenata koji su najskloniji stvaranju kationa s jediničnim nabojem su:
a) alkalozemni (zemnoalkalijski) metali
b) elementi d – bloka
c) alkalijski metali
d) halogeni
H O+ - točan odgovor je c.
3
+
O
H H
H
H 0, 037
H − 0, 0208 He 0,050
H+
2 13 14 15 16 17
Tl 0,170
Cs 0, 265 Ba 0, 217 Tl+ 0,147 Pb 0,175 Bi 0,155 Po 0,118 Rn 0,145
Cs + 0,167 Ba 2 + 0,134 Tl3+ 0,095 Pb2 + 0,120 Bi3+ 0,096
d - prijelazni elementi
Fr Ra
Fr + 0,180 Ra 2 + 0,134
3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Au 0,144
La 0,187 Hf 0,156 Ta 0,143 W 0,137 Re 0,137 Os 0,137 Ir 0,136 Pt 0,139 Au + 0,137 Hg 0,150
La 3+
0,114 Pt 2 + 0,080 Au 3+ 0,085 Hg 2 + 0,110
-e
+ nabojni broj iona
K + Cl ® K + [ Cl ] = valencija
[ Ar ] [ Ar ]
kation anion
Z) U kojem spoju se nalazi: a) samo ionska b) ionska i kovalentna c) samo kovalentna veza?
BeCl2 , Li 2 O, NaCl, AlCl3 , K 2 CO3 , NH 4 Cl, CO 2 , CH 3 COONa, CaCl 2 , KCl,
CH3 COONH 4 .
+
a) NaCl, CaCl2 , KCl, Li 2 O ⎡ ⎤
H
b) NH 4 Cl, CH3 COONa, CH 3 COONH 4 ⎢ ⎥
⎢ N ⎥
c) CO 2 , BeCl2 , AlCl3 ⎢ ⎥ Cl
⎢ H H H ⎥
⎣ ⎦
P) Između kojih skupina najlakše dolazi do stvaranja kemijske veze? [alkalijskih i halogenih
elemenata]
⇒ Za razliku od kovalentne veze pri kojoj je gustoća elektronskog oblaka između vezanih
atoma velika, u ionskoj vezi gustoća elektronskog oblaka između nastalih iona je mala.
VALENTNA ∆E = energetska
VRPCA barijera ∆E
VALENTNA
VRPCA
VALENTNA
METALI
POLUVODICI VRPCA
[Si, Ge]
IZOLATORI
- dijamant
- staklo
- guma
- plastika
Energetska barijera ∆E kod izolatora je velika pa elektron nemože proći iz valentne u vodljivu
vrpcu.t/°C t/°C može proći iz valentne u vodljivu vrpcu.
Kod poluvodiča ∆E nije velika pa elektron Dijagram taljenja amfoterne
tvari (staklo)
Poluvodiči n – tipa nastaju tako da se Si (silicij) donira sa elementima 15 grupe PSE. Struju
prenose
talište elektroni (n = negativan).
t = konst završetak
Poluvodiči p tipa nastaju taljenja
pocetak tako da se
t/s Si donira sa elementiam 13 grupet/PSE.
s Struju prenose
taljenja
pozitivne šupljine (p = pozitivan).
KRISTALI
Kristal je pravilno geometrijsko tijelo, pravilne unutarnje građe, omeđeno ravnim međusobno
okomito i koso položenim plohama.
Kristalna struktura može se odrediti pomoću dijagrama taljenja koji izgleda ovako:
t/°C t/°C
Dijagram taljenja amfoterne
tvari (staklo)
talište
t = konst završetak
pocetak taljenja
taljenja t/s t/s
t/°C
A
t = konst.
kraj
pocetak taljenja
taljenja
t/s
Fizikalna svojstva ovise o načinu slaganja atoma, molekula ili iona u kristalu.
Međutim svojstva tvari ne ovise samo o vrsti elementarne ćelije već ovise i o prirodi kemijske
veze kao i o silama koje se javljaju unutar kristala. Kristali se dijele na: ionske, molekulske,
atomske te kristale metala.
IONSKI KRISTALI
Z) Usporedi talište: a) CaCl2 i MgCl2 b) NaF i MgO c) Al2 O3 i MgO d) BeCl2 iCaCl2 .
ATOMSKI KRISTALI
Dijamant – svojstva:
- tvrd – najtvrđi mineral
- proziran
- krt
- ne provodi el. struju – nema slobodnih elektrona
- provodi toplinu (najbolji vodič topline)
Oblik tetraedar - visoko talište i vrelište.
Grafit – svojstva:
- mekan
- metalnog sjaja
- vodič topline i električne struje (ima slobodne elektrone)
- visoko talište
- sublimira t > 3600°C
Oblik – stvara šesterokute – slojevi povezani slabim van der Waalsovim silama
e− e−
C e− e− C C =120°C
e− C C α e− e− C
C C C
Slojevi grafita povezani su slabim van der Waalsovim silama, zato se vrlo lako troši pri pisanju
grafitnom olovkom.
MOLEKULSKI KRISTALI
Svojstva – mekani, netopljivi ili slabo topljivi u vodi, a slabo topljivi u organskim otapalima,
ne provode el. struju – nemaju slobodnih iona i elektrona. Nisko talište i vrelište zbog slabih
privlačnih sila između molekula zbog čega neke tvari npr. I 2 , S8 , CO2(s) - sublimiraju.
Z) Kristalna struktura Li je volumno centrirana kocka. Duljina brida je 351 pm. Izračunaj
udaljenost između središta najbližih atoma.
a 3 351 3
d= = = 303.62 pm
2 2
Z) Srebro klistalizira u plošno centriranoj kocki. Duljina brida je 409 pm. Izračuanj udaljenost
između najbližih atoma.
Z) Alotropske modifikacije
a) su posljedica određene kristalne strukture
b) proizlaze iz svojstva kemijskih elemenata
c) ovise o izotropnom sastavu elementarnih tvari
Svojstva metalnih kristala: metalnog su sjaja, netopljivi u otapalima, topljivi samo u tekućim
metalima, metalna veza, pretežno visoko talište i vrelište, dobri vodiči struje i topline, mogu se
kovati, legirati.
POLIMORFIJA
Polimorfija je pojava (vrsta alotropije) u kojoj se ista tvar pojavljuje u više kristalnih oblika pri
promjeni vanjskog p i t. Fizikalna svojstva – različita.
Polimorfija se odnosi na SPOJEVE.
Alotropija se odnosi na ELEMENTARNE TVARI.
Polimorfija se može očitovati:
1) Kristalnoj strukturi – npr. CaCO3 - kalcit (čist i proziran, zove se dvolomac) – trigonski s.
- aragonit – rompski sustav
2) Polimorfija se može temeljiti i na promjeni kemijske veze. Npr.
t =13°C → Sn
Sn ⎯⎯⎯⎯
metalna siva modifikacija - kovalentna veza
modifikacija
Na niskim t taj prijelaz je brži, ta se pojava zove KOSITRENA KUGA.
3) Polimorfija se može očitovati kroz promjenu boje.
SiO 2 - molekula, kovalentna veza javlja se u prirodi u 3 polimorfna oblika, čija stabilnost ovisi
o tlaku i temperaturi i koji prelaze lako jedan u drugi.
Kremen, kvarc R tridimit R kristobalit
Z) Ako se pomješaju led i NaCl dolazi do sniženja temperature. Toplina se troši na:
a) disocijaciju vode b) hidrolizu soli c) oksidaciju kloridnih iona d) stvaranje kloridne
kiseline e) rušenje kristalne rešetke leda
Točno je e).
Z) U zatvorenom spremniku se nalazi smjesa leda i vode. Dodatkom male količine topline u taj
spremnik i dalje ostaje smjesa vode i leda.
a) temperatura sustava će narasti b) tlak pare će pasti c) tlak pare će narasti d) tlak
pare ostaje konstantan.
Točno je c).
f) N (O 2 ) = n (O 2 ) ⋅ L
N (O 2 ) = 1,875 mol ⋅ 6, 022 ⋅ 1023 mol −1 = 11, 29 ⋅ 1023
n (O) 2
=
n (O 2 ) 1
1 1
n (O 2 ) = n (O) = ⋅ 3, 75 mol = 1,875 mol
2 2
⇒ Množina i brojnost nepoznate tvari može se izračunati preko odnosa množina ili brojnosti.
Vrijedi: N (A) : N (B) : N (C) = n (A) : n (B) : n (C)
↓
n (A) ⋅ L : n (B) ⋅ L : n (C) ⋅ L = n (A) : n (B) : n (C)
⇒ Odnos brojnosti i množina je isti.
9. U vodi je otopljeno 5,34 g soli formule M 2 SO 4 (M = metal). Ako toj otopini dodamo
otopinu BaCl2 (u suvišku) istaložit će se 4,66 g BaSO 4 . Odredi Ar metala M.
m (M 2 SO 4 ) = 5, 34 g M 2SO 4 + BaCl2 → BaSO 4 + 2MCl
m (BaSO 4 ) = 4, 66 g m(BaSO 4 ) 4.66 g
n(BaSO 4 ) = = = 0,01997 mol
Ar (M) = ? M (BaSO 4 ) 233.3 gmol −1
n(M 2SO 4 ) 1
=
n(BaSO 4 ) 1
n(M 2SO 4 ) = n(BaSO 4 ) = 0,01997 mol
m 5.34 g
M (M 2SO 4 ) = = = 267,4 gmol −1
n 0,01997 mol
2 ⋅ x + 32 + 4 ⋅16 = 267.4
x = 85.7 [Rb ]
10. U kojoj množini bromovodika ima isti broj molekula kao u 1,8 g vode.
m (H 2 O) = 1,8 g
N (HBr) = N (H 2 O) ⇒ brojnost je ista ako su iste množine
L ⋅ n (HBr) = L ⋅ n (H 2 O)
n (HBr) = n (H 2 O)
m (H 2 O) 1,8 g
n (HBr) = = = 0,1 mol
M (H 2 O) 18 g mol −1
11. Koliko atoma Fe ima jedna molekula hemoglobina čiji je M r = 6700 ako je maseni udio
Fe u molekuli 0,333%.
M r (hem) = 67000
W (Fe) = 0, 333% = 0, 00333
12. 0,1 mol helija sadrži ukupno: a) 6,022 ⋅ 1023 neutrona b) 6,022 ⋅ 1022 protona
c) 3, 01 ⋅ 1023 protona d) 1, 20 ⋅ 1023 neutrona 4
2 He
n (He) = 0,1 mol
N (p + ) = N (e − ) = 2
N (He) = n ⋅ L = 0,1 mol ⋅ 6, 022 ⋅ 1023 mol −1 = 6, 022 ⋅ 1022 atoma!
N (n 0 ) = 4 − 2 = 2
N (n 0 ) 2
= ↓
N (atom He) 1
u jednom atomu
N (n 0 ) = 2 ⋅ N (He − atom) = 2 ⋅ 6, 022 ⋅ 1022 = 1, 2 ⋅ 1023 neutrona
14. Kolika je masa Al2 (SO 4 )3 koji sadrži Avogadrov broj Al3+ iona.
N (Al3+ ) = 6, 022 ⋅ 1023 iona n (Al3+ ) 2
3+ =
n (Al ) = 1 mol n (Al2 (SO 4 )3 ) 1
m Al2 (SO 4 )3 = n ⋅ M = 1
−1
n (Al2 (SO 4 )3 ) = ⋅ 1 mol = 0, 5 mol
= 0, 5 mol (2 ⋅ 27 + 3 ⋅ 32 + 12 ⋅ 16) g mol = 171 g 2
15. Jedan mol glukoze sadrži: a) jednu molekulu C6 H12 O6 b) 6, 022 ⋅ 1023 g C6 H12 O 6
c) 6, 022 ⋅ 1023 g C atoma d) 6, 022 ⋅ 1023 molekula C6 H12 O6
Točno je d) – jedan mol bilo koje tvari sadrži 6, 022 ⋅ 1023 čestica – Avogadro!
Empirijska formula prikazuje najmanji odnos broja atoma elemenata u molekuli ili formulskoj
jedinici.
Molekulska formula prikazuje stvarni odnos broja atoma elemenata u spoju.
2. Zagrijavanjem 0,05 mol hidrantne soli CaSO 4 ⋅ XH 2 O ispari sva voda. Pri tome se masa
soli smanji za 1,802 g. Koliko molekula vode sadrži formulska jedinka te hidrantne soli:
n (CaSO 4 ⋅ XH 2 O) = 0, 05 mol
m (H 2 O) = 1,802 g m 1,802 g
n (H 2 O) = = = 0,1 mol
Mf =? M 18 g mol −1
N (CaSO 4 ⋅ XH 2 O) : N (H 2 O) = n (CaSO 4 ⋅ XH 2 O) : n (H 2 O)
= 0, 05 mol : 0,1 mol / :0,05
=1 : 2
Formula spoja: CaSO 4 ⋅ 2H 2 O - gips ili sadra.
3. 0,0266 mola kiseline formule HXO3 ima masu 2,246 g. Odredi Ar (X) .
n (HXO3 ) = 0, 0266 mol m 2, 246
M (HXO3 ) = = = 84, 436
m (HXO3 ) = 2, 246 g n 0, 0266
Ar (X) = ? M r = (HXO3 ) = Ar (H) + Ar (X) + 3 Ar (O)
84, 436 = 1 + Ar (X) + 48
Ar (X) = 35, 45
4. Spaljivanjem 0,1 mol nekog ugljikovodika (CH) nastaje 0,2 mol CO 2 i 0,3 mol vode. Odredi
empirijsku formulu.
CH+O 2 → CO 2 +H 2 O
n (CO 2 ) = 0, 2 mol
n (H 2 O) = 0, 3 mol
n(C) 1
= - ovaj odnos pri sagorjevanju CH vrijedi uvijek!
n(CO 2 ) 1
n (C) = c (CO 2 ) = 0, 2 mol
n( H ) 2
= - ovaj odnos vrijedi uvijek pri sagorjevanju CH (ugljikovodik)
n ( H 2 O) 1
n (H) = 2 ⋅ n (H 2 O) = 2 ⋅ 0, 3 mol = 0, 6 mol
5. Jedan organski spoj ima empirijsku formulu CHO, ima M r = 232. Točna E f je:
a) C3 H3 O3 b) C8 H8 O8 c) C5 H5 O5 d) C6 H 6 O6 e) C2 H 2 O 2
M (CHO) 232
a) r = = 8 otkuda sljijedi da je b) točan odgovor!
Er (CHO) 29
7. U nekoj aminokiselini (AK.) maseni udio joda je 0,586. poznato je da se 2 mol joda nalazi u
1 mol AK. Izračunaj M (AK).
w (I) = 0, 586
n (I) = 2 mol
n (AK) = 1 mol
m (I) n (I) ⋅ M (I)
w (I, AK) = =
m (AK) n (AK) ⋅ M (AK)
2 mol ⋅ Ar (I)
0, 586 =
1 mol ⋅ M (AK)
2 ⋅ 126, 9
0, 586 =
M (AK)
2 ⋅ 126, 9
M (AK) = = 433,105 g mol −1
0, 586
8. Zagrijavanjem 2,78 FeSO 4 ⋅ X H 2 O masa se smanjila 1,26 zbog isparavanja vode. Koja je
formula spoja?
m (FeSO 4 ⋅ X H 2 O) = 2, 78 g
m (H 2 O) = 1, 26 N (FeSO 4 ) : N (H 2 O) = n (FeSO 4 ) : n (H 2 O)
m (FeSO 4 ) = (2, 78 − 1, 26) g = 1, 52 g = 0, 01 mol : 0, 07 mol / : 0, 01
1, 26 = 1: 7
n (H 2 O) = = 0, 07 mol
18 g mol −1
1, 52 g
n (FeSO 4 ) = = 0, 01 mol
151,85 g mol −1
9. 2,2 g nekog monohidroksilnog alkohola daje 280 cm3 vodika (s.u.) u reakciji s Na. odredi
molekulsku formulu spoja.
m (R- OH) = 2, 2 g
V 0 = (H 2 ) = 280 cm3 = 0, 280 dm3
11. Iz 0,4469 mol soli Na 2 SO 4 . X H 2 O zagrijavanjem ispari sva voda. Smanjenje mase je
7,05 g. Odredi E f spoja.
12. Analizom uzorka ZnCl2 mase 0,1356 g dobiveno je 0,5448 g cinka. Ako je Ar masa klora
35,45, koliki je Ar cinka?
n1 = n2 m (Cl) m (Zn)
=
m (ZnCl2 ) = 1,1356 g M r (Cl2 ) M r (Zn)
m (Zn) = 0, 5448 g m (Zn) ⋅ 2 Ar (Cl)
Ar (Zn) =
m (Cl) = 0, 5908 g m (Cl)
0, 5448 g ⋅ 35, 45 ⋅ 2
Ar (Zn) = = 65, 38
0, 5908 g
13. Molarna masa zraka je 29 g mol −1 , gustoća para fosfora prema gustoći zraka je 4,28.
Koliko atoma gradi jednu molekulu fosfora?
M (zrak) = 29 g mol −1 ρ (P) M (P)
=
ρ (P) 4, 28 ρ (zrak) M (zrak)
= = 4, 28
ρ (zrak) 1 N ⋅ Ar (P) ⋅ g mol −1
4, 28 =
29 g mol −1
4, 28 ⋅ 29
N (P) = =4
31
14. Uzorak 0,89 g lužine elementa alkalijskih metala otopljeno je u vodi i volumen nadopunjen
na 100 ml. Za potpunu neutralizaciju tako priređene otopine utrošeno je 44,4 ml HCl konc.
0, 5 mol dm −3 . Izračunaj molarnu masu lužine.
m (MOH)(aq) = 0,89 g
V (MOH)(aq) = 100 ml
V (HCl) = 44, 4 ml = 44, 4 ⋅ 10−3
2. Naći množinu poznate tvari, zatim usporediti množine poznate i nepoznate tvari .
m (AgCl) = 12, 4
m 12, 4 g
n (AgCl) = = = 0, 086 mol
M 143, 3 g mol −1
n (CaCl2 ) 1 - stehiometrijski koeficjent CaCl2
=
n (AgCl) 2 - stehiometrijski koefcijent AgCl
1 1
n (CaCl2 ) = n (AgCl) = ⋅ 0, 086 mol = 0, 043 mol
2 2
m (CaCl2 ) = n ⋅ M = 0, 043 mol ⋅ 110, 9 g mol = 4, 77 g
ili kraće:
n (AgCl) 2
=
n (CaCl2 ) 1
1
n (CaCl2 ) = ⋅ n (AgCl)
2
m (CaCl2 ) 1
= ⋅ 0, 043 mol
M (CaCl2 ) 2
1
m (CaCl2 ) = ⋅ 0, 043 mol ⋅ 110, 9 g mol −1 = 4, 77 g
2
10. Koliko je mola klora potrebno za dobivanje 0,5 mol heksaklorakloheksana iz benzena?
C6 H 6 + 3Cl2 → C6 H 6 Cl6
n (C6 H 6 Cl6 ) = 0, 5 mol
n (Cl2 ) 3
=
n (C6 H 6 Cl6 ) 1
n (Cl2 ) = 3 ⋅ 0, 5 mol = 1, 5 mol
11. 0,5 g nepoznate dvoprotonske kiseline razrjeđeno je vodom do ukupnog volumena 50 ml.
Za potpunu neutralizaciju priređene otopine kiseline utrošeno je 22,2 ml otopine NaOH,
konc. 0,5 mol dm −3 . Izračunaj relativnu molekulsku masu kiseline.
a) 180,18 b) 45,05 c) 90,09 d) 135,14 e) 450
m (H 2 X) = 0, 5 g
V (H 2 X)(aq)=50 ml = 0, 0050 dm3
V (NaOH) = 22, 2 ml = 0, 0222 dm3
n
C (NaOH) = 0, 5 mol dm3
H 2 X + NaOH → Na 2 X + 2H 2 O
n (NaOH) 2
=
n (H 2 X) 1
n (NaOH) = 2 ⋅ n (H 2 X)
14. Kolika je masa klornog praskavca koja sadrži dva mola molekula vodika i klora. [Klorni
praskavac H 2 : Cl2 = 1:1 ]
15. Pomješano je 7,3 g HCl i 4,25 g NH3 . Koji je to spoj i koliko ga nastaje? Kojeg plina i
koliko ga ima u suvišku ?
16. Odvagali ste 3,2 g Cu i 5,2 g Zn. Cink je bio u granulama, a bakar u obliku tankog lima.
Zagrijali ste jakim plamenom da se metali rastale. Pustite da se ohlade. Koja je empirijska
formula legure koju ste dobili? [R: Cu 5 Zn 8 ]
m 3,2 g
n(Cu ) = = = 0,049 mol
M 66,35 gmol −1
m 5,2 g
n( Zn ) = = = 0,078 mol
M 65,37 gmol −1
N (Cu ) : N ( Zn) = n(Cu ) : n( Zn)
= 0,048 mol : 0,078 mol / : 0,048
= 1 : 1,62 /⋅ 5
= 5 : 8,1
Formula nastale legure je: Cu 5 Zn 8 - INTERMETALNI SPOJ - spojevi u kojima su dva ili
više metala vezani metalnom vezom, nastaju taljenjem u određenom omjeru komponenata.
FORMULE
Kemijski račun:
m mf
Ar = a , M r = , mu = 1, 6605 ⋅ 10−24 g
mu mu
m N V0 M
n= = = , ρ=
M L Vm0 L = 6, 022 ⋅ 1023 mol - gustoća za čvrste tvari (NaOH…)
Vm
Vm0 = 22, 4 dm3 mol −1
s.u.: t = 0°C ⎫
⎬ za plin
p = 101325 Pa ⎭
Udjeli:
m( X ) M r (X) M (X)
a) maseni udio: W (X ) = = = [1 ili %]
m(smjese) M r (spoj) M (spoj)
V (x)
b) volumni udio: ρ (x) =
V (otopina)
n (A)
c) X (A) =
n (A) + n (x) + ...
XA + XB =1
Koncentracije:
m (x) ⎡ g ⎤
a) masena koncentracija: γ (x) = ⎢ 3
ili g ⋅ dm −3 ⎥
V (otopina) ⎣ dm ⎦
γ = ρ ⋅W = c ⋅ M
n (x)
b) množinska koncentracija: c (x) = ⎡ mol dm −3 ⎤
V (otopina) ⎣ ⎦
γ ρ ⋅W
c= =
M M
Molalnost:
n (x)
b (x) = ⎡ mol kg −1 ⎤
m (otapalo) ⎣ ⎦
Razrjeđivanje otopina:
n1 = n2 → c1V1 = c2V2
m1 = m2 → γ1 V1 = γ2 V2 → w1 γ1 V1 = w2 γ2 V2
Miješanje otopina:
n1 + n2 = n3
m1 + m2 = m3
V1 + V2 = V3
Koligativna svojstva:
p = p0 X 0 Raoultov zakon p 0 = tlak pare čistog otapala
n0 p = tlak pare otopine
= p0 → p < p0 X0 = množinski udio otapala
n0 + n (tvar)
n0 je množina otapala
XA + XB =1
Plinovi:
1. Boyle – Mariotteov zakon 2. Gay – Lussacov zakon 3. Charlesov zakon
p1V1 = p2V2 (T = konst.)
V1 T1 p1 T1
V p = ( p = konst.) = (V = konst.)
ili 1 = 2 V2 T2 p2 T2
V2 p1
Ako se mijenjaju sve tri veličine, odnos između njih prikazuje opća plinska jednadžba:
p ⋅V = n ⋅ R ⋅ T
p [ Pa ] ⋅ V ⎡⎣ m3 ⎤⎦ = n [ mol ] ⋅ R ⎡⎣8,314 Pa m3mol −1K −1 ⎦⎤ ⋅ T [ K ]
Kristali:
Razmak između središta najbližih atoma (prvi susjedi) jednak je:
a 2
d= - za plošno centriranu elementarnu ćeliju
2
a 3
D= - za prostorno (volumno) centriranu elementarnu ćeliju
2
gdje je a = duljina brida elementarne ćelije.
Gustoća kristala:
N (A)
M (A)
m nM L N (A) Ar (A) mu
Za atomarne kristale: ρ (A) = = = 3
=
V V a a3
N (AB)
M
m nM L N (AB) M r (AB) mu
Za složene strukture (npr. CO2, NaCl, MgO, ...): ρ (AB) = = = 3
=
V V a a3
KEMIJA 2
PRIPREMILA
KATA MILIĆ
Zagreb, 2006.
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Nakladnik
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
∆ f H° ∆ f G° S °m ∆ f H° ∆ f G° S °m
Tvar −1 −1 Tvar
kJmol −1 kJmol −1 Jmol K kJmol −1 kJmol −1 Jmol −1 K −1
Ag(s) 0,00 0,00 42,75 CuBr2 (s) -141,4 - -
AgBr(s) -99,5 -93,68 107,1 CuO(s) -155 -127 43,5
AgCl(s) -127,0 -109,7 96,11 Cu 2 O(s) -166,7 -146,4 101
Ag 2 O(s) -30,6 -10,8 121,7 CuS(s) -48,5 -49,0 66,5
Ag 2 S(s) -31,8 -40,3 145,6 Cu 2 S(s) -79,5 -86,2 121
Al(s) 0,00 0,00 28,32 Fe(s) 0,00 0,00 27,2
AlBr3 (s) -526,3 -505,0 184 FeO(s) -266,0 -283,5 58,8
AlCl3 (s) -695,4 -636,8 167 Fe(OH) 2 (s) -568,2 -483,5 79
AlF3 (s) -1300 -1230 96 Fe 2 O3 (s) -822,2 -741,0 90,0
Al2 O3 (s) -1669,8 -1576,4 51,00 HBr(g) -36,23 -53,22 198,5
Ar(g) 0,00 0,00 154,7 HCl(g) -92,30 -95,27 186,7
BF3 (g) -1100 -1093 254,0 HF(g) -268,61 -270,7 173,5
Ba(s) 0,00 0,00 67 HI(g) 25,94 1,3 206,3
BaCO3 (s) -1219 -1139 112 HNO3 (l) -173,2 -79,9 155,6
BaCl2 (s) -860,06 -810,9 126 H 2 (g) 0,00 0,00 130,6
Ba(OH) 2 (s) -946,4 - - H 2 O(g) -241,79 -228,6 188,7
BaSO 4 (s) -1465 -1353 132 H 2 O(l) -285,4 -237,2 69,96
Br2 (s) 30,7 3,1 245,3 H 2 O 2 (l) -187,6 -118,0 -
Br2 (l) 0,00 0,00 152,3 H 2 S(g) -17,51 -33,02 250,6
C(s, dijamant) 1,9 2,9 2,43 H 2 SO 4 (l) -811,3 - -
C(s, grafit) 0,00 0,00 5,69 Hg 0,00 0,00 76,0
CaC2 (s) -60,0 -65,0 70 HgBr2 (s) -169 -162 -
CaCl 2 (s) -795,8 -750,2 114 HgCl2 (s) -230 -176,6 -
CaCO3 (s) 1206,9 1228,8 92,9 HgO -91,0 -59,0 70,0
CaO(s) -635,5 -604,2 40 I 2 (s) 0,00 0,00 116,7
Ca(OH) 2 (s) -986,59 896,76 76,1 I 2 (g) 62,26 19,4 260,6
CCl4 (l) -679,9 635,1 262,3 KBr(s) -392,2 -379,2 96,44
CH 4 (g) -74,85 -50,79 186,2 KCl(s) -435,9 -408,3 82,68
CH3 OH(l) -238,6 -166,23 126,8 KF(s) -562,8 -533,13 66,57
CO(g) -110,5 -137,3 197,9 K 2 CO3 (s) -1146,1 - -
CO 2 (g) -393,5 -394,4 213,6 KOH(s) -425,85 - -
C2 H 2 (g) 226,7 209,2 200,8 LiOH(s) -487,23 -433,9 50
C2 H 4 (g) 52,28 68,12 219,8 MgBr2 (s) -517,6 - -
C2 H 6 (g) -84,67 -32,89 229,5 MgCO3 (s) -1113 -1029 65,7
C2 H5 OH(l) -277,7 -174,76 160,7 MgO(s) -601,83 -569,57 27
CH3 COOH(l) -487,0 -392,4 159,8 MnO(s) -385 -363 60,2
C3 H8 (g) -103,8 -23,49 269,9 MnO 2 (s) -520,9 -466,1 53,1
n- C4 H10 (g) -124,7 - - NaBr(s) -359,9 - -
n- C5 H12 (l) 173,1 - - NaCl(s) -411,0 -384,0 72,4
C6 H 6 (l) 49,03 124,5 172,8 Na 2 CO3 (s) -1131 -1048 136
Cl2 (g) 0,00 0,00888 223,06 NaF(s) -569,0 -541,0 58,6
Cu(s) 0,00 0,00 33,30 NaI(s) -288,0 - -
CuBr(s) -105,1 -99,62 91,6 NaOH(s) -426,7 - -
TERMOKEMIJA
Termokemija – dio fizikalne kemije koja proučava promjenu toplinske energije pri kemijskim
reakcijama. Entalpija (H) – mjera za sadržaj unutarnje energije.
∆H 0 - razlika entalpija
∆H 0 = H 0p − H R0 , p = produkt, R = reaktant
Apsolutna entalpija se ne može odrediti, samo ∆H.
Termokemijske jednadžbe – navedeno agregatno stanje tvari, t, p, i promjena entalpije.
C6 H12 O6 (s) + 6O 2 (g) → 6CO 2 (g) + 6H 2 O(l) , ∆rH = −2816 kJ mol −1 - entalpija izgaranja,
∆H < 0, egzoterman proces (oslobađa se toplina).
H 2 O(s) → H 2 O(l) , ∆ sl H = 6 kJ mol −1 , -entalpija taljenja ∆H > 0, endoterman proces (troši se
toplina).
Entalpija elementarne tvari je NULA.
Standardno stanje tvari pri određenoj temperaturi:
- Kemijski čista tvar u čvrstom ili tekućem stanju je u standardnom stanju ako je to
najstabilnije stanje pri p = 101325 Pa [1 bar]
- Plin je u standardnom stanju ako je njegov tlak 101325 Pa, t = 0°C.
- Otopljena tvar u otopini bit će u standardnom stanju ako je njena koncentracija
1 mol dm −3
MOLNA ENTALPIJA STVARANJA: ∆H f je reakcijska entalpija u kojoj nastaje 1 mol tvari
iz elementarnih tvari.
1
Npr: H 2 (g) + O 2 (g) → H 2 O(l) , ∆H f < 0 - entalpija stvaranja
2
2H 2 (g) + O 2 (g) → 2H 2 O(l) , ∆H r < 0 - reakcijska entalpija
Prvi zakon termodinamike ili zakon o očuvanju količine energije:
Energija se ne može uništiti, može samo promjeniti oblik.
Drugi zakon termodinamike – entropija raste kod svih spontanih reakcija, ili entropija svemira
je beskonačna.
Treći zakon termodinamike – entropija savršenog kristala je NULA kod apsolutne nule. (T = 0
ili t = -273.15°. Temperatura apsolutne nule ne može se postići eksperimentalno).
Entropija elementarne tvari NIJE NULA.
Entropija ovisi o:
- broju čestica: N↑, S↑
s→l → g
- agregatno stanje: JJJJJJJJJJJG
s -raste
- tlak: p↑, S↓
- temperatura t↑, S↑
- složenost (građa) čestica S(CO,g) < S( CO 2 g)
Ako je: ∆S > 0 – RASTE entropija, ∆S < 0 – PADA entropija
( )
∆ r H 0 = ⎡ −59.4 kJ mol −1 + −110.5 kJ mol −1 ⎤ − ⎡⎣ −635.5 kJ mol −1 + 3 ⋅ 0 kJ mol −1 ⎤⎦
⎣ ⎦
∆ r H = −169 kJ mol + 635.5 kJ mol = 465.5 kJ mol −1 - endoterman proces
0 −1 −1
Z) Toplina oslobođena (∆H < 0) izgaranjem etina pri t = 25°C, p = 101 kPa je
1299,54 kJ mol −1 .
Odredi entalpiju stvaranja etina.
Napomena: ako je oslobođena entalpija ∆H < 0 (predznak minus), a ako je utrošena
entalpija ∆H > 0 (plus predznak)
∆H – stvaranja, nastaje 1mol!!!
5
C2 H 2 (g)+ O 2 (g) → 2CO 2 (g)+H 2 O(l) ∆ r H 0 = −1299.54 kJ mol −1
2
? 0 − 393.5 − 285.84
∆H f (C2 H 2 ) = ?
∆ r H 0 = H 0p − H R0
⎡ 5 ⎤
−1299.54 kJ mol −1 = 2 ⋅ (393.5 kJmol −1 ) + ( −285.84) kJ mol −1 − ⎢ ∆H f (C 2 H 2 ) + ⋅ 0 ⎥
⎣ 2 ⎦
0 −1 −1 −1
∆ f H (C2 H 2 ) = 1299.54 kJ mol − 787 kJ mol − 285.84 kJ mol
∆ f H (C 2 H 2 ) = 226.7 kJ mol −1
Napomena: entalpija je pozitivna, znači da je stvaranje C 2 H 2 teško postići zbog trostruke
veze koja je reaktivna. (Za eten je također endotermno, a etan egzoterman proces)
Z) Na temelju jednadžbi:
C(s,grafit) + H 2 O(g) → CO(g) + H 2 (g), ∆H = 131.3 kJ
C(s,grafit) + 2H 2 O(g) → CO 2 (g) + 2H 2 (g), ∆H = 90 kJ
izračunaj ∆H za reakciju 2CO(g) → C(s, grafit)+CO 2 (g)
∆H = H p − H R
∆H = 90 kJ − 2 ⋅ 131.3 kJ = −172.6 kJ mol −1
Napomena: podaci za ∆H iz prve dvije jednadžbe, a ne iz tablica u knjizi.
Z) Izračunaj prirast Gibbsove energije pri nastajanju plinovitog klorovodika iz vodika i klora
pri t = 25°C.
H 2 (g)+Cl2 (g) → 2HCl(g)
0 0 − 92
130 223 186,7
∆H 0 = H 0p − H R0 = −2 ⋅ 92 kJ mol −1 = −184 kJ mol −1
( )
∆S 0 = S 0p − S R0 = 2 ⋅ 186, 7 J mol −1 K −1 − ⎡ 130 + 223 J mol −1 K −1 ⎤ =
⎣ ⎦
= 373, 4 J mol −1 K −1 − 353 J mol −1 K −1 =
= 20, 4 J mol −1 K −1
∆G 0 = ∆H 0 − T ∆S 0
∆G = −184 kJ mol −1 − 298,15 K ⋅ 20, 4 J mol −1 K −1
∆G = −184 kJ mol −1 − 6082, 26 J mol −1
∆G = −184 kJ mol −1 − 6, 08226 kJ mol −1
∆G = −190, 08 kJ mol −1
Tvari se u prirodi nalaze u tri agregatna stanja: s, l, g. Agregatno stanje ovisi o PRIVLAČNIM
SILAMA između čestica pri određenoj t i p. Privlačne sile između molekula su uvijek
elektrostatske prirode.
+ - +
Vrelišta halogenih elemenata
dipol - dipol 5 do 25 kJ/mol i plemenitih plinova
+ - + - Element tv/°C
vodikova veza 10 do 40 kJ/mol
dipol - inducirani dipol F2 (g) -187,0
2 do 10 kJ/mol
Cl2 (g) -34,6
+ - + -
Br2 (l) 58,78
inducirani - inducirani
dipol dipol
0,05 do 40kJ/mol I2 (s) 183,0
+ - + - He(g) -268,9
Ne(g) -246,0
Ar(g) -185,2
Jakost međumolekulskih djelovanja ima IZRAVAN
Kr(g) -152,3
odraz na vrijednost tv i tt, jer raskidanje jačih veza
Xe(g) -108,1
zahtjeva veću energiju.
t/°C
H 2O
100
AsH 3 SbH 3
HF
0 H 2 Te
H 2S H 2Se
NH 3
HCl HBr Hl
-100 PH 3
SnH 4
GeH 4
CH 4 SiH 4
-200
2 3 4 5 perioda
Vrelište raznih spojeva vodika. Više vrijednosti
vrelišta fluorovodika, vode i amonijaka od
ostalih hidrida iste grupe upućuju na to da
između njihovih molekula djeluju vodikove
veze. Kad ne bi bilo vodikovih veza, voda bi, na
primjer, pri standardnim uvjetima bila plin (vidi
crtkanu liniju), pa oceani, rijeke i jezera ne bi
postojali, a kiša ne bi padala.
MJERI SE STALAGMOMETROM.
Na površinsku napetost može se utjecati (smanjiti) pomoću POVRŠINSKI AKTIVNIH
TVARI, a to su deterdženti (tensidi), alkohol. Djelovanje je posljedica građe deterdženata
(tvari) i masne kiseline.
Z) Napetost površine ovisi o: temperaturi, koncentraciji, prirodi tvari s kojom tekućina graniči,
a također ovisi o dodatku površinski aktivne tvari.
Tvari koje povećavaju napetost površine zovu se POVRŠINSKI INAKTIVNE TVARI, a to su:
otopine šećera, soli, kiselina.
VRELIŠTE ILI TEMPERATURA vrenja (tv) je temperatura pri kojoj se tlak pare tekućine
izjednači s atmosferskim tlakom (1 bar) odnosno s tlakom iznad tekućine. Ako je p = 1 bar
vrelište se zove NORMALNIM VRELIŠTEM.
VRELIŠTE ovisi o TLAKU p. Što je tlak pare veći vrelište je niže.
Tekuće organske tvari uglavnom imaju VISOKI TLAK PARE, zbog čega imaju nisko vrelište,
npr. ETERI, KETONI (ACETON).
TLAK PARE ČISTOG OTAPALA UVIJEK JE VEĆI NEGO TLAK PARE OTOPINE
(OTAPALO + OTOPLJENA TVAR).
Ekstenzivno svojstvo tvari ovisi o veličini uzorka (masa, volumen).
Intezivno svojstvo tvari ne ovisi o veličini uzorka tvari (gustoća, boja, električna vodljivost,
prozirnost, ...)
P) Postoji li sustav koji ima jednu fazu, a dvije komponente. Odgovor: Da. Primjeri su:
a) voda + etanol b) actena kiselina + voda (ocat) c) legura cinka i bakra – MJED – Zn/Cu
čvrsta otopina CINKA U BAKRU.
Talište, tt - temperatura pri kojoj čvrsta tvar prelazi u tekuće stanje pri tlaku 101,3 kPa
Normalno vrelište, tv - temperatura pri kojoj tvar prelazi u plinovito stanje pri tlaku 101,3 kPa.
Vrelište je temperatura kod koje je tlak para tekućine jednak tlaku iznad tekućine.
P) Kakav mora biti vanjski tlak da bi ledište vode bilo manje od 0°C ?
a) p = 101 kPa b) p < 101 kPa b p > 101 kPa
Koligativna svojstva su svojstva razrjeđenih otopina koje ovise o broju čestica otopljene tvari,
a ne ovise o vrsti tvari.
Koligativna svojstva su:
- povišenje vrelišta
- sniženje ledišta
- osmotski tlak
Z) Kolika je masa šećera ( M r = 342 ) koju treba dodati u 4 kg vode da bi se otopina smrznula
na t = -3.72 °C , K K = 1.86 K mol −1 kg
t = -3.72 °C
M r = 342 ∆t = 0 − (−3.72)°C = 3.72°C
m ( H 2 O ) = 4 kg ∆T = ∆t = 3.72 K
K K = 1.86 K mol −1 kg
∆T = f ⋅ K K ⋅ b
m(šećer)
342 g mol −1
3.72 K = 1 ⋅ 1.86 K mol −1 kg ⋅
4 kg
3.72 ⋅ 342 g ⋅ 4
m(šećer) = = 2736 g = 2.736 kg
1.86
Z) Talište čistog Ag je 961 °C, K K = 34.5 K kg mol −1 .Odredi talište legure bakra i srebra ako
je maseni udio bakra u leguri 0,2.
ω (Cu) = 0,2 (u 100 g) ⇒ m(Cu) = 20 g
m(Ag) = 80 g = 0.08 kg
−1
K K = 34.5 K kg mol
tt ( Ag ) = 961°C ili Tt ( Ag ) = (961 + 273.15) K = 1234.15 K
∆T = f ⋅ K K ⋅ b
20 g
63.55 g mol −1
∆T = 1 ⋅ 34.5K kg mol −1
0.08 kg
∆T = 135.72 K
Tt (Cu / Ag ) = 1098.43K ili tt (Cu / Ag ) = 825.28°C
K f ⋅ m(ot.tvar)
M (otopljena tvar) = ili
m(otapalo) ⋅ ∆t
K ⋅ m(ot.tvar)
M (otopljena tvar) = b
m(otapalo) ⋅ ∆t
Vrijednosti za Kb i K f očitamo iz tablice!
kamfor 178,4 40 - -
OSMOTSKI TLAK
Osmoza je prolazak molekula otapala kroz polupropusnu membranu iz prostora manje
koncentracije otopine prema prostoru veće koncentracije do njihova izjednačenja. Pri tome se
čestice otopljene tvari sudaraju s membranom i uzrokuju nastajanju tlaka. To je osmotski tlak,
koji ovisi o koncentraciji otopljene tvari u otopini.
Osmotski
tlak
razrijedena
vrijeme otopina
otopina šecera
šecera
Semipermeabilna
(polupropusna) H 2O
membrana
cista voda cista voda
PRIJE OSMOZE NAKON OSMOZE
Zadaci za vježbu
Z-9.3. Neka otopina ima 50 ppm iona žive Hg 2+ u 50 kg vodene otopine. Izračunaj masu iona
Hg 2 + u toj otopini! Dobivenu vrijednost izrazi u mikrogramima (µg) po kilogramu
otopine
Z-9.4. U litri vode ima 3, 6 ⋅ 1016 iona Ag + . Izračunaj maseni udio srebrovih iona u toj vodi
(pretpostavimo da je gustoća vode 1g / cm3 )
Z-9.5. 6,0 g kuhinjske soli otopljeno je u 250 mL vode. Izračunaj maseni udio kuhinjske soli u toj
Z-9.6. Gustoća natrijeve lužine je 1,2192 g / cm3 . Maseni udio natrijeva hidroksida je 0,20.
Izračunaj:
a) masenu koncentraciju
b) množinsku koncentraciju!
Z-9.7. Otopina kalijeva permanganata dobivena je otapanjem 12g ove soli u vodi i razrijeđena
do 500 cm3 otopine. Kolika je množinska koncentracija kalijeva permanganata?
Z-9.8. Za neku reakciju utrošeno je 15mL otopine dušične kiseline množinske koncentracije
0, 2mol / dm3 . Za istu reakciju utroši se 37,5 mL dušične kiseline nepoznate
koncentracije. Kolika je nepoznata koncentracija?
Z-9.9. Koliki su volumeni koncentrirane sumporne kiseline, gustoće 1,84 g/cm i masenog
udjela 0,96, potrebni za pripravu:
a) 1, 5 dm3 razrijeđene kiseline, c(H 2 SO 4 ) = 3, 0 mol / dm3
Z-9.27. Tlak pare čistog otapala A jest 1,6 bara. Dodatkom tvari B tlak pare snizi se na 1,0 bar.
Izračunaj množinski udio komponente B u otopini!
Z-9.28. Tlak pare čiste vode pri t = 25°C jest 0,0313 bar. Tlak pare otopine koja se dobije
miješanjem 5,4 g neke tvari s 90,0 g vode jest 0,0307 bar. Kolika je molarna masa
otopljene tvari?
Z-9.29. Na temperaturi t = 60°C tlak pare vode je 0,1966 bar. Koliki je tlak pare otopine koja
sadrži 102,6 g saharoze na 1080 g vode?
Z-9.30. Neka otopina sadrži 9,0 g nekog neelektrolita u 125 g vode. Ledište otopine je
–0,744°C. Izračunaj molarnu masu neelektrolita!
Z-9.31. Otopina koja sadrži 1,54 g neke tvari otopljene u 100 g benzena ima vrelište 80,353°C.
Kolika je molarna masa otopljene tvari?
Z-9.32. Izračunaj molarnu masu nekog ugljikovodika, ako je 3,75 g tog ugljikovodika
otopljeno u 95,0 g acetona! Otopina ima vrelište 56,50°C.
Z-9.33. Koliki je osmotski tlak vodene otopine u kojoj je otopljeno 4,0 g saharoze
( C12 H 22 O11 ) u 230 mL otopine? Temperatura otopine je 10°C.
Z-9.34. Koliki je osmotski tlak vodene otopine množinske koncentracije 0,5 mol/L pri
temperaturi 17°C?
Z-9.35. Izračunaj osmotski tlak otopine koja ima 18 g karbamida (CO(NH 2 )2 ) u 250 mL
otopine pri temperaturi 24°C!
Z-9.36. Osmotski tlak krvi jest 7,65 ⋅ 105 Pa pri t = 37°C.Izračunaj masu glukoze u 1 litri
otopine koja će imati isti osmotski tlak kao krv, pri istoj temperaturi!
Z-9.37. 3,0 g nekog neelektrolita otopi se u 500 mL otopine. Izmjeren je osmotski tlak čija je
vrijednost 226,97 kPa pri t = 0°C. Kolika je molarna masa neelektrolita?
Z-9.38. Vodena otopina sadrži 6, 75 g / dm3 neke nepoznate tvari. Izmjeren je osmotski tlak
otopine pri t = 0°C. On iznosi 6 ⋅ 104 Pa . Izračunaj molarnu masu nepoznate tvari!
9.1. Energija kristalne rešetke veća je od energije hidratacije, proces otapanja je endoterman,
topljivost se povećava s povišenjem temperature.
9.5. w(NaCl) = 2%
9.37. M = 60 g/mol
Kemijska kinetika je dio fizikalne kemije koja proučava brzinu i mehanizam kemijske reakcije
i ovisnost brzine o raznim faktorima (čimbenici). Brzina kemijske reakcije je promjena
koncentracije u jedinici vremena, podjeljenog sa stehiometrijskim koeficjentom ν [ni], koji je
NEGATIVAN za reaktante (smanjuje se koncentracija), a POZITIVAN za produkte (povećava
se koncentracija).
Npr. raspad jodovodika: 2HI(g) → H 2 (g) + I 2 (g)
1 ∆c(HI) ∆c(H 2 ) ∆c(I 2 )
r=− = =
2 ∆t ∆t ∆t
cA ⋅ cB b
[ A]a [ B ]b
ili K p za plinove
Uglata zagrada znači ravnotežu množinske koncentracije c.
Ako je K C > 1 reakcija teče u smjeru produkta.
Ako je KC < 1 reakcija teče u smjeru reaktanta.
Kc =
[ NH 3 ]
2
4Vm 2Vm
[ H 2 ]3 [ N 2 ] Vm − molarni volumen ⎡⎣ dm3 mol −1 ⎤⎦
ili K p
Za sintezu NH3 pogoduje: p viši jer 4Vm daje 2Vm (smanjuje se Vm ),
t niža jer je egzoterman proces.
Le Chatelier [Le Šatelje] – proučavao faktore koji utječu na položaj ravnoteže i definirao je
zakon poznat pod imenom PRINCIP NAJMANJEG NASILJA koji glasi:
Ako na sustav u ravnoteži djeluje vanjski utjecaj (p, t, c) ravnoteža će se pomicati tako da se taj
vanjski utjecaj smanji.
Z) Koliko puta će se povećati brzina kemijske reakcije 2A + B R A 2 B , ako se koncentracija
tvari A poveća 3 puta?
r = k [ A] [ B ]
2
KISELINE I BAZE
II) BRÖNSTED – kiseline su sve tvari koje mogu dati proton H + [proton-donori], a baze
su sve tvari koje mogu primiti proton [proton-akceptori]
konj. par I
Z) U jednadžbi: NH 3 (g) + H 2 O(g) R NH +4 (aq) + OH − (aq) označi konjugirane parove.
III) LEWIS – kiseline su sve tvari koje mogu primiti elektronski par [elektron-akceptori].
Baze su sve tvari koje mogu dati elektronski par [elektron-donori]
F H F H
F B + N H F B N H
F H F H
kiselina baza sol
donorska veza
(koordinativno kovalentna veza)
DOBIVANJE KISELINA
1. Otapanje halogenovodika u vodi
HX(g) + H 2 O(l) → HX(aq) - općenito, x = F, Cl, Br, I
HF(g) + H 2 O(l) → HF(aq)
HCl(g) + H 2 O(l) → HCl(aq)
2. Otapanje oksida nemetala u vodi tj. anhidrida kiselina
SO 2 (g) + H 2 O(l) → H 2 SO3
LUŽINE
Lužine su vodene otopine hidroksida.
NaOH(s) + H 2 O(l) → Na + (aq) + OH − (aq) [ NaOH(aq)]
hidroksid lužina
Topljivi hidroksidi: KOH, NaOH, RbOH,CsOH,Ca(OH) 2 , NH 4 OH
- OH − daje lužnati karakter, masan opip, nagriza kožu i sluzokožu.
RbOH Mg(OH)2
KOH Al(OH)3 , Fe(OH)2 , Cu(OH)2
NaOH U vodenoj otopini, kod slabih lužina, koncentracija hidroksidnih iona je od
LiOH 0. 000 001 do 0.0001 mol/l. Kod jakih lužina koncentracija hidroksi dnih iona
Ba(OH) je između 0.001 i 1 mol/l. Hidroksidi 1. skupine kristaliziraju, a njihovu kristalnu
Sr(OH)2 rešetku čine ioni. Otapanjem u vodi kristalna rešetka se ruši odnosno disocira.
Ca(OH) Hidroksidi 2. skupine (kalcijev i barijev hidroksid) su vrlo slabo topljivi obzirom
da je sva otopljena količina potpuno disocirana (jake su lužine).
DOBIVANJE HIDROKSIDA
1. Metal (I i II PSE) + H 2 O(l) → hidroksid + H 2 (g)
2Na(s) + H 2 O(l) → 2NaOH(aq) + H 2 (g)
K( −) 2H 2 O(l) + 2e − → H 2 + 2OH − ⎫⎪
⎬+
A( +) 2Cl− − 2e− → Cl2 ⎪⎭
2H 2 O(l) + 2Cl− → H 2 + 2OH − + Cl2
Produkti elektrolize NaCl(aq) su: H 2 ,Cl2 , NaOH
100 10
-1
10-2 10-3 10-4 10-5 10-6 10-7 10-8 10-9 10-10 10-11 10-12 10-13 10-14 cH +,mol dm-3
raste ki se čnost
lost rast e bazi
H+max OH-max
Z) Ako je stupanj dispcijacije karbonatne kiseline 17% za prvi stupanj disocijacije kiseline čija
je množinska koncentracija 0,1 mol dm −3 . Izračunaj kolika je koncentracijska konstanta.
H 2 CO3 R H + + HCO3− - I stupanj
α - 17% = 0,17 cH +
α=
cH 2CO3 = 0,1mol dm −3 cH 2CO3
⎡ H + ⎤ ⎡ HCO3− ⎤ cH +
Kc = ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ 0,17 =
H 2 CO3 0,1mol dm −3
0,017 mol dm −3 ⋅ 0,017 mol dm −3 cH + = 0, 017 mol dm −3
Kc =
0,1mol dm −3
⇒ cH + = cHCO− = 0, 017 mol dm −3
K c = 2,89 ⋅ 10−3 mol dm −3
3
0 10 20 30 40 V(otop. HCl)/mL
Krivulja pokazuje kako se mijenja pH otopine tijekom titracije jake
kiseline bazom. Pri neutralizaciji jakih kiselina jakom lužinom
može se koristiti bilo koji indikator.
7
tocka ekvivalencije
pufer
0 10 20 30 40 V(otop. HCl)/mL
Krivulja titracije otopine slabe kiseline jakom bazom.
SOLI
Soli su spojevi metala ili amonijevog iona NH +4 i kiselinskog ostatka. Sve soli su IONSKI
SPOJEVI.
REDOKS JEDNADŽBE
− II − II − II − II
Oksidacijski broj kisika u spojevima je –II. Primjerice: H 2 O, H 2SO 4 HN O 3 ,SO3 .
−I I
U peroksisima kisik je oksidacijskog broja –I.Primjerice: Na 2 O 2 . U superoksidima je − :
II
I I I
− − −
+I II +I II II − I
K O 2 , Rb O 2 , O F2 - kisik može imati oksidacijski broj +2 jer je F jako elektronegativan.
Oksidacijski broj jednostavnog iona jednak je nabojnom broju iona, pa ćemo ih dalje pisati
samo s nabojnim brojem.
Primjerice: Al3+ ,Cr 3+ .
Algebarska suma oksidacijskih brojeva u molekuli je jednaka nuli . Ovo pravilo omogućuje
određivanje nepoznatog oksidacijskog broja. Primjerice u molekuli sumporne kiseline
( H 2SO 4 ) znamo oksidacijske brojeve vodika i kisika, ali ne znamo oksidacijski broj sumpora.
Možemo ga izračunati na sljedeći način (u računu ćemo rimske brojke zamjeniti arapskima):
I x − II
H 2 SO 4
2(+1) + 4(−2) + x = 0
(+2) + (−8) + x = 0
x = (+8) + (−2) = +6
Oksidacijski broj sumpora u sumpornoj kiselini jest VI.
Algebarska suma oksidacijskih brojeva u višeatomnom ionu jednaka je nabojnom broju iona
(označuje se prvo broj zatim naboj). Primjerice, u amonijevu ionu ( NH +4 ) tražimo oksidacijski
broj dušika:
Atomi metala uvijek su redukcijska sredstva (reducensi) jer pri spajanju s drugima vrstama
atoma (u ionskim spojevima) otpuštaju elektrone.
Neke vrste atoma metala i nemetala mogu imati različite oksidacijske brojeve, primjerice:
II III − II VI IV
Fe i Fe, S , S, S .
Ako se neka vrsta atoma nalazi u spoju u kojem ima najmanji oksidacijski broj, tada je taj atom
samo redukcijsko sredstvo – jer može samo otpuštati elektrone. Ako pak atom ima najveći
oksidacijski broj u nekom spoju, tada je on samo oksidacijsko sredstvo, tj. može samo primati
elektrone. A što je s atomima između ta dva stanja?
Atomi elemenata u spojevima u kojima imaju oksidacijski broj između najniže i najviše
vrijednosti, mogu biti i oksidacijska i redukcijska sredstva (mogu i primati i otpuštati
elektrone). Njihovo ponašanje ovisit će o tvari s kojom reagiraju. Ako je tvar jači oksidans,
tada su oni redukcijska sredsva, i obrnuto. U organskim spojevima oksidacijski broj ugljika
određuje se za svaki ugljik ne uzimajući u obzir vezu sa susjednim ugljik-atomom.
− IV I − III I − III I − III I − II I − II I − III I + III − II − II +1
C H 4 , C H 3 − C H3 , C H 3 − C H 2 − O H, C H 3 − C O O H
⇒ Redoks reakcije uvijek su vezane za izmjenu elektrona.
+3e− redukcija=oksidans
e oksidacija=reducens
Ionski oblik:
2K + + Cr2 O72 − + H + + Cl− → K + + Cl− + Cr 3+ + 3Cl− + Cl2 + H 2 O
PRAVILA ZA REDOKS
kisela otopina
O : ----------- + H 2 O → ----------- + H +
R : ----------- + H + → ----------- + H 2 O
lužnata otopina
O : ----------- + OH − → ----------- + H 2 O
R : ----------- + H 2 O → ----------- + OH −
ELEKTROKEMIJA
ELEKTROLIZA
Elektroliza je proces rastavljanja tvari pomoću električne struje.
Elektroliza vode – zbog slabe vodljivosti u vodu se dodaje tvar koja povećava vodljivost
( Na 2 CO3 , H 2SO 4 , KNO3 , Na 2SO 4 ) – a ne sudjeluje u procesu elektrolize. To su soli čiji je
kation iz I, II skupine i složeni anion ili kiselina složenog aniona.
4H 2 O + 4e− → 2H 2 + 4OH − ⎫⎪
6H 2 O 4H 2 O ⎬ +
2H 2 O − 4e − → O 2 + 4H + ⎪⎭
2H 2 O → 2H 2 + O 2
praskavac
⎬+
+ A : 2Cl− − 2e − → Cl2 ⎪⎭
Cu 2 + + 2Cl− → Cu + Cl2
4H 2 O + 4e − → 2H 2 + 4OH − ⎫⎪
6H 2 O 4H 2 O ⎬+
2H 2 O − 4e − → O 2 + 4H + ⎪⎭
2H 2 O → 2H 2 + O 2 → Produkti su isti kao kod elektrolize H 2 O
Elektroliza kiseline
H 2 SO 4 (aq) → 2H + (aq) + SO 24− (aq) HCl(aq) → H + + Cl−
− K : 2H + + 2e − → H 2 ⋅2
− K : 2H + + 2e− → H 2 ⎫⎪
−
+ A : 2H 2 O − 4e → O 2 + 4H + ⎬+
+ A : 2Cl− − 2e − → Cl2 ⎪⎭
4H + + 4e− → 2H 2 ⎫⎪
⎬+ 2H + + 2Cl− → H 2 + Cl2
2H 2 O − 4e − → O 2 + 4H + ⎪⎭
2H 2 O → 2H 2 + O 2
− K : 2H 2 O + 2e − → H 2 + 2OH − ⋅2
+ A : 4OH − − 4e − → O 2 + 2H 2 O
4H 2 O + 4e − → 2H 2 + 4OH − ⎫⎪
⎬+
4OH − − 4e− → O 2 + 2H 2 O ⎪⎭
2H 2 O → 2H 2 + O 2
Prvi Faradayev zakon – masa izlučene tvari proporcionalna je količini elektriciteta koja prođe
kroz elektrolizer.
Drugi Faradayev zakon – jednake količine elektriciteta izlučuju množine tvari koje su obrnuto
proporcionalne sa brojem elektrona.
Z 1. Zbog čega je vodena otopina srebrova nitrata ( AgNO3 ) elektrolit, a vodena otopina
glukoze neelektrolit?
Z 6. Izračunaj vrijeme potrebno da vodičem proteče množina elektriciteta 49 Ah, ako je jakost
struje 6 A!
Z 7. Koliko se atoma kalija i molekula klora izluči elektrolizom taline kalijeva klorida strujom
jakosti 2,9 A u vremenu od 15 sati?
Z 9. Kolika je masa bakra koji se izluči iz otopine bakrova(II) klorida strujom 4,0 A u vremenu
od 3 h?
Z 10. Množina elektriciteta 482,5 C elektrolizom izluči 163,5 mg cinka. Kolika je molarna
masa cinka?
Z 11. Elektroliza taline natrijeva klorida proizvodi se strujom jakosti 4, 0 ⋅ 104 A . Kolike su
mase natrija i klora koji se izluče u vremenu od 20 sati.
Z 12. Iz otopine cinkova nitrata potrebno je proizvesti 750 mg cinka. Kolika je količina
elektriciteta potrebna za redukciju cinkova iona, ako je iskorištenje struje 90%?
Z 13. Kolika je jakost struje koja prolazi kroz otopinu koja sadrži ione dvovalentnog nikla, ako
se u vremenu od 2,5 sati na katodi izluči 80 g nikla?
Z 14. Dva serijski spojena elektrolizera sadrže otopine srebrova nitrata i kromova(III) klorida.
U prvom elektrolizeru izlučilo se 862,4 g srebra. Izračunaj:
a) masu kroma koji se izluči na katodi,
b) jakost struje ako je vrijeme elektrolize 15 minuta!
Z 15. Dva elektrolizera serijski su spojena. U jednome je metalni nitrat dvovalentnog metala, a
u drugome metalni nitrat trovalentnog metala. U prvom elektrolizeruizluči se 0,05 mola metala
( M 2 + ), u drugom 1,716 g metala ( M 3+ ). Kolika je molarna masa trovalentnog metala?
Z 16. a) Izračunaj masu bakra koja se izluči iz otopine bakrova(II) sulfata množinske
koncentracije 2 mol / dm3 , volumena 250 cm3 . Utrošena množina elektriciteta za
elektrolizu jest 85000 C .
b) Koliko je iona bakra ( Cu 2+ ) ostalo u otopini?
Z 17. Kroz otopinu željezova(III) klorida protekla je množina elektriciteta od 11,2 Ah.
Izračunaj:
a) masu izlučenog željeza,
b) volumen razvijenog klora pri tlaku 720 mbar i temperaturi 28°C!
Z 18. Elektrolizom otopine metalnog klorida trovalentnog metala razvije se 5,9 dm3 klora s.u.
Odredi molarnu masu metala ako je masa izlučenog metala 10,2 g!
Z 19. Strujom jakosti 0,4 A u vremenu od 20 minuta provodimo elektrolizu vodene otopine
kalijeva klorida. Volumen otopine je 250 mL. Izračunaj:
a) volumene vodika i klora koji se razviju na elektrodama pri s.u.,
b) množinsku koncentraciju OH − iona po završetku elektrolize!
1. U vodenoj otopini glukoze nalaze se molekule, a u otopini srebrova nitrata srebrovi ioni i
nitratni ioni.
KNO3 (s) R K + (aq) + NO3− (aq)
2. a) Mg(NO3 ) 2 (s) R Mg 2+ (aq) + 2NO3− (aq)
Cu(NO3 ) 2 (s) R Cu 2 + (aq) + 2NO3− (aq)
b) Cu(NO3 ) 2
∆
AlCl3 (s) ⎯⎯ → Al3+ + 3Cl−
− K : 2Al3+ + 6e− → 2Al ⎪⎫
3. a) − ⎬−
−
+ A : 6Cl → 3Cl2 + 6e ⎪⎭
2Al3+ + 6Cl− → 2Al + 3Cl2
CuCl 2 ( s ) ⎯⎯→ Cu 2 + + 2 Cl −
∆
− K : Cu 2 + + 2 e − → Cu ⎫⎪
b) ⎬−
+ A : 2 Cl − → Cl 2 + 2 e − ⎪⎭
___________________________
Cu 2 + + 2 Cl − → Cu + Cl 2
4. a) H 2 i Cl2
b) Cu i Cl2
5. − K :H 2 , + A :O 2
6. a) − K :H 2 , + A :Cl2
b) − K :H 2 , + A :Cl2
7. t = 8,17 h
9. Q = 6,97 ⋅ 106 C
13. Q p = 0, 683 A h
14. I = 29,28 A
Galvaski članak je uređaj koji kemijsku energiju pretvara u električnu. Proces je SPONTAN.
Galvanski članak se sastoji od dvije elektrode (polučlanak) i elektrolitskog ključa (most).
Elektrodu galvanskog članka čini metal uronjen u otopinu svojih iona (elektrolit – vodič II
reda).
POZITIVNI POL je KATODA na kojoj se odvija redukcija.
NEGATIVNI POL je ANODA na kojoj se odvija oksidacija, ODNOSNO SAMA ANODA SE
OKSIDIRA (IZVOR JE e− ). TO JE METAL KOJI IMA NEGATIVNIJI E 0 .
(Kod elektrolize OKSIDIRA ANION!!!)
DANIELLOV ČLANAK
REAKCIJE ISTISKIVANJA
Z) Dovrši jednadžbe:
-0,76V +0,337V
a) Zn + CuSO 4 → ZnSO 4 + Cu - jači reducens ISTISKUJE slabiji iz njegove soli.
0
b) Cu + ZnSO 4 →
/ nema reakcije, element čiji je E pozitivniji ne može istisnuti
element čiji je E 0 negativniji!
c) F2 + 2KCl → Cl2 + 2KF - jači oksidans ISTISKUJE slabiji
d) Cl2 + KF → / nema reakcije, slabiji oksidans ne može istisnuti jači!
e) 2 F2 + 2 H2O → O2 + 4 HF (zbog ove reakcije fluor je jedini halogeni element koji se ne može dobiti
elektrolizom vode jer oksidira kisik)
⇒ Oksidacijsko djelovanje halogenih elemenata raste: I 2 < Br2 < Cl2 < F2
Z) Dovrši jednadžbe:
a) Cl2 + 2I − → I 2 + 2Cl− b) I 2 + F− →
c) C6 H5 − ONa + HCl d) C6 H5 − ONa + HCl
e) CaCO3 + H 2 SO 4 → CaSO 4 + H 2 O + CO 2 - jača kiselina istiskuje slabiju!!!
H 2 CO3
f) 2NH 4 Cl + Ca(OH) 2 → CaCl2 + 2NH3 + 2H 2 O - jača lužina istiskuje slabiju!!!
OLOVNI AKOMULATOR
Sekundarni izvor može se nekoliko puta puniti i prazniti (reverzibilan izvor)
DIJELOVI:
(–) POL: Pb – spužvasto
(+) POL: PbO 2 - na rešetki od slitine Pb/Sb (Sb = antimon)
- elektrolit razrijeđena H 2 SO 4 33-39%
Pri radu se troši H 2 SO 4 i nastaje bijeli teško topljivi talog PbSO 4 . Taj se proces zove
sulfatizacija. Mjerenjem gustoće H 2 SO 4 može se odrediti je li akumulator pun ili prazan.
Gustoća se mjeri AREOMETROM.
Pun akumulator: ρ (H 2 SO 4 ) = 1, 25 − 1, 30 g cm −3
Prazan akumulator: ρ (H 2 SO 4 ) = 1,15 g cm −3
VAŽNO JE ZNATI:
1. Pri punjenju spaja se (+) pol akomulatora na (+) pol istosmjernog izvora struje.
2. Akomulator se smije doljevati DESTILIRANOM H 2 O
3. STAJANJEM se akomulator PRAZNI
Hidroliza je reakcija kationa slabe lužine (ili aniona slabe kiseline) s vodom ili reakcija u kojoj
sudjeluju molekule vode. Do hidrolize dolazi kad su soli nastale od kiselina i lužina različite
jakosti. Imamo sljedeće slučajeve:
Uočimo: Atom natrija Na u molekuli NaCl “dolazi” iz jake lužine NaOH. Atom klora
“dolazi” iz jake kiseline HCl.
Otopina NaCl je neutralna tj. pH(NaCl) = 7 zato što je ta sol nastala od jake kiseline i
jake lužine. Ioni Na+ i Cl– ne reagiraju s vodom a to znači da u ovom slučaju nema
hidrolize.
Uočimo: Atom natrija Na u molekuli NaCN “dolazi” iz jake lužine NaOH. Grupa –CN
“dolazi” iz slabe kiseline HCN.
Dobivena otopina je lužnata tj. pH(NaCN) > 7. Tako je sa svim otopinama soli koje su
nastale od jake lužine i slabe kiseline. Ion CN– reagira s molekulama vode što se opisuje
sljedećom jednadžbom hidrolize:
Uočimo: Amonijev ion u amonijevu sulfatu “dolazi” iz slabe lužine NH4OH. Sulfatni
ion “dolazi” iz jake kiseline H2SO4.
Dobivena otopina je kisela tj. pH((NH4)2SO4) < 7. Tako je sa svim otopinama soli koje
su nastale od slabe lužine i jake kiseline. Amonijev ion NH4+ reagira s molekulama
vode što se opisuje sljedećom jednadžbom hidrolize:
Amonijev etanoat ima molekulu oblika CH3COONH4. U vodenoj otopini ova molekula disocira
na sljedeći način:
H 2O
CH3COONH4 ⎯⎯ ⎯→ CH3COO– + NH4+
Puferske otopine
Općenito, puferi su smjese slabih kiselina i njihovih soli (kiseli pufer) ili slabih lužina i
njihovih soli (lužnati pufer).
Djelovanje pufera temelji se na pomaku ravnoteže prema slabo disociranoj kiselini ili lužini. U
krvnoj plazmi nalazi se H2CO3 i HCO3– (karbonatni pufer). U staničnoj tekućini djeluju fosfatni
puferi a to su smjese HPO42– i H2PO4–.
O. Točan odgovor je d) zato što samo u tom, od navedenih slučajeva, imamo smjesu slabe
kiseline i njene soli (pogledati definiciju kiselog pufera).
KEMIJA 3
PRIPREMILA
KATA MILIĆ
Zagreb, 2006.
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Nakladnik
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Periodičnost kemijskih svojstava
Elementi u istoj grupi PSE imaju slična kemijska svojstva jer imaju ISTI BROJ elektrona u vanjskoj (valentnoj) ljusci.
Elementi u PSE poredani su prema porastu atomskog broja – Z (protonski broj).
METALI su na lijevoj strani PSE - REDUCENSI, najjači je Li.
NEMETALI su na desnoj strani PSE – OKSIDANSI, najjači je F2.
METALOIDI ili POLUMETALI su između metala i nemetala.
METALNA SVOJSTVA su jače izražena u grupi s porastom atomskog broja – JAČI REDUCENSI.
METALNA SVOJSTVA SE SMANJUJU u PERIODI od lijeva prema desno.
NAJLAKŠE REAGIRAJU alkalijski metali s halogenim elementima pri čemu nastaju HALOGENIDI (HALIDI).
IONSKA VEZA – između vodika, alkalijskih i zemnoalkalijskih metala osim Li, Be, Mg, tj. LiH, MgH2 i BeH2 su
MOLEKULE.
HIDRIDNI ION H: − je PROTON-AKCEPTOR: H - + H 2 O → H 2 + OH −
HIDRIDI METALA su BAZIČNOG KARAKTERA jer otapanjem u H2O daju LUŽINE:
NaH(s) + H 2O → NaOH(aq) + H 2 (g)
KOVALENTNA VEZA – stvaraju svi ostali elementi s vodikom BeH2, MgH2, AlH3, GaH3, InH3, TIH3 – su
POLIMERNE KOVALENTNE MOLEKULE. B2H6 je DIMER.
IONSKA VEZA – nastaje između alkalijskih i zemnoalkalijskih metala s KISIKOM, osim BeO koji je AMFOTERAN.
IONSKI OKSIDI IMAJU BAZIČAN KARAKTER, jer otapanjem u vodi daju LUŽINE (ANHIDRIDI):
CaO(s) + H 2O(l) → Ca (OH) 2 (aq)
IONSKA VEZA: In2O3, TI2O3
KOVALENTNA VEZA – nastaje između KISIKA i B (B2O3) – 13. grupa PSE, KISIKA i C, Si, Ge, (CO2, SiO2, GeO2)
– 14. grupa PSE, zatim KISIKA i elemenata iz 15. grupe PSE (N2O5, P4O10, As2O5, Sb2O5, Bi2O5), zatim KISIKA i 16.
grupe PSE (SO3, SeO3, TeO3, PoO3) i KISIKA i 17. grupe PSE (OF2, Cl2O7, Br2O7, I2O7, At2O7).
1 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
SVOJSTVA OKSIDA
• AMFOTERNI – KOVALENTNA/IONSKA: BeO, Al2O3, Ga2O3, SnO, PbO (SnO i PbO – ionska veza). Sn je
amfoteran.
Ako element ima promjenjivu valenciju kod manje valencije prevladava IONSKA veza, a kod više
KOVALENTNA veza.
AMFOTERNI OKSIDI REAGIRAJU S KISELINAMA I LUŽINAMA. AMFOTERNI OKSID JE I ZnO!
OKSIDACIJSKI BROJ KISIKA U OKSIDIMA JE –II, OSIM U F2O GDJE JE II (FO2 NE POSTOJI).
KOVALENTNA VEZA – KLOR s elementima p-bloka, S RAZLIČITIM UDJELOM IONSKE VEZE, npr. AlCl3 –
ionska/kovalentna.
OKSIDACIJSKI BROJ U KLORIDIMA JE UVIJEK –I
Dijagonalna sličnost: Li i Mg
Be i Al
B i Si
2 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
1
.........
ELEMENTARNA ĆELIJA – VOLUMNOCENTRIRANA KOCKA: N(A) = 8 + 1 = 2 ATOMA
8
BROJ ATOMA JE DVA:
MINERALI:
• KCl SILVIN
• KCl · MgCl2 · 6H2O KARNALIT
• KAlSi3O8 ORTOKLAS
• NaCl HALIT ILI KAMENA SOL
• NaNO3 ČILSKA SALITRA
• Na3AlF6 KRIOLIT
• Na2B4O7 · 10H2O BORAKS
GORENJE ALKALIJSKIH METALA: daju okside Li2O, perokside Na2O2 i superokside KO2, RbO2, CsO2
HIDROKSIDI – kristalne HIGROSKOPNE TVARI (vežu vlagu), jako nagrizaju kožu, dobro topljivi u vodi – SVI
osim LITIJEVA i daju jake LUŽINE, α ≈ 1 .
MOH(s) + H 2 O(l) → M + (aq ) + OH − (aq)
OTAPANJE HIDROKSIDA:
hidroksid lužina
DOBIVANJE LUŽINA:
nitridni ion
3 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
NATRIJ – Na – 3s1 – elektronska konfiguracija zadnje (valentne) ljuske
Vrlo mekan, čuva se u petroleju zbog velike reaktivnosti. Nakon rezanja nož se spali u plamenu ili se pere u etanolu jer
nastaje natrijev etoksid:
2 Na + 2C 2 H 5OH → 2C 2 H 5ONa + H 2 , ∆H < 0 .
DOBIVANJE NATRIJA – elektrolizom TALINE NaCl uz dodatak CaCl2 (60%) pri čemu se tt(NaCl) snizi na oko
600oC. Tt(NaCl) = 801oC.
Zadatak:
Prikaži elektrolizu taline NaCl. Koji su produkti elektrolize?
NaCl
Bijela čvrsta tvar, dobro topljiva u vodi, proces je malo endoterman što znači da je entalpija kristalne rešetke VEĆA od
...........
entalpije hidratacije. Ako je obrnuto proces otapanja soli je EGZOTERMAN PROCES. Vodena otopina je neutralna.
DOBIVANJE NaCl:
• sinteza: 2 Na (s) + Cl 2 (g) → 2 NaCl(s) , ∆H < 0
• iz morske vode i kopanjem iz rudnika
NaOH
Bijela čvrsta tvar, higroskopna (KAUSTIČNA SODA)
2 NaOH(s) + CO 2 (g ) → Na 2 CO 3 (s) + H 2 O ili
Reakcija NaOH na zraku:
NaOH(s) + CO 2 (g ) → NaHCO3 (s)
pH od Na2CO3 i NaHCO3 je veći od 7.
LUŽNATIJA je i bolje topljiva u vodi Na2CO3 nego NaHCO3:
Na2CO3 + H 2O → 2 Na + + CO32 −
NaHCO3 + H 2O → Na + + HCO3−
smanjujelužnatost → H + + CO3−
↑
∆
2 NaHCO 3 (s) ⎯⎯→ Na 2 CO 3 (s) + H 2 O + CO 2 (g)
ŽARENJEM
soda − otrovna!!!
Proces se može prikazati reverzibilno, tako se dobiva NaHCO3:
Na 2 CO 3 (s) + H 2 O(l) + CO 2 (g) → 2 NaHCO 3 (s) − SODA BIKARBONA ili NATRIJEV HIDROGENKARBONAT
REGENERACIJA amonijaka, potreban za dobivanje sode, iz NH4Cl, reciklira se:
NH 4 Cl(aq) + CaO(s) ili Ca (OH) 2 → 2 NH 3 (g) + CaCl 2 (aq) + H 2 O(l) − jača baza istiskuje slabiju!
Zadatak
Prikaži strukturu:
2- [O ]
-II 2−
1. oksidnog iona – O ,
[O − O ]2−
-I
O 22−
2. peroksidnog iona - ,
1
−
[O − O ]−
2
O −2
3. superoksidnog iona - ,
4 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
SUPEROKSIDI SU PARAMAGNETIČNE TVARI (prisutnost magneta izaziva magnetičnost) JER IMAJU JEDAN
NESPARENI ELEKTRON.
Zadatak
Elektrolizom NaCl(aq) (odaberi točan odgovor):
1. na katodi se izluči Na
2. na katodi se reduciraju molekule vode
3. na anodi se izluči kisik
Zadatak
Koji su produkti termičke disocijacije:
1. NaHCO3:
∆
2 NaHCO 3 (s) ⎯⎯→ Na 2 CO 3 (s) + H 2 O(g) + CO 2 (g)
Zadatak
Natrijev hidrid može se dobiti sintezom:
2 Na (s) + H 2 (g ) → 2 NaH(s) , ∆H < 0 kristalizira u PLOŠNO CENTRIRANOJ ĆELIJI (kao NaCl). Koliki mu je broj
formulskih jedinki? Što nastaje otapanjem u vodi? Jednadžba.
Zadatak
U 500 ml otopine otopljeno je 2 g NaOH. 100 ml te otopine razrjeđeno je s 900 ml destilirane vode. Koliki je pH te
otopine:
1. 4
2. 6
3. 8
4. 10
5. 12
Zadatak
Dovršite jednadžbe:
1. NaOH + CO 2 →
2. Cs 2 CO 3 + HCl →
3. K + H 2 O →
4. RbO 2 + H 2 O →
5. KO 2 + CO 2 + H 2 O →
6. NaH + H 2 O →
Zadatak
Izračunaj masu kristalne sode (Na2CO3 · 10H2O) potrebne za pripremu 0.5 m3 10% vodene otopine gustoće
D = 1.04 gcm–3 .
Zadatak
Na temelju podataka energije kristalnih rešetki odredi koji halogenid ima najniže talište:
1. NaCl – 780 KJmol–1
2. KBr – KJmol–1
3. NaBr – 734 KJmol–1
4. KI – 644 KJmol–1 [d ]
5 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
ZEMNOALKALIJSKI METALI – ns2, n = 2 - 7
Be, Mg, Ca, Sr, Ba, Ra (radioaktivan)
MINERALI:
• BERIL 3BeO · Al2O3 · 6SiO2 (Be3Al2Si6O18) – zelen (smaragd)
• MAGNEZIT MgCO3
• DOLOMIT CaCO3 · MgCO3
• KARNALIT KCl · MgCl2 · 6H2O
• VAPNENAC CaCO3
• FOSFORIT Ca3(PO)4
⎧Ca5Cl ( PO4 )3 − klorapatit
⎪
• APATIT ⎨Ca5 F ( PO4 )3 − fluorapatit
⎪Ca OH ( PO ) − hidroksiapatit
⎩ 5 4 3
KRISTALNI SUSTAVI:
1 1
• Be i Mg – HEKSAGONSKI, N(A) = 12 + 2 + 3 = 6 atoma
6 2
• Ca i Sr – kubični sustav, plošnocentrirana elementarna ćelija
• Ba – kubični sustav, volumnocentrirana elementarna ćelija
ZEMNOALKALIJSKI METALI kao i alkalijski istiskuju VODIK IZ VODE pri čemu nastaje LUŽINA i VODIK.
M (s) + 2H 2 O(l) → M 2 + (aq) + 2OH − (aq) + H 2 (g) , ∆H < 0
Ca (s) + 2H 2 O → Ca 2 + (aq) + 2OH − (aq) + H 2 (g )
NA ZRAKU ZEMNOALKALIJSKI metali se OKSIDIRAJU – nastaje zaštitni sloj oksida zbog čega su STABILNIJI
OD ALKALIJSKIH METALA, JEDINO na zraku BARIJ DAJE PEROKSID (IZNIMKA) BaO2 .
6 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
GORENJE na zraku:
2Mg (s) + O 2 (g ) → MgO(s) , ∆H < 0
3Mg (s) + N 2 (g ) → Mg 3 N 2 (s) , ∆H < 0 dijagonalna sličnost s Li koji reagira na isti način
2Mg(s) + CO 2 (g ) → 2MgO(s) + C(s) − čađa
SVI zemnoalkalijski metali OSIM Be daju NITRIDE, kod ALKALIJSKIH SAMO Li (Li3N).
Pitanje
Kako se mijenja topljivost:
1. hidroksida
2. sulfata
SVI SE DOBIVAJU ELEKTROLIZOM TALINE SVOJIH (HALOGENIDA) SOLI OSIM Be koji se dobiva
REDUKCIJOM s Mg (zbog kovalentne veze u spojevima):
Zadatak
Prikaži elektrolizu taline kalcijeva klorida. Koji su produkti?
KALCIJ
SPOJEVI – CaCO3 – kao KALCIT (heksagonski sustav) i ARAGONIT (rompski sustav) – polimorfni oblici.
CaCO3 – NETOPLJIV U H2O, topljiv u H2O koja sadrži CO2 – kisela.
CaCO 3 (s) + H 2 O(l) + CO 2 (g) → Ca (HCO 3 ) 2 (aq) , ∆H < 0
TVRDA VODA SADRŽI Ca 2 + , HCO 3−
∆
TERMIČKA DISOCIJACIJA: CaCO3(s) ⎯⎯ → CaO(s) + CO2(g), CaO(s) je živo vapno.
7 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
Gašeno vapno nastaje miješanjem ŽIVOG VAPNA i H2O i koristi se za dobivanje ŽBUKE.
ŽBUKA JE SMJESA PIJESKA, VODE I GAŠENOG VAPNA.
OČVRŠĆAVANJE ŽBUKE: Ca (OH) 2 + CO 2 → CaCO 3 + H 2 O
Ista je reakcija između gašenog vapna i produkata disanja (CO2 i H2O).
kristalna voda
kalcijev sulfat dihidrat
3
Grijanjem gips gubi KRISTALNE VODE i prelazi u PEČENI GIPS:
4
130 o C
←⎯⎯
⎯⎯
CaSO 4 ⋅ 2H 2 O ⎯⎯ ⎯ ⎯→ CaSO 4 ⋅ 0.5H 2 O + 1.5H 2 O
prirodni gips pečeni gips
Fe je NAJRAPROSTRANJENIJI od svih metala na Zemlji, a u Zemljinoj kori po masenom udjelu je iza aluminija.
BIOGENI je element u sastavu hemoglobina.
ELEMENTARNO SAMO KAO METEORNO (IZ SVEMIRA) i TELURNO (VULKANSKO).
U PRIRODI se nalazi najčešće u OKSIDNIM, KARBONATNIM, SULFIDNIM I SILIKATNIM RUDAMA.
RUDE ŽELJEZA:
• HEMATIT Fe2O3 – oksidna ruda
• LIMONIT Fe2O3·H2O – oksidna ruda
• MAGNETIT Fe3O4 (FeO·Fe2O3) – oksidna ruda
• SIDERIT FeCO3 – karbonatna ruda
• PIRIT FeS2 – sulfidna ruda
PROIZVODNJA ŽELJEZA
SIROVINE:
• ruda hematit ili limonit
• talionički dodaci – reagiraju s primjesama i stvaraju trosku (jalovina)
• koks kao gorivo odnosno reducens
TALIONIČKI DODACI mogu biti KISELI SiO2 – kremeni pijesak ili silicijev dioksid dodaje se ako je ruda bazična tj.
Ako sadrži CaCO3 ili MgCO3.
Ako je ruda kisela tj. Ako sadrži SiO2 ili SILIKATE dodaju se bazični dodaci tj. CaCO3 ili MgCO3.
U KEMIJSKOJ REAKCIJI SUDJELUJU SVE NEČISTOĆE (jalovina) PRISUTNE U SIROVINI. PROCES U
VISOKOJ PEĆI može se prikazati jednadžbama:
C(s) + O 2 (g) → CO 2 (g) , ∆H < 0 ⇒ C i CO SU REDUCENSI!
CO 2 (g) + C(s) → 2CO(g) , ∆H > 0
Fe 2 O 3 (s) + 3CO(g) → 2Fe(l) + 3CO 2 (g)
sirovo željezo
8 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
+2 0 +2
2CO(g) C(s) + CO2(g)
U gornjim dijelovima peći CO disproporcionira u CO2 i C :
DISPROPORCIONIRANJE u kojem ISTI atom OKSIDIRA i REDUCIRA.
FINO RASPRŠENI ugljik C veže se u SPOJ CEMENTIT Fe3C.
GROTLENI PLINOVI – vruća smjesa plinova 200oC, izlazi na VRHU PEĆI: N2, CO, CO2, H2 .
}
Fe( s ) + H 2 SO4 ( konc.) NEMA REAKCIJE nastaje ZASTITNI OKSIDNI SLOJ koji SE NE OTAPA U KISELINI .
H 2 SO4 ( konc.) OKSIDANS ( jaki ) slijedi PASIVIZACIJA ZELJEZA !!! ZATO SE H 2 SO4 ( konc.) moze
prevoziti u celicnim spremnicima
Fe( s ) + HNO3 ( raz.) PASIVIZIRA kao i s H 2 SO4 (konc.)
Fe( s ) + HNO3 ( konc.) PASIVIZIRA kao i s H 2 SO4 ( konc.)
Fe se zbog poboljšanja FIZIKALNIH I KEMIJSKIH svojstava LEGIRA. Fe sa ŽIVOM NE STVARA legure. Živa
jedino sa željezom ne stvara legure (slitine). Legure ŽIVE zovu se AMALGAMI (Ag/Hg – PLOMBA za zube).
ČELIK – slitina Fe sa 0.05 do max. 1.7% C (obični čelik).
SLITINE – su ČVRSTE OTOPINE DVAJU ILI VIŠE METALA.
OSIM metala slitine mogu sadržavati i nemetale npr. C ili P.
LEGIRANI ČELICI – SADRŽE VIŠE OD 5% Ni, Mn, Si, Cr.
RUDE BAKRA:
• HALKOPIRIT CuFeS2
• HALKOZIN Cu2S
• KUPRIT Cu2O
• MALAHIT Cu(OH)2·CuCO3 ili Cu2(OH)2CO3
9 Pripreme
provided by www.perpetuum-lab.com.hr za razredbene ispite
PROIZVODNJA BAKRA
Cu se može dobiti REDUKCIJOM OKSIDNIH ILI SULFIDNIH RUDA. Iz oksidnih RUDA Cu se proizvodi
REDUKCIJOM pomoću koksa pri visokoj temperaturi: Cu 2 O + Cu → CO + Cu − sirovi bakar
IZ HALKOPIRITA – ruda se prži na zraku, a pojednostavljeni proces se može prikazati jednadžbama:
SIROVI Cu sadrži oko 5% nečistoće Fe, Zn, Pb, As, Ag, Au, Si i drugih.
ČISTI Cu dobiva se ELEKTROLIZOM sirovog Cu. ELEKTROLIT je VRUĆA KISELA OTOPINA bakrovog(II)
sulfata.
Pri elektrolizi Fe, Zn i Cu se OKSIDIRAJU U Fe2+, Zn2+, Cu2+ i odlaze u ELEKTROLIT. Ag i Au se ne oksidiraju
(zbog EO-pozitivan) i ostaju u ANODNOM MULJU.
Na katodi se od nastalih iona prvi reducira Cu2+ (zbog pozitivnijeg EO) – jači reducensi Fe, Zn ostaju u otopini u obliku
Fe2+, Zn2+.
⇒ PRI ELEKTROLIZI NA KATODI SE UVIJEK IZLUČI SLABIJI REDUCENS A NA ANODI SE UVIJEK
IZLUČI SLABIJI OKSIDANS.
Zadatak
U katodnom prostoru nalaze se Cu2+ i Ag+, a u anodnom Cl- i F- . Što će se izlučiti na: a) katodi, b) anodi (napisati
jednadžbe!)
Cu − e − → Cu + − e − → Cu 2+
3d10 4s1 [Ar ] 3d10 [Ar ] 3d 9 [Ar ]
Cu 2+
H3N NH 3
10
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
METAL čiji je E0 negativniji od E0 bakra ISTISKUJE BAKAR iz njegovih SOLI:
Fe + CuO → FeO + Cu
Cu + ZnSO 4 nema reakcije
Zn + CuSO 4 → ZnSO 4 + Cu
Fe + CuSO 4 → FeSO 4 + Cu modra galica se ne može držati u Fe spremniku zbog ove reakcije
Cu + FeSO 4 nema reakcije
⇒ Cu + Fe3+ → Cu 2+ + Fe 2+
+ 0.337 V + 0.77 V
Cu REAGIRA S KISELINAMA koje imaju OKSIDACIJSKO DJELOVANJE tj. Kiseline koje osim vodika sadrže i
element koji bakar može REDUCIRATI:
LEGURE BAKRA:
MJED ILI mesing – je ČVRSTA OTOPINA CINKA (do 39%) u BAKRU (nije bakra u cinku, bakra ima više –
otapalo). Lako se obrađuje, provodi el. struju i toplinu, otporna na koroziju. Na mjednim kvakama nema bakterija.
BRONCA – legura bakra i kositra (Sn), uz dodatak P, Si, Al. Ima veliku tvrdoću, čvrstoću i otpornost na koroziju.
ALUMINIJ – Al – 3s23p1
Al je najrasprostranjeniji metal u zemljinoj kori, otkriven početkom 19.st.
FIZIKALNA SVOJSTVA ALUMINIJA – srebrnobijeli metal, sjajan, male tvrdoće, ρ = 2.7 gcm −3 (laki metal) , vrlo
čvrst i jako rastezljiv. Dobar vodič el. struje i topline. Kristalizira u plošnocentriranoj kocki. Otporan na koroziju jer se
pasivizira slojem oksida: 4Al + 3O 2 → 2Al2 O 3 − pasivizira
11
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Reakcije s lužinama – reagira s lužinama dajući ALUMINATE i vodik:
AMFOTERNOST – Al, Al2O3 i Al(OH)3 reagiraju s KISELINAMA i LUŽINAMA pa zato kažemo da imaju
amfoterna svojstva.
DOBIVANJE ALUMINIJA
NEMA ALUMINIJA ELEMENTARNOG U PRIRODI.
RUDE:
• BOKSIT - Al2 O 3 ⋅ XH 2 O
BOKSIT JE SMJESA MINERALA BEMITA AlO(OH) i HIDRARGILITA Al(OH)3.
Boksit sadrži i primjese minerala željeza, silicija, titanija i drugih. Crvenosmeđa boja potječe od Fe 2 O 3 ⋅ H 2 O -
hidratizirani oksid.
Zbog visoke tt glinice (2050OC) glinici se dodaje kriolit Na3AlF6, da se snizi talište taljevine. Ako je maseni udio Al2O3
5-7% talište smjese snizi se na 950OC.
ANODA i KATODA su od GRAFITA – C
Al2 O3 ( s ) ⎯⎯
∆
→ 2 Al 3 + + 3O 2 −
⊕ A 2O 2 − − 4e − → O2 / ⋅ 3
K Al 3+ + 3e − → Al /⋅ 4
6O 2 − − 12e − → 3O2
4 Al 3+ + 12e− → 4 Al
6O 2 − + 4 Al 3+ → 3O2 + 4 Al − sirovi Al
12
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Reakcija anode i kisika (anoda se troši).
3C(s ) + O 2 (g ) → 3CO 2 (g )
ČISTI Al čistoće 99.99% dobiva se elektroliznom rafinacijom pri čemu se dobije RAFINAL.
PRIMJENA Al
Zadatak
TERMIT je smjesa PRAHOVA Al i Fe2O3. Koristi se za zavarivanje tramvajskih pruga. Zagrijavanjem smjese Al izgara
u Al2O3.
Jednadžba: 2Al(s ) + Fe 2 O 3 (s ) → Al 2 O 3 (s) + 2Fe(s ) , ∆H < 0
Na čemu se temelji ova reakcija?
LEGURE Al:
• MAGNALIJ 10-30% Mg
• DURALUMINIJ Cu 2.5-5.5%
Mg 0.5-2%
Mn 0.5-1.2%
Si 0.2-1%
KORUND – Al2O3 mineral, nastaje dehidratacijom boksita. DRAGO kamenje na bazi korunda: rubin crveni, safir plavi,
topaz žuti, smaragd zeleni, ametist ljubičasti.
ELOKSACIJA – elektrolitičko nanošenje oksida na Al i legure aluminija u svrhu zaštite od korozije.To je ANODNA
OKSIDACIJA. Elektrolit je H2SO4(aq).
Jednadžba eloksacije: 4Al + 3O 2 → 2Al2 O 3
VODIK – H2 – 1s1
Vodik se proučava posebno jer se po svojstvima razlikuje od ostalih elemenata. Od alkalijskih metala vodik ima veću Ei
i elektronegativnost a od halogenih elemenata manju Ea i elektronegativnost.
NAJRASPROSTRANJENIJI je element u svemiru.
Ima ga malo slobodnog, ali je najzastupljeniji element u mnogobrojnim spojevima – HIDRIDIMA. Vodik je organogeni
element uz C, O, N.
IZOTOPI VODIKA
ρ(zrak ) Mr (zrak ) 29
Vodik je plin bez boje, okusa, mirisa, neotrovan, lakši od zraka 14.5 puta: = = = 14.5
ρ(H 2 ) Mr (H 2 ) 2
Dvoatomna molekula H2. Duljina veze H-H je 74 pm. Vodik ima najčvršću jednostruku kovalentnu vezu jer je to
najkraća kovalentna veza. Za njezino kidanje potrebno je utrošiti 436 KJmol-1: H 2 (g ) → 2H(g ) . Atomni (nascentni)
vodik je mnogo REAKTIVNIJI od molekule H2.
2H 2 (g ) + O 2 (g ) → 2H 2 O(g) - reakcija je vrlo spora. Na poveišenoj temperaturi reagiraju eksplozivno (prasak).
13
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
DOBIVANJE VODIKA
A Laboratorijska metoda
1. U KIPPOVOM aparatu: Zn(s) + 2HCl(aq) → ZnCl 2 (aq) + H 2 (g)
U Kippovom aparatu mogu se dobiti CO2 i H2S.
CaCO3 (s) + 2HCl(aq) → CaCl 2 (aq) + H 2 O(l) + CO 2 (g)
FeS(s) + 2HCl(aq) → FeCl2 (aq) + H 2S(g ) − vrlo otrovan plin
2. Elektroliza: kiselina, lužina, vode, vodenih otopina soli čiji je kation iz I, II grupe PSE, Al, Mn, i drugi metali
čiji je EO manji od –0.83V.
B Industrijsko dobivanje
1. Elektroliza vode
2. Iz vode redukcijom s koksom C: C + H 2 O → H 2 + CO − vrlo otrovan
∆
3. Katalitičkim raspadom ugljikovodika: CH 4 ⎯⎯→ C + 2H 2
4. Nepotpuno spaljivanje ugljikovodika: C 4 H10 + 2O 2 ⎯kat
⎯→ 4CO + 5H 2
+2 -2 0 0 +1 -2
VODIK KAO REDUCENS: CuO(s) + H 2 (g) → Cu (s) + H 2 O(g )
UPORABA H2
Za sintezu NH3 i CH4 za hidrogeniranje ulja i drugih organskih spojeva, kao gorivo, za punjenje balona jer ima malu
masu 14.5 puta lakša od zraka.
⇒ Radioaktivne čestice:
α − čestice - jezgra helija 42 H 2 +
β − čestice - elektroni iz jezgre jer se neutron raspada na proton, elektron i neutrino: n 0 → p + + e − + neutrino
γ − čestice - elektromagnetsko zračenje vrlo kratkih valnih duljina
NEUTRINO – subatomska čestica bez električnog naboja i veoma male mase, manje od stotog dijela mase elektrona.
Nastaje pri β raspadu.
Raste reaktivnost
HALIDI – spojevi s halogenim elementima ili HALOGENIDI.
F2 – NAJJAČI OKSIDANS. Halogeni elementi spajaju se međusobno kao i sa svim elementima OSIM He, Ne, Ar.
F2 reagira sa Kr i Xe [KrF2 , XeF2 , XeF4 , XF6 ] .
TALIŠTE raste od F2 do I2.
Vrelište raste od F2 do I2. vidi stranicu 13.
Gustoća raste od F2 do I2.
Koeficijent elektronegativnosti raste od joda do fluora (4.0).
EO raste od joda do fluora.
Oksidacijski broj –1. Svi osim fluora mogu imati oksid. broj: I, III, V, VII.
RASPROSTRANJENOST – najrasprostranjeniji je KLOR.
14
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
MINERALI HALOGENIH ELEMENATA:
• HALIT NaCl
• SILVIN KCl
• KARNALIT KCl·MgCl2·6H2O
• KRIOLIT Na3AlF6
• FLUORIT CaF2
• KLORIT CaCl2
• APATIT Ca5Cl(PO4)3, Ca5F(PO4)3
KLOR
Biogeni element (npr. HCl u želucu). NEMA ga slobodnog u prirodi kao ni ostalih elemenata.
Plin žuto zelene bojem gustoće 2.5 puta veće od zraka, oštar bockajući miris, vrlo otrovan, nadražuje sluznicu dišnih
organa. Volumni udio 0.1% klora nakon nekoliko udisaja može biti smrtonosan.
SPOJEVI KLORA
15
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
δ+ δ−
HALOGENOVODICI: HX(g) - PLINOVI topljivi u vodi (dipoli) daju kiselinu: HF, HCl, HBr, HI
HX(g) + H 2 O(l) → H 3O + + X − (aq)
DOBIVANJE KLORA
1. Laboratorijski iz spojeva koji sadrže klor, HCl(konc.) uz jake oksidanse.
a) U kiselom se mangan iz +7 reducira u +2:
+7 +2
16 HCl( konc.) + 2 KMnO 4 (s ) → 5Cl 2 (g ) + 2MnCl 2 ( aq ) + 2KCl( aq ) + 8H 2 O
SVI HALOGENI ELEMENTI mogu se dobiti elektrolizom vodenih otopina halogenida osim FLUORA jer on
OKSIDIRA KISIK IZ VODE:
2F2 (g) + 2H 2 O(l) → O 2 (g) + 4HF(g ) − jaci oksidans istiskuje slabiji
4HF(g) + SiO 2 (s) → SiF4 (s) + 2H 2 O(l) − HF nagriza (jetka) staklo pa se HF ne može čuvati u staklenoj nego u plasticnoj bocici.
CaF2 (s) + H 2SO 4 (razrij.) → CaSO 4 (s) + 2HF(g ) − nastajanje HF
OKSOKISELINE KLORA:
+1 +1 -2
• HClO hipoklorasta JAKOST KISELINE RASTE S PORASTOM BROJA ATOMA KISIKA!
+1 +3 -2
• HClO2 klorasta
+1 +5 -2
• HClO3 klorna
+1 +7 -2
• HClO4 perklorna
Oksidacijski broj klora: -1, +1, +3, +5, +7 (FLUOR SAMO –1).
Zadatak
Industrijski se Cl2 može dobiti katalitičkom oksidacijom HCl s O2 (Deakonov postupak):
4HCl(g ) + O 2 (g ) ⎯⎯→
←
2H 2 O(g ) + 2Cl 2 (g ), ∆H < 0 . Najviše klora može se dobiti (odaberi točan odgovor):
a) visoka t i visoki p
b) visoka t i niski p
c) niska t i visoki p
d) niska t i visoki p
Zadatak
I2 se može dobiti prema jednadžbi:
2 NaI(s) + 3H 2SO 4 (raz.) + MnO 2 (s) → I 2 (s) + 2 NaHSO 4 (aq) + MnSO 4 (aq) + 2H 2 O(l)
Odredi oksidans i reducens!
16
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Primjer
Jodna tinktura je:
a) otopina joda u vodi (W(I2)=1%)
b) otopina joda u alkoholu (W(I2)=1%)
Primjer
Perklorna kiselina nastat će otapanjem u vodi:
a) Cl2O7
b) Cl2
KISIK – O – 2s22p4
Po rasprostranjenosti TREĆI u svemiru iza H2 i He, DRUGI je u atmosferi a PRVI u Zemljinoj kori. VOLUMNI udio u
zraku je 21%.
DOBIVANJE KISIKA
I. Laboratorijsko dobivanje:
1. Iz spojeva bogatih kisikom:
∆
2KMnO 4 (s) ⎯⎯→ K 2 MnO 4 (s) + MnO 2 (s) + O 2 (g)
kalijev manganat
∆ , MnO 2
2KClO3 (s) ⎯⎯⎯⎯→ 2KCl(s) + 3O 2 (g )
∆
2KNO3 (s) ⎯⎯→ 2KNO 2 (s) + O 2 (g )
∆
2BaO 2 (s) ⎯⎯→ 2BaO(s) + O 2 (g)
MnO
2H 2 O 2 (aq) ⎯⎯⎯2 → 2H 2 O(l) + O 2 (g)
∆
2HgO(s) ⎯⎯→ 2Hg (l) + O 2 (g )
2. Elektroliza vode uz dodatak elektrolita koji ne sudjeluju u elektrolizi: KNO3, Na2SO4, H2SO4,
Na2CO3.
II. Industrijsko dobivanje kisika:
1. Elektroliza: H2O, vodenih otopina soli čiji je anion složen, lužina, kiselina čiji je anion složen.
2. Frakciona destilacija zraka Lindeovim postupkom.
17
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
KEMIJSKA SVOJSTVA KISIKA
-
O O O
rezonantni hibrid
DOBIVANJE O3
Laboratorijska metoda:
O 2 (g) ⎯⎯
←
→ 2O(g) , ∆H > 0
1. U ozonizatoru:
2O 2 (g) + 2O(g) → 2O3 (g) , ∆H < 0
2. 2KMnO4 + H2SO4(konc) → K2SO4 + Mn2O7 + H2O
Mn2O7 → 2MnO2 + O3
Ima kiseli karakter i disocira u 2 stupnja. To je bezbojna tekućina koja se s vodom miješa u svim omjerima.
+1 -1 +1 -2 0
MnO
2 H 2 O 2 (aq ) ⎯⎯⎯2 → H 2 O( l) + O 2 ( g ), ∆H < 0 − DISPROPORC IONIRANJE
Iz ove reakcije može se zaključiti da je H2O OKSIDANS I REDUCENS.
H 2O 2 (aq) + 2KI(aq) + H 2SO 4 (razrij.) → I 2 (s) + K 2SO 4 (aq) + 2H 2 O(l)
oksidans reducens
5H 2O 2 (aq) + 2KMnO 4 (aq) + 3H 2SO 4 (razrij.) → K 2SO 4 (aq) + 2MnSO 4 (aq) + 8H 2 O(l) + 5O 2 (g)
reducens oksidans
H2O2 je jak stanični otrov. Razgrašuje ga enzim KATALIZA kojeg ima u jetri.
Zadatak
Koji od spojeva su peroksidi: BaO, BaO2, H2O2, Na2O2, Na2O, RbO2, CsO2?
Zadatak
Cinkov oksid je amfoteran. Napiši jednadžbe koje pokazuju to svojstvo.
ZnO + 2H + → Zn 2 + + H 2 O
ZnO + 2OH − + H 2 O → [Zn (OH) 4 ]2 −
Zadatak
Koji su produkti elektrolize: H2SO4 (razrij.), Na2CO3(aq), HCl(aq), KOH(aq)?
18
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
SUMPOR – S – 3s23p4
Sumpor je krutina, svjetložute boje. Netopljiv u H2O i C2H5OH a topljiv u nepolarnim otapalima CCl4 i CS2, C6H5 –
CH3 – toluen.
STRUKTURA – prstenasta, S atomi povezani jednostrukom kovalentnom vezom. Ima oko 30 alotropskih modifikacija,
na sobnoj temperaturi su stabilne ROMPSKA I MONOKLINSKA.
ROMPSKI S MONOKLINSKI S uz temperaturu 95,5oC
Ako se S zagrije do tv i naglo ohladi nastaje manje postojana plastična modifikacija ili AMORFNI S (bez oblika).
UPORABA – medicina, proizvodnja H2SO4, proizvodnja žigica, vulkanizacija gume, proizvodnja CS2, organske boje.
SPOJEVI SUMPORA
S je kemijski reaktivan element, ali manje od kisika. Na povišenoj temp. reagira izravno s mnogim metalima pri čemu
nastaju SULFIDI, u kojima je oksidacijski broj sumpora –2. Sumpor može imati oksidacijski broj –2, +2 (u SF2, dipol
sličan H2O), +4, +6 jer S ima d-orbitale.
Struktura H2S:
2δ −
+1 -2 S
H 2S δ+
H
δ+
H
H2S – plin, vrlo otrovan, neugodna mirisa (trula jaja), bezbojan. Dobiva se u Kippovom aparatu. Topljiv u H2O:
H 2S(g) + H 2 O(l) → H 2S(aq) - slaba sumporovodična kiselina. Daje dvije vrste soli: sulfide i hidrogensulfide
( Na 2S, NaHS ).
H2S je REAGENS u ANALITIČKOJ KEMIJI jer s ionima teških metala daje karakteristično obojene NETOPLJIVE
SULFIDE, TALOGE.
Hg 2 + (aq) + S2 − (aq) → HgS(s), crni talog
Cd 2 + (aq) + S2 − (aq) → CdS(s), žuti talog
2Sb 3 + (aq) + 3S2 − (aq) → Sb 2S3 (s), narandžasti talog
Zn 2 + (aq) + S2 − (aq) → ZnS(s), bijeli talog
2Ag + (aq) + S2 − (aq) → Ag 2S(s), crni talog
Pb 2 + (aq) + S2 − (aq) → PbS(s), crni talog
MINERALI SUMPORA:
• PIRIT FeS2
• SFALERIT ZnS
• HALKOPIRIT CuFeS2
• GALENIT PbS
• CINABARIT HgS
• SADRA CaSO4·2H2O
O O O
-
SO3 – lako hlapljiva tekućina koja ne temp. nižoj od 16.8OC prelazi u duge, ledu slične kristale. Može nastati
oksidacijom SO2:
SO 2 (g) + O 2 (g ) → SO 3 (g ), ∆H < 0, t v (SO 3 ) = 44.8o C
19
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Struktura:
- -
O O O
++
++
++
S S S
O O O O O O-
- - -
SO3 je nepolaran i slabo topiv u vodi.
SO 3 (g ) + H 2 O(l) → H 2SO 4 (aq)
SO3 uzrokuje kisele kiše. -
O
SUMPORNA KISELINA – H2SO4 - ++
O S O
H2SO4 je najvažniji spoj sumpora a i najvažnija kiselina. H O H
H2SO4 – uljasta tekućina, bezbojna, gusta, vrlo higroskopna.
H2SO4 – konc. Slabo ionizira, dodatkom H2O ionizacija se povećava.
RAZRJEĐIVANJE H2SO4: KUV a ne VUK, ∆H < 0 .
PROIZVODNJA H2SO4
Proizvodi se U TRI FAZE – KONTAKTNI POSTUPAK
1. dobivanje SO2: S(s) + O 2 (g) → SO 2 (g)
4FeS2 (s) + 11O 2 (g) → 2Fe 2 O 3 (s) + 8SO 2 (g)
2. Katalitička oksidacija SO2 u SO3:
V O ili Pt
2SO 2 (g) + O 2 (g) ⎯⎯ ⎯⎯
2 5
⎯→ 2SO 3 (g ), ∆H < 0
3. Apsorpcija SO3 u H2SO4(konc):
SO 3 (g ) + H 2SO 4 (konc) → H 2S2 O 7 (l) - PIROSULFATNA ili OLEUM (DIMEĆA kiselina)
Da bi se dobila 98% H2SO4 pirosulfatna kiselina se razrjeđuje:
H 2S2 O 7 + H 2 O → 2H 2SO 4
SVOJSTVA H2SO4:
1. RAZRIJEĐENA SUMPORNA KISELINA
H2SO4(raz) djeluje kao kiselina.
Razrijeđena H2SO4 reagira samo sa metalim čiji je EO negativniji od vodika – ISTISKIVANJE VODIKA.
Fe(s) + H 2SO 4 (razr) → FeSO 4 (aq) + H 2 (g)
2. KONCENTRIRANA SUMPORNA KISELINA
• oksidacijsko svojstvo:
Vruća H2SO4(konc) je OKSIDANS i reagira s metalima pozitivnog EO osim Pt i Au
Al + H 2SO 4 (konc)
+6 +4
Cu (s) + 2H 2SO 4 (konc) → CuSO 4 (aq) + SO 2 (g ) + 2H 2 O
Ag(s) + H 2SO 4 (konc)
Zn(s) + H 2SO 4 (konc)
• dehidratacijsko djelovanje:
C12 H 22 O11 (s) ⎯H⎯2SO
⎯4 (⎯
konc )
⎯→12C + 11H 2 O, H 2SO 4 oduzima H 2 O iz secera a secer karbrbonizira (pougljeni)
• higroskopnost:
H 2SO 4 konc. veže vodu na sebe pa se koristi kao sredstvo za sušenje u eksikatorima.
20
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
UPORABA H2SO4
Za dobivanje umjetnih gnojiva, boja, pigmenta, sapuna, deterdženata, lijekova, plastičnih masa, metalurgija, eksplozivi,
boje za tekstil, insekticidi, elektrolit u Pb-akumulatoru.
Zadatak
H2SO4(konc) ostala je otvorena na zraku. Nakon izvjesnog vremena (odaberi točan odgovor):
a) volumen kiseline se smanjio
b) volumen kiseline se povećao
c) volumen kiseline ostaje isti
d) ništa nije točno
⇒ H 2 SO 5 peroksomonosumporna kiselina
H 2 S 2 O 8 peroksodisumporna kiselina
Zadatak
Napiši hidride halkogenih elemenata. Koji hidrid ima najviše vrelište, zašto?
Zadatak
Prikaži disocijaciju vodikovog peroksida. Daj naziv kiselinskim ostacima.
Zadatak
Odredi oksidacijski broj S u sljedećim molekulama: SCl2, S8, SO3, H2S. SO2. Koji od spojeva može biti samo oksidans
ili samo reducens, a koji oboje?
Zadatak
U kojoj reakciji H2SO4 djeluje kao oksidans a u kojoj kao dehidratacijsko sredstvo?
a) H 2SO 4 + CaCO 3 → CaSO 4 + CO 2 + H 2 O
H 2SO 4
b) C 6 H12 O 6 ⎯⎯ ⎯
⎯→ 6C + 6H 2 O
c) 2H 2SO 4 + Cu → CuSO 4 + SO 2 + 2H 2 O
HIDRIDI:
• NH3 – amonijak
• PH3 – fosfin
• AsH3 – arsin
• SbH3 – stibin
• BiH3 – bizmutin
21
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Na sobnoj temperaturi svi su PLINOVI. Otrovni su svi osim NH3.
Oblik molekule – KRNJA piramida.
Najviše vrelište ima NH3 – vodikove veze.
OKSIDI:
Stvaraju okside: KISELE – N, P, As, Sb i BAZIČNE – bizmut Bi2O3
DUŠIK – N – 2s22p3
BIOGENI ELEMENT.
ELEMENTARAN – u zraku ga ima njaviše, ϕ = 78% volumni udio, w ( N 2 ) = 75.51% maseni udio
MINERAL – NaNO3 – čilska salitra
DOBIVANJE N2
1. LABORATORIJSKO DOBIVANJE N2
⎧⎪ NaNO 2 (zas) + NH 4Cl(zas) → NH 4 NO 2 (s) + NaCl(s)
Iz amonijeva NITRITA: ⎨ ∆
⎪⎩ NH 4 NO 2 (s) ⎯⎯→ N 2 (g ) + 2 H 2 O
2. INDUSTRIJSKO DOBIVANJE N2
FRAKCIONOM DESTILACIJOM ZRAKA KAO I O2
AMONIJAK – NH3
Uz H2SO4 najvažniji produkt kemijske industrije. Dobiva se po HABER-BOSCHOVOM POSTUPKU –
KATALITIČKA sinteza iz SINTEZNIH PLINOVA H2 i N2, 3:1
Industrijski:
3H 2 (g ) + N 2 (g ) ⎯⎯→ 2 NH ( g ), ∆H < 0, K =
[NH 3 ]2 , ZDM
← 3 p
[N 2 ][H 2 ]3
O
Uvjeti: t = 550 C, p = 150-400 bar, katalizator Fe + Al2O3 (Al2O3 je PROMOTOR – pomaže katalitički proces)
NH3 se vrlo lako ukapljuje jer je dipol, t = – 330C. Zbog toga se u procesu sinteze vrlo lako odvaja od plinova H2 i N2.
Iz NH4Cl :
2 NH 4 Cl(s) + CaO(s) ili Ca (OH )2 → 2 NH 3 (g ) + CaCl 2 (s) + H 2 O(g)
JAČA BAZA ISTISKUJE SLABIJU IZ NJEZINE SOLI.
Ili: NH 4 Cl(s) + NaOH(s) → NH 3 + NaCl + H 2 O
NH3 je bezbojan plin, oštra mirisa, eksplozivan, izrazito dobro topljiv u H2O jer je dipol:
NH 3 + H 2 O → NH 4 OH, SLICNO OTAPA SLICNO
22
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
AMONIJEVE SOLI
Uglavnom kao mineralno gnojivo.
∆
NH 3 (g)+HCl(aq) ↔ NH 4 Cl(s), sublimacija: NH 4 Cl(s) ⎯⎯ → NH 3 (g) + HCl(g) - nastaje novi spoj
NH 3 (g) + HNO3 (aq) → NH 4 NO3 (s)
2NH 3 (g) + H 2SO 4 (aq) → ( NH 4 )2 SO 4 (s)
NH3 je REDUKCIJSKO SREDSTVO. Na visokoj temperaturi može REDUCIRATI neke metalne okside do elemenata:
+2 -2 -3 +1 0 0 +1 -2
3CuO(s) + 2 NH 3 (g) → 3Cu (s) + N 2 (g) + 3H 2O(l)
Uz NH3 najvažniji spoj dušika. Jaka je kiselina, jaki oksidans, zbog čega pasivizira neke metale, jer stvara zaštitni sloj
oksida.
Fe + HNO3 (konc) nema reakcije
Fe + HNO3 (raz) nema reakcije
3Cu(s) + 8HNO3 (raz.) → 3Cu ( NO3 )2 + 2NO(g) + 4H 2 O(l)
Cu(s) + 4HNO3 (raz.) → Cu ( NO3 )2 + 2NO 2 (g) + 2H 2 O(l)
Al + HNO3 (konc) nema reakcije
Al + HNO3 (raz.) nema reakcije
Ag + HNO3 (konc.) → AgNO3 + NO 2 + H 2 O - riješi redoks
Ag + HNO3 (raz.) → AgNO3 + NO + H 2 O - riješi redoks
Zn + HNO3 (konc.) nema reakcije
Zn+HNO3 (raz.) nema reakcije
23
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
NITRIFICIRANJE – Specifične vrste bakterija oksidiraju amonijeve soli u nitrite, tja se proces zove NITRIFIKACIJA.
Prelaženje NO −2 i NO 3− redukcijom u N2 koji se ponovno vraća u zrak zove se DENITRIFIKACIJA, zbiva se u tlu.
UPORABA HNO3
Dobivanje nitrata, nitriranje organskih spojeva npr. TNT i nitroglicerin, u industriji boja, mineralnih gnojiva i
farmaceutskoj industriji.
AZIDNA KISELINA
1
−
3
(Dušikovodična kiselina)
FOSFOR – P – 3s23p3
P je jedini element 15 skupine PSE kojeg u prirodi NEMA elementarnog, nalazi se u stijenama u sastavu mnogih
minerala.
MINERALI:
• FOSFORIT Ca 3 (PO 4 )2
• KLORAPATIT Ca 5 Cl(PO 4 )3
• FLUORAPATIT Ca 5 P(PO 4 )3
• HIDROKSIAPATIT Ca 5 OH(PO 4 )3
DOBIVANJE FOSFORA
P se dobiva iz fosforita redukcijom sa koksom uz SiO2 na 1300-1450OC.
2Ca 3 (PO 4 )2 + 6SiO 2 + 10C ⎯⎯→
∆
6CaSiO 3 + 10CO + P4 (g)
- O
H O: H
:
24
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
H3PO4 je srednje jaka kiselina, nije otrovna, bez boje, okusa i mirisa, kristalna tvar, miješa se s H2O u svim omjerima.
SOLI:
• H 2 PO −4 dihidrogenfosfatni ion, Ca (H 2 PO 4 )2 - topljiv u vodi
• HPO 24− hidrogenfosfatni ion, CaHPO 4 - topljiv u vodi
• PO 34− fosfatni ion, Ca (PO 4 ) 2 - NETOPLJIV u vodi
Upotreba – za obradu metalnih površina (korozija), za zakiseljavanje bezalkoholnih pića npr. Coca-Cole i neke piva.
BIOGENI ELEMENTI: Na, K, Ca, Mg, Fe, Co, Zn, Mo, Cu, Mn, Si, F, Mo, N, O, S, P.
MINERALNO GNOJIVO NPK iskazuje maseni omjer N:P2O5:K2O. Taj se omjer zove FORMULACIJA GNOJIVA.
Zakon minimuma ili Liebigovo pravilo glasi: «Razvoj biljaka ovisi o elementu kojeg u tlu ima najmanje.»
UGLJIK – C – 2s22p2
ALOTROPSKE MODIFIKACIJE dijamant, grafit, fuleren te amorfni ugljik (nije alotropska modifikacija). Dijamant
je metastabilna modifikacija koja spontano i vrlo polagano prelazi u stabilnu modifikaciju grafit. Dakle grafit je
stabilniji od dijamanta ali je veća ENTROPIJA (nered) u grafitu jer ima delokalizirane elektrone.
DIJAMANT – tetraedar, nema slobodnih e − , izolator, najtvrđi prirodni mineral, najveća toplinska vodljivost, visoko
talište i vrelište, netopljiv u svim otapalima, ρ = 3.51gcm −3 . Kristalizira u plošnocentrirnoj elementarnoj ćeliji (ima 8
atoma ugljika)
GRAFIT – slojevita struktura međusobno sastavljenih pravilnih šesterokuta, slojeve povezuju slabe Van der Waalsove
sile, sivo srebrne pa do crne boje, mekan, dobar vodič topline i struje, pri visokim temperaturama i atmosferskom tlaku
sublimira, topljiv u metalima, ρ = 2.26 gcm −3
FULEREN – C60, sastoji se od 12 peterokuta i 20 šesterokuta. Sličniji je dijamantu (izolator, izrazito tvrd). Ako mu se
doda malo K, Rb ili Cs postaje supravodljiv (vodič bez otpora).
25
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
SPOJEVI UGLJIKA
CO – ugljikov monoksid:
δ+ δ−
CO :C ≡ O :
nastaje nepotpunom oksidacijom (gorenje):
2C + O 2 → 2CO, ∆H < 0
CO je vrlo otrovan plin, bez boje i mirisa, lakši od zraka, slabo topljiv u vodi, neutralni oksid (ne reagira s H2O), gori
2CO + O 2 → 2CO 2 . KORISTI SE KAO REDUCENS u metalurgiji za dobivanje metala iz oksidnih ruda:
2CO → CO 2 + C − visoka peć . Dobiva se u smjesi s drugim plinovima kao generatorski i vodeni plin:
2C + 4 N 2 + O 2 → 2CO + 4 N 2
z r a k generatorski plin
→ vodeni i generatorski plin su gorivo!!!
C + H 2 O → CO + H 2
vodeni plin
CO gori: 2CO + O 2 → 2CO 2
CO2 – DOBIVANJE
1. SODA + HCl: Na 2 CO 3 + 2HCl → 2 NaCl + H 2 O + CO 2
2. U Kippovom aparatu: CaCO 3 + 2HCl → CaCl 2 + H 2 O + CO 2
⎧CaCO3 ⎯⎯⎯⎯
0
≈ 1000 C
→ CaO + CO 2
⎪⎪
≈ 18000 C
3. Termička disocijacija karbonata: ⎨ Na 2 CO3 ⎯⎯⎯⎯ → Na 2 O + CO 2
⎪ ≈ 4690 C
⎪⎩MgCO3 ⎯⎯⎯⎯ → MgO + CO 2
DOKAZIVANJE CO2:
SVOJSTVO CO2
CO2 je plin bez boje i mirisa, NE GORI, NE podržava gorenje. Teži je od zraka, ubraja se u zagušljivce. Koristi se za
O
−57.6 C
gašenje požara. CO2(s) je SUHI LED CO 2 (g ) ←⎯ ⎯⎯→ CO 2 (s) . Koristi se za čuvanje namirnica. CO2 je dobro
topljiv, ali kemijski slabo reagira, otopina je kisela:
CO 2 + H 2 O → H 2 CO 3 − slaba kiselina
CO 2 + H 2 O → H 3O + + HCO 3− K1 = 3 ⋅1 ⋅10 −7 moldm −3
HCO 3− + H 2 O + H 3O + + CO 32− K 2 = 4 ⋅ 6 ⋅10 −11 moldm −3
H2CO3 daje dvije vrste SOLI: hidrogenkarbonate KHCO3 i karbonate K2CO3. Otopine soli su slabo bazične.
∆
Termička disocijacija: 2 NaHCO3 ⎯⎯→ Na 2 CO 3 + H 2 O + CO 2
Nasuprot hidrogenkarbonatima svi su karbonati osim alkalijskih SLABO TOPLJIVI U VODI.
K2CO3 se zove POTAŠA.
KARBIDI
Spojevi ugljika s metalima i polumetalima koji imaju MANJU elektronegativnost, tako da C uvijek ima negativan
Ca 2+ [:C ≡ C: ]2−
oksidacijski broj. Najvažniji su: CaC2
Dobivanje CaC2:
O
−3000 C
CaO + 3C ⎯2000
⎯⎯ ⎯⎯ ⎯→ CaC 2 + CO
CaC2 je ionski spoj, zbog nečistoće sive boje.
CaC 2 + 2H 2 O → Ca (OH) 2 + C 2 H 2 (etin )
26
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
SILICIJEV KARBID – SiC – KARBORUND
SiC je kovalentni karbid. Zbog nečistoća obojen zeleno, žuto, plavo ili crveno.
Dobivanje SiC:
O
− 2000 C
SiO 2 + 3C ⎯1900
⎯⎯ ⎯⎯ ⎯→ SiC + 2CO
SiO 2 − kremeni pijesak
SiC ima izvanredna kemijska i fizikalna svojstva, mehanička, toplinska i električna. Ima veliku tvrdoću, gotovo kao
dijamant. Koristi se za brušenje, poliranje i čišćenje površina čvrstih metala, vatrostalni je materijal.
SILICIJ – Si
U prirodi se NE NALAZI U ELEMENTARNOM stanju već u obliku SiO2 i mnogobrojnih silikata.
RASPROSTRANJENOST – u zemljinoj kori odmah iza kisika (25.7%)
Čisti silicij ima dijamantnu strukturu.
Dobivanje Si:
SiO 2 + 2C → Si + 2CO
Silicij ne reagira s kiselinama a sa lužinama tvori SILIKATE oslobađajući H2:
Si + NaOH + H 2 O → Na 2SiO 3 + 2H 2
SiO2 se u prirodi javlja u 20-ak različitih kristalnih i amorfnih modifikacija. Najpoznatiji je KREMEN ili KVARC.
O O O
KREMEN ⎯870 ⎯⎯ C
→ TRIDIMIT ⎯1470⎯⎯ C
⎯ → KRISTOBALIT ⎯1710 ⎯⎯ ⎯C
→ TALJEVINASiO 2
Gorenavedeni procesi od kremena do taljevine su također reverzibilni.
OPAL – amorfna modifikacija SiO2 koja sadrži 3-21% vode.
DIJATOMEJSKA ZEMLJA – tvar nastala od amorfnog SiO2 iz ljuštura dijatomeja (alge kremenjašice).
KREMEN – tvrd, krt, vrlo visokog tališta. Otporan na djelovanje svih kiselina osim HF:
4HF + SiO 2 → SiF4 + 2H 2 O pa se stoga HF čuva u plastičnim bocama.
SILIKATI
Soli silicijskih kiselina. Izgrađuju gotovo 90% Zemljine kore.
SiO 2 + 2 NaOH → Na 2SiO 3 (l) + H 2 O
natrijev silikat
2SiO 2 + 2 NaOH → Na 2Si 2 O 5 (l) + H 2 O
natrijev silikat
Nastali slikati topljivi su u H2O za razliku od ostalih koji nisu topljivi u vodi, a njihovu vodenu otopinu nazivamo
VODENO STAKLO.
Reakcijom otopine vodenog stakla i HCl nastaje ortosilicijska kiselina:
Na 2 SiO 3 + 2HCl + H 2 O → H 4 SiO 4 + 2 NaCl
H 4 SiO 4 − ortosilicijska kiselina
Zadatak
Dovrši jednadžbe:
1. CaCO 3 (s) + 2CH 3COOH(aq) → (CH 3COO) 2 Ca (aq) + H 2 O(l) + CO 2 (g ) − jaca kiselina istiskuje slabiju!
2. (CH 3COO) 2 Ca + H 2 CO 3 reakcija ne tece jer slabija kiselina ne može istisnuti jacu!
3. CaSO 4 + H 2 CO 3 reakcija ne tece jer slabija kiselina ne može istisnuti jacu
4. CaCO 3 (s) + H 2SO 4 (aq) → CaSO 4 (s) + H 2 O + CO 2 − jaca kiselina istiskuje slabiju
27
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Djelovanje kiselina na pojedine metale:
Cu Fe Mg Al Ag Zn
HCl ne reagira H2 H2 H2 ne reagira H2
HNO3 (konc) NO2 / ne reagira NO2 /
HNO3 (aq) NO / ne reagira NO /
H2SO4 (konc) SO2 / / ne reagira / /
H2SO4 (raz) H2O H2 H2 H2 / H2
NaOH / H 2 + [Al(OH) 4 ]
H2O / / H2 / / /
Primjer
Topljivost magnezij-hidroksida u vodi iznosi 0,009 g/L. Koliki je produkt topljivosti magnezij-hidroksida u vodi.
Rješenje: Ravnotežu između krutog magnezij-hidroksida i otopine možemo prikazati jednadžbom:
Mg(OH )2 (s) → Mg 2+ (aq) + 2OH − (aq)
Molarna masa magnezij-hidroksida je 58,3 g/mol. Koncentracija zasićene otopine magnezij-hidroksida jest:
c=0,009 g L-1/5,83 g mol-1=1,54·10-4 mol L-1
Koncentracija OH- iona u otopini je dva puta veća od koncentracije Mg2+ iona, pa se za produkt topljivosti magnezij-
hidroskida dobiva:
[
Kpt= [Mg ]2+ OH − ] = (1,54 ⋅10
2 −4
)(
mol L−1 3,08 ⋅10 −4 mol L−1 )
2
= 1,46 ⋅10 −11 mol3 L−3
RAZMISLI I ODGOVORI:
28
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
7. Metalni hidridi su:
a) oksidansi
b) reducensi
8. Paramagnetičnost je posljedica:
a) jednog ili dva nesparena e–
b) sparenih e–
9. Svi halogeni elementi mogu se dobiti elektrolizom vodenih otopina halogenida osim:
a) Br2
b) Cl2
c) I2
d) F2
29
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
19. Dobar reducens nije:
a) CO2
b) CO
c) NH3
d) H2
28. Talište čistog srebra (otapalo) je 961OC. Kk(Ag)=34,5 K kg/mol. Odredi talište legure bakra (otopljena tvar) i
[ ]
srebra ako je maseni udio bakra u leguri 0,2. t t = 825.28o C, T = 1098 K
30
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
32. Pri s.u. 1015 molekula nekog plina zauzima volumen:
a) 3,78x10-20 dm3
b) 0,00373 m3
c) 22,4 m3
d) 1 m3
31
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
44. Koji od nizova pokazuje jačanje oksidativnih svojstava halogenih elemenata:
a) F > Cl > Br > I
b) I > Br > Cl > F
c) F > Br > Cl > I
d) I > C > Br > F
46. U 500 ml neke otopine otopljeno je 2 g NaOH. 100 mL te otopine razrijeđeno je sa 900 ml vode. Koliki je pH
nastale otopine?
a) 4
b) 6
c) 8
d) 10
e) 12
47. Kolika je koncentracija H3O+ u svježoj otopini limunova soka ako je izmjereno da je pH te otopine 2,8. (1.58·10-3
mol dm-3)
48. Ako je stupanj disocijacije H2CO3 17% za prvi stupanj disocijacije kiseline čija je množinska koncentracija 0,1 mol
dm-3. Izračunaj Kc. (2.89·10-3 mol dm-3)
49. 0,131 mol željeza zagrijavanjem reagira sa 6,30 g sumpornog praha. Ef = ? (Empirijska formula)
50. Masa uzorka hidratne soli Na2CO3 x XH2O iznosi 5,72 g. Zagrijavanjem soli masa se smanji za 3,6 g. Kako glasi
empirijska formula spoja? (Na2CO3 · 10H2O)
53. Izračunaj konc. H3O+ u destiliranoj vodi pri t = 370C! (Kw = 2.39·10–14 mol2 dm-6 kod t = 370C)
Zadatak: Učenik je trebao odrediti pH vrijednost određenog broja otopina. Svoja mjerenja je prikazao u sljedećoj
tablici:
OTOPINA A B C D E F G
pH 3 4 7 5 8 9 6
Miješanjem kojih otopina se može dobiti nova otopina koja ima pH jednak pH(C) = 9?
a) A+B
b) D+E
c) E+F
d) A+B+D
e) B+D+G
32
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
STRUKTURNE FORMULE NEKIH ČESTICA
N2O, : N N O:
: :
a)
:O -
: : :
: : :
:O -
+ +
N N
O
:
b) N2O4,
O
:O
: : : : : :
: : :
:O
P O P
c) P2O5, O -
:
O
:O
: : :
:O
+ +
N O N
d) N2O5, O
:
:
O
O O
:O 117 Ili O o
O O
e) O3, Dipol Rezonantni hibrid
[:N N N: ]−
:
f) N3, azidni ion od HN3 – azidna kiselina
[:S S:]2− : :
: :
g) S 22− - disulfidni ion,
[:O O: ]2−
: :
: :
i)
.
[:O O: ]−
: :
j) O −2 - superoksidni ion,
:
:
O
:
.N
:
k) NO2, O :
:
33
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
REME
RIP
P
KEMIJA 4
PRIPREMILA
KATA MILIĆ
Zagreb, 2006.
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
Nakladnik
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
ORGANSKA KEMIJA (kemija ugljikovih spojeva)
Svi organski spojevi sadrže C – otuda naziv kemija ugljikovih spojeva. C-atomi se povezuju u LANČASTE
(ACIKLIČKE ILI ALIFATSKE) i PRSTENASTE (CIKLIČKE).
UGLJIKOVODICI (CH)
CIKLIČKI
ACIKLIČKI (PRSTENASTI)
(ALIFATSKI)
ZASIĆENI NEZASIĆENI
ZASIĆENI NEZASIĆENI ARENI
CIKLOALKANI CIKLOALKENI
ALKANI ALKENI ALKINI (CIKLOPARAFINI) (CIKLOOLEFINI)
(PARAFINI) (OLEFINI) (ACETILENI)
C C C C C C
ALKANI (PARAFINI)
Opća formula homolognog niza CnH2n+2, n = broj C atoma.
HIBRIDIZACIJA sp3, sigma veza - σ - vrlo čvrsta kovalentna veza.
DULJINA C-C iznosi 154 pm=0.154 nm.
HOMOLOGNI NIZ: spojevi sličnih kemijskih svojstava koji se međusobno razlikuju za METILENSKU SKUPINU
−CH 2 − .
FORMULE: empirijske, molekularne, strukturne, kondenzirane strukturne, Newmanove projekcijske formule, VEZNE
CRTICE.
VALENTNI KUT u alkana je 109.5o.
OBLIK MOLEKULE: TETRAEDAR.
KONFORMACIJE alkana: različiti oblici molekula koje su posljedica ROTACIJE oko jednostruke kovalentne veze.
Najstabilniji oblik zove se KONFORMER.
STRUKTURNI ILI KONSTITUCIJSKI IZOMERI: spojevi ISTE molekulske ali različite strukturne formule.
1
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
Izomeri:
a) butana:
• CH 3 -CH 2 -CH 2 -CH 3 , tv = - 0.5 0C, n-butan ili butan,
CH 3 -CH-CH 3
CH 3
• , tv = - 11.6 0C, i - butan, razgranat je pa je Van der Waalsova sila slabija,
b) pentana:
• CH 3 -CH 2 -CH 2 -CH 2 -CH 3 , n-pentan , tv = 36 0C,
2o sekundarni
1o primarni
CH 3 − CH 2 − CH − CH 3
3o tercijarni CH 3
, i-pentan, tv=28oC,
CH 3
CH 3 C CH 3
CH 3
4o kvartarni , neopentan, tv=10oC,
Razgranati ugljikovodici uvijek imaju NIŽE tv od ravnih sa istim brojem C atoma, zbog slabijih Van der Waalsovih sila.
Ugljikovodici su NEPOLARNI spojevi.
ALKILI - CnH2n+1
U imenu imaju nastavak –il.
CH3– metil
CH3CH2– etil
CH3CH2CH2– propil
2o
CH3-CH-CH3
i-propil ili sec-propil
CH3–CH2–CH2–CH2– butil
2o
CH3 –CH–CH2–CH3–
sec-butil
CH3 –CH–CH3
CH 2
i-butil (od i-butana)
CH 3
CH3–C–
CH 3
3o terc-butil (ili (CH 3 )3 C
CH3CH2CH2CH2CH2- pentil
2
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
NOMENKLATURA (NAZIVLJE) – prema IUPAC
7 6 2 1
CH3–CH2 Cl CH2–CH3
4 3
CH2––C––––CH–CH3
5
CH 3
A. SUPSTITUCIJA:
UV ili ∆
sumarno: CH 4 + Cl 2 ⎯⎯ ⎯⎯→ CH 3Cl + HCl , ∆H < 0
klormetan (plin)
-mogu nastati i CH2Cl2 diklormetan ili metilenklorid, CHCl3 – triklormetan (KLOROFORM), CC4 tetraklormetan
CH2Cl2, CHCl3, CCl4 – TEKUĆINE, lako hlapljive!
HOMOLITIČKO CIJEPANJE (HOMOLIZA) – proces u kojem se cijepa kovalentna veza i svaki atom dobiva 1e-,
nastaju SLOBODNI RADIKALI, nestabilne (reaktivne) čestice.
A : B → A ⋅ + B ⋅ slobodni radikali
3
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
B. GORENJE ALKANA – OKSIDACIJA
a) potpuno: produkti CO2 i H2O
n (C) 1
2C 4 H10 + 13O 2 → 8CO 2 + 10H 2 O ⇒ =
n (CO 2 ) 1
ovaj odnos množina uvijek vrijedi
n (H) 2
=
n ( H 2 O) 1
C. PIROLIZA – termička disocijacija bez kisika
PRODUKTI: elementarne tvari C i H2
∆
CH 4 ⎯⎯→ C + 2H 2
D. KREKIRANJE – produkti su ugljikovodici niže Mr.
C16 H 34 ⎯p⎯
, t ,kat
⎯→ C8 H18 + C8 H16
alkan ⎯p⎯
, t ,kat
⎯→ alkan+alken
DOBIVANJE ALKANA
1. Iz prirodnih izvora
2. Frakciona destilacija nafte – razdvajanje na temelju različitog tv
HALOGENALKANI (ALKILHALOGENIDI)
Alkilhalogenidi su spojevi koji sadrže: jedan ili više atoma halogenih elemenata, kovalentno vezani na atom C.
Opća formula: R δ + − Xδ -
R – alkil
X – izlazna skupina; X = F, Cl, Br, I
Oblik – tetraedar.
Hibridizacija sp3.
*+ *-
C X
Polarna veza
NAZIVLJE ALKILHALOGENIDA
CH 3 − Cl - klormetan – plin, ili metil-klorid
CH 3 − F - fluormetan – plin, ili metilfluorid
Br − CH 2 − CH 2 − CH 2 − CH 2 − Cl - 1-brom-4-klorbutan
CHCl3 – triklormetan ili KLOROFORM, lakohlapljiva tekućina
CH2Cl2 – diklormetan ili metilen-klorid, lakohlapljiva tekućina
CCl4 – tetraklormetan, lakohlapljiva tekućina
4
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
ELEKTROFILI – reagensi siromašni s e-: BeCl2, AlCl3 (odstupanje od okteta) ili pozitivno nabijeni ioni: H+, Br+
(bromonijev ion), Cl+ (kloronijev ion), NO2+ (nitronijev ion), Fe3+, Cu2+, Zn2+...
CIKLOALKANI (CIKLOPARAFINI)
Opća formula: CnH2n
Nazivlje cikloalkana:
CH 2
CH 2 CH 2
, , α =60O, ciklopropan – planarna molekula (jedini)
CH 2 CH 2
CH 2 CH 2
, , α =90O, ciklobutan
5
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
CH 2
CH 2 CH 2
CH 2 CH 2
, , α = 108O, ciklopentan
CH 2
CH 2 CH 2
CH 2 CH 2
CH 2
, , α = 109.5O, cikloheksan
CH 2 (CH 2 ) 3 − CH 3
1
CH 3
3-metil-1-pentilcikloheksan
cikloheksilcikloheksan
CH 2 CH 2
+ Br2 → Br − CH 2 − CH 2 − CH 2 − Br 1,2-dibrompropan ADICIJA zbog nepovoljnog kuta,
karakteristično za ciklopropan i
ciklobutan
CH 2 CH 2
CH 2 CH 2 Pt , ∆
+H2 ⎯⎯⎯→ CH3CH2CH2CH3 butan
6
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
DOBIVANJE CIKLOALKANA
a) iz benzena hidrogeniziranjem
o
+ 3H2 ←⎯⎯⎯⎯⎯
Pt , 200 C ,35 bar
→ cikloheksan
b) iz dihalogenalkana (eliminacija)
o
H 2O , C2 H5OH , NaI, 250 C
Cl – CH2CH2CH2Cl + Zn ⎯⎯ ⎯⎯ ⎯⎯ ⎯⎯⎯→ + ZnCl2 ciklopropan je ANESTETIK
7
provided by www.perpetuum-lab.com.hr Pripreme za razredbene ispite
ALKENI (OLEFINI)
Opća formula CnH2n (kao kod cikloalkana)
Cikloalkani i alkeni s istim brojem C-atoma su IZOMERI.
DULJINA C=C je 134 pm=0.134 nm (kraća od jednostruke).
120
C=C
PLANARNA molekula
HIBRIDIZACIJA sp2, sadrži F i B vezu (slabija od F).
Valentni kut je 120O.
ROTACIJA OKO DVOSTRUKE VEZE NIJE MOGUĆA (PUCA).
NAZIVLJE ALKENA
NASTAVAK –EN doda se na korijen ugljikovodika.
H H
C=C
eten C2H4, CH2=CH2, H H
propen, CH2=CH – CH3, C3H6
2 4
1 3
5
10 8 6
9 7 1,3,5,7,9-ciklodekapentaen
Buten, C4H8, CH2=CH – CH2 – CH3 1-buten
CH3 – CH=CH – CH3 2-buten IZOMERI BUTENA!!!
CH = C − CH 3
CH 3
2-metilpropen (metilpropen)
STEREOIZOMETRIJA ALKENA
Stereoizomeri su spojevi s istim slijedom kovalentno vezanih atoma, a različitim rasporedom tih atoma.
Stereoizomeri su CIS i TRANS izomeri – RAZLIKUJU SE PO FIZIKALNIM SVOJSTVIMA.
AKO JE DVOSTRUKA VEZA NA KRAJU LANCA ALKEN NEMA stereoizomere npr. 1-buten, 1-heksen.
Br + KOH → CH 3 - CH = CH - CH 2 - CH 3 + KBr + H 2 O
c) eliminacija iz alkilhalogenida s Zn – reducens
CH 3 − CH − CH − CH 3
Br ∆
Br +Zn ⎯⎯→ CH 3 − CH = CH − CH 3 + ZnBr2
ADICIJA – elektrofilna
a) halogeniranje X2 (X = F, Cl, Br)
CH 2 CH 2
+ -
CH2=CH2 + Br Br → Br Br
Ljubičasto bezbojno
TEST REAKCIJA – bromiranjem se može dokazati postojanje dvostruke veze – promjena boje otopine.
b) adicija halogenovodika HX – prema Markovnikovu pravilu – VODIK ide tamo gdje ga ima više.
CH 3 − CH − CH 3
+ -
CH 3 − CH = CH 2 + -
+ HBr → Br SUMARNO!
MEHANIZAM: Proces teče u dva stupnja, nastaje KARBOKATION tj. čestica koja na ugljiku ima pozitivan
naboj.
CH 3 − CH − CH 3
+ - +
CH 3 − CH = CH 2 -+ CH 3 − CH − CH 3
+ HBr → + Br − → Br
KARBOKATION – kratkoživuća čestica – INTERMEDIJER
NE MOŽE nastati 1-brompropan.
c) hidratacija (hidroksiliranje)
+ -
H 2SO 4 ( konc.)
CH2=CH2 + HOH ⎯⎯ ⎯⎯⎯ ⎯→ CH 3CH 2 OH , moguć reverzibilan proces
Etanol
aldehidi
O
O
CH 3 − C = CH 2 CH 3 C CH 2 O
CH 3 − C
O O H−C
CH 3 CH 3 Zn / H 2O ,H3O + CH 3
+O3 → +O3 ⎯⎯ ⎯⎯⎯ ⎯→ + H
keton-aceton metanal-aldehid
Zadatak Polimerizacija vinilklorida CH2=CH–Cl (CH2=CH– VINIL)
Zadatak Koji od 2 spoja ima cis i trans izomere:
a) 2-klor-2-buten
b) 2-klor-1-buten
Zadatak Razvrstaj sljedeće čestice na E, Nu i O ako čestice nisu ni E ni Nu:
Cl+, Fe3+, CH4, BeCl2, AlCl3, H2O, NH3, Cl − , Br+, CH2=CH2, NO2+, Br − , Cl − .
CH 3 − CH 2 − C = CH − CH 3
CH 3
Zadatak Ozonoliza: . Naziv produkta!
ALKINI (ACETILENI)
NAZIVLJE ALKINA
Etin C2H2. H − C ≡ C − H , CH ≡ CH - gorivo u autogenom zavarivanju (acetilen).
Propin C3H4. CH 3 − C ≡ CH
4 3 2 1
CH 3 − CH 2 − C ≡ CH
Butin C4H6. 1-butin IZOMERI BUTINA
CH 3 − C ≡ C − CH 3 2-butin
5 4 3 2 1
HC ≡ C − CH − C ≡ CH
CH 2 − CH 2 − CH 3
3-propil-1,4-pentadien
1
2
6 3
5 4
4,5-dimetil-2-heksin
CH 3 − C ≡ C −
a)
b) CH 2 = CH − CH 2 − CH 2 − C ≡ CH
Zadatak: Napiši formule:
a) 3-penten-1-in
b) 1-penten-4-in
2. SUPSTITUCIJA → nastaju acetilidi
ACETILIDI – ionski spojevi – nastaju supstitucijom vodika metalom.
TROSTRUKA veza mora biti na kraju lanca. Eksplozivni su.
a) reakcija s Tollensovim reagensom
CH 3 − C ≡ CH + [Ag (NH 3 )2 ]OH → CH 3 − C ≡ C − Ag + 2 NH 3 + H 2 O
srebrov propinid – talog
Areni – nezasićeni ugljikovodici koji su po kemijskom sastavu BITNO drugačiji od drugih dosada obrađenih
nezasićenih ugljikovodika.
Aromatičnost znači stabilnost – posljedica delokaliziranih B-elektrona.
PREDSTAVNIK BENZEN C6H6.
PLANARNA MOLEKULA
BENZEN je bezbojna tekućina, ne miješa se s vodom jer je kao i svi ugljiokovodici nepolaran.
VRELIŠTE – niže od 100OC (80OC), manje gustoće od vode, gori svijetlećim čađavim plamenom.
Pare C6H6 su vrlo EKSPLOZIVNE, 1.5% do 8%.
NAZIVLJE ARENA
C6H6 benzen
C6H5 fenil
CH 3
benzil, C6H5–CH2–
1-etil-2-metilbenzen
CH3
CH 3
CH 3
1,3-dimetilbenzen ili m-dimetilbenzen ili m-KSILEN IZOMERI
CH 3
CH 3
1,4-dimetilbenzen ili p-dimetilbenzen ili p-KSILEN
1,2-diklorbenzen
N O2
nitrobenzen
CH = CH 2
CH 2 = CH −
vinilbenzen, fenileten, etenilbenzen, stiren – trivijalno; vinil (radikal)
CH 2 − OH
naftalen, C10H8
fenantren, C14H10
OH (1, α)
+ Br2 ⎯FeBr
⎯⎯3 → + HBr ⇒ FeCl3 je katalizator za kloriranje
brombenzen
b) nitriranje:
N O2
+ HONO2 ⎯H
⎯2SO
⎯
⎯4 → + H2O
nitrobenzen
c) sulfoniranje:
SO 3 H
+ SO3 ⎯H ⎯2SO
⎯
⎯4 →
elektrofil benzensulfonska kiselina – vrlo jaka kiselina
+ CH3CH2Cl ⎯AlCl
⎯⎯ 3 ( bezvodan zbog hidrolize)
⎯⎯⎯⎯⎯⎯⎯→ +HCl
etilbenzen
2. REAKCIJE ADICIJE – moguće samo uz povišeni tlak i temperaturu
a) hidrogeniranje:
+ 3H2 ⎯⎯⎯⎯⎯⎯
Pt , 2000 C , 40 bar
→ cikloheksan
b) kloriranje:
Cl H
H Cl
Cl H
H Cl
Cl H
hν
+ 3Cl2 ⎯⎯→ H Cl heksaklorcikloheksan (Linden)
+CH2=CH2 ⎯AlCl
⎯⎯3 → Fe2O3 ,CrO3 ,K 2O
⎯⎯ ⎯⎯⎯⎯→ STIREN ili vinilbenzen
[ ]
POLIMERIZACIJA STIRENA
CH = CH 2 - CH - CH 2 -
v, t ,kat n
n ⎯⎯⎯→ n
POLISTIREN (PS)
Zadatak Dovrši jednadžbe:
CH 3 CH 2Cl
+ HCl
hν
a) + Cl2 ⎯⎯→ (klormetil) benzen benzilni klorid
CH 3 COOH
KMnO4
b) ⎯⎯ ⎯⎯→ benzojeva kiselina; oksidacijom toluena sa KMnO4 nastaje benzojeva kiselina
O
:
:
NAZIVLJE FENOLA
OH α,1
OH OH β, 2 OH
OH 1
β - naftol
1,2 – dihidroksibenzen α - naftol
2 - fenilfenol
(pirokatehol ili katehol)
I OH OH
1
Z O2 N NO 2
O 6 2
M
E 5 3
R OH 4
1,3 – dihidroksibenzen (rezorcin) NO 2
I
OH 2,4,6 – trinitrofenol
(PIKRINSKA KISELINA)
OH
1,4 – dihidroksibenzen (hidrokinon)
Fenol je čvrsta kristalična tvar, talište 43O C, vrelište 120O C visoko zbog vodikovih veza. POLARNIJI od alkohola.
Otrovan, djeluje baktericidno, slabo topljiv u hladnoj vodi, bolje topljiv u toploj, higroskopan (veže vlagu)
Vodikova veza
: O
:
:
O
H : H
FENOLI imaju kiseli karakter (kiseline), otpuštaju proton (Brönsted!). Jače kiseline od alkohola. U vodi disociraju
dajući fenoksidni ion i H+.
-
C6 H 5 − OH + H 2 O → C 6 H5 − O: + H 3O +
:
:
1. Reakcije s NaOH
2. Reakcije s HNO3
OH OH
OH
NO 2
+ HONO 2 ⎯H⎯2SO
⎯4 (⎯
konc )
⎯→ + Fenol ima svojstvo BAZE
NO 2
OH OH
O2 N NO 2
H 2SO 4 ( konc ) AMFOTERNI karakter FENOLA
+ 3HONO 2 ⎯⎯ ⎯⎯⎯→
Jer reagira s kiselinama i bazama
NO 2
2 + 2Na → 2 + H2
⇒ FENOLI MOGU REAGIRATI KAO KISELINE (1) I KAO BAZE (2) znači da su AMFOTERNI.
a) iz KLORBENZENA
Cl ONa
O
taljenje, 330 C
+ 2NaOH ⎯⎯ ⎯⎯⎯ ⎯→ + NaCl + H2O
b) iz benzensulfonske kiseline
SO 3H ONa
O
taljenje, 330 C
+ 2NaOH ⎯⎯ ⎯⎯⎯ ⎯→ + NaHSO3 + H2O
ONa OH
fenol
ALKOHOLI
δ- δ+
Opća formula R-OH – DIPOL, VODIKOVE VEZE
DERIVATI VODE
2δ¯ δ+
O O
:
:
:
:
ALKOHOLI SU AMFIPATSKE MOLEKULE tj., molekule koje imaju hidrofilni i hidrofobni dio
FUNKCIONALNA SKUPINA – OH hidroksilna skupina, kao kod FENOLA, ali drugačijih svojstava
NASTAVAK: - OL za jednu –OH, -DIOL za dvije –OH, TRIOL za tri –OH skupine.
CH3–CH2–CH2–OH – 1-propanol
3 2 1 izomeri
CH 3 − CH − CH 3 – 2-propanol
4 3 2 1
CH 3 − CH
OH2
− CH 2 − CH 2 − OH 1-butanol
4 3 2 1
CH 3 − CH 2 − CH − CH 3 2-butanol (sec-butilni alkohol)
OH
IZOMERI
CH 3
2-metil-2-propanol BUTANOLA
CH 3 − C − CH 3 (terc-butilni alkohol)
OH
CH 3 − CH − CH 2 − OH 2-metil-1-propanol
(izo-butilni alkohol)
CH 3
BUTANOL IMA ČETIRI IZOMERA
O
2 OH
CH 2OH
OH
CH3-CH2-CH=CH-CH2-OH CH3-CH2-CH2-CH2-CH2-OH
2-penten-1-OL C5H11-OH pentanol ili AMILNI alkohol
otrovna uljasta tekućina, koja postoji u više izomernih oblika
služi kao otapalo za masti i smole
PODJELA ALKOHOLA
a) prema broju OH
Glicerol – gusta ljepljiva tekućina - zbog vrlo jakoh vodikovih veza. Stvara 3 vodikove veze.
CH 2 − CH − CH 2
Duljina vodikove veze
OH OH OH δ−
O:
:
CH 3
δ+
:
O
:
H CH 3
OH OH OH
H
CH 2 − CH − CH 2
O O
1 1
CH 3 − OH CH 3 CH 2 − OH
CH 3 − CH − CH 3
OH
2
O
CH 3
CH 3 − C − CH 3 (CH3)3C-OH
OH
3
O
VODIKOVE veze između molekula alkohola imaju za posljedicu POVIŠENO talište i vrelište u odnosu na CH i
alkilhalogenide sličnog Mr.
MIJEŠAJU se s vodom. NIŽI alkoholi (do 4 C atoma) mješaju se u svim omjerima s H2O. Povečanjem broja C atoma
topljivost u vodi i miješanje se smanjuje.
Reakcije sa:
1. metalima → ALKOKSIDI + H2
3. S HIDROKSIDIMA NE REAGIRAJU !!
H
djeluje kao baza kiselina OKSONIJEV ION (protonirani kisik)
δ− OCH 3
δ− δ+
O δ− δ+ H
+
OH δ− δ+ H
+
δ+
CH 3 − C + CH 3 − OH ++ CH 3 − OH CH 3 − C − OCH 3 + H2O
CH 3 − C − OCH 3 H
H 1,1-dimetoksietan
H
poluacetal acetal
1-etoksietanol
6. reakcije s ketonima → poluketal → ketal + H2O
δ- δ− δ+
O + + OH + OCH 3
δ δ −
δ +
H δ− δ+ H
=
1 2 1 2
CH 3 − C − CH 2 − CH 3 + CH 3 − OH CH 3 − C − OCH 3 CH 3 − OH CH 3 − C − OCH 3 + H2O
CH 2 CH 3 3
CH 2 CH 3
3 4 4
2-metoksi-2-butanol 2,2-dimetoksibutan
poluketal ketal
9. DEHIDRATACIJA → ALKENI
H2SO4(konc)
CH3CH2OH CH2= CH2 + H2O moguć reverzibilan proces!
⇒ ALKOHOLI KAO I FENOLI MOGU REAGIRATI KAO KISELINE I KAO BAZE, AMFOTERNI SU.
DOBIVANJE ALKOHOLA
H2SO4(konc)
CH2= CH2 + H2O CH3CH2OH moguć reverzibilan proces, nastaju alkeni
kvaščvaš gljivice
C6H12O6 ⎯⎯ ⎯⎯⎯⎯→ 2C2H5OH + 2CO2
glukoza
CO + 2H2 ⎯kat
⎯.,⎯p, t
⎯ → CH3OH
CH 2 − CH 2
O
CH2= CH2 + KMnO4 ⎯0⎯C⎯
, H 2O
⎯→ + MnO2 + KOH
OH OH
Zadatak:
Topljivost alkohola u vodi:
a) raste porastom broja C atoma
b) pada porastom broja C atoma
Odaberi točan odgovor.
Zadatak:
Alkoholi i fenoli imaju:
a) samo kiseli karakter
b) samo lužnati karakter
c) amfoterni karakter
ETERI
funkcionalna skupina
Nepolarni, međusobno ne stvaraju vodikove veze. Nisko talište i vrelište, s vodom se ne miješaju. Dobro je otopalo za
mnoge nepolarne tvari, npr. I2, para etera lako explodiraju. Eteri imaju visok tlak pare i nisko vrelište. Vrelište etera je
niže od vrelišta H2O i alkohola sličnog Mr.
Derivati su vode.
2δ¯
O
:
O
:
R1 = R2 simetrični eter
δ+ H H δ+
R1 R2 R1 ≠ R2 asimetrični eter
R je: alkil
aril
cikloalkil
Eteri s H2O mogu stvoriti vodikovu vezu.
22 Pripreme za razredbene ispite
provided by www.perpetuum-lab.com.hr
NAZIVLJE ETERA
CH3–OH–CH3 CH3–O–CH2–CH2–CH3
dimetil-eter – PLIN !!! dietil-eter ili ETER, tv=35OC (Et2O)
ili metoksimetan etoksietan
O
CH 2 CH 3 O CH 3
⇒ VINIL RADIKAL CH2 - CH -
OCH 3 O O
CH 3
H 3CO
CIKLIČKI ETERI – u tim eterima kisik je heteroatom u prstenu. Koriste se obična (trivijalna) imena.
O O
H 2SO 4 , ∆ , − H 2O
dobivanje tetrohidrofurana: HOCH2CH2CH2CH2OH ⎯⎯⎯⎯ ⎯⎯→
1,2-butandiol
tetrahidrofuran (trivijalno)
O
CH 3
2-metiltetrahidrofuran
KEMIJSKI SU SLABO REAKTIVNI spojevi. Reagiraju samo s JAKIM kiselinama HBr i HI, a u tim se reakcijama
ponašaju kao SLABE ORGANSKE LEWISOWE BAZE – slobodni el. par – proton-akceptor
CH3CH2–O–CH2CH3 + Na → NE REAGIRA
:
CH 3 CH 2 − O − CH 2CH 3
: :
+ H 2SO 4 → + HSO4 – NEMA RAEKCIJE
H
LEWISOVA BAZA OKSONIJEV ION – protonirani atom kisika
H2SO4 ne cijela etersku vezu, nego samo protonira atom kisika i nastaje OKSONIJEV ION.
∆
CH3CH2–O–CH2CH3 + HBr ⎯⎯→ CH3CH2–Br + CH3CH2–OH -
ili HI
DOBIVANJE ETERA
- -
CH 3 I + CH 3 CH 2 − OK → CH3–O–CH2CH3 + KI
H SO , ∆ , −H O
2CH3CH2–OH ⎯⎯2 ⎯4 (⎯ ⎯⎯⎯
konc )
⎯
2
→ CH3CH2–O– CH2CH3
ALDEHIDI
Opća formula:
δ-
δ+ O
R C
H DIPOL, stvaraju vodikove veze.
alkil, aril
vodik – H – za metanaldehid
O
120
O
Funkcionalna skupina C=O karbonilna skupina – planarna, odnosno C - ALDO skupina
H
HIBRIDIZACIJA karbonilne skupine sp2
Vodikove veze SLABIJE nego kod alkohola, pa su od alkohola hlapljiviji, a niži tv (isti broj C atoma)
PRIVLAČNE sile su VEĆE nego kod ugljikovodika, VEĆI tv, TOPLJIVIJI u H2O, alkoholu zbog vodikove
veze → DIPO-DIPOL
O O
CH 3 CH 2 C propanal CH = CH C propenal (AKROLEIN-OTROV)
H H
O
C fenilmetanal
ili benzenkarbaldehid
H
O
⇒ KARBALDEHID – nastavak ako je C grupa vezana na PRSTEN.
H
OKSO!
O
6
O
1 C
5
H
6-brom-2-oksocikloheksan-KARBALDEHID
2
4
Br
3
DOBIVANJE ALDEHIDA
oksidacija O oksidacija O
R–CH2–OH R C R C
redukcija H redukcija
OH
aldehid karboksilna kiselina
ALKOTEST:
O
+7 +3
3CH3CH2–OH + 2K2Cr2O7 + 8H2SO4 → 3CH 3 C + 2Cr2(SO4)3 + 11H2O + 2K2SO4
žuta otopina OH zelena otopina
Žuta otopina K2Cr2O7 redukcijom kroma iz +7 u +3 postaje zelena.
2. OZONOLIZA alkena
O O O
Zn , H 2O , H 2SO 4
CH3–CH=CH2 + O3 → CH 3 CH CH 2 ⎯⎯ ⎯⎯⎯⎯→ CH 3 C + H−C
H H
O O
etanol metanol
H
PROPENOL propanol
ENOLNI oblik KETO oblik
TAUTOMERI
– H2, ∆, Cu O
R–CH2–OH moguć reverzibilni proces
R C
H
O O R
H−C ⎯[⎯→
O]
R C C=O ⎯[⎯→
O]
NEMA REAKCIJA !!!
H OH R
O
α +
C + LiAlH4 ⎯1⎯
. eter , 2. H 3O
⎯⎯⎯→ CH 2 − OH fenilmetanol ili benzilni alkohol
H
H CH 3 CH 3
etanol grignardov spoj 2-propanol
DOKAZIVANJE ALDEHIDA
O O
R C + 2[Ag(NH3)2]OH → CH 3 C + 2Ag0 + 4NH3 + H2O test srebrnog zrcala
H OH
reducens oksidans srebrno zrcalo
2. Fehlingov reagens
O +2
O
+1 -2
R C + 2Cu 2+ + 4OH − → CH 3 C + Cu 2O (s ) + H2O
H OH
Zadatak:
Benzaldehid C6H5–CHO dobiva se industrijski. Točan odgovor je:
a) Oksidacijom toluena s kisikom iz zraka
O
UO , M O , 500O C
C6H5–CH3 + O2 ⎯⎯⎯
2
⎯ ⎯⎯⎯→ C 6 H 5 C
0 3
+ H 2O
H
b) Oksidacijom toluena s KMnO4:
CH 3 COOH
, ∆ , H 2O
⎯KMnO
⎯⎯4⎯ ⎯⎯→ benzojeva k.
Zadatak:
Analizom su nađeni maseni udjeli elemenata:
ω(C)=54.55%, ω(H)=9.09%, ω(O)=36.36%.
Koji je to spoj?
KETONI
O
δ−
R 120
Opća formula O R1 = R2
δ+ – DIPOL C=O R1 ≠ R2
R −C − R R
alkil
aril
Polarnost na karbonilnoj skupini uzrokuje elektrostatsko privlačenje među molekulama i stoga tv i tt KETONA u
usporedbi s alkanima slične Mr je VIŠE. Topljivost – u vodi su dosta dobro topljivi jer su dipoli kao i aldehidi, jer s
H2O stvaraju vodikove veze. Vodikove veze aldehida i ketona s vodom su slabije nego između alkohola i vode.
NAZIVLJE
Nastavak – ON
Označiti položaj KETO SKUPINE
O
O O
α 5 4 3 2 1
CH 3 − C − CH 3 CH 3 − CH 2 − C − CHCH 3
CH 3
propanON
dimetil-keton, aceton (trivijalno) 2-metil-3-pentanon
ili etil-izopropil-keton
cikloheksanon
O
O
1 2 3 4
CH 3
C − CH 2CH 2 CH 3 O
1-fenil-1-butanon
fenil-propil-keton
ciklopentanon 2-metilcikloheksanon
O
C − CH3
O Br
1 2 3 4 5 6 7
CH 3 CH 2 C − CH 2CH 2 CH 2 CH 3 CH 3 CH C H 2 C C H C H 2
CH 3 O
3-heptanon
fenil-metil-keton 2-brom-1-fenil-5-metil-3-heksanon
acetofenon
DOBIVANJE KETONA
2. ozonoliza alkena:
O O
O
CH 3 − C = CH 2 CH 3 + O3 → Zn / H 2O , H 2SO 4 + CH C
CH 3 C CH 2 CH 3 ⎯⎯ ⎯ ⎯ ⎯⎯→ CH 3 − C − CH 3
3
CH 3 O O H
CH 3
ozonid propanon etanal
O
5. AROMATSKI KETONI opće formule Ar − C − R dobivaju se ACILIRANJEM aromatskih ugljikovodika.
ACILNA
O SKUPINA
2
1
C − CH3
O
+ CH 3 − C ⎯AlCl
⎯⎯ 3 ( bezvodni)
⎯ ⎯⎯→ + HCl
Cl
etanoil-klorid 1-fenil-1-etanon
fenil-metil-keton
CH3–CO – ACILNA SKUPINA
O
2+
CH 3 − C − CH 3 + Cu + OH
−
→
O H
1. NaBH 4 , 2. H 3O +
CH 3 − C − CH 3 ⎯⎯⎯ ⎯ ⎯ ⎯
⎯→ CH 3 − C − CH 3 2-propanol
OH
δ−
O OMgBr
δ− δ+
δ+ eter
CH 3 − CH 2 − C − CH 3 + CH 3 − MgBr ⎯⎯→
⎯ H O+
CH 3 − CH 2 − C − CH 3 ⎯⎯3 ⎯→
CH 3
+ OH
H O
⎯⎯3 ⎯→ CH 3 − C − CH 3 + MgOHBr
CH 3
⇒ KETONI OKSIDIRAJU U KARBOKSILNE KIS. TEK JAKIM OKSIDANSOM, npr. Lužnata otopina KMnO4 ili
vrućom HNO3(konc). Nastaju 2 karboksilne kiseline (NEREAKTIVNIJI OD ALDEHIDA).
O
CH 3 − C = CH 2 CH 3 H O+ , ∆
⎯⎯3 ⎯⎯→ 2CH3–COOH
Zadatak:
Točne tvrdnje su:
1. Formaldehid je plin
2. Etanal nastaje oksidacijom etanola
3. Vodena otopina formaldehida zove se FORMALIN
4. Ketoni reduciraju Tollens i Fehling-ov reagens
5. Etanal je isto što i aceton.
Opća formula: O
-
Oδ R − C− O − H
δ+ ili R – COOH,
R −C δ- Reaktivne veze
O H
R je: alkil
aril
vodikov atom H kod metanske kiseline H–COOH
cikloalkil
Vodikova veza
Karboksilne kis. STVARAJU DVIJE vodikove veze. Zato 100% octena k. Na
δO - O H δ- 16.5OC prelazi u čvrsto stanje i zove se LEDENA OCTENA K. (ESENCIJA)
δ+ δ+ δ+
R C δ + C R
O
δ- O H δ-
Vodikova veza
O
FUNKCIONALNA SKUPINA −C ili –COOH, –CO2H
O H
O KISELINSKI HALOGENIDI
R −C (acil-halogenidi X=F, Cl, Br, I)
X
O
O R −C
O ANHIDRID KARBOKSILNE KISELINE
R −C
O H R −C
O
izlazna skupina
O
ESTER KARBOKSILNE KISELINE
R −C
O R
O
R −C AMID KARBOKSILNE KISELINE
NH 2
O O CH3CH2COOH CH3CH2CH2COOH
H− C CH 3 −C propanska butanska
OH OH (propionska) (maslačna)
metanska etanska
(mravlja) (octena)
COOH
4 3 2
CH 3 CH 2 CH − COOH
1
COOH 1
2
OH
CH 3
2-metilbutanska
benzenKARBOKSILNA 2-hidroksibenzen-karboksilna
(benzojeva) (SALICILNA)
COOH COOH
1
COOH 2
COOH
cikloheksanKARBOKSILNA 1,2-benzendikarboksilna
(ftalna) COOH
1,4-benzendikarboksilna
(tereftalna)
1 2 3 4
CH 3 − CH − COOH HOOC − CH − CH − COOH
OH OH OH
2-hidroksipropanska 2,3-dihidroksibutanskadikiselina
(MLIJEČNA – optički aktivna) (VINSKA K. – soli - TARTARATI)
COOH
HOOC − CH − CH 2 − CH − COOH
OH , C6H8O7
LIMUNSKA KISELINA – čvrsta tvar
topljiva u vodi, soli - CITRATI
2. ESTERI
O 1. il O
1.il
C
CH 3 − C − OCH 3
O CH 2 CH 2CH 3
2. oat
metil-etanoat
2. oat
propil-benzoat
O COOH O
CH 3 CH 2 CH 2 − C − O − CH 3 O − C − CH 3
metil-butanoat
O O
CH 3 − C − NH O C
CH 3 CH 3 − C − N − CH 3 NH 2
N-metiletanamid CH 3
supstituent na dušiku N, N - dimetiletamid
(Sekundarni amid) (Tercijarni amid) denzenkarboksamid
O
O
O O
H−C C−H ANHIDRID METANSKE kiseline (anhidrid mravlje kiseline)
O
5. ACIL-HALOGENIDI – NASTAVAK –OIL
O
H−C metanOIL klorid
C
O
CH 3 − C etanoil klorid
C
O
C
benzoil klorid
Cl
1. KARBOKSILNE KISELINE
Karboksilne kiseline imaju više tv (zbog dvije vodikove veze) od alkohola slične Mr. Karboksilne kiseline s
manjim brojem C-atoma tekućine su oštra mirisa, često neugodna, dok su kiseline s više od 10 C-atoma KRUTE
TVARI, mirisa slabijeg intenziteta.
PRVE SU DOBRO TOPLJIVE u vodi (dipoli), vežu se vodikovim vezama. Kiseline s duljim lancem
NETOPLJIVE su u vodi jer se smanjuje utjecaj polarnog karaktera karboksilne skupine.
R–COOH, COOH
hidrofobni dio hidrofilni dio
3. AMIDI
NEUTRALNE KRUTE TVARI pri sobnoj temperaturi SVI OSIM FORMAMIDA KOJI JE TEKUĆINA.
Imaju visoko talište i VRELIŠTE JER SE VEŽU S TRI VODIKOVE VEZE.
TOPLJIVI SU U VODI zbog stvaranja vodikovih veza.
Najznačajniji amid točnije diamid je KARBAMID (UREA), čvrsta tvar.
O O
DOBIVANJE KARBAMIDA:
C (od H2CO3 C ) 1. Karbamid nastaje reakcijom CO2 i NH3:
2 NH 3 (g ) + CO 2 (g) → NH 2 CONH 2 (s) + H 2 O(l)
H 2N NH2 HO OH
NH 2
Tablica: Mirisi nekih estera
Ester Miris
metil-butanoat jabuka
etil-butanoat ananas
izopentil-etanoat banana
benzil-etanoat jasmin
izobutil-metanoat malina
pentil-butanoat breskva
etil-dekanoat grožđe
etil-metanoat rum
O
kod anhidrida
−OCR
-X kod acil-halogenida
Ka
[RCOO][H 3O + ]
[RCOOH]
pK a = − log K a
pK a = 4 − 5
K a = 10 −4 − 10 −5 moldm −3
O
R −C
O H
Reaktivne veze
karboksilni ion
Ka =
[RCOO ][H O ]
−
3
+
[RCOOH]
slovo a označava acid = kiselinu; pKa = – logKa
O O
:
:
O :
R −C R −C Ili R −C
O
O O
Zadatak. Kiselina A ima Ka = 10–4 , a kiselina B ima Ka = 10–2 moldm–3. Koliki je pKa tih kiselina? Koja je
kiselina jača?
Kiselina A: Ka=10–4 moldm–3, pKa = – log10–4 moldm–3/ moldm–3, pKa = 4
Kiselina B: Ka=10–2 moldm-3, pKa = – log10–2 moldm–3/ moldm–3, pKa = 2
Jača je kiselina B jer ima manji pKa, a veći Ka.
Dobivanje soli:
Reakcije karboksilnih kiselina:
1. METAL + K.K → SOL + H2
O O
C + NaOH → C + H2O, pH > 7
O H O Na
benzojeva kiselina natrijev benzoat (sol)
+ +
C 6 H 5 COONa + H → C 6 H 5 COOH + Na -jača kiselina istiskuje slabiju
SOLI K.K. SU TOPLJIVE U VODI.
(COO)2Ca ili ( )
COO
COO
Ca - KALCIJEV OKSALAT – NETOPLJIV U VODI (BUBREŽNI KAMENAC)
O O
CH 3 − C − O − C − CH 3 H +
+ H 2 O ⎯⎯→ 2CH 3COOH
O
H3O + Hidrolizom estera
C − OCH 3 ⎯⎯⎯→ COOH +CH 3OH u kiselom nastaju
kiselina i alkohol.
metil-benzoat (ester)
NaOH,H 2O
CH 3CH 2 CH 2 CONH 2 ⎯⎯ ⎯⎯ ⎯→ 2CH 3CH 2 CH 2 COONa + NH 3
Jača baza istiskuje slabiju.
2CH 3CH 2 CH 2 COONa + H + → CH 3CH 2 CH 2 COOH + NaCl
butanska (maslačna)
2. OKSIDACIJA primarnih alkohola i aldehida (KMnO4, K2Cr2O7, CrO3 / H2SO4)
CH 3CH 2 OH ⎯CrO
⎯⎯ 3 H 2SO 4 ,H 2O
⎯⎯⎯ ⎯→ CH 3CHO ⎯CrO
⎯⎯ 3 H 2SO 4 , H 2O
⎯⎯⎯ ⎯→ CH 3COOH
etanal etanska kiselina
3. ADICIJA ORGANOMETALNIH spojeva na CO2
MgBr O COOH
C − OMgBr
+
H 3O
+ O=C=O → ⎯⎯ ⎯→
cikloheksil
magnezijev bromid
CH 2 − OH
CH 2 − O − NO 2
H 2SO 4 (konc)
CH − O H + 3HONO2 + 3H2O
CH − O − NO 2
CH 2 − OH
CH 2 − O − NO 2
gliceril-trinitrat = ester – gusta, uljasta otrovna tekućina
(nitroglicerin (eksplozivan)
COOH O COOH O
OH C H3 − C O − C − CH 3
O
+
,∆
+ ⎯H
⎯⎯ → + CH3COOH
CH 3 − C
O
salicilna kiselina anhidrid octene
acetilsalicilna kiselina ili ASPIRIN
je fenol i kisel. kiseline
je ESTER I KISELINA
Salcilna kiselina je FENOL I KISELINA. U ovoj reakciji kao FENOL pa se esterificira anhidridom.
HIDROLIZA u LUŽNATOM → glicerol + soli viših masnih kiselina tj. SAPUNI (natrijevi-tvrdi, kalijevi-meki)
AMINI
Organski spojevi koji se smatraju derivatima amonijaka NH3.
NH3 je baza pa su i amini BAZE, zbog slobodnog el. para na N (dušiku).
PODJELA AMINA
PRIMARNI AMINI:
3δ
:
N
NH3
δ δ δ
H H H
R-NH2
CH3-NH2 metilamin – PLIN! (etanamin), miris NH3
SEKUNDARNI AMINI:
R CH 3
:
NH
:
NH
R
CH 3
dimetilamin ili N-metilmetanamin,
miris ribe (CH3)2NH
TERCIJARNI AMINI:
R
N −R
:
R
CH 3
N − CH 3
CH 3
trimetilamin ili N,N-dimetilmetanamin,
miris ribe
KVARTERNE AMONIJEVE SOLI
+
CH 3
-
N Br
CH 3 CH 3 CH 3
kvarterna amonijeva sol izvodi se od tercijarnih amina
R = alkil – alifatski amini
R = aril – aromatski amini
NAZIVLJE AMINA
1 2
HO − CH 2 CH 2 − NH 2 2-aminoetanol
NH 2
anilin (benzenamin)
NH 2
"-naftilamin
NH 2
$-naftilamin
N
H
AZOBENZEN (ŽUT)
N =N
Amini nižih Mr TEKUĆINE su dosta neugodna mirisa. Sličan NH3 ili mirisu ribe.
DOBRO su TOPLJIVI u H2O jer slično alkoholima prave vodikove veze s molekulama H2O.
H
CH 3 CH 2 − N :
:
H O:
H H
Amini imaju NIŽA vrelišta od sličnih alkohola, zbog slabih vodikovih veza.
anilin -6 43
piridin -42 35
Truljenjem mesa nastaju kao produkti razgradnje proteina otrovni diamini vrlo neugodna mirisa:
kadaverin (1,5-pentadiamin, H2NCH2 CH2 CH2 CH2 CH2NH2) i
putrescin (1,4-butandiamin, H2NCH2 CH2 CH2 CH2NH2).
+ -
NO 2 Sn / HCl,H 2O NH 4 Cl NaOH NH 2 + NaCl + H O
⎯⎯⎯ ⎯⎯→ ⎯⎯ ⎯→ 2
CH 2 − C ≡ N Ni,∆ 2 1
+ 2H2 ⎯⎯⎯→ CH 2 CH 2 NH 2
fenilacetonitril (2-feniletanonitril)
2-feniletanamin
KEMIJSKA SVOJSTVA AMINA
O O
CH3NH2 + CH 3 − C − O − CH 3 → CH 3 − C − NH − CH 3 + CH3OH (etanol)
metil-etanoat (ester) N-metiletanamid
O O O
CH3NH2 + CH 3 − C − O − C − CH 3 → CH 3 − C − NH − CH 3 + CH3COOH (etanska k.)
anhidrid etanske kiseline N-metiletanamid
ALKALOIDI – amini u prirodi
Organski spojevi bazičnih svojstava koji sadrže dušikove atime. Tu skupinu spojeva zovemo zajedničkim
imenom ALKALOIDI. U prirodi uglavnom nastaju iz aminokiselina. Većinom su otrovni spojevi, gorkog okusa,
s izrazito farmakološkim učinkom pa se koriste u medicini, ali se i nažalost često zloupotrebljavaju. Najpoznatiji
su: KOFEIN, NIKOTIN, MORFIN, KOKAIN.
OPĆA FORMULA "-AMINOKISELINA; " znači da je NH2 vezana na C-atom neposredno uz –COOH.
α
R − CH − COOH
R predstavlja PROMJENJIVI DIO (polarna, nepolarna, bazična ili kisela skupina)
NH 2
U vodenoj otopini aminokiseline se nalaze u obliku dipolnog iona ili zwitter iona ili UNUTARNJE SOLI.
R CH COOH H 2O R − CH − CO O −
⎯⎯⎯→ DIPOLNI ION, ZWITTER ION, UNUTARNJA
: NH 2 NH 3 + SOL – U NEUTRALNIM VODENIM OTOPINAMA
A.K. su bezbojne kristalne krutine VISOKIH TALIŠTA od 186-344oC. Visoka tt je posljedica polarnih ionskih
osobina unutarnjih soli. TOPLJIVOST RAZLIČITA i ovisi o strukturi R.
PROLIN, TREONIN, CISTEIN I LIZIN DOBRO TOPLJIVI, HISTIDIN, TRIPTOFAN, ASPARAGINSKA
KISELINA I GLUTAMINSKA KISELINA VRLO SLABO.
TOPLJIVOST SE POVEĆAVA DODATKOM KISELINE ILI BAZE jer tada poprimaju kationski ili anionski
oblik.
NETOPLJIVE SU U NEPOLARNIM ORGANSKIM OTAPALIMA.
Najvažnije aminokiseline:
a) skupina R je nepolarna:
H − CH − COOH
glicin (Gly) NH 2
H
*
alanin (Ala) CH 3 − C − COOH
NH 2
H
CH 3 − CH − C*− COOH
valin (Val)
CH 3 NH 2
H H
*
izoleucin (Ile) CH 3 − CH 2 − C − C − COOH
CH 3 NH 2
H
*
metionin (Met) CH 3 − S − CH 2 − CH 2 − C − COOH
NH 2
H
fenilalanin (Phe) CH 2 − C*− COO H
NH 2
H
*
CH 2 − C − COO H
triptofan (Trp) NH 2
N
H
CH 2 CH 2
*
prolin (Pro) CH 2 COOH
N H
H
O H
*
glutamin (Gln) H 2 N − C − CH 2 − CH 2 − C − COOH
NH 2
H
treonin (Thr) CH 3 − CH − C *− COOH
OH NH 2
H
*
glutamin (Gln) HOOC − CH 2 − CH 2 − C − COOH
NH 2
H
cistein (Cy) HS − CH 2 − C *− COOH
NH 2
H
*
tirozin (Tyr) HO CH 2 − C − COO H
NH 2
d) skupina R je bazična:
H
lizin (Lys) *
H 2 N − CH 2 − CH 2 − CH 2 − CH 2 − C − COOH
NH 2
NH H
arginin (Arg) H 2 N − C − NH − CH 2 − CH 2 − CH 2 − C*− COOH
NH 2
N
H
histidin (His) *
CH 2 − C − COO H
NH 2
N
H
NASTAJANJE PEPTIDA
PEPTIDI SU AMIDI.
H 2O
O CH 3
kondenzacija
H 2 N − CH 2 − C H − N − CH − COOH
OH H hidroliza
Iz dvije aminokiseline alanin i glicin mogu nastati 2 različita dipeptida, npr. glicil-alanin i alanil-glicin, dakle,
bitan je poredak ili SEKVENCIJA AMINOKISELINA.
O
H
−C − N − −C − N − zbog rotacije oko jednostruke kovalentne
ili veze, PEPTIDNA VEZA SE MOŽE
H
O PRIKAZATI NA DVA NAČINA
Proteini sadrže više od 100 AK. Proteini su PRIRODNI POLIMERI vrlo velikog Mr (104 do 106).
HIDROLIZOM s NEKOM JAKOM KISELINOM ILI BAZOM RAZGRAĐUJU SE NA SVOJE SASTAVNE
DIJELOVE – AMINOKISELINE.
R1 O R2 O R3 O
NH 2 − CH − C − N − CH − C − N − CH − C − N −
H H H
ENZIMI
Enzimi su biokatalizatori koji katalitički djeluju na SVE PROCESE u stanici a sudjeluju u izmjeni energije
između stanice i njezine okoline.
NASTAVAK ZA ENZIME –AZA, npr. LAKTAZA – enzim za probavu mliječnog šećera.
Nazivlje enzima – naziv dobivaju prema zadacima koje obavljaju ili prema supstratu (molekuli) na koju djeluje.
GRAĐA ENZIMA
JEDAN ENZIM katalizira samo jednu reakciju ili nekoliko srodnih reakcija. Enzim snižava energiju aktivacije.
DJELOVANJE ENZIMA – JEDNADŽBA!
E + S → ES → E + P
PODJELA ugljikohidrata:
MONOSAHARIDI – sadrže jedan šećer
OLIGOSAHARIDI – sadrže 2 – 10 molekula monosaharida
POLISAHARIDI – sadrže više od 10 molekula monosaharida
NOMENKLATURA UGLJIKOHIRATA
MONOSAHARIDI
Formula: C6H12O6
Glukoza – C6H12O6 – DEKSTROZA jer zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u desno, oznaka ⊕,
u smjeru kazaljke na satu. O
GLUKOZA je ALDO–HEKSOZA C
H
H O H O Fisherova
H O
C C projekcijska
C
* CHOH H −*C − OH *
formula
H OH
* CHOH HO −*C − H *
HO H
* CHOH H −*C − OH *
H OH
* CHOH H −*C − OH H *
OH na desnoj strani
CH 2OH CH 2OH
CH 2OH
glukoza ili D–(+)–glukoza
pentahidroksiheksanal (D–aldoheksoza)
H O H O H O
C C C
H − C − OH HO − C − H H − C − OH
HO − C − H HO − C − H HO − C − H
H − C − OH H − C − OH HO − C − H
H − C − OH H − C − OH H − C − OH
CH 2OH CH 2OH CH 2OH
glukoza manoza galaktoza
FRUKTOZA – C6H12O6 – LEVULOZA jer ZAKREĆE ravninu polarizirane svjetlosti u lijevo, oznaka – , tj.
Suprotno od smjera kazaljke na satu .
FRUKTOZA je KETOHEKSOZA C O
CH 2 − OH CH 2 − OH CH 2 − OH
C= O C=O C=O
*CHOH HO −*C − H HO *
H
*CHOH * *
H − C − OH H OH Desno!
*CHOH H −*C − OH H *
OH
CH 2 OH CH 2 OH CH 2OH
fruktoza ili FRUKTOZA
pentahidroksi-2-heksanon
D(-)-FRUKTOZA
Fruktoza ima 3 kiralna C atoma, znači ima 23 = 8 STEREOIZOMERA, od kojih može nastati 4 para
ENANTIOMERA.
Stabilni izomeri su: FRUKTOZA i SORBOZA
CH 2 − OH CH 2 − OH
C=O C=O
HO − C − H H − C − OH
H − C − OH HO − C − H
H − C − OH H − C − OH
CH 2 OH CH 2OH
FRUKTOZA SORBOZA
D-(-) fruktoza
STEREOIZOMERI MONOSAHARIDA
Vrste stereoizomera: ENANTIOMERI koji su zrcalne slike i DIJASTEREOIZOMERI koji nisu zrcalne slike.
Svi monosaharidi osim KETOTRIOZE su KIRALNI, tj. imaju jedan
ili više asimetričnih C atoma. KIRALNI C atomi UZROKUJU CH 2 − OH
ZAKRETANJE RAVNINE POLARIZACIJE SVJETLOSTI. C= O
CH 2 OH
dihidroksi aceton
RELATIVNA KONFIGURACIJA
U kemiji ugljikohidrata i aminokiselina još uvijek se rabi stari način obilježavanja KONFIGURACIJE KIRALNIH
SPOJEVA ZNAKOVIMA D, L (desno, lijevo) umjesto novog R i S.
D ili R konfiguracija znači da se –OH koja se nalazi na PREDZADNJEM C atomu nalazi na DESNOJ strani kao
kod D – gliceraldehida s kojim se uspoređuje. Svi su takvi spojevi iz D – serije.
(CIKLIČKI POLUACETALI)
CIKLIČKE STRUKTURE MONOSAHARIDA
(CIKLIČKI POLUKETALI)
U vodenoj otopini –OH skupina vezana na C-5 i aldehidna skupina –CHO reagiraju, tj. –OH skupina se adira na
aldehidnu i nastaje ciklički stabilnija konfiguracija glukoze koja se zove CIKLIČKI POLUACETAL, šesteročlani
heterociklički prsten, sedlaste konfiguracije. Ovako nastaje novi asimetrično supstituirani C atom, tj. ANOMERNI
C atom koji može imati dvije različite konfiguracije, dva stereoizomera α– i β–D–glukozu koje se razlikuju po
fizikalnim svojstvima.
Ciklička stabilnija struktura nastaje u vodenoj otopini adicijom –OH na C-5 i KETO skupine na C-2. Tako nastaje
POLUKETALNI (POLUACETALNI) oblik. Taj C atom je ANOMERNI C atom.
CH 2OH
O 1
CH 2OH
O 2* ANOMERNI C atom
CH 2OH OH
2* 2*
H OH H CH 2OH FURANOZA prema FURANU
1 O
H OH H HO
OH H OH H
α–D–fruktoza β–D–fruktoza
FURAN
α–D–fruktofuranoza β–D–fruktofuranoza
INVERZIJA – promjena smjera zakretanja ravnine polarizirane svjetlosti, dobivena smjesa zove se INVERTNI
ŠEĆER
6
CH 2OH
5
O 1 O
H CH 2OH H
4 2 5
1 O CH 2OH
OH OH H 6
3 2 H OH
H OH 3 4
OH H
(α1 − β2) glikozidna veza
SVI ŠEĆERI koji imaju slobodnu hidroksilnu skupinu na anomernom C atomu jesu REDUCIRAJUĆI ŠEĆERI.
Saharoza je NEREDUCIRAJUĆI šećer, jer nema slobodnu hidroksilnu –OH skupinu na anomernom C atomu, ne
pokazuje mutaratacije.
H O H O
C C
H − C − OH H− C− H
H − C − OH H − C − OH
H − C − OH H − C − OH
CH 2OH CH 2OH
D – RIBOZA 2–DEOKSI–D–RIBOZA
(ALDOPENTOZA) (u DNA)
(u RNA)
REAKCIJE MONOSAHARIDA
Glukoza i ostali monosaharidi daju uobičajene reakcije za hidroksilnu i karboksilnu skupinu, koje smo upoznali kod
reakcija aldehida i ketona.
ALDOZE REDUCIRAJU Tollensov reagens – POZITIVAN TEST – istaloži se srebro i Fehling, pri čemu nastaje
crveni talog Cu2O.
H O HO O
C C
H C OH H C OH
HO C H HO C H
H C OH ⎯Br
⎯2 ,⎯
H 2O
⎯→ H C OH
H C OH H C OH
CH 2OH CH 2OH
D – glukoza GLUKONSKA KISELINA
H O HO O
C C
H C OH H C OH
HO C H ⎯HNO
⎯⎯3 → HO C H
H C OH H C OH
H C OH H C OH
CH 2OH C
D – glukoza HO O
GLUKARNA KISELINA
⇒ ALDOZE i KETOZE mogu se reducirati u GLICITOLE (alkoholi) uz reducens NaBH4. Važan glicitol je alkohol
SORBITOL – važan za sintezu C vitaminakoji se može dobiti REDUKCIJOM GLUKOZE.
CH 2OH CH 2OH
C=O H C OH
HO C H HO C H
NaBH4
H C OH
⎯⎯ ⎯⎯→ H C OH
H C OH H C OH
CH 2OH CH 2OH
FRUKTOZA D – SORBITOL
CH 2 OH
HO C H
HO C H
H C OH
H C OH
CH 2OH
D – MANITOL
⇒ FRUKTOZA REDUCIRA Tollens i Fehling u lužnatom, iako je ketoza jer prelazi u D – glukozu i D – manozu.
H O
C
H C OH
HO C H
H C OH D – glukoza
CH 2OH
OH H C OH
C=O
CH 2OH
HO C H
H C OH OH H O
H C OH C
CH 2OH HO C H
FRUKTOZA HO C H D – manoza
H C OH
H C OH
CH 2OH
H O HO O
C C
HO C H HO C H
HO C H +1 0 HO C H
+ 2[Ag( NH 3 ) 2 OH] → 2Ag + 4NH3 + 2H2O +
H C OH H C OH
H C OH H C OH
OKSIDANS
CH 2OH CH 2OH
TOLLENS
D – MANOZA D – manonska kiselina
(reducens)
POLISAHARIDI
Fromula – (C6H10O6)n
ŠKROB HIDROLIZA
⎯⎯ ⎯⎯⎯→ D - glukoza HIDROLIZA
←⎯ ⎯⎯⎯⎯ CELULOZA
GLIKOGEN – REZERVNI POLISAHARID – sličan amilopektinu, više razgranat. Molekule glukoze međusobno
povezane α(1-4) – glikozidnom vezom, pobočni lanci α(1-6) – glikozidnom vezom.
REAGENS za dokazivanje škroba je LUGOLOV REAGENS, tj. smjesa I2 + KI. U reakciji nastaje plavo obojenje.
(adsorpcija I2 na površini)
RACEMIČNA SMJESA ili RACEMAT (R, S) – optički je INAKTIVAN. Oznaka (±), (R, S) ili (D, S) npr.
(S)-2-butanol. Racemična smjesa sastoji se od jednakih količina R- i S- enantiomera i optički je INAKTIVNA.
ALDOHEKSOZE KETOHEKSOZE
najvažniji predstavnici
HEKSOZE, C6H12O6
HIDROLIZA HIDROLIZA
MONOSAHARIDI
DISAHARIDI POLISAHARIDI
C12H22O11 (C6H12O6)n
SAHAROZA
strukturni
ugljikohidrati
pričuvni
ugljikohidrati
BAZA
BAZA
NUKLEOTID NUKLEOZID
P = FOSFAT
F Z F Z Z = ŠEĆER
B = BAZA
B B
RIBOZA, C5H10O5 H O O
C HOCH 2 OH
H OH
H H
H OH
H H
H OH
CH 2OH OH OH
H O O
C HOCH 2 OH
H H
H H
H OH
H H
H OH
CH 2OH OH H
Nukleotidi su fosfatidni esteri nukleotida. Timin i Adenin povezuju se s dvije vodikove veze, Citozin i Guanin s tri
vodikove veze. (Odnos A : T = 1 : 1, G : C = 1 : 1)
Hidrolizom nukleinskih kiselina nastaju tri vrste produkata: monosaharid, baza i fosfat.
Asimetrični C-atom
*
CH 3 − CH − CH 2 − CH 3
OH
1. –OH
2. –CH2CH3
3. –CH3
4. –H atomski broj
2. Molekula se promatra kroz središnji C atom u smjeru atoma koji je označen br. 4. (najmanji prioriter)
1 2
OH CH 2 CH 3
4
H C PROMATRAČ I enantiomer
3
CH 3
(R)-2-butanol
Grupe 1,2,3 poredane su u smjeru kazaljke na satu zato je oznaka enantiomera R. (od lat. rectus = desno)
1 3
OH CH 3
4
H C PROMATRAČ II enantiomer
2
CH 2CH 3
(S)-2-butanol
⇒ ENANTIOMERI imaju ista fiz. svojstva: tv, tt, ρ, indeks loma, itd. Razlikuju se po zakretanju ravnine polarizirane
svjetlosti. Grupe 1,2,3 poredane su suprotno od smjera kazaljke na satu, enantiomer će dobiti oznaku S. (od lat.
sinister = lijevo)
3
CH 3
R
a) C
4 H
OH Cl
2 1
1
Cl
S
b) 2 C
HO
3 CH 3 H
4
CH 3 3
c) C S
4
H
Cl OH
1 2
4 H
S
d)
3 C
CH 3 1
OH Cl
2
Enantiomeri: a i b, a i c, a i d
Identični: b, c i d