Svrha ove brošure je sažeto prenijeti dvogodišnje iskustvo iz Mreže ekosela Balkana o
participativnom odlučivanju, edukacijskim koracima i strukturiranju ‘organske’ mreže.
Te se metode mogu primijeniti u svim segmentima društva i organizaciji života u
zajednicama, kako bi se zamijenile današnje piramidalne organizacijske strukture
društva, dovodeći do veće ravnopravnosti i većeg utjecaja svakog/ečlana/ice
zajednice na odluke koje ih se tiču, uz istovremeno smanjenje ekološkog otiska.

Ovu e-publikacija omogućila je velikodušna potpora američkih građana preko Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), pod uvjetima iz Sporazuma o
suradnji USAID CA#160-A-00-01-00109-00, kroz projekt CroNGO, koji provodi Academy for Educational Development (AED). Sadržaj ne odražava nužno
stajališta Američke agencije za međunarodni razvoj ili Vlade SAD-a, nego je za njega odgovoran Kneja.

This e-publication is made possible by the generous support of the American people through the support of the United States Agency for International Development
(USAID), under the terms of Cooperative Agreement USAID CA#160-A-00-01-00109-00, through CroNGO Project, operated by the Academy for Educational
Development (AED). The contents are the responsibility of Kneja and do not necessarily reflect the views of USAID or the United States Government.

je revolucije, spašavala živote i prenosila vijesti s jednog kraja svijeta na drugi. U kriznim situacijama, u katastrofama i ratovima, ljudi na pogođenim područjima organizirali su se u grupe (po susjedstvima, kvartovima…) pomažući si međusobno, što je najčešće bilo ključ preživljavanja. U situacijama kad su ugroženi životi, najćešće se zaboravlja na osobne predrasude, koje u normalnim

sa skupinama ili drugim zemljama koji se znatno razlikuju

naših osobnih navika ili navika većinskog stanovništva. Zbog

negativnih posljedica globalizacije propadaju

lokalne ekonomije, društvo se sve više raslojava na bogate i siromašne, konzumerizam i ‘šoping’ postali su novi hobiji ‘tranzicijskih’ društava, dok klimatske promjene naplaćuju

dugove otrovanih i opustošenih krajeva multinacionalnih kompanija kojima smrt, glad ili oboljenje od raka

predstavlja samo povećanje nula na kontima njihovih računa. Na mnoge političke sustave danas utječu obavještajne službe, Svjetska Banka i World Trade Organization, koji predstavljaju udruženja multinacionalnih kompanija i njihove interese. Te organizacije kroz razne ugovore uvlače države u krize zatirući ljudska prava, eksploatirajući resurse i uništavajući okoliš i zdravlje ljudi. Primjeri za to su beskonačni, no najveći je problem

što se resursi eksploatiraju u bogate zemlje, dok se države iz kojih se zalihe crpe sve više srozavaju. U Hrvatskoj se počeo osjećati neokapitalistički zadah. Naši vrijedni resursi klize u kompanije poput Coca Cole koja otkupljuje naše izvore pitke vode (‘Bistra’), ili se truju kroz izbjegavanje odgovornosti za ugrožavanje života, preslikavajući ponašanje multinacionalnih kompanija, gdje slučaj Karlovačke pivovare može poslužiti kao jedan od rjetkih primjera koji su došli do

javnosti. Rivalstvo u politici troši

energiju društva i veliku količinu novčanih sredstava, koja bi se mogla usmjeriti na kreativnije sadržaje. Primjer

takvog sustava moguće je usporediti

sa piramidom kojoj dnočini narod, a vrhčine oni koji su na vlasti, a sve sa ciljem zgrtanja što veće količine novca i

‘pozadinski procesi’ kojih do sada nismo bili direktno svjesni, našli su svoj put na svjetlost dana kroz poskupljenje goriva, temperaturne oscilacije, topljenje ledenjaka, prirodne katastrofe, siromaštvo, nove bolesti, ratove i nasilje, glad, žeđ… Još je jedna važnačinjenica, da je sva naša ovisnost o nafti također postala breme, s jedne strane kao sve skuplji resurs koji se tretirao kao da je neiscrpan, a s druge strane,

resurs koji je neumjerenom potrošnjom suodgovoran za klimatske promjene. Još šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, počelo je upozoravanje na posljedice neumjerenog trošenja resursa, koje danas osjećamo svakim danom sve više. U tom se razdoblju počeo razvijati pokret ekosela, kao alternativa alternativnom pokretu, koji je, za razliku od prosvjeda, pokušavao provesti u praksu ono što su prosvjednici vikali po ulicama. Grupe ‘sličnomišljenika’ i ‘sličnomišljenica’ organizirale su svoje živote

imanjima, susjedstvima ili u zgradama, imajući za cilj stvoriti miran, kreativan suživot u skladu s prirodom, jednakim pravima u odlučivanju, te stvoriti poticajno okruženje za djecu.

Kao metoda odlučivanja većinom se koristi konsenzus, koriste se metode rješavanja sukoba i nenasilna komunikacija, te se posjedi dizajniraju koristeći permakulturne principe. U ekoselima se život ne organizira kroz BORBE I OPRAVDAVANJA, kao u klasičnom sustavu, već kroz SURADNJU, te bi se mogla prikazati kao krug, sa točkom u sredini koja je spojena sa svakom točkom u krugu, nasuprot piramide današnjeg političkog sustava. Ta se ekosela udružuju u mrežu, Global Ecovillage Network. Kružni konsenzulani sustav može se preslikati na bilo koje aktivnosti društva, pa tako i na mreže – mreže udruga, ljudi i na politički sustav.