Professional Documents
Culture Documents
dr Dragan Lajović
UVOD U BIZNIS
Sadržaj
UMJESTO UVODA
6. FAKTORI PREDUZETNIŠTVA.....................................................................................62
6.1. Faktori koji utiču na preduzetničko ponašanje .....................................................63
6.1.1. Lične osobine .........................................................................................63
6.1.2. Kultura ...................................................................................................67
6.1.3. Društvene okolnosti ...............................................................................68
6.1.4. Kombinacija svih faktora.......................................................................68
Pitanja za diskusiju ......................................................................................................70
LITERATURA.....................................................................................................................161
UMJESTO UVODA
Ovaj udžbenik je nastao kao pokušaj grupe autora da studente početne godine studija
ekonomije ubijedi da je biznis njihova budućnost.
Sam proces lobiranja je efikasan ako se broj ljudi koji se procesno nalaze u ideji povećava. A
mi mislimo da je to iz generacije u generaciju sve vidljivije. Neki ne misle tako i završavaju
na birokratskom tržištu. Ovaj fenomen nema veze sa disciplinom koja je pred Vama iako je
riječ o vrlo značajnoj društvenoj realnosti, jer se birokratija razmnožava proporcionalno svom
neradu. S tim u vezi, Vaši predavači imaju ambiciju da Vam pomognu da uz podršku ovog
udžbenika ovladate odreñenim znanjima i vještinama koje će Vas učiniti drugačijim,
inovativnijim, efikasnijim, odnosno jednom riječju – prepoznatljivim.
Mi imamo i volju i želju da Vam ponudimo transfer znanja. Na Vama je da se ovoj disciplini
posvetite i apsorbujete od nje što više, time što ćete znati kako da učite, spoznajete i
primjenjujete. Mi Vam nudimo informacije, znanja i vjerštine. A to je ipak ponuda koja se ne
odbija, jer iza nje stoji ulaganje koje daje najveći prinos.
Zato uložite svoje vrijeme i kreativni potencijal, a efekti će biti sa visokom profitnom
stopom.
Autori
POGLAVLJE 1
BIZNIS – DEFINICIJA I
POJMOVNO ODREðENJE
1
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
Biznis – pojedinci ili institucije koje nastoje ostvariti profit obezbjeñujući proizvode koji
zadovoljavaju potrebe ljudi.
Većina ljudi povezuje riječ proizvod sa materijalnim dobrima – automobil, računar, vekna
hljeba, kaput ili neka druga materijalna stvar. Meñutim, proizvod može biti i usluga, kada
ljudi ili mašine proizvode nešto od vrijednosti za kupce. Npr. hemijske čistione, razvijanje
fotografija, pregled kod doktora, gluma filmske zvijezde ili košarkaški igrač. Proizvod može
biti i ideja. Konsultanti i advokati, npr. stvaraju ideje za rješavanje problema.
Profit – razlika izmeñu troškova proizvodnje i prodaje proizvoda i cijene proizvoda koju
plaća kupac.
Neprofitna organizacija – organizacija koja može obezbjeñivati dobra i usluge, ali nema
primarnu svrhu ostvarenja profita.
2
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
Mnoga preduzeća vode računa o tome na koji način proizvodnja i distribucija njihovih
proizvoda utiču na okruženje. Tako na primjer, kompanija Hewlett-Packard, u jednoj godini,
reciklirala 70.000 tona proizvoda, što čini 10% ukupnog prihoda kompanije. Druge
kompanije vode računa o kvalitetu života u društvima u kojima posluju, o edukaciji
siromašnih slojeva društva, o društvenoj odgovornosti nakon prirodnih nepogoda i mnogim
drugim pitanjima koja se tiču sredine u kojoj posluju (ostvaruju biznis).
3
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
Šta je u stvari biznis? Jedina funkcija biznisa je da stvori kupca (klijenta) i da inovira. Ako se
biznis doživljava kao kontinuirani proces onda i sva dogañanja unutar njega imaju rimu,
ritam i razlog. Kada ste u biznisu nameće Vam se čitav niz pitanja poput:
Šta je Vaša misija? Ko su Vaši klijenti? Šta je vrijednost za kupca? Koji su i kakvi Vaši
rezultati? Šta je Vaš biznis plan?
Biznisom se ne može raditi inerciono iako ponekad izgleda da se biznis sam po sebi kreće u
pozitivnom smjeru. Njime se mora upravljati balansiranjem različih potreba i ciljeva. To
podrazumijeva kvalitetno promišljanje i prosuñivanje. Biznis je, pojednostavljeno, novac
drugih ljudi - potencijalnih klijenata. U biznisu je važno da postoji kontinuiran rast i da se
permanentno inovira. Ne postoji brzi uspjeh, isto kao što je nedopustivo, sa aspekta biznisa,
stvari gledati crno-bijelo.
Pri tome je neobično važan faktor vrijeme koje treba posmatrati kroz prizmu biznisa i kao
neobnovljivi resurs. Vrijeme je važno sa aspekta otpočinjanja, rasta, razvoja, transfera i
gašenja biznisa.
Zašto ovakav uvod za studente i zašto je materijal koji je pred Vama napravljen sa mnogo
pitanja, dilema, mogućnosti... Zato što je ambicija discipline da u Vama probudi
preduzetnički gen... Možda tu svoju osobinu nosite duboko u sebi i kao svaka osobina tako i
ova traži pogodno tlo i pogodan trenutak za odjelotvorenje. On nekada doñe, nekada ne...
Ipak joj treba stvoriti povoljan ambijent i pružiti šansu. Ukoliko se to ne desi treba sačekati
neku bolju priliku...
I stoga morate da imate svoju poziciju na tržištu i u biznisu! Gdje sebe vidite nakon
diplomiranja? Čime ćete se baviti 2013., 2020. i 2030.... 2045.? Uvijek analizirajte sebe,
svoja znanja i vještine i imajte vremensku dimenziju u analizi. Upitajte, šta je mogu da
ponudim tržištu danas, 2013., 2020. i 2030. i 2045.? Morate biti samouvjereni ili će Vas prvi
4
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
simptomi krize na bilo kom polju dovesti na marginu. A margine same po sebi vode u ponor
ili pak u povratak... To je samo izbor izmedju puta i stanputice… Birajte tržišne puteve a
stranputice ostavljajte onima koji idu u zonu sivog tržišta.
Neka Vam uzori budu oni najbolji bilo da je riječ o nauci, sportu, književnosti, filmu, muzici,
biznisu… A najbolji su zato što su drugačiji i različiti. S toga budite u društvu najboljih i
meñu njima tražite uzore. Pogledajte tradicionalnu listu najbogatijih ljudi na svijetu prema
uglednom biznis časopisu Forbs (Forbes) za 2009. godinu.
Ukupno na svim stranama svijeta ima 793 dolarska milijardera, što je drastičan pad u odnosu
na 2008. godinu kada ih je bilo 1.125. Ovo je prvi put da je broj svjetskih milijardera smanjen
još od 2003. godine! Razlog je, naravno, globalna ekonomska kriza. Na listi, ove godine, ima
38 novih milijardera.
Nakon što su posljednjih godina izgubile dominaciju na listi milijardera, Sjedinjene Američke
Države su u 2009. godini učvrstile svoju poziciju, jer su 45% osoba od ukupnog broja
svjetskih milijardera Amerikanci. Moskva je u 2008. godini sa 74 milijardera prestigla
Njujork (71) i postala grad sa najviše milijardera na svijetu. Nakon godine krize, Njujork je u
2009. godini povratio tron. Danas u ovom gradu ima 55 milijardera, dok ih je u Moskvi 27.
Prvi na listi je Bil Gejts (53), čovjek koji je bio najbogatiji na svijetu od 1995. pa sve do
2007. godine, kada je na jednu godinu izgubio titulu od Vorena Bafeta. Gejts je bio jedan od
osnivača „Majkrosofta” prije 35 godina, ali je 2007. godine napustio kompaniju. Student
Harvarda, bez diplome, koji je davno obećao „kompjuter na svakom stolu, u svakoj kući”,
sada je više zainteresovan za humanitarne akcije koje ostvaruje preko fondacije sa suprugom
Melindom. Sa njom i troje djece živi u velelepnoj kući, pored jezera Vašington. Gejts je
veliki poštovalac djela Leonarda da Vinčija i posjeduje njegove najvažnije naučne tekstove,
5
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
koje je kupio na aukciji 1994. godine za više od 30 miliona dolara. Bogatstvo Bila Gejtsa se
procjenjuje na 40 milijardi dolara.
Drugo mjesta zauzima Voren Bafet (78), „težak” 37 milijardi i vrlo zanimljiva ličnost. Sin je
političara i brokera iz Omahe (država Nebraska), ali je počeo da radi već sa 11 godina, kada
je platio i prvi porez. Vlasnik je investicionog fonda Berkšir Hetavej (Berkshire-Hathaway) i
zbog sposobnosti da predvidi berzanske trendove dobio je nadimak „Prorok iz Omahe”.
Godinama unazad najavljuje da će, posle svoje smrti, sve što ima biti podijeljeno u
dobrotvorne svrhe.
Treći je Meksikanac Karlos Slim Helu (69), „vrijedan” 37 milijardi dolara. U julu 2007.
godine, ovaj meksički industrijalac, sin libanskog emigranta koji se bavi komunikacijama,
najviše bežičnom telefonijom, stigao je do čela liste, ali je godinu, ipak, završio na trećem
mjestu, da bi se tokom 2008. godine popeo na drugo mjesto. Veliki je ljubitelj bezbola i
umjetničkih slika, a kolekciju, koja je nazvana po njegovoj preminuloj supruzi sa kojom ima
šestoro djece, izložio je u muzeju sagrañenom posebno za to.
Suosnivač softverskog giganta, Orakl (Oracle), Lorens Elison (64), je četvrti na listi sa 22,5
milijardi dolara. U posljednjih 4 godine, njegova kompanije je obavila 49 akvizicija, šireći se
na svim poljima kako bi zadržala konkurentnost na tržištu. Sam Lorens (Lari) Elison je
rodom iz Čikaga, gdje je studirao fiziku ali nikada nije diplomirao. Kompaniju Orakl je
osnovao 1977. godine, a kompanija je počela da se kotira na berzi 1986. godine, jedan dan
prije nego što je to učinio Majkrosoft. Zaljubljenik je u jedrenje i vlasnik je jahte „Izlazeće
sunce” duge 138 metara (kasnije je zatražio da mu se napravi i mnogo manja jahta, kako bi
mogao lakše da je „parkira”). Nedavno je napravio i ogroman trimaran od 30 metara sa kojim
planira da osvoji Kup Amerika (najprestižnije svjetsko takmičenje u jedrenju, i istovremeno
najstarije sportsko takmičenje, na kome se dodjeljuje trofej, u svijetu).
Peto mjesto zauzima osnivač švedskog lanca prodavnica namještaja, IKEA, Ingvar Kamprad
(83), sa 22 milijarde dolara. Ingvar Kamprad se još kao tinejdžer bavio „biznisom“, prodajući
šibice, ribu, olovke, čestitke i slične sitnice. Namještaj je počeo da prodaje 1947. godine, a
prvu prodavnicu IKEA je otvorio 1958. godine (ime IKEA sadrži inicijale njegovog imena,
kao i prva slova imena farme i sela gdje je odrastao). Penzionisao se 1986. godine, mada i
dalje radi u kompaniji kao savjetnik. Njegova tri sina takoñe rade u kompaniji. Poznat je po
tome što uvijek leti ekonomskom klasom, ide u jeftine restorane i u kući ima jeftini IKEA
namještaj. Kompanija IKEA je danas prisutna u 36 zemalja i prodaje više od 9.000 artikala.
Šta treba činiti da bi ste bili različiti i drugačiji u odnosu na druge ljude:
6
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
Globalizacija;
Informatička ekonomija;
Razvoj finansijskih tržišta;
Kriza kao potencijalna šansa;
Nova tržišta: Rusija, Kina i Indija;
Tržište menadžera.
7
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
sudbine vodi u njoj prihvatljivom pravcu. I to je, takoñe, sloboda Vašeg izbora. I u jednom i u
drugom slučaju veoma je važno da:
Sve ovo će Vas učiniti bitno drugačijim i otvoriti Vam biznis horizonte. Hoćete li uspjeti
zavisi od Vas a ne od sticaja okolnosti. Ne skrivajte se od svojih problema već u njima
prepoznajte svoju šansu. Nemojte sebe opravdavati pred ostatkom svijeta i pred samima
sobom što nijeste iskoristili šansu. I šta Vam je potrebno za uspjeh:
Pitanje svih pitanja je da li želite da se nañete u grupi dobitnika ili onih drugih ? Želite li da
budete uspješni na svim poljima ili da budete predmet sažalijevanja ? Probajte da budete
uspješni u sportu, muzici, informatici, karijeri, biznisu.. Za početak u sopstvenoj edukaciji ...
dakle, na studiju.Imajte na umu sledeće poruke:
1
Maslow, Abraham. “A Theory of Human Motivation”, Psychological Review, Vol. 50, No. 4, pp. 370-396,
1943
8
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
Četiri niža nivoa (fiziološke potrebe, sigurnost, pripadnost i poštovanje) su grupisani kao
potrebe nedostatka, koje se vezuju za fizičke potrebe. Zadovoljenje ovih potreba pomaže
osobi da raste i razvija se kao ljudsko biće. Za razliku od njih koje se moraju zadovoljiti,
potrebe rasta (samoostvarenje) se stalno razvijaju. Osnovna pretpostavka je da se više potrebe
iz ove hijerarhije pojavljuju tek nakon što su zadovoljene, većinom ili potpuno, sve potrebe
nižeg nivoa.
9
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
Takoñe, kada se jedna potreba zadovolji, opada značaj njene motivacione uloge, meñutim,
kada se neka potreba zadovolji, druga brzo zauzima njeno mesto, tako da ljudi uvijek teže da
zadovolje neku potrebu. Ukoliko te potrebe nedostatka nisu zadovoljene, osoba će se razviti
u, fizički i psihički, nezdravu osobu.
Prethodni grafik objašnjava čvrstu vezu izmeñu karaktera čovjeka i njegovih potreba. Kroz
čovjekove potrebe tj.ciljeve i njihov način realizacije može se zaključiti o kakvom je čovjeku
riječ. Potrebe su u suštini reakcija na stvarnost. Svako vrijeme i svaki ekonomski sistem
generišu različiti nivo i karakter potreba.
10
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
Akcija kao finalni dio koji je vidljiv u odnosu na potrebe, interese i motiv koji su nevidljivi.
Potrebe, interese i motive je moguće pretpostaviti dok akcija podrazumijeva set mehanizama,
procesa sa konkretnim efektom.
Djela više govore o čovjeku nego riječi. U praksi sve češće imamo situaciju da od
prezentacije ideje do njene realizacije ostane samo mrtvo slovo na papiru ili manji dio. Samo
djelo pokazuje koliko je čovjek sposoban da realizuje ono što govori. Takoñe, sve je češći
slučaj da manje obrazovani ljudi energičnije i sigurnije iznose svoje mišljenje i lakše ulaze u
rizike, dok oni obrazovaniji upravo zbog znanja kojeg posjeduju, sa rezervom prihvataju
nove ideje i teže se upuštaju u rizik. Pokretač svega kod čovjeka je sam interes iz koga
proizilaze ciljevi koje čovjek teži da realizuje.
U realizaciji svojih potreba tj.ciljeva čovjek se upoznaje ljude raznih profila, od kojih dosta
može naučiti i to stečeno znanje realizovati u praksi. Treba se sa uvažavanjem odnositi
prema institucijama i osobama koji su doprinijeli njegovom uspjehu. Meñutim, uvažavanje i
poštovanje podrazumijeva prvenstveno i poštovanje samog sebe i svog mišljenja tako da ne
ostavlja prostor za poltronstvo. Poltronstvo se javlja kod osoba koje ne posjeduju korektno
izgrañen sistem vrijednosti.
Čovjekova ograničenost i nerazvijenost duha sužava prostor za realizaciju potreba. Kao što je
poznato investicija u znanje je najisplativija jer donosi najveći prinos. Samim tim pomjeraju
se granice a time i mogućnosti realizacije samih čovjekovih potreba. Nerazvijenost o
ograničenost su stanje duha.
11
1. Biznis – definicija i pojmovno odreñenje
Pitanja za diskusiju
1. Upotreba fenomena biznis?
2. Priroda biznisa?
3. Deficija biznisa i proizvoda?
4. Cilj biznisa?
5. Sta je profit a šta neprofitna organizacija?
6. Šta je neophodno da bi se ostvario profit?
7. Stejkholderi u biznisu?
8. Navedite pojednice i aktivnosti koji su u vezi sa biznisom.
9. Koja je to jedina f-ja biznisa?
10. Da li je biznis novac, a ako jeste čiji novac?
11. Da li posjedujete preduzetnički gen?
12. Zašto se ugledati na one koji su najbolji?
13. Šta je emocionalna inteligencija?
14. Definisati strast u biznis značenju?
15. Šta treba učiniti da biste bili različiti i drugačiji u odnosu na druge?
16. Razlika izmeñu kreativne i klasične ekonomije?
17. Nabrojte magatrendove razvoja.
18. Šta je “core business”?
19. Šta je “autsorsing”?
20. Šta je javno privatno partnerstvo?
21. Šta je neophodno za uspjeh?
22. Opisati broj i nivo potreba po Maslovljevoj hijerarhiji potreba?
23. Mentalna mreža ekonomije?
24. Odnos čovjek-potrebe.
25. Šta najbolje otkriva čovjeka?
12
POGLAVLJE 2
PREDUZETNIŠTVO
U
EKONOMSKOJ TEORIJI
13
2. Preduzetništvo u ekonomskoj teoriji
• Kreativnost i inovaciju,
• Sakupljanje resursa i osnivanje ekonomskih organizacija,
• Prilika za sticanje profita i rasta pod rizikom i nesigurnošću.
2
Timmons, Jeffry A. New Venture creation. Irwin, 3rd ed., Homewood, IL, 1990
14
2. Preduzetništvo u ekonomskoj teoriji
Preduzetništvo postaje masovna pojava u XVII vijeku. Dolazi do procvata različitih oblika
obrta i trgovačkih preduzeća koja su se bavila trgovinom različitim proizvodima. Raste
značenje i meñunarodne, a zatim i prekookenske trgovine. Specijalizacija u trgovini i
odvajanje bankarstva pojavljuje se tek u XVIII vijeku.
To najbolje oslikavaju tri faze razvoja Henrija Forda od maloga, inovativnog, porodičnog
preduzeća do industrijskog giganta:
15
2. Preduzetništvo u ekonomskoj teoriji
Globalnu ekonomiju XXI vijeka obilježavaće snažan porast poslovanja i nadmetanje velikog
broja agilnih konkurenata. Na scenu stupaju nova mala fleksibilna i inovativna preduzeća
koja samostalno ili meñusobno povezano nastupaju na tržište. U takvom okruženju
multinacionalne kompanije postepeno gube dominantan položaj.
16
2. Preduzetništvo u ekonomskoj teoriji
Predstavnici britanske škole ekonomske misli Adam Smit (Adam Smith) (1723.-1790.) i
David Rikardo (David Ricardo) (1772.-1823.) poistovjetili su funkciju preduzetnika sa
kapitalistom.
Adam Smit u djelu „Bogatstvo naroda” (1776.) govori o preduzetničkoj aktivnosti koja se
ostvaruje:
Marljivošću i štedljivošću,
Poslovnim špekulacijama i
Poslovnim inovacijama.
Ovaj koncept poslije je razvio Džeremi Bentam (Jeremy Bentham) (1748.-1832.) zajedno sa
konceptom "laissez-faire", naglašavajući tri ključna faktora proizvodnje:
Riječ „preduzetništvo“ potiče od francuskog glagola iz XIII vijeka „entreprendre“, što znači
preduzeti, uraditi nešto.
Prvi veliki ekonomski teoretičar u istoriji, Rišar Kantijon (Richard Cantillon), koji je stvarao
u okviru fiziokratske škole, se smatra za začetnika teorije o preduzetništvu. Kantijon je još
davne 1732. godine iznio svoj stav prema kojem je preduzetnik spreman da preuzme novčani
rizik i da se upusti u akciju pravljenja profita.3 Kantijon opisuje preduzetnika kao osobu koja
kupuje po poznatim cijenama, a prodaje po nepoznatim, tj. po cijenama koje će se tek
naknadno formirati.
3
Cantillon, Richard. Essay on the Nature of Commerce in General. Transaction Publishers, 2001
17
2. Preduzetništvo u ekonomskoj teoriji
Abe Nikola Bodo (Abbé Nicolas Baudeau), takoñe francuski fiziokrata, ide korak dalje u
shvatanju fenomena preduzetništva i smatra da preduzetnik nije samo onaj koji preuzima
rizik, nego i inovator koji primjenjuje nove tehnologije kako bi redukuje nivo preuzetog
rizika, smanjio troškove proizvodnje i povećao profit.
Žan-Batist Sej (Jean-Baptiste Say) (1767.-1832.), francuski ekonomista i biznismen, je, kao
najznačajniji teoretičar preduzetništva u XIX vijeku, smatrao da je uloga preduzetnika da
kombinuje faktore proizvodnje u proizvodni organizam.4 Prema Seju, preduzetnici su osobe
koje stvaraju vrijednost u ekonomiji tako što preusmjeravaju resurse iz oblasti u kojima je
produktivnost niska u oblasti u kojima postoji visoka stopa prinosa i visoka produktivnost.
Sej je pravio razliku izmeñu kapitalista i preduzetnika, ali nije smatrao rizik i neizvjesnost
glavnom funkcijom preduzetnika. On ne vidi preduzetnika kao nosioca promjena u
ekonomiji.
Karl Menger (Carl Menger) (1840-1921), tvorac austrijske ekonomske škole, je smatrao da je
osnovna funkcija preduzetnika da transformiše odreñena dobra u druga dobra, operišući pri
tome različitim informacijama i ekonomskim kalkulacijama.5 Tokom procesa transformacije,
preduzetnik se suočava sa neizvjesnošću, odnosno nepoznatim količinama i kvalitetom
proizvedenih dobara. Prema Mengeru, preuzimanje rizika nije osnovna funkcija preduzetnika.
Menger ističe da je preduzetnik neophodan element u procesu proizvodnje roba, isto kao što
su kapital, mašine i ljudski rad neophodni za normalno funkcionisanje ovog procesa.
Pojam preduzetništva u američkoj školi uvodi Amasa Walker (1799.-1875.) koji vidi
preduzetnika kao kreatora bogatstva. Njegovu teoriju nastavlja razvijati njegov sin Francis A.
Walker (1840.-1897.) koji naglašava da preduzetnici mogu vidjeti budućnost, da posjeduju
organizacijske, administrativne i vještine voñenja. On smatra da je profit rezultat uloženih
vještina, sposobnosti i talenta odreñenog preduzetnika.
4
Say, Jean-Baptiste. A Treatise on Political Economy. New Ed edition, Transaction Publishers, 2001
5
Menger, Carl. Principles of Economics. Libertarian Press, Incorporated, 1994
18
2. Preduzetništvo u ekonomskoj teoriji
Džon Bejts Klark (John Bates Clark) (1847.-1938.) je prvi iznio drugačiji stav u vezi sa
pitanjem snošenja rizika u preduzetničkom procesu. Klark je smatrao da preuzimanje rizika
nije preduzetnička aktivnost, već aktivnost vlasnika. Preduzetnika je posmatrao kao osnovnu
polugu koja treba da vrati ekonomiju u stanje ekvilibrijuma.
Američki ekonomista i jedan od osnivača čikaške ekonomske škole, Frenk Najt (Frank
Hyneman Knight) (1885.-1972.), je dalje razradio koncept rizika i smatra se prvim
neoklasičnim ekonomistom koji je identifikovao tu specifičnu preduzetničku funkciju u
opštem ravnotežnom stanju. Razgraničio je prenosivi i neprenosivi rizik i predložio je teoriju
profita vezanu za neprenosivi rizik, ekonomske promjene i razlike u preduzetničkim
sposobnostima. Najt je preduzetnike smatrao za podskup menadžera.6 Preduzetnik je osoba
koja je spremna da rizikuje svoju karijeru i finansijsku sigurnost zbog biznis ideje, ulažući
svoje vrijeme i kapital u neizvjestan posao.
Jedan od najvećih ekonomskih mislilaca svih vremena, Jozef Šumpeter (Joseph Schumpeter)
(1883.-1950.), predstavlja ujedno i jednu od najznačajnijih figura u istoriji razvoja misli o
preduzetništvu. Za doprinos razvoju misli o preduzetništvu, Šumpeteru priznanje odaje i
najveći teoretičar menadžmenta u istoriji, Piter Draker (Peter Drucker). Preduzetništvo je,
prema Šumpeteru, sposobnost koja, potpuno nezavisno od vlasništva nad kapitalom,
pretpostavlja inicijativu, autoritet, predviñanje i voñstvo. Više je stvar volje, nego intelekta.
Preduzetnik je pokretač tehnoloških promjena (inovacija), koje kreiraju nove aktivnosti i
tržišta. Pod tim okolnostima, profit predstavlja odstupanje nastalo inovacijom, koje rezultira
smanjenjem troškova ili povećanjem cijena.
Ludvig fon Mizes (Ludwig von Mises) (1881.-1972.), jedan od najznačajnijih predstavnika
austrijske ekonomske škole, je smatrao da u imaginarnoj konstrukciji ravnotežnog sistema
6
Knight, Frank Hyneman. Risk, Uncertainty And Profit. Kessinger Publishing, LLC, 2007
7
Većina ljudi pogrešno smatra da je Šumpeter uveo pojam „kreativna destrukcija“. Zapravo, originalna ideja je
potekla od njemačkog filozofa, Fridriha Ničea (Friedrich Nietzsche), a sam izraz „kreativna destrukcija“ je prvi
iskoristio njemački ekonomista i sociolog Verner Sombart (Werner Sombart).
8
Schumpeter, Joseph A. Capitalism, Socialism, and Democracy. Harper Perennial, 3rd Ed edition, 1962
19
2. Preduzetništvo u ekonomskoj teoriji
niko nije preduzetnik.9 Meñutim, u dinamičkoj stvarnosti svaki učesnik je preduzetnik. Prema
Mizesu sve ekonomske odluke uključuju donošenje odluka u skladu sa budućom
neizvjesnošću. Preduzetnika definiše kao donosioca odluka na čije ponašanje utiče i sama
budućnost i njegova vizija budućnosti.
Izrael Kirzner (Israel M. Kirzner) (1930.-), predstavnik austrijske ekonomske škole i student
Ludviga fon Mizesa, je smatrao da je suština preduzetništva u brzom reagovanju na profitne
šanse koje se ukazuju na tržištu.10
Shvatanje preduzetništva se mijenjalo kroz vjekove. Jedno od shvatanja koje se danas može
najčešće čuti je: „Preduzetnistvo je sposobnost osobe da zapazi povoljnu priliku za posao, da
prikupi potreban kapital i da započne posao preuzimajući rizik da neće uspjeti, ali u nadi da
će postići uspjeh.“
9
von Mises, Ludwig. Human Action, a treatise on Economics. 3rd revised edition, Contemporary Books, 1966
10
Kirzner, Israel. Competition and Entrepreneurship. Chicago, University of Chicago Press, 1973
11
Casson, Mark. The Entrepreneur: An Economic Theory. 2nd edition, Edward Elgar Publishing, 2005
12
Babson koledž je privatna poslovna škola u Masačusetsu (Massachusetts), koja je 12 godina za redom
proglašavana za najbolju poslovnu školu u oblasti preduzetništva u redovnom godišnjem izboru časopisa Ju Es
Njuz end Vorld Riport (U.S. News & World Report)
13
Timmons, Jeffry A. The Entrepreneurial Mind. Brick House Pub. Co., 1989
14
Bygrave, William D. and Andrew Zacharakis. The Portable MBA in Entrepreneurship. 3rd edition, Wiley,
2003
20
2. Preduzetništvo u ekonomskoj teoriji
Autor Definicija
Kirzner (1973.) Preduzetništvo predstavlja sposobnost da se iskoristi nova šansa,
što će dovesti do “ispravke” tržišta i vratiti ga ravnoteži.
Drucker (1985.) Preduzetništvo je akt inovacije koja podrazumijeva oplemenjivanje
postojećih resursa novim kapacitetima koji stvaraju bogatstvo.
Stevenson, Preduzetništvo podrazumijeva prihvatanje šansi bez obzira na
Roberts, trenutne resurse i sposobnosti.
Grousbeck (1985.)
Rumelt (1987.) Preduzetništvo predstavlja stvaranje novog biznisa koji ne kopira
postojeći, već sadrži neke elemente novine.
Low i MacMillan Preduzetništvo je stvaranje novog preduzeća.
(1998.)
Gartner (1998.) Preduzetništvo je stvaranje nove organizacije, proces u kojem se
stvaraju nove organizacije.
Timmons (1997.) Preduzetništvo je način mišljenja, rezonovanja i djelovanja
orjentisanih ka novim šansama i balansiranom liderstvu.
Venkataraman Preduzetničko istraživanje nastoji da objasni kako se prepoznaju i
(1997.) koriste šanse koje donose buduća dobra i usluge, od strane koga i sa
kakvim posljedicama.
Preduzetništvo je proces putem kojeg pojedinci i timovi stvaraju
Morris (1998.) vrijednost dovoñenjem u vezu jedinstvenih inputa kako bi se
iskoristile šanse iz okruženja.
Sharma i Chrisman Preduzetništvo obuhvata organizaciono stvaranje i inovaciju koja se
(1999.) javlja u okviru ili van postojeće organizacije.
15
Stevenson, Howard H. “A Perspective On Entrepreneurship.” Harvard Business School Working Paper, #9-
384-131, 1983
21
2. Preduzetništvo u ekonomskoj teoriji
Pitanja za diskusiju
1. Objasnite pojam preduzetništvo.
2. Navedite uslove za razvoj preduzetništva u XXI vijeku.
3. Prokomentarišite osnovne ideje britanske škole klasične ekonomije o preduzetništvu.
4. Navedite stavove o preduzetništvu teoretičara francuske škole klasične ekonomije.
5. Objasnite shvatanje preduzetništva predstavnika neoklasične ekonomije.
6. Objasnite Šumpeterovu teoriju kreativne destrukcije.
7. Kako savremeni ekonomisti objašnjavaju fenomen preduzetništva.
22
POGLAVLJE 3
PRIRODA PREDUZETNIŠTVA
I
PREDUZETNIČKA KULTURA
23
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
3.1. Uvod
Šta je preduzetništvo? Iako se u ekonomskoj teoriji preduzetništvo (engl. entrepreneurship)
najčešće definiše kao ukupnost preduzetnikovih inovacijskih, organizacijskih, upravljačkih i
kontrolnih funkcija, treba naglasiti da je to samo jedna od mogućih definicija budući da je
preduzetništvo nemoguće jednoznačno definisati. Zašto? Zato što je preduzetništvo izazov, tj.
više od želje za uspjehom, više od inovativnosti, više od znanja i upornog rada, više od novog
proizvoda, više od novog potrošača. Preduzetništvo uključuje sve aktivnosti preduzetnika
usmjerene na ulaganja i kombinaciju potrebnih inputa, širenja na nova tržišta, stvaranje novih
proizvoda, a dominatno je vezano za prelomna vremena, uslove neizvjesnosti, krize i
promjene u okolini.
Ekonomska teorija razvijenih zemalja ističe preduzetništvo kao kamen temeljac privrednog i
ekonomskog razvoja, i posmatra ga kao poseban proizvodni faktor. Kao takvom, zadatak mu
je da na najpovoljniji način kombinuje i koordinira proizvodne faktore i tako maksimizira
profit. Informacijska revolucija u poslovanju daje preduzetništvu podstrek i čini ga stožerom
kontinuiranog tehnološkog razvoja, modernizacije i privrednog razvoja.
Preduzetništvo možemo definisati i kao proces koji je podstaknut inicijativom koja u sebi
nudi inovativnost i nikad se ne miri sa postojećim stanjem. Iz toga se rañaju nove ideje i
promjene. Prilikom objašnjavanja pojma preduzetništvo, osim navedenog treba uzeti u obzir i
inovacije i rad, rizik, maštovitost, znanje, obrazovanje, planiranje, procjenu, predviñanje,
motiv, moral, energiju i smjelost.
Ne postoji veći resurs u nekoj ekonomiji od kupovne moći, no kupovna moć je djelo
preduzetnika inovatora.
24
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
Prvi poznati zapisi o malom preduzeću pojavili su se prije 4000 godina. Istorijski razvoj
malog preduzetništva pokazuje da je malo preduzeće postojalo u skoro svim starim
kulturama. U malom preduzetništvu posebno su se isticali: Arapi, Vavilonci, Egipćani, Grci,
Feničani, Rimljani. Meñutim, njihovi proizvodi i usluge često su bili lošeg kvaliteta i loše
izrade zbog čega su mala preduzeća postala predmet prezira i nepovjerenja.
U toku srednjeg vijeka rimska Katolička crkva držala je male preduzetnike na margini
ekonomskog opstanka. Trgovci su često bili spaljivani jer nijesu unapreñivali proizvod, već
samo podizali cijene koje je odredio proizvoñač. Sve do 19. vijeka Crkva je naglašeno
govorila i protiv prakse zaračunavanja kamate na zajmove.
Iako se privredni položaj malog preduzeća mijenja u drugoj polovini 20 vijeka, ono još uvijek
ostaje u sjenci ekonomskih zbivanja. Ipak, sadašnja situacija potvrñuje činjenicu da će
ekonomsko značenje malog preduzeća sve više biti aktuelno.
Subjekti male privrede su pravna ili fizička lica koja samostalno i trajno obavljaju privrednu
djelatnost radi ostvarivanja profita, a možemo ih podijeliti na:
Srednja preduzeća moraju imati od 50 do 249 zaposlenih. Srednje preduzeće ne smije imati
ukupan prihod na godišnjem nivou veći od 50 miliona eura, ali aktivu/pasivu veću od 43
miliona eura.
25
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
Mikro, mala i srednja preduzeća, takoñe su, i osnovni institucionalni oblik evropske
ekonomije. Ona su glavni izvor zaposlenja, glavni pokretač inovacija i socijalne i lokalne
integracije u Evropi. Smatra se da će nastojanje Evrope oko uvoñenja nove ekonomije uspjeti
samo ako se mala i srednja preduzeća stave na vrh ljestvice prioriteta.
Navedeni se koncept pojavljuje u još nekoliko različitih oblika, a mi ćemo navesti samo
najpopularnije. Prvi, najčešće spominjani je organizaciono preduzetništvo, a odnosi se na
preduzetništvo u već uhodanim preduzećima, bez obzira na to jesu li ona velika, neprofitna, u
vlasništvu države ili mala preduzeća. Neke od metoda koje primjenjuju preduzetničke
organizacije su:
Preduzetništvo u velikim preduzećima je proces u kojem velika preduzeća traže nove načine
korišćenja, održavanja ili zadržavanja inovacija i ostvarenja profita i to na način da od
zaposlenih očekuju stvaranje „preduzeća“ unutar postojeće organizacije (preduzeće u
preduzeću). Pomenuto preduzeće nije definisano zakonom već ono posluje kao posebna
jedinica. Taj koncept je poznat već više od 20 godina, a jedan od prvih zagovornika je Giford
Pinšo (Gifford Pinchot) 1980-tih.
26
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
27
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
1. Priroda velikih organizacija - postoji pet faktora koji rade protiv razvoja
preduzetničke kulture, a neki od njih su:
Meñuljudski odnosi – Jednom kada preduzetnik izgubi kontakt sa svojim
zaposlenima, teško je uspostaviti zadovoljavajući nivo preduzetništva u
organizaciji.
Previše nivoa odlučivanja – Prevelika hijerarhija vodi gušenju inovacija
jer se svaki nivo odlučivanja posmatra kao prepreka ka realizaciji započete
ideje. Organizacijska hijerarhija kreira potrebu za dobijanjem dozvola, što
je ona veća, to je teže doći do iste, što posebno obeshrabruje zaposlene na
nižim nivoima organizacije.
Potreba za kontrolom – Rukovodstvo uspostavlja standarde i pravila koja
su primarna u odnosu na preduzetničko ponašanje.
Korporativna kultura - Vodeći principi tradicionalne korporativne kulture
sastoje se u: poštovanju zadatih instrukcija, ne preduzimanjem vlastitih
inicijativa već čekanjem instrukcija, što manjem broju grešaka. Takvo
restriktivno okruženje ne podstiče kreativnost, fleksibilnost, nezavisnost i
preuzimanje rizika, odnosno osnovne karakteristike preduzetnika.
Vremenska dimenzija – Težnja za krakoročnim smanjenjem troškova da bi
se ostalo u granicama planiranih projekcija koji se tiču prihoda i rashoda,
što negativno utiče na kreativnu sposobnost pojedinca.
28
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
kriv preduzetnik ili okolnosti koje su izvan njegove kontrole, naravno u skladu sa
tim i treba djelovati. Isto tako i nagrade za uspjeh su često neprimjerene – manji
broj preduzeća pruža nagrade svojim preduzetnicima koje su barem približne
onima koje ostvaruju samostalni preduzetnici.
29
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
Stvarni izazov za većinu preduzeća prilikom uvoñenja principa preduzetništva jeste uvjeriti
ljude u svoje postupke. Osnovni credo preduzeća koja razvijaju preduzetništvo je kreiranje
klime u koji svi imaju potencijala za razvijanje novih ideja i traganjem za talentima i
resursima.
30
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
31
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
Radite stvari koje volite - Preduzetnici svoj posao ne smatraju istinskim poslom.
Najuspješniji preduzetnici odlučuju se za onu djelatnost koja ih najviše interesuje i
u kojoj najviše uživaju, odnosno slijede savjet Harvija Mekeja - „Pronañite posao
koji volite i nećete trebati raditi ni dana“.
Iako posjedovanje preduzeća pruža mnoge prednosti i mogućnosti, svi koji ulaze u
preduzetništvo moraju biti svjesni i potencijalnih nedostataka.
Visok nivo stresa – Voñenje vlastitog posla je vrlo pozitivno iskustvo, ali takoñe i
veoma stresno. Većina preduzetnika u svoje preduzeće ulaže znatne količine
32
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
33
3. Priroda preduzetništva i preduzetnička kultura
Pitanja za diskusiju
34
POGLAVLJE 4
PREDUZETNIČKI PROCES
4. PREDUZETNIČKI PROCES
35
4. Preduzetnički proces
4.1. Uvod
Preduzetnički proces je splet aktivnosti različitih učesnika uključenih u realizaciju konkretnih
preduzetničkih poduhvata, odnosno u realizaciji neke preduzetničke ideje, koja je utemeljena
na tržišno prihvatljivoj poslovnoj prilici. Ponašanje preduzetnika se može pratiti kroz tri faze:
Suosnivač kompanije Soni (Sony), Akio Morita (Akio Morita), je jednom prilikom, u vezi sa
sposobnosti uočavanja šanse, ispričao priču o trgovcu koji je poslan na ostrvo u Pacifiku kako
bi prodao cipele. Trgovac je odmah po dolasku na ostrvo poslao faks svojoj kompaniji tražeći
premještaj na novo mjesto, jer uroñenici sa ostrva nijesu nosili cipele. Nakon toga, na ostrvo
je došao drugi trgovac. Odmah je poslao faks kompaniji tražeći “pojačanje”, jer je uočio
veliko, i potpuno neiskorišćeno tržište! Tomas Edison (Thomas Alva Edison), čuveni
američki pronalazač i preduzetnik je rekao: “Većina ljudi propušta šansu zbog toga što je ona
obučena u radnički kombinezon i podsjeća na svakodnevni posao.”
Jedno od pitanja koje se često postavlja je da li preduzetnik treba da radi ono što voli. Tomas
Stemberg (Thomas Stemberg), osnivač Stejplsa (Staplesa), kompanije koja se bavi prodajom
kancelarijske opreme, je bio jasan: “Mislim da je koncept “slijediti svoju strast” veoma glupa
ideja. Ja slijedim veliko tržište koje mi daje šansu da zadovoljim potrebe kupaca i zaradim
novac.”
16
Derek “Delboj” Troter (Derrick „DelBoy“ Trotter), legendardni junak iz kultne britanske humorističke serije,
„Mućke“ (Only Fools and Horses), stalno ponavlja rečenicu koja slikovito objašnjava ovu fazu preduzetničkog
procesa - „Ko se usudi, pobjeñuje!“ (He who dares, wins!)
17
Isti lik ima drugu rečenicu koja pogaña u srž treće faze - „Iduće godine u ovo vrijeme bićemo milioneri!“
(This time next year, we'll be millioners!)
36
4. Preduzetnički proces
Inovatori - Inovatori su pravna ili fizička lica koja posjeduju znanja i/ili
nadarenost za smišljanje i osmišljavanje novih tehnoloških rješenja, sirovina,
materijala, postrojenja, pribora, aparata, alata, proizvoda, usluga i slično te različi-
tih inovacija na području proizvodnje ili usluga. To su osobe koje obično nemaju
ambicija (znanja, nadarenosti, novca i slično) da svoju inovaciju realizuju u
sopstvenoj režiji, pa svoje patentirane ideje prodaju preduzetnicima koji
preuzimaju sve tržišne i rizike realizacije njihovih zamisli – ideje, a pri tom i jedni
i drugi dobro zarañuju.
Investitori - Investitori su pravna ili fizička lica koja svoj ili tuñi kapital
pokušavaju plasirati u različite novčane transakcije ili preduzetničke poduhvate sa
ciljem da ga što bolje oplode, pa ga pod različitim uslovima pozajmljuju pre-
duzetnicima ili na druge načine profitno angažuju. Naziv investitor kod nas se po-
grešno koristi kao sinonim za preduzetnike - ulagače, a na Zapadu investitori su
zapravo "prodavci" novca (kupci akcija, kreditne banke, berzanski mešetari,
različiti državni fondovi, investicioni fondovi i ino učesnici na tzv. tržištu novca i
kapitala).
18
Kuvačić, Nikola. Poduzetnička biblija. Beretin, 2005
37
4. Preduzetnički proces
Država - Država na svim nivoima (država, grad, opština, regija i slično) upravne i
samoupravne administracije sa primjerenom pravnom regulativom i različitim
mjerama državno-upravne i lokalne politike. Cilj Države (bilo globalno ili
lokalno) je da napravi stimulativan ambijent za razvoj preduzetništva.
Poslovna prilika je, tržišno prihvatljiva ideja koja još mora proći mnoštvo analitičkih etapa,
da bi bila tržišno verifikovana – komercijalizovana. Tek nakon što neka preduzetnička ideja u
procesu preliminarne obrade i selekcije dobije zeleno svijetlo možemo je smatrati
preduzetničkom prilikom.
Da biste ušli u biznis morate biti dovoljno motivisani i spemni na trnovit put. U literaturi se
pominje od pet pa sve do petnaest etapa na putu ideje do konkretnog poduhvata. Trajanje
pojedinih etapa zavisi od spretnosti, upornosti i motivisanosti preduzetnika i od toga koliko je
kvalitetno obavljena neka od predhodnih faza. Najbitnije etapa su19:
19
Kuvačić, Nikola. Poduzetnička biblija. Beretin, 2005
38
4. Preduzetnički proces
Sve zemlje u tranziciji boluju od nedostatka dobrih preduzetničkih ideja a još više od
nedostatka jeftinog kapitala neophodnog za njihovu realizaciju. Brojne su preduzetničke ideje
i ima ih svuda, ali je mali broj zanimljivih i originalnih, odnosno onih koje se mogu osmisliti
kao tržišno prihvatljive poslovne prilike. U razvijenim tržišnim privredama izgrañeni su
putevi susreta preduzetničkih ideja sa potrebnim kapitalom, odnosno putevi realizacije tih
ideja. Veliki je broj agencija koje iz različitih izvora prikupljaju, obrañuju, selektuju,
poslovno ocjenjuju, dizajniraju i konačno plasiraju preduzetničke ideje kao izgledne poslovne
prilike svim zainteresovanim klijentima – preduzetnicima. Takoñe one ih savjetodavno prate
sve do njihovog uhodavanja u posao. Takoñe, mjerama makroekonomske politike razvijene
zemlje tržišne ekonomije finansijski podupiru razvoj malih i srednjih preduzeća, izgrañuju
tržišne mehanizme i preduzetničku infrastrukturu te stvaraju povoljnu preduzetničku klimu za
širok spektar privatnih inicijativa.
Ideje su ključ preduzetničke i ekonomske budućnosti uopšte savremenog svijeta. Kao rezultat
preduzetničke inovativnosti, inventivnosti, stvaralaštva i ponajviše kreativnosti, ideje sadrže
odgovore na sve vaše probleme, pitanja i želje u dostizanju preduzetničkih ciljeva. Svoju
pritajenu kreativnost možete reanimirati ako krenete sljedećim putem20:
20
Kuvačić, Nikola. Poduzetnička biblija. Beretin, 2005
39
4. Preduzetnički proces
U literaturi a i u praksi može se naći veliki broj izvora ideja. Od toga kao moguće izvore ideja
izdvajamo:
Potrošači,
Kupci,
Konsultantske institucije i individualni konsultanti,
Sopstveni menadžeri i zaposleni,
Konkurencija,
Imitacija i inovativne imitacije,
Trgovački predstavnici i posrednici,
Ostali izvori (pronalazači, vlasnici patenata, laboratorije, inovatori...)
Hobi - ako imate neke korisne zabave u kojima ste dobri, vidite možete li neki od
vaših hobija postupno pretvoriti u neku proizvodnu ili uslužnu komercijalno
isplativu djelatnost;
Stručnost - ako radite za nekog preduzetnika i tamo ste sjajan i priznat stručnjak u
svom poslu, dajte otkaz, otvorite sopstveni biznis i počnite da radite za sebe posao
koji ste do tada radili za drugoga;
Prilike - pogledajte kako drugi rade i šta tržište traži, pa procijenite možete li i vi
ući sa nekom idejom, odnosno pronaći neku dobru priliku za sebe;
21
Kuvačić, Nikola. Poduzetnička biblija. Beretin, 2005
40
4. Preduzetnički proces
Ako želite da uñete u svijet preduzetništva prvo morate da odgovorite na neka pitanja (na
primjer: šta znate dobro da radite, šta hoćete ili želite da radite, šta objektivno možete da
radite, hoće li vam se to isplatiti i slično), a koja vas mogu dovesti do izbora djelatnosti
kojom se kao preduzetnici možete baviti, skladno vašim znanjima, željama i objektivnim
mogućnostima. Svakako, najbolje je imati potpuno novu ideju koju bi tržište odmah
prihvatilo, ali do takvih ideja nije lako doći, jer niko unaprijed ne zna koja je ideja prava, a
valja znati i činjenicu da nigdje nema odmah primjenjive ideje.
2. Pionirska faza - faza filtriranja u kojoj preduzetnik od više ideja selektuje i bira
onu ideju za koju smatra da će je efikasno realizovati;
Mnogi bi željeli da uñu u preduzetništvo i od toga dobro da žive, ali uspjeh će postići samo
neki, i to oni koji su preduzetnički kreativni i koji realizuju neku tržišno zanimljivu i
profitabilnu preduzetničku ideju. Problem je u tome kako izabrati preduzetničku ideju,
odnosno djelatnost kojom se želimo baviti. Možete dugo razmišljati, možete zamoliti
22
Kuvačić, Nikola. Poduzetnička biblija. Beretin, 2005
41
4. Preduzetnički proces
prijatelje ili članove porodice da vam pomognu, možete se obratiti stručnjacima ili
savjetnicima da vam predlože šta je na nekom području deficitarno i slično, a sve to može
uspjeti, ali i ne mora.
Prilikom traganja za idejama, potrebe i želje potrošača treba staviti u središte pažnje, jer nema
smisla započinjati neki posao ako vaše proizvode, robu ili usluge tržište neće prihvatiti. Do
ideja se dolazi na različite načine, ali je stvaralačko i kreativno razmišljanje temeljna
pretpostavka generisanja (stvaranja) ideja. Iako ga svi donekle posjedujemo, danas se
kreativno mišljenje može i podvrgnuti različitim tehnikama i metodama. Takve su metode
posebno razvijene u Americi tokom posljednjih pola vijeka, a primjenjive su svuda, od
obrazovanja, javnih službi, državne administracije, pa sve do preduzetništva. Izmeñu mnoštva
takvih metoda, preduzetnicima, posebno početnicima valja preporučiti sljedeće23:
Primjer: Pretpostavimo da ste vlasnik cvjećare koja posluje relativno dobro, ali vi
želite da se razvijate i privučete još više kupaca, i ne znate šta da učinite pa
pokušavate asocirati ili od izabranog skupa ispitanika tražite asocijacije na riječ,
na primjer, cvijet. Recimo da dobijete odgovore: cvijet - ruža - ljubav - par -
mladenci, što znači da posao možete usmjeriti na opremanje zabava, svadbenih
svečanosti i različitih priredbi cvijetnim aranžmanima. Možete dobiti i asoci-
jativne odgovore: cvijet - radost - djeca - vjenčić - herbarijum, što znači da uz
cvjećaru valja pokrenuti radionicu u kojoj ćete djeci pomagati i naučiti ih kako da
brinu o biljkama, da ih prepoznaju, presuju i sl.
Metoda metafore - Ovom metodom spajamo dva potpuno različita pojma ili
stvari koje inače ne idu zajedno pa smišljamo neobične ideje, a tim i nove
predloge.
23
Kuvačić, Nikola. Poduzetnička biblija. Beretin, 2005
42
4. Preduzetnički proces
43
4. Preduzetnički proces
Osim metoda generisanja preduzetničkih ideja (metoda asocijacije, metoda metafore, metoda
imitacije i metoda vodoravnog razmišljanja) koje se temelje na tehnikama kreativnog
mišljenja i koje se mogu sprovoditi pojedinačno, pa preduzetnik može i sam kreirati dobru
ideju. Meñutim, za različite potrebe u ekonomiji se često koristi još mnoštvo metoda koje
mogu poslužiti za prikupljanje preduzetničkih ideja, a zajedničko im je to što zahtijevaju
timski rad. Meñu njima, u literaturi se najčešće elaboriraju i u praksi upotrebljavaju sljedeće
metode24:
24
Kuvačić, Nikola. Poduzetnička biblija. Beretin, 2005
44
4. Preduzetnički proces
Učesnicima se daju papiri sa tri i više redaka za zapisivanje ideja, a svaki od njih
daje tri moguća rješenja ili ideje u roku od pet minuta pa svoj papir prosljeñuje
dalje. Listovi tako kreću kružno, pa se na tri zapisane ideje, dodaju tri nove koje
mogu slijediti prethodno zapisane ili biti potpuno nove. Papiri kruže sve dok svaki
učesnik ne zapiše 18 ideja (šest puta po tri ideje). Zavisno od broja učesnika može
se doći i do više od stotinu ideja, a dobijene ideje, na izvornim obrascima, svaki
učesnik vrednuje, odabira tri najbolje, pa se na temelju toga sve prikupljene ideje
rangiraju.
Bez obzira kako ste došli do neke preduzetničke ideja, nijednu od njih ne možete odmah
realizovati, odnosno pretvoriti u tržišno zanimljiv i profitabilan posao. Prije realizacije svaku
ideju treba podvrgnuti postupku raščlanjivanja, za šta je potrebno odreñeno vrijeme, a i
novac. To je često dug i skup postupak pa se obično pravi komparativna analiza izmeñu više
raspoloživih ideja, kako bi postupak rezultirao barem jednom prihvatljivom ili najprih-
vatljivijom idejom. Nakon sprovedenog raščlanjivanja ideja se oblikuje u konkretan posao i
tek nakon toga realizuje, pa se može dogoditi da prvobitna zamisao bude sasvim izmijenjena i
preoblikovana. Stručnjaci i agencije koje se bave prikupljanjem ideja, takoñe, prvobitno
sprovode njihovu uporeñivanje, analizu pa buduće preduzetnike koji žele da ih kupe odmah
upućuju u moguće prednosti, ali i u nedostatke konkretne ideje. Analiza ideja mora obuhvatiti
45
4. Preduzetnički proces
različite aspekte, odnosno rizična područja vezana za ideju kao potencijalno mogući posao, i
to:
1. Analiza tržišnih aspekata - naliza ideja s tržišnog aspekta mora dati odgovore na
sljedeća pitanja: Postoji li potreba za proizvodom ili uslugom? Ko su nosioci
potreba? Kakve su im platežne mogućnosti i životni standard? Koliko ih ima?
Kakva je konkurencija na ciljnom tržištu? Možete li proizvodom ili uslugom
uticati na promjenu potreba i navika ljudi? isl. To su samo neka od pitanja na koja
morate pronaći afirmativne odgovore da bi ste pristupili realizaciji ideje. Budući
da je tržište mehanizam koji valorizuje svaku preduzetničku aktivnost te prihvata
ili ne prihvata proizvod ili uslugu, svaku ideju valja detaljno ispitati sa svih
tržišnih aspekata, odnosno dati što pouzdanije odgovore na relevantna tržišna
pitanja.
4. Analiza finansijskih aspekata - Ovom analizom treba utvrditi kolika su, kada i
kakva sredstva potrebna za nesmetanu realizaciju ideje. Preduzetnik mora znati
ima li dovoljno sopstvenih sredstava i kako će, ako zatreba, doći do potrebnog
kapitala, kako bi mogao pravovremeno udovoljavati svim plaćanjima tokom
aktiviranja svog projekta (prostor, oprema, sirovine, materijal, radnici i slično),
sve do naplate prvih potraživanja od prodatih proizvoda, robe ili usluga. Dobro je
provjeriti može li se pronaći partner, ili pod kojim uslovima pozajmiti sredstva od
banaka, finansijskih ustanova ili dobavljača i slično.
46
4. Preduzetnički proces
Na primjer, ako u blizini predviñene lokacije već postoji isti biznis, valja analizirati prodajno
tržište i vidjeti ima li potrebe za još jednim takvim biznisom, odnosno hoće li dotično tržište
moći apsorbovati svu ponuñenu robu. Jasno je da se u konkurentsku utakmicu valja upustiti
samo ako se na temelju velikog broja kvalitetnih tržišnih informacija može procijeniti da ste u
datom području jači od suparnika.
25
Kuvačić, Nikola. Poduzetnička biblija. Beretin, 2005
47
4. Preduzetnički proces
Faza rasta i razvoja - Faza u kojoj preduzetnik nastoji da učvrsti svoju tržišnu
poziciju. Kvalitet proizvoda, robe ili usluga postaje imperativ opstanka i razvoja.
Preduzetnik je spreman na usvajanje novih proizvoda i nove proizvodnje, širenje
na nova tržišta, povećanje obima proizvodnje, zapošljavanje novih radnika i
slično. Konkurenti su zabrinuti i pripravni na borbu, pa je preduzetnik izložen
novim iskušenjima. Preduzetnik više ne može sve da vodi sam pa zapošljava
menadžere, formira poslovne funkcije, organizacione jedinice i slično.
Faza krize - Ovu fazu karakterišu prvi simptomi zastoja djelatnosti i krize. Biznis
je još uvijek tržišno prepoznatljiv, ali se polako pojavljuje zasićenost. Trebalo bi
promijeniti način rada ili osmisliti promjene koji će biznis izvesti iz stagnacije,
probuditi i osvježiti poslovanje, valjalo bi uvesti nove proizvode, osmisliti novi
marketinški program, izaći na nova tržišta ili poslovanje podijeliti na manje
dijelove i neke od njih prodati i slično. Ako biznis i dalje stagnira ili ga savladava
konkurencija, može doći u nepremostivu krizu iz koje nema izlaza.
48
4. Preduzetnički proces
Faza stečaja - Ova faza je posljedica duboke i nepremostive krize. Dakle, ako se
u fazi likvidacije kriza ne prevlada, biznis ide u stečaj (sa ili bez mogućnosti kon-
solidacije). Prema Stečajnomu zakonu, taj se postupak sprovodi radi ukupnog
namirenja povjerilaca stečajnog dužnika, unovčavanjem njegove imovine i podje-
lom prikupljenih sredstava povjeriocima. Osnovni razlozi stečaja su nesposobnost
plaćanja i prezaduženost odnosno nesposobnost podmirivanja dospjelih obaveza.
Preduzetnik je nesposoban za plaćanje ako je u odreñenom vremenskom razdoblju
obustavio svoja plaćanja, a prezadužen je ako sopstveni kapital ne pokriva
postojeće obaveze.
Dakle, svaka preduzetnička aktivnost pretpostavlja spoj izgledne preduzetničke ideje dobre
poslovne prilike i raspoloživog kapitala u svrhu ostvarenja preduzetničke misije
zadovoljavanje potrba potrošača, povraćaj uloženog novca i ostvarivanje dobiti.
49
4. Preduzetnički proces
Pitanja za diskusiju
1. Definišite preduzetnički proces?
2. Ko su: preduzetnici, inovatori, investitori, preduzetnički agenti, menadžeri, izvršioci,
država?
3. Šta je preduzetnička ideja?
4. Obrazložite važne etape ulaska u biznis.
5. Navedite izvore preduzetničkih ideja.
6. Šta podrazumijevaju faze: definisanje ciljeva, identifikovanje problema i postavljanje
pitanja?
7. Koji su potencijalni izvori preduzetničkih ideja?
8. Objasnite faze razvoja preduzetničke ideje?
9. Navedite i ukratko objasnite metode generisanja ideja.
10. Koje su osnovne metode prikupljanja ideja?
11. Šta je preduzetnička inicijativa?
12. Objasnite faze u životnom ciklusu preduzetničkog procesa.
13. Definišite preduzetnički poduhvat.
50
POGLAVLJE 5
OSOBINE PREDUZETNIKA
5. OSOBINE PREDUZETNIKA
51
5. Osobine preduzetnika
Inovativnost,
Razumno preuzimanje rizika,
Samopouzdanje,
Uporan rad,
Postavljanje ciljeva,
Odgovornost.
5.2.1. Inovativnost
52
5. Osobine preduzetnika
razvoju. Pokušaji da država preuzme ulogu preduzetnika dali su loše rezultate. Stoga i
ekonomske politike razvijenih tržišnih ekonomija podstiču razvoj preduzetništva.
Ipak, u navedenoj podjeli rada ne može se pretjerivati, budući da inovativnost mora biti
rukovoñena sticanjem zarade. Zbog toga, savremeni preduzetnici, a posebno u okviru „malog
preduzetništva“, moraju spajati više preduzetničkih svojstava, pri čemu inovativnost ima
posebno mjesto i ulogu.
Naime, inovacija, kao krajnji rezultat inovativnosti, bitna je odredba u strategiji poslovanja i
nikad se ne završava, jer nema takve mogućnosti, neograničena je i održiva konkurentska
prednost. Trenutak otkrića nečeg novog što daje konkurentsku prednost, biće osnov stotinama
drugih kompanija koje će pokušati da imitiraju. Stoga jedini način da se ostane na čelu igre je
kontinuirano ostvarivanje novih ideja.
Ipak, treba naglasiti da uz velike prednosti koje preduzetništvo donosi, kao što su:
nezavisnost, fleksibilnost, veća zarada itd., preduzetništvo zahtijeva i velike žrtve kao što su:
neizvjesnost, svakodnevni stres zbog rizika, teški rad, upornost. U preduzetničkoj praksi
preduzetnički rizik često se povezuje s oportunitetnim troškom. Oportunitetni trošak odražava
nepromjenljivi ili planski rizik koji je povezan sa pojedinim preduzetničkim projektom. Taj
rizik može imati vrlo različite karakteristike kod različitih projekata, iako treba naglasiti da se
u praksi poslovanja oportunitetni trošak nekog projekta vrlo teško može mjeriti. To, ipak, ne
isključuje potrebu pravovremenog i detaljnog razmatranja svih pitanja koja dovode u sumnju
ispravnost preduzetničkog projekta. Neka od tih pitanja su pitanja smanjene likvidnosti,
zasićenosti tržišta, deficitarnost sirovina, promjene strukture potrošnje, vjerodostojnost
restriktivne politike, mogućnost prekida ekonomskih tokova, tendencije na području
energetike i ekologije, kao i politike zapošljavanja.
53
5. Osobine preduzetnika
5.2.3. Samopouzdanje
Istraživanja govore o tome da preduzetnici vjeruju u sebe. Rijetko će prihvatiti status quo,
vjerujući umjesto toga da stvari mogu promijeniti nabolje, da mogu stvoriti nove šanse, nova
tržišta, nove potrošače. Često vjeruju da su im izgledi i bolji nego što same činjenice
pokazuju. Zastupljena su i mišljenja da je potrebno imati i visoke ambicije za poslovni
uspjeh. Pri tome uspješan preduzetnik treba da prepozna i uspostavi glavnu ravnotežu izmeñu
ambicija i postavljenih ciljeva, a to je u velikoj mjeri povezano sa upravljanjem i
komuniciranjem.
Misije - Čini konkretniju varijantu vizije unutar koje se navode pravci poslovnog
djelovanja. Pri koncipiranju misije obično valja odgovoriti na sljedeća pitanja: 1.
Koji je Vaš razlog postojanja? 2. Koja je Vaša osnovna svrha? 3. Koja je Vaša
poslovna filozofija? 4. Po čemu se razlikujete od drugih? 5. Na koji ste tržišni
segment usmjereni?... Misija je bitna za onu vrstu preduzetnika kojima novac nije
u prvom planu, a putem nje stiče se povjerenje, lični razvoj i korporacioni imidž.
U navedenim slučajevima misija jača preduzetničku svijest i upornost.
54
5. Osobine preduzetnika
plodom. Naime, preduzetnik uvijek traga za promjenom, reaguje na nju i koristi se njome kao
povoljnom prilikom u preduzetničkoj aktivnosti.
Cilj uspješnih preduzetnika je dostići kreativne ideje sa kojima će konkurenti biti nadmašeni,
a ne oponašati konkurente. Stoga preduzetnici ciljeve poslovanja redovno postavljaju
„visoko“ i ambiciozno. Osim toga, treba ponovo naglasiti, da su preduzetnikov lični i
poslovni cilj usko povezani, iako se predmet poslovanja odabira prema tržišnim mogućno-
stima, a ne prema ličnom afinitetu. Ipak, preduzetnik ulazi u odreñeni posao kako bi ispunio i
svoje lične ciljeve, pa je potrebno da prije utvrñivanja poslovnog cilja, preduzetnik jasno
utvrdi sopstvene želje i ciljeve.
Lični ciljevi preduzetnika mogu biti različiti. Mnogi kreću u preduzetničke poduhvate da bi
stekli nezavisnost i ostvarili kontrolu nad svojom sudbinom, ili da bi dokazali svoju
preduzetničku sposobnost, ili da ostvare visoku zaradu, ili zato što su ostali bez posla i
nemaju drugih mogućnosti zapošljavanja. Ostvarivanje postavljenog cilja u praksi poslovanja
najuže je povezano sa biznis planom koji omogućava razumijevanje predviñanja,
sagledavanje puteva i načina ostvarivanja cilja, ocjenu efikasnosti i konkretizaciju
budućnosti. Uz to, biznis plan je i pravo oružje za predstavljanje ideje i uvjeravanje
potencijalnih ulagača da finansiraju preduzetnički poduhvat ako se poslovanje uvodi u novu
fazu.
5.2.6. Odgovornost
Jasno je da preduzetnici zaslužuju prinos na svoja ulaganja (profit), kao što i štediše zaslužuju
prinos na svoj kapital (kamatu). Zapravo, preduzetnici zaslužuju i veći povraćaj, jer više i
rizikuju.
55
5. Osobine preduzetnika
56
5. Osobine preduzetnika
26
Bygrave, William D. and Andrew Zacharakis. The Portable MBA in Entrepreneurship. 3rd edition, Wiley,
2003
57
5. Osobine preduzetnika
Jedna od mogućih podjela preduzetnika je prema njihovu pojavnom obliku tokom faza
razvoja preduzeća. U svakoj od tih faza potrebna su drugačija specifična znanja i sposobnosti,
tj. drugačiji tip preduzetnika.
Uz sva bitna obilježja preduzetnika, svaka od faza zahtijeva neke specifične sposobnosti na
temelju kojih se pojavljuju specifične vrste preduzetnika kao što su:
Za posljednju, petu fazu, tj. fazu likvidacije ne postoji posebna vrsta preduzetnika, jer je
smisao preduzetnika i preduzetništva da svoje preduzeće nikad ne dovede u tu fazu već da
nakon konsolidacije, pokrene novi poslovni ciklus. Ipak, danas u poslovnom svijetu veliki
broj preduzeća brzo dospijeva pred likvidaciju ili u samu fazu likvidacije.
U praksi se mogu identifikovati pet tipova preduzetnika, kao i uticaj njihovih ličnih
karakteristika na način voñenja poslovanja:
58
5. Osobine preduzetnika
Radnici - Čine oko 20% preduzetničke populacije. Poput optimista vole svoj
posao i u poreñenju sa drugim grupama uložiće dodatne napore u svrhu
ostvarivanja zacrtanih ciljeva. Oni su preduzetnička grupa orijentisana na detalje i
rast preduzeća. Finansijski su agresivni (ne boje se uportrijebiti kredite za
postizanje željenog rasta) i detaljno nadziru poslovanje svog preduzeća. „Radnici“
najčešće posjeduju dugoročne poslovne planove, kojih se i striktno drže.
Održioci - Su najmanja grupa koju čini oko 15% svih preduzetnika. Umjesto da
započinju od nule, održioci svoje preduzeće najčešće stiču kupovinom ili
naslijeñem. Od svih pet grupa njima je „najneugodnije“ sa tehnologijom pa
preferiraju detaljne opise mogućih koristi u rješavanju odreñenog problema.
Održioci su najkonzervativnija grupa i ne teže postizanju značajnih stopa rasta.
Zadovoljni su i statusom quo. Balansiranje izmeñu poslovnog i porodičnog života
im je vrlo važno.
Inicijalnu želju za realizacijom novih poslova i smjelost ulaska u preduzetničke izazove ima
samo mali broj ljudi - preduzetnika. Prema nekim istraživanjima takvih je najviše oko 3 do 5
posto od cjelokupne ljudske populacije (preduzetnički duh je pretežno prirodni dar koji
pokreće i mijenja svijet). Preduzetnička inicijativa ima prednost pred kapitalom, jer bez nje
kapital bi bio samo mrtvi kapital.
U ekonomskoj teoriji još uvijek nemamo odgovore na pitanja jesu li intuicija, inspiracija i
onaj posebni unurašnji osjećaj ono što podstakne uspješne operativce da krenu odreñenim
smjerom? Prate li ga kroz sito i rešeto od onog trenutka kad donese odluku? Da li ih
59
5. Osobine preduzetnika
Nije teško biti preduzetnik, ali je teško biti uspješan preduzetnik. Mnogi preduzetnički
poduhvati završavaju neuspjehom. Preduzetnička profesija je otvorena, ali ni u jednu nije
tako lako ući i započeti je. Obično nema formalnih prepreka ni za koga ko želi da uñe u
preduzetničku profesiju, ali trebaju izvanredne sposobnosti da se u njoj uspije i održi.
Današnji uslovi za uspješno preduzetništvo nijesu ništa lakši nego prije. Opšti nivo znanja i
informisanost je viša ali konkurencija je oštrija. Da bi bio uspješan savremeni preduzetnik,
svaki pretedent mora imati sposobnost za svestrano osmišljavanje i planiranje poslovne
akcije, imati sposobnost inicijative i inovativnog mišljenja, biti dobar organizator, znati
motivisati ljude, znati prenijeti odgovornost uz diskretnu kontrolu, biti strpljiv, sistematičan i
uporan.
60
5. Osobine preduzetnika
Pitanja za diskusiju
1. Objasnite pojam preduzetnika.
2. Navedite i objasnite osobine uspješnog preduzetnika.
3. Objasnite koncept „10D“?
4. Definišite specifične vrste preduzetnika u zavivnosti od faze razvoja preduzeća.
5. Opišite osnovne tipove preduzetnika.
61
POGLAVLJE 6
FAKTORI PREDUZETNIŠTVA
6. FAKTORI PREDUZETNIŠTVA
62
6. Faktori preduzetništva
Lične osobine,
Kultura,
Društvene okolnosti,
Kombinacija svih navedenih faktora.
Neki teoretičati, kao Piter Draker, ne smatraju da su karakterne crte odlučujuća determinanta
uspješnog preduzetnika, i vjeruju da se, u suštini biti dobar preduzetnik uči kao i sve ostalo.
Jedan profesor preduzetništva na ovu temu kaže:28
„Za svakog pojedinca koji je sklon riziku, navešću vam primjer jednog koji to nije. Za svako
najstarije dijete koje je postalo uspješan preduzetnik, navešću vam primjer isto uspješnog
preduzetnika koji je najmlañi od sve djece ili koji je jedinac. Za svakog pojednica koji je
odrastao slušajući priče uspješnih roditelja preduzetnika, navešću vam primjer isto tako
uspješnog preduzetnika čiji su roditelji bili vojni ili državni činovnici i sl.”
Drugi ekspert objašnjava „Dobrih ideja uvijek ima, ali nedostatak čine ljudi koji znaju da ih
implementiraju”.30
27
Leo Paul Dana, "The origins of self employment in Ethnocultural Communities: Distinguishing Between
Orthodox Enterpreneurship and Reactionary Enterprise", Canadian Journal of Administration Sciences, March
1997, 52-68
28
Jon P. Goodman, "What Makes an entrepreneur" Inc, October 1994,29.
29
Michael Oneal, "Just What Is an Entrepreneur?" Business Week/Enterprise, 1993,105.
30
Jon P. Goodman, "What Makes an entrepreneur" Inc, October 1994,29.
63
6. Faktori preduzetništva
Kako je to Sten Kroumi (Stan Cromie) naveo u svom članku o preduzetništvu, većina
profesionalnih savjetnika u vezi biznisa navodi „ličnost” kao ključni faktor svakog pojedinca
kada je u pitanju izbor budućeg poziva ili zanimanja. Faktori koji u tome igraju ključnu ulogu
su:
Ljudi najčešće biraju zanimanja koja u potpunosti zadovoljavaju njihove potrebe i koja su u
skladu sa njihovim viñenjem sebe samih.
Jedna studija kao rezultat svoga istraživanja navodi da je personality-ličnost ključni faktor
preduzetništva. Naime, ova studija je istraživala uticaj „Big five”, tj. ključnih pet
karakteristika ličnosti i to kakav uticaj one imaju na fenomen preduzetništva:
Bilo da se preduzetničke karakteristike javljaju po roñenju ili se stiču tokom života, izvjesne
karakteristike su zasigurno ključne kada govorimo o uspješnim preduzetnicima. Pogledajmo
o kojim je to osobinama riječ:
Strast prema poslu – Džejms Salter (James Salter), osnivač kompanije „Gen-X
sports” kaže „Goreća strast prema poslu?! Naravno!” Ono što je sigurno jeste da
preduzetnici moraju imati više od običnog interesovanja za posao kojim se bave,
zato što on ili ona moraju prevazići mnogobrojne prepreke sa kojima će se
susresti. Ukoliko ne postoji strast ili interesovanje posao će zasigurno propasti.
Lična i emocionalna posvećenost je najbolje obašnjena rečenicom „Nijesam
mogao da živim a da pri tom ovom (poslu) ne dam svoj puni doprinos”.
Izdržljivost uprkos porazu – Zbog svih prepreka i poteškoća koje moraju biti
prevaziñene, uspješan preduzetnik mora biti konstantno uporan. Postoji mnogo
slučajeva u kojim su preduzetnici postali uspješni tek poslije nekoliko poraza. U
vezi ovog postoji dobra izreka „Uspješni preduzetnici nemaju poraze. Iza njih je
samo bogato iskustvo iz kojeg izvlače pouke”. Oni jedino znaju da su „poteškoće
samo šanse u radnoj odjeći”. Primjera radi Volt Dizni (Walt Disney) je
bankrotirao tri puta prije nego što je napravio svoj prvi uspješan film. Džo Namat
(Joe Namath), uspješni fudbaler, je najslikovitije objasnio pozitivan stav prema
64
6. Faktori preduzetništva
65
6. Faktori preduzetništva
66
6. Faktori preduzetništva
nadreñenog. Većina njih prima platu koja je niža u odnosu na onu koju bi dobili
da rade za nekog drugog.
Studija koja ja uzela u obzir oko 3.000 preduzetnika identifikovala je sljedeće faktore kao
veoma važne kada se govori o razlozima samozaposlenja:31
Još jedan koncept koji je isto tako vrijedan pažnje je koncept „Upravljanja sopstvenim
načinom razmišljanja” (Thought self-leadership). Ovaj koncept polazi od mišljenja da je
način razmišljanja osnovni izvor od kojeg potiču pozitivan i negativan pogled na svijet
pojedinca. Ovakav koncept razmišljanja utiče na način na koji isti primaju informacije i
način na koji donose odluke. Njihovo razmišljanje usmjereno je ka neprestanom traženju
šansi, i pozitivnom odnosu prema svim novonastalim situacijama koji omogućava lakše
suočavanje sa izazovima. Napoželjan način razmišljanja, poznat kao razmišljanje koje je
usmjereno ka konstantnom uviñanju prepreka, u svakoj novonastaloj situaciji vidi samo
probleme i kao takvo rezultira odustajanjem.
6.1.2. Kultura
Uticaj kulture na preduzetničke predispozicije nije baš jasno definisan, jer se smatra da se
različite kulturološke grupe ne bave preduzetništvom iz istih razloga.
Različite kulture imaju različita vjerovanja i sistem vrijednosti i taj se faktor treba uzeti u
obzir kada je u pitanju pojam preduzetnika. Npr. Japanska kultura se bazira na sistemu
postizanja konkretnih rezultata i ona je ta koja podstiče preduzetnike na rad sve do
ostvarivanja krajnjeg rezultata.
Drugi isto tako važan činilac kada je kultura u pitanju jeste da li ista podržava sistem interne
kontrole (držanja stvari u svojim rukama). Tako, npr. američka kultura forsira ovakav pristup
problemima, dok ruska kultura ne. Pojedinci koji potiču iz kulture sa ovakvim usvojenim
sistemom vrijednosti imaju bolje predispozicije za preduzetnički uspjeh.
31
Yazerbinski, 32
67
6. Faktori preduzetništva
Kultura, takoñe, kreira sliku i status preduzetnika. Jedna studija koja se ticala preduzetnika-
emigranata koji su se doselili u Kanadu, došla je do saznanja da Indijci doživljavaju
preduzetništvo kao nešto pozitivno, dok stanovnici Haitija istu stvar posmatraju kao
zanimanje koje je jedinstveno samo za ljude sa niskim stepenom samopoštovanja.
Kulturološka očekivanja su, takoñe, bila prepreka u slučaju jedne Portorikanke koja je živjela
u Vašingtonu. Dok je planirala da otpočne sopstveni biznis, brat je podsjetio da je neophodno
da se uda.
U većini društava uvijek postoje primjeri onih koji nijesu planirali da budu preduzetnici, ali
koji su na to bili primorani usljed dešavanja u društvu. Odluci o tome da se postane
preduzetnik su uveliko doprinijele promjene na tržištu. To je i rezultiralo velikim brojem
emigranata iz različitih zemalja koji su shvatili da za njihovim vještinama ne postoji tražnja u
zemlji iz koje potiču. Ovakav pristup poznat je pod nazivom adaptivno ponašanje (adaptive
response behaviour). U skladu sa tim, iako pojedini preduzetnici ne dolaze iz sredine koja
cijeni preduzetništvo, oni to postaju upravo kao odgovor na novonastalu situaciju.
Imajući u vidu činjenicu da se preduzetničke aktivnosti trebaju podstaći još u periodu ranog
djetinjstva, neki naučnici voñeni time zagovaraju teoriju da je neophodno usredsrediti se na
podsticanje preduzetničkog duha kod djece još u tom dobu. Studija koja je sprovedena u
vrtiću navodi da svako četvrto dijete pokazuje preduzetničke tendencije. Meñutim, tokom
daljeg školovanja samo 3 % djece zadrži i dalje tu osobinu. Postojeći obrazovni sistemi ne
podstiču razvoj preduzetničkih osobina kod pojedinca, oni su više bazirani na konfrontizmu
nego na individualizmu. To sputava kreativnost kod djece već od početka, iako je ona itekako
bitna za uspješne preduzetnike.
Atraktivnost ekonomije predstavlja moguće koristi koje ona nosi od novih investicija. Korist
je, u opštem smislu dugotrajna novčana dobit od obavljanja poslova u nekoj zemlji, a zavisi
od veličine troškova, kao i trenutnog i budućeg bogatstva potrošača na tržištu. Tržište može
68
6. Faktori preduzetništva
biti veliko s obzirom na broj potrošača, npr. Kina i Indija, ali kada se uzme u obzir nizak
životni standard koji utiče na potrošnju stanovništva, onda su takva tržišta mala kada ih
mjerimo sa aspekta ekonomskog potencijala. Ali treba razmišljati i o razvoju situacije u
budućnosti. Na primjer, 1960. godine Južna Koreja je bila poznata samo kao jedna od
osiromašenih zemalja trećeg svijeta. Do 1996. godine postala je jedanaesta najveća
ekonomska sila svijeta po kretanju BDP. U smislu poslovne strategije, raniji ulazak na
potencijalno tržište može dovesti do odreñenih prednosti, a kasniji do brojnih nedostataka.
Dva faktora koja su poprilično dobri pokazatelji potencijalnog dugoročnog profita su:
ekonomski sistem i režim vlasničkih prava.
Kada su u pitanju politički faktori, troškovi mogu biti veći ako Vlada države u kojoj se želi
investirati traži plaćanje velike svote novca kao uslov za poslovanje u toj zemlji.
Na ekonomskom području, ekonomski rizik dolazi zbog lošeg menadžmenta Vlade u zemlji.
Ekonomski rizik ne zavisi od političkog rizika. Jedan od vidljivih indikatora lošeg
ekonomskog menadžmenta jeste stopa inflacije. Drugi je veličina privatnog i državnog duga.
Na političkom području rizik se pojavljuje kada zakonski sistem ne pruža adekvatnu zaštitu u
slučaju kršenja ugovora ili kada ne pruža zaštitu imovinskih prava.
Za potpunu privlačnost zemlje kao potencijalnog tržišta ili mjesta investicija za meñunarodno
poslovanje bitni su troškovi i rizik. Veću privlačnost za preduzetnike stvara demokratska i
razvijena zemlja, sa slobodnim tržištem i niskim stopama inflacije. Manje privlačne zemlje su
politički nestabilne zemlje u razvoju koje imaju mješovitu ili plansku ekonomiju, visok
državni dug kao i stopu inflacije.
69
6. Faktori preduzetništva
Pitanja za diskusiju
1. Objasnite uticaj ličnih osobina na preduzetničko ponašanje.
2. Identifikujte i objasnite uticaj kulture, običaja, morala i sistema vrijednosti na
preduzetništvo.
3. Kako političko, ekonomsko i pravno okruženje utiče na preduzetništvo i efikasnost
poslovanja?
70
POGLAVLJE 7
PREDUZETNIŠTVO I MENADŽMENT
definišete menadžment,
7. PREDUZETNIŠTVO I MENADŽMENT
71
7. Preduzetništvo i menadžment
Udružen sa drugim ljudima, čovjek povećava svoje mogućnosti, lakše i brže obavlja odreñeni
zadatak, a samim tim i lakše zadovoljava sopstvene potrebe. Da bi u tome uspio, odnosno da
bi se njegovo djelovanje uskladilo sa djelovanjem drugih ljudi i organizacija postala
svrsishodna, potrebni su ljudi odreñenih znanja i sposobnosti. Tu grupu ljudi, koja članovima
organizacije pomaže da njihove želje uz pomoć organizacionog napora postanu stvarne i
vidljive, nazivamo menadžerima. Kao što kaže Piter Draker (Peter Drucker), najveći
teoretičar menadžmenta u istoriji: „Jedine stvari koje se same razvijaju u organizaciji su
nered, trenje i loše poslovanje. Sve ostalo zahtijeva menadžment.“
Pitanje koje se onda postavlja je - „Što je menadžment?“. I pored pokušaja velikog broja
teoretičara menadžmenta da definišu ovaj pojam, važno je napomenuti da ne postoji opšte
prihvaćena definicija menadžmenta. Jedna od definicija koja se najčešće navodi je ona koju je
početkom XX vijeka dala Meri Parker Folet (Mary Parker Follett), američki filozof
menadžmenta - „Menadžment je umijeće da se odreñeni posao obavi pomoću drugih ljudi“.32
Korijen riječi „menadžment“ je u latinskom jeziku - „manu agere“ na latinskom znači „voditi
rukom“. Riječ „menadžment“ je prvi put upotrijebljena u starofrancuskom jeziku -
„ménagement“ na francuskom znači „umijeće (sposobnost) upravljanja (usmjeravanja)“. Ova
riječ je, u XVII i XVIII vijeku, uticala na razvoj značenja engleske riječi “management”.33
Pod menadžmentom se danas obično podrazumijeva „proces upravljanja i usmjeravanja
organizacije (ili djelova organizacije) kroz alokaciju i upravljanje resursima (ljudskih,
finansijskih, tehnoloških, prirodnih, informacije...)“. Riječ „menadžment“ se takoñe koristi da
opiše upravljački sloj organizacije, tj. skup svih (ili samo onih na vrhu) menadžera u jednoj
organizaciji.
32
Barrett, Richard. Vocational Business: Training, Developing and Motivating People. Business & Economics,
2003
33
Simpson, John and Edmund Weiner. Oxford English Dictionary. Second edition, Clarendon Press, 1989
34
Drucker, Peter. The New Realities. Rev Ed edition, Transaction Publishers, 2003
72
7. Preduzetništvo i menadžment
Draker smatra da postoje tri zadatka menadžmenta, koja imaju istu važnost ali su u osnovi
različita. Svaki od njih menadžment mora da izvrši da bi omogućio da institucija funkcioniše
i daje svoj doprinos:35
35
Drucker, Peter F. Management: Tasks, Responsibilities, Practices. Collins, 1993
36
Petar, Saša. Tamna strana upravljanja ljudima. Zagreb, Mozaik knjiga, 2005
37
Mintzberg, Henry. Managers Not MBAs. Financial Times/ Prentice Hall, 2004
73
7. Preduzetništvo i menadžment
Menadžer koji upravlja pomoću iskustva i vizije, ali bez analiziranja situacije,
može biti neorganizovan.
Menadžer koji upravlja pomoću iskustva i analize, ali bez vizije, može biti
obeshrabren.
Menadžer koji upravlja pomoću vizije i analiza, ali bez iskustva, može biti otuñen
od stvarnosti.
Ravnoteža izmeñu ova tri pristupa nije neophodno dobra stvar. Fleksibilnost i svestranost su
ključni. Ono što je mnogo važnije od upostavljanja ravnoteže je sposobnost pronalaženja i
primjene odgovarajućeg menadžment stila u konkretnoj situaciji.
Iako se na prvi pogled može učiniti da menadžeri ne rade interesantne stvari, njihov posao je
u suštini vrlo izazovan i zahvalan. „Onaj sastanak“ kojem je menadžer prisustvovao je možda
bio posvećen donošenju presudne odluke o budućnosti organizacije. „Onaj izvještaj“ koji je
podnio se možda odnosio na revolucionarno novi proizvod i njegovu pouzdanost i sigurnost u
upotrebi. A „onaj Marko“ je možda bio važan klijent čije poslove je organizacija htjela da
vodi. Pokušaji da se posao menadžera opiše onima sa malo ili bez imalo radnog iskustva
izgledaju neodgovarajuće. Teoretičari menadžmenta su na dva načina pokušali da daju
odgovor na pitanje „Što je posao menadžera?“.
Prvi pristup posmatra posao menadžera kao skup osnovnih menadžment funkcija. Autor ovog
pristupa je Anri Fejol (Henri Fayol), francuski menadžer jedne velike kompanije za ugalj i
čelik, koji je kasnije svoje ideje o menadžmentu zasnivao na svom praktičnom iskustvu. Fejol
je još početkom XX vijeka govorio da menadžeri planiraju, organizuju, zapovijedaju,
koordiniraju i kontrolišu i da ove funkcije čine proces menadžerskog posla.39
Proces menadžmenta obuhvata više različitih funkcija koje treba da omoguće ostvarivanje
ciljeva organizacije. Meñu brojnim i ponekad različito formulisanim funkcijama
menadžmenta istog sadržaja, u stručnoj literaturi se najčešće navode četiri osnovne:
38
Ren, Denijel i Den Vojh. Menadžment - proces, struktura i ponašanje. Beograd, Grmeč - Privredni pregled,
1994
39
Fayol, Henri. General and Industrial Management. London, Pitman and Sons, 1949
74
7. Preduzetništvo i menadžment
odgovori je: “Što bi trebalo sada uraditi, kako bi došli do željenog stanja u
budućnosti?“. Planiranje se ne odnosi na buduće, već na tekuće odluke u svijetlu
njihove budućnosti.
Drugi pristup koji pokušava da pruži odgovor na pitanje „Što je posao menadžera?“ proističe
iz rada Henrija Mincberga, koji je govorio o „ulogama menadžera“. „Uloga“ je skup
ponašanja koji je karakterističan za osobu na odreñenom položaju. Mincberg je proučavajući
brojne menadžere došao do zaključka da menadžeri „igraju“ deset osnovnih uloga, koje se
mogu podijeliti u tri kategorije: 40
1. Meñuljudska uloga
40
Mintzberg, Henry. The Nature of Managerial Work. New York, Harper & Row, 1973
75
7. Preduzetništvo i menadžment
2. Informaciona uloga
3. Uloga u odlučivanju
76
7. Preduzetništvo i menadžment
Poslovni cilj je stanje i rezultat preduzeća koje se želi dostići u zadatom vremenu, uz pomoć
odreñenih aktivnosti i ulaganja. Osnovni ciljevi preduzeća su:
Da bi bili uspješni, menadžeri i zaposleni u cijeloj organizaciji moraju da teže istim opštim i
posebnim ciljevima. Kada se jasno odrede željeni rezultati, postaje mnogo lakše kretati se
naprijed. U suprotnom, kada niko ne zna što preduzeće nastoji da postigne, niko nema ideju
sa kojim ciljem radi. Kao što kaže stara pomorska izreka - „Nema vjetra koji je povoljan za
brod koji nema zacrtan kurs plovidbe.“ Organizacija na najbolji način izražava svoje
prioritete kroz iskazane opšte i posebne ciljeve koji zajedno čine hijerarhiju ciljeva.
Hijerarhija ciljeva jedne organizacije uključuje njenu viziju, misiju i strategijske ciljeve.
77
7. Preduzetništvo i menadžment
Misija je razlog postojanja organizacije (raison d'être) i predstavlja vrhunski cilj organizacije.
Utvrñivanje misije podrazumijeva traženje odgovora na pitanje: „Koju djelatnost organizacija
namjerava da obavlja?“. Misija organizacije se izražava izjavom o misiji, u kojoj se navodi
smisao organizacije zasnovan na njenoj filozofiji, kulturi, vrijednostima, ponašanju i
sposobnostima. Draker smatra da bi izjava o misiji trebala da bude toliko kratka da može da
stane na prednjoj strani majice.
Taktika i operativni plan predstavljaju razradu strategije, odnosno konkretan niz koraka koje
treba preduzeti da bi se utvrñeni ciljevi ostvarili.
Jugopetrol AD Kotor
Vizija Naša vizija je da budemo najbolje preduzeće u Crnoj Gori, a to znači:
78
7. Preduzetništvo i menadžment
Najslikovitiju definiciju ovih pojmova je dao Piter Draker: „Efektivnost znači raditi prave
stvari, a efikasnost znači raditi stvari na pravi način“. Zadatak menadžera je da organizaciju
koju vodi učini u isto vrijeme efektivnom i efikasnom, tj. “da radi prave stvari na pravi
način“.
Visoka
Proizvod koji kupci žele.
Niski troškovi proizvodnje.
Proizvod koji kupci žele.
Visoki troškovi proizvodnje.
Menadžer je radio „prave
Efektivnost
Niska
Niska Visoka
Efikasnost
79
7. Preduzetništvo i menadžment
Jedna grupa teoretičara menadžmenta naglašava da je jasno da preduzetništvo nije isto što i
menadžment. Tako Nikolas Siropolis (Nicholas C. Siropolis) kaže: “Prvi zadatak menadžera
je da postigne dobro funkcionisanje preduzeća. Menadžer uzima dobijene resurse - ljude i
novac, mašine i materijal - i orkestrira ih u proizvodnji. Za razliku od toga, prvi zadatak
preduzetnika je da dovede do promjene svrhe.”41
Neke od razlika izmeñu preduzetnika i menadžera koje se najčešće navode su date u sljedećoj
tabeli.42
Preduzetnik Menadžer
Orijentisan je na korišćenje mogućnosti Orijentisan je na rješavanje problema
Stvara nove vizije Eksploatiše bivše uspjehe i slavu
Stvara, kombinuje i mijenja resurse Optimilano koristi postojeće resurse
Stvara ideje Realizuje ideje
Intenzivno koristi eksterne resurse Koristi isključivo eksterne resurse
Diskontinulean proces Kontinuiran proces
Neizvjesnost i promjene vidi kao šansu Neizvjesnost i promjene vidi kao prijetnju
Odluke donose i na osnovu intuicije Odluke donosi isključivo na osnovu podataka
Ima sposobnost da sagleda globalnu sliku Parcijalna, tekućim problemima ograničena
slika
Usmjeren je na inovacije i njihovu Optimizator je postojećeg i usmjeren je na
komercijalizaciju pravila i efikasnost
Orijentisan je ka ciljevima i akciji Orijentisan je na izvršavanje zadataka
Mijenja okruženje prema svojim potrebama Prilgoñava se okuženju
Anticipira buduće dogañaje Sprovodi procedure
Posjeduje izvorni autoritet Posjeduje stečeni autoritet
Strategijsko razmišljanje Precizno planiranje
Znanje i sposobnost Profesija
Dinamičnost Inertnost
Preuzima i toleriše rizik Izbjegava rizik
Bira stručne i talentovane saradnike Preferira prosječnost i zavisnost
Stvara neposredne, interne, neformalne Preferira formalne informacije
informacije
Nagrañuje ideje, znanje i timski rad Nagrañuje korektno izvoñenje zadatka,
kvantitet i poziciju
Orijentisan je na uspjeh (rezultat) Orijentisan je na proces
Podstiče konfrontacije i različita mišljenja Traži konformnost i izbjegava konflikte
41
Siropolis, Nicholas C. Menedžment malog poduzeća - vodič u poduzetništvo. Zagreb, Gospodarska misao,
Hrvatska obrtnička komora, Mate d.o.o., 2002
42
Kovačević, Branko. Osnove poslovne ekonomije. Zagreb, Mikrorad, 2001
80
7. Preduzetništvo i menadžment
+
Kreativnost i inovativnost
Inventor Preduzetnik
Promoter Menadžer
-
- Menadžerska znanja i vještine +
Inventor se definiše kao kreativni genije. Kao rezultat takve kreativnosti, raña se veliki broj
ideja. Meñutim, mnoge od tih ideja vjerovatno nikada neće biti komercijalizovane, jer njihov
tvorac ima nedostatak menadžerskih znanja koja su mu neophodna za realizaciju.
Menadžeri posjeduju veoma izražena menadžment znanja i vještine, ali su manje poznati po
svojim kreativnim i inovativnim rješenjima. Njihov osnovni cilj je efikasnost. Na
inovativnosti se ne insistira, a u birokratskom okruženju je često i nepoželjna.
Preduzetnik je veoma sposoban menadžer koji posjeduje izuzetan nivo kreativnosti. Ove
dvije karakteristike mu omogućavaju da idejno kreira, koncipira i lansira odreñeni biznis, ali i
da njime efikasno upravlja.
Bob Grejsli (Bob Grasley), bivši profesor preduzetništva na kanadskom Univerzitetu Vaterlo
(University of Waterloo), je identifikovao četiri tipa poslovnih zadataka i njihovih izvršilaca,
koji su potrebni za uspješno funkcionisanje biznisa - inventor, inovator, menadžer i
administrator.45 Ključne varijable koje doprinose pravljenju razlika izmeñu pojedinih tipova
zadataka su stepen kreativnosti i nivo rizika koji izvršioci preuzimaju na sebe.
43
Babson koledž je privatna poslovna škola u Masačusetsu (Massachusetts), koja je 12 godina za redom
proglašavana za najbolju poslovnu školu u oblasti preduzetništva u redovnom godišnjem izboru časopisa Ju Es
Njuz end Vorld Riport (U.S. News & World Report)
44
Timmons, Jeffry A. New Venture Creation. Fourth Edition, Illinois, Homewood, 1999
45
De Jordy, Herve. On Your Own, Successful Entrepreneurship in the 90s. Toronto, McGraw Hill, Ryerson,
1990
81
7. Preduzetništvo i menadžment
Rizik
Inventor
Inovator
Menadžer
Administrator
Kreativnost
Inventor stvara nove proizvode i procese i koristi resurse na potpuno novi ili usavršen način.
U fokusu njegovog interesovanja je problem i način njegovog rješavanja. Inventori se
najčešće karakterišu kao izuzetno istrajne osobe koje su spremne da ulažu mnogo truda i
vremena da bi došli do rješenja odreñenog problema.
82
7. Preduzetništvo i menadžment
“Značajan napredak koji je ostvaren u teoriji i praksi menadžmenta se ogleda u tome da oboje
danas obuhvataju preduzetništvo i inovaciju. Ovih dana se vodi lažna bitka koja predstavlja
“menadžment” i “preduzetništvo” kao neprijatelje, ako ne i kao meñusobno isključive
kategorije. To je isto kao kada bi se kazalo da su lijeva i desna ruka prilikom sviranja violine
“neprijatelji” i da se “meñusobno isključuju”. Obje su uvijek potrebne i to istovremeno. I obje
moraju biti koordinisane i treba da rade zajedno. Bilo koja postojeća organizacija, bez obzira
da li je riječ o preduzeću, bolnici, radničkom sindikatu ili crkvi, brzo propada ako ne unosi
inovacije. Za razliku od toga, bilo koja nova organizacija, bez obzira da li je riječ o
preduzeću, bolnici, radničkom sindikatu ili crkvi, propada ako se njome ne upravlja.
Neunošenje inovacija je jedini veliki razlog propasti postojećih organizacija. Ne znati kako
upravljati je jedini ozbiljan razlog neuspjeha novih poduhvata.”
46
Drucker, Peter. The New Realities. Rev Ed edition, Transaction Publishers, 2003
83
7. Preduzetništvo i menadžment
Menadžer-birokrata Menadžer-preduzetnik
Kojim resursima raspolažem? Koja poslovna šansa postoji na tržištu?
Koja je odgovarajuća organizaciona struktura? Kako da je iskoristim?
Kako mogu minimizirati uticaj drugih Koji resursi su mi potrebni?
subjekata na moje poslovanje?
Koju poslovnu šansu mogu iskoristiti? Kako da ostvarim kontrolu nad njima?
Koja je odgovarajuća organizaciona
struktura?
47
Kolaković, Marko. Poduzetništvo u ekonomiji znanja. Zagreb, Sinergija nakladništvo d.o.o., 2006
48
Stevenson, Howard H. and David E. Gumpert. “The Heart of Entrepreneurship.” Harvard Business Review,
Vol. 63, No. 2, pp. 85-94
84
7. Preduzetništvo i menadžment
Pitanja za diskusiju
1. Definišite menadžment.
2. Odakle potreba za menadžmentom u organizaciji?
3. Koji su osnovni zadaci menadžmenta?
4. Da li je menadžment umjetnost, zanat ili nauka?
5. Ukratko objasnite funkcije menadžmenta.
6. Rangirajte prema značaju funkcije menadžmenta u malom preduzeću.
7. Objasnite menadžerske uloge prema Henriju Mincbergu.
8. Koje su osnovne uloge ciljeva?
9. Navedite primjer strategijskog cilja za konkretno preduzeće.
10. Što je vizija organizacije?
11. Zašto je važno da organizacija ima misiju?
12. Prokomentarišite izjavu o misiji preduzeća po izboru.
13. Zbog čega su efektivnost i efikasnost važni za menadžment?
14. Navedite primjer preduzeća koje je efektivno, ali nije efikasno.
15. Koje su razlike izmeñu preduzetnika i menadžera?
16. Definišete preduzetnički menadžment.
17. Koji su ključni zadaci preduzetničkog menadžmenta?
18. Navedite primjer konkretnog menadžera-preduzetnika i objasnite zašto smatrate da
navedena osoba nije menadžer-birokrata.
85
POGLAVLJE 8
86
8. Izbor forme vlasništva
8.1. Uvod
Zakonski okvir biznisa je potrošačima/korisnicima usluga rijetko predmet zabrinutosti. Kad
jedemo u restoranu, vjerovatno nas nije briga da li je restoran u vlasništvu jedne osobe
(inokosno preduzeće – sole proprietorships), da li ima dva ili više vlasnika (partnerstvo) ili je
u vlasništvu mnoštva akcionara (akcionarsko društvo). Sve što, kao klijent želimo je dobra
hrana! Kad kupujemo inostrano auto, vjerovatno nas nije briga što kompanija koja ga
proizvodi ima formu vlasništva ili organizacije koja nije zastupljena kod nas. Automobil
kupujemo jer je kvalitetno napravljen ili mu je cijena povoljna ili pak odgovara našem stilu.
Forma vlasništva determiniše način funkcionisanja same organizacije, kako u pogledu
poreskih obaveza preduzeća tako i u pogledu kontrole njenih vlasnika.
Zbog prethodno navedenog veoma važna odluka koja stoji pred sadašnjim i budućim
vlasnicima biznisa je svakako koju formu vlasništva izabrati. Istorijski gledano postoje
sljedeći oblici preduzeća:
Pojedinci koji
Porez se žele da na
Inokosno
Jedan vlasnik obračunava na Neograničena najjednostavniji
preduzeće
prihod vlasnika način pokrenu
vlastiti biznis
Najjednostavniji
Porez se U nekim način da dvije
Dva ili više
Partnerstvo obračunava na slučajevima individue
vlasnika
prihode vlasnika ograničena pokrenu zajedno
biznis
Korporacija i
Odreñeni broj Pravno lice sa
Korporacija akcionari se Ograničena
akcionara akcionarima
oporezuju
87
8. Izbor forme vlasništva
Prvi oblik preduzeća, ujedno i najjednostavniji, jeste inokosno preduzeće. Ovo preduzeće se
nalazi u vlasništvu jedne osobe, vlasnik samostalno donosi sve odluke vezane za poslovanje i
takoñe prisvaja svu dobit ostvarenu poslovanjem preduzeća. Obično se radi o malim
preduzećima koja se formiraju u sklopu nekoliko djelatnosti. Glavni nedostatak ovakvog tipa
preduzeća jeste nemogućnost obezbjeñenja većeg iznosa kapitala
Kao sljedeći pojavni oblik pravnog okvira preduzeća javlja se ortačko preduzeće. Obično se
radi o manjim, tzv. “porodičnim preduzećima”, sa dva ili više vlasnika. Ulozi vlasnika ne
moraju biti jednaki, kako kvalitativno tako i kvantitativno. Naime, kao ulog prilikom
osnivanja ortačkog preduzeća mogu se javiti novac, imovina, stvari i prava koja su
preračunata i čija je vrijednost iskazana u novcu. Sve odluke vezane za upravljanje
preduzećem se donose saglasno, a ostvarena dobit ili gubitak se solidarno raspodjeljuju u
zavisnosti od visine učešća u osnivačkom kapitalu. Ovakva forma preduzeća podrazumjeva i
visok stepen povjerenja meñu ortacima.
Komanditno društvo (KD) predstavlja prelaznu formu od društva lica ka društvu kapitala. U
ovom preduzeću jedni vlasnici odgovaraju za poslovne rezultate isključivo do visine uloga
unijetog u preduzeće, oni se nazivaju komanditorima. S druge strane, postoje komplementari
koji za poslovanje odgovaraju neograničeno, tj. svojom cjelokupnom imovinom.
Društvo sa ograničenom odgovornošću (DOO) spada u okvir društva kapitala, gdje članovi
društva objedinjuju svoje uloge u osnivački kapital, koji ujedno čini i garantnu supstancu za
poslovanje preduzeća. Društvo ima svoj Statut u kojem se definiše predmet poslovanja, visina
uloga (pojedinačnog i ukupnog), način donošenja odluka, organi upravljanja, podjela dobitka
ili gubitka, trajanje i prestanak društva.
Na kraju kao najkompleksniji oblik preduzeća imamo akcionarsko društvo (AD) u kojem
postoji veliki broj akcionara, od nekoliko desetina pa čak do nekoliko stotina hiljada
akcionara. Najveće svjetske korporacije su organizovane i posluju u okviru ove pravne forme.
Vlasnici akcija su članovi Skupštine akcionara koja donosi najbitnije odluke vezane za
poslovanje preduzeća. Skupština akcionara bira i razrješava Upravni odbor, koji je organ
upravljanja. Izvršnu ulogu u ovakvom preduzeću ima Direktor.
88
8. Izbor forme vlasništva
10%4% 8%
15%
20%
19%
66% 72%
85%
Prodaja
Ukupna (u bilionima)
prodaja Neto dohodak
Ukupan profit(u bilionima) Broj
Broj preduzeća
Ovaka tip biznisa je generalno pod upravom vlasnika samog biznisa. Zbog jednostavne
strukture vlasnik, menadžer može jednostavno i brzo donositi odluke. Ovo je samo jedna od
prednosti ovakvog oblika organizovanja biznisa.
89
8. Izbor forme vlasništva
Ono što individua posmatra kao prednost za drugu može biti nedostatak. Ciljevi i kvaliteti
vlasnika u ovakvoj formi bizinisa su odlučujući faktori. Za profitabilne biznise koje vode
sposobni vlasnici naredni faktori ne predstavljaju nikakave probleme. S druge strane, vlasnici
inokosnih preduzeća startuju sa veoma malo menadžerskog iskustva i malo novca, tako da se
mogu susresti sa izvjesnim problemima.
90
8. Izbor forme vlasništva
8.4. Partnerstvo
Jedan od načina da se minimiziraju nedostaci inokosnog preduzeća-individualnog
preduzetništva i da se maksimiziraju njegove prednosti je da postoji više od jednog vlasnika.
Većina zemalja ima zakonsku regulativu koja obrañuje ovaj vid obavljanja djelatnosti. Ova
zakonska regulativa, partnerstvo definiše kao asocijaciju dvije ili više osoba koje obavljaju
biznis kao suvlasnici, a sve u cilju stvaranja profita. Partnerstvo, kao oblik organizovanja
posla se najmanje koristi u SAD sa učešćem od samo 8%. Štaviše, partnerstvo kao oblik
obavljanja biznisa generiše svega 10% ukupnih prodaja odnosno 19 prihoda. Partnerstvo je
obično veće u odnosu na samostalno preduzetništvo, ali manje u odnosu na korporacije.
91
8. Izbor forme vlasništva
profita, u skladu sa ugovorom o partnerstvu. Obično generalni partner dobija veći dio profita,
nakon što se limitiranom partneru povrati inicijalno ulaganje.
92
8. Izbor forme vlasništva
93
8. Izbor forme vlasništva
Na korporacije otpada 85% ukupnih prodaja u SAD i 66% prihoda. Tako, većina dolara koje
potroše grañani SADa ide akcionarskim društvima. Korporacije su obično u vlasništvu
mnoštva individualaca koji posjeduju akcije. Akcionari svojie HOV mogu da kupe, prodaju,
daju ili primaju kao poklone ili pak da ih nasljeñuju. Kao vlasnici akcionari imaju pravo na
sva sredstva koja ostaju nakon izmirenja obaveza korporacije. Jedan dio profita može biti
distribuiran u formi gotovinskih isplata akcionarima – dividendi. Na primjer, ako korporacija
ostvari 100 miliona dolara neto profita i odluči da 40 miliona dolara isplati kroz dividendu to
znači da će akcionari dobiti 40% neto profita.
Odbor direktora - Odbor direktora (bord direktora) bira Skupština akcionara korporacije u
cilju voñenja poslovne politike korporacije i ostvarivanja dugoročnih ciljeva. Na Bordu je da
obezbijedi da se ciljevi ostvaruju u skladu sa zacrtanim planovima. Članovi Borda su
zakonski odgovorni za loše voñenje korporacije. Jedna od osnovnih dužnosti Borda direktora
korporacije je da zaposle ljude u kompaniji koji će efikasno obavljati svoj posao. Ovdje se
prije svega misli na izvršnog direktora i ostale članove menadžmenta korporacije. Članovi
Borda mogu biti zaposleni u kompaniji ili ljudi van kompanije. Članovi Borda iz kompanije
su obično menadžeri zaduženi za funkcionisanje pojedinih sektora u korporaciji. Eksterni
članovi Borda su obično menadžeri iz drugih kompanija, advokati, bankari, pa čak nerijetko i
profesori. Članovi Borda se danas obično biraju na osnovu njihove stručnosti i sposobnosti da
učestvuju u donošenju strategijskih odluka za korporaciju. Eksterni članovi omogućavaju da
94
8. Izbor forme vlasništva
se poveća objektivnost monitoring funkcije jer nemaju prisne odnose sa drugim zaposlenim u
kompaniji. Mnogi od skandala koji se u proteklim godinama vežu za korporacije mogli su se
izbjeći da su članovi Borda bili kvalifikovaniji, kompetentniji i objektivniji ljudi.
Vlasništvo nad akcijama - Korporacije mogu izdavati dvije vrste akcija – obične i
preferencijalne. Vlasnici preferencijalnih akcija su specijalna vrsta vlasnika jer oni obično
nemaju pravo upravljanja korporacijom ali imaju prvenstvo u ispali dividende. Ostali
akcionari ne primaju dividendu dok se ne isplate vlasnici preferencijalnih akcija. Dividende
koje se isplaćuju na preferencijalne akcije su obično fiksni procenat u odnosu na nominalnu
vrijednost akcije. Na primjer, ako je nominalna vrijednost akcije 100 €, a dividenda na
preferencijalne akcije 7,5% to znači da će vlasnik jedne preferencijalne akcije dobiti 7,5€
dividende. Dividende se u SAD obično isplaćuju kvartalno. Obično preferencjalne akcije
nose pravo akumulirane dividende. To znači da ako kompanija jedne godine ne isplati
dividendu na preferencijalne akcije vlasnik ima pravo naredne godine na akumuliranu
dividendu. Ovako akumulirana dividenda ima prvenstvo u isplati u odnosu na dividendu po
osnovu običnih akcija.
Sa druge strane vlasnici običnih akcija nemaju mogućnost povlašćenog položaja u raspodjeli
dividendi, ali imaju pravo da aktivno učestvuju u voñenju poslovne politike korporacije.
Akcije u njihovom vlasništvu im omogućavaju da glasaju za članove Borda direktora i da
donose druge važne odluke na Skupštini akcionara preduzeća. To im omogućuje da na
aktivan način odlučuju o tome kako će korporacija poslovati. Dividenda na obične akcije
varira u zavisnosti od profitabilnosti same korporacije, dok neke korporacije ne isplaćuju
dividendu uopšte već je reinvestiraju u biznis.
Vlasnici običnih akcija imaju još jednu prednost u odnosu na vlasnike preferencijalnih akcija.
Kada korporacija odluči da proda dodatnu emisiju običnih akcija, vlasnici običnih akcija
imaju pravo preče kupovine tih akcija. Ovo pravo je važno jer omogućava akcionarima da
održe svoju poziciju.
Zbog toga što se akcionarsko društvo smatra pravnim licem ovaj oblik organizovanja ima
nekoliko specifičnih prednosti u odnosu na druge forme biznisa. Najveća prednost je
ograničena odgovornost vlasnika akcija.
95
8. Izbor forme vlasništva
Dvostruko oporezivanje - Kao pravno lice korporacija mora platiti porez na svoj
profit. Kada se profit nakon oporezivanja isplaćuje akcionarima kroz dividendu,
dividenda se oporezuje kao lični prihod vlasnika. Na taj način se vrši dvostruko
oporezivanje dividende. Ovaj problem nemaju druge forme vlasništva.
96
8. Izbor forme vlasništva
Pitanja za diskusiju
1. Nabrojite forme vlasništva preduzeća.
2. Navedite prednosti i nedostatke inokosnog preduzeća.
3. Koje su osnovne karakteristike partnerstva?
4. Definišite sadržaj ugovora o partnerstvu.
5. Objasnite prednosti i nedostatke partnerstva?
6. Šta je korporacija?
7. Objasnite anatomiju korporacije.
8. Koja prava proizilaze iz običnih i preferencijalnih akcija?
9. Navedite prednosti i nedostatke korporacije.
97
POGLAVLJE 9
98
9. Modeli finansiranja biznisa
9.1. Uvod
Svakako, jedan od osnovnih problema sa kojim se susrijeću preduzetnici jeste pronalaženje
kvalitetnih izvora sredstava za finansiranje biznisa. Taj problem je naročito izražen kod start
up biznisa zbog nivoa rizika sa kojim se povezuje otpočinjanje nekog biznisa. Cilj ovog
poglavlja jeste da uputi na potencijalne izvore finansiranja biznisa i da ukaže na osnovne
karakteristike pojedinih izvora.
Izbor pravih izvora kapitala za biznis može biti podjednako važna odluka kao i
izbor prave forme vlasništva ili lokacije. Riječ je o odluci koja će uticati na
kompaniju tokom čitavog životnog vijeka, tako da preduzetnici moraju dobro da
odmjere sve svoje opcije prije nego što se odluče za konkretne izvore finansiranja.
Jedan finansijski analitičar je rekao da je veoma važno da se potrebe za kapitalom
kompanije u što većoj mjeri podudaraju sa izvorima kapitala. Što je stepen
podudarnosti veći to će kompanija biti uspješnija.
99
9. Modeli finansiranja biznisa
Fiksni kapital je potreban za nabavku fiksnih ili trajnih sredstava kao što su objekti, zemlja,
kompjuteri i oprema. Novac investiran u ovu vrstu sredstava je „zamrznut” jer ne može biti
iskorišćen u druge svrhe. Uobičajenio je da su veće sume investitrane u ovu vrstu sredstava i
da su kreditni uslovi za fiksna sredstva povoljniji. Kreditori fiksnih sredstava očekuju na
nabavka ovih sredstava poveća efikasnost i profitabilnost biznisa. Pored toga, njihova
očekivanja usmjerena su i na to da fiksni kapital kreira poboljšane tokove gotovine i na taj
način obezbijedi lakšu otplatu zajma.
100
9. Modeli finansiranja biznisa
mijenja svoju primarnu putanju. Kao i kreditori radnog kapitala, kreditori kapitala za rast
očekuju da on poboljša profitabilnost i na taj način utiče na poboljšanje toka gotovine i
omogući nesmetan povratak sredstava.
Iako su ova tri tipa kapitala meñusobno meñuzavisna svaki od njih ima specifične izvore,
karakteristike i efekte na biznis i njegov dugoročan rast koje preduzetnik mora prepoznati.
Osnovna prednost ove vrste kapitala je ta što se on ne mora vraćati kroz otplate već njegovi
vlasnici dijele profit i imaju pravo glasa prilikom donošenja odluka o budućnosti kompanije.
Preduzetnici imaju veći procenat vlastitog kapitala u periodu otpočinjanja biznisa u odnosu
na druge faze.
Dužnički kapital preduzetnici pozajmljuju i moraju ga vraćati sa kamatom. Veoma mali broj
preduzetnika ima toliki iznos sopstvenog kapitala da može finansirati kompletne potrebe
biznisa u početnoj fazi. Mnogi od njih se moraju osloniti na odreñene dužničke izvore da bi
pokrenuli biznis. Kreditori su brojniji u odnosu na investitore. Bez obzira na predhodno
dobijanje kredita za biznis može biti veoma teško. Iako pozajmljeni kapital vlasniku
omogućava da zadrži kompletnu kontrolu nad biznisom on se mora iskazati kao obaveza u
bilansu stanja i mora biti otplaćen sa kamatom. Takoñe, obzirom da kreditori mali biznis
smatraju rizičnijim od velikog vlasnici malog biznisa plaćaju veću kamatnu stopu na kredite
u odnosu na vlasnike velikih preduzeća, zbor relacije rizik - povraćaj (veći rizik na kreditna
sredstav podrazumijeva veći prinos na pozajmljena sredstva). Vlasnici malog biznisa obično
plaćaju stopu koja se sastoji iz stope koju banka naplaćuje kreditno najsposobnijim
preduzećima plus par procenata. Iako je predhodno tačno kreditni izvori kapitala su jeftiniji u
odnose na investitore jer investitori obično zahtijevaju veće stope povrata u odnosu na
kreditore. Pored toga, vlasnici MSP su u nepovoljnom položaju kada je u pitanju period
povraćaja kredita i grejs period.
Kada su u pitanju vlasnički izvori finansiranja, oni su prihvatljivi pod skraćenicom „3F”
(Family, Friend, Financial Insitutions) odnosno porodica, prijatelji i finansijske institucije.
101
9. Modeli finansiranja biznisa
Kreditori i investitori očekuju da preduzetnici ulože vlastiti novac u svoj biznis. Ako
preduzetnik nije voljan da uloži vlastita sredstva u biznis, potencijalni investitori nisu voljni,
takoñe, da investiraju svoja sredstva. Sa druge strane, ne ulaganje velikog dijela sopstvenog
kapitala preduzetnika stavlja u situaciju da pozajmljuje velike iznose na koje plaća kamatu ili
da se odrekne značajne proporcije vlasništva u biznisu. Veliko zaduživanje u početnim
fazama biznisa pravi pritisak na tok gotovine preduzeća u kasnijim fazama. Takoñe, ukoliko
preduzetnik postane manjinski vlasnik biznisa to može negativno da utiče na njegov
entuzijazam da stvara profit.
Iako većina preduzetnika prvo gleda u vlastite džepove i bankarske račune da bi finansirali
biznis, rijetko koji je u mogućnosti da sam isfinansira biznis. Tačnije, prema statističkim
podacima, tri od četiri biznis pokreću uz pomoć eksternih izvora finansiranja. Nakon
pražnjenja vlastitih izvora, gdje preduzetnici da traže kapital? Drugo mjesto su prijatelji i
članovi porodice koji su možda voljni da investiraju u biznis. Zbog njihovih relacija sa
osnivačem biznisa ovi ljudi će najverovatnije biti voljni da investiraju. Često su oni više
strpljivi i manje nametljivi u poslovima oko biznisa od drugih eksternih investitora.
Sredstva porodice i prijatelja su izvrstan izvor početnog kapitala i biznis mogu razviti do te
mjere da postane interensantan za ostale privatne investitore. Meñutim, unutrašnje opasnosti
vrebaju u slučaju investitranja porodice i prijatelja. Nerealna očekivanja i nerazumijevanje
rizika dovela su do raskida mnogih prijateljstava. Da bi izbjegao takve probleme, preduzetnik
mora iskreno predstaviti investicionu šansu i prirodu rizika povezanog sa ulaganjima. Sa
druge strane neke investicije generišu povrat mnogo viši nego što su očekivali članovi
porodice i prijatelji koji su investirali i to ponekad zna da izazove i neka druga osjećanja.
Velike korporacije nalaze interesa da investiraju u mala preduzeća. Danas, oko 300 velikih
korporacija širom svijeta investiraju u mlada preduzeća, a oko 20% eksternih investicija u
mali biznis dolazi od velikih korporacija. Male kompanije nemaju samo korist od finansijske
102
9. Modeli finansiranja biznisa
injekcije koju im daju velike korporacije, već imaju i mnoge druge benefite iz ove relacije,
npr. tehnička ekspertiza, kanali distribucije, marketing know-how i kontakti sa mnogim
važnim kupcima i dobavljačima. Jedna, još važnija korist je da male kompanije kroz
investicije velikih korporacija dobijaju kredibilitet. Vrata, koja bi inače bila zatvorena se
otvaraju u slučaju da mala kompanija dobije značajnog strateškog partnera u vidu velike
korporacije.
9.3.2.1. Banke
103
9. Modeli finansiranja biznisa
vide dokaze o uspješnosti kompanije prije nego što odobre zajam. One razmatraju
funkcionisanje preduzeća u prošlosti i proučavaju finansijske izvještaje kako bi procijenili
njegovu buduću poziciju. Banke, takoñe, žele dokaze stabilnosti u kompaniji, a naročito kada
su u pitanju prihodi i njihove projekcije iz kojih donose zaključke o sposobnosti preduzeća da
vraća zajam. Ako odobre kreditni zahtjev malom i srednjem preduzeću banke žele da vide
dovoljno gotovine u gotovinskom toku da se kredit bez problema može vratiti, obimno
obezbjeñenje kredita ili kreditnu garanciju kreditno garantnog fonda. Studije pokazuju da
male banke imaju više razumijevanja i sklonije su pozajmljivanju sredstava manjim
preduzećima. U posljednje vrijeme i velike bankarske institucije prepoznaju mala preduzeća i
individualni biznis kao svoje tržište nudeći im povoljnije bankarske proizvode putem
specifičnih kreditno-garantnih šema.
Kada vrednuju kreditni zahtjev preduzeća, banke se fokusiraju na gotovinski tok, kako bi bile
sigurne da biznis generiše dovoljno gotovine za povraćaj sredstava. Prvo pitanje u glavama
bankara, kada razmatraju jedan ovakav biznis plan je da li preduzeće može da generiše
dovoljan iznos keša da bi otplatilo zajam. Čak i u slučaju uzimanja obimnog obezbjeñenja,
zadnja stvar koju banke žele je da preduzeće propadne i da kroz aktiviranje obezbjeñenja
primora vlasnika da vrati zajam. Iz tog razloga banke dobro analiziraju gotovinski tok
preduzeća.
Iako se njima preduzetnici prvo obraćaju banke nijesu jedini kreditori. U ovom dijelu ćemo
skrenuti pažnju na ostale izvore dužničkog finansiranja.
Kreditori koji svoju pozajmicu baziraju na aktivi preduzeća. Riječ je obično o manjim
komercijalnim bankama, komercijalnim finansijskim kompanijama, ili drugim kreditorima,
koji omogućavaju malom preduzeću da dobije pozajmicu zalažući sredstva kao što su
potraživanja, zalihe i sl. kao sredstvo obezbjeñenja. Ovaj vid finansiranja je naročito pogodan
za proizvoñače, trgovine, distributere koji imaju veliki iznos potraživanja i zaliha. Čak i ne
profitabilne kompanije čija analiza finansijskih izvještaja ne bi ubijedila bankare da odobre
104
9. Modeli finansiranja biznisa
kredit na ovaj način mogu doći do sredstava. Time se omogućava kompanijama koje su
siromašne gotovinom a bogate sredstvima, koja nijesu toliko produktivna, da uz pomoć ovih
sredstava doñu do gotovine za finansiranje rasta komanije ili trenutne krize likvidnosti.
Kao i banke i ove kreditore zanima gotovinski tok kompanije, ali oni su više zainteresovani
za vrijednost aktive koja se nudi kao sredstavo obezbjeñenja. Vrijednost kredita koju će
kompanija dobiti zavisiće od vrijednosti sredstava i procentualne vrijednosti sredstava koju
kreditor odobriti u vidu zajma.
Trgovački krediti. Zbog njihove trenutne dostupnosti trgovački krediti su veoma važan izvor
finansiranja za preduzetnike. Kada banke zbog velikog rizika odbiju da daju kredit
preduzetniku koji otpočinje svoj biznis on može pokušati da dobije trgovački kredit. Obično
je mnogo lakše dobiti trgovački kredit u formi mjesečnih otplata nego kredit od banke. Ono
što je, takoñe, veoma važno je da kad preduzetnik od dobavljača dobije ovakav kredit na
kratak rok on je obično bez kamate. Obično su dobavljači i ostali povjerioci spremni
finansirati preduzetnika od 30 do 60 dana bez kamate.
105
9. Modeli finansiranja biznisa
Meñutim, postoji rizik odobravanja ovakvih kredita. Brokeri obično zahtijevaju 30%
"prostora" – riječ je o iznosu do kojeg se može smanjiti vrijednost portfolija klijenta prije
nego što brokerska kuća zatraži od klijenta do obezbijedi još gotovine ili hartija u cilju
obezbjeñenju pozajmice. Ako se klijent ne odazove zahtijevu brokera on može prodati njegov
portfolio i namiriti svoja potraživanja.
Osiguravajuće kuće. Za mnoge vlasnike malog biznisa osiguravajuće kuće mogu biti
značajan izvor kapitala za biznis. Osiguravajuće kuće generalno nude dvije vrste pozajmica:
zasnovane na polisi osiguranja i zasnovane na hipoteci.
Pozajmice po osnovu polise osiguranja odobravaju se na osnovu iznosa koje se kroz premije
uplaćuju. Obično je potrebno dvije godine da bi se akumulirao dovoljan iznos da bi se kredit
odobrio. Jednom kada se prikupi dovoljan iznos novca preduzetnik može pozajmiti do 95%
vrijednosti tokom bilo kojeg perioda vremena. Osiguravajuće kompanije nude povoljne
kamatne stope koje su obično ispod preovlañujućih bankarskih kamatnih stopa.
Kreditne unije. Kreditne unije su neprofitna finansijska udruženja koje promovišu štednju i
obezbjeñuju kredite njihovim članovima. Najpoznatije su po obezbjeñivanju potrošačkih i
zajmova za kupovinu automobila. Mnoge od ovih unija su voljne obezbijediti sredstva svojim
članovima za otpočinjanje biznisa. Procedure dobijanja kredita su slične onima u banci, ali su
iznosi odobrenih kredita obično manji.
Lizing – Oblik finansiranja kojim se, najčešće oprema, ustupa preduzetniku ili vlasniku
malog biznisa pod odgovarajućim finansijskim uslovima. Lizing kompanija je vlasnik
osnovnih sredstava (zgrade, mašine, vozila, oprema, računari i sl.). Lizing kompanija i
korisnik lizinga (preduzetnik) potpisuju Ugovor o lizingu kojim su precizirani: kamatna stopa
na korišćeno sredstvo, period povraćaja, mjesečni anuitet (kamata i rata). Uplatom
posljednjeg anuiteta korisnik lizinga po osnovu odredbi Ugovora postaje i vlasnik
predmetnog osnovnog sredstva.
106
9. Modeli finansiranja biznisa
Pitanja za diskusiju
1. Objasnite tajne uspješnog finansiranja.
2. Definišite vrste kapitala.
3. Navedite razlike izmeñu vlasničkih i dužničkih izvora finansiranja.
4. Prijatelji i članovi porodice kao izvori finansiranja.
5. Objasnite ulogu biznis anñela.
6. Koja je uloga poslovnih banaka u finansiranju biznisa?
7. Navedite nebankarske izvore kapitala.
107
POGLAVLJE 10
BIZNIS ETIKA
108
10. Biznis etika i rizik
Etika se odnosi na vjerovanje u to šta je dobro, a šta loše; šta je ispravno a šta pogrešno; šta je
moralno prihvatljivo, a šta neprihvatljivo. Etika u biznisu ima svoje mjesto i svoju svrhu, ona
uključuje primjenu moralnih standarda i principa u situacijama koje su vezane za primjenu
poslovnih aktivnosti. Današnje poslovanje karakteriše bitnost primjene etičkih normi i
pravila. Svaka organizacija, kako profitna tako i neprofitna, ne može računati na ostvarivanje
uspjeha ukoliko u svom radu ne njeguje i primjenjuje pravila etičnosti.
Biznis etika ne vodi samo računa o pitanjima koja su usko vezana za poslovanje, već ide dalje
i u svoj spektar uključuje razna socijalna pitanja, meñu kojima se ističu pitanja zaštite životne
sredine, zaposlenosti i dobrobiti potrošača. Etika u preduzetničkom procesu zauzima ključno
mjesto. Njena uloga se najviše osjeća prilikom definisanja poslovne misije, ciljeva i
strategije. Na ovaj način se obezbjeñuje transparentnost, promovišu se moralna i etička načela
i izgrañuje adekvatna poslovna kultura i poslovni ambijent.
Kao i u životu, tako i u biznisu donošenje neke odluke nije uvijek baš jednostavno, rijetko se
dešavaju situacije koje su jasno iskristalisane o tome šta je dobro a šta loše. Svaka odluka
koju donosi rukovodilac i/ili uprava nekog preduzeća treba da sagleda sve aspekte vezane za
potrošače, zaposlene, investitore i društvo u cjelini. Meñutim, sagledavanje svih spomenutih
aspekata prilikom donošenja odluka i nije tako beznačajan proces. U zavisnosti od toga kom
nivo menadžmenta pripadaju, kojoj socijalnoj kategoriji ili departmanu u preduzeću, interesi
su različiti i često se ne podudaraju sa svima.
109
10. Biznis etika i rizik
veoma zavisna od individualnih karakteristika, ali i od etičkih osobina kojima teži sama
organizacija. Danas je skoro nemoguće pronaći preduzeće ili neku drugu ozbiljnu
organizaciju koja nema Pravilnik o ponašanju i etičkim standardima. O jačini i snazi biznis
etike govori i podatak da se ona danas može svrstati u nekoliko podkategorija, meñu kojima
su najžnačajnije:
Ekonomska etika.
Poslovna etika.
Profesionalna etika.
Menadžerska etika.
Finansijska etika.
Tranziciona etika.
Turistička etika.
Marketinška etika.
Biznis okruženje u kojem se danas ostvaruju poslovne aktivnosti i ispoljavaju etička pravila i
norme karakteristično je po tome što ga odlikuje individualnost menadžera i zaposlenih, koji
su u prilici da demonstriraju svoje lične principe etičnosti, kroz procese odlučivanja i
sprovoñenja poslovnih aktivnosti. Razvoj i njegovanje ovih principa je jako važno za razvoj
tehnologija, naročito u oblasti informatike. Radi se zapravo o mogućnostima zloupotrebe od
strane bilo kojeg zaposlenog koji ima pristup računaru, ne samo u poslovnim prostorijama.
Na taj način ostvaruje se veliki stepen rizika od otkrivanja povjerljivih informacija i tajni
kompanije.
Kako uticati i povećavati svijest o etičnosti kod zaposlenih? Ovo je pitanje na koje ne postoji
univerzalan odgovor, jer se radi o individuama sa različitim sklonostima i osobenostima.
Za razvoj etičkog poslovnog okruženja važno je sagledati sve faze kroz koje prolazi svaki
pojedinac i to:
49
Boone, Louis E. and David L. Kurtz. Contemporary busines. South-Western College Pub, 2005
110
10. Biznis etika i rizik
Važno je napomenuti, kada su u pitanju pojedinci i njihova etička i moralna pravila, da ona
jednim dobrim dijelom zavise od porodičnih, obrazovnih, kulturnih, religijskih i drugih vrsta
karakteristika.
Konflikt interesa – Situacija u kojoj dobrobit jednoj strani može biti rezultat
velike štete za drugu ili više strana. Često se odnosi na interes onoga koji donosi
odreñenu odluku ili ima mehanizme za njeno sprovoñenje.
50
Boone, Louis E. and David L. Kurtz. Contemporary busines. South-Western College Pub, 2005
111
10. Biznis etika i rizik
Svijest o postojanju etičkih normi i pravila – predstavlja osnovu razvoja etičke kulture
ponašanja. Zaposlenima je potrebna pomoć u identifikovanju etičkih problema kada se sa
njima suočavaju. Kako bi što efikasnije pomogla svojim zaposlenima u ovakvim situacijama
kompanije sastavljaju odreñeni Kodeks etičnosti, koji služi kao smjernica u radu i ono što
kompanija očekuje da zaposleni sprovode u svom radu. Često se ovakvi kodeksi sastavljaju u
manjim formama, koje zaposleni mogu uvijek da nose sa sobom. Neke od kompanija vode
računa prilikom sastavljanja kodeksa, odnosno trude se da se njegova primjena odnosi ne
samo na kompaniju već i na privatni život njihovih radnika.
Etički način rasuñivanja i razmišljanja – kodeks o etičkom ponašanju pruža samo okvir za
razvoj ovakvog načina razmišljanja, ali nije upotrebljiv u svakoj situaciji. On je dobar samo
za tzv. crno-bijele situacije, gdje se mogu uočiti i razvrstati moguća rješenja. Ovaj kodeks je
obično ispraćen i mnogim programima i treninzima, koje organizuje uprava kompanije za
svoje zaposlene. U takvim situacijama kompanija budno prati koji zaposleni je uspješno
završio kurs. Iako etika nije nešto što se jednostavno može naučiti, praksa je pokazala da
vježba i praktični treninzi daju više nego pozitivne rezultate.
Etičko djelovanje – kodeks i treninzi ako nijesu ispraćeni adekvatnom slobodom za njihovu
primjenu, predstavljaće uzaludan trud i utrošen novac. U tom cilju se sastavljaju smjernice za
sprovoñenje etičkih pravila i normi, kako bi se svakom zaposlenom olakšao put do donošenja
adekvatne odluke i poslovanje učinilo prijatnijim. Smjernice često pomažu u rješavanju nekih
dilema koje postoje u okviru ličnosti, kakav se osjećaj stvara prilikom donošenja odluke i
njene realizacije, kako će to izgledati u nečijim drugim očima, koliko ste sigurni u odluku,
ako postoji nesigurnost potrebno je konsultovati se sa nekim i istrajavati na tome dok se ne
dobije konkretan odgovor. Kompanije idu i toliko daleko da za svoje zaposlene otvaraju i
telefonske linije, preko kojih oni mogu potražiti pomoć i savjet za njihove dileme, pri čemu je
sve anonimno i diskretno.
Etičko liderstvo – predstavlja najviši stepen primjene i realizacije etičkih pravila i normi u
jednoj organizaciji. Sistem se sastoji u tome da uprava i njeni menadžeri nijesu samo tu da
propagiraju etičke vrijednosti i pravila već i da im se povinuju i aktivno ih primjenjuju. Ovo
podrazumijeva da menadžeri imaju sposobnost i kapacitet u priznavanju svojih grešaka i
aktivno rade na njihovom rješavanju. Takoñe u sprovoñenju etičkih pravila i normi moraju
biti uključeni i potrošači, svi investitori, kao i šira javnost.
112
10. Biznis etika i rizik
Nekada se ovaj stepen odgovornosti mjerio doprinosom koji je kompanija davala ukupnoj
ekonomiji i izražavala se u broju proizvedenih i/ili prodath proizvoda, broju zaposlenih
radnika i slično. Profit je i dalje ostao primarni cilj svake kompanije, ali su se uslovi
poslovanja malo promijenili, pa tako kompanije veoma vode računa o tome koliki nivo plata
ostvaruju, da li su uslovi za zapošljavanje jednaki, poštuju kulturološke i druge različitosti
izmeñu ljudi, realizuju programe zaštite i prečišćavanja životne sredine, grade bezbjedne i
zdrave uslove za rad i proizvode proizvode koji su sigurni za korišćenje. Poslovanje mnogih
preduzeća se ostvaruje u interakciji sa okolinom, a neke od kompanija se trude da kroz razne
dobrotvorne manifestacije i dobrotvornim radom tu interakciju učine čvršćom. Društvena
odgovornost se realizuje preko četiri različita nivoa, a to su:
1. Prema društvu
2. Prema potrošačima
3. Prema zaposlenima i
4. Prema investitorima i finansijskim institucijama
113
10. Biznis etika i rizik
Odgovornost prema potrošačima je srž svake marketing strategije savremene kompanije, jer
je opšte poznata i prihvaćena činjenica da su potrošači najvrednija i najbitnija imovina koju
posjeduje neka kompanija. Ova se prava realizuju kroz sljedeće programe:
114
10. Biznis etika i rizik
harmoniju za rad. Danas veliki broj kompanija obezbjeñuje i kreira uslove za rad
licima sa hendikepom.
115
10. Biznis etika i rizik
Pitanja za diskusiju
1. Što je biznis etika?
2. Navedite karakteristike etičkog biznis okruženja.
3. Objasnite pojam i vrste društvene odgovornosti preduzeća.
116
POGLAVLJE 11
UPRAVLJANJE INOVACIJAMA
117
11. Upravljanje inovacijama
Inovacija kreira resurs! Inovacija dovodi do stvaranja novog resursa koji do tada nije postojao
(ili je postojao, ali nije imao upotrebnu vrijednost), ili daje novu mogućnost upotrebe već
postojećem resursu. Nafta, zemni gas i rude se nijesu smatrali resursom sve dok čovjek, kroz
brojne inovacije, nije našao mogućnost da ih preradi i iskoristi.
Epohalne - inovacije koje, kao što im samo ime kaže, obilježavaju jedan duži
vremenski period. Epohalne inovacije drastično mijenjaju pravila igre na tržištu.
Primjeri ovakvih inovacija su pronalazak vatre, pronalazak pisma ili nastanak
Interneta, koji su, svaki na svoj način, izmijenili svijet.
118
11. Upravljanje inovacijama
toga, jedna od najčešćih grešaka je vezivanje inovacija za budućnost - inovacije treba da budu
vezane za sadašnjost, za realne probleme koji postoje.
1. Invencija – Prvi korak u kom dolazi do koncipiranja nove ideje i kreacije nove
mogućnosti za novi proizvod, uslugu ili proces. Uspješnost pronalaska na ovom
prvom koraku se uglavnom ocjenjuje na osnovu tehničkih kriterijuma.
Kao što se može primijetiti posmatranjem faza inovacionog procesa, inovacija mora biti
potvñena na tržištu da bi bila „priznata“ kao inovacija. U suprotnom, radi se samo o još
jednom pronalasku (invenciji). Sa aspekta tržišta, inovacija može nastati na dva načina:
Gurnuta od strane ponude („supply push“) – Inovacija koju „gura“ ponuda nije
zasnovana na tržišnoj potrebi, već preduzeće samo kreira potrebe i tražnju za
svojim proizvodom. Ovakve inovacije nose mnogo veći rizik (ali i veći
potencijalni profit), prvenstveno zbog činjenice da tržište može da ne prihvati
proizvod. Velike inovacije uglavnom nastaju na ovaj način, iz razloga što tržište
nije dovoljno efikasno u kreiranju novih potreba. Kako je to slikovito objasnio
jedan od najuspješnijih menadžera prehodnog vijeka, automobilski magnat Henri
Ford, „Da sam pitao svoje mušterije šta je to što bi oni htjeli, njihov odgovor bi
bio - bržeg konja!”.
51
Draker, Piter. Inovacije i preduzetništvo. Privredni pregled, Beograd, 1991
119
11. Upravljanje inovacijama
52
Draker, Piter. Inovacije i preduzetništvo. Privredni pregled, Beograd, 1991
120
11. Upravljanje inovacijama
121
11. Upravljanje inovacijama
prošla zbog stvari koju proizvoñač ni u snu nije mogao da predvidi - iako se radilo
o mišolovci za jednokratnu upotrebu, koja je koštala isto koliko i obična,
domaćice nisu htjele da je kupuju jer im je bilo žao da je bace! Mišolovka je, po
njihovim riječima, bila isuviše lijepa da bi je bacili, tako da su i dalje kupovali
stare mišolovke.
Vrlo često kod ljudi postoji pogrešna pretpostavka o inovacijama – inovacijama se smatraju
samo krupna naučna dostignuća, dok se ostale stvari zanemaruju. U praksi je sasvim
drugačije. Inovacija je sve od točka do spajalice! Mnogo je veći broj tzv. "sitnih inovacija"
koje neće promijeniti svijet, ali u svakodnevnom životu mnogo znače. Tako je npr. slučaj sa
hlebom rezanim na parčad („izumio“ ga je Otto Frederick Rohwedder 1912. godine),
selotejpom, tubama za pastu za zube koje se ne deformišu... Ovakve sitne inovacije možda ne
donose veliku slavu, ali zato donose veliki novac. Petnaestogodišnji Amerikanac Chester
Greenwood je 1873. godine, pošto mu je bilo hladno, zatražio od svoje bake da mu na dva
kotura žice spojenim metalnom trakom isplete vunu. Tako je napravio prvi štitnik za uši na
svijetu. Desetak godina kasnije je napravio sopstvenu fabriku i patentirao svoj proizvod, i
tako zaradio ogromno bogatstvo.
Loša ideja
Loš proizvod (kvalitet, cijena, performanse, dizajn...)
Pogrešan trenutak za lansiranja proizvoda na tržište
Danas su istraživanje i razvoj (Research & Development - R&D) jedan od najvažnijih izvora
inovacija. Pod istraživanjem podrazumijevamo plansko traganje u cilju otkrivanja novog
znanja koje bi bilo korisno za razvoj novih proizvoda. Razvoj predstavlja prevoñenje
rezultata istraživanja ili nekog drugog znanja u plan za nove, poboljšane proizvode.
Istraživanje i razvoj se u praksi sprovodi kroz tri faze:
122
11. Upravljanje inovacijama
Druga dilema, koja je vezana za nastup preduzeća na tržištu, jeste da li nastupiti sa manjim
brojem proizvoda i pokušati stvoriti veće tržišno učešće (manji broj proizvoda zahtijeva
manje istraživanja) ili nastupiti sa većim brojem proizvoda (diversifikacija, koja zahtijeva
mnogo veće istraživanje i razvoj).
Neke od osnovnih vrsta strategija koje se primjenjuju u procesu istraživanja i razvoja su:
123
11. Upravljanje inovacijama
124
11. Upravljanje inovacijama
Pitanja za diskusiju
1. Šta je inovacija?
2. Koji su pozitivni efekti inovacija?
3. Navedite vrste inovacija.
4. Koje su faze u procesu inovacije?
5. Objasnite razliku izmeñu inovacije i invencije.
6. Koja je inovacija rizičnija za preduzeće - ona gurana od strane ponude ili povučena od
strane tražnje?
7. Koji su mogući izvori inovacija?
8. Objasnite vezu izmeñu malih preduzeća i inovacija.
9. Zašto preduzetnici ne bi trebali da se “prave pametni”?
10. Koje su faze u procesu istraživanja i razvoja?
11. Navedite dileme koje se vezuju za proces istraživanja i razvoja.
12. Koje su strategije moguće u procesu istraživanja i razvoja?
125
POGLAVLJE 12
PREDUZETNIČKA INFRASTRUKTURA
126
12. Preduzetnička infrastruktura
100%
100%
90%
80% 65%
% Preživjelih
70%
60% 46%
50% 36%
40% 29%
25%
30%
20%
10%
0%
Nova 2 4 6 8 10
Godine
Kao što se može vidjeti na grafiku, već poslije dvije godine jedna trećina novootvorenih
preduzeća se ugasila, dok ih je poslije 4 godine nestalo više od pola53. Poslije 10 godina,
samo će četvrtina novih preduzeća i dalje poslovati. Ovako visoka stopa mortaliteta ima dva
negativna efekta – manje ljudi će se opredjeljivati da se bavi privatnim biznisom usljed
visokog rizika, a s druge strane i postojeća preduzeća će morati da posluju konzervativnije jer
nisu sigurna da li će njihovi partneri u poslu opstati na dugi rok. Stope mortaliteta su još više
u manje razvijenim ekonomijama, poput ekonomija u tranziciji, što je svojevrstan problem jer
je baš ovim ekonomijama neophodno da imaju jak sektor malih i srednjih preduzeća kako bi
mogla brže da prebrode tranzicioni period.
53
NFIB Small Business Policy Guide, NFIB, Washington D.C., 2004.
127
12. Preduzetnička infrastruktura
128
12. Preduzetnička infrastruktura
Naučni parkovi su relativno nov model podrške preduzetništvu. Prvi naučni parkovi, preteče
današnjih modernih parkova, su nastali krajem šezdesetih godina prošlog vijeka55. Meñutim,
pravi naučni parkovi, u današnjem smislu te riječi, nastaju tek u osamdesetim godinama.
Skoro polovina od ukupnog broja naučnih parkova koji i danas postoje, nastao je u
posljednjoj deceniji prošlog vijeka. Procjenjuje se da u svijetu, u ovom trenutku, ima oko 300
naučnih parkova. Radi se o procjeni iz dva razloga – prvo što ne postoji jedinstvena definicija
naučnih parkova, pa pojedini parkovi ne ispunjavaju najstrožije kriterijume, a drugo zato što
nisu svi parkovi članovi IASP što otežava voñenje precizne statistike.
Naučni parkovi uglavnom zauzimaju relativno veliki prostor. Prema veličini površine koju
pokrivaju se dijele u četiri velike grupe:
U okviru ovog prostora je obično smješten bar jedan naučni centar (univerzitet, fakultet,
istraživački centar...), zatim veliki broj malih i srednjih preduzeća, kao i predstavništva a
nerijetko i sjedišta nekih velikih preduzeća. Tu je i odreñeni broj preduzeća i stručnjaka koji
nude svoje usluge naučnom parku, ili njegovim podstanarima. Pored toga, većina naučnih
parkova ima i svoj inkubator u kojem pomaže razvoj novih malih i srednjih preduzeća
zasnovanih na tehnologijama i znanjima koja se razvijaju u konkretnom parku. Od ukupnog
broja preduzeća prisutnih u naučnom parku, najveći broj je postojao i ranije i samo se
“uselio” u naučni park (oko 54%). Nešto manji broj njih (29%) nastaje u okviru samog
naučnog parka, dok oko 10% preduzeća nastaje u biznis inkubatoru u okviru naučnog parka.
54
International Association of Science Parks, <www.iasp.ws>
55
International Association of Science Parks, <www.iasp.ws>
129
12. Preduzetnička infrastruktura
Kao primjer naučnog parka može dobro poslužiti Naučni park Centralna Florida (Central
Florida Research Park56). Park se nalazi u Orlandu, savezna država Florida. Prostire se na 4,2
km2, u svom okviru ima 48 zgrada i 106 preduzeća sa oko 9.500 zaposlenih. Pored toga, u
okviru parka se nalazi i Univerzitet Centralne Floride (University of Central Florida). Oko
400 studenata dodiplomskih i postdiplomskih studija je zaposleno u preduzećima koja
posluju u okviru naučnog parka.
Pored toga, u okviru parka se nalaze i Centar mornaričke avijacije za obuku (Naval Air
Warfare Center Training Systems Division), Vojna komanda za simulacije i obuku (Army
Simulation, Training, and Instrumentation Command (STRICOM)), kao i Agencija za
modeliranje i simulacije američkog vazduhoplovstva (Air Force Agency for Modeling and
Simulation (AFAMS)). Većina istraživanja i aktivnosti u okviru parka, kao i djelatnosti samih
preduzeća su usko povezana sa američkom vojskom i mornaricom. Na račun toga, ovaj
naučni park i preduzeća koja posluju u okviru njega, dobija oko 700 miliona dolara vrijedne
ugovore svake godine.
Uspješan naučni park može ima veoma pozitivan efekat na cjelokupnu ekonomiju u svom
okruženju. Neki od pozitivnih efekata naučnog parka su:
Trend rasta broja naučnih parkova u svijetu pokazuje da je ovo model razvoja i podrške
preduzetništvu koji se dokazao kroz više od tri decenije postojanja. Pored evidentnih koristi
za mala i srednja preduzeća, naučni parkovi omogućavaju rast i razvoj lokalnih zajednica i
univerzitetskih centara, što ih čini još korisnijim za cjelokupnu ekonomiju jedne zemlje.
Efekat multiplikatora značajno uvećava koristi od investicija u naučni park kroz već
navedene pozitivne efekte, kao što su razvoj lokalne zajednice ili povećanje blagostanja, ali
tu su i efekti koje nije jednostavno izmjeriti. Naučni parkovi razvijaju nov, preduzetnički
način razmišljanja i pomažu u stvaranju inovacione kulture koja još više olakšava i ubrzava
dalji rast i razvoj.
12.3. Klasteri
Koncept klastera je u literaturu prvi uveo Majkl Porter (Michael Porter) 1990. godine57.
Porter definiše klaster kao geografsku lokaciju koja ima:
56
Central Florida Research Park <www.cfrp.org>
57
Porter, Michael E. The Competitive Advantage of Nations, Macmillan, 1990
130
12. Preduzetnička infrastruktura
Od kada je Porter prvi identifikovao i definisao pojam i prednosti klastera, klasteri su postali
predmet pažnje velikog broja država i stručnjaka u svijetu. Pored toga, klasteri su ušli u veliki
broj državnih programa. Sam proces identifikovanja, definisanja i stvaranja klastera nije
standardizovan. Ekonomski stručnjaci i instituti koriste različite metodologije i nude različite
definicije. Na primjer, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (Organization for
Economic Co-operation and Development - OECD) definiše klastere kao mrežu meñusobno
povezanih preduzeća, naučnih institucija (univerziteta, istraživačkih instituta...),
konsultantskih kuća i kupaca, koji se nalaze u proizvodnom (poslovnom) lancu. Koncept
klastera je mnogo širi od prostog povezivanja preduzeća, jer pored saradnje preduzeća
uključuje i razmjenu znanja, informacija i vještina58. Ekonomista Patris Bekholt (Patries
Boekholt) definiše klaster kao grupu preduzeća, naučnih centara i preduzeća za podršku koji
su funkcionalno povezani i sarañuju (na formalan ili neformalan) kako bi ostvarili nove
marketing strategije, stvorili nove proizvode ili inovacije59.
Postoji više načina kako možemo podijeliti klastere – na osnovu načina nastanka, na osnovu
veličine, dominantne djelatnosti itd. Vrlo je značajna podjela klastera po njihovom značaju sa
aspekta nacionalne ekonomije, odnosno uključenosti klastera u aktivnosti od “šireg značaja”.
Po ovom osnovu klasteri se dijele u tri velike grupe60:
58
Managing National Innovation Systems. OECD, 1999
59
Boekholt, Patries. “The public sector at arms length or in charge? Towards a typology of cluster policies”
OECD Workshop on Cluster Analysis and Cluster-based Policies, Amsterdam, 1997
60
Konsultantska grupa Cluster Navigators Ltd. (2002) <www.clusternavigators.com>
131
12. Preduzetnička infrastruktura
Klasteri mogu biti različitih veličina, od onih koji povezuju čitave regije, do onih koji
povezuju samo 7 ili 8 preduzeća u okviru jednog grada. Već pomenuta Silicijumska dolina,
vjerovatno najpoznatiji klaster na svijetu, povezuje više od 7.000 preduzeća u oblasti južno
od San Franciska. No, postoje i drugi primjeri veoma uspješnih malih klastera, koji bi trebali
da budu posebno interesantni zemljama u tranziciji kao što je Crna Gora. Neki od
najpoznatijih primjera su:
Kao što se može vidjeti i iz navedenih primjera, klaster ne mora neophodno biti veliki da bi
bio uspješan. Važno je da je klaster dobro organizovan i da se na tržištu pronañe
odgovarajuća niša (čarape, tepisi, skijaške čizme ili dr.). Kako to kaže poznati teoretičar
menadžmenta Set Godin (Seth Godin) “treba pronaći nišu, a ne naciju”61.
61
Godin, Seth. Bootstrapper’s Bible, Do You Zoom Inc., 2005
132
12. Preduzetnička infrastruktura
Bez obzira da li govorimo o klasičnom modelu klastera, ili njihovoj modernoj verziji centra i
ogranaka, očito je da ovakav model poslovanja pruža velike prednosti i za preduzeća i za
regiju u kojoj posluju. Pored toga, klaster kao model poslovanja omogućava i malim
sredinama da budu konkurentne čak i na globalnom planu, što je jasno može vidjeti iz
primjera navedenih u ovom poglavlju.
133
12. Preduzetnička infrastruktura
Kako se razvijala biznis inkubacija kao koncept, tako su se razvijali i biznis inkubatori. Ne
postoji jedinstvena definicija biznis inkubatora, ali je u EU najprihvaćenija definicija prema
kojoj je biznis inkubator organizacija koja ubrzava i sistematizuje proces stvaranja uspješnih
preduzeća stvarajući širok integrisan spektar usluga i podrške uključujući prostor inkubatora,
poslovne usluge i mogućnosti povezivanja preduzeća i umrežavanja u klastere62. Pružajući
svojim klijentima usluge koje su sve na jednom mjestu i omogućavajući smanjenje troškova
kroz zajedničko korišćenje (i plaćanje), inkubatori značajno poboljšavaju šanse za opstanak,
ali i rast i razvoj novih preduzeća. Uspješan biznis inkubator konstantno stvara uspješna
preduzeća sa natprosječnim potencijalom za stvaranje profita i novih radnih mjesta. Razlike u
ciljevima stejkholdera, kriterijumima ulaska i izlaska iz inkubatora, naučnoj intenzivnost
biznis planova i tačnoj konfiguraciji prostora i usluga uvijek postoje i po njima je moguće
klasifikovati različite vrste inkubatora.
Šta su to onda jedinstvene karakteristike biznis inkubatora? Biznis inkubatori pružaju sve
navedene usluge na sistemski način, na jednom mjestu. Smanjuju početne troškove,
omogućavaju preduzetnicima da dijele iskustva i stvaraju preduzetničke mreže, kao i pružaju
neophodne savjete u početnim fazama razvoja biznisa. Taj holistički pristup je nešto što fali
svim ostalim modelima podrške preduzetništvu. Takoñe, sam koncept je moguće adaptirati
kako bi bio što bolje prilagoñen lokalnim uslovima i na najbolji način pomogao razvoj novog
biznisa.
62
Costa-David, Jorge. “The Role of Business Incubators in post-2006 EU.” EU Enterprise Directorate-General,
2005
134
12. Preduzetnička infrastruktura
Nove Strategija razvoja malih i srednjih preduzeća za period od 2007. do 2010. godine koju
je usvojila Vlada Crne Gore, predviña otvaranje novih biznis inkubatora, kao i inicijative za
formiranje klastera, naučnog parka i uvoñenje specifičnih modela finansiranja, kao što su
venture kapital i biznis anñeli. Implementacijom ovih modela stvoriće se nov biznis ambijent
u Crnoj Gori, koji bi trebao da pomogne dalji razvoj preduzetništva u Crnoj Gori.
135
12. Preduzetnička infrastruktura
Pitanja za diskusiju
1. Definišite pojam infrastruktura?
2. Šta je preduzetnička infrastruktura?
3. Od čega se sastoji preduzetnička infrastruktura?
4. Koje su odrednice zakonske infrastrukture?
5. Navedite učesnike koji čine osnov finansijske infrastrukture.
6. Šta spada u institucionalnu infrastrukturu?
7. Koje državne institucije u Crnoj Gori pomažu razvoj preduzetništva?
8. Šta su naučni parkovi?
9. Koji su pozitivni efekti naučnih parkova?
10. Navedite osobine klastera.
11. Kako se klasteri mogu podijeliti?
12. Objasnite značaj veličine klastera.
13. Šta su biznis inkubatori?
14. Koja je uloga biznis inkubatora?
15. Koje usluge može da ponudi biznis inkubator?
136
POGLAVLJE 13
PREDUZETNIŠTVO
I
NOVA EKONOMSKA PARADIGMA
137
13. Preduzetništvo i nova ekonomska paradigma
Prvo je nastupila britanska poljoprivredna revolucija, koja je nastala kao rezultat potrebe da
se prehrani sve brojnija radna snaga koja je živjela u gradovima, uz problem istovremenog
smanjivanja broja ljudi koji su živjeli na selu. Upotreba mehanizacije, rotiranje usjeva na
četiri parcele i selektivno uzgajanje su omogućili drastičan rast prinosa u periodu od XVI do
XIX vijeka.63
Najznačajniji faktor koji je omogućio ovako brzo širenje informacija je bum u oblasti
telekomunikacija. Tako je, 1989. godine, bilo svega 200 telekomunikacionih kompanija u
svijetu. Deset godina kasnije, samo u SAD je bilo 3.000 preduzeća koja su pružala
telekomunikacione usluge!67 Broj meñunarodnih telefonskih poziva u jednom danu 2001.
godine je jednak ukupnom broju telefonskih poziva u toku čitave 1981. godine!68 Što je još
63
Overton, Mark. Agricultural Revolution in England 1500 - 1850. BBC, September 19, 2002
64
Berlanstein, Lenard R. The Industrial Revolution and work in nineteenth-century Europe. Routledge, 1992
65
Friedman, Thomas L. The Lexus and the Olive Tree: Understanding Globalization. Anchor, 2000
66
Riderstrale, Jonas i Kjel A. Nordstrom. Karaoke kapitalizam: Menadžment za čovečanstvo. Beograd, Plato,
2006
67
Hamel, Gary. Leading the Revolution. Boston, Massachusetts, Harvard Business School Press, 2000
68
Handy, Charles. The Elephant and the Flea: Looking Backwards to the Future. Hutchinson, 2001
138
13. Preduzetništvo i nova ekonomska paradigma
važnije, troškovi prenosa informacija su pali 10 miliona puta u odnosu na 1970. godinu!69
Nikada se u ljudskoj istoriji nije desilo da neki proizvod ili usluga postane 10 miliona puta
jeftiniji, a posebno ne za svega tri i po decenije. To je kao kada bi avion Boing 747 (Boeing
747), koji je nekada koštao 150 miliona dolara, mogli danas da kupite po cijeni velike pice i
Koka-Kole (Coca-Cola)!
Sile globalizacije mijenjaju naš svijet, uz sve veći stepen ekonomske integracije i povećano
kretanje ljudi i znanja. Ukupna svjetska tražnja za robama i uslugama se udvostručava svakih
15 godina.72 Meñunarodna trgovina danas čini oko 30% svjetskog bruto domaćeg proizvoda
(Gross Domestic Product), što je četiri puta više u odnosu na početak 70-ih godina XX
vijeka.73 Vrijednost meñunarodne trgovine u jednom danu 2000. godine odgovara njenoj
ukupnoj vrijednosti iz 1979. godine!74
Sve brža globalizacija, drastično smanjenje troškova transporta po jedinici u posljednih 200
godina i mnogo veća brzina transporta, kao i ogroman pad cijena komunikacionih usluga su
otvorili nove mogućnosti preduzećima da kupuju, proizvode i prodaju širom planete.
Promjene koje preduzeća doživljavaju u uslovima globalizovane ekonomije se po
kompleksnosti i značaju mogu porediti sa promjenama koje su se dešavale u vrijeme
industrijske revolucije. Dok je industrijsko doba karakterisala transformacija fizičkih resursa,
informaciona ekonomija u prvi plan ističe nematerijalne faktore kao što su znanje, vještine,
informacije i iskustvo. Smatra se da će se uspjeh u ekonomiji XXI vijeka bazirati na ”3I”:
informacijama, idejama i inteligenciji.75
Novo shvatanje ekonomije ističe značaj nematerijalnih resursa i umrežavanja, kao nove
organizacione strukture. Upotreba informacija i znanja, kao novih resursa, utiče na promjene
u sferi rada, vlasništva i upravljanja. Informacije, kao i znanje i sposobnosti menadžera,
69
Rothschild, Michael. Bionomics: Economy As Ecosystem. Henry Holt & Company, Rei edition, 1995
70
Kanellos, Michael. “Moore's law to roll on for another decade.” cnet, February 10th, 2003
71
Agrawal, Vivek, Diana Farrell, and Jaana K. Remes. “Offshoring and beyond.” The McKinsey Quarterly,
Special Edition: Global Directions, 2003
72
Quinn, James Brian. “Outsourcing Innovation: The New Engine of Growth.” Sloan Management Review,
Summer 2000, pp 13-28.
73
Murthy, Narayana. “Globalcorp, 2005.” The Economist, The World in 2005
74
Riderstrale, Jonas i Kjel A. Nordstrom. Karaoke kapitalizam: Menadžment za čovečanstvo. Beograd, Plato,
2006
75
Milićević, Vesna. Internet ekonomija. Beograd, FON, ID, 2002
139
13. Preduzetništvo i nova ekonomska paradigma
potiskuju ulogu kapitala i manuelnog rada i postaju strateški elementi poslovanja. Prelazak na
novu ekonomiju u pojedinim oblastima poslovanja izaziva tektonske poremećaje:76
Ekonomija bez ljudskog posrednika - Smanjuje se ili potpuno gubi uloga trećih
lica u odnosima izmeñu proizvoñača i potrošača. Kako bi se održao potreban nivo
efikasnosti, posrednik danas može biti samo informacioni sistem koji podržava
sve faze u poslovanju.
76
Martin, Chuck. net future. McGraw-Hill, 1998
140
13. Preduzetništvo i nova ekonomska paradigma
77
Smanjuje se broj organizacionih nivoa. Organizaciona struktura postaje „ravnija“.
78
Gračanac, dr Aleksandra. Svjetsko tržište u uslovima globalizacije. Beograd, Privredna komora Beograd,
2001.
79
Kolaković, Marko. Poduzetništvo u ekonomiji znanja. Zagreb, Sinergija nakladništvo d.o.o., 2006
80
Autsorsing predstavlja izmještanje resursa i aktivnosti izvan preduzeća i njihovo obavljanje od strane
dobavljača usluge. Podrazumijeva transfer aktivnosti na specijalizovanog spoljnog dobavljača, koji nam nakon
toga pruža uslugu na bazi ugovora, u kojem su se obje strane dogovorile oko nivoa kvaliteta, rokova za
završetak, kao i strukture finansijskog aranžmana.
141
13. Preduzetništvo i nova ekonomska paradigma
81
Norris, Mark and Steve West. eBusiness Essentials. 2nd Edition, Wiley, 2001
82
IBM United States, http://www.ibm.com/
142
13. Preduzetništvo i nova ekonomska paradigma
83
Gavrilović, Bogdan. Osnovni modeli elektronskog poslovanja. Kompjuter biblioteka,
http://www.kombib.co.yu/
143
13. Preduzetništvo i nova ekonomska paradigma
Intelektualni kapital je postao kamen temeljac uspjeha u globalnoj ekonomiji. Definiše se kao
skup znanja, vještina i sposobnosti svih zaposlenih - od istraživačko-razvojnog tima, pa sve
do manuelnih radnika koji su razvili brojne načine za poboljšanje efikasnosti preduzeća.
Intelektualni kapital predstavlja zajedničko učenje preduzeća i njegovih klijenata, koje stvara
čvrstu sponu izmeñu njih i osigurava dugoročnu uspješnu poslovnu saradnju.84 Intelektualni
kapital se svrstava u „neopipljivu“ imovinu preduzeća i odnosi se na znanje koje je prošlo
kroz nevidljivi proces transformacije i rezultiralo pojavom nečeg korisnog za preduzeće.
84
Stewart. Thomas A. Intellectual Capital: The New Wealth of Organizations. New York, Doubleday/Currency,
1997
85
Ibid.
144
13. Preduzetništvo i nova ekonomska paradigma
Mreža je danas postala paradigma organizacionog dizajna za preduzeća koja svoj uspjeh
zasnivaju na preduzetničkom duhu, inovacijama i učenju. To u praksi podrazumijeva
istovremeno postojanje i preplitanje računarskih i poslovnih mreža. Primjena mrežne
organizacione strukture za posljedicu ima debirokratizaciju preduzeća i stimulisanje
kreativnosti i inovativnosti zaposlenih, uz sve veći značaj intraneta kao unutrašnje računarske
mreže preduzeća. Sa druge strane, poslovne mreže se formiraju kada je potrebno da se uradi
više nego što je preduzeće u stanju samo da postigne. One omogućavaju organizaciji da
ostvari efikasnost velikog preduzeća, a da pri tome postigne fleksibilnost malog preduzeća.
145
13. Preduzetništvo i nova ekonomska paradigma
Izbor partnera - Prilikom izbora treba voditi računa o brojnim faktorima, jer se
osim materijalne ulaže i intelektualna imovina preduzeća. Neophodno je da
budući partner posjeduje viziju razloga kreiranja saveza koja je kompatibilna sa
našom, kao i da nije sklon iskorišćavanju saveza za isključivo sopstvene interese.
Iz tog razloga, preduzeće bi trebalo da sakupi što više informacija o potencijalnim
partnerima, da koristi isključivo provjerene izvore podataka i da prije formalnog
osnivanja saveza što bolje upozna partnere.
146
13. Preduzetništvo i nova ekonomska paradigma
Pitanja za diskusiju
1. U čemu se ogleda značaj poljoprivredne, industrijske i informacione revolucije?
2. Objasnite tektonske poremećaje koje izaziva nova ekonomska paradigma.
3. Navedite razlike u funkcijama organizacija prošlosti i sadašnjosti.
4. Koje su pretpostavke za uspjeh preduzetnika u novoj ekonomiji?
5. Objasnite prednosti koncepta elektronskog poslovanja.
6. Koji su osnovni modeli e-poslovanja?
7. Definišite pojam i vrste intelektualnog kapitala.
8. Objasnite kategorije u okviru procesa upravljanja znanjem.
9. Koji je značaj umrežavanja za preduzetnike?
10. Objasnite ulogu strateških saveza.
147
POGLAVLJE 14
BIZNIS PLAN
148
14. Biznis plan
Jedan od takvih pripremnih elaborata je biznis plan, elaborat koji može da posluži na različite
načine i u različite svrhe, kada se radi o realizaciji raznovrsnih poslovnih poduhvata i
projekata.
Biznis plan je rezime prošlih, sadašnjih i budućih aktivnosti preduzeća, odnosno najefikasniji
način kako da iz prošlosti (sadašnjosti) stigne do budućnosti. Biznis plan je pažljivo
planiranje i testiranje poslovne ideje, kojim se pokazuje da li ona ima finansijskog i
operativnog smisla.
Biznis plan je plan vizije preduzeća, put od želja do stvarnosti. U njemu su postavljeni ciljevi,
analizirane osnovne slabosti i najznačajnije prednosti planiranih aktivnosti i u skladu sa tim
utvrñena osnovna strategija njegovog sprovoñenja.
Biznis plan utvrñuje trenutnu poziciju preduzeća. Izrada biznis plana je razvojni proces
testiranja početne poslovne ideje, ocjene njenih realnih biznis šansi u tržišnom okruženju,
projekcije realizacije i načina ostvarenja.
Prema tome, može se zaključiti da biznis plan predstavlja elaborat (dokument) koji sadrži
osnovne elemente jednog poslovnog poduhvata koji namjerava da realizuje odreñeno
preduzeće ili preduzetnik i koji omogućava potencijalnim investitorima i finansijerima brže
razmatranje prezentiranog poduhvata i lakše i efikasnije donošenje odluke o eventualnom
finansiranju, odnosno učešću u realizaciji istog.
Svrha biznis plana je, da pomogne preduzetniku (preduzeću), da definisane ciljeve pretvori u
stvarnost uz što manje potresa i iznenañenja.
149
14. Biznis plan
Biznis plan predstavlja pisani sažetak svih prošlih, sadašnjih i budućih aktivnosti relevantnih
za ostvarenje odreñenog poslovnog poduhvata.86 Najvažnija svrha biznis plana je da saznamo
koliko je i da li je finansijski i operativno (potencijalno) uspješan odreñeni posao, tj.
odreñena biznis ideja.
Biznis plan je, dokument koji služi kao standard sa kojim se mogu porediti tekući rezultati
nakon što je posao startovao. Redovno poreñenje planiranih i ostvarenih aktivnosti
dozvoljava identifikovanje probleme prije nego što postanu nerješivi (neupravljivi). Redovno
poreñenje i korektivne akcije pomažu u održavanju posla na željenom putu, ka ostvarenju
postavljenog cilja.
Biznis plan je neophodan dokument ukoliko se želi pozajmiti kapital. Dobro urañen biznis
plan je najsigurnija garancija sposobnosti preduzetnika da upravlja idejom. Biznis plan je
značajan faktor koji bitno opredeljuje odluku da li će preduzetniku biti odobrena sredstva
koja traži.
Biznis plan je prva provjera i ocjena poslovne ideje za potencijalne partnere koji treba da
ulože vrijeme, znanje ili novac u predloženi projekat, a ne u neki drugi. To je najčešće
neophodna pokretačka karika u realizaciji preduzetničkog poduhvata, jer da je preduzetnik
namjeravanu investicionu aktivnost mogao samostalno realizovati, pomoć i finansijsku
podršku ne bi ni tražio.
Biznis plan nam pomaže da kroz njegovu izradu precizno formulišemo ideju, sagledamo
uslove za njenu realizaciju, potencijale, rizike i ograničenja.
Biznis plan se radi za odreñeni vremenski period, najčešće od jedne do pet godina zavisno od
niza faktora kao što su:
Veoma je interesantno pitanje - kada se radi biznis plan, odnosno koji su to poslovni
poduhvati za čiju realizaciju treba raditi biznis plan?
Može se reći da postoji široka lepeza poslovnih poduhvata koji zahtijevaju izradu biznis
plana a najčešći slučajevi su:
86
«Biznis plan- priručnik za biznis planiranje»- Dr Milenko Dostić, Senada Bahto, Munira Serdarević- Šestić,
strana 15
150
14. Biznis plan
Meñutim, ponekad biznis plan može da pokaže da ideju ne treba realizovati zbog: nedostatka
kvalitetnih izvora, nepostojanja likvidnih kupaca, nestabilnih uslova privreñivanja..
Biznis plan je «putna mapa» biznisa. To je poslovna ideja razrañena u svim neophodnim
segmentima i testirana na papiru. Suština je u razradi poslovne ideje, koju morate provjeriti i
testirati.
Kada se govori o sadržaju biznis plana može se reći da on zavisi od namjene biznis plana.
Jasno je da se razlikuje biznis plan za osnivanje male firme, od biznis plana za proširenje
proizvodnje postojećeg preduzeća ili biznis plan za uvoñenje novog proizvoda.
Principijelno gledano možemo razlikovati biznis plan za mala preduzeća u osnivanju i biznis
plan za postojeća preduzeća, iako ove razlike nisu značajne sa aspekta namjene biznis plana.
Ono što je važno jeste da biznis plan nezavisno od svoje namjene treba da dokaže finansijsku
i razvojnu opravdanost preduzetničke ideje. Imajući ovo u vidu kvalitetno urañen biznis plan
treba da sadrži sledeće:
1. Osnovni podaci
1.1. Rezime
1.2. Misija preduzeća i cilj projekta
1.3. Podaci o preduzeću
1.4. Analiza dosadašnjeg poslovanja
151
14. Biznis plan
2. Analiza tržišta
2.1. Prodajno tržište
2.2. Nabavno tržište
2.3. Analiza cijene
2.4. Analiza konkurencije
5. Lokacija
7. Izvori finansiranja
8. Rashodi poslovanja
14.4.1.1. Rezime
Prva tačka biznis plana obuhvata rezime biznis plana i predstavlja značajno skraćeni prikaz
cjelokupnog biznis plana, što znači da rezime služi za jasnu i prodornu prezentaciju ključnih
aspekata poslovnog poduhvata na koji se plan odnosi. Treba voditi računa o tome da upravo
rezime predstavlja onaj dio biznis plana koji treba da informiše, zainteresuje tj. privuče
pažnju - banke, potencijalnog partnera, investitora i sl.
Rezime biznis plana predstavlja rekapitulaciju sažetih najznačajnijih rezultata biznis plana.
Rezime kao i osnovni podaci predstavljaju vrstu specifičnog formulara u kome postoje
standardizovane rubrike koje zahtijevaju veoma precizne odgovore. Rezime biznis plana
sadrži informacije: o osobama koje su odgovorne za podatke korišćene za izradu biznis plana,
o kompaniji koja donosi biznis plan, o biznis planu, o visini predviñenih ulaganja, o izvorima
sredstava, kao i o najvažnijim pokazateljima poslovnog uspjeha.
Misija preduzeća treba da predstavlja ideju vodilju za svakodnevne aktivnosti preduzeća jer
samo tako je moguća njena realizacija. U ovom dijelu potrebno je na što jednostavniji i kraći
način ukazati na svrhu postojanja odreñene kompanije, na njenu lokaciju, na potencijalne
kupce/korisnike proizvoda/usluga kompanije, na njene konkurentske prednosti, na planove i
ambicije same kompanije i sl.
152
14. Biznis plan
Ovaj segment biznis plana bi trebalo da sadrži odreñene informacije koje omogućavaju
kontakt potencijalnih investitora i finansijera sa kompanijom, a to su:
Naziv preduzeća;
Ime vlasnika i direktora;
Datum osnivanja preduzeća;
Adresa;
Telefon, faks;
Osobe za kontakt;
E-mail, veb sajt.87
Ako je u pitanju postojeća kompanija, treba dati sažeti prikaz sadašnjeg stanja i mogućnosti
kompanije, podatke o dosadašnjim investicionim ulaganjima kao i podatke o raspoloživosti
proizvodnog, administrativnog i menadžerskog kadra. Ukoliko je u pitanju preduzetnik koji
startuje sa biznisom i tek otvara firmu, neophodno je dati osnovne podatke o preduzetniku,
njegovom dosadašnjem radu, realizovanim poslovima, mogućnostima sa kojima raspolaže i
sl.
Takoñe je u okviru ovog dijela potrebno dati na uvid bilans stanja (informacije o stanju
osnovne i obrtne imovine i o kratkoročnim i dugoročnim obavezama) i bilans uspjeha (
informacije o prihodu, rashodima, neto profitu..) iz prethodne godine poslovanja, pod
uslovom da se radi o preduzeću koje je već prisutno na tržištu.
Preduzeće mora da pruži proizvode ili usluge koji će zadovoljiti potrebe ciljnog tržišta. Samo
na taj način obezbijeñen je opstanak preduzeća i njegov eventualni rast i razvoj.
Analiza tržišta obuhvata analizu prodajnog i nabavnog tržišta, analizu cijene i analizu
konkurenata. Ovaj proces zahtijeva vrijeme, budući da predstavlja kritičan dio biznis plana,
kako bi se rizik od propadanja realizacije namjeravane biznis ideje minimizirao.
Ocjena tržišne pozicije obuhvata makro i mikro tržišnu analizu preduzeća, vezanu za
dosadašnji razvoj:
87
Lajović, dr Dragan. Preduzetništvom u novi milenijum. strana 119
153
14. Biznis plan
Predviñanje prodaje treba da se zasniva na prednostima proizvoda ili usluge, veličini tržišta i
broju kupaca sa kojima je već preduzeće uspostavilo kontakt - ukoliko ne postoji dovoljan
broj kupaca za odreñeni proizvod/uslugu, sve dalje analize su bespotrebne.
154
14. Biznis plan
Pa, shodno tome biznis plan nužno treba da sadrži i analizu konkurencije, što znači da je
potrebno prikupiti informacije o tržišnim učešćima konkurenata, njihovim proizvodima i
poslovnim strategijama.
Ono što je jako važno a vezano je za konkurenciju, je u stvari spremnost samog preduzeća da
uvijek reaguje na poteze konkurencije odnosno da uvijek ima spreman odgovor na pitanja: šta
treba uraditi ukoliko konkurent poboljša dizajn, krene sa agresivnijom propagandom, snizi
cijenu, otvori nova prodajna mjesta, pruži neke pogodnosti kupcima koje vi ne nudite..?
U ovom dijelu obrañeni su proizvodi i usluge koje kompanija namjerava da proizvodi ili na
osnovu kojih se planira formiranje novog preduzeća. U zavisnosti od vrste proizvoda ili
usluge, u ovom dijelu treba više ili manje detaljno opisati proizvode ili usluge koje su
88
Mihailović, Božo. Marketing - principi za menadžment. Obod, Cetinje, 2000
155
14. Biznis plan
predmet razmatranja. Pri tome treba poći od toga da li je u to nov proizvod/usluga ili je
poboljšan postojeći.
Prije svega treba objasniti namjenu proizvoda i svrhu korišćenja i dati informaciju o tome da
li se isti ili slični proizvodi već proizvode. Zatim je potrebno navesti osnovne karakteristike
vezane za kvalitet, dizajn, pakovanje, način korišćenja i sl. Posebno treba istaći razlike u
odnosu na druge slične proizvode ili usluge, ukoliko postoje, i eventualne prednosti novih
proizvoda i usluga u odnosu na postojeće. Takoñe je potrebno navesti da li u toj oblasti
postoje i proizvode se supstitutivni proizvodi koji mogu da zadovolje potrebe kupaca u
pogledu namjene i svrhe korišćenja, a takoñe i u pogledu kvaliteta i cijene. Posebno treba na
osnovu urañene analize tržišta utvrditi planirani asortiman i obim proizvodnje na godišnjem
nivou.
Koliko radnika će biti zaposleno realizacijom biznis plana? Koje kvalifikacije bi trebalo da
imaju zaposleni? Njihove obaveze i odgovornosti?
Zaštita na radu, beneficije i sl.? Da li će se o realizaciji programa starati menadžer ili vlasnik
preduzeća? Reference i iskustvo menadžera, dopunska znanja...? Organinizacija poslovanja?
Ukoliko se radi o preduzeću koje već posluje, potrebno je navesti postojeću organizacionu
šemu odnosno, broj i kvalifikacije trenutno zaposlenih u preduzeću.
14.4.5. Lokacija
Za veliki broj poslova pravilan izbor lokacije je ključan faktor uspjeha. Za maloprodaju,
veleprodaju i preduzeća koje se bave uslužnim poslovima najčešće je najbolja ona lokacija
koja najviše odgovara kupcima odnosno potrošaćima. Ostala korisna pitanja kod izbora
lokacije tiču se cijene poslovnog prostora, legalnih ograničenja za poslovanje u odreñenoj
zoni, koncentracije ostalih pogodnosti/nepogodnosti za kupce (blizina ostalih prodajnih
mjesta, pogodnost parkiranja..). U slučaju da se preduzeće bavi proizvodnjom, pogodnost
lokacije je najviše vezana za mogućost lakog i jeftinog snadbijevanja i blizina transportne
infrastrukture.
156
14. Biznis plan
Ovo je segment na osnovu koga ocjenjivaču treba pružiti globalnu strukturu ulaganja
(vrijednosno), bez pretjeranog detaljisanja. Osnovni elementi koje treba prezentirati su:
Nova ulaganja - Vrijednost novih ulaganja u osnovna i obrtna sredstva, pri čemu
se više pažnje posvećuje osnovnim sredstvima (objekat i grañevinsko - zanatski
radovi i ulaganja u nabavku osnovne i pomoćne opreme).
Osnovno pitanje na koje treba dati odgovor jeste: Ko su finansijeri i koliko je njihovo
pojedinačno učešće?89 (učešće treba da je iskazano i procentualno i vrijednosno).
U sklopu ove stavke biznis plana neophodno je pružiti informacije vezane za plan otplate
kredita odnosno informacije: o iznosu traženog kredita, roku oplate, godišnjoj kamatnoj stopi,
grace periodu kao i o iznosu interkalarne kamate.
89
«Priručnik za investitore»- Momčilo Pejović, Radoslav Niketić, strana 10
157
14. Biznis plan
Pored amortizacije koja služi za konačnu zamjenu osnovnih sredstava, troškovi održavanja su
neophodni da bi osnovna sredstva "zadržala predviñenu formu". Osnovica za izračunavanje
troška održavanja obično se računa kao procenat od amortizacije, ali je zbog česte promjene
zakonskih stopa ostavljena mogućnost da ih izrañivač sam unese na osnovu svojih
kratkoročnih i dugoročnih ciljeva.
Troškovi zarada su troškovi koje je investitor dužan da plati (1) radnicima, na ime njihovog
doprinosa stvaranja nove vrijednosti, odnosno proizvoda ili usluge i (2) državi na ime poreza
i doprinosa.
U okviru ove stavke potrebno je iz plana otplate kredita unijeti kamate na kredite za osnovna
i trajna obrtna sredstva.
Obuhvata troškove električne energije, vode, HTZ opreme, reklame i propagande, toplog
obroka i prevoza i sl.
158
14. Biznis plan
U okviru ovog segmenta biznis plana potrebno je tabelarno prikazati pregled svih prihoda,
rashoda i naravno dobiti, jer se pretpostavlja da se program koji ostvaruje gubitke neće
realizovati. U tabeli takoñe treba unijeti stavku: porez na ostvarene prihode.
159
14. Biznis plan
Pitanja za diskusiju
1. Objasnite pojam biznis plana.
2. Definišite cilj izrade biznis plana.
3. Koja je svrha donošenja biznis plana?
4. Šta čini sadržaj biznis plana?
5. U čemu je značaj definisanja misije preduzeća i cilja projekta u biznis planu?
6. Navedite kriterijume za analizu tržišta u biznis planu.
7. Proizvodni program kao element biznis plana.
8. Analiza potrebnih investicionih ulaganja.
9. Izvori finansiranja projekta kao element biznis plana.
10. Koje kategorije treba uzeti u obzir prilikom obračuna ukupnih rashoda poslovanja?
11. Kako se formira ukupan prihod i bilans uspjeha u biznis planu?
160
14. Biznis plan
LITERATURA
LITERATURA
1. Blayney, Mark. Turning your business around. How to books Ltd., 2005
3. Burton, Terence and Jeff Sams. Six sigma for small and mid-sized organizations.
J.Ross Publishing, 2005
4. Bygrave, William D. The portable MBA in entrepreneurship. John Wiley & Sons,
2003
7. Carter, Sara and Dylan Jones-Evans. Enterprise and small bussines. Pearson
Education, 2000
13. Evensky, Harold and Deena Katz. Investment Think Tank. Bloomberg, 2004
15. Fleury, Robert. The Small Business Survival Guide. Sourcebooks, Inc., 1995
16. Gašparović, Vitomir. Teorija rasta i upravljanje rastom poduzeća. Školska knjiga,
1996
17. Gratton, Lznda. Hot Spots: Why Some Companies Buzz with Energy and Innovation -
and Others Don't. Prentice Hall, 2007
18. Green, Charles H. Financing the small bussines. Adams Media Corporation, 2003
21. Hitt, Michael and Duane Ireland. Strategic entrepreneurship. Blackwell, 2002
29. Lambing A. Peggy and Charles R. Kuehl. Entrepreneurship. Prentice Hall, 2006
30. Leburić, Anči i Mira Krneta. Profil poduzetnika. Naklada Bošković, 2003
31. Lowe, Robin and Sue Marriott. Enterprise: Entrepreneurship and innovation.
Butterworth-Heinemann, 2006
32. Moorman, Jerry W. and James W. Halloran. Successful Business Planning for
Entrepreneurs. Thompson South-Western, 2006
35. Poteet, Howard. Kako započeti sopstveni biznis. CID Podgorica, 1997
37. Sahlman, William A., Amar Bhide and Howard Stevenson. Financing
Entrepreneurial Ventures. Business Fundamentals, HBS, 1998