You are on page 1of 13

REDOVNI PRAVNI LEKOVI

Redovni pravni lekovi predstavljaju institute


procesnog prava i nalaze svoju upotrebu u Krivičnom,
Parničnom, Vanparničnom, Izvršnom, Upravnom,
Prekršajnom postupku i postupku povodom privrednih
prestupa. Pomoću njih određena lica imaju pravo da
traže preispitivanje sudskih odluka i odluka upravnih
organa.
U našem krivično procesnom sistemu postoje tri
redovna pravna leka: žalba na presudu prvostepenog
suda, žalba na presudu drugostepenog suda i žalba
na rešenje. Zajednička osobina za sve redovne
pravne lekove je to da se oni ulažu protiv
nepravosnažnih sudskih odluka. Redovni pravni
lekovi koji se ulažu protiv presude uvek imaju
suspenzivno dejstvo tj. odlažu njeno izvršenje, dok
žalba protiv rešenja nekad i nema takvo dejstvo.

Redovni pravni lekovi su:


 Žalba na presudu prvostepenog suda
 Žalba na presudu drugostepenog suda
 Žalba na rešenje

Žalba na presudu prvostepenog suda

Redovan, devolutivan, suspenzivan i potpun


pravni lek stranaka i drugih Zakonikom ovlašćenih
lica, kojim se traži od višeg suda da prvostepenu
presudu preinači ili da je u celini ili delimično ukine i
zameni svojom presudom ili da bude zamenjena
novom presudom prvostepenog suda, zbog toga što
smatraju da je presuda (ili postupak koji joj je
prethodio) nezakonita ili nepravilna

Osnovi žalbe

 Osnov žalbe je vrsta nedostatka zbog kojeg se


ona može izjaviti, dok je razlog žalbe konkretan
nedostatak u okviru određenog osnova. Npr. u
datom slučaju sudio je stvarno nenadležan sud
(razlog), što je povreda postupka (osnov).
 Žalba može biti izjavljena zbog činjeničnih ili
pravnih nedostataka presude ili postupka.
 Žalba je dopuštena kako zbog povrede krivičnog
procesnog prava, tako i materijalnog.
Prvostepena presuda se može pobijati zbog:

 Povrede odredaba krivičnog postupka (mogu


biti apsolutne: sud pravnog leka će ukinuti
presudu čim takvu povredu nađe i relativne: sud
mora i dokazati da je ona uticala ili mogla uticati
na presudu).
Apsolutna povreda: nepropisno sastavljen sud,
presudom prekoračena optužba, nepotpuno rešen
predmet optužbe, stvarno nenadležan sud doneo
presudu, izreka presude nerazumljiva...)
Relativna povreda: na glavnom pretresu povređeno
pravo odbrane, a to je bilo od uticaja ili je moglo biti
od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude...)

Dejstva žalbe

 Devolutivno dejstvo: o dopuštenom i


blagovremeno izjavljenom pravnom leku ne
odlučuje sud koji je izrekao odluku koja se pobija,
već drugi, viši sud.
 Suspenzivno dejstvo: sprečavanje mogućnosti
nastupanja pravnosnažnosti dok teče rok za
izjavu žalbe i dok ne bude doneta odluka o
izjavljenoj žalbi.
 Ekstenzivno (beneficium cohaesionis): korist
postignuta za jednog optuženog povodom
njegove ili ma čije žalbe, po službenoj dužnosti
se pripisuje i saoptuženicima koji nisu izjavili
žalbu ili su je izjavili u drugom pravcu.

Granice ispitivanja prvostepene presude

 Žalba se ispituje u granicama osnova i predloga


žalbe, a izuzetno, po službenoj dužnosti i to:

1) Da li postoje apsolutne povrede krivičnog


postupka,
2) Da li je krivični zakon povređen na štetu
optuženog,
3) Kad je žalba izjavljena zbog pogrešno ili
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u korist
okrivljenog, pa sud nađe da je ono
pravilno/potupuno utvrđeno, može po službenoj
dužnosti ublažiti odluku o kazni, meri bezbednosti
ili oduzimanju imovinske koristi,
4) Subjektivno ispitivanje presude preko granica
žalbe: kada je doneta odluka u korist jednog
optuženog, a ona se odnosi i na druge
saoptužene, sud će postupiti kao da je takva
žalba podneta.

Odluke po žalbi
 Rešenje kojim se žalba odbacuje (kao
neblagovremena ili nedozvoljena), ukoliko je
prvostepeni sud propustio da donese ovakvu
odluku
 Presuda kojom se žalba odbija i prvostepena
presuda potvrđuje
 Kada se žalba uvažava, sud će presudu
prvostepenog suda ukinuti (rešenjem) ili preinačiti
(presudom)

VANREDNI PRAVNI LEKOVI

Vanredni pravni lek predstavlja pravno sredstvo


koje se upotrebljava protiv pravnosnažnih sudskih
odluka u krivičnom, parničnom, prekršajnom i
upravnom postupku.
Pravnosnažne sudske odluke u krivičnom postupku
mogu se pobijati sledećim vanrednim pravnim
lekovima

 Izjavljuju se protiv pravnosnažnih sudskih odluka.


 Vrste: ponavljanje krivičnog postupka, vanredno
ublažavanje kazne, zahtev za zaštitu zakonitosti,
zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne
presude. Prva dva leka imaju činjenični, a druga
dva pravni osnov.
Ponavljanje krivičnog postupka

 Pravo ponavljanje: kada se posle


pravnosnažnosti presude iznesu nove činjenice ili
dokazi za koje sud nije znao, a mogu dovesti do
određenog procesnog cilja: da osuđeni bude
oslobođen; da bude osuđen po drugom, blažem
zakonu; da novo suđenje učine nužnim jer je
dokazano da je pravnosnažna presuda
zasnovana na krivičnom delu
 Ponavljanje postupka može biti samo u korist
osuđenog i može uslediti samo posle
pravnosnažnosti presude (ne i posle rešenja o
obustavi postupka)!!!

O zahtevu za ponavljanje krivičnog postupka


odlučuje veće suda koji je u ranijem postupku sudio u
prvom stepenu i u zahtevu se mora navesti po kom se
zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se
dokazima potkrepljuju činjenice na kojima se zahtev
zasniva. Ako zahtev ne sadrži ove podatke sud će
pozvati podnosioca da u određenom roku dopuni
zahtev i prilikom rešavanja o zahtevu, u veću po
mogućnosti neće učestvovati sudija koji je učestvovao
u donošenju ranije presude (član 409. sada važećeg
ZKP – član 428. novog ZKP).
Sud će rešenjem zahtev odbaciti ako utvrdi da je
zahtev podnelo neovlašćeno lice, ili da nema
zakonskih uslova za ponavljanje postupka, ili da su
činjenice i dokazi na kojima se zahtev zasniva već bili
izneseni u ranijem zahtevu ili da činjenice i dokazi
očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli
ponavljanje.
Ukoliko sud ne odbaci zahtev isti dostavlja protivnoj
stranci da bi nakon toga predsednik veća odredio da
se izvide činjenice i pribave dokazi na kojima se
poziva u zahtevu i u odgovoru na zahtev.
Nakon toga odnosno nakon sprovedenih izviđaja
predsednik veća dostavlja spise državnom tužiocu
koje ima vratiti najkasnije u roku od mesec dana sa
svojim mišljenjem i nakon toga sud može odlučiti da
dozvoli ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtev
odbiti. O zahtevu za ponavljanje krivičnog postupka
odlučuje veće iz člana 24. stav 6. ZKP. Isto procesno
rešenje sadrži i novi ZKP.
Protiv rešenja kojim se dozvoljava ponavljanje
krivičnog postupka dozvoljena je žalba a kada to
rešenje postane pravnosnažno obustaviće izvršenje
kazne, ali sud može na predlog državnog tužioca
odrediti pritvor ako postoje uslovi iz člana 142. ZKP-a.
Isto rešenje sadrži i novi ZKP u odredbi člana 430.
Izricanje kazne u ponovljenom postupku može biti
jedino odraz uspešnog ponavljanja u pogledu primene
blažeg zakona, što dalje znači da ako ponavljanje
postupka ne uspe u pogledu primene blažeg zakona
tada sud ne može dirati u kaznu izrečenu u ranijoj
presudi. To dalje znači da će u takvom slučaju zahtev
morati da bude odbijen i da se ranija presuda održi na
snazi, bez obzira na mogućnost da su u toku novog
suđenja iskrsle takve nove činjenice koje bi
opravdavale sniženje izrečene kazne, ublažavanja
kazne ili pak oslobođenje od kazne. Osuđeni može
takve nove činjenice upotrebiti kao osnovu za
vanredno ublažavanje kazne. Prema tome zahtev za
ponavljanje krivičnog postupka ne može se temeljiti
na činjenicama koje povlače ublažavanje kazne ili
oslobođenje od kazne bez izmene pravne kvalifikacije
krivičnog dela. Ali kada sud utvrdi tokom postupka da
pretres ide u pravcu koji će zahtevati izricanje nove
kazne zbog primene blažeg zakona tada je dužan da
utvrđuje i nove činjenice koje će poslužiti pri
donošenju odluke o kazni.
Krivični postupak koji je završen
pravnosnažnom presudom, već smo rekli,
može se ponoviti samo u korist okrivljenog.
Takvo rešenje sadrži i sadašnji ZKP (član 407),
a isto takvo rešenje sadrži novi ZKP u odredbi
člana 426.
Ponavljanje krivičnog postupka u korist
okrivljenog praktično se svodi na to da isti
bude oslobođen od optužbe za krivično delo za
koje je osuđen, ili da optužba bude odbijena za
to krivično delo ili da on bude osuđen po
blažem krivičnom zakonu. To dalje znači da
ponavljanje krivičnog postupka može biti
upravljeno na to da se utvrđivanjem drugačijeg
činjeničnog stanja nego što je utvrđeno u
pravnosnažnoj presudi izdejstvuje osuda po
blažem zakonu ali to takođe dalje znači da se
ponavljanje postupka ne može tražiti direktno
zbog primene blažeg zakona već se taj cilj
ostvaruje prethodno utvrđivanjem drugačijeg
činjeničnog stanja.

Postupak po zahtevu

 Zahtev mogu podneti stranke (samo javni tužilac


sa tužilačke strane) i branilac.
 Podnosi se sudu koji je sudio u prvom stepenu, a
on, ako ga odobri, ponavlja se postupak. O
zahtevu odlučuje KV veće u čijem sastavu, po
mogućstvu, neće biti sudije koji je doneo
presudu.
 Veće može izreći: presudu kojom se zahtev
odbija, a ranija presuda ostavlja na snazi ili
presudu kojom se ranija presuda u celini ili
delimično stavlja van snage i zamenjuje novim
dispozitivom.
 Protiv odluka u postupku ponavljanja dozvoljeni
su svi redovni i vanredni pravni lekovi.

Vanredno ublažavanje kazne

 Kada su se posle pravnosnažnosti presude


pojavile ublažavajuće ili olakšavajuće okolnosti
kojih nije bilo u vreme izricanja presude ili su tada
postojale, ali sud nije za njih znao, a takve su da
bi očigledno dovele do odmeravanja blaže kazne
(smrt u porodici, teška bolest osuđenog, dokaz o
manjem iznosu štete...)

Postupak po zahtevu

 Zahtev mogu podneti javni tužilac,


osuđeni,njegov branilac i sva lica koja imaju
pravo da izjave žalbu u korist optuženog
 Zahtev se podnosi sudu koji je doneo
prvostepenu presudu. Pribavlja se mišljenje
javnog tužioca,izviđaju se razlozi, pa se
obrazloženi predlog (da se zahtev usvoji ili
odbije) dostavlja Vrhovnom sudu koji odlučuje o
zahtevu (rešenjem se odbija ili presudom usvaja,
te se preinačuje odluka o kazni).
Zahtev za zaštitu zakonitosti

 Devolutivan, nesuspenzivan, za rok nevezan


pravni lek kojim Republički javni tužilac pobija
pravnosnažne odluke i postupke krivičnih
sudova, ako je njima povređen zakon.
 Odlučuje Vrhovni sud u sednici veća od pet
sudija.
 Može se podići i na štetu i u korist okrivljenog, ali
praktično dejstvo ima samo ako je u korist
okrivljenog.
 Odluka kojom se zahtev odbacuje je u formi
rešenja, a presudom se zahtev odbija ili usvaja.

Zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne


presude

 Podnosi se zbog određenih grešaka u primeni


materijalnog (da li je delo krivično, da li je
isključeno krivično gonjenje, da li je u pogledu
krivičnog dela primenjen zakon koji se ne može
primeniti) ili formalnog prava (nepropisan sastav
suda, odlučivanje od strane sudije koji je bio
izuzet ili odsutan sa glavnog pretresa,
nepostojanje optužbe ovlašćenog tužioca,
predloga oštećenog, odobrenja nadležnog
organa, prekoračena optužba, povreda pravila o
zabrani preinačenja na gore, upotreba
nedozvoljenog dokaza).
 Zahtev mogu podneti osuđeni i njegov branilac,
ako je okrivljeni osuđen na bezuslovnu kaznu
zatvora.
 Rok je mesec dana od dana kada je okrivljeni
primio pravnosnažnu presudu domaćeg suda ili
pranosnažnu predusu međunarodnog suda
kojom je utvrđena povreda njegovog prava.
 Okrivljeni koji nije koristio redovni pravni lek
protiv presude, ne može podneti zahtev, osim
ako je presudom drugostepenog suda umesto
oslobođenja od kazne, sudske opomene, uslovne
osude ili novčane kazne, izrečena kazna zatvora,
odnsono umesto vaspitne mere, kazna
maloletničkog zatvora.

Postupak

 O zahtevu odlučuje veće Vrhovnog suda,


sastavljeno od pet sudija (kada je za delo
propisano 15 godina zatvora ili teža kazna),
odnosno od 3 sudija (kada je u pitanju blaža
kazna)
 Zahtev se presudom odbija, a kada je osnovan –
presudom se perinačuje pravnosnažna presuda
ili u celini ili delimično ukida presuda
prvostepenog i višeg suda ili samo višeg suda i
predmet vraća na ponovno suđenje.

You might also like