Namir Ibrahimović
otaljavanje: značenje teksta zasnovano je
Književnošću do
nepismene nacije
Obrazovanje i
književnost
Nastava iz jezika i književnosti spada u tzv.
nacionalnu grupu predmeta (uz historiju/povi-
jest i geografiju – a njima se lako može dodati i
nastava iz vjeronauke) što podrazumijeva da taj
predmet služi izgradnji, reizgradnji, obnovi „naci-
onalne svijesti“ pri čemu se uopće ne insistira da
u osnovnoj školi učenici prvenstveno nauče čita-
ti književno djelo, razmijevaju značenje samog
teksta i koriste ga za izgradnju vlastitih stavova.
Interpretacija u udžbenicima nužno afirmira vri-
jednost književnog djela pri čemu do kraja sama
vrijednost interpretacijom nije potvrđena.
Predajem književnost (i jezik) u osnovnoj školi
već 6 godina. Djecu od V do VIII (za koju godinu –
do IX razreda) podučavam osnovnim pojmovima
iz teorije književnosti, tehnikama čitanja, znače-
nju teksta, oblikovanju rečenica, vještini pisanja
sastava, prevodim jezik usmene književnosti,
provjeravam znanje iz gramatike na književnim
tekstovima, učim ih da čitaju knjige, odgovaram
na učenička pitanja zašto su lektire „glupe“, ospo-
ravam mrzovolju prema ćirilici...
Više od dvadeset godina dio sam obrazovnih
sistema i rijetko kada sam na časovima mater-
njeg jezika slušao ili držao časove književnosti
koji su oslobođeni različitih ideologizacija.
Književni tekstovi brzo postaju poligon za ota-
ljavanje: značenje teksta zasnovano je na površ-
nosti, a najviše koristi od književnog teksta djeca
dobiju ako u njemu prepoznaju gramatičke i pra-
vopisne zakonitosti.
Lako je izabrati put (većina nastavnika to radi)
minimalnog rada, prenosa osnovnog znanja, odla-
zak s posla kad se završi posljednji čas i bavljenje
sasvim nekim drugim stvarima – škola je mjesto
u kojem radim, reći će nastavnici, priznajući da
ih se mnogo ne tiče kako i šta učenici usvajaju
tokom svog školovanja. Tako je i sa nastavnicima
književnosti: teže je učenike naučiti čitati, razu-
mijevati značenja pročitanog.
30
Književni tekstovi brzo postaju poligon za
na površnosti, a najviše koristi od književ-
nog teksta djeca dobiju ako u njemu pre-
poznaju gramatičke i pravopisne zakonito-
sti. Lako je izabrati put (većina nastavnika
to radi) minimalnog rada, prenosa osnov-
nog znanja, odlazak s posla kad se završi
posljednji čas i bavljenje sasvim nekim
drugim stvarima – škola je mjesto u kojem
Foto: Almedin Zukić
radim, reći će nastavnici, priznajući da ih se
mnogo ne tiče kako i šta učenici usvajaju
tokom svog školovanja. Tako je i sa nastav-
nicima književnosti: teže je učenike naučiti
čitati, razumijevati značenja pročitanog.
Nacionalni NPP-ovi i loše znanje
U kakvom je stanju obrazovni sistem (ili bolje:
obrazovni sistemi), čiji je dio i nastava književno-
sti, niko precizno ne može reći; ne postoji nijedna
ozbiljnija studija koja bi uspjela opisati trenutna
postignuća svršenika osnovnih i srednjih škola.
Većina stanovništva u bilo kakvoj anketi (ozbiljnoj
ili formalnoj) reći će da treba reformirati obrazo-
vanje jer je to teza koja se u medijima papagajski
ponavlja više od deset godina. Pri čemu niko ne
nudi opis i sadržaj novog obrazovanja. Ako se i
govori o reformama, onda se spominje uvedeno
devetogodišnje osnovno obrazovanje koje se ni
po čemu ne razlikuje od ranijeg osmogodišnjeg –
nisu uvedeni novi predmeti, nisu temeljito refor-
mirani nastavni planovi i programi (NPP) – nije
ništa napravljeno da bi se denacionalizirali NPP-
ovi, nisu jasno objašnjeni ciljevi učenja, nisu date
skoro nikakve preporuke za metode ostvarivanja
obrazovnih ciljeva – nisu ništa uradili da prilagode
obrazovanje današnjim generacijama u skladu s
njihovim interesovanjima i trenutnom okruženju.
Stoga ne postoji institucija niti osoba u BiH koja
će moći reći šta učenik po završetku osnovne
škole treba usvojiti, recimo, iz književnosti da bi
mogao nastaviti školovanje. Jedino međunarod-
no vrednovanje znanja rađeno je 2007. godine
u 159 bh. škola u okviru TIMSS-e i testirano je
znanje učenika završnih razreda iz matematike
i prirodnih nauka. Objavljeni rezultati smjestili su
BiH ispod nivoa prosječnog znanja što je sasvim
dovoljan pokazatelj da se nešto u tim oblastima
mora mijenjati. Teško je i zamisliti kao bi izgledalo
testiranje iz književnosti na području BiH – koja bi
to bila pitanja na koja bi odgovor mogli dati učeni-
ci iz svih dijelova BiH. Osim tri nacionalna NPP-a,
različitost se pojavljuje i regionalno u okviru svih
ovih NPP-ova.
(sic!)

Što je više časova iz književnosti, to je
!TeMAT
manje čitatelja
Nastava iz jezika i književnosti spada u tzv.
nacionalnu grupu predmeta (uz historiju/povi-
jest i geografiju – a njima se lako može dodati i
nastava iz vjeronauke) što podrazumijeva da taj
predmet služi izgradnji, reizgradnji, obnovi „naci-
onalne svijesti“ pri čemu se uopće ne insistira da
u osnovnoj školi učenici prvenstveno nauče čita-
ti književno djelo, razmijevaju značenje samog
teksta i koriste ga za izgradnju vlastitih stavova.
Interpretacija u udžbenicima nužno afirmira vri-
jednost književnog djela pri čemu do kraja sama
vrijednost interpretacijom nije potvrđena.
Treba imati na umu da od svih predmeta iz naci-
nalne grupe, nastava jezika i književnosti ima
najviše časova te time najveći teret „onacionali-
zovanja“ učenika preuzima na sebe. Da je nešto
truhlo u nastavi književnosti vidljivo je i po izda-
vačima: tiraži književnih djela su mali, rijetko se
prodaju knjige, članstvo u javnim bibliotekama
minorno, obnavljanje bibliotečkog fonda rijetko i
siromašno – a učenici minimalno 4 časa sedmič-
no uče o književnosti i jeziku.
Ključni problemi književnosti i obrazo-
vanja
Preuzeti obrasci iz prethodnog sistema – inter-
pretacije i razumijevanje književnog djela zasno-
vani su na nasilnim i nestručnim interpretacijama
– prije se tragalo za vrijednostima socijalističkog
društva, danas za nacionalnim vrijednostima.
Profesorski i nastavnički kadar – Fakultete i aka-
demije koje proizvode kadar za B/H/S jezik i knji-
ževnost u velikom broju upisuju studenti koji se
nisu uspjeli upisati na druge fakultete i studenti
(sic!)
koje ne zanima ni nastavnički posao, niti jezik i
književnost sami po sebi. Mali broj predmeta i
časova iz oblasti metodike nastave jezika i knji-
ževnosti što za posljedicu ima neobučene profe-
sore koji nespremni ulaze u učionicu.
Fakulteti ne posvećuju dovoljno pažnje djelima
koja se izučavaju u osnovnoj školi (tzv. dječija
književnost) – te profesori prepuni teorije knji-
ževnosti s pročitanim nacionalnim literaturama
ne znaju analizirati, naprimjer, pjesmu „Praviš se
važan“ Zejćira Hasića.
Komisije koje imenuju Prosvjetno-pedagoški
zavodi (PPZ), sastavljene od profesora metodike
i stručnih savjetnika na stručnim ispitima (kada
se odlučuje o tome ko može raditi u obrazova-
nju) puštaju i kandidate zbog srčanih problema
ili kandidate koji kao završni dio časa učenicima
nude jabuke ubrane u vlastitom voćnjaku. Kako
komisije PPZ-a na polaganju stručnog ispita
omogućavaju da kandidati s kičastim, natrpa-
nim i površnim časovima steknu uvjete da mogu
samostalno obavljati svoj posao, tako i samostal-
S druge strane, nastavnici ponekad „osje-
ćaju“ što se od njih traži: domovina je uvijek
najbolja u svemu, vlastita nacija se mora
naglašavati, uvijek naglašavati nacional-
nost pisca i proglašavati „jednim od najzna-
čajnijih“, ubijati kod učenika svaki pokušaj
pitanja koji bi doveli u sumnju nastavničku
interpretaciju književnog teksta.
ni časovi neće imati potrebni sadržaj. Kad se sjaj
časa, koji pokazuju drugima, oduzme, ne ostane
ništa. A onda to ništa nastave nuditi djeci nared-
nih godina.
NPP-ovi su plod površnog rada u kojoj članovi
komisije, kada govorimo o federalnom NPP-u,
zagovaraju „svoje“ autore (autorice su iznimka
koja potvrđuje da su čitanke muški teritorij) ne
vodeći računa o prilagođenosti djela uzrastu uče-
nika, niti o zanimljivosti književnog djela. Pone-
kad, sastavljači NPP-a ne znaju ni pravi naslov
književnog teksta koji su uvrstili u program. U
NPP književnosti za devetogodišnje obrazova-
nje su i djela „Gazel o Starom mostu“ Bajezida-
gić; Bašeskija, san o Sarajevu Sidran, „Čovjek je
lava“ Krleža, „Kad sunce umiva oči“ Parun – koja
je nemoguće pronaći pod tim nazivima.
S druge strane, nastavnici ponekad „osjećaju“
što se od njih traži: domovina je uvijek najbolja
u svemu, vlastita nacija se mora naglašavati,
uvijek naglašavati nacionalnost pisca i proglaša-
31
 vati „jednim od najznačajnijih“, ubijati kod učeni-
ka svaki pokušaj pitanja koji bi doveli u sumnju
nastavničku interpretaciju književnog teksta.
Insistiranje na zastarjelim konceptima interpre-
tacije usmenog teksta – koji se interpretiraju
kao da su sveti tekstovi u koje slijepo vjerujemo.
Uopće se ne demontiraju koncepti, ne uče djeca
da iz sadašnje perspektive čitaju epske pjesme.
Umjesto toga, postoje aksiomi: epski junak je po
definiciji slab na svoje, agresivan prema drugima,
nužno je da zakoni časti i poštenja važe kad je
među svojima, a da to odmah može zaboraviti
kada na vidiku vidi druge. Savremena tumače-
nja i razum protjerani su iz interpretiranja epske
usmene književnosti. NPP programi književnosti
u kantonima sa hrvatskom većinom i u RS-u su
izrazito nacionalni – skoro da nema književnika
iz Hrvatske i Srbije koji nije uvršten u čitanke, na
bilo kom nivou obrazovanja – dovoljno je makar
da je u teškim vremenima (a tih teških vremena
kod nas ima na pretek) spomenuo domoljublje,
otadžbinu ili rodni zavičaj.
Osnovnoškolsko obrazovanje treba u pot-
punosti osloboditi od „nacionalne književ-
nosti“ (neka se time bave u srednjoj školi),
od potrebe da se književnoteorijske zako-
bljava svoju poziciju nikako ne dotiče Ministar-
stvo – samo prešute cijeli problem.
Kako dobiti bolju nastavu književnosti
Da bi većina problema nestala potrebno je, pri-
je svega, postaviti drugačije obrazovne ciljeve
nastave književnosti koji će omogućiti učenici-
ma da nauče čitati. Osnovnoškolsko obrazova-
nje treba u potpunosti osloboditi od „nacionalne
književnosti“ (neka se time bave u srednjoj školi),
od potrebe da se književnoteorijske zakonitosti
moraju isključivo učiti na djelima domaćih pisaca.
Olabaviti NPP i dozvoliti nastavnicima da sami
biraju književne tekstove na osnovu kojih će radi-
ti s učenicima. Fakultete i akademije prilagoditi
potrebama osnovnih i srednjih škola, povećati
broj časova i predmeta iz oblasti metodike i pooš-
triti kriterije za sticanje prava na samostalan rad
s učenicima. A onda, skinuti s leđa književnosti
breme „gajenja nacionalnog osjećaja“.
No, ništa od svega navedenog neće biti ako sami
nastavnici i profesori ne mijenjaju postojeće sta-
nje i ako ne budu spremni mijenjati svoj način
rada. To mogu početi raditi odmah.

!TeMAT
nitosti moraju isključivo učiti na djelima
domaćih pisaca. Olabaviti NPP i dozvoliti
nastavnicima da sami biraju književne tek-
stove na osnovu kojih će raditi s učenicima.

S druge strane, zanemarani su autori koji, uvje-

teno rečeno, pripadaju drugim konstitutivnim
narodima. Sistemsko ispiranje mozga na djelu,
skrivanje informacija i ignoriranje isprepleteno-
sti književnosti (i kulture općenito) na ovim pro-
storima. Konkurs za udžbenike raspisuje samo
Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke i to
za škole koje rade po federalnom NPP-u. Škole
koje rade po hrvatskom nastavnom planu i pro-
gramu koriste udžbenike iz Hrvatske, s tim što
ih formalno izdaju u Mostaru, dodajući uz pret-
hodne autore udžbenika i jednog autora iz BiH.
U RS-u je do ove godine izdavanje udžbenika pri-
padalo Zavodu za udžbenike koji je jedini mogao
izdati udžbenika za upotrebu u škola RS-a. Iako,
formalno, najviše „demokratičnosti“ postoji u
raspisivanju Konkursa za odabir udžbenika pod
okriljem FMON-a, praksa već nekoliko godina
pokazuje kako je lako određivati koji udžbenici se
Foto: Almedin Zukić

odobravaju, a koji ne, pri čemu ne postoji odgo-

vornost recenzenta za obavljeni posao. Uzme
novac i povuče se. To što recenzent za iste stvari
u različitim udžbenicima daje iste ocjene, to što
ne argumentira vlastite tvrdnje, to što zloupotre-

32 (sic!)