Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
1Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Nenad Veličković - Lektirjanstvu Stati nogom za vrat

Nenad Veličković - Lektirjanstvu Stati nogom za vrat

Ratings: (0)|Views: 796|Likes:
Published by Alija Alijagic

More info:

Published by: Alija Alijagic on Nov 30, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See More
See less

11/30/2010

pdf

text

original

 
33
(sic!)
Nenad Veličković
Lektirjanstvu statinogom za vrat
naši vašenačitaše (reakcijaprimjedbama naprimjedbe)
Društvo pisaca iz Kranjčevićeve ulice započelo je uaprilu 2010. godine kampanju za izmjenu nastav-nih planova i programa za maternji jezik u nedefi-nisanom prostoru i na neodređeno vrijeme.
Obrazovanje je važan dio svake zajednice, a obra-zovni sistem, kao državni ideološki aparat, najefi-kasnije je sredstvo u borbi za osvajanje i čuvanjemoći. U nacionalističkim društvima (a takva suvećina savremenih), književnosti pripada povla-šteno mjesto u tom aparatu. (Zašto je tome takopokazao je, uvjerljivo i do danas neosporeno,Altiser.) Rasprava o obrazovanju, pogotovo jav-na, potrebna je da bi se razjasnilo ko sistemomuporavlja, za koje ciljeve se zalaže a koje intereseostvaruje?U tom smislu poziv Društva pisaca (dalje DP)upućen nastavnicima osnovnih škola Sarajev-skog kantona (početkom aprila 2010) da učestvu- ju u Javnoj raspravi (koje potpisuje,
ispred Sara- jevskih dana poezije 
: Mirsad Bećirbašić, urednikprograma za djecu i omladinu) može biti koristani važan doprinos toj raspravi. Ovdje se, isprekidankomentarima, taj poziv donosi u cjelosti, s namje-rom da se ispita ko se tačno i za šta i zašto zala-že; čiji se interesi afirmišu, čiji se dovode u pitanje,a o čijim se i dalje ne vodi računa.
(Sarajevo, 7. april 2010. Br.: 84/10)Draga kolegice, dragi kolegaDruštvo pisaca u BiH i manifestacija Sarajevskidani poezije pokreću javnu tribinu o postojećemnastavnom planu i programu vezanom za mater-nji jezik i književnost, odnosno o zastupljenosti/nezastupljenosti bh. autora u programu i lektiriza osnovne i srednje škole, što bi bilo održano uokviru književnopromotivnih sadržaja Međuna-rodne književne manifestacije „Sarajevski danipoezije“ (11.-16. maj 2010.). Javna rasprava će se održati 14. maja 2010. god. u 14:00 sati u naPedagoškom fakultetu u Sarajevu.
Obrazloženje svojih motiva DP počinje manife-stno (
Odavno se nameće prijeka potreba da se konačno progovori o postojećem nastavnom pla-nu i programu vezanom za maternji jezik i knji-ževnost, odnosno o zastupljenosti/nezastuplje-nosti bosanskohercegovačkih autora u programui lektiri za osnovne i srednje škole.
) ali uz mnogenejasnoće i nedorečenosti: Od kada se nameće tapotreba, i zašto je ona prijeka? Kako se određujeprijekost potreba? Ko je određuje? Kojim meha-nizmima društvo pisaca o tome odlučuje? Najzad,čija je to potreba? Svih pisaca u BiH, ili bošnjač-kih pisaca u BiH, ili članova Društva pisaca BiH,ili neke grupe koja se kao takva nije još uvijekdefinisala u javnom prostoru? Na koji se mater-nji jezik misli; jedan s više imena (srpski, hrvatski,bosanski) ili na neki poseban od tri različita (srp-ski, hrvatski, bosanski), čija je različitost proizvodnacionalističkih a ne lingvističkih argumenta?
Želimo da, u okviru velike Međunarodne književ-ne manifestacije Sarajevski dani poezije, koja se uSarajevu i BiH održava po 49. put od njena osni-vanja (1962.), pokrenemo Javnu raspravu o ovomvažnom društvenom problemu.
(Koje mi stoji izaovog želimo? I zašto je zastupljenost/nezastuplje-nost važan društveni problem? Kome je TO pro-blem? Na koje se društvo misli? Na Bosnu i Herce-govinu, ili na Federaciju, ili na Sarajevski kanton?)
Svoju namjeru temeljimo na već pokazanimmišljenjima roditelja, nastavnika bosanskog/
 
34
(sic!)
hrvatskog/srpskog jezika u Sarajevu i šire, peda-goga, bibliotekara i, naravno, pisaca iz Bosne iHercegovine, i to na primjerima predviđenog škol-skog gradiva iz maternjeg jezika i književnosti odI do VII razreda devetogodišnje, osnovne škole.
 (Gdje su ta mišljenja pokazana? Kako su pokaza-na? Kojim i kakvim i čijim istraživanjem se izdvo- jilo kao većinsko takvo mišljenje? Gdje su metodei rezultati tog istraživanja dostupni? Na koju seteritoriju tačno misli prilogom šire (od Sarajeva)?
Nije neophodno biti gorljivi patriot da bi se samopukim uvidom u sadržaje devetogodišnjeg (osnovnog) školovanja u predmetu za bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost, odmah mogaosteći dojam da ti predviđeni sadržaji, u najmanjuruku, negiraju Bosnu i Hercegovinu i kao državui kao kulturnu cjelinu koja, između ostaloga, imai vlastitu postojanu književnu i kulturnu tradici- ju.
(Kakve veze ima patriotizam sa sposobnošćuuviđanja?Da li patriotizam tu sposobnost pojačava ilismanjuje? Na osnovu čijeg uvida se traži javnarasprava: gorljivog ili negorljivog patriote? Čimese mjeri intenzitet gorljivosti patriote? Na kojese sadržaje misli, na tekstove i interpretacije, ilina popise imena autora? Gdje su ti sadržaji pro-nađeni: u nastavnim planovima, u udžbenicima,u zakonima? Čime se određuje kulturna cjelovi-tost? Gdje su granice kulturne cjeline, ko ih i kadaodređuje? Ko ih je i kada odredio u vezi s Bosnomi Hercegovinom?Mogu li se ovakvom argumentacijom služiti i dru-gi esnafi? Naprimjer, mogu li (ne)gorljive patriotemeđu farmaceutima tražiti veću zastupljenostu apotekama lijekova čija imena počinju sa bos?Bosandol, bosacisal, boscilin, boscetamol, bosko-fan, bospirin... Zašto bi patriotizam bio važnijizdravijim đacima nego bolesnoj djeci, kad Bosna iHercegovina ima svoju postojanu farmaceutsku imedicinsku tradiciju?Osim toga, šta ta djeca nose na stopalima?
Nike,adidaske, vanke, starke, pume 
. Zašto ne bi (ne)gorljivi obućarski patrioti tražili da svi morajukupovati domaće
bosnike, bosdidaske, bosvanke,bostarke 
... - kad Bosna i Hercegovna ima vlasti-tu postojanu obućarsku i zanatsku tradiciju? Ili,zašto ne bi (ne)gorljive patriote u telekomu tra-žili veću zastupljenost mobitela s prikladnijimnazivima:
bosny ericsson, bosnokia, bosansung 
?Zašto bi naša djeca imala aparate otključane zafrekvencije izvan naše vazdušne kontrole? Kakobi se zakonski regulisalo pravo bosanskoherce-govačkih pisaca na monopol u bosankohercego-vačkim čitankama?Zakonom o obrazovanju koji bi sadržavao spisko-ve obaveznih, poželjnih, nepoželjnih i zabranjenihpisaca? Kako su pošiljaoci ovog gorljivog pismazaista zamislili provođenje svojih želja u nastav-nu praksu?
Za autore nastavnih sadržaja iz maternjeg jezi-ka i književnosti vrijeme je stalo 1990. godine, asavremena književnost Bosne i Hercegovine je krajnje inferiorna prema književnim autoritetimaiz Hrvatske i Srbije. Takav je kolonizatorski proši-ren pa je zanemarena i svjetska književna bašti-na za djecu i mlade.
Ko su autori nastavnih sadržaja? (I dalje sene zna na kakve se sadržaje misli!) Imaju li tiautori imena i prezimena? (I kako se TO postaje- autor nastavnog sadržaja?) Po čemu je u pro-toku vremena važna 1990. godina? Čime je onaovdje zaslužila isticanje, prije nego 1991, ili 1995.(godina dejtonskog mirovnog sporazuma i pre-nos nadležnosti u obrazovanju s države na nižeadministrativne jedinice) ili 2003. (godina usva- janja trenutno važećeg zakona o obrazovanju uBosni i Hercegovini.)?Po kojim parametrima je savremena književnostinferiorna (slabija)? Šta je savremena književnostBosne i Hercegovine, ko su
autoriteti
iz Hrvatske iSrbije? Šta je
kolonizatorski prošireno,
ko je
kolo-nizator 
, na kojoj teritoriji? Na sarajevskoj i šire, ilina bosanskohercegovačkoj?U tom smislu, navodimo sljedeće argumente:
1. - Od I do III razreda osnovne, devetogodišnje škole, pojavljuje se samo jedna jedina pjesmao Bosni (B. Ćopić: „Bosna“).
(Gdje se pojavljuje?U kantonalnom nastavnom planu i programu?U zajedničkim jezgrima?)
Nema ni jedne jedine pjesme koja, naprosto, spominje Hercegovinu ili,pak, neko mjesto u Bosni i Hercegovini.
(Također,nema niti jedne pjesme /kako stoji statistika sapripovijetkama, i drugim književnim formama?/koja tematizira veznik i iz naziva države Bosna iHercegovina! Ali zašto bi spominjanje Hercegovi-ne i Bosne u pjesmama bilo literarni kvalitet? /Jeli mana ako se u nastavi geografije ne spomenu
U nacionalističkim društvima (a takva suvećina savremenih), književnosti pripadapovlašteno mjesto u tom aparatu. (Zašto jetome tako pokazao je, uvjerljivo i do danasneosporeno, Altiser.) Rasprava o obrazo-vanju, pogotovo javna, potrebna je da bi serazjasnilo ko sistemom uporavlja, za kojeciljeve se zalaže a koje interese ostvaruje? 
   F   o   t   o  :   A    l   m   e    d   i   n   Z   u    k   i    ć
 
35
(sic!)
Na Drini ćuprija
ili
Most na Žepi
ili
Travnička hro-nika
? Moraju li se u biologiji izučavati
Jazavac predsudom, Šarko, Jablan
? U fizici Duga, u poznavanjuprirode i društva
Proljeća Ivana Galeba
, u hemiji
Pobuna materije? 
/ Koliko puta bi bilo poželjno idobro da se neki bosanskohercegovački toponi-mi
spomenu
u nastavi? Koja bi to mjesta bila?Da li bi neka bila obavezna a neka fakultativna?Može li se ovdje računati na neka iskustva Gvi-neje Bisao?Je li udruženje gvineobisačkih pisaca brojalo koli-ko (u čitankama) naslova pjesama spominje Bisaoa koliko ne spominje Gvineju? Jesu li u Bafati istiudžbenici kao u Kašeu, ili su kantoni Oiu i Tombalina prva strofa glasila:
A kto je ta / Šta je ta / Daprostiš / Gdje li je ta / Odakle je / Kuda je / Ta /Bosna i Hercegovina / Rekti? 
Da li je bolje Bosnui Hercegovinu spominjati zajedno ili odvojeno?Da li je pominjanje Hercegovine jednako vrijednokao i pominjanje Krajine? Dučić ima pjesmu kojase zove Bosna: (...)
Još vezanog vode starca Vuja-dina, / Pecija i Golub sad su prah i sena, / PetraMrkonjića pokrila je tmina: / Svetla je legenda natrg iznesena.
(...) A ima Dučić i pjesmu koja sezove
Hercegovina: “Naši će im vetri pepeo razneti,/ Spraćemo sa stene pogane im stope.” 
(...) Da libi negorljivim patriotima bosanskohercegovačkečitanke bile bolje
obogaćene 
ovim naslovima?Primjedbe DP-a, međutim, i dalje se nižu:
- Nema ni i jednog teksta objavljenog iza 1990.godine.- U antologiji “Vrelo ljepote” - obavezna lektiraza IV razred (pripremila Zehra Hubijar, objavila“Bosanska riječ“ Ivice Vanje Rorića) izostavlje-ni su, između ostalih, Džemaludin Latić, IbrahimKajan i drugi važni bosanskohercegovački pisci zadjecu.
(O kakvoj se antologiji radi? Bosanskoher-cegovačkih pisaca? Savremenih? Muških? Pripo-vjedača? Pjesnika? Zašto su i kako Kajan i Latićizabrani za predstavnike izostavljenih važnihbosanskohercegovačkih pisaca? Ko su nevažnibosanskohercegovački pisci?)
- U programu za isti razred, zastupljeno je šest autora iz Hrvatske, a bošnjačkih pisaca deset.U čitankama koje se objavljuju u Hrvatskoj, zaosmogodišnju školu, nema niti jednoga pisca izBosne i Hercegovine.- U lektiri za VII razred, tri su bošnjačka pisca, adva iz Srbije. Međutim, u lektirama školskih pro-grama Srbije nema ni jednog bosanskohercego-vačkog pisca.- U svim ovim programima zastupljeno je svegašest pisaca izvan ex-jugoslovenskog prostora.Itd., itd.
(Koliko je pisaca “ostalih” zastupljeno uprogramima? Koji omjer je poželjan? Šta je razlogpominjanja udžbenika drugih država? Kako seodređuje
ko je čiji
pisac? Kakvi metodološki razlo-zi stoje iza statistike koja kombinuje teritorijal-nost/pisci iz Srbije,
bosankohercegovački
pisci/ inacionalnost/
bošnjački
pisci/?Zašto Andrić, Ćorović, Ćopić, Dučić, Šantić, Kočić,koji su u lektiri u Srbiji, nisu bosanskohercegovač-ki pisci? Čime je Srbija zaslužila posebnu pažnjumeđu zemljama u okruženju, i čime bošnjačkipisci među svim drugim u Bosni i Hercegovini?Koliko u lektirama školskih programa Italije imabosanskohercegovačkih pisaca?)prešli na praksu dvije škole pod jednim krovom?Je li Mandinga Đambadon, zato što spominje Kan-čungo, bolji pesnik od Tinga Balunte? Kako stojistvar sa zahtjevima trinidadotobagovačkih pisa-ca? Čine li njihovo društvo pretežno indo-trinida-dotobagonci ili afro-trinidadotobagonci? Ili njihovizahtjevi nemaju veze sa rasom i porijeklom, negosamo sa estetikom i pedagogijom?)Pismo DP-a nastavlja se nizanjem primjedbi naračun nastavnih planova i programa:
- Nije zastupljena ni jedna bajka usmenoga knji-ževnog stvaralaštva u BiH.- Nema ni jednog jedinog književnog teksta koji je objavljen poslije 1990. godine.- Izvan ex-jugoslovenskog prostora samo je jedanautor (Đani Rodari)- Nedopustivo je da u lektiri nisu zastupljenisvjetski književni autoriteti, poput, naprimjer, H.K. Andersena.- Nema nikakvog opravdanja da se u prvomrazredu osnovnog devetogodišnjeg školovanjane počne s upotrebom lektire. Jer, djeca se susre-ću sa slikovnicama i knjigama doslovno, čim pro-hodaju.
(Kako se lektira
upotrebljava
? Kakve vezeima, doslovno, prohodavanje sa susretanjem sli-kovnica i knjiga. Ne bi li, doslovno,
progledavanje 
 bilo važnije za susret sa slikama i slovima? Ko susve svjetski književni autoriteti?)
2. U programima od IV do VII razreda ima jednapjesma o rijeci Bosni, i Dizdareva pjesma „Zapiso zemlji“. Nema ni jedna pjesma koja spominje Hercegovinu, niti pjesma o bilo kojem mjestu udržavi Bosni i Hercegovini, kao što nema ni jed-ne jedine narodne bajke ili, pak, narodne priče izBosne i Hercegovine.
(Da li bi u tom smislu Diz-dareva pjesma Zapis o zemlji bila bolja ako bi nje-

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->