Professional Documents
Culture Documents
Grada Zagreba
PRVA GIMNAZIJA
Zagreb
Avenija Dubrovnik 36
INSTRUKTIVNI SEMINAR
ZA MATURANTE
FILOZOFSKI FAKULTET
UČITELJSKI FAKULTET
FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI
FAKULTET – LOGOPEDIJA
HRVATSKI JEZIK
HRVATSKI JEZIK
Morfologija ........................................................................................
Sintaksa ..............................................................................................
Leksikologija .....................................................................................
Povijest jezika....................................................................................
KNJIŽEVNOST
2
FONETIKA I FONOLOGIJA
1. SPORAZUMIJEVANJE (KOMUNIKACIJA)
2. PODJELA GLASOVA
GLASOVI
OTVORNICI ZATVORNICI
ZVONAČNICI ŠUMNICI
(SONANTI) (KONSONANTI)
tjesnačni (frikativi) s, š, z, ž, f, h
dvousneni (bilabijali): b, p, m
usneni (labijali)
usnenozubni (labiodentali): v, f
desnici (alveolari): r, l
3
Podjela glasova prema zvučnosti
zvučni: b d g z ž dž đ -, -, -
bezvučni p t k s š č ć f c h
3. FONEM
Fonem je glas u funkciji / najmanja jezična jedinica, manja od riječi, koja sama nema
značenje, ali ima razlikovnu (distinktivnu) ulogu. Određujemo ih suprotstavljanjem
riječi: reći – peći snimati – snivati pad – par.
4. PISMO/GRAFIJA I PRAVOPIS/ORTOGRAFIJA
Pisanje glasova č, ć, đ, dž
Glas č
4
u riječima prema osnovnom c:
djeca – dječji, dječurlija, micati – mičem,
pomičući, mjesec – mjesečina
Glas ć
pravilo
5
pridjevski sufiks - aći: crtaći, domaći Rjeđi pridjevski sufiks: -eći: srneći
Glasovi dž, đ
GLAS DŽ GLAS Đ
u riječima kojima postanak nije vidljiv: u riječima kojima postanak nije vidljiv:
budžet, džem, džepar, džez, patlidžan, Đakovo, đavao, đon, đurđica
5. MORFONOLOGIJA
MORFEM. ALOMORF
Morfem - najmanja jezična jedinica koja ima značenje. Dijeljenje riječi na morfeme
naziva se morfemskom analizom: boci = boc-i , podstanarski = pod- stan-ar-sk- i.
Nepostojano a je ono a koje se gubi i ponovno javlja u različitim oblicima iste riječi
(uvijek u zadnjem slogu): kobac - kopca, gladak - glatka, hrabar - hrabriji.
U kajkavskim govorima javlja se nepostojano e: Čakovec – Čakovca, Gubec – Gupca
6
Jedan od slučajeva kada se vokalizacija ne provodi jest nominativ jednine i genitiv množine imenica
koje završavaju na –lac: (ronilac, donosilac- ronilaca, donosilaca).
Palatalizacija
K prelazi u Č vuče, veličina
G ispred e, i prelazi u Ž pluže, množina
H prelazi u Š duše, prašina
Sibilarizacija
K prelazi u C ruci
Neke iznimke:
• osobna imena i prezimena: Dubravki, Bosiljki, Ladiki
• imenice odmila (hipokoristici): baki, seki
• imenice na -cka: kocki, -ćka: praćki, -čka: kvočki, -tka: tvrtki, -zga: mazgi
7
Iznimke (u pismu):
- suglasničke skupine dc, dč, dć, ds, dš: predstava, podšišati, podcijeniti, odčitati
- složenice s prijedlozima ispod i iznad: ispodprosječan, iznadprosječan
- druge složenice kada je to potrebno radi poddijalekt, nadtrčati, odzdraviti
jasnoće:
Kad se suglasnički skupovi st, št, zd, žd nađu korist +na= korisna
ispred nekog drugog suglasnika (osim r, v). kazališt +ni= kazališni
obrast + la = obrasla,
ALI! U pismu se suglasnik t ne gubi u nekim riječima godišt(e) + nji = godišnji
stranoga podrijetla. Azbestni, protestni. nužd (a) + na = nužna
Alternacije ije/je/e/i
Imenice
imenice muškoga roda koje dobivaju slog više Neke imenice muškoga roda ne
(duga množina): cvijet-cvjetovi, snijeg-snjegovi, svijet- krate korijenski slog u dugoj
množini:
svjetovi lijek- lijekovi, tijek- tijekovi.
U kratkoj množini svih imenica ostaje ije: snijeg- snijezi, korijen-
korijeni.
8
nepostojanim a (to su oblici s tri uzastopna duga sloga
pa se prvi dugi slog krati):popijevka - -popjevaka,
pripovijetka-pripovjedaka
Pridjevi
-ast (cijev – cjevast), -kast (bijel – bjelkast) -ov (pijetao – pijetlov), -ev (slijepac –
-cat (cijel – cjelcat), -it: (riječ – rječit) slijepčev), -in (zvijezda – zvijezdin).
Iznimka: Kada se izvode od imena biljke,
korijenski slog se krati: lijeska – ljeskov
9
Glagoli
Kada od svršenoga glagola koji ima u osnovi ije tvorimo nesvršeni glagol sufiksima –
iva (ti), -ava(ti): dodijeliti- dodjeljivati, ocijeniti- ocjenjivati
Vrste naglasaka
Jednosložne riječi mogu imati samo silazne blag, konj, most, mrav, nož, sit, šum
naglaske.
Dvosložne i višesložne riječi mogu imati sva 4 bajka, kupac, ljeto, magla, nebo, ptica,
naglaska na prvomu slogu. riba, rijedak, zemlja
Nenaglašene riječi
RIJEČI
10
Naglasnu (izgovornu) cjelinu čini jedna naglašena i jedna ili više nenaglašenih riječi
koje se izgovaraju zajedno s naglašenim riječima ispred ili iza sebe.
proklitike primjer
prijedlozi: svi jednosložni, neki dvosložni prijedlozi te trosložni Tko je uz tebe bio na
prijedlozi s prefiksom iz: od, do, u, za, s(a), mimo izložbi?
enklitike primjer
glagolske:
zamjeničke
nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u genitivu (me, te, ga, je, nas, Nema ih u sobi.
vas, ih)
Čini mi se da si blizu.
dativu (mi, ti, mu, joj, nam, vam, im)
Želim te pitati o putovanju.
akuzativu (me, te, ga (nj), je (ju), nas, vas, ih)
To se dobro vidi..
nenaglašeni oblici povratne zamjenice (se, si)
čestica (riječca) li Želiš li to ponoviti?
11
Rečenični naglasak (logički naglasak) – pojačani izgovor nekog dijela
rečenice koji je najvažniji za razumijevanje poruke.
stanka
intonacija
gesta – pokreti tijela (glave, ruke i sl.) kojima govornik prati govor
Stil i stilistika
12
POJMOVI (fonetika i fonologija)
Lingvistika je znanost koja proučava jezik i govor, svaki za sebe i u uzajamnom odnosu.
Žargon je jezik karakterističan za neku dobnu ili stručnu skupinu, na primjer za tinejdžere..
Norma je sustav propisa kojima se određuje što je u standardnome jeziku pravilno, a što nije.
Grafemski sustav jest sustav pisanih znakova za foneme (sustav slova kojima se bilježe fonemi
hrvatskoga jezika).
Grafematika .je znanstvena disciplina koja proučava prijenos fonema u grafeme (prijenos fonemske
strane jezika u grafemsku).
Pravopis ili ortografija propisuje pravila o pisanju grafema, riječi i skupova riječi.
Fonetika je znanstvena disciplina koja proučava artikulacijska (mjesto i način tvorbe) i akustička
(zvučnost) svojstva glasova.
Fonologija je znanstvena disciplina koja proučava funkcionalna svojstva glasova, tj. foneme (funkciju
glasa u jeziku).
Prozodija – znanstvena disciplina unutar fonologije koja se bavi proučavanjem prozodijskih jedinica.
Naglasna cjelina – cjelina koju čini naglašena riječ i nenaglašena riječ ispred ili iza nje koja se uz
naglašenu riječ veže u izgovoru.
Proklitike (prednaglasnice ili prislonjenice) – riječi koje se nalaze ispred naglašene riječi s kojom
čine naglasnu cjelinu
Enklitike (naslonjenice ili zanaglasnice) – riječi koje se nalaze iza naglašene riječi i zajedno s njom
čine naglasnu cjelinu
13
1. UVOD U MORFOLOGIJU
PODJELA MORFEMA
OSNOVA RIJEČI
Osnova riječi – dio riječi koji nosi njezino leksičko značenje (zajednički niz glasova
upućuje na ono što je riječima zajedničko u značenju)
Vrste osnove:
• Rječotvorna (tvorbena) osnova jest ona osnova na koju dodajemo sufiks ili
prefiks i tako tvorimo novu riječ.
14
BROJEVI (broje) označuju količinu ili poredak.
prilažu se (najčešće) glagolima i označuju uvjete vršenja
PRILOZI glagolske radnje
pokazuju različite odnose između onoga što imenuju
PRIJEDLOZI imenice ili na što upućuju zamjenice
povezuju dvije riječi, skupine riječi ili
VEZNICI rečenice.
same nemaju značenja, ali služe za oblikovanje ili
ČESTICE (RIJEČCE, preoblikovanje rečenice.
PARTIKULE)
riječi kojima izražavamo neki osjećaj, oponašamo zvuk u
USKLICI prirodi, dozivamo nekog i sl.
• Glagoli
15
IMENICE
Opće imenice – ime zajedničko svim bićima, stvarima i pojavama iste vrste.
Zbirna (kolektivna) imenica imenuje skup primjeraka iste vrste shvaćenih kao
cjelina (granje, lišće, momčad). Gramatički je u jednini (jer imenuje jedan skup) iako
znači množinu.
Gradivna imenica imenuje tvar (građu, materijal) u bilo kojoj količini (sol, voda).
• imenice koje završavaju na -a ženskoga su roda (osim onih koje znače muško
biće): stolica, poruka, vožnja, karta, ljepota
Kategorija broja
Neke imenice imaju samo jedninu: zovu se singularia tantum. To su vlastita imena,
zbirne imenice te neke gradivne imenice (npr. Ivo, momčad, sol).
Kategorija padeža
Nominativ i vokativ nazivaju se nezavisnim (samostalnim) padežima, a genitiv, dativ,
akuzativ, lokativ i instrumental zavisnim (kosim, nesamostalnim) padežima.
16
LOKATIV (o) komu, (o) čemu? Majka razmišlja o djetetu.
Uvijek dolazi s prijedlozima (na, o, po, prema, pri, u). Pas grebe po lopti.
17
genitiv Imenice kojima osnova završava na dva zemlja/zemalja,
množine suglasnika često dobivaju nepostojano a. pjesma/pjesama
ženskog
a roda Nastavak -i čest je kod imenica koje nemaju sekundi, himni, pravdi
nepostojano a.
imena božanstava i mitoloških bića: Isus Krist, imena različitih objekata: Dom
Atena, Neptun sportova, Kineski zid
poosobljeni misleni pojmovi (pojam koji je dobio jasno određen povijesni događaj:
značenje osobe): Riječ, Svjetlo, Ljubav Bitka kod Siska, Prvi svjetski rat,
Domovinski rat
posvojni pridjevi izvedeni iz vlastitih imena sufiksima - pridjevi izvedeni od imena blagdana:
ški,-čki, -ćki, -ski: makedonski, paški, zagrebački. božićni, prvosvibanjski, novogodišnji
18
ZAMJENICE
Vrste zamjenica
lične (osobne) zamjenice ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, one, ona
3. Posvojne zamjenice označuju kojem licu što pripada, dakle one zamjenjuju
pridjeve.
• Tako su sa sobom nosili sve svoje stvari. (Stvari koje su nosili bile su njihove.)
• Ja držim svoju torbu, a ti svoju. (Prva torba je moja, a druga tvoja.)
5. Pokazne zamjenice upućuju na nešto što se nalazi u blizini govornika ili na nešto
što je govorniku blisko.
koji?
1. lice (nalazi se u neposrednoj blizini govornika) ovaj
2. lice (bliže je sugovorniku nego govorniku) taj
3. lice (nije u blizini ni govornika ni sugovornika) onaj
19
7. Neodređene zamjenice upućuju na nešto neodređeno, nešto općenito i na
nešto niječno. Tvore se od upitnih i odnosnih zamjenica na dva načina:
- mogu im se dodati prefiksi: ne-, ni-, i-, sva-, po-, što- ili riječ god
- mogu im se dodati čestice ma, makar, bilo ili se iza upitne ili odnosne
zamjenice može staviti čestica god.
PRIDJEVI
• Određeni oblik upotrebljava se kada imenica uz koju stoji označuje nešto već
poznato. Odgovara na pitanje: koji?
• Deklinacija N obični (dan), G običnog(a) (dana), D običnom(e), običnom(u)
(danu) , A obični (dan) V obični (dane), L (o) običnom(e), običnom(u) (danu), I
(s) običnim (danom)
• Pridjev se samo u određenom obliku upotrebljava kao dio vlastitog imena
(Ivan Grozni), uz pokazne zamjenice (taj obični dan) te u terminima
(jednojezični rječnik
Tvorba komparativa
1. Samo ovi pridjevi imaju nepravilnu komparaciju: dobar – bolji, zao – gori,
malen – manjj, velik – veći, *dug– dulji . *Pridjev dug može imati dva oblika: dulji i duži.
2. Samo ova 3 pridjeva tvore komparativ nastavkom –ši: lak – lakši, mek –
mekši, lijep – ljepši (Ostali pridjevi imaju -š koje je nastalo jotacijom: suh-suši itd.)
3. Nastavkom -(j)i komparativ tvori:
20
• većina jednosložnih pridjevi s dugim naglaskom: jak – jači, lud – luđi, gust
– gušći, bijel – bjelji, crn – crnji
• Dvosložni pridjevi na -ak, -ek, -ok, -eo (-el) - gube ove nastavke: blizak – bliz
+ -ji = bliži, dalek – dal + -ji = dalji, dubok – dub + -ji = dublji, visok– viši
Tvorba superlativa
Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj komparativu: najmlađi, najslabiji,
najuspješniji, najhladniji, najzdraviji, najjasniji.
BROJEVI
Podjela brojeva
Brojevne imenice
Neke su riječi po obliku imenice, a zapravo označuju brojeve: na primjer, dvoje, troje,
četvero imenuju bića, ali istovremeno označuje njihovu «količinu». Takve se riječi
zovu brojevne imenice . One imenuju:
a) pripadnike muškog spola: dvojica, obojica, trojica, četvorica,…
b) pripadnike različitog spola: dvoje, oboje, obadvoje, troje,…
21
GLAGOLI
Gramatičke kategorije
kategorija lica kategorija broja
Kategorija načina obavješćuje o načinu vršenja radnje: indikativ je izjavni način, imperativ
zapovjedni načinu, kondicional pogodbeni načinu, a optativ željni način.
22
Glagolska stanja - glagolskim stanjem izriče se odnos između subjekta u rečenici i glagolske
radnje. Rečenica može biti izrečena aktivom (radnim stanjem – subjekt vrši radnju)
ili pasivom (trpnim stanjem – subjekt trpi radnju pa subjekt zapravo postaje objekt).
23
GLAGOLSKI OBLICI
24
JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI
Infinitiv je neodređeni glagolski oblik – nema oznaku lica, broja, vremena ni načina
radnje. Završava ili na -ti (gledati, živjeti) ili na -ći ( ići, peći).
Aorist je prošlo svršeno vrijeme. Njime se izriče ona radnja koja se zbila neposredno
prije trenutka kada se o njoj govori. Tvori se uglavnom od svršenih glagola tako da se
na infinitivnu osnovu dodaju nastavci.
Imperfekt je prošlo nesvršeno vrijeme. Njime se izriče ona radnja koja je trajala u
prošlosti. Može se tvoriti samo od nesvršenih glagola tako da se na prezentsku ili
infinitivnu osnovu dodaju nastavaci:
1. padah 1. padasmo
2. padaše 2. padaste
3. padaše 3. padahu
1. pecijah 1. pecijasmo
2. pecijaše 2. pecijaste
3. pecijaše 3. pecijahu
25
Glagolski pridjev radni ima osobine i glagola i pridjeva.Tvori se od infinitivne
osnove i nastavaka: o/ao, la, lo, li, le, la.
1. radio, plovio, mislio, čuo, živio, 1. radili, plovili, mislili, čuli, živjeli
2. radila, plovila, mislila, čula, živjela 2. radile, plovile, mislile, čule, živjele
3. radilo plovilo, mislilo, čulo, živjelo, 3. radila, plovila, mislila, čula, živjela
Glagolskim prilogom sadašnjim izriče se radnja koja prati radnju izrečenu glavnim
glagolom: Prolazio je ulicom gledajući ravno ispred sebe.)
Tvori se pretežno od nesvršenih glagola (čitati – čitajući, misliti – misleći) tako da se
3.l. množine prezenta doda nastavak -ći (trčeći).
26
Futur drugi (futur egzaktni) predbuduće je vrijeme koje se tvori
od svršenoga prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog:
1. budem pjevao 1. budemo pjevali
2. budeš pjevao 2. budete pjevali
3. bude pjevao 3. budu pjevali
mjesni gdje? kamo? kuda? odakle? tu, ovdje, gore, ovuda, tamo
dokle?
27
PRIJEDLOZI
Prijedlozi su riječi koje pokazuju različite odnose između onoga što znače imenice ili
između onoga na što upućuju zamjenice.
Prijedlozi uz padeže
VEZNICI
Veznici su riječi koje povezuju dvije riječi, skupine riječi ili rečenice.
sastavni i, pa, te, ni, niti Čekali smo pa smo onda otišli.
rastavni ili, ili-ili
Ili dođi ili nemoj doći.
suprotni a, ali, no, nego, već Čekali smo, ali nije te bilo.
isključni samo, samo što, tek, tek što, jedino, Svi su došli, samo tebe nije bilo.
jedino što
zaključni dakle, zato, stoga Želim te vidjeti, dakle dolazim.
ČESTICE
Čestice, riječce ili partikule same nemaju značenja, ali mogu promijeniti značenje
rečenice. To su riječi koje služe za oblikovanje rečeničnog ustrojstva.
upitne: li, zar Želiš li što? Zar si opet tu?
potvrdne, niječne: da, ne Da, imaš pravo. Ne želim to.
zapovjedne: neka Neka svi krenu!
ostale: evo, eto, eno, čak, Čak si i ti tu. Koliko ti puta moram to
god, put, puta i dr. ponoviti?
USKLICI
Usklicima izražavamo neki osjećaj i raspoloženje, dozivamo ili potičemo nekoga,
oponašamo zvuk u prirodi.
28
SINTAKSA
1. UVOD U SINTAKSU
2. SINTAGMA
29
• zavisna sastavnica dopunjuje značenje glavne, a glavna sastavnica
zavisnoj određuje padež (odnos između glagola i objekta): jede
čokoladu
• rezultat upravljanja
Predikat je temelj rečeničnog ustrojstva. Sam sebi otvara mjesto u rečenici, a otvara
mjesto ostalim članovima rečeničnog ustrojstva.
2. Imenski predikat sastoji se od nekog oblika pomoćnog glagola biti (to je njegov
glagolski dio i zove se spona ili kopula) i neke imenske riječi: imenice, pridjeva,
zamjenice ili broja i priloga (predikatno ime): Tolkien je pisac. On je bio omiljen. Djelo
je njegovo. Prstenova družina bit će prva. Takvih je malo.
Predikatni proširak je zraz koji upotpunjuje značenje glagola kao predikata: Pravio
se junakom.
SUBJEKT
30
Subjekt se često ispušta (jer je već poznat iz predikata.. Takav se subjekt zove
neizrečeni ili skriveni subjekt: Danas je najomiljenija svjetska poslastica.(ona)
Besubjektna rečenica
Ako predikat ne otvara mjesto subjektu, tj. ako uz njega ne možemo postaviti pitanje
u nominativu, onda je rečenica bez subjekta. Takva se rečenica zove besubjektna
rečenica: Po svijetu se priča o tome.
OBJEKT
Mjesto u rečenici otvara mu glagol: Posudi mi film. (komu? meni (mi), što? film).
Izriče se imenskom riječi (imenica, zamjenica, poimeničeni pridjev ili broj): Mariji ćeš
sutra ispričaj sadržaj. Hoćeš li ga i nama ispričati?
U rečenici ga prepoznajemo po značenju (predmet radnje) i po pitanju za kosi padež.
Vrste objekta
Uvijek je bez prijedloga: Dobili smo Sjetili smo se početka. Ani se to neće
novine. Pročitaj program. svidjeti. Pitaju za tebe. Dobro smo
razmislili o svemu.
Izravni objekt može se izreći i genitivom,
ali se taj genitiv može zamijeniti
akuzativom: Neizravni objekt može biti:
- dijelni (partitivni) genitiv: Kupio - besprijedložni: Pročitaj nam
sam jabuka. Imaš li pameti? ulomak.
- slavenski genitiv: Ne vidim kraja. - prijedložni (prijedlog + imenska
Ne zna ni riječi. riječ): Pričaju o tebi. Znamo za
izlet.
31
PRILOŽNA (ADVERBNA) OZNAKA
Priložna oznaka je riječ ili sintagma kojom se izriču okolnosti vršenja glagolske
radnje.
Već smo nekoliko puta spomenuli odnos između objekta i priložne oznake. Na
kraju ćemo na jednom mjestu pokazati razliku između ova dva samostalna
rečenična dijela.
Objekt je rečenični dio u kosom padežu Priložna oznaka izriče popratne okolnosti
kojem mjesto u rečenici otvara glagol (u glagolske radnje. Mjesto joj otvara predikat
predikatu) svojom rekcijom. (pridruživanje).
32
Izgubio je čitav dan. Spavao je čitav dan.
Atribut je dodatak imenici ili imeničkoj zamjenici koji pobliže određuju njezino
značenje. Odgovara na pitanja koji? čiji? kakav? kolik?
Vrste atributa
Apozicija je imenica koja se dodaje drugoj imenici ili osobnoj zamjenici i slaže se s
njom u padežu: književnik August Šenae, grad Zagreb, biskup J.J.Strossmajer.
Budući da se izriče imenicom, apozicija može imati svoje atribute (npr. poznati
književnik A. šenoa). Takav skup riječi zove se apozicijski skup.
sročnost? da ne da
4. SLOŽENA REČENICA
PODJELA REČENICA PO SASTAVU
33
• nezavisno složena (Stojim i čekam.)
• zavisno složena (Dok čekam, stojim.)
• rečenični niz (Stojim, čekam, vrijeme prolazi.)
izuzetne ili isključne Svi su jadranski otoci kameni, samo je Susak od pijeska.
(ekskluzivne)
samo, samo što, jedino, Iz sadržaja jedne rečenice izuzima se dio sadržaja druge
jedino što, tek, tek što rečenice.
Pisanje zareza
34
ZAVISNO SLOŽENA REČENICA
• mjesna Nedavno smo susreli prijatelje gdje ih nismo mjesni prilozi (gdje, kamo i sl.)
očekivali.
vremenski prilozi,
• vremenska Prijatelje smo susreli kada je pao mrak. veznički izrazi (tek što, prije
nego što i sl.)
• načinska
Druge ljude procjenjujem kako najbolje načinski prilozi
znam.
• uzročna Neke ljude volim više od ostalih jer se dobro uzročni veznici, izraz budući
razumijemo. da
• moguća (potencijalna)
ako, kad(a)
Kada bi se svatko od nas nečeg odrekao,
svima bi bilo lakše.
• nestvarna (irealna)
Da smo na vrijeme krenuli, možda bismo i da, kada
stigli.
35
REČENICA (podsjetnik)
Rečenica je dio diskurza koji i sam može biti diskurz. Donja granica sintakse je riječ,
a gornja granica diskurz. (Svatko od nas griješi.)
o Izjavne rečenice kazuju da nešto jest ili nije: Došli su nam gosti.
o Upitnim rečenicama nešto pitamo: Jesu li stigli gosti?
o Usklične rečenice izražavaju želju, zabranu i sl.: Uđite!
36
IV. LEKSIKOLOGIJA
SINONIMIJA
= značenjski odnos dva ili više leksema koji pripadaju istoj vrsti riječi
sinonimi - različit izraz, a sličan sadržaj (naraštaj, pokoljenje, generacija)
a) bliskoznačnice - djelomični sinonimi (muž - suprug)
- standardnojezični (luk) i nestandardnojezični (kapula) sinonimi
- stilski neobilježeni (izvor) i obilježeni (vrutak) sinonimi
b) istoznačnice - potpuni sininimi (sustav - sistem)
- općejezični i kontekstualni sinonimi
ANTONIMIJA
37
HOMONIMIJA
= izjednačenje izraza dvaju leksema različitih značenja
homonimi - leksemi jednakih izraza:
a) OBLIČNI ili morfološki (unuka) i b) LEKSIČKI (kosa)
1. homografi ili istopisnice (grad - grad)
2. homofoni ili istozvučnice (višnja - Višnja)
- načini nastanka homonima: a) posuđivanje (bor)
b) tvorba riječi (istupiti)
c) glasovne promjene u prošlosti (zreti)
d) udaljavanjem značenja leksema (list)
38
4. NOVINSKO-PUBLICISTIČKI STIL
hibridni stilovi - esejistički, feljtonistički
5. RAZGOVORNI STIL - svakodnevni leksik:
a) kolokvijalizmi, b) žargonizmi c) vulgarizmi (zezati)
LEKSIČKO POSUĐIVANJE
a) unutarnjojezični (politika) izvanjezični razlozi - sociolingvistika
1. IZRAVNO POSUĐIVANJE - lector, lat.
2. POSREDNO POSUĐIVANJE - ikebana, jap.
3. KRUŽNO POSUĐIVANJE - cravatte, fran. - kravata
vrste posuđenica: 1. internacionalizmi - demokracija
2. prevedenice - neboder (skyscreper, engl.)
3. značenjske posuđenice - miš (računalni naziv)
4. egzotizmi - pončo, iglu, rupija, avokado
5. eponimi - sendvič
6. tuđice – šou
PRILAGODBA POSUĐENICA
1. GRAFIJSKA I PRAVOPISNA prilagodba - transkripcija i transliteracija
2. FONOLOŠKA prilagodba - kauboj, engl. cowboy
3. MORFOLOŠKA prilagodba - štrajkati, engl. to strike, njem. streiken
4. ZNAČENJSKA prilagodba - bluz, engl. blues - melankolija/vrsta glazbe
IMENA
a) opće imenice (grad) i b) imena (Ivan)
ONOMASTIKA ili imenoslovlje - objašnjava podrijetlo i značenje imena
vrste imena: 1. antroponimi
- osobna imena, nadimci, prezimena, etnonimi (Nijemac)
- podrijetlo hrvatskih osobnih imena: slavensko, kršćansko…
- najčešći izvori hrvatskih prezimena: osobna imena,
(PATRONIMI i MATRONIMI), zanimanja, nadimci…
2. toponimi: ojkonimi - imena naseljenih mjesta (Zagreb)
39
oronimi - imena gora (Medvednica)
hidronimi - imena voda (Sava)
egzonimi (Beč), ktetici (splitski) i etnici (Dubrovkinja)
TVORBA RIJEČI
= oblikovanje novih izraza: a) tvorbeno motivirani leksemi (hrvatski)
b) tvorbeno nemotivirani leksemi (Hrvat)
TVORBENA VEZA - istovremeno postojanje izrazne i sadržajne veze
između osnovnog leksema (Hrvat) i tvorenice (hrvatski)
a) izravna ili bliža (učiti - učitelj)
b) posredna ili daljnja (učiti - učiteljica)
TVORBENI ŠAV - granica između tvorbenih sastavnica:
a) tvorbena osnova (hrvat+ski)
b) tvorbeni predmetak - prefiks (pra+star)
c) tvorbeni nastavak - sufiks (hrvat+ski)
d) spojnik - interfiks (roman-o-pisac)
tvorbeni načini: 1. sufiksalna tvorba (hrvat+stvo)
2. prefiksalna tvorba (ne+pismen)
3. prefiksalno-sufiksalna tvorba (pod+vod+an)
4. slaganje - jedan naglasak (rov-o-kopač)
5. složeno-sufiksalna tvorba (srednj-o-škol-ac)
6. srastanje (dan+gubiti)
PREOBRAZBA (konverzija) - prelazak riječi iz jedne vrste u drugu
hrvatska, pridjev ž. r. - Hrvatska, im. ž. r.
40
FRAZEOLOGIJA
= lingvistička disciplina - proučava ukupnost frazema jednog jezika
FRAZEM - višečlana jezična jedinica koja se u komunikaciji uvijek
reproducira kao cjelina (trn u oku) - četiri uvjeta postanka frazema:
1. postojanost veze leksema
2. najmanje dva punoznačna leksema
3. barem kod jednog leksema dolazi do značenjske pretvorbe
4. frazemi mogu biti u svim sintaktičkim funkcijama
a) frazemi inačice (varijante) - hladan kao kamen / hladan kao led
b) frazemi višeznačnice - tvrd orah
Frazeološka sinonimija - kost i koža / suh kao bakalar
Frazeološka antonimija - živjeti na kruhu i vodi / kao bubreg u loju
- jezični purizam ne zahvaća frazeme (gutati knedle)
- vrste frazema: 1. imenički (bič božji), 2. glagolski (kupiti prnje)
3. pridjevski (mrtav pijan), 4. priložni (mirne duše)
frazemske sraslice - barem jedna sastavnica nema svog leksičkog značenja
a) FRAZEMI SINTAGME - najbrojnija skupina (ni za živu glavu)
b) FRAZEMI REČENICE - poslovice i krilatice (Sit gladnu ne vjeruje.)
Podrijetlo hrvatskih frazema:
a) nacionalni frazemi - ispraviti krivu Drinu
b) posuđeni frazemi - Sturm und Drang / Veni, vidi, vici.
LEKSIKOGRAFIJA
= umijeće sastavljanja i pisanja rječnika: GLOSARI i ANEKSNI RJEČNICI
rječnik - samostalni popis leksema nekog jezika s objašnjenjem njihova
značenja (u obliku knjige) - vrste rječnika:
1. enciklopedijski: a) enciklopedija i leksikon (priručnik)
b) opći i posebni (specijalni)
2. jezični (lingvistički ili filološki): a) mali (džepni), srednji i veliki
b) općejezični i posebni (specijalni)
c) jednojezični, dvojezični, višejezični
LEKSIKOGRAFSKA JEDINICA:
1. natuknica ili lema - kanonski oblik (N jd. i infinitiv) - barjak
2. odrednica - kratice: a) gramatička - im. m. r.
b) etimološka - tur.
c) stilistička - stil. obilj.
d) normativna - arh.
3. leksikografska definicija
Vrste leksikografskih poredaka natuknica: 1. abecedni poredak
2. odostražni rječnik
3. čestotni rječnik
4. slikovni rječnik
41
HRVATSKA LEKSIKOGRAFIJA
a) Najstariji hrvatski rječnici: glosari i aneksni rječnici
Faust Vrančić: "Rječnik pet najuglednijih europskih jezika", Mleci, 1595.
b) Važniji hrvatski rječnici od XVII. do XIX. st.:
Jakov Mikalja: "Blago jezika slovinskoga", 1650. (štokavica)
Juraj Habdelić: "Dikcionar", Graz, 1670. (kajkavski čestotnik)
Ivan Belostenec: "Gazophylacium", Zagreb, 1740. (hibridni jezik)
Sušnik i Jambrešić: "Lexicon latinum", Zagreb, 1742.
Joakim Stulli: "Trojezični rječnik" (štokavica)
Bogoslav Šulek - dvojezični i trojezični rječnici, Zagreb, 1860., 1875.
Dragutin Parčić - dvojezični rječnici (purizam)
POVIJEST JEZIKA
HRVATSKI JEZIK DO KRAJA 15. STOLJEĆA
Staroslavenski jezik jezik je prvih pisanih slavenskih spomenika. Ovaj su jezik u 9. st.
Konstantin i Metod zabilježili u svojim prijevodima Biblije koji su načinjeni za misionarske
pohode među Slavenima.
Kasnije je staroslavenski jezik doživio mnoge redakcija u slavenskim zemljama i utjecao na
formiranje nacionalnih književnih jezika. Tako su i Hrvati naslijedili staroslavensku književnu
baštinu i onda su je dalje razvijali.
Jezik prvih hrvatskih glagoljskih spomenika u osnovi je staroslavenski, ali već od početka
gube se neke tipične osobine staroslavenskog jezika. Tako se, primjerice, nazalni glasovi e,
o i y zamjenjuju glasovima e, u i i. Osim toga, sve se više zamjenjuju i neki drugi stari
glasovi, oblici i riječi osobinama narodnoga (hrvatskog) jezika te se tako stvara norma
hrvatske redakcije staroslavenskog jezika.
Kratki pregled
Šesnaesto stoljeće
Za Hrvatsku su to izrazito nepovoljne političke prilike jer je «razbijena» na nekoliko dijelova
kojima vladaju različiti gospodari: veliki dio hrvatske obale u rukama je Mlečana, Turci su
42
zauzeli neka područja (Slavonija), a banska Hrvatska nalazi se u sastavu Habsburške
Monarhije. Jedino je Dubrovnik slobodan.
Krajem 16. stoljeća nastaje prvi hrvatski rječnik. To je rječnik koji je sastavio Faust Vrančić:
Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae,
Dalmaticae et Ungaricae. Objavljen je u Veneciji 1595.g.
Sedamnaesto stoljeće
Odmah na početku stoljeća objavljena je prva hrvatska gramatika. Bartol Kašić pisac je
prve hrvatske gramatike Institutionem linguae illyricae libri duo (Dvije knjige temelja *ilirskoga
jezika). Gramatika je objavljena u Rimu 1604.g.
Zbog teških političkih prilika zamire bogata književna djelatnost prethodnog razdoblja na
čakavskome narječju, a cvate barokna dubrovačka književnost u djelima Ivana Gundulića,
Ivana Bunića Vučića, Junija Palmotića i drugih autora.
Kajkavski pisci nastavljaju tradiciju pisaca 16. stoljeća. Najznačajniji je Juraj Habdelić koji je
sastavio prvi kajkavski rječnik, Dikcionar (Graz, 1670.) te Zrcalo Marijansko (1662.), priručnik
namijenjen vjerskome odgoju.
Osamnaesto stoljeće
Pod europskim utjecajem razvijaju se prosvjetiteljske ideje. Nakon povoljnijih političkih prilika
(odlazak Turaka i sl.) dolazi do obnove kulturnog života, a djela su uglavnom poučnog
karaktera. Ističe se racionalizam i ukazuje na praznovjerje, neukost i sl. Kako bi se približili
neukom čitatelju, autori se sve više služe oblicima narodne književnosti.
43
HRVATSKI JEZIK U 19. STOLJEĆU
1830. Ljudevit Gaj (Krapina,1809.- Zagreb, 1872.) objavljuje
Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja.
Gajeva reforma
Gaj je u Kratkoj osnovi predložio kajkavcima reformu latiničnog pisma. Uzor mu je bio
Pavao Riter Vitezović koji je još početkom 18. stoljeća predlagao slična rješenja za
palatale (sa znacima iznad slova). Njegovo načelo bilo je jedno slovo = jedan
fonem.
Predlaže drukčije pisanje palatala – iznad svakog slova postavlja dijakritički znak za
palatalnost – tildu: c, z, s, d, g, l, n
1847. – zaključeno da se u hrvatski javni život kao službeni jezik uvede hrvatski jezik.
Filološke škole
Zagrebačka filološka škola nastavlja ilirsku koncepciju književnoga jezika i cilj joj je dovršiti
proces standardizacije. Najveći procvat doživljava kada joj na čelo dolaze Adolf Veber
Tkalčević (gramatike) i Bogoslav Šulek (rječnici).
44
1859. Antun Mažuranić: Slovnica Hervatska
1859. Adolfo Veber Tkalčević: Skladnja ilirskoga jezika
1871. Adolfo Veber Tkalčević: Slovnica hervatska
Zbog pisanja -ah u genitivu množine njihovi ih protivnici pogrdno zovu ahavcima.
45
umjesto dvoslova dj, gj, lj, nj uvode znakove đ, g, l, n da bi se znalo što se čita
kao jedan glas (rođen), a što kao nesliven glas (djevojka).
a) 1901. - 1918.
- hrvatski vukovci - fonološki pravopis, gramatika i rječnik
(BROZ, MARETIĆ, IVEKOVIĆ, BORANIĆ)
- hrvatski puristi - jezični savjetnici(V. ROŽIĆ i N. ANDRIĆ)
b) 1918. - 1941.
- srpski jezični unitarizam - jedan jezik (srpskohrvatskoslovenački)
- prvi razlikovni rječnik hrvatskog i srpskog - GUBERINA i KRSTIĆ
- prvi slikovni rječnik - ANDRIĆ i VELIKANOVIĆ, 1940.
- prvi svezak Hrvatske enciklopedije - Mate UJEVIĆ, 1941.
c) 10. travnja 1941. - 1945.
Državni ured za jezik u NDH - purizam
(krugoval=radio, munjovoz=tramvaj, hrvatka=kravata)
- morfološki pravopis "KORIENSKO PISANJE", 1942.
- gramatika "HRVATSKA SLOVNICA", 1943. (Blaž JURIŠIĆ)
d) 1945. 1990.
1954. NOVOSADSKI DOGOVOR - ideja jezičnog ujedinjenja
17. ožujka 1967. "DEKLARACIJA O NAZIVU I POLOŽAJU
HRVATSKOG JEZIKA" (proglašeno hrvat. nacionalizmom)
1971. "hrvatsko proljeće" - fonološki pravopis ("londonac")
BABIĆ - FINKA - MOGUŠ : "HRVATSKI PRAVOPIS" (zabrana tiska)
Hrvatsko filološko društvo - časopis "Jezik", 1952.
- povjesničari jezika - Ljudevit JONKE i Zlatko VINCE
Enciklopedija Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža"
e) 1990. - danas
Vladimir BRODNJAK: "RAZLIKOVNI RJEČNIK SRPSKOG I
HRVATSKOG JEZIKA"
Vladimir ANIĆ: "RJEČNIK HRVATSKOG JEZIKA", 1991.
- prvi priručni jednojezični rječnik hrvatskoga jezika
46
PREGLED RJEČNIKA OD 16. DO 20. STOLJEĆA
17. stoljeće
- latinski rječnik; isusovac
Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga Mikalja piše dubrovačkom
(trojezični hrvatsko-talijansko-latinski rječnik), štokavštinom
Loreto-Ancona, 1649.-1651.
18. stoljeće
19. stoljeće
Prije preporoda
- najopsežnije djelo starije
hrvatske leksikografije;
Joakim Stulli: Hrvatsko-talijansko-latinski rječnik, - jezik: štokavska jekavica;
Budimpešta, Dubrovnik, poč. 19. st utječe na preporodnu
književnost
47
- prvi hrvatski rječnik izrađen
Preporod
po suvremenim kriterijima
20. stoljeće
- prvi dovršeni jednojezični
rječnik (nedostatak mu je što
Ivan Broz, Franjo Iveković: Rječnik hrvatskoga jezika je gotovo sva građa na
(1901.) primjerima iz usmene
književnosti)
48
PRISTUP KNJIŽEVNOSTI
a) ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI:
b) RAZDIOBA KNJIŽEVNOSTI
- usmena i pisana književnost
- po stilskim epohama
- književni rodovi i vrste
I. LIRIKA
PJESNIČKE FIGURE:
I. FIGURE DIKCIJE (glasovne ili zvučne figure):
1. asonanca /"Olovne i teške snove snivaju"/
2. aliteracija /I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče”/
3. onomatopeja /"Šuštanjem lišća i šapatom kiše"/
4. lirski paralelizmi: a) anafora / "I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke"/
b) epifora / "Čujem u snu
Sanjam u snu"/
49
c) simploka /"Donijet ću ti cvijeće naše krvi
Donijet ću ti nebo naše krvi"/
d) anadiploza /"Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna"/
II. FIGURE KONSTRUKCIJE (sintaktičke figure):
1. inverzija /"Niz zapadno nebo i iz rasprsnutih šipaka u vrtu krv se cijedi"/
2. retoričko pitanje /"Tko me ponizio k rijeci, mene, koja sam voda?"/
3. elipsa /" Gori! Gori!"/
4. asindeton /"Plemići lažni - carski svodnici, Mračnjaci tusti..."/
5. polisindeton /I nema ga sutra, ni prekosutra ne"/
III. FIGURE RIJEČI (tropi):
1. simbol (emblem)
2. metafora /"Suton je danas crveni akvarel"/
3. metonimija /"Sto pušaka, sijeda kosa"/
4. personifikacija /"Livade su me voljele"/
5. sinegdoha /"Došlo je nekoliko glava"/
6. eufemizam
7. epitet /"Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi"/
8. alegorija
IV. FIGURE MISLI:
1. poredba /"A tada je plamen liznuo, Ko da stenje, ko da gine"/
2. antiteza (slavenska a.) /"Tijesan mi bijaše vijek, a velebna bješe duša"/
3. hiperbola /"Imao je glas kao vjetar, ruke kao hridine"/
4. litota /"Biti će redovno sutra, kao juče što nije bilo sveto"/
5. gradacija /"Nađite me, vežite me, spalite moje sjećanje"/
6. ironija /"Sad si sretan..."/
7. paradoks /"Znam da ništa ne znam"/
8. oksimoron /"Zimsko ljetovanje"/
KVANTITATIVNA VERSIFIKACIJA
- mjerna jedinica je MORA: a) ARZA (dvije more) - dugi slog
b) TEZA (jedna mora) - kratki slog
- osnovna ritmičko-melodijska jedinica je STOPA:
a) dvosložne stope (pirihij, spondej, trohej, jamb)
b) trosložne stope (daktil, anapest, tribrah…)
- vrste stihova: trimetar, tetrametar, pentametar, heksametar
HEKSAMETAR je stih od šest stopa po četiri more.
50
SILABIČKO-AKCENATSKA VERSIFIKACIJA
- vrste stihova: šesterac, osmerac, deseterac, jedanaesterac,
dvostruko rimovani dvanaesterac
- RIMA (slik ili srok) - raspored rima:
1. PARNA RIMA (aa bb)
2. UNAKRSNA RIMA (abab)
3. OBGRLJENA RIMA (abba)
4. NAGOMILANA RIMA (aaaa)
5. ISPREKIDANA RIMA (abcb)
- vrste strofa (kitica):
distih, tercet (tercina), katren, sestina, septima, oktava, stanca; sonet
II. EPIKA
51
III. DRAMA
- književni rod i književna vrsta
Dramske vrste: 1. TRAGEDIJA
2. KOMEDIJA
3. DRAMA U UŽEM SMISLU RIJEČI
Kompozicija drame: 1. uvod ili ekspozicija
2. zaplet
3. vrhunac ili kulminacija
4. preokret ili peripetija
5. rasplet
POVIJEST KNJIŽEVNOSTI
52
NOVI ZAVJET: Evanđelja (Matej, Marko, Ivan i Luka)
Djela apostolska
Poslanice apostola Pavla
Katoličke poslanice
Otkrivenje ili Apokalipsa
- najstariji prijevodi : a) SEPTUAGINTA - grč., 3.-2. st. pr. Kr.
b) VULGATA - lat., 4. st. n. e.
TALMUD , KURAN
HOMER - VIII. st. pr. Kr. - tzv. homersko pitanje, «ILIJADA», «ODISEJA»
ALKEJ - Lezbos, VI. st. pr. Kr. - monodijska lirika, "LAĐI"
SAPFA - Lezbos, VI. st. pr. Kr. - monodijska lirika - epitalamij
"MOLITVA AFRODITI" i "LJUBAVNA STRAST"
ANAKREONT – VI. st. pr. Kr. – «PIJUCKAJMO», «ISKREN SAM»
PINDAR - V./IV. st. pr. Kr. - epinikiji - “PJESNIK O RATU”
1. UVODNO RAZDOBLJE
2. ARHAJSKO RAZDOBLJE - Nevije i Enije (epovi)
3. ZLATNI VIJEK: a) Ciceronovo doba - od 80. do 30. god. pr. Kr.
b) Augustovo doba - od 30. do 14. god. pr. Kr.
4. SREBRNI VIJEK - do 117. god. n. e.
5. STOLJEĆA PROPADANJA - do 476. / do 524.
53
PLAUT, III./II. st. pr. Kr. - "ŠKRTAC" i "HVALISAVI VOJNIK"
komedije intrige - nastavak novogrčke komedije (Menandar)
KATUL, I. st. pr. Kr. – neoterik - lirski uzor Sapfo - "LEZBIJIN CIKLUS"
("Jadni Katule!")
VERGILIJE, 1. st. pr. Kr. "ENEIDA" - ep u 12 knjiga - uzor: Ilijada i Odiseja
“BUKOLIKE” –utemeljitelj ekloge
OVIDIJE, I. st. pr. Kr. - "METAMORFOZE", “EX PONTO”
HORACIJE, I. st. pr. Kr. - "POSLANICE" ili "EPISTULE"
("Poslanica Pizonima" ili "ARS POETICA"), “Lidiji”
TIBUL, I. st. pr. Kr. – «DELIJI»
MARCIJAL, I. st. n. e. – «EPIGRAMI»
Srednjovjekovni epovi
BEOWULF - staroengleski ep, VIII. st.
PJESAN O ROLANDU - starofrancuska epopeja, XII. st.
PJESAN O CIDU - španjolski ep, XII. st.
KALEVALA - zbornik finskih narodnih pjesama, XII. st.
SLOVO O PUKU IGOREVU - staroruski ep, XII. st.
PJESAN O NIBELUNZIMA - njemački ep, XIII. st. (tzv. nibelunška strofa)
Viteški romani
ROMAN O TRISTANU I IZOLDI - ljubavni roman, XII. st.
ROMAN O ALEKSANDRU, ROMAN O TROJI
Srednjovjekovna poezija od XI. do XIII. st.
1. TRUBADURI - GUILHEM, XI. st. i VENTADORN, XII. st.
2. MINNESANG – njem. dvorska ljubavna lirika - VOGELWEIDE, XIII. st.
ĆIRILOMETODSKA TRADICIJA
- Slavenska misija u Moravsku, 863. g.
- traktat Črnorisca Hrabra: "O PISMENIMA", 9./10. st.
Najstariji hrvatski pisani spomenici: ROČKI ABECEDARIJ, IX. st.
PLOMINSKI NATPIS, VALUNSKA PLOČA, XI. st., Cres
"BAŠČANSKA PLOČA"
prvi hrvatski književni spomenik - između 1077. i 1100. god.
crkva sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške, Krk - darovnica kralja Zvonimira
a) POVIJESNI I PRAVNI TEKSTOVI
"VINODOLSKI ZAKON", 1288., "ISTARSKI RAZVOD", 1325. i
"POLJIČKI STATUT", 1444., "LUCIDAR", "ZAPIS POPA
MARTINCA", 1493., "LJETOPIS POPA DUKLJANINA", XII./XIV. st.
54
b) BIBLIJSKI I LITURGIJSKI TEKSTOVI
“MISAL KNEZA NOVAKA”, 1368., "HRVOJEV MISAL", 1404.
"MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA", 22. II. 1483.
c) PROZA
moralnodidaktična i legendarna proza (apokrifi, pasije, mirakuli, vizije)
romani - prijevodi: "ALEKSANDRIDA" I "RUMANAC TROJSKI"
d) POEZIJA - začinjavci
"VA SE VRIME GODIŠĆA", "SVIT SE KONČA"
"ŠIBENSKA MOLITVA" - najstarija hrvatska pjesma na latinici, 14. st.
e) DRAMA
dijaloške pjesme - “RAZGOVOR BOGORODICE S KRIŽEM”
crkvena prikazanja - "MUKA SV. MARGARITE"
V. HUMANIZAM I PREDRENESANSA
HUMANIZAM I LATINIZAM
55
ANTUN VRANČIĆ (Antonius Verantius) - Šibenik
"Epistolae" - 400 pisama - dva nedovršena putopisa iz Turske:
1. "Razgovor s bratom Mihovilom o Carigradu"
2. "Putovanje iz Budima u Drinopolje"
VI. RENESANSA
56
2. Splitski i šibenski krug - MARULIĆ, ŠIŽGORIĆ, VRANČIĆ 2.
3. Hvarski krug - Hvarsko kazalište, 1612. (javno) - LUCIĆ,
HEKTOROVIĆ, PELEGRINOVIĆ, BENETOVIĆ
4. Zadarski krug - ZORANIĆ, KARNARUTIĆ, BARAKOVIĆ
5. Sjeverna Hrvatska - latinizam - ČESMIČKI
6. Istra - protestantizam - VLAČIĆ-ILIRIK
DŽORE DRŽIĆ
utjecaji začinjavaca - "DRAŽA JE OD ZLATA", “GREM SI GREM”
“RADMIO I LJUBMIR”
ŠIŠKO MENČETIĆ
"PRVI POGLED", "BLAŽENI ČAS I HIP..." – petrarkistički i narodni motivi
HANIBAL LUCIĆ
kanconijer "SKLADANJA IZVARSNIH PISAN RAZLICIH" (Venecija, 1556.)
("JUR NIJEDNA NA SVIT VILA")
"ROBINJA" - prva hrvatska drama
MAVRO VETRANOVIĆ
1. poezija ("Pjesanca Marinu Držiću u pomoć", «Pjesanca šturku»)
2. drama "POSVETILIŠTE ABRAMOVO", “ORFEO”
3. epika ("Piligrin")
BRNE KARNARUTIĆ
- povijesni ep "VAZETJE SIGETA GRADA", 1568.-72.
PETAR ZORANIĆ
"PLANINE", 1536. - prvi izvorni hrvatski roman («Perivoj od slave»)
PETAR HEKTOROVIĆ
"RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE", 1568.
prvi zapisivač hrvatskih narodnih pjesama: «Naš gospodin poljem jizdi»
"Marko kraljević i brat mu Andrijaš", "I kliče djevojka" – balada
57
MIKŠA PELEGRINOVIĆ
"JEĐUPKA", 1525. - izvorna maskerata - vesela pokladna igra (cingareska)
VII. BAROK
58
"SUZE SINA RAZMETNOGA" - poema u tri plača:
1. sagrješenje, 2. spoznanje, 3. skrušenje
strofa: sestina - stih: osmerac
"DUBRAVKA" – alegorija - "Himna slobodi"
"OSMAN" - ep u 20 pjevanja - uzor: Tasso
izgubljeno je 14. i 15. pjevanje - dopunio Ivan Mažuranić
solilokvij - "kolo od sreće"
VIII. KLASICIZAM
59
PIERRE CORNEILLE (1606.-1684.)
Aristotelova poetika - načela klasicističke tragedije: mjesto, vrijeme, radnja
"CYD", 1636. - tragikomedija - sukob ljubavi i časti
aristokratsko-herojski moral
MOLIERE (1622.-1673.)
Jean Baptiste Poquelin - najveći francuski komediograf (tri tipa komedija)
33 komedije: "TARTUFFE", "DON JUAN", "MIZANTROP", "ŠKRTAC"
- uvodi jedinstvo vremena - etika mjere
PROSVJETITELJSTVO
VOLTAIRE (1694.-1778.)
Francois-Marie Arouet - "Voltaireov vijek" - XVIII. st.
"CANDIDE" ili Optimizam - filozofski roman (zabranjen)
60
ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ (1704.-1760.)
"RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA", 1756., 1759.
stih: narodni deseterac - prozni dijelovi
61
WILLIAM WORDSWORTH (1770.-1850.)
tzv. "jezerska škola" engleskih pjesnika
"LIRSKE BALADE", 1798. s pjesnikom Coleridgeom - poč. engl. Romantizma
62
ILIRSKI POKRET - idejni nositelj je Ljudevit GAJ- program "Iliria Magna"
dva paralelna programa: a) politički (hrvatski)
b) kulturni (južnoslavenski)
1835. NOVINE HORVATSKE (kajkavski)
"Danica horvatska, slavonska i dalmatinska"
1836. ILIRSKE NARODNE NOVINE (štokavski)
"Danica ilirska"
1842. KOLO (Vraz, Rakovac, Vukotinović) - prve hrvatske književne novine
1843. NARODNE NOVINE
"Danica horvatska, slavonska i dalmatinska"
BUDNICE I DAVORIJE - buđenje nacionalne svijesti (rodoljublje)
Gaj: "Horvatov sloga in zjedinjenje" ("Još Hrvatska nij' propala")
Preradović: "Zora puca, bit će dana"
Mihanović: "Horvatska domovina" (hrvatska himna "Lijepa naša")
Demeter: «Pjesma Hrvata» ("Prosto zrakom ptica leti")
Livadić - Gaj: "Nek se hrusti šaka mala"
63
MATIJA MAŽURANIĆ (1817.-1881.)
putopis "POGLED U BOSNU", 1844.
1. Šenoino stvaralaštvo:
"NAŠA KNJIŽEVNOST", 1865. - rani manifest realizma
"ZAGREBULJE", 1866.-80. - feljtoni
"DOPISI IZ PRAGA", 1860.-63. - novinarski članci
POVJESTICE: "Propast Venecije", "Kugina kuća", "Smrt Petra Svačića"
pripovijetke: "ČUVAJ SE SENJSKE RUKE", "PRIJAN LOVRO",
"PROSJAK LUKA", "KARANFIL S PJESNIKOVA GROBA"
povijesni romani: "ZLATAROVO ZLATO", 1871., "DIOGENEŠ"
"SELJAČKA BUNA", "KLETVA" (nedovršena)
64
NIKOLAJ V. GOGOLJ (1809.-1852.)
djela: a) pripovijetke - "TARAS BULJBA", "KABANICA"
b) komedije - "REVIZOR", "ŽENIDBA"
c) roman "MRTVE DUŠE" - kritički realizam
"KABANICA", 1835. - anegdotalna novela - načelo tipičnosti
XIII. NATURALIZAM
65
problemski krugovi: 1. nacionalna problematika
2. odnos selo - grad
3. propadanje plemstva
dvije faze hrvatskog realizma: 1. kritički realizam 2. psihološki realizam
regionalizam u hrvatskoj književnosti
Zagorje - Đalski, Kovačić i Leskovar
Slavonija - Kozarac
Primorje i Istra - Kumičić, Novak i Kranjčević
Hrvatski naturalizam
Eugen Kumičić: "O ROMANU", 1883. kopija Zolina "Eksperimentalnog
romana" - kritičarska napetost - za i protiv naturalizma
66
SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (1865.-1908.)
motivi: a) nacionalni (domoljubni) - "MOJ DOM"
b) intimni - "IZA SPUŠTENIJEH TREPAVICA"
c) socijalni - "RADNIKU", "GOSPODSKOM KASTORU"
d) univerzalni - "MOJSIJE", "ELI! ELI! LAMA AZAVTANI"
HENRYK IBSEN
ibsenizam - reforma drame: sužen prostor i broj protagonista, lajtmotiv
- obiteljske tragedije: "NORA ILI LUTKINA KUĆA", 1879.
ANTON P. ČEHOV
"GALEB", "UJAK VANJA", "VIŠNJIK" i "TRI SESTRE", 1901.
značajke tzv. lirskih drama: nema gl. junaka, radnje i dramskog sukoba
lirski ugođaji - krajolik - čeznutljivo raspoloženje
67
ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873.-1914.)
kritike i putopisi: "OGLEDI", "VIDICI I PUTOVI", «NAŠI LJUDI I KRAJEVI»
pripovijetke: "IVERJE", "NOVO IVERJE", "UMORNE PRIČE"
a) anegdota: "Pereci, friški pereci", b) intima: "Balkon", "Cvijet sa raskršća"
c) kozmopolitizam (simbolizam i impresionizam): "Miš","Camao"
poezija: 1. faza (1906.-08.) "Notturno", "Srodnost", "Utjeha kose", "Jesenje veče"
2. faza (1908.-1914.) - rodoljublje - "1909.", "Stara pjesma"
68
XVII. AVANGARDA I MODERNISTIČKI POKRETI (I. razdoblje)
69
FRANZ KAFKA (1883.-1924.)
njemački Židov iz Praga - prvak moderne književnosti
tzv. magijski realizam - efekt odbojnosti (sablasna kafkijanska atmosfera)
stil: ekspresionizam, nadrealizam, alegorija, groteska, društvena kritika
"PREOBRAŽAJ", 1912. i "PROCES" - nema radnje; vremenski vakuum
70
"KNJIGA PJESAMA", 1931. - "PJESME U TMINI", 1938.
"BALADE PETRICE KEREMPUHA", 1936. (kajkavština)
/"Ni med cvetjem ni pravice", "Na mukah", "Khevenhiller"/
3. proza: a) novele: "HRVATSKI BOG MARS", 1922. (antiratna tema)
/"Baraka 5B", "Bitka kod Bistrice Lesne"/
"NOVELE", 1924. (malograđanska tematika)
b) romani: "POVRATAK FILIPA LATINOVICZA", 1932.
"NA RUBU PAMETI", 1932.
"BANKET U BLITVI", 1938., 39., 63.
"ZASTAVE", 1967. (roman-rijeka)
71
IVAN GORAN KOVAČIĆ (1913.-1943.)
"OGNJI I ROŽE" - poezija gorskokotarske kajkavštine
"DANI GNJEVA" - socijalna tematika (defabularizacija proze)
"JAMA" - poema u 10 pjevanja (monološki oblik, stih: jedanaesterac)
72
PUPAČIĆ, SLAMNIG, MIHALIĆ, KRMPOTIĆ, VRKLJAN
2. "razlogovci" (1961.-1969.) - časopis "Razlog" (DRAGOJEVIĆ, STAMAĆ)
tzv. pojmovno pjesništvo
afirmacija Zagrebačke stilističke škole - časopis "Umjetnost riječi", 1957.
73
ANTUN ŠOLJAN (1932.-1993.)
refleksivnost - egzistencijalna pitanja: "IZDAJICE", "LUKA",
"KRATKI IZLET" - parabola - arkadijski ugođaji (uloga klape)
74