Professional Documents
Culture Documents
- Osman Đikić rođen je 1879. godine u Mostaru, gdje je završio ruždiju i nekoliko razreda
gimnazije. Kad je isključen iz gimnazije, seli se za Carigrad, gdje nastavlja školovanje. Iz
Carigrada odlazi u Beograd, a onda u Beč, gdje završava trgovačku akademiju. Radio je kao
bankovni činovnik u Zagrebu, Brčkom i Mostaru. 1909. godine seli se u Sarajevo, nakon što je
izabran za sekretara muslimanskog kulturnog društva "Gajret" i za urednika lista "Gajret", a već
sljedeće godine, 1910, pokreće politički list "Samouprava".
Poeziju je počeo pisati veoma mlad, a objavljivao ih je u listovima "Bosanska vila", "Zora",
"Behar" i dr. Bio je i sakupljač narodnih umotvorina, ali ih nije objavio, već je sve skupljeno
ustupio Srpskoj akademiji nauka u Beogradu. Neobjavljena zbirka Hercegovački biser, Srpske
muslimanske narodne ženske pjesme u Hercegovini.
U politici [uredi]
U vrijeme prvih saborskih izbora, 1910. godine, bio je jedan od kandidata Saocijal-demokratske
stranke za treću kuriju.
Djela [uredi]
Zbirke pjesama [uredi]
Pobratimstvo, 1900.
Muslimanskoj mladeži, 1902.
Ašiklije, 1903.
Zlatija, 1906.
Stana, 1906.
Muhadžir, 1909.
Zilhad Ključanin:
POBOŽNO-DIDAKTIČKA POEZIJA OSMANA ĐIKIĆA
- tri tematska niza: patriotski (Pobratimstvo), ljubavni Ašiklije) i pobožni (Muslimanskoj
mladeži);
- rodoljublje vezano za nacionalni osjećaj srpstva u doba književne plarizacije; patriotska
poezija je prigodna, svečarska;
- poetsko-nacionalna agitacija svodi se na svesrpstvo; vjera je elemenat ujedinjenja, Đikić
Boga vidi kao ujedinitelja:
Ustraj, ne očajavaj, sveta j' staza ova,
Allah vječni daće i braća trivjerna
2
Vjerom razbraćena, zbratiće se s' nova
I vinuće srpskim kolom zagrljena... (San)
- Bog ima «zadaću» da zaštiti domovinu i naciju (srpstvo); pravda i prošlost su središnji
pojmovi nacionalnog romantizma/romantičnog nacionalizma;
- ljubavni tematski niz počinje još u Pobratimstvu u pjesmama Prvi poljub, Emini, U ponoći,
Moja ruža, Noćas sam te opet snivo;
- dovršio se u zbirci Ašiklije; ovdje je lirski subjekt stišaniji nego u prethodnoj zbirci;
- forsiranje istočnjačkog senzibiliteta; Đikićev orijentalizam ima ishodište u lektiri: srpski
romantizam (V. i Drag. Ilić, Zmaj); formalna struktura njegovih pjesama je sevdahlijska;
- pobožni niz u zbirci Muslimanskoj mladeži; ko je implicitni čitalac – Ljubica Tomić-Kovač:
religiozni obrazovani čitalac;
Vedad Spahić
ROB I SLAVUJ KANONA
- rodoljubiva ili politička poezija; tri teme: u boj na dušmanina, stara slava i bratska sloga;
- poezija političkog programa; prevlast retoričke funkcije; sirova politička parola;
(Dušmanima)
(Oproštaj)
(Molitva)
3
Mojim brdima
(Behar geldi)
Milo lane
Pa kada je Allah htio tako,
Ja ću uv’jek poslušan mu biti,
I mirisnim njegovijem darom
Uv’jek ću se gizdat’ i kititi
Gle, zvjezdicu...
Gledaj, rujnu zoru, kada
Sa istoka pomalja se;
I svodovi neba plava
U grimizu kad se krase.
Ašik bulbul
U haz-bašči đul đulio,
Đžanum, kuzum,
Đul đulio, mirisao,
Tatli benum!
Dvije žrtve
1.
Sabah zora … sunce iza gora,
Haber pade iz pašinih dvora:
Sinoć prosci stigli iznenada,
Iznenada iz daleka grada,
Zaprosili jedinicu Zlatu.
Babo dao, nije ni pitao,
Majka dala, druge ne imala,
I ako je ćerkin sevdah znala.
Amanete uzeli i dali,
I kićenu svadbu zakazali
5
2.
Sabah zora … sunce iza gora,
Kara-haber iz pašinih dvora:
Sinoć svati svu noć šenlučili,
Jutros s plačem razbuđeni bili.
Dilber Zlate niđe ne imade,
Niti iko štogod za nju znade.
Samo mutni Neretvini vali,
To rekoše Čelebiji-Ali
I svoja mu njedra otvoriše
Dvoje milih tuna sastaviše