SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ NOVINARSTVA

Hunter S. Thompson

Seminarski rad iz kolegija

„Povijest novinarstva“

Student:

Marko Vuleta

Mentor:

Prof. dr. sc. Marko Sapunar

Mostar, 2010.
 SADRŽAJ

UVOD………………………………………………………………………….………………….2

1. GONZO NOVINARSTVO………………………………………………………….…….……3

2. Dr. GONZO…………………………………………………………………………….
……….4

3. ROĐENJE GONZO NOVINARSTVA…………………………………………………..…….6

3.1. Fear and loathing in Las

Vegas………………………………………………………..7

4. SAN FRANCISKO……………………………………………………………………………..8

5. FOOTBALL SEASON IS OVER………………………………………………………..……..9

ZAKLJUČAK……………………………………………………………………...…………….10

LITERATURA…………………………………………………………………………..………11

1
 UVOD

U seminarskom radu istražiti ću život Huntera S. Thompsona, od samog početka pa sve

do njegove smrti, opisati razvoj njegove prije svega novinarske karijere, te njegovog književnog
stvaralaštva, i nastojati ću pogoditi samu srž gonzo novinarstva.

Gonzo novinarstvo je nemoguće proučavati i istraživati ne spominjući jedno ime; Hunter

S. Thompson. Vrlo mlad je pokazao zainteresiranost za pisanje da bi kasnije ta zainteresiranost
od njega stvorila jednog od najpoznatijih američkih novinara dvadesetog stoljeća.

Da Hunter S. Thompson nije bio samo obićni novinar koji poštuje i djeluje prema
ustaljenim pravilima, ne pokušavajući ništa doprinijeti, ništa promijeniti, nije teško dokazati. Za
cijelog svog života ni u ćemu nije bio “obićan”, niti je poštovao bila kakva pravila, a kad svemu
tome dodamo talent za pisanje morao je biti zapažen. Kakav je život živio, kako je njegov rad
postao zapažen, kojim stilom je pisao i zašto je baš on “Dr. Gonzo” pokazati ću i objasniti
ovome radu.

2
 1. GONZO NOVINARSTVO

Gonzo novinarstvo je stil izvještavanja u kome se novinar uključuje u akciju na takvoj

razini da sam novinar postane centralna figura svojih priča. Time se zanemaruje velik broj
ustaljenih pravila u novinarstvu, kao što je objektivnost. U gonzo novinarstvu novinar može biti
krajnje subjektivan i doslovno nije ograničen nikakvim pravilima, ali to za razliku od klasičnog
novinarstva ne pretstavlja problem, već je poželjno. Tako npr. u članku nisu rijetkost ni vulgarne
riječi, ni tvrdnje koje se nikako ne mogu dokazati, tekstovi su maštoviti i često sadrže mnogo
humora, ali ipak su zasnovani na činjenicama.1

Gonzo novinarstvo zamagljuje razlike između fikcije i publicistike. Smatra se da je

Thompsonov stil velikim dijelom dio "novog novinarstva" ( "New journalism" je književni
pokret iz 1960-ih i 1970-ih) koji se pokušao osloboditi čistog objektivnog stila reportaža toga
vremena. Thompson je gotovo uvijek pisao u prvom licu, opširno koristeći svoje iskustvo i
emocije da "oboji" priču koju je pratio. U svom pisanju je nastojao biti smiješan, htio je da
njegove priče budu šarene i bizarne i često je pretjerivao sa opisom samih događaja kako bi bili
zanimljiviji.2 Ali njegov stil nikako ne možemo nazvati senzacionalizmom, prije je to parodija
senzacionalizma.

Izraz gonzo je često korišten u mnogim drugim oblicima vrlo subjektivnog umjetničkog
izražavanja.3

1
http://www.gonzojournals.com, (14. 5. 2010.)

2
http://en.wikipedia.org/wiki/Hunter_S._Thompson, (14. 5. 2010.)

3
http://en.wikipedia.org/wiki/Gonzo_journalism, (13. 5. 2010.)

3
 2. Dr. GONZO

“Hunter Stockton Thompson rođen je 18. 7. 1937. godine. Bio je američki novinar i
pisac. Zaslužan je za osnivanje novog pravca u novinarstvu, koji je nazvan Gonzo.”4 Thompson
je bio zainteresiran za sport i kao dijete se pridružio "Louisville's Castlewood Athletic Club",
sportski klub za tinedžere i pokazao talent za bejzbol, ali u srednjoj školi nije se pridružio ni
jednom sportskom klubu,gdje je redovito upadao u nevolje. U srednjoj školi (Luisville) postaje
član društveno književnog kluba iz kojeg je izbačen 1955. godine. Kao razlog se navode njegovi
pravni problemi, bio je optužen jer je bio u autu sa osobom koja je počinila pljačku i osuđen je na
60 dana zatvora. Kaznu je služio u "Kentucky's Jefferson County Jail", ali samo 30 dana. Tjedan
dana nakon što je pušten iz zatvora pridružuje se američkim zračnim snagama (U.S. Air Force).
Osnovni trening odradio je u zračnoj bazi Lackland (Lackland Air Force Base) i kasnije je
prebačen u zračnu bazu Scott (Air Force Base). Htio je postati pilot, ali je njegov zahtjev
odbijen. Da bi 1956. bio prebačen u zračnu bazu Eglin (Eglin Air Force) gdje postaje sportski
urednik bazinih novina "The Command Courier". 1957. također piše sportsku kolumnu
(anonimno) za lokalne novine "The Playground News" (Fort Walton Beach, Florida). Tjedan
dana nakon što je pušten iz zatvora pridružuje se američkim zračnim snagama (U.S. Air Force).
Osnovni trening odradio je u zračnoj bazi Lackland (Lackland Air Force Base) i kasnije je
prebačen u zračnu bazu Scott (Air Force Base). Htio je postati pilot, ali je njegov zahtjev
odbijen. Da bi 1956. bio prebačen u zračnu bazu Eglin (Eglin Air Force) gdje postaje sportski
urednik bazinih novina "The Command Courier". 1957. također piše sportsku kolumnu
(anonimno) za lokalne novine "The Playground News" (Fort Walton Beach, Florida). Napušta
ratno zrakoplovstvo 1958. godine. Nakon toga radi kao sportski urednik za novine u Jersey
Shore-u, ali ubrzo odlazi u New York gdje nastavlja sa školovanjem na sveučilištu Columbia
(“Columbia University's School of General Studies”). Za to vrijeme kratko radi za Time kao tzv.
"copy-boy" za 51 dolar tjedno, dok nije dobio je otkaz zbog "neposlušnosti".5

4
http://en.wikipedia.org/wiki/Hunter_S._Thompson, (14. 5. 2010.)

5
http://gonzo.org/hst/hst.asp?ID=0, (14. 5. 2010.)

4
 Kasnije te godine, radio je kao novinar za Daily Record Middletown u Middletownu
(New York), ali i tu dobiva otkaz jer je pokvario stroj za slatkiše u uredu, i jer se svađao sa
vlasnikom lokalnog restorana koji je, ispostavilo se kasnije, reklamirao svoj restoran u tim
novinama. Nakon toga radi kao freelancer za nekoliko novina, među kojima je bio i New York
Herald Tribune. Kratko vrijeme radi kao dopisnik na Karibima. Nakon toga živi i radi u
Californiji. Kao zaštitar radi na Big Sur Vrućim vrelima. Dok je bio tu objavio je svoj prvi fičer
za magazin Rogue. Zbog neželjenje pažnje koju je privukao tim fičerom dobio je otkaz.6

Od svibnja 1962. do svibnja 1963. HST radi u Južnoj Americi kao dopisnik za tjednik
National Observer. U Brazilu radi nekoliko mjeseci za Brazil Herald, jedine dnevne novine na
engleskom jeziku koje su izlazile u u Rio de Janeiro. Tu mu se pridružila i njegova dugogodišnja
djevojka Sandra Dawn Conklin s kojom se po povratku u SAD-e 19. 5. 1963. vjenčao. Nastavlja
pisati za National Observer sve do 1965. kada prestaje njihova suradnja i on se seli u San
Francisco gdje počinje intenzivnije uzimati droge i pridružuje se hippie pokretu. 71965. Carey
McWilliams urednik tjednika "The Nation" ponudio je Thompsonu priliku da napiše priču na
temelju njegovog iskustva sa motociklističkom bandom Hells Angels. I nakon što je "The
Nation" objavio članak Thompson dobiva nekoliko ponuda za knjigu i tako on sljedeću godinu
provodi s Hells Angels bandom. Odnos između njega i bande se pokvario kad su oni počeli
sumnjati da je on s njima samo kako bi zarađivao novac od svog pisanja o njima. Banda je
zahtijevala dio novca i nakon svađe na tulumu Thompsona su premlatili članovi bande.8

Random House je objavio knjigu Hell's Angels: The Strange and Terrible Saga of the
Outlaw Motorcycle Gangs 1966. godine. New York Times je knjigu opisao kao "ljutitu,
fascinantnu, dobro obaviještenu, i uzbudljivu" knjigu. Recenzent je također pohvalio Thompsona
napisavši za njega da je "hrabar, duhovit, pažljiv i originalan pisac". Nakon uspijeha s Hell's
Angels-ima Thompson je objavljivao članke u nekoliko uglednijih časopisa uključujuči i New

6
http://en.wikipedia.org/wiki/Hunter_S._Thompson, (14. 5. 2010.)

7
Ibid.

8
THOMPSON, Hunter: Hell’s Angels, Ballantine books, New York, 1967., str. 127.

5
Yrok Times Magazine.

3. ROĐENJE GONZO NOVINARSTVA

"The Kentucky Derby" je prvi članak koji je napisao Thompson koristeći se tehnikama i
stilom pisanja koji ce kasnije biti nazvan gonzo. Navodno je gonzo novinarstvo rezultat običnog
očaja, jer Thompson nije stigao napisati članak u roku, te je magazinu "Scanlan's Monthly"
poslao otkinute stranice iz svoje bilježnice. Prvi koji je upotrijebio riječ "gonzo" bio je Bill
Cardoso, koji je sreo Thompsona prvi put u autobusu punom novinara (koji su pokrivali događaj
"1968 New Hampshire primary") i tu je pohvalio njegov članak " The Kentucky Derby"
riječima: "This is it, this is pure Gonzo. If this is a start, keep rolling." Thompson je odmah
prisvojio riječ "gonzo" i prema Ralph Steadmanu rekao je: . "Okay, that's what I do. Gonzo."9

S ovim člankom gonzo novinarstvo postaje stvarnost, i nastavlja se razvijati vrlo

uspješno. 60-ih godina je američko društvo zahvatio val promjena (hippie pokret i sl.) i Hunter S.
Thompson u sljedeće desetljeće prenosi taj duh. Njegov stil postaje prepoznatljiv i priznat i
njegovo ime tad se veže uz “čudno, drugačije i hrabro”. Važno je reči i to da je Thompson živio
stilom kojim je i pisao i možda je zbog toga bio prihvaćen i cijenjen, jer prije svega bio je iskren.

9
THOMPSON, Hunter: The great shark hunt, CBS Publications,Los Angeles, 1980., str. 12.-13.

6
 3.1. Fear and loathing in Las Vegas

Jedan od izvora za Thompsonovu priču je Oscar Acosta, ugledni meksičko-američki

aktivist, političar i odvjetnik. U knjizi njegovo ime je Dr. Gonzo. Oni su odlučili otputovati u Las
Vegas gdje su za Sports Illustrated trebali pratiti motociklističku utrku, "Mint 400". Izvještaj s
utrke trebao je imati 250 riječi i nekoliko slika. I ono što je trebalo biti kratki opis utrke preraslo
je u nešto sasvim drugačije. Thompson je za Sports Illustrated predao tekst od 2500 riječi, što je,
kako je kasnije napisao, Sports Illustrated "agresivno odbacio".10

Ali Jann Wenner (urednik Rolling Stone-a) kojemu se to svidjelo dao je Thompsonu
poticaj da dalje radi na toj priči, kako bi je kasnije objavili. Rezultat putovanja u Las Vegas je
knjiga "Fear and loathing in Las Vegas" koja se prvi put pojavila u Rolling Stone časopisu, gdje
je izlazila u dijelovima. Raoul Duke (HST) ide na putovanje u Las Vegas sa svojim odvjetnikom
Dr. Gonzom (Oscar Acosta) kako bi prisustovali utrci "Mint 400" i konvenciji za narkotike.
Tijekom putovanja Duke i njegov pratilac, kojeg uvijek naziva "moj odvjetnik", su cijelo vrijeme
u potrazi za "američkim snom" noseći sa sobom ogromne količine razlicitih narkotika. Međutim,
glavna tema romana je neuspjeh hippie pokreta iz 60-ih. Knjiga je dočekana sa vrlo dobrim
kritikama, mnogo je hvaljena od strane New York Times-a ("daleko najbolja knjiga napisana o
desetljeću droge"). S tom je knjigom Thompson tehnike gonzo novinarstva predstavio masama.
Unatoč objavljivanja romana i brojnih čalanaka za razne novine i časopise, većina Thompsonove
literature je objavljena u knjizi "The Gonzo Paper" u 4 svezka. Nakon 1980. Thomspon se
povlači na svoje imanje u Woody Creek-u i odbacuje mnoge zadatke ili ih ne završava. Unatoč
oskudici novog materijala Wenner ga je zadržao u Rolling Stone-u kao šefa "National affairs
desk". Tu će poziciju zadržati do smrti 11

10
http://en.wikipedia.org/wiki/Hunter_S._Thompson, (14. 5. 2010.)

11
Ibid.

7
 4. SAN FRANCISCO

Evo što je Hunter S. Thompson napisao o 60-im godinama koje su mu mnogo značile i
koje su ostavile dubok trag u njemu: “San Francisco sredinom 60-tih. Bilo je to vrlo posebno
vrijeme i mjesto, ali ni jedno objašnjenje, skup riječi, glazbe i sjećanja ne može dotaknuti taj
osjećaj i svijest da si bio dio svega toga u tom kutu vremena i svijeta, što god da je to značilo.
Bila je ludnica na svakom mjestu u svako vrijeme. Mogao si krenuti bilo gdje. Bio je fantastičan
sveobuhvatan osjećaj da je sve što se događa dobro. Da pobjeđujemo. I to je bilo ono glavno. Taj
osjećaj neizbježne pobjede nad silama staroga i zla. Ne u bilo kakvom vojnom smislu.To nam
nije trebalo. Naša energija bi jednostavno prevladala. Bio je naš trenutak. Jahali smo na vrhu
visokog i prelijepog vala. I tako, sada poslije manje od pet godina možeš se popeti na brdo u
Vegasu i pogledati ka zapadu. I sa pravim pogledom skoro možeš vidjeti visoki vodeni znak,
mjesto na kome se val konačno razbio i povukao nazad.”12

12
THOMPSON, Hunter: The great shark hunt, CBS Publications,Los Angeles, 1980., str. 358.

8
 5. FOOTBALL SEASON IS OVER

Hunter S. Thompson se ubio u svome domu u Woody Creeku 20. 2. 2005. Nakon
obiteljske večere otišao je u svoju radnu sobu i upucao se. Gosti u susjednoj sobi su čuli pucanj,
ali su pomislili da je pala knjiga s police te su nastavili sa svojim aktivnostima nekoliko minuta
prije nego su provjerili što on radi u sobi. Ostavio je oproštajno pismo koje je bilo objavljeno u
Rolling Stone-u pod naslovom “Football season is over” :“Nema vise igara. Nema vise bombi..
Ni hodanja. Ni zabave. Niti plivanja. 67. To je za 17 godina vise od 50. 17 više no što sam trebao
ili želio. Dosadno. Uvijek sam zajedljiv. Nezabavan - prema svakome. 67. Postaješ pohlepan.
Ponašaj se u skladu s godinama. Opusti se- neće boljeti.”13

Ralph Steadman je izjavio nakon njegove smrti: “Prije 25 godina rekao mi je da bi se

osjećao kao u zamci da ne zna kako moze počiniti samoubojstvo u bilo kom trenu. Ne znam je li
to bilo hrabro, glupo ili bilo kako, ali u svakom slučaju je bilo neizbježno. Mislim da se kroz
njegovo pisanje provlači istina da je on i mislio ono što je pisao. Ako je za vas to zabava, onda u
redu. Ako mislite da vas je prosvijetlilo utoliko bolje. Ako se pitate je li otišao u raj ili pakao,
budite sigurni da će izvidjeti oboje, zatim provjeriti gdje je Richard Milhous Nixon otišao - i
otići tamo. Nikada ne bi podnio da mu je dosadno. Ali nogometa će uvijek biti. I paunova…”

ZAKLJUČAK

13
http://en.wikipedia.org/wiki/Hunter_S._Thompson, (14. 5. 2010.)

9
 Thomspon u svom pisanju često miješa fikciju i činjenice kad opisuje sebe u svojim
pričama, tako npr. koristi Raoul Duke-a kao svog surogata koji je opisan kao bešćutan,
destruktivan novinar koji stalno konzumira alkohol i halucinogene droge. Za njegov stil pisanja
je karakteristično i maštanje o nanošenju ozlijeda drugim, koje koristi kao komični efekt, i
poznat je po svom karakterističnom smislu za humor. Krajem šezdesetih dobiva titulu "doktora" i
od tad se oslovljava s Dr. Thompson i njegov "alter ego" Raoul Duke sebe stalno naziva "doktor
novinarstva" davajući tome nekakvo humoristično značenje. Da nije uvijek bio Dr. Gonzo vidi se
najbolje u intervjuu za BBC 1978. kad priznaje da je često pod pritiskom jer mora živjeti kao
Raoul Duke, i da često kad npr. bude pozvan da održi predavanje na nekom sveučilištu ne zna
jesu li oni pozvali Raoul Duke-a ili Thompsona. Očito je da nije bio cijelo vrijeme

Njegov stil pisanja i njegova ekscentričnost dali su mu kultni status u književnim

krugovima. Njegov kultni status je proširen dalje prikazivanjem igranih filmova u kojima su ga
glumili Johnny Depp i Bill Murray. Sve nam ovo govori da je Hunter S. Thompson novinar koji
je svojim stvaralaštvom (zasluženo) ostavio dubok trag u povijesti američkog novinarstva.

LITERATURA

10
 Knjige:

1. THOMPSON, Hunter: The great shark hunt, CBS Publications,Los Angeles, 1980.

2. THOMPSON, Hunter: Hell’s Angels, Ballantine books, New York, 1967.

Elektronička izdanja:

1. http://www.gonzojournals.com

2. http://en.wikipedia.org/wiki/Gonzo_journalism

3. http://en.wikipedia.org/wiki/Hunter_S._Thompson

11