Joseph Campbell Junak S Tisuću Lica

B
A
N
F N

Z
J Š

U
J Š

N T H
W T

F
C © B
F

I.

C © F N
,
P V C
S
G
G
G
T T .
.
.
I -!---
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
S
V C
S
Z ,
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
S

Uvodna riječ / 11
Popis ilustracija / 15
Popis fotografija / 21
Prolog
1. / 29
2.

/ 49
3. / 54
4. / 63
I. dio: Junakova pustolovina
I. #
:

1. / 71
2.
/ 80
3.
/ 89
4. / 95
5. / 106
II. #
:
1. / 113
2. / 123
3.
/ 134
4. / 140
5. / 160
6.
/ 178
III. #
:
1.
/ 199
2. / 202
3. / 212
4. / 221
5.

/ 233
6.
/ 241
IV. #
: / 249
II. dio: Kozmogonijski ciklus
I. #
:
1.

/ 283
2. / 288
3. - / 296
4. - / 299
5.
/ 306
6.
/ 313
II. #
:
!
1. / 319
2.
/ 324
3.
/ 329
4.

/ 332
III. #
:
1.
/ 335
2.

/ 338
3. / 352
4. / 359
5. / 363
6. / 366
7. / 371
8.
/ 373
IV. #
:
1. / 383
2. / 391
Epilog

1. / 397
2. ,
/ 398
3.
/ 403
Bilješke / 409
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
Mojem ocu i mojoj majci
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
Uvodna rijeè
“I $
u sebi nose religĳske doktrine tako su
izobličene i sustavno prerušene, naposljetku,” piše Si-
gmund Freud, “da ih masa čovječanstva ne može pre-
poznati kao istinite. Slučaj je sličan onome što biva kada
kažemo djetetu da novorođenčad donose rode. I tada ka-
zujemo istinu u simboličkoj odori, jer znamo što ta velika
ptica označava. Ali, dĳete to ne zna. Ono čuje samo izobli-
čeni dio toga što mu kažemo, i smatra da ga vučemo za
nos; a znamo kako često njegova prgavost i nepovjerenje
prema odraslima zapravo potječu od ovoga dojma. Stekli
smo uvjerenje da je bolje izbjegavati takva simbolička pre-
rušavanja istine u onome što ćemo kazati djeci, i ne uskra-
ćivati im znanje o stvarnom stanju stvari, sukladno njiho-
voj intelektualnoj razini.”&
Namjera je ove knjige otkriti dio istina koje su nam pre-
rušene u likove iz religĳe i mitologĳe tako što će sprezati
mnoštvo ne pretjerano teških primjera i dopuštati prvo-
tnome značenju da postane jasno samo po sebi. Stari su
učitelji znali što kazuju. Kada jednom opet naučimo čitati
njihov simbolični jezik, bit će dovoljno raspolagati darom
antologa kako bismo čuli njihov nauk. Ali prvo nam valja
naučiti gramatiku simbola, a u našem vremenu ne znam
za bolji ključ ovoga otajstva od psihoanalize. Nĳe potre-
11
U

bno držati kako je ona posljednja rĳeč o toj temi da bi joj se

dopustilo da posluži kao sredstvo pristupa. Idući će korak
zatim biti sprezanje obilja mitova i predanja iz svih krajeva
svĳeta, te puštanje simbola da govore u svoje ime. Paralele
će smjesta postati uočljive; a iz njih će se uobličiti golem i
zadivljujuće jednoglasan iskaz temeljnih istina na kojima
počiva čovjekov život za njegova tisućljetna obitavanja na
ovome planetu.
Možda će mi se prigovoriti kako sam pri isticanju po-
dudarnosti zanemario razlike između različitih orĳental-
nih i okcidentalnih, suvremenih, starinskih i primitivnih
predaja. Isti bi se prigovor, međutim, mogao uputiti sva-
kom udžbeniku ili atlasu iz anatomĳe, gdje se fiziološke
varĳacĳe rasa zanemaruju ne bi li se prenĳelo temeljno,
općenito shvaćanje ljudskoga tĳela. Naravno da postoje
razlike između brojnih mitologĳa i religĳa čovječanstva,
ali ova je knjiga posvećena njihovim sličnostima; a kad se
jednom one shvate, postat će jasno da su razlike umno-
gome manje nego što se to u javnosti (i politici) smatra.
Nadam se da bi ovakvo komparativno pojašnjenje moglo
pridonĳeti možda ne posve zaludnoj borbi onih sila koje u
sadašnjemu svĳetu teže ka ujedinjavanju, ne u ime nekog
crkvenog ili političkog carstva, već u smislu uzajamnog
ljudskog razumĳevanja. Kao što nam govore Vede: “Istina
je jedna, mudraci je mnogim imenima nazivaju.”
Na pomoći u dugotrajnom poslu privođenja moje gra-
đe u čitljiv oblik dugujem zahvalnost g. Henryju Mortonu
Robinsonu, koji mi je itekako pomogao savjetom u poče-
tnim i završnim stadĳima rada, kao i supruzi Petera Gei-
gera, te gđi. Margaret Wing, gđi. Helen McMaster koja je
mnogo puta iščitala rukopise i dala mi neprocjenjivo vrĳe-
12
U

dne sugestĳe, i mojoj supruzi, koja je od početka do kraja

radila sa mnom, slušala, čitala i prerađivala.
J. C.
N' Y, &. &*+0.
13
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
Popis ilustracija
&. Sileni i Menade. S amfore s crnim likovima, oko +9.-9.

g. p.n.e., pronađene u grobu pokraj mjesta Gela na Si-
cilĳi. (Monumenti Antichi, pubblicati per cura della Re-
ale Accademia dei Lincei, sv. XVII, Milano &*., otisak
XXXVII.)
. Minotauromahĳa. S kratera s crvenim likovima iz Atike,
9. stoljeće p.n.e. Ovdje Tezej ubĳa Minotaura kratkim
mačem; takav je prikaz uobičajen na oslikanim vrčevi-
ma. U prisanim prikazima junak se služi golim ruka-
ma. (Collection des vases grecs de M. le Comte de Lamberg,
expliquée et publiée par Alexandre de la Borde, Pariz
&0&;., otisak XXX.)
;. Oziris u obličju bika nosi svojeg štovatelja u Podzemlje. S egi-
patskog lĳesa u British Museumu. (E. A. Wallis Budge,
Osiris and the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner,
London i G. P. Putnam’s Sons, New York &*&&., sv. I,
str. &;.)
+. Uliks i Sirene. S bĳelog lekita s višebojnim likovima iz
Atike, 9. stoljeće p.n.e., danas u Središnjemu muzeju
u Ateni. (Eugénie Sellers, “Three A<ic Lekythoi from
Eretria”, Journal of Hellenic Studies, sv. XIII, &0*., otisak
I.)
15
I
9. Noćna plovidba morem: – Josip u bunaru: Polaganje Krista u

grobnicu: Jona i kit. Stranica Biblĳe Pauperum iz petnae-
stoga stoljeća, njemačko izdanje iz &+&., koja prikazuje
starozavjetne predšasnike Isusove povĳesti. Usporedi
sa sl. 0 i &&. (Izdanje Weimar Gesellscha= der Biblio-
philen, &*>.)
>. Izida u obličju sokola dolazi Ozirisu u Podzemlje. Ovo je
trenutak začeća Horusa, koji će igrati važnu ulogu pri
očevu uskrisivanju. (Usporedi sa sl. &.) Iz niza barelje-
fa sa zidova Ozirisova hrama u Denderi, što prikazu-
ju misterĳe u slavu ovog boga, koji su se svake godine
izvodili u tom gradu. (E. A. Wallis Budge, Osiris and the
Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i G. P.
Putnam’s Sons, New York &*&&., sv. II, str. 0.)
. Izida daje kruh i vodu duši. (E. A. Wallis Budge, Osiris and
the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i
G. P. Putnam’s Sons, New York &*&&., sv. II, str. &;+.)
0. Nadvladavanje nemani: – David i Golĳat: Silazak u Limb:
Samson i lav. (Isti izvor kao i sl. 9.)
*A. Gorgona-sestra progoni Perzeja koji bježi s glavom Medu-
ze. Perzej, oboružan sabljom koju mu je podario Her-
mes, prišao je trima Gorgonama na spavanju, odrubio
glavu Meduzi, stavio je u telećak i pobjegao na krilima
čarobnih sandala. U pisanim prikazima junak uspĳeva
otići neotkriven, zahvaljujući kapi nevidljivosti; ovdje,
međutim, vidimo da ga goni jedna od dvĳu preživje-
lih Gorgona-sestara. S amfore s crvenim likovima iz 9.
stoljeća p.n.e., u zbirci münchenskog Antiquariuma.
(Adolf Furtwängler, Friedrich Hauser i Karl Reichhold,
Griechische Vasenmalerei, F. Bruckmann, München &*+.-
&*;., otisak &;+.)
16
I
*B. Perzej bježi s glavom Meduze u telećaku. Ovaj i gornji pri-

kaz nalaze se na suprotnim stranama iste amfore. Ta-
kav raspored stvara veseo i živahan dojam. (Vidi Fur-
twängler, Hauser i Reichhold, op. cit., Serie III, tekst, str.
, sl. ;*.)
&. Ozirisovo uskrsnuće. Bog ustaje iz jajeta; Izida (Sokol sa
sl. >) štiti ga krilom. Horus (sin začet u Svetom braku
sa sl. >) drži Ankh, odnosno znak života, pred očevim
licem. S bareljefa na otoku Philae. (E. A. Wallis Budge,
Osiris and the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner,
London i G. P. Putnam’s Sons, New York &*&&., sv. II,
str. 90.)
&&. Ponovna pojava junaka: – Samson s dverima Hrama: Uskr-
sli Krist: Jona. (Isti izvor kao i sl. 9.)
&. Jazonov povratak. Ovo je pogled na Jazonovu pusto-
lovinu kakav pisana predaja ne poznaje. “Slikar ove
vaze kao da se na neki čudan način prisjetio iz davni-
ne kako ubojica zmaja potječe od zmajskoga sjemena.
On se iznova rađa iz njegovih čeljusti” (Jane Harrison,
Themis, A Study of the Social Origins of Greek Religion,
Cambridge University Press, drugo izdanje &*., str.
+;9.) Zlatno runo visi s drveta. Atena, zaštitnica juna-
ka, nazoči sa svojom sovom. Valja uočiti Gorgoneum
na njezinu Aegisu (usporedi s otiskom XXII). (S vaze
u Vatikanskoj etruščanskoj zbirci. Prema fotografiji D.
Andersona, Rim.)
&;. Dĳagram stvaranja svĳeta Tuamotua: – Dolje: Kozmičko
jaje. Gore: Ljudi dolaze i oblikuju svemir. (Kenneth P. Emo-
ry, “The Tuamotuan Creation Charts by Paiore”, Journal
of the Polynesian Society, sv. +0, br. &, str. ;.)
17
I
&+. Razdvajanje neba i zemlje. Česta slika s egipatskih lĳe-

sova i papirusa. Bog Šu-Heka razdvaja Nut i Seba. (W.
Max Müller, Egyptian Mythology, The Mythology of All
Races, sv. XII, Marshall Jones Company, Boston &*&0.,
str. ++.)
&9. Khnemu oblikuje faraonova sina na grnčarskom kolu, dok
mu Thoth obilježava životni vĳek. S papirusa iz ptolemej-
skog razdoblja. (E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egy-
ptians, Methuen and Co., London &*+., sv. II, str. 9.)
&>. Nut (Nebo) porađa sunce; njegove zrake padaju na Hathor
na obzorju (Ljubav i život). Kugla pri ustima božice pred-
stavlja večernje sunce koje će ona progutati i iznova ro-
diti. (E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egyptians, Met-
huen and Co., London &*+., sv. I, str. &&.)
&. Paleolitski petroglif (Alžir). S prethistorĳskog lokaliteta
u okolici Tiouta. Životinja slična mački između lovca
i noja možda je neka vrsta pantere dresirane za lov, a
rogata životinja ostavljena s lovčevom majkom pripito-
mljena životinja na paši. (Leo Frobenius i Hugo Ober-
maier, Hádschra Máktuba, K. Wolff, München &*9., sv.
II, otisak 0.)
&0. Kralj Ten (Egipat, Prva dinastĳa, oko . g. p.n.e.) razbĳa
glavu ratnom zarobljeniku. S ploče od bjelokosti nađene
u Abydosu. “Odmah iza uznika nalazi se stĳeg svrh
kojega je lik šakala što predstavlja boga, ili Anubisa ili
Apuata, iz čega je jasno da kralj prinosi žrtvu bogu.”
(E. A. Wallis Budge, Osiris and the Egyptian Resurrection,
Philip Lee Warner, London i G. P. Putnam’s Sons, New
York &*&&., sv. I., str. &*; navod, str. .)
&*. Oziris, Sudac mrtvih. Iza boga stoje božice Izida i Ne-
=is. Pred njim je lotus, odnosno ljiljan, kao podnožje
18
I
njegovim unucima, četvorici Horusovih sinova. Ispod

(ili pokraj) njega leži jezero svete vode, božanski izvor
zemaljskoga Nila (čĳe je prtvotno vrelo na nebu). Bog
u lĳevoj ruci drži cĳep, odnosno bič, a u desnoj kukastu
palicu. Vĳenac nad njim urešen je nizom od dvadeset
osam svetih ureja, od kojih svaki drži po jedan disk. –
Iz Huneferova papirusa. (E. A. Wallis Budge, Osiris and
the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i
G. P. Putnam’s Sons, New York &*&&., sv. I, str. .)
. Guja Kheti u Podzemlju proždire Ozirisova neprĳatelja pla-
menom. Žrtvi su ruke zavezane iza leđa. Sedam bogova
predsjedava. Ovo je detalj iz prikaza područja Podze-
mlja kojim Sunčeva barka prolazi u osmome satu noći.
– Iz takozvane “Knjige stupova”. (E. A. Wallis Budge,
The Gods of the Egyptians, Methuen and Co., London
&*+., sv. I, str. &*;.)
&. Dvojnici Anĳa i njegove žene pĳu vodu u Onome svĳetu.
Iz Anĳeva papirusa. (E. A. Wallis Budge, Osiris and the
Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i G. P.
Putnam’s Sons, New York &*&&., sv. II, str. &;.)
19
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
Popis fotografija
I. Krotitelj nemani (Sumer). Intarzĳa školjkom (možda kao

ures harfi) s kraljevske grobnice u Uru, oko ;. g.
p.n.e. Lik u sredini vjerojatno je Gilgameš. (Ljubazno-
šću The University Museum, Philadelphia.)
II. Zarobljeni jednorog (Francuska). Detalj tapiserĳe “Lov na
jednoroga”, vjerojatno izrađene za Franju I. Francusko-
ga oko &9&+. n.e. (Ljubaznošću The Metropolitan Mu-
seum of Art, New York.)
III. Majka bogova (Nigerĳa). Odudua, s djetešcetom Ogu-
nom, bogom rata i željeza, na koljenu. Pas je sveta
Oguova životinja. Poslužitelj, ljudskoga rasta, svira na
bubnju. Oličeno drvo. Lagos, Nigerĳa. Pleme Egba-Yo-
ruba. (Horniman Museum, London. Fotografija iz Mic-
hael E. Sadler, Arts of West Africa, International Insti-
tute of African Languages and Cultures, Oxford Press,
Humphrey Milford, London &*;9.)
IV. Božanstvo u ratnoj odori (Bali). Gospodar Krišna u svojoj
zastrašujućoj pojavi. (Usporedi dolje, str. ;&-;+.) Vi-
šebojni drveni kip. (Fotografija iz C. M. Pleyte, Indone-
sian Art, Martinus Nĳhoff, Den Haag &*&.)
V. Sekhmet, božica (Egipat). Kip od diorita. Razdoblje Car-
stva. Karnak. (Ljubaznošću The Metropolitan Museum
of Art, New York.)
21
F
VI. Meduza (Stari Rim). Mramor, visoki reljef; iz palače

Rondanini, Rim. Datiranje nesigurno. (Iz zbirke Gly-
ptothek, München. Fotografija iz H. Brunn i F. Bruc-
kmann, Denkmäler griechischer und römischer Skulptur,
Verlagsanstalt für Kunst und Wissenscha=, München,
&000.-&*;.)
VII. Vrač (Paleolitska špiljska slikarĳa, francuski Pirineji). Naj-
ranĳi poznati portret šamana, oko &. g. p.n.e. Re-
zbarĳa u kamenu ispunjena crnom bojom, visoka 9
cm, koja dominira muralom s nizom od više stotina
izrezbarenih životinja; u špilji iz Aurignac-magdalen-
skog razdoblja zvanoj “Trois Frères”, Ariège, Francu-
ska. (Prema fotografiji otkrivača, grofa Bégouena.)
VIII. Svemirski otac, Viracocha, roni suze (Argentina). Ploča
pronađena pokraj mjesta Andalgalá u pokrajini Cata-
marca na sjeverozapadu Argentine, provizorno identi-
ficirana s predinkaškim božanstvom Viracochom. Nad
glavom se koči sunčev disk sa zrakama, ruke drže mu-
nje, iz očĳu kaplju suze. Stvorenja na ramenima možda
su Imaymana i Tacapu, dva sina i glasnika Viracoche,
u životinjskom obličju. (Fotografija iz The Proceedings
of the International Congress of Americanists, sv. XII, Pa-
riz &*.)
IX. Šiva, gospodar kozmičkog plesa (jug Indĳe). Vidi raspravu,
dolje, str. &0, bilješka +>. Bronca. &-& st. n.e. (Muzej
u Madrasu. Fotografija iz Auguste Rodin, Ananda Co-
omaraswamy, E. B. Havell, Victor Goloubeu, Sculptures
Çivaïtes de l’Inde, Ars Asiatica III, Bruxelles i Pariz: G.
van Oest et Cie., &*&.)
X. Androgini predak (Sudan). Drvena rezbarĳa iz područja
Bandiagara, Francuski Sudan. (Zbirka Laure Harden,
22
F
New York. Fotografija Walkera Evansa, ljubaznošću

The Museum of Modern Art, New York.)
XI. Bodhisa va (Kina). Kwan Yin. Oličeno drvo. Konac di-
nastĳe Sung (*>.-&*. n.e.). (Ljubaznošću The Metro-
politan Museum of Art, New York.)
XII. Bodhisa va (Tibet). Ona Bodhisa<va znana kao
Usnīshasitātapatrā, okružena Buddhama i Bodhisat-
tvama, sa stotinu sedamnaest glava koje simboliziraju
njezin utjecaj na različite sfere bitka. U lĳevoj ruci drži
Baldahin svĳeta (axis mundi), a u desnoj Kotač zakona.
Pod brojnim blagoslovljenim stopalima Bodhisa<ve
stoje ljudi u svĳetu koji su se molili za Prosvjetljenje,
dok pod stopalima trĳu “razjarenih” sila u dnu slike
leže oni koji još pate od pohote, zavisti i zabludjelosti.
Sunce i mjesec u gornjim kutovima simboliziraju čudo
braka, odnosno istovjetnosti, vječnosti i vremena, Nir-
vane i svĳeta (vidi str. &>; i dalje). Lame u sredini gore
predstavljaju ortodoksni smjer tibetskih učitelja dok-
trine koju simbolizira ovaj religĳski barjak-slika. (Lju-
baznošću The American Museum of Natural History,
New York.)
XIII. Grana besmrtnog života (Asirĳa). Krilato biće pruža
granu s mogranjima. Zidna ploča od alabastera iz pala-
če asirskoga kralja Ašur-nasir-apala II. (009.-0>. p.n.e.)
u Kalhuu (danas Nimrud). (Ljubaznošću The Metropo-
litan Museum of Art, New York.)
XIV. Bodhisa va (Kambodža). Krhotina iz ruševina Angko-
ra, &. st. n.e. Lik Buddhe koji tvori krunu glave kara-
kterističan je znak Bodhisa<ve (usporedi otiske XI i XII;
u potonjemu lik Buddhe sjedi svrh piramide od glava).
23
F
(Musée Guimet, Pariz. Fotografija iz Angkor, éditions

“Tel”, Pariz &*;9.)
XV. Povratak (Stari Rim). Mramorni reljef pronađen &00.
na zemljištu koje je prĳe pripadalo vili Ludovisi. Mo-
žda ranogrčke izrade. (Museo delle Terme, Rim. Fo-
tografija iz Antike Denkmäler, herausgegeben vom Ka-
iserlich Deutschen Archaeologischen Institut, Berlin:
Georg Reimer, sv.II, &*0.)
XVI. Kozmička božica lavica drži sunce (sjever Indĳe). Iz ruko-
pisa na jednoj stranici iz sedamnaestog ili osamnaestog
stoljeća, iz Delhĳa. (Ljubaznošću The Pierpont Morgan
Library, New York.)
XVII. Zdenac života (Flandrĳa). Središnji panel na triptihu
Jeana Bellegambea (iz Douaĳa), oko &9. Poslužiteljica
na desnoj strani, s malim galeonom na glavi, jest Nada;
recipročni ženski lik s lĳeva jest Ljubav. (Ljubaznošću
Palais des Beaux-Arts, Lille.)
XVIII. Mjesečev kralj i njegov narod (Južna Rodezĳa). Prethi-
storĳska slikarĳa na stĳeni, s farme Diana Vow, okrug
Rusapi, Južna Rodezĳa, možda vezana uz legendu o
Mwuetsĳu, Čovjeku s Mjeseca (dolje, str. ;;-;>). Veli-
ki polegnuti lik u podignutoj desnoj ruci drži rog. Nje-
zin otkrivač, Leo Frobenius, provizorno ju je datirao
na oko &9 g. p.n.e. (Ljubaznošću Frobenius-Institut,
Frankfurt-am-Main.)
XIX. Majka bogova (Meksiko). Ixciuna dok rađa božanstvo.
Kipić od poludragog kamena (skapolit, visok &* cm).
(Fotografija, prema Hamyju, ljubaznošću The Ameri-
can Museum of Natural History, New York.)
24
F
XX. Tangaroa stvara bogove i ljude (otok Rurutu). Polinezĳska

drvena rezbarĳa iz otočne skupine Tubuai (Austral) na
južnom Pacifiku. (Ljubaznošću The British Museum).
XXI. Neman kaosa i bog sunca (Asirĳa). Zidna ploča od ala-
bastera iz palače asirskoga kralja Ašur-nasir-apala II.
(009.-0>. p.n.e.) u Kalhuu (danas Nimrud). Bog je mo-
žda nacionalno božanstvo Assur u ulozi koju je pretho-
dno igrao babilonski Marduk (vidi str. 09-0), a još
ranĳe Enlil, sumerski bog oluje. (Fotografija gravure iz
Austen Henry Layard, Monuments of Nineveh, Second
Series, London: J. Murray, &09;. Izvorni kamen, danas
u British Museumu, tako je oštećen da se obličja jedva
mogu razaznati na fotografiji. Stil je isti kao i onaj s oti-
ska XIII.)
XXII. Mladi bog kukuruza (Honduras). Krhotina vapnenca
iz Copana, drevnoga grada Maja. (Ljubaznošću The
American Museum of Natural History, New York.)
XXIII. Mjesečeva kočĳa (Kambodža). Reljef iz Angkor Vata,
&. st. n.e. (Fotografija iz Angkor, éditions “Tel”, Pariz
&*;9.)
XXIV. Jesen (Aljaska). Eskimska plesna maska. Oličeno
drvo. Iz okruga rĳeke Kuskokwim na jugozapadu
Aljaske. (Ljubaznošću The American Indian Heye Fo-
undation, New York.)
25
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
Junak s tisuæu lica
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
P
Monomit
. M
Slušali mi svisoka i s osmĳehom na licu snolike vra-

džbine nekog šamana podlivenih očĳu iz Konga, ili čita-
li s profinjenim ushitom tanane prĳevode soneta mistika
Lao-tsea; tu se i tamo se uspĳevali probiti kroz tvrdu lju-
šturu neke Akvinčeve rasprave, ili nenadano proniknuti
u blistavi smisao neke začudne eksimske bajke – uvĳek
ćemo pronaći jednu te istu priču, stalno novih oblika, no
zadivljujuće postojanu, a uz nju i prkosno upornu slutnju
da se tu može doživjeti više no što ćemo ikada moći osvi-
jestiti ili iskazati.
Diljem nastanjena svĳeta, u svim razdobljima i okolno-
stima, cvali su ljudski mitovi; postali su živa nadahnuća
svega ostaloga što je moglo poteći iz djelatnosti ljudskoga
tĳela i uma. Ne bi bilo pretjerano reći da je mit tajni otvor
kroz koji neiscrpne energĳe kozmosa istječu u ljudsku kul-
turnu pojavnost. Religĳe, filozofije, umjetnosti, društvena
uređenja primitivnog i povĳesnog čovjeka, ključna otkrića
u znanosti i tehnologĳi, pa i sami snovi što pršte kroz spa-
vanje – sve to navire iz onog temeljnog, čarobnog prstena
mita.
29
P
Čudo leži u tome što karakteristična moć diranja i na-

dahnuća dubokih stvaralačkih centara počiva u najmanjoj
bajci za mališane – kao što se okus oceana krĳe u kapljici
vode, ili cĳelo otajstvo života u jajašcu buhe. Jer, simbo-
li mitologĳe nisu proizvoljni; ne može ih se prisiljavati,
izmišljati, ili trajno potiskivati. Oni su spontani proizvodi
psihe, a svaki od njih u sebi nosi, i to neoštećenu, začetnu
snagu svojega izvora.
U čemu je tajna bezvremenskog viđenja? Iz koje dubi-
ne uma ono potječe? Zašto je mitologĳa svugdje ista, po-
dno raznolikih kostima koje nosi? I čemu nas ona uči?
Mnoge znanosti danas pridonose analizi ove zagone-
tke. Arheolozi istražuju ruševine Iraka, Honana, Krete i
Yucatana. Etnolozi postavljaju pitanja Ostjacima s rĳeke
Ob i Boobiejima s otoka Fernando Po. Nedavno nam je
nov naraštaj orĳentalista razotkrio svete zapise Istoka,
kao i predhebrejske izvore vlastitog nam Svetog pisma. A
pritom je druga vojska znanstvenika nastavila s istraživa-
njima započetim u prošlome stoljeću na polju psihologĳe
naroda, u nastojanju da pronađe psihološke temelje jezika,
mita, religĳe, razvoja umjetnosti i moralnih kodeksa.
Najznačajnĳa su otkrića, ipak, potekla iz mentalne kli-
nike. Odvažna i istinski epohalna djela psihoanalitičara
imaju nezamjenjivu važnost pri izučavanju mitologĳe; jer,
ma što se mislilo o njihovim podrobnim i katkad protu-
rječnim tumačenjima konkretnih slučajeva i poremećaja,
Freud, Jung i njihovi sljedbenici neporecivo su dokazali
da logika, junaci i djela iz mita opstaju i u suvremenosti. U
nedostatku djelotvorne opće mitologĳe, svatko od nas ima
svoj intimni, neosvĳešteni, nerazvĳeni, no potajice moćni
panteon snova. Najnovĳe Edipovo utjelovljenje i nepreki-
30
M
nuta romanca Ljepotice i Zvĳeri stoje koliko danas na kri-

žanju Četrdeset druge ulice i Pete avenĳe, i čekaju da se
upali zeleno svjetlo.
“Sanjao sam,” napisao je jedan mladi Amerikanac ko-
lumnistu čĳe tekstove prenose mnogi listovi u zemlji, “da
popravljam šindru na našem krovu. Odjednom sam čuo
kako me odozdo, sa zemlje, doziva otac. Naglo sam se
okrenuo da ga bolje čujem, i pritom mi je iz ruke ispao če-
kić, skliznuo niz kosi krov i nestao preko ruba. Začuo sam
tup udarac kao da se to ruši ljudsko tĳelo.
Strahovito preplašen, sišao sam ljestvama na zemlju.
Zatekao sam oca kako mrtav leži na tlu, krvave glave. Pre-
puklo mi je srce i stao sam ridati, zazivajući pritom majku.
Ona je izašla iz kuće i zagrlila me. ‘Pusti to, sine, bio je to
puki nesretan slučaj’, rekla je. ‘Znam da ćeš se brinuti za
mene, makar njega nema.’ Kad me počela ljubiti, probu-
dio sam se.
Najstarĳe sam dĳete u našoj obitelji i dvadeset tri su mi
godine. Već godinu dana rastavljen sam od supruge; ne-
kako nam nĳe išao zajednički život. Oba roditelja volim iz
dna duše i nikad nisam dolazio u sukobe s ocem, osim što
on uporno traži da se vratim svojoj supruzi, a ja s njom ne
mogu biti sretan. I nikada ni neću.”
Ovaj neuspjeli suprug otkriva, s doista prekrasnom ne-
vinošću, da se, umjesto da duhovne energĳe usmjeri pre-
ma ljubavi i poteškoćama svoga braka, odmarao u tajnim
zakucima mašte uz sad već apsurdno anakronu dramsku
situacĳu svoje prve i jedine čuvstvene privrženosti, one iz
tragikomičnog trokuta djetinjstva – gdje se sin bori pro-
tiv oca za ljubav majke. Izgleda da najtrajnĳe sklonosti
ljudske psihe potječu iz činjenice da nâs majka doji dulje
31
P
od svih ostalih životinja. Ljudska se bića rađaju prerano;

nedovršena su, još nespremna za suočavanje sa svĳetom.
Uslĳed toga, čitavu im obranu od univerzuma prožetog
opasnostima tvori majka, pod čĳom se zaštitom produža-
va vrĳeme boravka u maternici.; Stoga ovisno dĳete i nje-
gova majka tvore još mjesecima nakon katastrofe rođenja
dvojnu jedinku, ne samo fizički, već i psihički.+ Svako dulje
izbivanje od roditelja u djetešcetu stvara napetost i agre-
sivne porive koji odatle proistječu; agresivne se reakcĳe
pobuđuju i kad je majka prisiljena sputati dĳete. Tako je
prvi predmet djetetove odbojnosti istovjetan s prvim pre-
dmetom njegove ljubavi, a prvi mu je ideal (koji se potom
zadržava kao nesvjesni temelj svih prikaza blaženstva,
istine, ljepote i savršenstva) dvojno jedinstvo Bogorodice
i Djeteta.9
Nesretni otac prvi, uplivom drugačĳeg poretka stvar-
nosti, radikalno remeti blaženstvo tog zemaljskog obna-
vljanja izvrsnosti stanja u maternici; on se, stoga, prven-
stveno doživljava kao neprĳatelj. Na njega se prenosi
agresivni naboj prvotno vezan uz “lošu”, odnosno odsu-
tnu majku, dok žudnju vezanu uz “dobru”, odnosno prisu-
tnu majku, hraniteljicu i zaštitnicu, zadržava (obično) ona
sama. Ova sudbonosna razdioba poriva smrti (thanatos:
destrudo) i ljubavi (eros: libido) udara temelje danas slavno-
me Edipovom kompleksu, koji je Sigmund Freud istaknuo
prĳe pedesetak godina kao veliki razlog zbog kojeg se u
zreloj životnoj dobi ne uspĳevamo ponašati kao razumna
bića. Kako to kaže dr. Freud: “Kralj Edip, koji je ubio svog
oca Laja i oženio svoju majku Jokastu, samo je ispunjenje
želje iz našeg djetinjstva. No sretnĳi smo od njega, ako ni-
smo postali psihoneurotičari, jer smo svoje seksualne osje-
32
M
ćaje uspjeli odvojiti od naših majki i zaboravili smo ljubo-

moru na svoje očeve.”> Ili, kako on to na drugom mjestu
piše: “Svaki patološki poremećaj spolnoga života s pra-
vom valja smatrati inhibicĳom u razvoju.”
Jer mnogi smrtnik veće u snu spavaše

Sa svojom majkom. Al’ tko za to ne mari
Baš ništa, najlakše on snosi život taj.
Nesretni udes supruge onoga muža čĳi su osjećaji,

umjesto da sazrĳu, ostali neraskidivo povezani s roman-
com iz kolĳevke može se procĳeniti iz još jednog, prividno
besmislenog suvremenog sna; a tu polako stječemo dojam
da doista ulazimo u predjele davnašnjega mita, ali uz za-
nimljiv obrat.
“Sanjala sam,” piše jedna napaćena žena, “da me stal-
no slĳedio veliki bĳeli konj, kamo god da bih pošla. Bojala
sam ga se i tjerala ga od sebe. Osvrnula sam se da vidim
prati li me još, a on kao da se pretvorio u muškarca. Rekla
sam mu da ode u brĳačnicu i ošiša si grivu, i poslušao me.
Kad je izašao, izgledao je sasvim kao čovjek, osim što je
imao kopita i lice konja, i slĳedio me kamo god bih pošla.
Približio mi se, a ja sam se probudila.
Udana sam tridesetpetogodišnjakinja s dvoje djece. U
braku sam već četrnaest godina, i sigurna sam da me muž
ne vara.”*
Nesvjesno odašilje svakojaka snoviđenja, čudna bića,
baukove i opsjene u um – bilo to u snu, na javi ili u lu-
dilu; jer ljudsko se kraljevstvo, podno razmjerno uredne
majušne nastambe koju nazivamo svĳešću, spušta u ne-
slućene Aladinove špilje. Ondje se ne krĳu tek dragulji,
33
P
već i opasni džini: neželjene ili odbojne psihološke moći

koje se nismo sjetili ili pak usudili uklopiti u svoje živote.
A one mogu ostati neslućene, ili pak neka slučajna rĳeč,
miris krajobraza, okus šalice čaja ili ulovljen pogled neči-
jega oka mogu dotaknuti čaroban izvor, a zatim se opasne
poruke počnu javljati u mozgu. One su opasne, jer prĳete
tkivu sigurnosti u koje smo utkali sebe i svoju obitelj. Ali u
isti mah su i vraški zamamne, jer nose ključeve koji otva-
raju cĳelo prostranstvo pustolovine otkrivanja nas samih,
koju priželjkujemo i koje se plašimo. Razaranje svĳeta koji
smo sazdali i u kojemu živimo, kao i nas unutar njega; ali
potom i čudesna obnova života koji je odvažnĳi, čistĳi,
prostranĳi i cjelovitĳe ljudski – to je mamac, to je obećanje
i strava tih nelagodnih noćnih posjetitelja iz mitološke kra-
ljevine koju nosimo u sebi.
S 1
34
M
Psihoanaliza, ta suvremena znanost tumačenja snova,

naučila nas je mariti za te netvarne prizore. K tome je pro-
našla način da ih se pusti da obave svoj posao. Opasnim
krizama osobnog razvoja dopušta se da se odvĳu pod
skrbničkim okom iskusnoga upućenika u predaju i jezik
snova, koji tada preuzima ulogu i lik drevnoga mistagoga,
odnosno vodiča duša, šamana-inicĳatora iz primitivnih
šumskih svetišta kušnji i inicĳacĳa. Lĳečnik je suvreme-
ni majstor mitološke kraljevine, znalac svih tajnih puteva
i čini. On igra navlas istu ulogu kao onaj Mudri Starac iz
mitova i bajki koji rĳečima pomaže junaku da prođe isku-
šenja i strahove ove čudne pustolovine. On će se pojaviti
da pokaže gdje leži sjajni čarobni mač koji će ubiti zmajski
strah, da kaže za nevjestu što čeka i za dvorac sa svakovr-
snim blagom, da stavi melem na gotovo smrtonosne rane i
naposljetku otjera pobjednika natrag u svĳet svakodnevi-
ce, da slĳedi veliku pustolovinu u začaranu noć.
Kad se sada, s ovim prizorom u svĳesti, vratimo ra-
zmatranju brojnih čudnovatih obreda primitivnih pleme-
na i velikih civilizacĳa iz davnine za koje smo čuli, postaje
nam jasno kako je njihova svrha i stvarna posljedica bilo
sprovođenje ljudi preko tih teških pragova preobrazbe što
traže promjenu obrazaca, ne samo u svjesnom, već i u nes-
vjesnom životu. Takozvani obredi prolaza, koji imaju tako
istaknuto mjesto u životu primitivna društva (ceremonĳe
rođenja, imenovanja, puberteta, braka, sahrane itd.), odli-
kuju se formalnim i često vrlo strogim podvrgavanjima
izdvajanju, čime se um radikalno odsĳeca od stavova, pri-
vrženosti i životnih obrazaca pozornice koja se napušta.&
Zatim slĳedi međurazdoblje mahom dulje povučenosti,
kada se izvode obredi kojima je cilj uputiti pustolova ži-
35
P
vota u oblike i prikladne osjećaje njegova novog posjeda,

tako da, kad napokon dozri vrĳeme da se vrati u svako-
dnevni svĳet, inicĳant može biti doslovce preporođen.&&
Najčudesnĳa je činjenica da se velik broj obrednih ku-
šnji i prizora podudara s onima koji se automatski javljaju
u snu čim psihoanalizirani pacĳent počne napuštati svo-
je infantilne fiksacĳe i napredovati ka budućnosti. Među
australskim Aboridžinima, primjerice, jedna od ključnih
osobina inicĳacĳske tegobe (kada se dječak u pubertetu
odvaja od majke i uvodi u društvo i tajnu predaju muška-
raca) jest obred obrezivanja. “Kad mali dječak iz plemena
Murngin treba biti obrezan, oci i starci kažu mu: ‘Veleotac
Zmĳa osjeća miris tvoje kožice; on je zaziva.’ Dječaci vjeru-
ju da je to doslovce istina, tako da se strahovito prepadnu.
Obično potraže utočište kod svoje majke, majčine majke ili
neke druge mile im rođakinje, jer znaju da su se muškarci
organizirali kako bi ih dopremili na muško tlo gdje urla
velebna zmĳa. Žene ceremonĳalno nariču nad dječacima;
time brane velikoj zmĳi da ih proždre.”& – Pogledajmo
sada ekvivalent iz nesvjesnoga. “Jedan je moj pacĳent,”
piše dr. C. G. Jung, “sanjao da je iz špilje iskočila zmĳa i
ugrizla ga u području genitalĳa. Taj se san zbio u trenutku
kad je pacĳent bio uvjeren u istinitost analize, te se počeo
oslobađati od stega majčinskog kompleksa.”&;
Oduvĳek je glavna uloga mitologĳe i obreda bila pru-
žanje simbola što nose ljudski duh prema naprĳed i opiru
se onim drugim, stalnim ljudskim fantazĳama koje ga teže
sputati i zadržati. Zapravo, lako je moguće da je vrlo veli-
ka učestalost neurotičnosti među nama posljedica erozĳe
takve djelotvorne duhovne pomoći u sadašnjici. Ostajemo
fiksirani na prizore iz ranog djetinjstva kojih se nismo ri-
36
M
ješili, tako da nismo skloni zakoračiti na nužni put prema

zrelosti. U Sjedinjenim Državama postoji čak patos obrnu-
tog naglaska: cilj nĳe ostarjeti, već zadržati mladost; nĳe sa-
zrĳeti i osamostaliti se od Majke, već se grčevito nje držati.
I tako, dok supruzi prinose žrtve na oltaru dječaštva stje-
canjem zanimanja pravnika, trgovaca ili organizatora, koja
su roditelji tražili od njih, njihove supruge, čak i nakon če-
trnaest godina braka i dvoje krasne djece koju su stvorili i
odgojili, još uvĳek tragaju za ljubavlju – koja im može doći
samo od centaura, silena, satira i inih razbludnih inkubusa
iz Panove svite, kao u drugome navedenom snu, ili kao u
našim popularnim, vanilĳom urešenim hramovima vene-
rične božice, pod šminkom najnovĳih junaka velikog ekra-
na. Psihoanalitičar mora doći nakon svega toga i iznova
pribjeći prokušanoj mudrosti starĳih, napredno nastroje-
nih učenja iscjeliteljskih plesača s maskama i plemenskih
šamana-obrezivača; a tada otkrivamo, kao u snu o ugrizu
zmĳe, da se bezvremenska simbolika inicĳacĳe spontano
stvara u samome pacĳentu u trenutku otpuštanja. Izgle-
da da u tim inicĳacĳskim prizorima ima nečega što psihi
treba do te mjere da se oni, kad ne bivaju dobiveni izvana,
putem mita i obreda, moraju nanovo objaviti iznutra, pu-
tem sna – kako nam energĳe ne bi ostale zaključane u ba-
nalnoj, odavno zastarjeloj igraonici na dnu mora.
Sigmund Freud u svojim djelima ističe prolaze i po-
teškoće prve polovice ljudskog ciklusa života – one iz
djetinjstva i adolescencĳe, kad nam se sunce uspinje ka
zenitu. C. G. Jung, pak, naglašava krize iz drugoga dĳela –
kada, kako bi napredovala, blistava kugla mora pristati da
zapadne i konačno iščezne u noćnoj maternici groba. Nor-
malni simboli naših želja i strahova preinačuju se, u ovom
37
P
poslĳepodnevu životopisa, u svoje suprotnosti; jer tada

izazov više nĳe život, već smrt. Tada nĳe teško napustiti
maternicu, već falus – osim ako, dakako, umor od života
već nĳe prožeo srce, jer tada će smrt zazivati s obećanjem
onog blaženstva koje je prethodno bilo mamac ljubavi. Za-
tvaramo puni krug, od grobnice maternice do maternice
grobnice: nejasan, zagonetan izlet u svĳet krute tvari koji
se s nas uskoro otapa poput tvarnosti sna. A kad se prisje-
timo onoga što je obećavalo da će postati naša vlastita, je-
dinstvena, nepredvidljiva i opasna pustolovina, na koncu
nalazimo jedino takav niz ustaljenih preobražaja kakve su
muškarci i žene prolazili u svakome kutku svĳeta, u svim
upamćenim stoljećima i pod svakom osebujnom krinkom
civilizacĳe.
Pripovĳeda se, primjerice, o velikome Minosu, kralju
otočkoga carstva Krete u razdoblju njezine trgovačke na-
dmoći: on je uposlio proslavljenog umjetnika-graditelja
Dedala da mu izumi i sagradi labirint, gdje će se sakriti
nešto čega se palača stidjela i plašila u isti mah. Jer u njoj
se krila neman – čedo kraljice Pasifaje. Kralj Minos, kazuje
priča, bio je zauzet važnim ratovima za zaštitu trgovinskih
putova; Pasifaju je dotle pak zaveo veličanstveni, snježno-
bĳeli bik, rođen iz mora. Nĳe to bilo ništa gore, ruku na
srce, od onoga što je dopustila Minosova majka: jer, Mi-
nosa je rodila Europa, a dobro se zna da je nju do Krete
prenio bik. Taj bik bio je bog Zeus, a časni sin toga svetog
sjedinjavanja bio je sâm Minos – kojega se sada posvuda
poštovalo i rado služilo. Kako je onda Pasifaja mogla znati
da će plod njezine nevjere biti neman: taj sinčić ljudskoga
tĳela, ali s glavom i repom bika?
38
M
Društvo je snažno optužilo kraljicu; ali kralj je bio ite-

kako svjestan svoga udjela u krivnji. Dotičnog je bika bio
poslao bog Posejdon, još davno, dok se Minos nadmetao
s braćom za prĳestolje. Minos je tad ustvrdio da mu pri-
jestolje pripada božanskim pravom, te se pomolio ovome
bogu, zatraživši da mu iz mora pošalje bika kao zname-
nje; a molitvu je zapečatio zavjetom da će životinju smje-
sta žrtvovati kao prinos i simbol svoje pokornosti. Bik se i
pojavio, a Minos je zauzeo prĳestolje; ali kad je vidio kako
je veličanstveno to govedo koje mu je poslano, i kad je po-
mislio kolike bi prednosti imao kad bi posjedovao takvo
rasplodno grlo, odlučio je pokušati podastrĳeti trgovački
nadomjestak – u nadi da bogu to neće biti naročito bitno.
Žrtvovao je na Posejdonovu oltaru najljepšega bĳelog bika
u svome vlasništvu, a onoga drugog je pridodao svome
krdu.
Kretsko je carstvo steklo veliko blagostanje pod pro-
mišljenom vladavinom ovog slavnog zakonodavca i pri-
mjera javne kreposti. Glavni grad Knosos postao je rasko-
šno, otmjeno središte vodeće trgovačke sile civiliziranoga
svĳeta. Kretske su flote plovile do svakog otoka i luke na
Sredozemlju; kretska se roba cĳenila u Babilonu i Egiptu.
Odvažne su brodice čak izbile kroz Heraklove dveri na
otvoreni ocean, te uz obalu otplovile na sjever po irsko
zlato i cornwallski kositar,&+ kao i na jug, oko senegalske
izbočine, do udaljene zemlje Yoruba i dalekih tržnica bje-
lokosti, zlata i roblja.&9
Ali, kod kuće, Posejdon je kraljici udahnuo nesavladi-
vu strast prema onome biku. I ona je nagovorila suprugo-
va umjetnika-graditelja, jedinstvenoga Dedala, da joj izra-
di drveno obličje krave, kojim će nasamariti bika – i zatim
39
P
je željno ušla u nj; a bik se nasamario. Iznĳela je na svĳet

svoju neman koja je, s vremenom, postala opasnost. I tako
je Dedal iznova pozvan da, ovaj put za kraljeve potrebe,
sazda golem labirintski zabran sa slĳepim hodnicima, u
kojemu će se taj stvor sakriti. Izum je bio tako umješno prĳe-
tvoran da je i Dedal glavom, po završetku rada, jedva našao
put do izlaza. Unutra su smjestili Minotaura: hranili su ga,
potom, skupinama živih mladića i djevojaka, dovođenima
kao danak iz podjarmljenih zemalja pod vlašću Krete.&>
Tako je, prema legendi iz starine, glavna krivnja bila ne
na kraljici, već na kralju; a on nju nĳe baš mogao kriviti,
jer je znao što je sâm učinio. Pretvorio je javni događaj u
osobnu korist, dok je cĳeli smisao njegova kraljevskog na-
mještenja bio u tome da više nĳe puka privatna osoba. Po-
vratak bika trebao je biti simbol njegova posve nesebična
pokoravanja dužnostima svoje uloge. Zadržavanje bika
predstavljalo je, s druge strane, težnju ka egocentričnu ve-
ličanju sebe. I tako je kralj “po milosti Božjoj” postao opa-
sni tiranin Svedržac – za svoj račun. Baš kao što su nekoć
tradicionalni obredi prolaza osobu poučavali da umre za
prošlost i iznova se rodi za budućnost, tako su njega one
velike ceremonĳe namještenja lišile privatne ličnosti i za-
grnule ga plaštom poziva. Takav je to bio ideal, bilo da je
čovjek bio obrtnik ili kralj. Svetogrdnim činom odbĳanja
obreda, pak, osoba je sebe odsjekla kao jedinku koja stoji
po strani od šire cjeline čitavoga društva; tako je Jedno bilo
razlomljeno u mnoge, koji su zatim međusobno stupili u
borbu – svaki za svoj račun – i kojima se moglo vladati
samo silom.
Lik tiranina-nemani znan je u mitologĳama, predaja-
ma, legendama i čak noćnim morama svĳeta; a osobine su
40
M
mu svugdje u glavnim crtama iste. On za sebe zgrće opće

dobro. On je neman željna pohlepnih prava “mene i mo-
jega”. Pustošenje koje on donosi opisuje se u mitologĳi i
bajci kao sveopće u dosegu njegove vlasti. To ne mora biti
više od kućanstva, vlastite mu izmučene psihe, ili života
koje zatire dodirom svojega prĳateljstva i pomoći; a može
se odnositi i na cĳeli opseg njegove civilizacĳe. Napuhani
tiraninov ego prokletstvo je za njega i njegov svĳet – ma
kako mu bogaćenje naizgled uspĳevalo. Prestravljen sa-
mim sobom, progonjen strahom, pripravan da se u sva-
kom trenu suoči s očekivanim nasiljem svojega okoliša i
odupre mu se, što su sve u prvom redu odrazi neobuzdi-
vih poriva ka stjecanju unutar njega samog, ovaj div sa-
mostečene neovisnosti nosi glas propasti svĳetu, sve i ako
sebi možda govori da su mu nakane čovjekoljubne. Gdje
god mu ruka pala, odjeknut će vapaj (ako već ne s krovo-
va, onda – s većim jadom – iz svakoga srca): vapaj za juna-
kom-otkupiteljem, nositeljem sjajne oštrice, koji će udar-
cem, koji će dodirom, koji će samim svojim postojanjem
osloboditi zemlju.
Ovdje se ni stati ni leći ni sjesti ne može

U planini čak ni tišine nema
Tek suh jalov grom bez kiše
U planini čak ni samoće nema
Tek se rumena mrka lica cere i keze
S ulaza u skorene kuće&
Junak je čovjek koji je samostalno postigao pokornost.

Ali pokornost čemu? Upravo je to ona zagonetka koju si
danas moramo postaviti, a njezino rješenje je posvuda
41
P
ključna krepost i povĳesno djelo koje je junak ostvario.

Kao što profesor Arnold J. Toynbee pokazuje u svojoj šest
svezaka dugoj studĳi zakonitosti uspona i raspada civili-
zacĳa,&0 raskol u duši, raskol u tĳelu društva, neće se razri-
ješiti ni nekim programom povratka u dobre stare dane
(arhaizmom), ni programima koji jamče ostvarivanje ide-
alne projekcĳe budućnosti (futurizmom), pa čak ni najre-
alističnĳim, marljivim radom na ponovnom sklapanju sa-
stavnica koje propadaju. Samo rođenje može pokoriti smrt
– rođenje, i to ne opet onoga starog, već nečeg novog. Unu-
tar duše, unutar tĳela društva, mora postojati – kanimo li
doživjeti dugo preživljavanje – neprestano “ponavljanje
rođenja” (palingenesia) kako bi se poništila stalna ponavlja-
nja smrti. Jer, upravo se kroz naše pobjede, ukoliko se ne
obnavljamo, ostvaruje djelo Nemeze: kob se pili iz ljuske
same naše kreposti. Mir je tada klopka; rat je klopka; mĳe-
na je klopka; stalnost je klopka. Kad nam kucne čas za po-
bjedu smrti, smrt se nadvĳe; mi tu ne možemo ništa, osim
dati da nas se razapne – i uskrsnuti; dati da nas se posve
raskomada i zatim se iznova roditi.
Tezej, junak koji je ubio Minotaura, ušao je u Kretu
izvana kao simbol i ruka nastupajuće grčke civilizacĳe. To
je bilo ono novo i živo. Ali također je moguće da se načelo
obnove potraži i pronađe unutar zidina samoga tiranino-
va carstva. Profesor Toynbee služi se pojmovima “odvaja-
nje” i “transfiguracĳa” pri opisivanju krize kojom se dose-
že ona viša duhovna dimenzĳa koja će omogućiti pono-
vno pokretanje stvaralačkog djela. Prvi korak, odvajanje,
odnosno povlačenje, sastoji se iz radikalnog prĳenosa
naglaska s izvanjskoga na unutarnji svĳet, s makrokozma
na mikrokozam, iz udaljavanja od beznađa puste zemlje
42
M
prema spokoju vječnoga predjela u čovjekovoj nutrini.

Ali ovaj predio, kao što znamo iz psihoanalize, upravo je
ono djetinje nesvjesno. U taj predio ulazimo u snu. Nosi-
mo ga u sebi za svagda. Sva su čudovišta i tajni pomagači
iz naše kolĳevke ondje, sva čarolĳa djetinjstva. I što je još
važnĳe, ondje su svi životni potencĳali koje nikad nismo
uspjeli ostvariti kao odrasle osobe, oni drugi dĳelovi nas
samih; jer takvo zlatno sjeme ne umire. Kad bi se samo dio
te izgubljene cjeline mogao izvući na svjetlost dana, do-
živjeli bismo čudesno proširenje svojih moći, intenzivno
obnavljanje života. Postali bismo kolosi. Štoviše, kad bi-
smo mogli izvući nešto što nismo zaboravili samo mi, već i
cĳeli naraštaj čitave naše civilizacĳe, postali bismo uistinu
donositelji blagodati, kulturni junaci naših dana – osobe
ne samo od lokalnog, već i od svjetskog povĳesnog zna-
čaja. Rječju: prvi je zadatak junaka povući se sa svjetske
pozornice sekundarnih posljedica u one kauzalne zone
psihe gdje borave stvarne poteškoće, te ondje razjasniti te
poteškoće, dokrajčiti ih u vlastitome slučaju (tj. stupiti u
borbu s demonima iz kolĳevke u svojoj lokalnoj kulturi)
i probiti se do neizobličenog, izravnog iskustva i upĳanja
onoga što je C. G. Jung nazvao “arhetipskim prizorima”.&*
Ovaj proces u hinduskoj i budističkoj filozofiji poznat je
kao viveka, “lučenje”.
Ti arhetipovi koje valja otkriti i upiti upravo su oni koji,
otkako se pišu godišnjaci ljudske kulture, daju nadahnuće
temeljnim prizorima iz rituala, mitologĳe i vizĳa. Te “Vje-
čne iz snova” ne valja brkati s osobno preinačenim sim-
boličkim figurama koje se javljaju u morama i bunilu poje-
dinca koji je još uvĳek u mukama. San je osobni oblik mita,
mit je san iz kojega je uklonjeno ono osobno; i mit i san
43
P
simboliziraju na isti općeniti način dinamiku psihe. Ali,

u snu su ta obličja očuđena osebujnim nevoljama sanjača,
dok se u mitu prikazuju problemi i rješenja s izravnom va-
ljanošću za cĳelo čovječanstvo.
Junak je, stoga, ona osoba koja se uspjela probiti kroz
osobna i lokalna ograničenja do općevaljanih, normalno
ljudskih oblika. Vizĳe, ideje i nadahnuća nekog takvog do-
laze neokaljana iz prvotnih vrela ljudskoga života i misli.
Zbog toga su ona rječita i nisu vezana za sadašnje društvo
i psihu u raspadu, već za neuklonjivi izvor kroz koji se
društvo preporađa. Junak je umro kao čovjek svog vre-
mena; ali kao vječni čovjek – usavršen, nespecifičan, uni-
verzalan čovjek – iznova se rodio. Njegov je drugi svečani
zadatak i djelo (kako to kaže Toynbee, a na što ukazuju sve
mitologĳe čovječanstva) vratiti se potom nama, preobra-
žen, i prenĳeti stečeni nauk o preporođenu životu.&
“Hodala sam sama gornjim dĳelom velikoga grada,
sirotinjskim, blatnim ulicama duž kojih su se kočile tvr-
de kućice”, iznosi jedna suvremena žena svoj san. “Ni-
sam znala gdje se nalazim, ali bilo mi je drago istraživati.
Odlučila sam se za jednu ulicu, grozno blatnu, koja je po
svoj prilici vodila preko jarka za odvod. Išla sam njome
između redova straćara, te izbila na rječicu što je prolazi-
la između mene i povišenog, čvrstog tla gdje se nalazila
asfaltirana ulica. To je bila lĳepa, savršeno bistra rĳeka, a
tekla je preko trave. Vidjela sam kako se vlati lelujaju pod
vodom. Nisam imala načina da je prĳeđem, pa sam otišla
do jedne kućice i zatražila čamac. Tamo je bio čovjek koji
mi je rekao da će mi drage volje pomoći da prĳeđem. Do-
nio je drvenu kutĳicu i stavio je na obalu rĳeke, a ja sam
smjesta opazila da ću s te kutĳice lako preskočiti rĳeku.
44
M
Znala sam da je opasnost posve prestala i poželjela sam

bogato nagraditi tog čovjeka.
Kad se prisjećam toga sna, imam izrazit dojam da uo-
pće nisam morala otići onamo gdje sam dospjela, već sam
se mogla odlučiti za ugodnu šetnju asfaltiranim ulicama.
Otišla sam u onu trošnu, blatnu četvrt jer mi se više mili-
la pustolovina, a kad sam jednom otpočela, morala sam
je nastaviti… Kad se sjetim kako sam uporno nastavljala
ravno dalje u snu, čini mi se kao da sam zacĳelo znala da
predamnom leži nešto lĳepo, poput one krasne, travnate
rĳeke i sigurne, povišene, asfaltirane ulice iza nje. Kad ra-
zmislim na taj način, ovo mi se čini poput čvrste odlučno-
sti da se rodim – ili, točnĳe, iznova rodim – u nekom duho-
vnom smislu. Možda neki od nas moraju proći mračnim i
izopačenim putovima prĳe nego što će pronaći rĳeku mira
ili povišeni put do odredišta duše.”
Ova sanjačica cĳenjena je operna umjetnica koja je, po-
put svih onih koji se nisu odlučili zaputiti sigurno obilje-
ženim masovnim cestama svoga vremena, već pustolovi-
nom posebnoga, jedva čujnog zova što pronalazi one čĳe
uši osluškuju unutra, a ne samo vani, morala putovanje
proći sama, poteškoćama kakve većina ne zatiče, “siro-
tinjskim, blatnim ulicama”; upoznala je mračnu noć duše,
Danteovu “mračnu šumu na pola našeg životnoga puta”,
kao i jade paklenih jama:
Kroz nas se ide u grad svĳu muka,

kroz nas se ide gdje se vječno plače,
kroz nas se ide do propala puka.;
45
P
Vrĳedi uočiti da se u ovome snu do pojedinosti pona-

vlja osnovni obris sveopće mitološke formule za pusto-
lovinu junaka. Na stranicama koje slĳede pronaći ćemo
ove duboko značajne motive pogibelji, prepreka i sretnih
usputnih događaja preoblikovane na stotinu načina. Pri-
jelaz prvo preko jarka za odvod,+ a zatim preko savrše-
no bistre rĳeke što teče preko trave,9 pojava dragovoljnog
pomagača u odsudnom trenutku,> te povišeno, čvrsto tlo
iza krajnje vode (Zemaljski raj, Zemlja iza Jordana): ovo
su teme iz čudesne pjesme o visokoj pustolovini duše, što
se navĳek iznova pjeva. A svatko tko se usudio poslušati
i poći za tajnim zovom upoznao je pogibelji opasnog, sa-
motnog prolaza:
Naoštren rub britve, prĳeći ga je teško,

Tegoban to je put – pjesnici tvrde!0
Pri prelaženju vode pomoć sanjačici pruža poklonjena

drvena kutĳica, koja u ovome snu zauzima mjesto uobiča-
jenĳe skele ili mosta. To je simbol njezina posebna dara i
kreposti koji ju prenose preko voda svĳeta. Sanjačica nam
ne navodi prikaz vlastitih asocĳacĳa, te ne znamo kakve bi
se to osebujne sadržine otkrile u kutĳici; ali svakako je rĳeč
o inačici Pandorine kutĳe – onoga nebeskog dara bogova
ljepotici, punog sjemenja svih nevolja i blagoslova postoja-
nja, ali ujedno i obdarenog nadom, krepošću što nas odr-
žava. Uz njenu pomoć sanjačica prelazi na suprotnu oba-
lu. A sličnim će čudom prĳeći svatko čĳe je djelo tegobna,
opasna zadaća otkrivanja i razvoja sebe, koju valja prenĳe-
ti preko oceana života.
46
M
Velika većina muškaraca i žena izabire manje pusto-

lovan put razmjerno neosvĳeštene građanske i plemen-
ske rutine. Ali, i ti tragači bivaju spašeni – blagodatima
naslĳeđenih simboličkih potporanja u društvu, obredima
prolaza i milosnim sakramentima koje su u davnini čovje-
čanstvu dali iskupitelji, i koji se prenose tisućljetnim poko-
ljenjima. Tek se oni koji ne poznaju ni unutarnji poziv ni
izvanjsku doktrinu nalaze u istinski beznadnu stanju; što
će reći, pretežna većina nas u današnje vrĳeme, u ovome
labirintu što počiva i izvan i unutar srca. Jao, ta gdje nam je
vodič, ona privržena djeva Arĳadna, da nam pruži jedno-
stavan trag, osokoli nam tako srce za suočenje s Minotau-
rom i dade način da potom nađemo put do slobode, nakon
što susretnemo i sasĳečemo neman?
Arĳadna, kći kralja Minosa, zaljubila se u naočitog Te-
zeja čim je vidjela gdje se iskrcava s broda koji je Minota-
uru dovezao skupinu nesretnih atenskih mladića i djevo-
jaka. Nekako je došla do njega i kazala mu da će mu dati
sredstvo kojim će se vratiti iz labirinta, ako joj obeća da
će je odvesti s Krete i uzeti je za nevjestu. On je na to pri-
segnuo. Arĳadna se tad obratila za pomoć vještom Deda-
lu, čĳe je umĳeće izgradilo labirint i pomoglo Arĳadninoj
majci da rodi njegova žitelja. Dedal joj je naprosto poklo-
nio klupko lanenog konca, da ga pridošli junak priveže
za ulaz i odmotava nakon što zađe u labirint. Doista, tako
nam je malo potrebno! Ali kad toga nema, pustolovina u
labirintu posve je beznadna.
To malo leži pri ruci. Itekako čudi to što isti onaj znan-
stvenik koji je u kraljevoj službi izmislio užas labirinta je-
dnako spremno može poslužiti ciljevima slobode. Ali, srce
junaka mora biti prisutno. Stoljećima je Dedal predsta-
47
P
S 2
vljao tip umjetnika-znanstvenika: onaj čudnovato nezain-

teresirani, gotovo dĳabolični ljudski fenomen koji stoji po
strani od normalnih spona društvenog prosuđivanja, pre-
dan moralnosti ne vlastita vremena, već svoje umjetnosti.
On je junak puta misli – bez dvojbe u srcu, odvažan i pun
vjere da će nam istina, onakva kakvu je pronalazi, donĳeti
slobodu.
I tako se sada, kao i Arĳadna, možemo obratiti njemu.
Lan za vlakno konca prikupio je na poljima ljudske mašte.
Stoljeća uzgoja, desetljeća marljivog cĳepljenja, rad broj-
nih srdaca i ruku ugrađeni su u grebenanje, razvrstava-
nje i pređu ove čvrsto ispletene niti. Štoviše, ne moramo
se sami uopće izložiti pustolovini; jer prethodili su nam
junaci svih vremena; labirint je do u tančine upoznat; va-
lja nam samo slĳediti nit junakova puta. A ondje gdje smo
48
M
očekivali pronaći nakazu, zateći ćemo boga; gdje smo ka-

nili sasjeći drugoga, sasjeći ćemo sebe; gdje smo namjera-
vali putovati u daljinu, stići ćemo u središte vlastita bitka;
gdje smo očekivali biti sami, bit ćemo s čitavim svĳetom.
. T

“Sve su sretne obitelji slične; svaka nesretna obitelj

nesretna je na svoj način.” Tim je sudbonosnim rĳečima
grof Lav Tolstoj započeo roman o duhovnom komadanju
svoje suvremene junakinje Ane Karenjine. U sedam dese-
tljeća što su prošla otkako se ta smetena supruga, majka
i slĳepom strašću obuzeta ljubavnica bacila pod kotače
vlaka – okončavši tako, gestom što simbolizira ono što se
već dogodilo njezinoj duši, tragedĳu svoje dezorĳentacĳe
– buran i neumoljiv ditiramb romana, novinskih izvještaja
i nezabilježenih krikova paćenika dizao se u čast demon-
skome biku iz labirinta: gnjevnom, destruktivnom, sluđu-
jućem aspektu istoga onog boga koji, kad je dobrohotan,
predstavlja oživotvorujuće počelo svĳeta. Suvremeni ro-
man, poput grčke tragedĳe, slavi misterĳ komadanja koje
je život u vremenu. Sretni se svršetak s pravom prezire
kao krivi prikaz; jer svĳet, onakav kakvoga ga znamo, ka-
kvim smo ga vidjeli, daje tek jedan svršetak: smrt, raspad,
komadanje i razapinjanje našeg srca s umiranjem likova
koje smo voljeli.
“Samilost je osjećaj što obuzme um u prisustvu ono-
ga što je istinski ozbiljno i trajno u ljudskoj patnji i što ga
ujedinjuje s čovjekom što pati. Strava je osjećaj što obu-
zme um u prisustvu onoga što je istinski ozbiljno i trajno
49
P
u ljudskoj patnji i što ga ujedinjuje s tajnim uzročnikom.”*

Kako ističe Gilbert Murray u predgovoru prĳevoda Ari-
stotelove Poetike Ingrama Bywatera,; tragedĳska katharsis
(tj. “pročišćenje” odnosno “ispiranje” emocĳa u gledatelju
tragedĳe putem doživljavanja samilosti i strave) sukladna
je ranĳoj obrednoj katharsis (“pročišćenju zajednice od lja-
ge i otrova iz protekle godine, stare zaraze grĳeha i smr-
ti”), svrhe festivala i misterĳskog igrokaza raskomadanog
boga bika, Dioniza. Um je u meditacĳi sjedinjen, putem
misterĳskog igrokaza, ne s tĳelom koje u predstavi umire,
već s načelom trajnoga života koji ga je neko vrĳeme nasta-
njivao, a pritom je stvarnost bila zaodjenuta u prikaz (u isti
mah paćenika i tajnog uzročnika), onaj dublji sloj u koji se
naša jastva rastaču nakon što “tragedĳa koja čovjeku razbi-
ja lice”;& raspoluti, razbĳe i rasprši naše smrtno biće.
Ded svani, biče, zmaju nam mnogoglavi

Il’ lave ognjeni
Licem na pogled!
Dođi, Bakho!;
Ova smrt logičkih i čuvstvenih vezanosti uz naš sluča-

jan trenutak u svĳetu prostora i vremena, ovo priznanje i
istodobni prĳenos naglaska na univerzalni život što buja i
slavi svoju pobjedu u samome poljupcu našega satiranja,
u toj amor fati, “ljubavi prema kobi”, ljubavi prema sudbi-
ni koja je neizbježno smrt, sačinjava iskustvo tragedĳske
umjetnosti: u tome leži njezina radost, onaj ushit što isku-
pljuje:
50
M
Dani mi istekoše, meni sluzi

kojega Jupitar idejski uputi;
Što puzim gdje Zagrej ponoćni puzi;
Gromki poklič njegov izdržah;
Rumene krvave gozbe postavih;
Velike majke planinski plamen primih;
Oslobođen sad sam i imenom prozvan
Bakha svećenika verižnih.;;
Suvremena se književnost uvelike posvećuje hrabrom

promatranju, širom otvorenih očĳu, mučno razbĳenih
obličja kojih je sva sila pred nama, oko nas i u nama. On-
dje gdje se uspjelo potisnuti prirodni poriv ka prigovara-
nju protiv smaka – ka traženju krivaca, ili k objavljivanju
panaceja – ostvarenje pronalazi tragedĳska umjetnost za
red veličine snažnĳa (nama) od one grčke: realistična, in-
timna i raznovrsno zanimljiva tragedĳa demokracĳe, gdje
se bog promatra razapet u katastrofama ne samo velikih
kuća, već i svakog običnog doma, svakog izbičevanog i ra-
skrvarenog lica. I nema šarenih laži o raju, budućem bla-
ženstvu i onostranoj nadoknadi koje bi ublažile gorku ve-
ličajnost, nego tek posvemašnji mrak, praznina neispunje-
nosti, može primiti i proždrĳeti živote što su iz maternice
istisnuti samo kako bi doživjeli neuspjeh.
Naspram svega toga, naše pričice o postignućima dje-
luju jadno. I predobro znamo kako gorčina neuspjeha, gu-
bitka, rasapa iluzĳa i ironične neispunjenosti unosi žuč u
krv čak i onima kojima svĳet zavidi! Stoga nerado komedi-
ji pripisujemo visoku vrĳednost tragedĳe. Komedĳa nam
je prihvatljiva kao satira, a kao zabava predstavlja ugodno
eskapističko pribježište, ali bajka o sreći za sva vremena
51
P
ne može se ozbiljno shvatiti; ona pripada u nedođĳu dje-

tinjstva, zaštićenu od stvarnosti koje će i prebrzo postati
strahotno poznate; baš kao što mit o raju za sva vremena
pripada starcima, koji su odživjeli svoje i sada im valja pri-
praviti srca za posljednje dveri prĳelaza u noć – pri čemu
se trĳezni, suvremeni zapadnjački sud temelji na posve
pogrešnu shvaćanju stvarnosti prikazanih u bajci, mitu i
božanskim komedĳama iskupljenja. Njih se, u svĳetu sta-
rine, držalo vrednĳima od tragedĳe, dublje istinitĳima, te-
gobnĳe ostvarivima, zdravĳe postavljenima i cjelovitĳim
prĳenosnicima posebnih otkrivenja.
Sretni svršetak bajke, mita i božanske komedĳe duše ne
valja iščitavati kao negiranje, već kao nadilaženje univer-
zalne tragedĳe čovjeka. Objektivni svĳet ostaje onaj koji je
i bio, ali on, uslĳed premještanja naglaska unutar motrite-
lja, djeluje kao da je preobražen. Gdje su nekoć život i smrt
bili u sukobu, sada je objelodanjeno ono trajno biće – ne-
zainteresirano za nasumičnosti vremena baš kao i voda
što vrĳe u loncu za sudbinu mjehurića, ili kao kozmos za
pojavu i nestanak zvjezdane galaktike. Tragedĳa predsta-
vlja razbĳanje oblika i naših vezanosti za oblike; komedĳa
je pak divlja i nehajna, neiscrpna radost nesavladivoga ži-
vota. Tako su njih dvĳe izrazi jedne te iste mitološke isku-
stvene teme, koja ih oboje uključuje i koju one obuhvaćaju:
silaska i uzlaska (kathodos i anodos), što zajedno tvore cje-
lokupnost otkrivenja koje je život i koje pojedinac mora
znati i voljeti, želi li biti očišćen (katharsis=purgatorio) od
zaraze grĳeha (neposluha božanskoj volji) i smrti (poisto-
vjećenja sa smrtnim obličjem).
“Sve se mĳenja, ništa ne umire. Lutajuć duša dolazi ku-
dgod i otkudagőd i po volji bira u tjelesima stan… što bĳa-
52
M
še, ostaje straga, nastaje, čega još ne bi, i svaki nov nam je
časak.”;+ “Samo se za tĳela, u kojima ovo vječno, neuništi-
vo, nespoznatljivo Ja boravi, kaže da imaju kraja.”;9
Pravi je posao mitologĳe, kao i bajke, otkriti specifične
opasnosti i postupke mračnoga unutrašnjeg puta iz trage-
dĳe u komedĳu. Zbog toga su događaji fantastični i “ne-
stvarni”: oni predstavljaju psihološke, a ne fizičke podvi-
ge. Čak i kad je legenda posvećena nekoj stvarnoj povĳe-
snoj osobi, pobjedonosna djela ne prikazuju se u životnim,
već u snolikim uobličenjima; jer poanta nĳe u tome da se
to i to učinilo na Zemlji; poanta je u tome da se, prĳe nego
što se to i to moglo učiniti na Zemlji, ova druga, važnĳa,
primarna stvar morala zbiti unutar onoga labirinta koji
svi mi poznajemo i posjećujemo u snovima. Mitološki ju-
nak može proputovati svoj put Zemljom, uzgredno; u biti,
on putuje prema unutra – u dubine gdje se nadvladavaju
tamni otpori, i gdje se davno izgubljenim, zaboravljenim
moćima udiše nov život, kako bi postale dostupne preo-
brazbi svĳeta. Kad se ovo djelo ostvari, život više ne pati
beznadno pod groznim unakaženjima sveprisutne nesre-
će, natučen vremenom, odvratan diljem protežnoga svĳe-
ta; nego, dok se na njemu još vidi užas, dok mu jauci još
burno ječe, u njega prodire sveprožimajuća, svehranitelj-
ska ljubav, uz spoznaju o vlastitoj neporaženoj moći. Na
površinu, sa sve glasnĳim povikom, izbĳa dio one svjetlo-
sti što nevidljiva blista u bezdanima svoje obično neproni-
čne tvarnosti. Strašna unakažavanja tada se oku otkrivaju
kao puke sjenke jedne imanentne, neprolazne vječnosti;
vrĳeme popušta pred slavom; a svĳet pjeva uglas sa ču-
desnom, anđeoskom, ali možda u konačnici monotonom
53
P
sirenskom glazbom sfera. Poput sretnih obitelji, svi su mi-

tovi i iskupljeni svjetovi slični.
!. J

Standardni put mitološke pustolovine junaka uvećani

je oblik formule koja se iskazuje u obredima prolaza: raz-
dvajanje-inicĳacĳa-povratak: ona bi se mogla prozvati sredi-
šnjom česticom monomita.;>
Junak odlazi na put iz svĳeta svakodnevice u predio natpri-

rodnog čuda: ondje on susreće bajoslovne sile i odnosi odlučuju-
ću pobjedu: po povratku iz te otajstvene pustolovine junak bli-
žnjima može darivati blagodati.
Prometej se uspeo u nebesa, ukrao vatru bogovima i
spustio se. Jazon je preplovio Oštre hridi i ušao u more
čuda, zaobišao zmaja koji je čuvao Zlatno runo i vratio se
s njime, kao i sa snagom da oduzme uzurpatoru prĳestolje
koje je njemu s pravom pripadalo. Eneja se spustio u pod-
zemni svĳet, prešao stravičnu rĳeku mrtvih, bacio mamac
troglavome psu čuvaru Kerberu i razgovarao, konačno, sa
sjenom svog mrtvog oca. Sve mu se razotkrilo: sudbina
duša, sudbina Rima, kojega će uskoro osnovati; “reče mu
54
M
kako će koju nepriliku izbjeć i muku.”; Vratio se kroz dve-

ri od bjelokosti svojemu djelu u svĳetu.
Veličanstven prikaz teškoća u junakovu zadatku, i nje-
gove uzvišene važnosti kada ga se duboko shvati i ozbilj-
no prihvati, prikazuje tradicionalna legenda o Velikom
Buddhinom naporu. Mladi kraljević Gautama Sakyamuni
u tajnosti se zaputio iz očeve palače na prinčevskom konju
Kanthaki, čudesno prošao kroz dveri pod stražom, jahao
cĳelu noć uz pratnju baklji četiri puta po šezdeset tisuća
božanstava, s lakoćom preskočio veličanstvenu rĳeku ši-
roku tisuću sto dvadeset i osam lakata, te udarcem mača
odsjekao svoje kraljevske uvojke – nakon čega mu se preo-
stala kosa, duga dvĳe širine prsta, zakovrčala udesno i pri-
ljubila uz tjeme. Odjenuvši redovničku odjeću, krenuo je
svĳetom kao prosjak, te u godinama naizgled besciljna lu-
tanja upoznao i nadišao osam stadĳa meditacĳe. Povukao
se u pustinjačku nastambu, još šest godina svu svoju sna-
gu upinjao u veliki napor, doveo odricanje do krajnosti i
onda se srušio, naizgled mrtav; ali uskoro se oporavio. Za-
tim se vratio manje strogom životu lutajućeg isposnika.
Jednog je dana sjeo pod drvo i uzeo promišljati istočnu
četvrtinu svĳeta, a drvo je obasjao njegov sjaj. Prišla mu
je djevojčica po imenu Sujata i ponudila mu rižino mlĳe-
ko u zlatnoj zdjeli, a kad je praznu zdjelu bacio u rĳeku,
otplovila je uzvodno. To je bio znak da se bliži čas njego-
ve pobjede. Ustao je i pošao putem koji su uresili bogovi,
širokim tisuću sto dvadeset i osam lakata. Zmĳe, ptice i
božanstva šuma i polja odavali su mu počast cvĳećem i
nebeskim miomirisima, odozgo se slĳevala glazba korova,
deset tisuća svjetova ispunili su mirisi, vĳenci, suzvučja i
poklici pohvale; jer išao je ka Stablu prosvĳećenosti, stablu
55
P
Bo, pod kojim će iskupiti univerzum. Smjestio se, čvrsto

odlučan, na Nepomično mjesto pod stablom Bo, i smjesta
mu je prišao Kama-Mara, bog ljubavi i smrti.
Taj opasni bog pojavio se jašući slona, s oružjem u svo-
jih tisuću ruku. Okruživala ga je vojska što se sterala dva-
naest liga pred njim, dvanaest udesno i dvanaest ulĳevo,
a straga sve do međa svĳeta; bila je visoka devet liga. Bo-
govi-zaštitnici univerzuma na to su pobjegli, ali Budući
Buddha ostao je nepomičan pod Stablom. A tada ga je bog
napao, ne bi li mu osujetio usredotočenost.
Vihor, kamenje, grom i plamen, plameno oružje britkih
oštrica, užareno ugljevlje, vreli pepeo, kipuće blato, usĳani
pĳesak i četverostruki mrak bacao je Suparnik na Spasi-
telja, ali sve što bi uputio pretvaralo se u nebesko cvĳeće
i pomade snagom deset Gautaminih savršenstava. Mara
je tad odaslao svoje kćeri, Želju, Žudnju i Strast, okružene
zamamnim podvornicama, ali one nisu uspjele zavesti um
Velikoga bića. Bog mu je napokon osporio pravo da sjedi
na Nepomičnome mjestu, ljutito bacio disk oštar poput
britve i naredio silnoj vojsci da ga stane zasipati gorskim
stĳenama. Ali Budući Buddha samo je spustio ruku i do-
taknuo tlo vrškom prstĳu, zatraživši time od božice Ze-
mlje da mu potvrdi pravo sjedenja na tome mjestu. To je i
učinila, uz stotinu, tisuću, stotinu tisuća urlika, tako da je
Suparnikov slon pao na koljena u iskazu pokornosti pred
Budućim Buddhom. Vojska se smjesta raštrkala, a bogovi
svih svjetova stali su bacati vĳence.
Izvojevavši tu početnu pobjedu prĳe zalaska sunca,
pobjednik je u prvome noćnom bdjenju stekao saznanje
o svojim ranĳim postojanjima, u drugome bdjenju bo-
žansko oko sveznajućeg viđenja, a u zadnjemu shvaćanje
56
M
lanca uzročnosti. Doživio je savršenu prosvĳećenost u cik

zore.;0
Zatim je još sedam dana Gautama – sad već Buddha,
Prosvĳećeni – nepomično sjedio u blaženstvu; još sedam
je dana stajao sa strane i promatrao mjesto na kojem je
primio prosvĳećenost; još sedam je dana koračao između
mjesta sjedenja i mjesta stajanja; još sedam je dana boravio
u šatoru koji su mu priredili bogovi, te razmatrao cjeloku-
pno učenje o uzročnosti i odrješenju; još sedam dana sje-
dio je pod onim drvetom gdje mu je djevojčica Sujata do-
nĳela rižino mlĳeko u zlatnoj zdjeli, te meditirao o doktri-
ni slatkoće Nirvane; premjestio se do drugog stabla, gdje
je sedam dana bjesnjela oluja, ali Kralj guja uzdigao se iz
korĳenja i zaštitio Buddhu svojom raširenom kukmom;
konačno, Buddha je sjedio još sedam dana pod četvrtim
drvetom i uživao i dalje u slatkoći oslobođenja. Zatim je
stao dvojiti o prenosivosti svoje poruke, te pomislio da bi
mogao tu mudrost zadržati za se; ali bog Brahma spustio
se s točke zenita kako bi ga usrdno zamolio da postane
učitelj bogova i ljudi. Buddha je tako bio privoljen da pro-
glasi put.;* I vratio se u gradove ljudi, gdje se kretao među
građanima svĳeta, darujući neprocjenjivu blagodat pozna-
vanja Puta.+
Stari Zavjet bilježi usporedivo djelo u legendi o Mojsi-
ju, koji je tri mjeseca nakon izlaska Izraelaca iz egipatske
zemlje sa svojim narodom stigao u Sinajsku pustinju; on-
dje se Izrael utaborio pred brdom. Mojsĳe se popeo Bogu,
a Gospodin ga je zazvao s brda. Gospodin je Mojsĳu dao
ploče Svjedočanstva i naložio mu da se s njima vrati Izra-
elcima, narodu Gospodnjemu.+&
57
P
Židovska narodna predaja kazuje kako se u danu otkri-

venja svakojaka tutnjava čula sa Sinajske gore. “Bljeskovi
munja, popraćeni sve gromkĳom jekom rogovlja, ispuniše
narod silnim strahom i trepetom. Bog izvi nebesa, pomače
Zemlju i protrese okove svĳeta, te se bezdani zatresoše, a
nebesa prepadoše. Njegova divota prođe četirima dverima
plamena, potresa, oluje i tuče. Zemaljski krajevi zadrhtaše
u dvorcima svojim. Sama Zemlja pomisli da se to sprema
uskrsnuće mrtvih, i da će morati opravdati krv poginulih
koju je upila i leševe umorenih koje je prekrila. Zemlja se
smiri tek kada začu prve rĳeči Dekaloga.
Nebesa se rastvoriše i Sinajska se gora, oslobođena od
Zemlje, uzdiže u zrak, te joj se vrh, obronaka prekritih gu-
stim oblakom, izvi u nebo i dodirnu podnožje Prĳestolja
Božjeg. Uz Boga se s jedne strane ukaza dvadeset dvĳe ti-
suće anđela s krunama za Levite, jedino pleme što ostade
odano Bogu dok ostala štovaše Zlatno Tele. S druge strane
bje šezdeset mirĳadi tri tisuće petsto i pedeset anđela, sva-
ki s plamenom krunom za svakog pojedinog Izraelićanina.
Dvostruko toliko anđela bje s treće strane; na četvrtoj pak
bĳahu bezbrojni. Jer, Bog se ne ukaza iz jednoga smjera,
već iz svih u isti mah, što ipak ne sprĳeči Njegovu divotu
da ispuni nebesa kao i Zemlju. Usprkos ovim nebrojenim
mnoštvima, na Sinajskoj gori ne bje tĳesno, ne bje gužve,
za sve bĳaše mjesta.”+
Kako ćemo uskoro vidjeti, bila ona predstavljena u go-
lemim, gotovo oceanskim prikazima s Orĳenta, u žustrim
pripovĳestima Grka ili u veličanstvenim legendama iz
Biblĳe, junakova pustolovina obično slĳedi obrazac gore
opisane središnje čestice: odvajanje od svĳeta, prodor do
nekog izvora moći i povratak što donosi blagostanje. Cĳeli
58
M
je Orĳent blagoslovila dobrobit koju joj je donio Gautama

Buddha – njegov prekrasni nauk Dobroga zakona – baš
kao što je to na Okcidentu učinio Mojsĳev Dekalog. Grci
su vatru, prvi oslonac svake ljudske kulture, vezivali uz
nadsvjetovno djelo svoga Prometeja, a Rimljani utemelje-
nje svoga grada, potpornja svĳeta, uz Eneju, nakon što je
otišao iz poražene Troje i posjetio jezovito podzemlje mr-
tvih. Svugdje se, u svakoj sferi zanimanja (vjerskoj, politi-
čkoj ili osobnoj), navodi da istinski stvaralačka djela potje-
ču iz nekovrsnog umiranja za ostatak svĳeta; u iskazivanju
onog što se zbiva u međurazdoblju junakova nebitka, koje
je nužno kako bi se vratio iznova rođen, uveličan i pun
stvaralačke moći, čovječanstvo je također jednoglasno.
Stoga nam valja samo slĳediti mnoštvo junačkih likova
kroz klasične stadĳe univerzalne pustolovine kako bismo
još jedanput vidjeli ono što se otkriva oduvĳek. To će nam
pomoći da shvatimo ne samo značaj tih prikaza za suvre-
meni život, već i jedinstvenost težnji, moći, nestalnosti i
mudrosti ljudskoga duha.
Stranice što slĳede u obliku jedne pustolovine, sasta-
vljene od mnogobrojnih, predstavljaju pripovĳesti brojnih
simboličnih nositelja što svĳetu prenose sudbinu Svako-
ga. Prvi veliki stadĳ, onaj razdvajanja ili odlaska, prikazat
će I. dio, I. poglavlje, u pet pododjeljaka: &) “Zov u pusto-
lovinu”, odnosno naznake junakova poziva, ) “Odbĳanje
zova”, odnosno ludost bĳega od boga, ;) “Nadnaravna po-
moć”, neočekivana potpora koju dobiva onaj koji se odva-
žio na pustolovinu što mu je pripala, +) “Prĳelaz prvoga
praga” i 9) “Utroba kita”, odnosno prĳelaz u predjele noći.
Stadĳ iskušenja i pobjeda inicĳacĳe donosi II. poglavlje u šest
pododjeljaka: &) “Put iskušenja”, odnosno opasni vid bogo-
59
P
va, ) “Susret s božicom” (Magna Mater), odnosno blažen-

stvo povratka u najranĳe djetinjstvo, ;) “Žena kao zavo-
dnica”, shvaćanje i agonĳa Edipova, +) “Pomirba s ocem”,
9) “Apoteoza” i >) “Konačna dobrobit”.
Povratak i ponovno uključivanje u društvo, nužni za nasta-
vak utjecanja duhovne energĳe u svĳet, te time, sa stano-
višta zajednice, opravdavaju dugotrajno povlačenje, mogu
se samom junaku pokazati kao najteži prohtjevi uopće. Jer
ako se poput Buddhe uspio probiti do dubokog spokoja
potpunog prosvjećenja, postoji opasnost da će blaženstvo
tog iskustva poništiti sve uspomene, zanimanja ili nadanja
za jade svĳeta; ili će im se, pak, poteškoća upoznavanja s
putom prosvjetljenja ljudi obuzetih ekonomskim proble-
mima učiniti prevelikom i nerješivom. A ako je junak, s
druge strane, umjesto da se podvrgne svim inicĳacĳskim
ispitima, samo poput Prometeja šmugnuo ka svom cilju
(uz pomoć nasilja, prečice ili puke sreće) i zgrabio onu
blagodat koju je htio donĳeti svĳetu, onda će reakcĳa sila
koje je poremetio možda biti tako oštra da će ga smožditi
i iznutra i izvana – razapeti, poput Prometeja, na stĳenu
vlastitog oskvrnjenog nesvjesnog. Ili, ako se, u treću ruku,
junak vrati neozlĳeđen i od svoje volje, možda ga dočeka
tako nehajno i prezrivo neshvaćanje od onih kojima je do-
šao pomoći, da će mu se zvanje raspasti. Treće poglavlje
koje slĳedi zaključuje raspravu o tim mogućnostima kroz
šest pododjeljaka: &) “Odbĳanje povratka”, odnosno nĳe-
kanje svĳeta, ) “Čarobni bĳeg”, odnosno bjekstvo Prome-
teja, +) “Prĳelaz praga povratka”, odnosno povratak svĳetu
svakodnevice, 9) “Vladar dvaju svjetova” i >) “Sloboda ži-
vljenja”, priroda i uloga konačne dobrobiti.+;
60
M
Junak monomita, sastavljen od mnogih pojedinačnih

junaka, osoba je iznimnih darova. Često ga se u njegovu
društvu cĳeni, često ga se i prezire ili ne prepoznaje. On
i/ili svĳet u kojemu se zatekao pate od pomanjkanja sim-
bola. U bajkama to može biti sitno poput odsustva izvje-
snog zlatnog prstena, dok se u apokaliptičnoj vizĳi fizički
i duhovni život cĳeloga svĳeta mogu predstaviti kao da su
već, ili samo što nisu, posrnuli i propali.
Za junaka bajke tipično je da odnosi kućnu, mikroko-
zmičku pobjedu, a za junaka mita da odnosi svjetsko-po-
vĳesnu, makrokozmičku pobjedu. Dok prvi – najmlađe,
odnosno prezreno dĳete, koje će ovladati iznimnim moći-
ma – nadvladava tlačitelje, onaj potonji iz pustolovine do-
nosi sredstvo obnavljanja svojeg cjelokupnog društva. Ple-
menski ili lokalni junaci, poput cara Huang Tĳa, Mojsĳa ili
asteškog Tezcatlipoce, prenose blagodat jednom jedinom
narodu; univerzalni junaci – Muhamed, Isus, Gautama
Buddha – donose poruku čitavom svĳetu.
Bio junak apsurdan ili uzvišen, Grk ili barbarin, goj ili
Židov, njegovo putovanje malo će se razlikovati u bitnim
odrednicama. Popularne priče prikazuju junačko djelova-
nje kao fizički čin; za istančanĳe religĳe ono je moralni čin;
svejedno, zateći ćemo začuđujuće malo razlika u morfolo-
gĳi pustolovine, u ulogama sudionika, u ostvarenim po-
bjedama. Ako se ovaj ili onaj temeljni sastojak arhetipskog
obrasca izostavi iz pojedine bajke, legende, rituala ili mita,
on će se neizbježno implicirati na ovaj ili onaj način – dok
će samo izostavljanje štošta kazati o povĳesti i patologĳi
primjera, kako ćemo uskoro vidjeti.
II. dio, “Kozmogonĳski ciklus”, razvĳa veliku vizĳu
stvaranja i razaranja svĳeta, koja se kao otkrivenje udjelju-
61
P
je uspješnome junaku. I. poglavlje, Emanacĳe, bavi se ula-

skom univerzalnih oblika iz ništavila. II. poglavlje, Djevi-
čansko rođenje, predstavlja pregled stvaralačkih i iskupitelj-
skih uloga ženske sile, prvo u kozmičkim razmjerima kao
Majke Univerzuma, a zatim na ljudskoj ravni kao Majke
Junaka. III. poglavlje, Preobrazbe junaka, prati put legen-
darne povĳesti ljudske rase kroz tipične stadĳe, gdje se
junak javlja na sceni u različitim oblicima, sukladno pro-
mjenama potreba rase. A IV. poglavlje, Rastakanja, govori
o predskazanome kraju, prvo junaka, a zatim i manifesti-
ranog svĳeta.
Kozmogonĳski ciklus predstavlja se zaprepašćujuće
dosljedno u svetim pismima svih kontinenata,++ što pusto-
lovini junaka daje nov i zanimljiv obrat; jer sad se čini da
njegovo pogibeljno putovanje nĳe bio trud dostizanja, već
povratka na dostignuto; ne otkrića, već povratka na otkri-
veno. Otkriva se da su božanske sile, koje je tražio i kroz
opasnosti osvojio, cĳelo vrĳeme postojale u srcu junaka.
On je “kraljev sin” koji je spoznao što je i time započeo
rabiti moć koja mu pripada – “sin Božji”, koji je spoznajo
razmjere značenja tog naziva. S tog motrišta junak sim-
bolizira onaj stvaralački i iskupiteljski božanski lik koji se
krĳe u svima nama, te samo čeka da ga se spozna i pretoči
u život.
“Za Jednoga koji je postao mnogi, ostaje Jedan nepodi-
jeljen, ali svaki dio cio je Kristov”, čitamo u djelima sveto-
ga Simeona mlađeg (*+*.-&. n.e.). “Vidjeh Ga u svojoj
kući”, nastavlja svetac. “Sred svih tih svakodnevnih stva-
ri On se pojavi neočekivano i posta neiskazivo sjedinjen
i stopljen sa mnom, te mi priskoči bez ičega između, kao
vatra čeliku, kao svjetlost staklu. I On učini da sam poput
62
M
vatre i poput svjetlosti. I ja postah ono što prĳe vidjeh i

izdaleka promatrah. Ne znam kako bih vam ovo čudo pri-
općio. …Čovjek sam prirodom, i Bog milošću Božjom.”+9
Usporedivu vizĳu opisuje apokrifno Evanđelje po Evi.
“Stajah na vrletnoj gori i opazih divovskoga čovjeka i još
jednog, patuljka; i čuh glas poput groma, i približih se da
čujem; i On mi prozbori i reče: ja sam ti, a ti si ja; i ma
gdje ti bio, ja sam ondje. U svemu sam raštrkan, i ma gdje
poželio, prikupljaš Me; a prikupivši Mene, ti prikupljaš
Sebe.”+>
Ovo dvoje – junak i njegov krajnji bog, tražitelj i prona-
đeni – tako se shvaćaju kao vanjština i unutrašnjost jednog
te istog, u sebi odraženog misterĳa, istovjetnog misterĳu
manifestiranog svĳeta. Veliko djelo vrhunskoga junaka
leži u dolasku do spoznaje ovoga jedinstva u višestruko-
sti, te u njezinome objavljivanju.
. P#
Uspješna junakova pustolovina za posljedicu ima ot-

ključavanje i ponovno puštanje toka života u tĳelo svĳeta.
Čudo ovoga toka može se fizičkim pojmom opisati kao
kruženje hranjive tvari, dinamički kao strujanje energĳe,
ili duhovno kao manifestacĳa milosti. Te razlike u prikazu
lako se izmjenjuju, jer predstavljaju tri stupnja kondenza-
cĳe jedne te iste životne sile. Obilata žetva znak je Božje
milosti; Božja milost hrana je duše; munja je pak nagovje-
štaj plodonosne kiše i u isti mah manifestacĳa oslobođene
Božje energĳe. Milost, hranjiva tvar, energĳa: one teku u
živi svĳet, a gdje god presuše, život se raspada u smrt.
63
P
Ova bujica teče iz nevidljiva izvora, a ušće joj je sredi-

šte simboličkoga kruga univerzuma, Nepomično mjesto iz
legende o Buddhi,+ koje se može nazvati osovinom svĳe-
ta. Pod tim mjestom je potporanj Zemlje, glava kozmičke
guje, zmaja koji simbolizira vode bezdana, božansku ener-
gĳu života i supstancĳu demĳurga, svjetotvornog vida
besmrtnoga bića.+0 Drvo života, odnosno sâm univerzum,
raste odatle. Korĳen mu je u potpornome mraku; zlatna
sunčeva ptica slĳeće mu na vrh; u podnožju mu klokoće
izvor, neiscrpno vrelo. Ili može biti prikazana kozmička
gora, s gradom bogova poput lopoča od svjetlosti na vrhu
i s gradovima demona, obasjanim dragim kamenjem, u
šupljoj utrobi. Ili to, pak, može biti kozmički muškarac ili
žena (primjerice, sâm Buddha, ili hinduistička božica Kali
u plesu), dok sjedi ili stoji na tom mjestu, ili je čak pričvr-
šćen uz drvo (A<is, Isus, Wotan); jer sâm junak kao utje-
lovljenje Boga predstavlja pupak svĳeta, stjecište pupčane
vrpce kroz koje energĳe vječnosti prodiru u vrĳeme. Sto-
ga je Pupak svĳeta simbol neprekidnog stvaranja: otajstvo
održavanja svĳeta putem onog trajnog čuda oživotvorenja
koje izvire u svima.
U plemenu Pawnee sa sjevera Kansasa i juga Nebraske,
svećenik prilikom ceremonĳe Hako nožnim palcem crta
krug. “Ovaj krug predstavlja gnĳezdo,” govorio je takav
svećenik prema izvještajima očevidaca, “a crta se nožnim
palcem, jer orao svoje gnĳezdo svĳa kandžama. Premda
oponašamo pticu dok svĳa gnĳezdo, ova kretnja ima još
jedno značenje; u mislima nam je Tirawa dok stvara svi-
jet u kojemu će živjeti ljudi. Uspnete li se na visok brĳeg
i pogledate oko sebe, vidjet ćete gdje nebo dotiče Zemlju
sa svake strane, a unutar tog obruča žive ljudi. Zato kru-
64
M
govi koje smo iscrtali nisu tek gnĳezda, već predstavljaju

i krug koji je Tirawa-atius sazdao kao boravište za sve lju-
de. Krugovi također označavaju rodovsku skupinu, klan
i pleme.”+*
Nebeska kupola počiva na četvrtinama Zemlje, a ka-
tkad je pridržavaju četiri karĳatidska kralja, patuljci, di-
vovi, slonovi ili kornjače. U tome je tradicionalna važnost
matematičkog problema kvadrature kruga: u njoj se krĳe
tajna preobrazbe nebeskih u zemaljske oblike. Ognjište
u domu i oltar u hramu predstavljaju os kotača svĳeta,
maternicu Univerzalne Majke čĳi je plamen vatra života.
A otvor na vrhu kolibe – ili krunište, vrhunac, odnosno
svjetiljka na kupoli – predstavljaju os, ili središnju točku
neba: sunčeva vrata, kroz koja se duše vraćaju iz vremena
u vječnost, poput okusa prinĳetih žrtava, spaljenih u vatri
života i uzdignutih u okomici dima što se uspinje iz osi ze-
maljskoga ka osi nebeskoga kotača.9
Ovako ispunjeno, Sunce predstavlja zdjelu kojom se
hrani Bog, neiscrpan gral prepun supstancĳe žrtve, čĳe je
tĳelo jelo istinsko i čĳa je krv piće istinsko.9& U isti mah,
ono je hranitelj čovječanstva. Sunčeva zraka što pali ognji-
šte simbolizira prĳenos božanske energĳe u maternicu svi-
jeta – i još jednu os što sjedinjuje i okreće dva kotača. Ener-
gĳa neprekidno kola sunčevim vratima. Bog se spušta, a
čovjek uzdiže kroz njih. “Ja sam vrata. Kroza me tko uđe,
spasit će se: i ulazit će i izlaziti, i pašu nalaziti.”9 “Tko jede
moje tĳelo i pĳe moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu.”9;
U kulturi koja se još napaja mitologĳom, krajolik, baš
kao i svaka faza ljudskog bitka, buja životom simboličkog
značenja. Brda i lugovi imaju nadnaravne zaštitnike i ve-
zani su uz općepoznate epizode iz mjesne predaje o stva-
65
P
ranju svĳeta. Tu i tamo, k tome, nalaze se posebna svetišta.

Gdje god da se neki junak rodio, stvarao ili se vraćao u ni-
štavilo, mjesto je obilježeno i posvećeno. Ondje je podignut
hram da obilježi i nadahne čudo savršene usredotočenosti;
jer to je mjesto prodora u obilje. Netko je na tome mjestu
otkrio vječnost. Taj prostor može stoga služiti kao oslonac
za plodotvorno meditiranje. Takvi se hramovi, u pravilu,
grade kao inačice četirĳu smjerova svjetskoga obzorja, pri
čemu svetište ili oltar u sredini simbolizira Neiscrpnu to-
čku. Onaj koji uđe u prostor hrama i ode do posvećenog
prostora oponaša djelo prvotnoga junaka. Cilj mu je proći
kretnje univerzalnoga obrasca, ne bi li u sebi pobudio pri-
sjećanje na prikaz koji usredotočuje i obnavlja život.
Drevni su gradovi sazdani poput hramova, s dverima
na četiri strane svĳeta, dok im u središtu stoji glavno sveti-
šte božanskog utemeljitelja grada. Građani žive i rade pod
okriljem ovoga simbola. A, u istom duhu, prostori nacio-
nalnih i svjetskih religĳa počivaju oko osi pojedinoga gra-
da-majke: zapadno kršćanstvo oko Rima, Islam oko Meke.
Usklađeno klanjanje, tri puta dnevno, muhamedanske za-
jednice diljem svĳeta, kojim svi oni poput paoka svjetskog
kotača pokazuju prema svome središtu u Ćabi, tvori go-
lem, živ simbol “predanosti” (islam) svakoga i svih Allaho-
voj volji. “Jer On će vam,” kako piše u Kur’anu, “pokazati
istinu svega što činite.”9+ Ili, opet: velik se hram može po-
dići bilo gdje. Jer, u konačnici, ono Sve je posvuda, i svako
mjesto može postati sjedište moći. Svaka vlat trave može,
u mitu, poprimiti priliku spasitelja i odvesti lutalicu što
traga u sanctum sanctorum vlastitoga srca.
Pupak svĳeta stoga je sveprisutan. A budući da je on
izvor sveg postojanja, iz njega potječe svjetsko obilje i do-
66
M
bra i zla. Odurnost i krasota, grĳeh i vrlina, ugoda i bol

dolaze iz njega, u jednakoj mjeri. “Bogu je sve lĳepo i do-
bro i pravo,” kazuje Heraklit; “ali ljudi drže da je ponešto
krivo, a ponešto pravo.”99 Zbog toga, prilike koje se štu-
ju u hramovima svĳeta nipošto nisu uvĳek lĳepe, svagda
dobrohotne, pa čak ni nužno kreposne. Poput božanstva
iz Knjige o Jobu, one itekako nadilaze mjerila ljudskog
vrednovanja. Slično tome, mitologĳa ne smatra najvećim
junakom čovjeka koji je naprosto krepostan. Krepost je
tek pedagoški uvod u konačni uvid, koji pak nadilazi sve
parove suprotnosti. Krepost suzbĳa sebi posvećeni ego i
omogućuje pronalaženje središta ponad osobnosti; ali kad
se to postigne, što onda biva s boli ili ugodom, porokom
ili vrlinom, bilo u našemu ili u bilo čĳem tuđem egu? U
svemu se tada opaža življenje transcendentne sile, koja je
u svemu čudesna i vrĳedna, u svakom pogledu, našega
najdubljeg štovanja.
Jer kako je to izjavio Heraklit: “Neslično je spojeno u
jedno, i iz različitosti proizlazi najdivnĳe suglasje, i sve
se putem razdora zbiva.”9> Ili, opet, kako nam to prenosi
pjesnik Blake: “Lavlja rika, vučji tulež, bĳes mora za olu-
je, i mač zatornički, odjeljci su vječnosti prevelike za oko
čovječje.”9
Ovaj složeni smisao živopisno prenosi anegdota iz ze-
mlje Yoruba u Zapadnoj Africi koja govori o božanstvu-
varalici Edšuu. Jednoga je dana taj čudni bog pošao putem
između dvaju polja. “U svakom je polju ugledao zemljora-
dnika pri radu i odlučio ih obojicu povući za nos. Na gla-
vu je stavio kapu, s jedne strane crvenu, ali s druge bĳelu,
zelenu sprĳeda i crnu straga [pri čemu su ovo boje četirĳu
Strana svĳeta: tj. Edšu je utjelovljivao Središte, axis mundi,
67
P
odnosno Pupak svĳeta]; pa kad su dva prĳatelja zemljo-

radnika pošla kući u selo, a jedan je upitao drugoga: ‘Jesi
li vidio onog čudnog svata što je danas prošao s bĳelom
kapom?’ drugi mu je kazao: ‘Ma, kapa mu je bila crvena.’
Prvi mu je otpovrnuo: ‘Nĳe; bila je bĳela.’ ‘Ali, bila je crve-
na,’ uporno mu je ponovio prĳatelj, ‘vlastitim sam je očima
vidio.’ ‘Onda si zacĳelo slĳep’, izjavio je prvi. ‘Ti si zacĳelo
pĳan’, odvratio je onaj drugi. I tako je došlo do svađe, te su
se potukli. Kad su isukali noževe, susjedi su ih izveli pred
glavara da im sudi. Edšu je bio u svjetini dok je suđenje
trajalo, a kad glavar više nĳe znao kako da ustvrdi gdje
leži istina, stari se varalica otkrio, objelodanio svoju psinu
i pokazao kapu. ‘Njih dvojica nisu imali druge doli da se
posvađaju’, rekao je. ‘Tako mi je bilo volja. Širenje razdora
najveća mi je radost.’”90
Ondje gdje bi se moralizator ispunio gnušanjem, a pje-
snik-traged samilošću i stravom, mitologĳa razbĳa cjelinu
života u golemu, strahotnu Božansku komedĳu. Njezin
olimpski smĳeh ni najmanje nĳe eskapistički, već je tvrd,
pun tvrdoće života samog – koja je, valja nam pretpostavi-
ti, tvrdoća Boga, Tvorca. Mitologĳa, u ovom pogledu, tra-
gični stav prikazuje ponešto histeričnim, a puko moralno
prosuđivanje kratkovidnim. No tu tvrdoću uravnotežuje
uvjerenje kako je sve što vidimo tek odraz sile koja istraja-
va, a bol je ne dotiče. Stoga su pripovĳesti lišene i samilo-
sti i strave – ispunjene radošću transcedentne anonimnosti
promatrane u svakome sebi posvećenom, zaraćenom egu,
koji se rađa i umire u vremenu.
68
I. DIO
Junakova pustolovina
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
P
O

. Z
#

“Vrlo, vrlo davno, dok su želje još mogle dovesti do ne-

čega, živjaše kralj čĳe sve kćeri bĳahu lĳepe, no najmlađa
bje tako krasotna da se i samo Sunce, koje je toliko toga
vidjelo, prosto-naprosto čudilo svaki put kad bi joj obasja-
lo lice. Sad, pokraj kraljeva dvorca stajala je silna, mračna
šuma, a u šumi pod starim lipovim stablom izvor, pa kad
bi dan bio veoma vruć, kraljevo je dĳete odlazilo u šumu
da sjedne uz svježe vrelo. A da joj prođe vrĳeme, donosila
bi sa sobom zlaćanu kuglu, bacala je u zrak i lovila je; to joj
bĳaše najdraža igračka.
Zbi se tako jednoga dana da zlaćana kugla ne pade u
ručicu kraljevne koja ju je lovila, već ju mimoiđe, odskoči
od zemlje i otkotrlja se ravno u vodu. Kraljevna je ispra-
ti pogledom, no kugla iščeznu; a izvor bĳaše dubok, tako
dubok da mu se dno nĳe dalo vidjeti. Nato se ona gorko
rasplaka, i plakaše sve jače i jače, neutješno. A dok je tako
žalovala, začu gdje joj netko kazuje: ‘Što je bilo, kraljevno?
Kako glasno ridaš, kamen bi se morao sažaliti nad tobom.’
Ona se osvrnu da vidi odakle dopire taj glas i uoči žapca
čĳa je debela, ružna glava virila iz vode. ‘O, to si ti, stari
Vodoronče’, reče ona. ‘Plačem nad zlaćanom kuglom koja
71
J
mi pade u izvor.’ ‘Smiri se; ne plači’, odvrati joj žabac. ‘Ja-

mačno ti mogu pomoći. Ali, što ćeš mi dati ako ti izronim
igračku?’ ‘Što god želiš, dragi žapče,’ reče ona; ‘svoju odje-
ću, biserje i dragulje, čak i zlaćanu krunu koju nosim.’ Ža-
bac odvrati: ‘Tvoju odjeću, biserje i dragulje, a i tvoju zlaća-
nu krunu, ja ne želim; ali ako ćeš skrbiti za me i dopustiti
da ti budem prĳatelj i sudrug, puštati me da sjedim s to-
bom za tvojim malenim stolom, da jedem iz tvojega male-
nog tanjura, pĳem iz tvoje malene šalice, spavam u tvojoj
malenoj postelji: ako mi sve to obećaš, smjesta ću zaroniti
na dno i donĳeti ti zlaćanu kuglu.’ ‘U redu’, reče ona. ‘Obe-
ćavam ti sve što želiš, samo mi izroni kuglu.’ Ali pritom
pomisli: ‘Kako li samo blebeće taj priprosti žabac! Eno ga
gdje sjedi u vodi s vlastitim rodom, a prĳatelj ljudskome
čeljadetu nikada ne bi mogao biti.’
Čim je žabac od nje dobio obećanje, nestao je pod vo-
dom i duboko zaronio, te uskoro opet izronio; kuglu je do-
nio u ustima i bacio je na tratinu. Kraljevna se sva ushiti vi-
djevši svoju krasnu igračku. Uze je i potrča. ‘Čekaj, čekaj,’
viknu žabac za njom, ‘ponesi i mene; ja ne mogu trčati kao
ti.’ Ali kakve mu je vajde bilo od toga što je za njom kreke-
tao iz petnih žila? Ni osvrnula se nĳe, već je trkom otišla
kući, i uskoro posve zaboravila sirotoga žapca – koji je za-
cĳelo samo odskakutao natrag u svoj izvor.”9*
Ovo je primjer načina na koji pustolovina može zapo-
četi. Omaška – naoko puka slučajnost – otkriva neslućen
svĳet i dovodi pojedinca u odnos sa silama koje u potpu-
nosti ne shvaća. Kao što je to Freud pokazao,> omaške
nisu tek puke slučajnosti. One proizlaze iz suspregnutih
želja i sukoba. Predstavljaju mreškanja na površini života,
prouzročena vrelima koja se i ne slute. A ta vrela mogu biti
72
O

vrlo duboka – duboka poput same duše. Omaška može

započeti odvĳanje toka sudbine. Tako je, u ovoj bajci, ne-
stanak kugle prvi znak da se kraljevni nešto sprema, žabac
je drugi, a nepromišljeno obećanje treći.
Kao uvodna manifestacĳa sila koje počinju stupati na
djelo, žabac koji kao da čarolĳom izranja mogao bi se na-
zvati “glasnikom”; kriza njegova javljanja je “zov u pusto-
lovinu”. Glasnik može zvati u život, kao u ovom slučaju, ili
u smrt, u kasnĳem trenutku životnog vĳeka. Može pozvati
na neki visoki povĳesni poduhvat, ili pak obilježiti osvit
religĳskog prosvjetljenja. Shvaćen u mističnom smislu, on
označava takozvano “buđenje jastva”.>& U slučaju kralje-
vne iz bajke, značaj mu nĳe veći od nailaska adolescencĳe.
Ali bio on malen ili velik, i bez obzira u kojem stadĳu ili
stupnju života stigao, zov će uvĳek podići zastor pred otaj-
stvom preobrazbe – obredom, odnosno trenutkom duho-
vnog prolaska, koji je, po dovršetku, ravan smrti i rođenju.
Nadraslo se poznato životno obzorje; stari pojmovi, ideali
i čuvstveni obrasci više nisu primjereni; primaklo se vrĳe-
me za prĳelazak praga.
Za okolnosti zova tipični su mračna šuma, silno drvo,
klokotav izvor i oduran, potcĳenjen izgled nositelja snage
sudbine. U prizoru prepoznajemo simbole Pupka svĳeta.
Žabac, mali zmaj, djetinji je pandan guje iz podzemlja koja
glavom podupire Zemlju i predstavlja životno-progeniti-
vne, demĳurške snage bezdana. On izranja zlaćanu sunče-
vu kuglu koju su njegove tamne, duboke vode netom pro-
gutale: u tom trenutku sliči velikome kineskom Istočnom
Zmaju koji nosi izlazeće Sunce u čeljustima, ili žapcu kom
na glavi jaše naočiti mladi besmrtnik Han Hsiang s bres-
kvama besmrtnosti u košari. U Freudovu tumačenju, svi
73
J
trenuci strepnje obnavljaju patnje onog prvog odvajanja

od majke – zadržavanje daha, zgušnjavanje krvi itd. u kri-
zi rođenja.> Vrĳedi i obratno, da svi trenuci odvajanja i no-
vog rođenja stvaraju strepnju. Bilo da je rĳeč o kraljevom
djetetu kojemu se sprema odvajanje od blaženoga stanja
dvojnog jedinstva s Kraljem Tatom, ili o Božjoj kćeri Evi,
sazreloj za odlazak iz idile Vrta, ili pak o vrhunski usre-
dotočenome Budućemu Buddhi koji se probĳa kroz po-
sljednja obzorja stvorenoga svĳeta, svugdje se pokreću isti
arhetipski prizori, simboli opasnosti, bodrenja, iskušenja,
prolaza i čudnovato svetih otajstava rađanja.
Odurni ili odbačeni žabac ili zmaj iz bajke donosi sun-
čevu kuglu u ustima; jer žabac, guja, Odbačeni, predsta-
vljaju nesvjesnu dubinu (“tako dubok da mu se dno nĳe
dalo vidjeti”) koja krĳe sve one odbačene, nepriznate, ne-
prepoznate, neznane ili nerazvĳene čimbenike, zakone i
sastavnice postojanja. To su biseri iz čarobnih podmorskih
palača niksa, tritona i vodenih čuvara; dragulji što oba-
sjavaju demonske gradove podzemlja; vatrene sjemenke
u oceanu besmrtnosti koji podupire zemlju i okružuje je
poput zmĳe; zvĳezde u njedrima svagdašnje noći. To su
grumenovi u zgrnutome zlatnom blagu zmaja; pomno ču-
vane hesperidske jabuke; vlakna Zlatnoga runa. Glasnik
ili najavljivač pustolovine stoga je često mračan, odbojan
ili stravičan, a svĳet ga zmatra zlim; no kad bi se za njim
moglo poći, pukao bi put kroz zidine dana u mrak gdje
sjaju dragulji. Glasnik može biti (kao u bajci) neka zvĳer
što predstavlja potisnutu nagonsku plodnost unutar nas
samih, ili pak neka prikrivena, zagonetna prilika – Nepo-
znati.
74
O

Pipovĳeda se, primjerice, kako se kralj Artur jednoga

dana spremio da s vitezovima ode u lov. “Čim u šumu sti-
že, Kralj pred sobom ugleda velika jelena. Tog ću jelena lo-
viti, reče kralj Artur, podbode konja, i dugo jahaše za njim,
i vrlom silom htjede jelena sa zemljom sastaviti; no Kralj
loviše jelena tako dugo da mu konj bez sape osta i mrtav
pade; tjelesni stražar tada Kralju dovede drugoga konja.
Tako Kralj stjera jelena u žbunje, a konja opet u smrt; sâm
sjede uz česmu i u silne se zadubi misli. A dok tako sjedi-
še, učini mu se da čuje buku lovačkih pasa, njih trideset na
broju. I Kralj spazi gdje mu prilazi najčudnĳa zvĳer što ju
ikada vidje ili ču; zvĳer ode do bunara i napi se, a iz trbuha
joj dopiraše zvuk kao da to laje trideset pari pasa; ali do-
kle je god zvĳer pila, u trbuhu joj laveži ne bje: zatim zvĳer
uza silnu buku ode, našto se Kralj veoma začudi.”>;
Iz posve drugog dĳela svĳeta, sa sjevernoameričkih ste-
pa, stiže slučaj djevojke iz plemena Arapaho koja je ugle-
dala dikobraza pokraj topole. Pokušala je udariti životinju,
ali ova je šmugnula za stablo i počela se verati. Djevojka
je pošla za njim, ali dikobraz joj je stalno ostajao tik izvan
dosega. “Ma!” rekla je, “penjem se da ulovim dikobraza,
jer trebaju mi njegove bodlje i popet ću se do vrha bude li
nužno.” Dikobraz je izbio na vrh drveta, ali kad mu se dje-
vojka primakla i naumila ga ščepati, topola se odjednom
izduljila i dikobraz je nastavio uspon. Kad je djevojka po-
gledala poda se, vidjela je gdje joj prĳatelji izvĳaju vratove,
gledaju za njom i kume je da siđe; ali kako je već bila zašla
pod dikobrazov utjecaj, a silno se bojala visine do koje je
stigla, nastavila se uspinjati uz drvo, sve dok za promatra-
če na tlu nĳe postala sićušna mrlja, te je s dikobrazom na-
pokon dosegla nebo.>+
75
J
S 3
Dva će sna dostajati kao ilustracĳa spontane pojave

glasničkog lika u psihi zreloj za preobrazbu. Prvi je san
mladića koji traži put ka novoj orĳentacĳi u svĳetu:
“Zelena zemlja gdje pase mnogo ovaca. ‘Zemlja ovaca’.
U zemlji ovaca stoji nepoznata žena i pokazuje put.”>9
Drugi je san djevojčice čĳa je prĳateljica nedavno umrla
od sušice; ona se boji da i sama ne boluje od te bolesti.
“Bila sam u rascvalom vrtu; sunce je upravo zalazilo u
krvavom rumenilu. Tada se preda mnom pojavio crn, ple-
menit vitez i kazao mi vrlo ozbiljnim, dubokim i strašnim
glasom: ‘Hoćeš li poći sa mnom?’ Ne čekajući moj odgo-
vor, primio me za ruku i odnio.”>>
Bilo da je rĳeč o snu ili mitu, ove pustolovine odišu ne-
odoljivom čarolĳom lika koji se odjednom javlja kao vodič
i obilježava novo razdoblje, novi stadĳ životnog puta. Ono
76
O

sa čim se valja suočiti i što je na neki način duboko pozna-

to nesvjesnome – iako je u isti mah svjesnoj ličnosti nezna-
no, iznenađujuće, pa čak i zastrašujuće – daje se do znanja;
ono što je dotad imalo smisla može čudnovato izgubiti
vrĳednost, poput svĳeta kraljeva djeteta nakon iznenadna
nestanka zlaćane kugle u vrelu. Sve i ako se junak nakon
toga nakratko vrati svojim ranĳim poslovima, lako je mo-
guće da mu to neće donĳeti ploda. Tada će se objelodani-
ti niz sve snažnĳih znakova, sve dok se – kao u legendi o
“Četiri znaka” koja slĳedi, najslavnĳemu primjeru zova u
pustolovinu u svjetskoj književnosti – poziv više ne bude
mogao zanemarivati.
Mladoga kraljevića Gautamu Sakyamunĳa, Budućega
Buddhu, otac je štitio od svih spoznaja o starenju, bolesti,
smrti ili redovništvu, kako mu na pamet ne bi palo odrica-
nje od života; jer pri rođenju su mu prorekli da će postati
ili car cĳelog svĳeta ili pak Buddha. Pristran vladarskome
pozivu, kralj je sinu darovao tri palače i četrdeset tisuća
mladih plesačica, ne bi li mu um ostao privržen svĳetu. Ali
time je samo pospješio neizbježno; jer mladić je još u raz-
mjernoj mladosti posve utažio zanimanja za putene nasla-
de i sazrio za drugačĳa iskustva. Čim je postao spreman,
pravi su se glasnici pojavili sami od sebe:
“Tako jednoga dana Budući Buddha poželi otići u park
te kaza kočĳašu da spremi kočĳu. Ovaj stoga izvede ra-
skošnu i otmjenu kočĳu, bogato je uresi i u nju upregnu
četiri svečana konja rase Sindhava, bĳela poput latica bĳe-
loga lopoča, te Budućem Buddhi javi da je sve spremno. A
Budući se Buddha pope u kočĳu, palači bogova sličnu, te
tako krenu u park.
77
J
‘Bliži se vrĳeme za prosvjećenje kraljevića Siddharthe,’

pomisliše bogovi; ‘valja nam dati mu znak’: i oni jednoga
između sebe pretvoriše u oronula starca, krezuba, sĳeda,
skvrčena i zgrbljena, oslonjena o štap i drhtava, te ga po-
kazaše Budućemu Buddhi, ali tako da ga samo on i kočĳaš
zamĳetiše.
Nato reče Budući Buddha kočĳašu: ‘Prĳatelju, kaži mi,
deder, tko je onaj čovjek? Čak mu ni kosa nĳe kao u drugih
ljudi.’ A nakon što ču odgovor, reče: ‘Sramota bilo rođenja,
jer svakome što se rodi valja i ostariti.’ I vrati se uzrujana
srca i pope u palaču.
‘Zašto se moj sin tako brzo vraća?’ upita ih kralj.
‘Gospodine, on vidje starca,’ odgovoriše mu; ‘i jer vidje
starca, kani se iz svĳeta povući.’
‘Zar me ubiti želite, kad mi takve stvari govorite? Smje-
sta spremite predstave i izvedite ih pred mojim sinom.
Uspĳemo li ga nekako nagnati da se sladi ugodama, pre-
stat će misliti o povlačenju iz svĳeta.’ Kralj tad proširi stra-
že na pola lige u svakome smjeru.
Ponovno, jednoga dana Budući Buddha na putu u park
opazi bolesna čovjeka kojega bogovi sačiniše; i kad se ra-
spita o njemu, vrati se uzrujana srca i pope u palaču.
A kralj ih isto onako upita i isto im onako naloži kao
i prĳe; i opet proširi straže, te ih postavi na tri četvrt lige
unaokolo.
I još jednoga dana Budući Buddha na putu u park opa-
zi mrtvaca kojega bogovi sačiniše; i kad se opet raspita o
njemu, vrati se uzrujana srca i pope u palaču.
A kralj ih isto onako upita i isto im onako naredi kao i
prĳe; i opet proširi straže, te ih postavi na punu ligu una-
okolo.
78
O

I opet jednoga dana Budući Buddha na putu u park

opazi redovnika, brižno i smjerno odjevena, kojega bogo-
vi sačiniše; i upita kočĳaša: ‘Deder, tko je onaj čovjek?’ ‘Vi-
sosti, jedan od onih koji su se povukli iz svĳeta’; i kočĳaš
poče na sva usta hvaliti povlačenje iz svĳeta. Pomisao na
povlačenje iz svĳeta bĳaše ugodna Budućemu Buddhi.”>
Ovaj prvi stadĳ mitološkog putovanja – koji smo na-
zvali ‘zov u pustolovinu’ – naznačava da je sudbina po-
zvala junaka i prenĳela mu duhovno težište iz prispodobi-
vog društvenog okvira u nepoznat zabran. To sudbonosno
područje gdje se krĳu i blago i opasnost može se predsta-
viti na razne načine: kao daleka zemlja, kao šuma, kao kra-
ljevstvo pod zemljom, na dnu mora ili ponad neba, kao
tajni otok, uzvišeni gorski vrh ili stanje istančana sna; ali
ondje redovito sve vrvi od čudnih, nestalnih, mnogoobra-
znih bića, nezamislivih muka, nadljudskih djela i nemo-
gućih užitaka. Junak može svojevoljno poći u pustolovinu,
kao Tezej nakon što je došao u očev grad, Atenu, i čuo gro-
znu pripovĳest o Minotauru; ili ga u tuđinu može preni-
jeti ili poslati neki dobrohotan, odnosno zloćudan činitelj,
kao što je to bilo s Odisejem, kojega su diljem Sredozemlja
tjerali vjetrovi razljućenog boga Posejdona. Pustolovina
može započeti kao puka omaška, kao u slučaju kraljevne
iz bajke; ili osoba može posve nehajno šetati, kad joj oko
zapne za neku prolaznu pojavu što će je odvući od utaba-
nih ljudskih staza. Primjeri se mogu navoditi ad infitum, iz
svih krajeva svĳeta.>0
79
J
. O %

Često u stvarnom životu, a nerĳetko i u mitovima i pre-

daji, susrećemo tužan slučaj zova bez odaziva; jer drugi in-
teresi uvĳek mogu zaglušiti uho. Odbĳanje poziva pusto-
lovinu pretvara u njezinu suprotnost. Obzidan dosadom,
napornim radom, ili pak “kulturom”, subjekt gubi moć bi-
tnog potvrdnog djelovanja i postaje žrtva koju valja spaša-
vati. Njegov rascvali svĳet postaje suha kamenita pustoš, a
život mu djeluje besmisleno – čak i ako je, kao kralj Minos,
titanskim naporom uspio sazdati znamenito carstvo. Koju
god kuću sagradio, bit će to kuća smrti: labirint kiklop-
skih zidova, ne bi li sakrio od sebe vlastitog Minotaura.
On može stvarati samo nove nedaće sebi i iščekivati neu-
mitan rasap.
“Koliko sam vas zvala, a vi ste odbĳali… zato ću se i
ja smĳati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tje-
skoba: kad navali na vas strah kao nevrĳeme i zgrabi vas
propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.” “Jer
glupe će ubiti njihovo odbĳanje, a nemar će upropastiti
bezumne.”>*
Time Jesum transeuntem et non revertentem: “Boj se prola-
ska Isusova, jer on se ne vraća.”
Mitovi i narodna predanja iz čitavoga svĳeta jasno
kažu da odbĳanje poziva u biti znači odbĳanje odricanja
od onog što se smatra vlastitim interesom. Budućnost se
ne sagledava kao nezadrživi niz smrti i rođenja, nego se
sadašnji i osobni sustav ideala, vrlina, ciljeva i prednosti
nastoji pošto-poto učvrstiti i učiniti stalnim. Kralj Minos je
zadržao božanskog bika, čĳim bi žrtvovanjem bio označio
da se pokorava volji boga svog društva; jer draži mu je bio
80
O

vlastiti gospodarski probitak, kako ga je shvaćao. Tako nĳe

uspio napredovati do životne uloge koju je preuzeo – a vi-
djeli smo porazne posljedice koje je to imalo. Samo božan-
stvo postalo mu je mora; jer, očito, ako je čovjek samome
sebi jedini bog, onda sâm Bog, Božja volja, sila koja bi htje-
la razoriti čovjekov egocentrični sustav, postaje neman.
Od Njega bježah, kroz noći i kroz dane;

Od Njega bježah, kroz mnogih ljeta dveri;
Od Njega bježah, kroz labirintske strane
Vlastita mi uma; i dok mi bĳeg se ceri
Od Njega se sakrih u izmaglici suznoj.&
Čovjeka tlači, danju i noću, božansko biće koje je prizor

živoga jastva u zaključanome labirintu vlastite mu dezori-
jentirane psihe. Svi putevi do izlaza izgubljeni su; ne može
se van. Može se samo grčevito i grozničavo, poput Sotone,
držati samoga sebe i biti u paklu; ili se pak probiti i kona-
čno poništiti u Bogu.
“Ti, od kojeg dražeg, sljepĳeg, slabĳeg nema,

Ja sam Onaj za Kojim trpiš!
Iz sebe ljubav crpiš, ti, koji Mene crpiš.”
Istim tim čeznutljivim, tajanstvenim glasom zvao je gr-

čki bog Apolon djevu Dafnu, kćer rĳeke Peneja, dok ju je
progonio ravnicom. “Nimfo, Peneja kćeri, ded stani!” vika-
lo je božanstvo za njom – kao žabac za kraljevnom iz baj-
ke; “Ne goni dušman. Ne znaš, o ludana, ne znaš, od koga
bježiš i zato bježiš. Molim te, lakše trči i prestani bježat, te
lakše ću stizati i ja. Pitajder, kome si mila.”
81
J
“I više šćaše govorit,” nastavlja se priča, “al’ plašljiva

pobježe Dafna te s neodgovorenim rĳečima ostavi njega i
u bĳegu krasna. Otkrivo joj tĳelo vjetar, lavor pireći napra-
ma njoj razduhavo joj ruho, a tihi ćuh je hvato i bacao kosu
joj natrag; stas joj je od trke ljepši. Al’ mlađahni bog umi-
ljavat ne će se uzalud više i gonjen sam od Kupida gleda
Peneja kćer da dostigne korakom brzim. Kao kad Galski
pas na prostranom ugleda polju zeca, tad ovaj gleda ute-
ći, a onaj ulovit; pas već hoće da ščepa, već misli, plĳen da
ima, gubicu otego je i noge već zečeve hvata, a zec se boji,
da nĳe već ulovljen, te se i samim otima zubma i njuški, što
dirnu ga, izmiče on se: tako je brz Apolon u nadi, a Dafna u
strahu. Ali je gonitelj brži, jer ljubavi krila ga nose, odmora
djevojci ne da, bježećoj već tik je do leđa, kosu, što niz vrat
joj pada, već dahom svojĳem dira. Kada obnemogne već,
poblĳedi, od muke brzog bježanja svladana buduć u Pe-
nejske pogleda vale i kaže: ‘Oče, pomozi! O zemljo, zini il’
ovaj oblik što čini, da trpim, prom’jeni, da nema ga više!”
Čim tu molitvu reče, al’ sva se ukoči vrlo, oko mekĳeh gru-
di tanušno se obavi liko, u lišće kose njoj otiđoše, u grane
ruke, noge, pred časak još brze, sad žilama zapeše tvrdim,
glavu joj obuzme kruna; ljepota joj ostade samo.”;
To je doista tmuran svršetak, pun razočaranja. Apolon,
sunce, gospodar vremena i zrelosti, više nĳe ustrajavao na
zastrašujućem snubljenju, nego je tek lovoriku prozvao
svojim najmilĳim drvetom i ironično preporučio njegovo
lišće pletačima pobjedničkih vĳenaca. Djevojka je utekla
roditeljskom liku i ondje pronašla zaštitu – poput onog ne-
uspješnog muža kojega je san o majčinskoj ljubavi zaštitio
od stanja privrženosti supruzi.+
82
O

Psihoanalitička literatura vrvi primjerima takvih očaj-

ničkih fiksacĳa. One prikazuju stanje nemoći da se odbaci
infantilni ego i pripadajuća sfera emotivnih odnosa i ide-
ala. Čovjek biva sputan zidovima djetinjstva; otac i majka
stoje poput čuvara praga, a plaha duša, u strahu od neke
kazne,9 ne uspĳeva proći kroz vrata i izaći do rođenja u
vanjskome svĳetu.
Dr. Jung izvještava o snu koji uvelike sliči prizoru iz
mita o Dafni. Sanjač je onaj mladić koji se našao (gore, str.
99) u zemlji ovaca – što će reći, u zemlji bez neovisnosti.
Glas u njemu govori: “Moram prvo otići od oca”; a nekoli-
ko noći zatim: “zmĳa opisuje krug oko snivatelja. On stoji
ukorĳenjen u tlo poput stabla.”> To je prizor začarana kru-
ga koji oko osobnosti iscrtava zmajska sila fiksacĳskog ro-
ditelja. Brunhildu je jednako tako u stanju djevičanstva,
godinama zakočenu u ulozi kćeri, čuvao plameni krug
sveoca Wotana. Spavala je u bezvremenosti sve do Sieg-
friedova dolaska.
Malu Trnoružicu (Uspavanu Ljepoticu) na počinak je
stavila ljubomorna baba (nesvjesni lik zle majke). A usnu-
lo nĳe samo dĳete, već i cĳeli njezin svĳet; ali, konačno,
“dugo, dugo godina potom”, stigao je princ da je probudi.
“Kralj i kraljica (svjesni likovi dobrih roditelja), koji netom
što su stigli kući i bili baš na ulazu u dvoranu, počeše pa-
dati u san, a s njima i cio dvor. Svi konji pozaspaše u sta-
jama, psi na dvorištu, golubovi na krovu, muhe na zido-
vima, da, čak se i vatra što pucketaše na ognjištu umiri i
usnu, a pečenje se prestade peći. A kuhar, koji se spremao
momka iz smočnice potegnuti za uho jer je nešto zabora-
vio, pusti ga i zaspa. I vjetar se smiri, i nĳedan list više ne
zatitra u krošnjama. Tad oko dvorca stade rasti trnova ži-
83
J
vica, i svake godine bivaše sve viša, te naposljetku zagradi

cĳelo imanje. Izrasla je viša od dvorca, tako da se više ništa
nĳe dalo vidjeti, čak ni kokot-vjetrokaz na krovu.”0
Jedan je perzĳski grad svojedobno bio pretvoren “u
crno kamenje” – kralj i kraljica, vojnici, stanovnici, svi sku-
pa – jer su njegovi žitelji odbili Allahov zov.* Lotova žena
pretvorila se u stup soli jer se osvrnula nakon što ju je Ja-
hve pozvao da ode iz njezina grada.0 A tu je i pripovĳest
o Vječnome Židu, prokletome da ostane na svĳetu sve do
Sudnjega Dana, jer kad je Krist noseći križ prošao pokraj
njega, ovaj mu je iz gomile koja je stajala uz put doviknuo:
“Brže to malo! Što se čeka!” Neprepoznati, uvrĳeđeni Spa-
sitelj obratio mu se i kazao: “Ja idem, ali ti ćeš me ovdje če-
kati kad se budem vratio.”0&
Neke žrtve ostaju začarane zauvĳek (ili barem do za-
vršetka priče), ali drugima je suđeno da budu spašene.
Brunhilda se sačuvala za junaka koji joj je pripadao, a
malu Trnoružicu izbavio je princ. Mladić koji se preo-
brazio u drvo, također, potom je sanjao o nepoznatoj ženi
koja mu pokazuje put, kao tajanstveni vodič na neznane
staze.0 Nisu izgubljeni svi koji oklĳevaju. Psiha u pričuvi
drži mnoge tajne. A one se ne otkrivaju sve dok ne nastane
potreba za njima. Stoga se katkad nedaća nakon tvrdogla-
va odbĳanja zova može pokazati kao prilika za providno
otkrivanje nekog neočekivanog načela oslobađanja.
Voljna je introverzĳa, zapravo, jedno od klasičnih oru-
đa kreativnoga genĳa, i može se namjerno rabiti kao sred-
stvo. Ona tjera energĳe psihe u dubinu i aktivira dotad
izgubljeni nesvjesni kontinent infantilnih i arhetipskih pri-
zora. Posljedica toga, naravno, može biti u većoj ili manjoj
mjeri potpuna dezintegracĳa svĳesti (neuroza, psihoza:
84
O

usud začarane Dafne); ali, s druge strane, ako je osobnost

u stanju upiti i integrirati ove nove sile, iskusit će gotovo
nadljudski stupanj samosvĳesti i ovladavanja sobom. To
je temeljno načelo indĳskih disciplina joge. Tim su putem,
također, išli mnogi kreativni duhovi Zapada.0; Ne može
ga se baš opisati kao odgovor na neki specifičan zov. Pri-
je je rĳeč o namjernom, strašnom odbĳanju javljanja bilo
čemu izuzev najdubljeg, najvišeg, najbogatĳeg odgovora
na još neznani zahtjev neke praznine koja čeka u nama:
o svojevrsnom potpunom štrajku, ili odbĳanju ponuđenih
uvjeta življenja, uslĳed kojega neka moć preobrazbe pre-
nosi problem na razinu posve novih razmjera, gdje biva
iznenadno i konačno razrĳešen.
Ovaj aspekt junakova problema ilustrira čudesna pu-
stolovina carevića Kameruzzemana i princeze Budure iz
Tisuću i jedne noći. Mladi i naočiti princ, sin jedinac per-
zĳskoga kralja Šahramana, uporno je odbĳao uzastopne
prĳedloge, zahtjeve, naloge i naposljetku naredbe svojega
oca, da učini kako valja i oženi se. Kad mu je otac to prvi
put spomenuo, momak mu je ovako odgovorio: “Babo, ne-
mam volje za ženidbom. Duša mi ne žudi za ženama jer
sam našao čitave knjige i pripovĳesti o njihovoj pokvare-
nosti i vjerolomstvu. O tome govore i kur’anski ajeti, a i
pjesnik je rekao:
Ako me pitate o ženama, ja ću vam reći

Jer o njima imam znanje kakvo niko neće steći.
Kad glava osĳedi, il’ kad čovjek ima malo novca
Neće uspjet doći do ženskoga srca.
Drugi pjesnik je rekao:
85
J
Ne slušaj žene iako je predanost vrlina

Jer uspjeha neće imati mladić koji im se preda.
One mu ne daju savršenstvo da dostigne
Makar hiljadu ljeta težio da znanje postigne.”
Nakon tih stihova, mladić reče: “Oče, ženidba je nešto

što ja nikada neću učiniti, makar zbog toga morao smrt
iskusiti.”
Kada car Šahraman ču rĳeči svoga sina, mrak mu pade
na oči i on se silno ražalosti što ga sin Kameruzzeman ne
sluša. Budući da je sina veoma volio, nĳe mu više o tome
govorio, niti se ljutio, već ga je i dalje tetošio ukazujući mu
počasti i sve vrste nježnosti kojima se pridobĳa ljubav.
Nakon godinu dana otac ponovi zahtjev, ali mladić ga
je opet odbi, te izrecitira nove pjesničke kitice. Car se po-
savjetova sa svojim vezirom, koji mu reče ovako: “Savjetu-
jem ti, care, da se strpiš još godinu dana, pa kad budeš htio
razgovarati s njim o ženidbi nemoj to činiti krišom, već
razgovaraj s njim na dan suđenja, u prisustvu svih emira
i vezira, kada vojska bude tu. Pošto se, dakle, svi sakupe,
pošalji po sina Kameruzzemana i neka ga dovedu, a onda
razgovaraj s njim o ženidbi u prisustvu emira, vezira, dvo-
rjana, državnih velikodostojnika, vojnika i ostalih. On će
se postidjeti pred njima i neće se u njihovom prisustvu su-
protstavljati.”
Kad je svanuo taj dan, međutim, i kad ga car Šahraman
pred cĳelom državom tako upita, carević obori pogled.
Onda ga podiže prema ocu i u tom času ga obuze mla-
dićka neobuzdanost i nesmotrenost, te uzviknu: “Neću se
nikad oženiti, makar morao umrĳeti! Ipak si ti čovjek koji
ima mnogo godina, a malo pameti! Zar me nisi prĳe da-
86
O

našnjeg dana dva puta pitao o ženidbi i ja nisam pristao?

Stvarno si ishlapio i više ni stadom ovaca ne bi mogao vla-
dati!” Zatim Kamaruzzeman otpusti ruke koje je držao na
leđima, pa zasuka rukave cjepteći od gnjeva i reče ocu još
štošta, ne znajući što govori, onako srdit..
Car pocrvenje od stida što se sve to događa pred veli-
kašima njegove države i vojnicima, pa još na praznik; ali
uskoro osjeti carsko dostojanstvo, te povika na sina tako
da ovaj zadrhta i naredi robovima da ga ščepaju. Kada
ga zgrabiše, svezaše i dovedoše pred cara, on im naredi
da mu svežu laktove iza leđa. Carević obori glavu od sti-
da i straha. Lice i čelo bili su mu orošeni znojem, a stid i
sram sve više su ga obuzimali. Otac poče galamiti i psova-
ti ga, govoreći: “Teško tebi, kopile! Kako to meni odgova-
raš pred mojim oficirima i vojskom?! Dosad te nitko nĳe
odgojio! Zar ne znaš da bi to što ti činiš bilo ružno da čini
i jedan prostak?” I car naredi robovima da ga odvežu i za-
toče u jednu kulu u tvrđavi.
Odvedoše carevića u prostorĳu u kuli sa srušenim bu-
narom u sredini, pa je pometoše, obrisaše joj pod i posta-
više ležaj na koji prostrĳeše dušek. Zatim tu staviše ćilim i
jastuke, te veliki fenjer i svĳeću, jer je na tome mjestu bilo
mračno čak i danju. Robovi uvedoše Kameruzzemana u
tu prostorĳu, a pred vrata postaviše stražara. A carević se
baci na ležaj, slomljen i tužna srca, koreći sebe i kajući se
zbog onog što mu se dogodilo s ocem.
Za to vrĳeme, u dalekome kineskom carstvu, kći cara
Gajura, gospodara otoka i mora i sedam tvrđava, bila je
u sličnom stanju. Pošto je postala čuvena po svojoj ljepoti
i kada se o njoj pronio glas po svĳetu, carevi počeše slati
glasnike njenom ocu da je zaprose. Otac je nagovarao dje-
87
J
vojku da se uda, ali ona je odbĳala govoreći: “Babo, neću se

nikada udati. Ja sam gospodarica i princeza. Ja vladam lju-
dima i ne želim muškarca koji će upravljati mnome.” Ali
kad god bi odbila udaju, prosci bi je još više željeli. Svi ca-
revi Unutarnjih kineskih otoka slali su njezinu ocu darove
i rĳetke poklone pišući mu o ženidbi, te joj je otac više puta
savjetovao da se uda, ali ona se opirala i ljutila na njega go-
voreći: “Oče, ako mi još jednom spomeneš brak, uzet ću sa-
blju, staviti balčak na zemlju, a vršak na stomak, i tako ću
se osloniti na nju da će mi na leđa izaći, i ubit ću se.”
Kada to ču njen otac, smrači mu se pred očima, a srce
mu se u plamenu buktinju pretvori. Plašio se da se djevoj-
ka ne ubĳe, a nĳe znao što da radi s njom i carevima koji
je prose. Stoga joj reče ovako: “Ako se baš nećeš nipošto
udati, onda se nemoj kretati.” Zatim je uvede u jednu oda-
ju, postavi deset starica da je čuvaju i zabrani joj da odlazi
u onih sedam dvoraca. Načini se da je ljut na nju i otposla
pisma svim carevima obavještavajući ih da je djevojka po-
ludjela.0+
Kako i junak i junakinja slĳede negativni put, a između
njih stoji cĳeli azĳski kontinent, bit će potrebno čudo da se
spoji ovo dvoje sjedinjenih u vječnosti. Odakle može doći
takva sila koja bi mogla prekinuti čarolĳu što potire život i
rastočiti gnjev dvaju djetinjih otaca?
Odgovor na ovo pitanja ostat će isti diljem svjetskih
mitologĳa. Jer kako stranice Kur’ana tako često navode:
“Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!” Jedini je problem u
tome kakav će biti mehanizam čuda. A to je tajna koja će
se razotkriti tek u narednim stadĳima ove zabavne pripo-
vĳesti iz Tisuću i jedne noći.
88
O

!. N #

Oni koji nisu odbili zov na junačkom će putovanju naj-

prĳe susresti lik zaštitnika (često neugledne starice ili star-
ca) koji će pustolovu dati talismane za zaštitu od zmajskih
sila s kojima će se uskoro susresti.
Istočnoafričko pleme Wachaga iz Tanganjike, primjeri-
ce, pripovĳeda o vrlo siromašnom čovjeku po imenu Ky-
azimba, koji je u očajanju krenuo tražiti zemlju gdje izlazi
Sunce. I dugo je putovao i umorio se, te stao i ostao bezna-
dno gledati u smjeru svoje potrage, kad je začuo da mu se
netko otraga približava. Okrenuo se i uočio sitnu oronulu
staricu. Prišla mu je i upitala ga kojim to poslom ide. Kad
joj je kazao, umotala ga je u svoju odjeću, te se uzdigla sa
zemlje i prenĳela ga u zenit, gdje Sunce zastaje u podne.
Uto je s istoka uz silnu buku onamo došla velika družina
ljudi, a posred njih je bio blistavi poglavica, koji je, po do-
lasku, zaklao vola i sjeo se pogostiti sa svitom. Starica ga je
zamolila da pomogne Kyazimbi. Poglavica je blagoslovio
čovjeka i poslao ga kući. I bilježi se da je otada svagda ži-
vio u blagostanju.09
Među Indĳancima s američkog Jugozapada omiljena
ličnost u ovoj dobrohotnoj ulozi jest Žena Pauk – bakica
koja živi pod zemljom. Ratni Bogovi Blizanci plemena Na-
vaho tek što su otišli od kuće na putu ka domu svojega oca
Sunca, kad su na putu svetom stazom naišli na tu čudesnu
malu priliku: “Momci hitro putovaše svetom stazom, te
netom nakon svitanja, u blizini Dsilnaotila, opaziše gdje se
iz zemlje dimi. Približiše se mjestu odakle se dizao dim te
otkriše da potječe iz dimnjaka podzemne odaje. Iz jame su
virile ljestve, crne od čađi. Poviriše u odaju i opaziše sta-
89
J
ricu, Ženu Pauka, a ona ih pogleda i reče im: ‘Dobrodošli,

djeco. Uđite. Tko ste i odakle skupa pješice dolazite?’ Ne
odgovoriše joj, već siđoše ljestvama. Kad stupiše na pod,
ona ih opet upita: ‘Kamo to vas dvojica skupa pješice ide-
te?’ ‘Nikamo naročito,’ odvratiše joj; ‘ovamo smo stigli jer
nismo inače imali kamo.’ Ona ih četiri puta ovako upita i
svaki put dobi sličan odgovor. Zatim reče: ‘Možda bi htjeli
potražiti oca?’ ‘Da,’ odgovoriše joj, ‘kad bismo barem znali
kako se do njega ide.’ ‘Ah!’ reče žena, ‘dug je i opasan put
do kuće Sunca, vašega oca. Mnoge se nemani nalaze na
putu donde, a kad onamo stignete, možda vašem ocu neće
biti drago što vas vidi, nego će vas još i kazniti što ste do-
šli. Valja vam proći četiri opasna mjesta – stĳene što drobe
putnika, trske što ga sĳeku na komade, kaktusove batine
što ga trgaju na komade i vreli pĳesak koji ga zasipa. Ali
dat ću vam nešto čime ćete obuzdati neprĳatelje i zaštititi
si živote.’ I ona im pruži hamajlĳu po imenu ‘pero tuđin-
skih bogova’, sastavljenu od obruča na koji su bila pričvr-
šćena dva živa pera (što će reći, iščupana iz živog orla), uz
još jedno živo pero da ih zadrži na životu. Nauči ih još i
ovoj čarobnoj izreci, koja će umiriti bĳes neprĳatelja kad
se pred njima kaže: ‘Spusti s peludi noge. Spusti s peludi
ruke. Spusti s peludi glavu. Tad pelud su ti noge; pelud su
ti ruke; pelud ti je tĳelo; pelud ti je um; pelud ti je glas. Sta-
za je prekrasna. Miruj.’”0>
Susretljiva bakica i dobra vila poznati su likovi iz eu-
ropske narodne predaje; u legendama o kršćanskim sveci-
ma njihovu ulogu obično igra Majka Božja. Ona može po-
sredovanjem pridobiti Očevu milost. Žena Pauk mrežom
može upravljati kretanjem Sunca. Junak koji je pridobio
zaštitu Kozmičke Majke ne može biti ranjen. Arĳadnina
90
O

nit sigurno je sprovela Tezeja kroz pustolovinu labirinta.

To je ona sila-vodilja koja teče Danteovim djelima u žen-
skim obličjima Beatrice i Majke Božje, a u Goetheovu se
Faustu redom javlja kao Gretchen, Helena Trojska i Maj-
ka Božja. “Ufanje budiš poput živa vrela”, moli se Dante
nakon što je sigurno prošao pogibeljima Trĳu Svjetova.
“Vrĳedna si, Gospo, i velika budi: tko se za milost tebi ne
uteče, njegova želja let bez krila žudi. Dobrota tvoja osim
što priteče pomoć, kad se moli, mnogo krati sama od sebe
molitvu preteče. U te se ljubav s milosrđem sjati, tebi ima
dara i dobrote koliko može u stvorenje stati.”0
Takav lik predstavlja dobrohotnu, zaštitničku silu su-
dbine. Fantazĳa pruža uvjeravanje – obećava da rajski mir,
prvi put upoznat u maternici, neće biti izgubljen; da on
podupire sadašnjost i stoji u budućnosti baš kao i u prošlo-
sti (da je omega baš kao i alfa); a iako se može učiniti kako
je svemoć ugrožena prĳelazima praga i buđenjima života,
zaštitnička je snaga uvĳek i svagda prisutna u svetištu srca
i navĳek imanentna u još neznanim osobinama svĳeta, ili
odmah iza njih. Samo valja znati i uzdati se, i svevremen-
ski će se čuvar pojaviti. Nakon što odgovori na zov i na-
stavi ga odvažno slĳediti dok se odvĳaju posljedice, junak
će uza se zateći sve sile nesvjesnoga. Sama Majka Priroda
pomaže u ovoj silnoj zadaći. A u mjeri u kojoj se junakov
čin podudara s onime za što je samo društvo spremno, on
kao da jaše na moćnom ritmu historĳskog procesa. “Čini
mi se,” rekao je Napoleon na početku pohoda na Rusĳu,
“da me nešto tjera prema cilju koji ne znam. Čim ga do-
segnem, čim sâm postanem nepotreban, dostajat će jedan
jedini atom da me smrska. Ali dotad mi sve sile čovječje
ništa ne mogu.”00
91
J
Nerĳetko ovaj nadnaravni pomagač nosi muško obli-

čje. U bajkovitoj predaji to može biti neki šumski čovje-
čuljak, neki čarobnjak, pustinjak, pastir ili kovač, koji se
pojavi da pruži hamajlĳe i savjete koji će junaku trebati.
Više mitologĳe razvĳaju ovu ulogu u velikome liku vodi-
ča, učitelja, splavara, vodiča duša u zagrobni svĳet. U kla-
sičnome mitu to je Hermes-Merkur; u egipatskome obično
Thoth (bog-ibis, bog-pavĳan); u kršćanskome, pak, Duh
Sveti.0* Goethe u Faustu predstavlja vodiča muškog lika
kao Mefistofelesa – i nerĳetko ističe opasni vid te “mer-
kurovske” prilike; jer on mami nevinu dušu u predjele
kušnji. U Danteovoj vizĳi tu ulogu igra Vergilĳe, sve dok
je ne preuzme Beatrice na pragu Raja. Skrbnički i opasan,
majčinski i očinski u isti mah, ovaj nadnaravni princip ču-
varstva i usmjeravanja u sebi objedinjuje sve neodređe-
nosti nesvjesnoga – i tako naznačava podršku koju našoj
svjesnoj osobnosti daje onaj drugi, veći sustav, ali i nedo-
kučivost vodiča kojega slĳedimo, dovodeći u pogibelj sve
naše racionalne ciljeve.*
Junak kojemu se ovakav pomagač ukazuje obično je
onaj koji je odgovorio na zov. Zov je, zapravo, bio prva
objava nailaska ovog svećenika-inicĳatora. Ali čak i onima
koji su na prvi pogled očvrsnuli u srcu može se ukazati
nadnaravni čuvar; jer, kao što smo vidjeli: “Eto, Allahova
pomoć je zaista blizu!”
I tako se zbilo, naizgled slučajno, da se u prastaroj i na-
puštenj tornju gdje je spavao perzĳski carević Kameruz-
zeman, našao stari rimski bunar.*& Njega je pak nastava-
la žena-džin iz Iblisovog prokletog potomstva, po imenu
Mejmuna, kćer Dimrĳata, jednog od čuvenih džinskih ca-
reva.* Dok je Kameruzzeman čvrsto spavao u prvoj treći-
92
O

ni noći, Mejmuna pođe iz rimskog bunara ka nebeskom

svodu, jer htjede prisluškivati razgovore anđela; ali kad
se pope na vrh bunara i vidje da je kula osvĳetljena mimo
običaja, veoma se začudi. Uđe u prostorĳu, vidje posta-
vljen ležaj i na njemu čovjeka koji spava. Pored glave mu
je bila upaljena svĳeća, a kraj nogu fenjer. Ona spusti krila
i zastade kraj ležaja. Zatim skide pokrivač i tako otkri Ka-
meruzzemanovo lice. I punih sat vremena osta omamljena
njegovom ljepotom. “Neka je slavljen Allah,” uskliknu ona
kad napokon dođe sebi, “najveći od svih stvaralaca!” Jer
bila je ona pravovjerna žena-džin.
Zatim sebi obeća da nikakva zla neće nanĳeti Kame-
ruzzemanu, te se zabrinu da ga, dok se tako odmara na
ruševnom mjestu, ne pogubi neki njezin srodnik, marid.*;
Nagnu se nad njega, poljubi ga među oči i opet mu prekri
lice; zatim raširi krila, poletje prema nebu i uspinjaše se
sve dok se nĳe približila nebu najbližem zemlji.
Sad, slučajnost ili pak sudbina htjedoše da ifritka Mej-
muna u letu odjednom začuje bučan lepet krila negdje u
blizini. Usmjeri se prema zvuku i otkri da on dopire od
ifrita po imenu Dahneš. Stušti se tako na njega poput ja-
streba, a kad ju on osjeti i shvati da je to Mejmuna, kćer
džinskoga cara, uplaši se tako da mu koljena zadrhtaše i
stade je moliti da ga poštedi. Ali ona mu naloži da joj ispri-
ča odakle dolazi. On joj odgovori da se vraća s Unutarnjih
otoka u dalekim kineskim zemljama gdje vlada car Gajur,
gospodar otoka i mora i sedam tvrđava.
“Vidio sam da taj car ima kćer,” reče joj, “od koje Al-
lah nĳe ljepše stvorio u ovome vremenu.” I on stade na
sva usta hvaliti princezu Buduru. “Nos joj je,” reče, “poput
oštrice mača, lice nalik na rujno vino, a obrazi kao ane-
93
J
moni; usne su joj kao koralji, slađe od rumenog vina koje

gasi strašnu žeđ. Jezikom izražava veliku pamet i uvĳek
ima spreman odgovor. Njene grudi dovode u neizdrživo
iskušenje svakog tko ih vidi – slava Onome tko ih stvori u
takvim razmjerama! Uz takve grudi ima dvĳe sjajne oble
ruke o kojima zaljubljeni pjesnik Al-Valahan reče:
Da na njima nĳe grivni, ruke bi joj tekle

Iz rukava nalik na bistre potoke.”
I tako su se nastavili hvalospjevi njezinoj ljepoti, pa

kad ih je Mejmuna saslušala do kraja, zanĳemila je u čudu.
Dahneš je nastavio i opisao oca joj, moćnoga cara, njego-
va blaga i sedam tvrđava, kao i povĳest kćerina odbĳanja
da stupi u brak. “A ja joj odlazim svake noći,” doda, “gle-
dam je i naslađujem se njenim likom. Dok spava, ljubim je
među oči. No zbog ljubavi prema njoj, ne nanosim joj ni-
kakvo zlo.” I on predloži Mejmuni da odleti s njim u Kinu
i sama se uvjeri u ljepotu, ljupkost, stas i skladnost prince-
ze. “Nakon toga, ako hoćeš,” reče, “možeš me kazniti i za-
robiti. Na tebi je da zapovĳedaš i zabranjuješ.”
Mejmuna se ozlojedi što si itko uzima za pravo uznositi
ljepotu smrtnog stvora netom nakon što je ugledala Kame-
ruzzemana. “Fuj! Fuj!” podviknu. Nasmĳa se Dahnešovim
rĳečima i pljunu mu u lice. “Da si ti makar u snu vidio
ljudsko biće kakvo sam ja noćas vidjela,” reče mu, “sigurno
ne bi mogao izdržati, već bi ti voda pocurila na usta!” I ona
opiše njegov slučaj. Dahneš nĳe vjerovao da bi itko mogao
biti naočitĳi od princeze Budure, pa mu Mejmuna naloži
da pođe onamo s njom i sam se u to uvjeri.
“Prihvaćam taj uvjet i slažem se”, reče joj Dahneš.
94
O

I tako se spustiše u ovalnu odaju u kuli. Mejmuna za-

ustavi Dahneša pored ležaja, pa podiže svileni pokrivač s
lica Kameruzzemana, i to lice sinu, zablista, bljesnu i zasja
poput izlazećeg sunca. Mejmuna ga pogleda, pa se obrati
Dahnešu: “Pogledaj, prokletniče, i ne pravi se da si potpu-
no s uma sišao! Za nas, žene, on je pravo iskušenje.”
“Allaha mi, tebi se može oprostiti,” kimnu Dahneš; “ali
ima tu nešto drugo. Naime, žene se razlikuju od muškara-
ca. Istini za volju, tvoj miljenik je veoma sličan mojoj mi-
ljenici po ljepoti, sjaju i savršenstvu. Njih dvoje kao da su
izašli iz jednog kalupa ljepote.”
Kad ču Dahnešove rĳeči, Mejmuni se smrknu pred
očima i krilom ga tako snažno udari po glavi da je goto-
vo ispustio dušu. “Kunem se,” naloži mu ona, “svjetlošću
njegova lika i njegovom uzvišenošću da ćeš, prokletniče,
ovog časa poći i brzo ovamo donĳeti miljenicu koju tako
privrženo i bezumno voliš, da ih sastavimo, da ih pogle-
damo dok spavaju jedno uz drugo. Tako ćemo vidjeti tko
je ljepši.”
I tako se posve slučajno, u zoni zbivanja za koju nĳe ni
znao, počela ispunjavati sudbina nevoljkoga Kameruzze-
mana, bez udjela njegove svjesne volje.*+
. P % #
#
Uz personifikacĳu svoje sudbine kao vodiča i pomaga-

ča, junak nastavlja s pustolovinom sve dok ne stigne do
“zaštitnika praga” na ulazu u zonu uvećane moći. Takvi
zaštitnici sapinju svĳet u četiri smjera – ujedno i naviše i
naniže – kao prikazi ograničenja junakove sadašnje sfere,
95
J
odnosno životnog obzorja. Ponad njih je tama, nepoznana

i opasna; baš kao što je ponad roditeljske skrbi opasnost
po dojenče, a iza društvene zajednice opasnost po pripa-
dnika plemena. Uobičajena je osoba više no zadovoljna,
čak i ponosna time što ostaje unutar naznačenih međa, a
uvrĳeženo joj vjerovanje potpuno opravdava strahovanje
čak i od prvog koraka u neistraženo. Tako je mornare s
odvažnih Kolumbovih lađa, koji su probĳali obzorja sre-
dnjevjekovnog uma – i plovili, kako su vjerovali, u onaj
bezgranični ocean besmrtnoga bitka što okružuje kozmos
poput beskonačne mitološke guje što sama sebi grize rep*9
– kao djecu trebalo nagovarati i tjerati dalje, jer su se bojali
legendarnih levĳatana, sirena, zmajskih kraljeva i drugih
nemani iz dubine.
Narodne mitologĳe prĳetvornim i opasnim bićima
napučuju svako pustinjsko mjesto izvan utabanih seo-
skih putova. Primjerice, Hotentoti opisuju zlotvora kojeg
povremeno sreću po šikari i dinama. Oči mu se nalaze u
udubljenju tabana, pa se mora spustiti na sve četiri i podi-
ći jedno stopalo ne bi li vidio što se oko njega zbiva. Oko
mu tada pogleda unatrag; inače neprekidno zuri u nebo.
Ta neman lovi ljude i kida ih na komade groznim zubima
dugim poput prstĳu. Takva stvorenja navodno love u čo-
porima.*> Hai-uri, druga hotentotska prikaza, preskakuje
žbunove šikare na svom putu, umjesto da ih zaobilazi.* U
mnogim se dĳelovima svĳeta susreće opasna jednonoga,
jednoruka, jednostrana prilika – polučovjek – nevidljiva s
krive strane. U središnjoj se Africi govori da takav polu-
čovjek kaže osobi koja ga je susrela: “Kad smo se već sreli,
borimo se.” Bude li bačen, preklinjat će ovako: “Nemoj me
ubiti. Pokazat ću ti mnoge lĳekove”; sretnik tada postaje
96
O

umješan lĳečnik. Ali odnese li pobjedu polučovjek (zvan

Chiruwi, “tajanstveni”), žrtva mu umre.*0
Nepoznati predjeli (pustinja, džungla, duboko more,
tuđinska zemlja itd.) prazna su platna za projekcĳe nes-
vjesnog sadržaja. Incestuozni libido i patricidni destrudo s
njih se odražavaju natrag na pojedinca i njegovo društvo
u oblicima što odišu prĳetnjom nasilja i obećanjem opa-
sne naslade – ne samo kao zlotvori, već i kao tajanstveno
zavodljive, nostalgično lĳepe sirene. Ruski seljaci znaju,
primjerice, za šumske “Divljakinje” koje stanuju u gor-
skim pećinama gdje vode domaćinstva poput ljudskih
bića. Privlačne su i ženstvene, naočitih četvrtastih glava,
bujnih uvojaka i dlakavih tĳela. Zabacuju grudi preko ra-
mena dok trče i doje djecu. Kreću se u grupama. Mažu se
mastima spravljenim od šumskog korĳenja i tako stječu
nevidljivost. Vole plesom ili škakljanjem otjerati u smrt
one koji sami zađu u šumu, a svatko tko nabasa na njihove
nevidljive plesove umre. S druge strane, ljudima koji im
ostavljaju hranu zauzvrat će žeti žito, presti pređu, čuvati
djecu i čistiti kuću; a ako im djevojka iščešlja kudjelju za
pređu, dat će joj lišće koje se pretvara u zlato. Mili im se
ljubovati s ljudima, često stupaju u brak sa seoskim mla-
dićima i na glasu su kao izvrsne supruge. Ali, poput svih
ostalih nadnaravnih nevjesta, nestat će bez traga i glasa
čim se muž i najmanje ogrĳeši o ćudljive pojmove bračnog
ćudoređa.**
Drugu ilustracĳu libidinozne spone vragolastog zlo-
tvora i zavodničkog načela pruža Djeduška Vođanoj, ru-
ski “Vodeni Djedica”. On vješto mĳenja lik i zna utopiti
ljude koji se kupaju u ponoć ili podne. Ženi se utopljenim
ili razbaštinjenim djevojkama. Posebno vješto navodi ne-
97
J
sretnice u nevolju. Voli plesati na mjesečini. Kad mu neka

supruga treba roditi, dođe u selo po babicu, ali odaje ga
voda što mu curi sa skutova. Ćelav je i trbušast, bucma-
stih obraza, u zelenoj odjeći s visokom trskovom kapom
na glavi; ali zna se ukazati i kao naočit mladić ili kao ne-
tko koga narod dobro poznaje. Ovaj Vodenjak nĳe jak na
obali, ali u vlastitome je elementu nenadmašan. Nastava
rĳečne dubine, potoke i ribnjake, i rado se zadržava blizu
mlinova. Danju ostaje prikriven poput stare pastrmke ili
lososa, ali noću izranja, pa pljušti i praćaka se kao riba jer
tjera svoju podvodnu stoku, ovce i konje na pašu na obali,
ili pak sjeda na mlinsko kolo i u tišini si češlja dugu zelenu
kosu i bradu. U proljeće, kad se probudi iz dugog zimskog
sna, razbĳa led po rĳekama i slaže ga u silne sante. Rado
lomi mlinska kola. Ali kad je dobre volje tjera svoja riblja
stada u ribarske mreže ili na vrĳeme javlja nailazak popla-
va. Babice koje odu s njim izdašno plaća srebrom i zlatom.
Njegove kćeri krasotice, visoke, blĳede i sjetne, odjevene
u prozračne zelene halje, muče i kinje utopljenike. Vole se
ljuljati na drveću i ljupko pjevati.&
Arkadĳski bog Pan najpoznatĳi je klasični primjer ovog
opasnog bića što obitava tik izvan zaštićene zone seoske
međe. Latinski su mu pandani Silvan i Faun.&& Izumio je
pastirsku frulu i na njoj svirao pri plesovima nimfi, a mu-
ški su mu sudruzi bili satiri.& Ljudima koje bi pustolovi-
na slučajno nanĳela u njegov kraj prožimao je osjećajem
“panike”, što će reći iznenadnim, neutemeljenim strahom.
Tada bi svaka sitnica – lomljenje grančice, lelujanje lista
– ispunila um zamišljenom opasnošću, pa bi žrtva mahni-
to pokušala uteći u svoje uzbunjeno nesvjesno, te stradala
u prestravljenom bĳegu. No Pan je bio dobrostiv prema
98
O

onima koji su ga štovali i donosio blagodati božanske pri-

rodne higĳene: obilje ratarima, stočarima i ribarima koji
bi mu posvećivali svoj prvi urod, a zdravlje svima koji su
dolično pohađali njegova iscjeliteljska svetišta. Podariti je
mogao i mudrost, mudrost Omfalosa, Pupka Svĳeta; jer
prĳelaz praga prvi je korak u svetu zonu univerzalnoga
izvora. Proročište u Likaju predvodila je nimfa Erato, na-
dahnuta Panom kao što je proročica u Delfima bila nada-
hnuta Apolonom. A Plutarh uvrštava ekstaze orgĳastičkih
obreda Pana u niz s ekstazom Cibele, bakhovskom ma-
hnitošću Dioniza, poetičkom mahnitošću koje nadahnjuju
Muze, ratničkom mahnitošću boga Aresa (=Marsa) te naj-
surovĳom od svih, mahnitošću ljubavi, kad želi ilustrira-
ti onaj božanski “entuzĳazam” koji nadvladava razum i
otpušta sile destruktivno-kreativnog mraka.
“Sanjao sam,” navodi sredovječan, oženjen gospodin,
“da hoću ući u čudesan vrt. Ali pred njim je stajao čuvar i
nĳe mi dao da uđem. Vidio sam da se unutra nalazi moja
prĳateljica, Fräulein Elsa; htjela me primiti rukom preko
vratnica. Ali čuvar ju je sprĳečio u tome, a mene je primio
za lakat i sproveo kući. ‘Dajte, molim vas – pamet u glavu!’
kazao mi je. ‘Znate da to ne smĳete.’”&;
Ovaj san iznosi smisao prvog, zaštitničkog vida čuvara
praga. Ne treba se suprotstavljati čuvaru uspostavljenih
granica. Ali, ipak – tek će nadilaženjem tih granica, izazi-
vanjem drugog, destruktivnog vida iste te sile, pojedinac
prĳeći u novu iskustvenu zonu, u životu ili smrti. U jezi-
ku pigmeja s Andamanskog otočja rĳeč oko-jumu (“sanjar”,
“snozborac”) označava one visoko cĳenjene i zastrašujuće
pojedince koji se izdvajaju od sumještana nadnaravnim
darom do kojeg se može doći tek susretom s duhovima
99
J
– izravno u džungli, u iznimnom snu, odnosno smrću i po-

vratkom.&+ Pustolovina je uvĳek i svugdje prolaz kroz veo
poznatoga prema neznanome; sile što bdĳu nad granicom
opasne su; pogibeljno je imati posla s njima; no opasnost
jenjava za sve koji su sposobni i odvažni.
Kad na otočju Banks u Novim Hebridima momak u
povratku s ribolova u smiraj dana na stĳeni slučajno ugle-
da “djevojku s cvĳećem u kosi, što ga doziva s obronka
kojim ga put upravo vodi; u njoj prepozna obličje nekog
ženskog čeljadeta iz vlastitog ili susjednog sela; pa stane u
nedoumici i pomisli da je to zacĳelo mae;&9 on će bolje po-
gledati i uočiti da joj se laktovi i koljena svĳaju u krivom
smjeru; to će otkriti njezinu istinsku bit, pa će on uteći.
Uspĳe li momak udariti zavodnicu listom dracene, ona će
poprimiti svoj pravi lik i odgmizati kao zmĳa.” Ali vjeruje
se da upravo te zmĳe, te tako strašne mae, postaju prisnice
onih koji s njima opće.&> Takve demone – što ujedno prĳe-
te i donose magĳske moći – mora susresti svaki junak koji
iskorači ma i za pedalj izvan zidina svoje tradicĳe.
S 4
100
O

Dvĳe živopisne orĳentalne priče bacaju svjetlo na dvo-

smislenosti ove začudne zgode i pokazuju kako se, iako
se užasi povlače pred istinskom psihološkom spremom,
odviše drzak pustolov koji je preduboko zagazio može be-
stidno razobličiti.
Prva pripovĳeda o vodiču karavane iz Benaresa koji
je odvažno poveo izdašno natovarenu povorku od pet-
sto kola u demonsku divljinu gdje nĳe bilo ni kapi vode.
Unaprĳed su ga upozorili na opasnost, pa je iz predostro-
žnosti u kolima ponio spremnike pune vode, te je, razum-
ski gledano, imao sjajne izglede da prĳeđe tu razdaljinu,
ne veću od sto osamdeset milja. Ali kad je stigao na pola
puta, zlotvor nastanjen u toj divljini pomislio je: “Nagnat
ću te ljude da sami bace vodu koju nose.” Pa je sazdao pre-
krasna kola, u njih upregao snježnobĳele volove i umrljao
im kotače blatom, te naišao putem iz suprotnog smjera.
Sprĳeda i straga hodala je svita demona mokrih glava i
mokrih odora, okićenih vĳencima lopoča modrih i bĳelih,
s naramcima lotosovih cvjetova crvenih i bĳelih, i žvakala
sočne peteljke lopoča s kojih su kapale voda i blato. A kad
su se karavana i demonska družina maknule u stranu da
oni drugi mogu proći, zlotvor je ljubazno pozdravio vodi-
ča. “Kamo ćete?” uljudno ga je upitao. Vodič karavane na
to mu odgovori: “Mi vam, gospodine, stižemo iz Benaresa.
Ali vi nam prilazite okićeni lopočima modrim i bĳelim, s
naramcima lotosovih cvjetova crvenih i bĳelih, žvačete so-
čne peteljke lopoča, umrljani ste blatom i s vas kaplju po-
toci vode. Da to ne kiši na putu kojim stižete? Ima li ondje
jezera posve prekritih lopočima modrim i bĳelim, i lotoso-
vim cvjetovima crvenim i bĳelim?”
101
J
Zlotvor će njemu: “Vidite li onaj tamnozeleni potez dr-

veća? Iza te točke cĳela je šuma jedna silna vodena površi-
na; ondje stalno kiši; udoline su pune vode; posvuda leže
jezera posve prekrivena lotosovim cvjetovima crvenim i
bĳelim.” A kad su se kola mimoišla, upita ga: “Kakva to
dobra vozite u ovim kolima – i u onim? Ta zadnja vrlo
se teško kreću; kakva to dobra vozite u njima?” “U njima
vodu vozimo”, odgovori mu vodič. “Razborito ste postu-
pili, jasno, ponĳevši vodu dovde; ali nema potrebe da se
opterećujete nadalje. Razbĳte spremnike, razlĳte vodu,
putujte neopterećeno.” Zlotvor je otišao svojim putem, a
kad se izgubio s vidika, vratio se u svoj zlotvorski grad.
Sad je taj budalasti vodič karavane, iz vlastite glupo-
sti, prihvatio zlotvorov savjet, razbio spremnike i potje-
rao kola dalje. Pred njima nĳe bilo ni jedne jedine kapljice
vode. Kako nisu imali što piti, ljudi su se umorili. Putovali
su do sutona te ispregnuli kola, postavili ih u tĳesan krug
i privezali volove za kotače. Nĳe bilo ni vode za volove ni
kaše s kuhanom rižom za ljude. Onemoćali ljudi polegli su
kojekuda i pozaspali. U ponoć su onamo došli zlotvori iz
zlotvorskoga grada, pobili volove i ljude sve do zadnjega,
proždrli im meso sve do kostĳu i zatim se izgubili. Kosti
ljudskih ruku i svih ostalih dĳelova ostale su raštrkane u
sva četiri smjera i sva četiri međusmjera; petsto kola ostalo
je dupke puno kao i prĳe.&
Druga je priča drugačĳeg stila. Pripovĳeda o mladome
princu koji je upravo prošao vojnu izobrazbu kod svjetski
poznata učitelja. Primivši naslov princa Petoružnika kao
simbol svoga umĳeća, od učitelja je dobio i pet različitih
oružja. Poklonio mu se i tako oboružan udario putem pre-
ma gradu svojega oca, kralja. Tako je stigao do izvjesne
102
O

šume. Od ljudi na ulazu u šumu dobio je upozorenje. “Go-

spodine prinče, ne ulazite u ovu šumu,” rekli su mu; “u njoj
živi zlotvor po imenu Ljepljivlas; ubĳa svakog čovjeka koji
mu na oči izađe.”
Ali princ je bio pun samopouzdanja i neustrašiv poput
grivasta lava, pa je svejedno ušao u šumu. Kad je stigao
u samo njezino srce, pojavio se zlotvor. Podario si je stas
palmina stabla i nadjenuo glavu veliku poput ljetnikovca
s kupolastim krovom, oči velike poput zdjela za miloda-
re i dvĳe kljove velike poput silnih gomolja ili pupoljaka;
jastrebov kljun je imao i trbuh pun čireva; šake i stopala
bili su mu tamnozeleni. “Kamo ćeš?” osorno ga je upitao.
“Stoj! Moj si plĳen!”
Princ Petoružnik odgovorio mu je neustrašivo, sa sil-
nim uzdanjem u umĳeća i vještine koje je usvojio. “Zlo-
tvore,” rekao je, “znao sam što mi se sprema na ulasku u
ovu šumu. Bolje razmisli prĳe nego što me napadneš; jer
otrovnom ću ti strĳelom probiti kožu i na mjestu te sma-
knuti!”
Zaprĳetivši tako zlotvoru, mladi je princ u tetivu udje-
nuo strĳelu natopljenu smrtonosnim otrovom i odapeo je.
Zalĳepila se ravno za zlotvorovu dlaku. Zatim je odapeo,
jednu za drugom, pedeset strĳela. Sve su se zalĳepile ra-
vno za zlotvorovu dlaku. Zlotvor je stresao sa sebe svaku
od tih strĳela, pustio ih da mu padnu pod noge i prišao
mladome princu.
Princ Petoružnik po drugi je put zaprĳetio zlotvoru,
isukao mač i zadao mu majstorski udarac. Mač, dug tride-
set tri palca, zalĳepio se ravno za zlotvorovu dlaku. Zatim
ga je princ udario kopljem. I ono se zalĳepilo za dlaku.
103
J
Opazivši da se koplje zalĳepilo, opalio ga je močugom. I

ona se zalĳepila ravno za dlaku.
Kad je vidio da se močuga zalĳepila, rekao je: “Majsto-
re zlotvore, nikad još nisi čuo za mene. Ja sam princ Pe-
toružnik. Kad sam ušao u ovu šumu kojom haraš, nisam
mario ni za lukove ni za slično oružje; kad sam ušao u ovu
šumu, mario sam samo za se. Sada ću te prebiti i zdrobiti
u prah i pepeo!” Obznanivši tako svoj naum, kriknuo je i
desnicom udario zlotvora. Ruka mu se zalĳepila ravno za
dlaku. Udario ga je ljevicom. I ona se zalĳepila. Udario ga
je desnom nogom. I ona se zalĳepila. Udario ga je lĳevom
nogom. I ona se zalĳepila. Pomislio je: “Prebit ću te glavom
i zdrobiti u prah i pepeo!” Udario ga je glavom. I ona se za-
lĳepila ravno za zlotvorovu dlaku.&0
Princ Petoružnik, pet puta uhvaćen, na pet mjesta pri-
lĳepljen, visio je sa zlotvorova tĳela. Ali svejedno se nĳe
ni uplašio ni pokolebao. Zlotvor je pak pomislio: “Ovo je
neki lavlji čovjek, neki čovjek plemenita roda – nĳe bilo
tko! Jer premda ga je ulovio zlotvor poput mene, nit se
boji, niti dvoji! Otkako haram ovom cestom nikoga mu
ravnog vidio nisam! Zašto ga, tako mi svega, nĳe strah?”
Nĳe ga se usudio pojesti, već ga je upitao: “Mladiću, zašto
se ne bojiš? Zašto te nĳe savladao strah od smrti?”
“Zlotvoru, zašto da se bojim? Jer u jednom je životu je-
dna smrt posve izvjesna. A, k tome, u trbuhu nosim mu-
nju kao oružje. Proždreš li me, to oružje nećeš moći svariti.
Rasparat će ti drobinu na dronjke i sitne komadiće, i tako
te ubiti. U tom slučaju obojica ćemo stradati. Zbog toga se
ne bojim!”
Čitatelju valja znati da je princ Petoružnik pritom mi-
slio na Oružje znanja u sebi samome. Doista, taj mladi ju-
104
O

nak bio je glavom i bradom Budući Buddha u ranĳoj in-

karnacĳi.&*
“Mladić ima pravo”, pomislio je zlotvor, skamenivši se
od straha od smrti. “Trbuh mi iz tĳela ovoga lavljeg čovje-
ka neće moći provariti ni komad mesa malen poput gra-
horice. Pustit ću ga!” I pustio je princa Petoružnika. Bu-
dući Buddha uputio ga je u Doktrinu, primirio ga, doveo
do nĳekanja sebe i zatim ga preobrazio u duhovno biće s
pravom primanja žrtvenih darova u šumi. Strogo naloživ-
ši bivšem zlotvoru da pripazi, mladić je otišao iz šume i na
izlazu ispričao ovu priču ljudima; zatim je otišao svojim
putem.&&
Kao simbol svĳeta uz koji nas lĳepi naših pet čula i koji
se ne može odagnati postupcima tjelesnih organa, Ljeplji-
vlas je bio obuzdan tek nakon što je Budući Buddha ostao
bez zaštite petorostrukog oružja svojeg privremenog ime-
na i tjelesne osobnosti, i posegnuo za neimenovanim, nevi-
dljivim šestim: božanskim gromom poznavanja transcen-
dentnog počela što nadilazi pojavne okvire imena i oblika.
Time se situacĳa promĳenila. Više nĳe bio zarobljen, već
oslobođen; jer sjetio se onoga što stvarno jest, a to je navi-
jek slobodno. Neman pojavnosti izgubila je moć i stekla
nĳekanje sebe. Zanĳekavši sebe, postala je božanska – duh
s ravom primanja darova – baš kao i sâm svĳet kad ga se
spozna ne kao nešto konačno, već kao puko ime i oblik
onoga što nadilazi sva imena i oblike, premda je u njima
imanentno.
Nikola Kuzanski kaže da je “Rajski zid” što krĳe Boga
od ljudskog pogleda sazdan od “sprege suprotnosti”, a
ulaz mu čuva “najviši duh razuma koji će prĳečiti put sve
dok ga se ne savlada.”&&& Parovi suprotnosti (bitak i nebi-
105
J
tak, život i smrt, lĳepo i ružno, dobro i zlo i svi ostali pola-
riteti što vezuju čula uz nadu i strah, te spajaju organe dje-
lovanja s djelima obrane i stjecanja) predstavljaju sklapaju-
će stĳene (Simplegade) što putnike melju, ali kroz koje ju-
naci uvĳek prođu. Ovaj je motiv poznat diljem svĳeta. Grci
su ga vezivali uz dva kamenita otoka na sjevernom ulazu
u Bospor, koji su se sklapali pod naletima vjetra; ali nakon
što je Jazon u lađi Argo sretno prošao između njih, ostale
su razmaknute za sva potonja vremena.&& Junake Blizan-
ce iz predaje Navaha na istu je prepreku upozorila Žena
Pauk; no kako su ih štitili peludni simbol puta i orlovska
pera iščupana iz žive sunčeve ptice, uspjeli su je proći.&&;
Kao dim žrtve paljenice što se uzdiže kroz sunčeva
vrata, prolazi i junak, oslobođen ega, kroz zidine svĳeta
– ostavlja ego zalĳepljen uz Ljepljivlasa i nastavlja dalje.
. U

Ideju prolaza preko čarobnog praga kao prĳelaza u

sferu preporoda simbolizira svjetski poznati, maternički
prizor utrobe kita. Umjesto da porazi ili umilostivi moć
čuvara praga, junak biva progutan i propada u nepoznato,
naizgled mrtav.
Mishe-Nahma, Riblji kralj

Prepun gnjeva uvis skoči
Ljesnu kad na sunce izbi,
Zinu silne ralje, progutaše
I kanu i Hiawathu.
106
O

Eskimi iz Beringovog moreuza pripovĳedaju o junaku-

varalici Gavranu, koji je jednog dana, dok je sjedio i sušio
odjeću na plaži, opazio ženku kita gdje pliva opasno bli-
zu obali. Doviknuo joj je: “Idući put kad isplivaš udahnuti
zrak, dušo, otvori usta i zažmiri.” Zatim je brzo odjenuo
gavransku odjeću, izvadio gavransku masku, skupio luči
pod mišku i odletio nad pučinu. Ženka kita izronila je i
postupila kako joj je rekao. Gavran je šmugnuo kroz otvo-
rena usta ravno njoj u utrobu. Zgranuta ženka kita sklopi-
la je usta i zatulila; Gavran je stao unutra i pogledao oko
sebe.&&9
Narod Zulu pripovĳeda o slonu koji je progutao dvo-
je djece s majkom. Kad je žena stigla u želudac životinje,
“vidjela je prostrane šume, silne rĳeke i mnoge uzvisine;
s jedne je strane bilo mnogo stĳena; mnoštvo je ljudi on-
dje podiglo selo; bilo je i puno pasa i stoke; sve je to bilo u
unutrašnjosti slona.”&&>
Irskog junaka Finna MacCoola progutala je neman ne-
određena oblika kakva se u keltskom svĳetu naziva peist.
Malu Njemicu Crvenkapicu proždro je vuk. Polinezĳskog
narodnog junaka Mauĳa progutala šukunbaka Hine-nui-
te-po. A cĳeli je grčki panteon, izuzev tek Zeusa, proždro
praotac Kronos.
Kad je grčki junak Heraklo na povratku kući s pojasom
kraljice Amazonki zastao u Troji, otkrio je da grad ugnje-
tava čudovište koje je na njega poslao bog mora Posejdon.
Zvĳer je izlazila na obalu i proždirala ljude dok su išli ra-
vnicom. Prekrasnu Hezionu, kraljevu kći, otac je upravo
bio zavezao za morsku stĳenu kao pomirbenu žrtvu, a
veliki junak po dolasku je pristao da je spasi za određe-
nu cĳenu. Čudovište je tako izronilo i razjapilo goleme ra-
107
J
lje. Heraklo mu je skočio u grlo, mačem prosjekao izlaz iz

utrobe i tako ga ubio.
Ovaj popularni motiv ističe pouku da je prĳelazak pra-
ga oblik poništavanja sebe. Njegova sličnost s pustolovi-
nom na Simplegadama bjelodana je. Ali ovdje, umjesto da
pređe okvir vidljiva svĳeta, junak ide unutra, prema pono-
vnom rođenju. Taj nestanak sumjerljiv je s ulaskom štova-
telja u hram – gdje će se razbuditi prisjećanjem na to tko je
i što je zapravo: prah i pepeo, ako nĳe besmrtan. Unutra-
šnjost hrama, utroba kita i rajska zemlja iza, iznad i ispod
granica svĳeta jedno su te isto. Zato prilaze i ulaze u hra-
move nadgledaju i štite kolosalne nemani: zmajevi, lavovi,
đavoli-ubojice s isukanim mačevima, namrgođeni patuljci,
krilati bikovi. To su čuvari praga koji odbĳaju sve one koji
se ne mogu suočiti s uzvišenĳim tišinama u unutrašnjosti.
Oni su uvodna utjelovljenja opasnog vida prisustva, ekvi-
valentnog mitološkim zlotvorima koji ograđuju konvenci-
onalni svĳet, ili dvama redovima kitovih zuba. Oni ilustri-
raju činjenicu da štovatelj u trenutku ulaska u hram biva
preobražen. Njegova svjetovna ličnost ostaje vani; svlači
je sa sebe kao zmĳa kožu. Nakon što uđe, može se kaza-
ti da je umro u vremenu i vratio se u Maternicu svĳeta, u
Pupak svĳeta, u Raj na Zemlji. Puka činjenica da svatko
može fizički proći pokraj hramskih čuvara ne potire njihov
značaj; jer ako uljez nĳe u stanju obuhvatiti svetište, onda
je praktički ostao vani. Svaki onaj koji nĳe u stanju shvatiti
boga vidi ga kao vraga, što mu prĳeči pristup. Alegorĳski,
dakle, ulazak u hram i junački skok u kitove ralje istovje-
tne su pustolovine; obje prikazuju slikovnim jezikom čin
usredotočenja i obnavljanja života.
108
O

“Nĳedno stvorenje,” piše Ananda Coomaraswamy, “ne

može dostići viši stupanj prirode, a da ne prestane posto-
jati.”&& Doista, fizičko tĳelo junaka čak se može ubiti, ra-
ščetvoriti i raštrkati po zemlji ili moru – kao u egipatskom
mitu o spasitelju Ozirisu, kojeg je u sarkofag bacio i Nilu
predao njegov brat Set;&&0 nakon što se vratio iz mrtvih
brat ga je opet ubio, rastrgao mu tĳelo na četrnaest koma-
da i raštrkao ih po zemlji. Junaci Blizanci plemena Navaho
morali su proći ne samo kroz stĳene što drobe, već i kroz
trske što sĳeku putnika na komade, kaktusove batine što
ga trgaju na komade i vrele pĳeske koji ga zasipaju. Junak
koji je već potro svoju privrženost egu prolazi tamo-amo
obzorjima svĳeta, ulazi i izlazi iz zmaja lako kao što kralj
prolazi kroz sve odaje svojega dvora. I u tom leži njego-
va spasiteljska moć; njegov odlazak i povratak prikazu-
ju kako kroz sve suprotnosti pojavnoga svĳeta ostaje ono
Nestvoreno-Neuništivo, te nema razloga za strah.
Zbog toga, dakle, oni kojima je diljem svĳeta povjere-
na uloga zemaljskog prikazivanja plodotvornog životnog
otajstva ubĳanja zmaja, oduvĳek na samima sebi izvode
taj veliki simbolički čin raštrkavanja svoga mesa, poput
Ozirisova tĳela, za obnavljanje svĳeta. U Frigĳi se, primje-
rice, razapeti i uskrsnuli spasitelj Atis slavio tako što se
dvadeset drugog ožujka sjeklo borovo stablo i donosilo u
svetište božice-majke Cibele. Ondje se umatalo poput leša
u vunene povoje i resilo vĳencima ljubičica. Figura mladi-
ća vezivala bi se na sredinu debla. Sutradan se pjevala ce-
remonĳalna tužbalica uz puhanje u trube. Dvadeset četvr-
ti ožujka nazivao se Danom krvi: visoki svećenik puštao
je krv iz ruku i podastirao je kao žrtvu; niže se svećenstvo
vrtjelo u derviškom plesu uz glazbu bubnjeva, rogova, fla-
109
J
uti i cimbala, sve dok si u ekstatičnom ushitu ne bi počelo

zasĳecati tĳela noževima i prskati oltar i stablo vlastitom
krvlju; a novaci bi, oponašajući boga čĳu smrt i uskrsnuće
slave, kastrirali sami sebe i padali u nesvjesticu.&&*
U istom tom duhu kralj južne indĳske provincĳe Qu-
ilacare nalagao je da se, po okončanju dvanaeste godine
svoje vladavine, na svečani blagdan, izgradi drveni podĳ
i prekrĳe svilenim pokrovima. Nakon što bi se ritualno
okupao u kadi, vrlo ceremonĳalno i uz pratnju glazbe, do-
šao bi u hram, gdje bi iskazao štovanje božanstvu. Potom
bi se popeo na podĳ, pred narodom uzeo nekoliko vrlo
oštrih noževa i počeo si sjeći nos, pa uši, pa usne, pa sve
svoje udove i onoliko mesa koliko bi uzmogao. Odrezane
je dĳelove bacao svuda oko sebe, sve dok ga ne bi spopala
nesvjestica od silnoga gubitka krvi, a onda bi se bez okli-
jevanja preklao.&
110
O

S 5
111
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
D
I
. P $
Nakon što jedanput prĳeđe prag, junak se kreće pre-

djelom snova punim čudnovato nestalnih, nejasnih obli-
ka, gdje mu valja preživjeti slĳed iskušenja. Ovo je omilje-
na faza mita-pustolovine. Iz nje potječe svjetsko nasljeđe
pripovĳedanja o čudesnim ispitima i iskušenjima. Junaku
potajice pomažu savjeti, hamajlĳe i skriveni suradnici na-
dnaravnog pomagača kojega je upoznao prĳe no što će ući
u ovaj predio. Ili će pak ovdje prvi put otkriti sveprisutnu
i dobrohotnu silu koja ga ispomaže pri nadljudskom pro-
lasku.
Jedan od najpoznatĳih i najdirljivĳih primjera motiva
“teških zadaća” jest onaj o potrazi Psihe za voljenim Ku-
pidonom, kojega je izgubila.&& Tu su sve ključne uloge
obrnute: umjesto da ljubavnik nastoji osvojiti nevjestu,
sad nevjesta nastoji osvojiti ljubavnika; a umjesto okrutna
oca koji ne daje kći ljubavniku, tu ljubomorna mati, Vene-
ra, skriva sina Kupidona od nevjeste. Kad je Psiha stala
preklinjati Veneru, božica ju je silovito ščepala za kosu i
glavom joj udarila o tlo, a zatim uzela silnu količinu žita,
ječma, prosa, maka, graška, leće i graha, sve ih zajedno
izmĳešala i naložila djevojci da razdvoji zrnje iz gomile
113
J
prĳe večeri. Psihi je pomogla mravlja vojska. Venera joj je

zatim kazala da prikupi zlatnu vunu opasnih divljih ova-
ca, oštrih rogova i otrovna ugriza, što žive u nedostupnoj
dolini sred opasne šume. Ali, zelena joj je trska objasnila
kako da iz okolnih tršaka prikupi zlatne pramenove koje
su ovce u prolazu izgubile. Božica je potom zatražila bocu
vode iz studena izvora smještenog visoko na vrletnoj sti-
jeni okruženoj besanim zmajevima. Došao je orao i izveo
tu čudesnu zadaću. Psiha je, konačno, dobila naredbu da
iz bezdana podzemlja donese kutĳu punu nadnaravne
ljepote. Ali, visoka joj je kula rekla kako da siđe u doljnji
svĳet, dala joj zlatnike za Harona i mito za Kerbera, te joj
poželjela sreću.
Psihino putovanje u podzemlje tek je jedna od nebro-
jenih takvih pustolovina u koje polaze junaci bajke i mita.
Možda se najtežima izlažu šamani iz naroda s najdaljeg
sjevera (Laponci, Sibirci, Eskimi i pojedina plemena ame-
ričkih Indĳanaca) kad idu po izgubljene, odnosno otete
duše bolesnika. Sibirski šaman za tu pustolovinu odĳeva
magĳsku odoru s prikazom ptice ili irvasa, sjenovitog po-
čela samoga šamana, oblika njegove duše. Bubanj predsta-
vlja njegovu životinju – orla, irvasa ili konja; kaže se da na
njemu leti ili jaše. Štap koji nosi također mu pruža pomoć.
A ispomaže mu i vojska nevidljivih duhova zaštitnika.
Jedan od prvih putnika Laponĳom ostavio nam je ži-
vopisan prikaz čudnog nastupa jednog od tih neobičnih
poslanika u kraljevstva mrtvih.& Budući da u onom svĳe-
tu vlada vječna noć, šamanov se ceremonĳal mora održati
nakon što padne mrak. Prĳatelji i susjedi okupe se u pri-
gušeno, treperavo osvĳetljenoj kolibi oboljeloga, gdje po-
zorno prate čarobnjakove geste. On prvo priziva duhove
114
I
pomoćnike; oni stignu, ali ne može ih vidjeti nitko izuzev

njega. Pomoć pružaju dvĳe žene u ceremonĳalnoj odjeći
s lanenim kukmama na glavi, ali bez pojaseva, muškarac
bez kukme i pojasa, te još nezrela djevojčica. Šaman otkrĳe
glavu, olabavi pojas i vezice na obući, prekrĳe lice ruka-
ma i počne brzo kružiti na razne načine. Odjednom, uz
vrlo silovite geste, on vikne: “Pripravite irvase! Spreman
za plovidbu!” te dohvati sjekiru, počne njome udarati sebe
po koljenima i zamahivati prema trima ženama. Golim ru-
kama izvuče goruće cjepanice s ognjišta. Triput optrči oko
svake žene i napokon se “kao mrtav” sruši. Cĳelo to vrĳe-
me nitko ga ne smĳe dotaknuti. Dok sada tako počiva u
transu, valja ga nadzirati tako pomno da ni muha ne smĳe
sletjeti na njega. Duh mu je otputovao i sad promatra sve-
te gore i bogove koji ih nastavaju. Podvornice razgovaraju
šaptom, nastojeći pogoditi u kojemu se dĳelu onoga svĳe-
ta on nalazi.&; Spomenu li točnu goru, šaman blago poma-
kne šaku ili stopalo. S vremenom se počne vraćati. Prigu-
šenim, slabim glasom izgovori rĳeči koje je čuo u donjem
svĳetu. Zatim žene zapjevaju. Šaman se polako budi i po-
činje kazivati uzrok bolesti, kao i vrstu žrtve koju valja pri-
nĳeti. Zatim objavi koliko će trebati da oboljeli ozdravi.
“Na tom mukotrpnom putovanju,” kazuje drugi pro-
matrač, “šaman mora susresti i svladati brojne teške pre-
preke (pudak) koje nĳe uvĳek lako proći. Nakon lutanja
mračnim šumama i kolosalnim planinskim masivima,
gdje povremeno nailazi na kosti usput nastradalih šama-
na i životinja koje su jahali, on stiže do otvora u tlu. Tu
otpočinju najteži dĳelovi pustolovine, kad se pred njim
otvore dubine podzemlja i iznimnih pojava koje ono kri-
je… Nakon što udobrovolji stražare kraljevstva mrtvih i
115
J
prođe brojne pogibelji, naposljetku stigne do Gospodara

podzemlja, samoga Erlika. A on pojuri na njega uz grozan
urlik; ali ako je šaman dostatno vješt, uspjet će smiriti ne-
man obećanjima izdašnih žrtvenih prinosa. Taj trenutak
rasprave s Erlikom predstavlja krizu ceremonĳala. Šaman
zapada u ekstazu.”&+
“U svakom primitivnom plemenu,” piše dr. Géza Róhe-
im, “zatječemo vrača u središtu društva; lako je pokazati
kako je taj vrač neurotičan, odnosno psihotičan, ili da se
njegovo umĳeće u najmanju ruku temelji na istim meha-
nizmima kao i neuroza, odnosno psihoza. Ljudske skupi-
ne pokreću njihovi skupni ideali, koji se uvĳek temelje na
infantilnome stanju.”&9 “Stanje najranĳeg djetinjstva mo-
dificira se, odnosno invertira u postupku sazrĳevanja, te
ponovno modificira nužnom prilagodbom stvarnosti, no
ono postoji i pruža te neopipljive spone libida bez kojih
nĳedna ljudska skupina ne bi mogla postojati.”&> Vrače-
vi, tako, naprosto podaruju opipljivost i javnost sustavima
simboličke fantazĳe što postoje u psihi svakog odraslog
člana njihova društva. “Oni su predvodnici u ovoj djetinjoj
igri i gromobrani zajedničke tjeskobe. Izlaze na kraj s de-
monima kako bi ostali mogli loviti plĳen i općenito izlaziti
na kraj sa stvarnošću.”&
I tako biva da ako bilo tko – u kojem god društvu – sâm
poduzme pogibeljno putovanje u mrak, namjernim ili ne-
namjernim spuštanjem u izvitoperene predjele vlastita
duhovna labirinta, uskoro će se zateći u krajoliku simbo-
ličkih figura (gdje ga svaka može proždrĳeti), a koji nĳe
ništa manje čudesan od divljega sibirskog svĳeta pudaka i
svetih gora. Mističnim rječnikom rečeno, to je drugi stadĳ
Puta, onaj “pročišćavanja sebe”, kad se osjećaji “čiste i uni-
116
I
zuju”, a energĳe i interesi “usredotočuju na transcedentne

stvari”;&0 odnosno, rečeno suvremenĳim izrazima: to je
proces rastakanja, nadilaženja, odnosno preobličavanja
djetinjih predodžbi iz naše osobne prošlosti. U snovima
još uvĳek iz noći u noć susrećemo svevremenske pogibelji,
nemani, iskušenja, tajne pomagače i voditeljske prilike; a u
njihovim oblicima možemo vidjeti ne samo odraz cjelovi-
te slike našega sadašnjeg stanja, već i naznaku postupaka
koje valja poduzeti kako bismo se spasili.
“Stajao sam pred mračnom špiljom i htio u nju ući,” sa-
njao je pacĳent koji je tek počeo pohađati analizu; “zadr-
htao sam na pomisao da se možda neću znati vratiti.”&*
“Ugledah jednu zvĳer za drugom,” zapisao je Emanuel
Swedenborg u svoju bilježnicu snova za noć s &*. na .
listopada &++., “a one tad raširiše krila i ukazaše se kao
zmajevi. Letjeh nad njima, ali jedan od njih me uzdiza-
še.”&; A dramatičar Friedrich Hebbel zapisao je stoljeće
kasnĳe (&;. travnja &0++.): “U snu me nešto silovito vuklo
morem; zjapili su silni bezdani, uz tu i tamo pokoju stĳenu
za koju sam se mogao prihvatiti.”&;& Temistoklo je sanjao
kako mu se zmĳa obavila oko tĳel, pa uspuzala uz vrat, a
kad mu je dotaknula lice, pretvorila se u orla koji ga je pri-
hvatio kandžama, ponio ga uvis, prenio preko velike ra-
zdaljine i spustio na zlatni glasnički štap koji se odjednom
pojavio, a tu se osjetio tako sigurnim da je smjesta osjetio
olakšanje od silne tjeskobe i straha.&;
Specifične psihološke poteškoće sanjara često se otkri-
vaju dirljivo jednostavno i snažno:
“Morao sam se uspeti na planinu. Na putu su mi stajale
svakojake prepreke. Te sam trebao preskočiti jarak, te pre-
117
J
koračiti živicu, te konačno stati u mjestu, jer sam ostao bez

daha.” To je sanjala osoba koja muca.&;;
“Stajala sam pokraj jezera koje je izgledalo posve gla-
tko. Iznenada se nadigla oluja i stvorila visoke valove što
su mi zalili čitavo lice”; san djevojke sa strahom od rume-
njenja (ereutofobĳa), kojoj bi se lice, kad bi se zarumenilo,
oblilo znojem.&;+
“Slĳedio sam djevojku mračnom ulicom. Vidio sam je
samo s leđa; imala je vrlo ljupku figuru. Spopala me silna
požuda pa sam potrčao za njom. Odjednom je, kao ispa-
ljena oprugom, jedna greda preprĳečila ulicu i zaustavila
me. Srce mi je lupalo kad sam se probudio.” Pacĳent je bio
homoseksualac; preprĳečena greda, pak, falički simbol.&;9
“Ušao sam u automobil, ali ga nisam znao voziti. Čo-
vjek na sjedalu do mene davao mi je upute. Konačno mi
je to pošlo za rukom, pa smo izbili na trg, gdje su stajale
brojne žene. Majka moje zaručnice radosno me dočekala.”
Muškarac je bio impotentan, ali pronašao je instruktora u
svome psihoanalitičaru.&;>
“Kamen mi je razbio vjetrobran. Postala sam izložena
oluji i kiši. Suze su mi navrle na oči. Hoću li kada uspjeti
doći do svog odredišta u ovome automobilu?” San je sa-
njala mlada žena koja nĳe mogla preboljeti gubitak djevi-
čanstva.&;
“Vidio sam gdje na tlu leži polovica konja. Imao je
samo jedno krilo i pokušavao se vinuti u zrak, ali nĳe mo-
gao.” Pacĳent je bio pjesnik, primoran zarađivati za život
kao novinar.&;0
“Ugrizlo me dojenče.” Sanjar je patio od psihoseksual-
nog infantilizma.&;*
118
I
“Zaključan sam s bratom u mračnoj sobi. On u ruci ima

veliki nož. Bojim ga se. ‘Poludjet ću od tebe i završiti u lu-
dnici’, kažem mu. On se nasmĳe pun zlobne naslade i od-
vrati mi: ‘Uvĳek će te uloviti sa mnom. Nas dvojica svezani
smo lancem.’ Pogledao sam si noge i po prvi put zamĳetio
debeli željezni lanac koji vezuje moga brata i mene.” Brat
je, kako primjećuje dr. Stekel, bila pacĳentova bolest.&+
“Prelazim uzak most”, sanja šesnaestogodišnjakinja.
“On se odjednom slomi podamnom i ja se strmoglavim
u vodu. Policajac skoči da me spasi i snažnim me rukama
izvuče na obalu. Odjednom dobĳem dojam da sam mrtvo
truplo. I policajac je vrlo blĳed, kao leš.”&+&
“Sanjar je apsolutno napušten i sam u dubokoj po-
drumskoj jami. Zidovi prostorĳe sve se više sužavaju, te se
više ne može ni pomaknuti.” U ovom su prizoru spregnuti
pojmovi maternice, zatvora, ćelĳe i groba.&+
“Sanjam da moram prolaziti beskrajnim hodnicima.
Zatim se dugo zadržim u sobici koja izgleda kao bazen u
javnoj kupelji. Prisile me da napustim bazen, pa opet mo-
ram proći vlažnim, skliskim oknom, prĳe no što izađem
kroz rešetkasta vratašca na otvoreno. Osjetim se kao da
sam iznova rođen i pomislim: ‘Ovo mi predstavlja duho-
vni preporod, putem psihoanalize koju prolazim.’”&+;
Ne može biti dvojbe: s psihološkim opasnostima kroz
koje su ranĳe naraštaje vodili simboli i duhovne vježbe iz
njihovog mitološkog i religĳskog nasljeđa, mi se danas
(utoliko što smo nevjernici, ili, ako smo vjernici, utoliko
što nam naslĳeđena vjerovanja ne uspĳevaju predstaviti
stvarne probleme suvremenoga života) moramo suočiti
sami, ili, u najboljem slučaju, tek uz provizornu, improvi-
ziranu i često ne baš djelotvornu ispomoć. To je problem
119
J
nas kao suvremenih, “prosvĳećenih” osoba, kojima je ra-

cionaliziranje dokinulo postojanje svih bogova i vrago-
va.&++ Pa ipak, u mnoštvu mitova i legendi koje smo uspjeli
sačuvati, ili prikupiti sa svih krajeva svĳeta, još možemo
opaziti obrise bar nekakvog dĳela našega i dalje ljudskog
postojanja. Međutim, da bi se moglo čuti i od toga imati
blagodati, valjat će se nekako podvrgnuti pročišćavanju i
potčinjavanju. A u tome je dio naše poteškoće: kako bi se
to točno moglo izvesti? “Ili možda smatrate da ćete ući u
Vrt Blaženstva bez onakovih iskušenja kakva su prolazili
oni što preminuše prĳe vas?”&+9
Najstarĳi zabilježeni prikaz prolaza kroz dveri preo-
brazbe jest sumerski mit o silasku božice Inanne u pod-
zemni svĳet.
Iz “velikoga gornjeg” namjeri se ona na “veliko donje”,

Božica ta, iz “velikoga gornjeg” namjeri se ona na “veliko
donje”,
Inanna, iz “velikoga gornjeg” namjeri se ona na “veliko do-
nje”.
Gospa moja napusti nebo, napusti zemlju,
U podzemni svĳet se spusti,
Inanna napusti nebo, napusti zemlju,
U podzemni svĳet se spusti,
Napusti moć vladara, napusti moć vladarice,
U podzemni svĳet se spusti.
Uresila se odorama i draguljima koje je imala kao kra-

ljica. Sedam božanskih proglasa pričvrstila je za svoj po-
jas. Bila je spremna ući u “zemlju bez povratka”, podzemni
svĳet smrti i mraka kojim vlada njezina neprĳateljica i se-
120
I
strinska božica Ereškigal. Strahujući da je sestra ne usmr-

ti, Inanna je naložila svojemu glasniku Ninšuburu da se
uspne na nebo i nadigne strku i viku za njom u sabornici
bogova, ne vrati li se ona za tri dana.
Inanna se spustila. Prišla je hramu izrađenom od lapisa
lazuli, na čĳem ju je ulazu dočekao glavni vratar, zatraživ-
ši da mu kaže tko je i zašto je došla. “Ja sam kraljica neba,
mjesta gdje se sunce rađa”, odgovorila mu je. “Ako si kra-
ljica neba,” rekao joj je, “mjesta gdje se sunce rađa, zašto si,
ta reci, u zemlju bez povratka došla? Na put s kojeg putnik
se ne vraća, kako li te srce dovelo?” Inanna mu je kazala
da je došla nazočiti pogrebnom obredu svojega šurjaka,
gospodara Gugalanne; tad joj je vratar Neti naložio da pri-
čeka dok on ne izvĳesti Ereškigal. Neti je dobio nalog da
kraljici neba otvori sedam dveri, ali da se drži običaja, te
da joj pri svakom prolazu skine po komad odjeće.
Čistoj Inanni on veli:

”Dođi, Inanna, uđi.”
Kad uđe ona na prve dveri,
Šugurru, “krunu ravnica”, s glave joj uze.
”Što je, ta reci, sad ovo?”
”Do tančina, o Inanno, uredbe podzemna svĳeta glase,
O Inanno, ne spori obrede podzemna svĳeta.”
Kad uđe ona na druge dveri,
Palicu od lapisa lazuli joj uze.
Kad uđe ona na treće dveri,
Nisku od lapisa lazuli s vrata joj uze.
121
J

Kad uđe ona na četvrte dveri,
Blistave kamenove s njedara joj uze.
Kad uđe ona na pete dveri,
Zlatni joj prsten s ruke uze.
Kad uđe ona na šeste dveri,
Pršnjak joj s prsĳu uze.
Kad uđe ona na sedme dveri,
Sve gospinske odore s tĳela joj uze.
Nagu ju je izveo pred prĳestolje. Duboko se naklonila.

Pred prĳestoljem Ereškigal sjedili su Annunaki, sedam su-
daca podzemnoga svĳeta, i čvrsto uprli poglede u Inannu
– poglede smrti.
Na njihovu rĳeč, rĳeč što tišti duh,

Bolesnica se u leš pretvori,
122
I
Leš s kolca objesiše.&+>
Inanna i Ereškigal, dvĳe sestre, svjetlost odnosno tama,

zajedno prema starinskom načinu simboliziranja predsta-
vljaju dva vida jedne te iste božice; njihovo suočenje sa-
žima cĳeli smisao teškoga puta iskušenja. Junak, bio on
bog ili božica, muškarac ili žena, lik iz mita ili sanjač sna,
otkriva i asimilira svoju suprotnost (vlastitog neslućenog
sebe) tako što ga proždire, ili pak tako što biva proždrĳet.
Otpori bivaju slomljeni, jedan po jedan. On se mora rĳešiti
svojega ponosa, svoje vrline, ljepote i života, i pokloniti se,
odnosno potčiniti onome apsolutno nesnosnom. Onda će
otkriti da on i njegova suprotnost nisu različite vrste, već
jednog te istog mesa.&+
Kušnja produbljuje problem prvoga praga, a odgovor
na pitanje još je neizvjestan: Može li ego usmrtiti samoga
sebe? Jer mnogoglava je ova sveobuhvatna Hidra; odrubi
li joj se jedna glava, javit će se tri nove – osim ako se pra-
vi melem ne stavi na batrljak. Prvotni odlazak u zemlju
iskušenja predstavljao je tek početak dugog i zaista pogi-
beljnog puta inicĳacĳskih osvajanja i trenutaka prosvjetlje-
nja. Sada valja sasĳecati zmajeve i prolaziti iznenađujuće
prepreke – opet, i opet, i opet. Pritom će dolaziti do mno-
gobrojnih početnih pobjeda, neodrživih ushita i trenutnih
pogleda na onu čudesnu zemlju.
. S
&

Krajnja se pustolovina, nakon nadilaženja svih prepre-

ka i nemani, obično se predstavlja kao stupanje pobjedo-
123
J
nosne junačke duše u mistični brak (ieroz gamoz) s Kralji-

com Božicom Svĳeta. To je kriza u nadiru, u zenitu, ili pak
na krajnjemu rubu svĳeta, u središnjoj točki kozmosa, u
tabernakulu hrama, odnosno u mraku najdublje komore
srca.
Na zapadu Irske još se prenosi pripovĳest o kraljevi-
ću sa Samotna otoka i gospi iz Tubber Tintyea. U želji da
izlĳeči kraljicu Erina, mladi je junak krenuo uzeti tri boce
vode iz Tubber Tintyea, plamenoga vilinskog izvora. Sli-
jedeći savjet natprirodne tetke koju je usput sreo i jašući
na prekrasnom, prljavom, vitkom i kudravom konjiću koji
mu je dala prešao je plamenu rĳeku i izbjegao dodir gaja
otrovnih stabala. Konjić je brzinom vjetra projurio uz kraj
dvorca Tubber Tintyea; kraljević se s njegovih leđa bacio
kroz otvoreni prozor i uskočio unutra, živ i zdrav.
“Cĳelo je to zdanje, okom nesagledivo, bilo puno usnu-
lih divova i čudovišta s mora i kopna – silnih kitova, du-
gih, skliskih jegulja, medvjeda i zvĳeri svake vrste i obli-
ka. Kraljević ih je zaobilazio i prelazio sve dok nĳe stigao
do velikoga stubišta. Na vrhu stuba ušao je u odaju, gdje
je zatekao ženu ljepšu od svih koje je u životu vidio kako
spava ispružena na ležaljci. ‘Ništa ti neću imati za reći’, po-
mislio je i otišao u susjednu odaju; tako ih je pogledao u
dvanaest. U svakoj je ležala žena ljepša od prethodne. Ali,
kad je stigao do trinaeste odaje i otvorio vrata, odsjaj zlata
pomračio mu je oči. Samo je stajao sve dok mu se vid nĳe
vratio, a onda je ušao. U širokoj, sjajnoj odaji stajala je zla-
ćana ležaljka na kotačima od zlata. Kotači su se neprestano
okretali; ležaljka se vrtjela i vrtjela, ne stajući ni danju ni
noću. Na ležaljci je počivala kraljica Tubber Tintyea; a ako
je njenih dvanaest djeva bilo prelĳepo, prelĳepe kraj nje ne
124
I
bi bile. U podnožju ležaljke nalazio se sâm Tubber Tintye

– vrelo vatre. Na vrelu se nalazio zlatan pokrivač, a kretalo
se neprestano ukrug zajedno s Kraljičinom ležaljkom.
‘Tako mi svega,’ rekao je kraljević, ‘ovdje ću malo otpo-
činuti.’ I popeo se na ležaljku i šest dana i noći nĳe s nje
silazio.”&+0
Gospa iz Uspavane kuće poznat je lik u bajci i mitu. Već
smo je spomenuli, kad je nosila imena Brunhilde i male
Trnoružice.&+* Ona je uzor svih uzora ljepote, odgovor svi-
ma žudnjama, blagodatni cilj zemaljskog i nezemaljskog
pohoda svakog junaka. Ona je majka, sestra, ljubovca, ne-
vjesta. Sve što je u svĳetu mamilo, sve što je slutilo obeća-
njem radosti, pretkazivalo je njeno postojanje – u dubini
sna, ako već ne i u gradovima i šumama svĳeta. Jer ona
utjelovljuje obećanje savršenstva; jamstvo duši da će, po
okončanju njezina izgnanstva u svĳetu uređenih nedosta-
tnosti, nekoć znano blaženstvo biti opet spoznato: tješite-
ljica, hraniteljica, “dobra” majka – mlada i krasotna – koju
smo poznavali, čak i iskusili, u najdaljoj prošlosti. Vrĳeme
ju je odalečilo, no ona još boravi, kao u bezvremenskome
snu, na dnu svevremenskog mora.
Upamćena prilika nĳe, ipak, samo dobrohotna; jer i
“loša” majka – &.) odsutna, nedosežna majka, protiv koje
su uperene nasilne fantazĳe i koja bi, strahujemo, mogla
uzvratiti nasiljem; .) majka koja otežava, brani i kažnjava;
;.) majka koja uza se želi zadržati dĳete koje raste i nasto-
ji se osamostaliti; te, konačno, +.) željena, ali zabranjena
majka (Edipov kompleks) čĳa prisutnost je mamac ka opa-
snoj požudi (kastracĳski kompleks) – opstaje u skrivenim
predjelima uspomena odrasle osobe na djetinjstvo, gdje je
katkad čak i snažnĳa. Ona je u korĳenu nedostižnih liko-
125
J
va velike božice, poput čedne i grozne Dĳane – čĳe posve-

mašnje satiranje mladoga lovca Akteona dočarava silinu
straha sadržana u takvim simbolima suspregnute žudnje
uma i tĳela.
Akteon je slučajno ugledato opasnu božicu u podne; u
onaj sudbinski trenutak kada Sunce prekida svoje mlado,
snažno uzdizanje, zastaje u ravnoteži i započinje moćno
poniranje u smrt. Ostavio je drugove da se odmore, zaje-
dno s njegovim zakrvavljenim psima, nakon jutra prove-
denog u progonu divljači, te bez svjesne namjere odlutao
od stalnih lovišta u lugovima i poljima, u neznane šume.
Otkrio je dol pun čempresa i borova. Znatiželja ga je nave-
la da prodre u taj zabran. U njemu se nalazila špilja koju
je kvasio plitak, bistar potok korita što se širilo u jezerce
obraslo busenjem. Taj sjenoviti kutak bio je odmorište Di-
jane, koja se u tom trenutku kupala među svojim nimfa-
ma, posve gola. Bila je odložila svoje lovačko koplje, tulac
i odapet luk, kao i sandale i halje. A jedna joj je gola nimfa
zavezala rasutu kosu u čvor; druge su pak lile vodu iz ve-
likih vrčeva.
Kad je mladi, zabludjeli uljez zabasao u to ugodno
pribježište, zaorio se vrisak ženske strave i sva su se tĳe-
la nimfi natisnula oko svoje gospodarice, ne bi li je zakri-
le od smrtna pogleda. Ali ona ih je nadvisivala, glavom i
vratom. Mladić ju je vidio, a gledao ju je i dalje. Pogledala
je prema luku, ali bio joj je izvan dohvata ruke, pa je brzo
zahvatila ono što je mogla, što će reći vodu, i njome polila
Akteonovo lice. “Da si me vidio golu, kazivati sad ti je pro-
sto,” ljutito je viknula, “ako kazivati možeš.”
Rogovi su mu izrasli iz glave. Vrat mu se proširio i ote-
gnuo, uši zašiljile. Ruke su mu se izduljile u noge, a tĳelo
126
I
mu se cĳelo pokrilo pjegavom dlakom. On u silnu strahu

pobježe – čudeći se gdje je tako brz u bĳegu. Ali kad je stao
da odahne i popĳe, pa ugledao svoj oblik u bistroj vodi,
zaprepašteno je ustuknuo.
Grozna je sudbina tada zadesila Akteona. Njegovi lo-
vački psi, nanjušivši velikoga jelena, zalajali su i stali ga
goniti kroz šumu. Obradovao se začuvši ih i načas zastao,
ali onda se nagonski prepao i utekao. Čopor ga je slĳedio
i polako sustizao. Kad su mu stigli do peta, a prvi mu se
već bacili na leđa, htio je viknuti njihova imena, ali iz grla
mu nĳe izašao čovječji glas. Zadržali su ga zubima. Pao je
na koljena, a vlastiti su mu drugovi iz lova, hrabreći pse
povicima, stigli na vrĳeme da mu zadaju smrtni udarac.
Dĳana, čudesno znajući za bĳeg i pogibĳu, mogla je sada
zadovoljeno odahnuti.&9
Mitološka figura Univerzalne majke kozmosu daje
ženske atribute prvoga lika, hraniteljice i zaštitnice. Fan-
tazĳa je prvenstveno spontana; jer između odnosa malog
djeteta prema majci i odnosa odrasle osobe prema okol-
nome materĳalnom svĳetu postoji bliska i očita sličnost.&9&
Ali u brojnim je religĳskim tradicĳama također postojala
svjesna pedagoška uporaba ovog arhetipskog prizora u
svrhu pročišćavanja, uravnotežavanja i iniciranja uma u
prirodu vidljiva svĳeta.
U tantričkim knjigama iz srednjevjekovne i suvremene
Indĳe boravište božice nosi ime Mani-dvipa, “Otok dragu-
lja”.&9 Ondje, u gaju drveća koje ispunjava želje, stoji njezi-
na ležaljka-prĳestolje. Žalovi otoka od zlaćana su pĳeska.
Oplakuju ih mirne vode oceana nektara besmrtnosti. Boži-
ca je crvena od vatre života; zemlja, sunčev sustav, galakti-
ke dalekosežnoga svemira, sve to bubri u njezinoj mater-
127
J
nici. Jer ona je stvarateljica svĳeta, navĳek majka, navĳek

djevica. Ona obuhvaća sve što je obuhvatno, hrani sve što
je hranidbeno i život je svega što živi.
Ona je također smrt svega što umire. Cĳelo kolo posto-
janja ostvaruje se u njezinu dosegu, od rođenja, preko sta-
savanja, zrelosti i starenja, sve do groba. Ona je maternica
i grobnica; krmača što jede svoje mlade. Time ona objedi-
njuje “dobro” i “loše”, i iskazuje dva vida upamćene majke,
ne samo kao osobne, već i kao univerzalne. Od štovatelja
se očekuje da promišlja o oba vida s jednakom staloženo-
šću. Tom se vježbom njegov duh čisti od svojih djetinjih,
nedoličnih sentimentalnosti i odbojnosti, a um mu se otva-
ra prema nedokučivoj prisutnosti što ne postoji primarno
kao “dobro” i “loše” u odnosu na njegove djetinjaste ljud-
ske potrebe, već kao zakon i prikaz prirode bitka.
Veliki hinduistički mistik iz prošloga stoljeća Rama-
krishna (&0;>.-&00>.) bio je svećenik u novoizgrađenom
hramu Kozmičke majke u Dakshineswaru, predgrađu
Kalkute. Lik u hramu prikazivao je božanstvo istodobno u
njena oba vida, užasnom i dobrohotnom. Četirima je ruka-
ma podastirala simbole svoje univerzalne moći: gornjom
lĳevom vitlala je krvavom sabljom, donjom je za kosu dr-
žala odrubljenu ljudsku glavu; gornju je desnu podigla u
gesti “ne boj se”, donju ispružila pružajući blagodati. Ogr-
lica joj je bila niska ljudskih glava; suknja vĳenac ljudskih
ruku; dugi je jezik ispružila da poliže krv. Bila je Kozmi-
čka moć, sveukupnost univerzuma, usklađenje svih paro-
va suprotnosti, čudesna sprega strave posvemašnjeg uni-
štenja i neosobne, pa ipak majčinske utjehe. Kao mĳena, ri-
jeka vremena, fluidnost života, božica istovremeno stvara,
128
I
čuva i razara. Ime joj je Kali, Crna; naziv joj je: Splav preko
Oceana Postojanja.&9;
Jednog mirnog poslĳepodneva Ramakrishna je ugle-
dao prekrasnu ženu gdje izranja iz Gangesa i prilazi gaju
u kojem je meditirao. Zapazio je da će upravo roditi dĳete.
Za koji tren čedo se porodilo, a ona ga je nježno podojila.
Nĳe prošlo dugo, međutim, prĳe no što je dobila užasan
izgled, zgrabila dojenče svojim odjednom groznim čelju-
stima, zdrobila ga i prožvakala. Progutala ga je i vratila se
natrag u Ganges, u kojemu je nestala.&9+
Tek genĳi sposobni za vrhunsko shvaćanje mogu po-
dnĳeti punu objavu istančanosti ove božice. U slučaju ni-
žih, ona ublažava svoje blještavilo i dopušta si da se poja-
vi u obličjima sukladnim njihovim nerazvĳenim moćima.
Ugledati je cĳelu bila bi grozna nesreća za svakoga tko nĳe
duhovno pripreman: tome svjedoči tužni slučaj pohotnog
mladog jelena Akteona. Nĳe on bio svetac, već lovac ne-
spreman za objavu obličja koje se mora sagledati bez uobi-
čajenih ljudskih (tj. djetinjastih) sklonosti i slutnji žudnje,
iznenađenja i straha.
Žena u slikovnom jeziku mitologĳe predstavlja uku-
pnost svega spoznatljivog. Junak je taj koji spoznaje. Dok
napreduje polaganom inicĳacĳom koja je život, lik božice
za njega doživljava niz preobličavanja: ona nikad ne može
biti veća od njega, iako uvĳek može obećati više nego što
on još može shvatiti. Ona mami, ona vodi, ona mu nalaže
da slomi okove. A ako on uspĳe biti ravan njezinom smi-
slu, njih će dvoje, spoznavatelj i spoznata, biti oslobođe-
ni svih ograničenja. Žena je vodič do istančanog vrhunca
osjetilne pustolovine. U nepotpunim očima ona se svodi
na podređena stanja; u zlom oku neznanja osuđena je na
129
J
banalnost i ružnoću. Ali iskupljenje joj donose oči shvaća-

nja. Junak koji je može prihvatiti onakvu kakva jest, bez
nepotrebne strke, već blago i uviđavno kako joj je to po-
trebno, ima mogućnost da postane kralj, utjelovljeni bog,
njezina stvorenog svĳeta.
Postoji priča, primjerice, o petorici sinova irskoga kra-
lja Eochaida: kad su jednoga dana izjahali u lov, zatekli su
se u neznanom kraju, prolaza zaprĳečenog sa svih strana.
Žedni, krenuli su, jedan po jedan, u potragu za vodom.
Fergus je bio prvi: “i on naiđe na vrelo, gdje zateče staricu
kako ga čuva. Baba izgledaše ovako: crnji od ugljena sva-
ki joj zglob i odsječak bĳaše, od tjemena do tla; slična repu
divljeg konja čvrsta siva griva što joj kroz kožu na tjeme-
nu izbĳa; srpom zelenkaste kljove što joj se iz ustĳu sve
do uha izvĳa mogaše odsjeći zelenu granu hrasta u punoj
snazi; crne i čađave oči u nje bĳahu; nos kriv, širokih no-
zdrva; trbuh smežuran i pjegav, oduran kojekako; goljeni-
ce izvitoperene i krive, s krupnim gležnjevima i parom po-
širokih lopata u dnu; čvornata koljena i modri nokti u nje
bĳahu. Cĳeli je izgled starice zapravo oduran bio. ‘Tuda
se ide, je li?’ upita je momak, a ona će njemu: ‘Dakako, baš
tuda.’ ‘Stražariš li ti to nad vrelom?’ upita je opet, a ona
reče: ‘Stražarim.’ ‘Dopuštaš li mi da odnesem malo vode?’
‘Dopuštam,’ pristade ona, ‘no samo ako od tebe dobĳem
jedan poljubac u obraz.’ ‘Neće ići’, reče on. ‘Onda ti vodu
prepustiti neću.’ ‘Rĳeč ti svoju dajem’, nastavi on, ‘da radĳe
ću od žeđi preminuti nego da ti poljubac dadem!’ Zatim se
mladić vrati svojoj braći i reče im da do vode došao nĳe.”
Olioll, Brian i Fiachra otišli su u pohod kao i on i jedna-
ko tako stigli do onoga vrela. Svaki je zatražio vode od sta-
rice, ali joj nĳe htio dati poljubac.
130
I
Konačno je otišao Niall, i stigao do toga vrela. “‘Daj mi

vode, ženo!’ kriknu. ‘Dat ću ti je,’ ona mu reče, ‘a ti meni
podari poljubac.’ On joj odgovori: ‘Ne samo da ću poljubac
ti dati, već ću te i zagrliti!’ Prignu se zatim da je rukama
obujmi, i poljubi je. Kada to učini, i kad je pogleda, u cĳe-
lome svĳetu ne bje žene skladnĳega stasa, posvemašnjim
izgledom od nje krasotnĳe: usporediv s posljednjim snĳe-
gom zime što po gudurama leži svaki njezin dio bĳaše, od
tjemena do tabana; punašnih podlaktica kao u kraljice, pr-
stĳu dugih i uskih, nogu ravnih i bojom ljupkih bila je ona;
dvĳe sandale od bĳele bronce među glatkim, mekim bĳe-
lim stopalima i zemljom joj stajaše; ovĳaše ju široki plašt
najizdašnĳeg runa, najčišće skrletne boje, a u odori joj ko-
pča od bĳeloga srebra; u glavi joj blistavi biserni zubi, ve-
like kraljevske oči, usta rumena poput ploda oskoruše. ‘Ta
ti si, ženo, sazvježđe čari’, reče joj mladić. ‘Doista je tomu
tako.’ ‘A tko si?’ priupita je. ‘Ime mi je “Kraljevska vladavi-
na”’, odgovori mu ona, te reknu ovo:
‘Kralju Tare! Kraljevska sam vladavina…
Pođi sada,’ reče mu, ‘braći svojoj, a sa sobom ponesi
vode; znaj još da navĳek će tebi i djeci tvojoj kraljevstvo i
vrhunska vlast pripadati… A onakva kakvu si me isprva
vidio, ružna, gadna, odurna – na koncu, krasotna – takva
je baš i kraljevska vladavina: jer bez bitaka, bez žestoka
sukoba, do nje se doći ne može; ali u konačnici, onaj koji je
ma čega kralj naočitim se i lĳepim iskazuje.’”&99
Takva je kraljevska vladavina? Takav je sâm život. Bo-
žica čuvarica neiscrpna vrela – bila ona onakva kakvom ju
je zatekao Fergus, ili Akteon, ili kraljević sa Samotna oto-
ka – traži da junak bude obdaren onime što su trubaduri
i Minnesingeri prozvali “blagim srcem”. Ni životinjskom
131
J
željom jednoga Akteona, a ni gadljivim zgražanjem onih

poput Fergusa, nju se ne može shvatiti i pravično uslužiti,
već samo blagošću: awaré (“blago suosjećanje”) zove se u
romantičnom dvorskom pjesništvu Japana između dese-
tog i dvanaestog stoljeća.
U blagome srcu to Ljubav se skriva,

Ko ptice podno zelene sjene u dubravi.
Prĳe blaga srca, u prirode redu,
Ljubavi ne bje, ni blaga srca do Ljubavi.
Jer učas kad sunce svane
Poskoči svjetlost smjesta; a ona se
Rodi tek kad sunce grane.
I Ljubav na blagost najdublje duše
Djeluje snažno; baš poput
Jare što silno sred plamena puše.&9>
Susret s božicom (utjelovljenoj u svakoj ženi) krajnja je

kušnja junakova dara za osvajanje blagodati ljubavi (mi-
losti: amor fati), što je život sâm, shvaćen kao uprizorenje
vječnosti.
A kad pustolov, u tom kontekstu, nĳe mladić, nego dje-
va, ona je ta koja svojim vrlinama, ljepotom, ili čežnjom
stječe pravo postati prilježnicom besmrtnika. Tada se ne-
beski suprug spušta do nje i odvodi je u svoju postelju –
htjela to ona ili ne. A ako ga je dotad odbĳala, koprena joj
padne s očĳu; ako ga je tražila, njezina želja se namiri.
Ona djevojka iz plemena Arapaho koja se popela za di-
kobrazom na silno stablo bila je namamljena u taborište
naroda na nebu. Ondje je postala supruga nebeskoga mla-
132
I
S 6
dića. On ju je to, u obliku primamljivog dikobraza, naveo

da dođe u njegov natprirodni dom.
Kraljeva kći iz bajke za djecu je sutradan nakon svoje
pustolovine na vrelu začula kako joj netko kuca na vrata
dvorca: to je žabac stigao da je natjera da ispuni svoj dio
pogodbe. A premda joj se strašno gadio, otišao je za njom
do njezina mjesta za stolom, objedovao s njom iz njezinog
zlatnog tanjurića i kupe, a onda se čak drznuo poći na po-
činak s njom u svileni krevetić. Razljutila se, podigla ga
s poda i bacila o zid. Kad je pao, više nĳe bio žabac, već
kraljev sin s milim i lĳepim očima. A zatim čujemo da su
se oženili i u divnoj kočĳi odvezli natrag u mladićevo kra-
ljevstvo, gdje su po dočeku postali kralj i kraljica.
Ili još jedanput: kad je Psiha ispunila sve svoje teške
zadaće, sam joj je Jupiter dao gutljaj eliksira besmrtnosti;
133
J
tako je ona sada i zanavĳek sjedinjena sa svojim ljubljenim

Kupidonom u rajskome stanju savršena lika.
Grčka pravoslavna i rimska katolička crkva slave isto
to otajstvo na blagdan Uzašašća:
“Djevica Marĳa uznosi se u rajsku ložnicu, gdje Kralj
nad Kraljevima sjedi na zvjezdanome prĳestolju.
O Djevice najmudrĳa, kamo to ideš, sjajna poput zore?
Cĳela si krasna i slatka, O Ziona kćeri, lĳepa poput Mjese-
ca, dična poput Sunca.”&9
!. Ž
%

Mistični brak s kraljicom božicom svĳeta predstavlja

junakovo posvemašnje ovladavanje životom; jer žena je
život, a junak njegov znalac i vladar. Junakove su pak ku-
šnje, uvod u njegovo konačno iskustvo i djelo, simbolizi-
rale krize ostvarenja kroz koje mu se svĳest unaprĳedila i
stekla sposobnost podnĳeti puno posjedovanje majke-za-
tornice, njegove neizbježne nevjeste. On sada zna da su on
i otac jedno te isto: nalazi se na očevu mjestu.
Iskazan ovako, u krajnjim pojmovima, problem se
može učiniti dalekim od svakodnevice normalnih ljudskih
bića. Ipak, svaki put kad ne uspĳemo izaći na kraj s nekom
životnom situacĳom, razlog naposljetku valja potražiti
u ograničenju svĳesti. Ratovi i izljevi ljutnje priručna su
sredstva neznanja; žaljenja su zakašnjela prosvjetljenja. Ci-
jeli smisao sveprisutnog mita o junakovu prolasku leži u
tome da on posluži kao općeniti obrazac muškarcima i že-
nama, ma gdje oni stajali na toj ljestvici. Zbog toga se iska-
zuje najopćenitĳim izrazima. Osoba treba samo otkriti vla-
134
I
stiti položaj u okvirima ove opće ljudske formule i onda joj

dopustiti da mu pomogne da prĳeđe zidove koji ga spu-
tavaju. Tko su i gdje su njegove nemani? To su odrazi ne-
razrĳešenih zagonetaka njegove vlastite ljudskosti. Što su
njegovi ideali? To su simptomi njegova shvaćanja života.
U ordinacĳi današnjeg psihoanalitičara, stadĳi junako-
ve pustolovine opet izlaze na vidjelo u snovima i haluci-
nacĳama pacĳenta. Shvaća se dubina za dubinom nepo-
znavanja sebe, s analitičarom u ulozi pomoćnika, svećeni-
ka-inicĳanta. A pustolovina se svaki put, nakon početnih
uzbuđenja, pretvori u put kroz mrak, užas, odbojnost i
fantazmagorične strahove.
Ključ te začudne poteškoće leži u činjenici da su naši
svjesni pogledi na ono što bi život trebao biti rĳetko su-
kladni s onime što život zaista jest. Najčešće odbĳamo pri-
znati u sebi, ili u svojim prĳateljima, puninu te groznice
što tjera, brani se, bazdi, ždere i pohoti se, a koja je sušta
priroda organske ćelĳe. Prĳe smo skloni namirisati, izbĳe-
liti i opravdati; u međuvremenu radĳe smatramo da je za
sve muhe u pomadi i sve dlake u juhi kriv netko neugo-
dan, netko drugi.
Ali kad nam iznenada svane, ili nam se utuvi u glavu, da
je sve što mislimo ili činimo nužno osmuđeno vonjem puti,
onda nĳe neobično da doživimo trenutak odbojnosti: život,
životna djela, životni organi, napose žena kao veliki simbol
života, postaju nesnosni toj čistoj, o tako čistoj, čistoj duši.
O, da prekruta ova put okopnjet hoće,

Rastopiti se i rasplinuti u rosu!
Ili da barem Vječni svojim zakonom
Nĳe zabranio samoubojstvo! Bože!
135
J
Tako kliče veliki glasnogovornik tog trenutka, Hamlet:
O, Bože! Kako mi se bljutav, dosadan

I beskoristan čini cĳeli ovaj svĳet!
Strahota! Fuj! O, to je vrt neoplĳevljen;
U sjeme ide, obrastao sav u korov
I divlji drač. Da moralo je doć do toga!&90
Nevino Edipovo oduševljenje nakon što je prvi puta

obljubio kraljicu pretvara se u agonĳu duha nakon što
sazna tko ta žena jest. Kao i Hamleta, salĳeće ga moral-
ni lik oca. Kao i Hamlet, on se okreće od naočitih osobina
svĳeta ne bi li u mraku poiskao kraljevstvo više od ovoga
raskošne i nepopravljive majke, okaljane rodoskvrnućem
i bludom. Tragač za životom povrh života mora nastaviti
povrh nje, nadvladati iskušenja njezina zova i vinuti se u
besprĳekorni eter što je nadvisuje.
Pa zove – zove glasno višeput ga bog:

”Oj ti – ti, Edipe, što oklĳevamo još
I ne idemo? Ti baš dugo otežeš.”&9*
Ondje gdje ta odbojnost Edipa-Hamleta i dalje spopada

dušu, ondje svĳet, tĳelo i nadasve žena nisu više simboli
pobjede, već poraza. Monastičko-puritanski etički sustav
poricanja svĳeta tada radikalno i bezodvlačno preobličava
sve prizore mita. Junak više ne smĳe nevino počivati s bo-
žicom puti; jer ona je postala kraljica grĳeha.
“Dokle god čovjek iole mari za ovo tĳelo slično lešu,”
piše hinduistički redovnik Shankaracharya, “nečist je i po-
136
I
dložan patnji zbog neprĳatelja, kao i od rođenja, bolesti i

smrti; ali kad smatra sebe čistim, suštinom Dobra i onog
Nepokretnog, postaje slobodan… Odbacite daleko od
sebe to ograničenje tĳela, samom svojom prirodom iner-
tnog i prljavog. Ne mislite više na nj. Jer ono što je izblju-
vano (kao što ćete vi izbljuvati svoje tĳelo) može pobuditi
samo gađenje kada se opet prizove u svĳest.”&>
Takvo je gledište poznato na Zapadu iz svetačkih živo-
topisa i njihovih djela.
“Kada sveti Petar opazi da mu je kći Petronila odviše
lĳepa, umoli Boga da se ona razboli od groznice. Potom,
jednoga dana kada uza nj bĳahu učenici, Tit mu reče: ‘Ti,
koji sve boljetice lĳečiš, zašto se ne pobrineš da Petronila
ustane iz postelje?’ A Petar mu odvrati: ‘Zato što mi odgo-
vara da joj je ovako.’ Time nipošto ne htjede reći da nema
moć izlĳečiti je; jer smjesta potom reče joj: ‘Ustaj, Petronila,
i smjesta da si nas poslužila.’ Djevojka izlĳečena ustade i
dođe ih poslužiti. Ali kad završi, otac joj reče: ‘Petronila,
natrag u postelju!’ Ona se vrati, a groznica ju smjesta opet
spopade. A kasnĳe, kad ona poče stjecati savršenu ljubav
prema Bogu, otac joj vrati savršeno zdravlje.
U to se vrĳeme plemeniti gospodin imenom Flaccus
oduševi njezinom ljepotom i dođe je zaprositi. Odgovo-
ri mu: ‘Želiš li me vjenčati, pošalji mi mlade djevojke u
svatove, da me tvojoj kući odvedu!’ Ali kad one dođoše,
Petronila se smjesta posveti postu i molitvi. Kad primi pri-
čest, leže opet u postelju, pa nakon tri dana predade dušu
Bogu.”&>&
“Kao dĳete, sveti Bernard iz Clairvauxa patio je od gla-
vobolja. Jednoga dana u posjet mu je došla mlada žena da
mu pjesmama ublaži patnje. Ali dĳete ju prezrivo otjera
137
J
iz svoje sobe. A Bog ga nagradi za revnost; jer smjesta je

ustao iz postelje, izlĳečen.
Tada drevni čovjekov neprĳatelj zapazi da je mali Ber-
nard čestit i potrudi se da njegovoj kreposti postavi zam-
ke. Međutim, kad je đavo jednoć podbo dječaka da zasta-
ne i neko vrĳeme samo motri neku damu, on sam od sebe
porumeni i za pokoru uđe u jezerce puno ledene vode,
gdje ostade sve dok do kosti nĳe promrzao. Drugom prili-
kom, dok je spavao, u krevet mu je ušla gola mlada žena.
Kad ju Bernard zapazi, šutke joj prepusti onaj dio kreveta
na kojem je ležao, prevali se na drugu stranu i opet zaspa.
Nakon što ga je neko vrĳeme milovala i mazila, nesretni-
ca se odjednom tako postidje, sve i ako je bila bestidna, da
ustade i uteče, puna zgražanja nad sobom i divljenja pre-
ma mladiću.
Idućom pak prilikom, kad je Bernard s nekolicinom
prĳatelja prihvatio gostoprimstvo u domu izvjesne imu-
ćne dame, ona opazi njegovu ljepotu, pa je spopa žudnja
da spava s njime. Ona te noći ustade iz kreveta, dođe go-
stu i leže uz njega. Ali on, čim osjeti da je netko uz njega,
poče vikati: ‘Lopov! Lopov!’ Žena je nato smjesta šmugnu-
la, cĳela se kuća digla na noge, upalile su se svjetiljke i svi
su se dali u lov na provalnika. Ali kako ga nisu našli, svi
su se vratili u krevet na počinak, svi izuzev te gospe, koja
nikako nĳe mogla oka sklopiti, pa je opet ustala i uvukla
se u krevet svoga gosta. Bernard je stao vikati: ‘Lopov!’ I
eto opet uzbune i istrage! Nakon toga čak je i treći put ta
gospa došla da je se odbĳe na jednak način; tek je tada ko-
načno odustala od svoga kvarnog nauma, da li iz straha,
da li iz obeshrabrenja. Sutradan na putu sudruzi upitaše
Bernarda zašto je tako često sanjao lopove. A on im odvra-
138
I
ti: ‘Zaista sam morao odbiti napade lopova; jer moja me

domaćica pokušala lišiti blaga koje nikad ne bih mogao
povratiti, da sam ga izgubio.’
Sve je to uvjerilo Bernarda da je podosta rizično živjeti
zajedno sa zmĳom. Stoga je uredio da se odrekne svĳeta i
ušao u redovničku družbu Cistercita.”&>
Čak ni samostanski zidovi, ipak, kao ni najudaljenĳa
pustoš, ne pružaju zaštitu od ženske pojavnosti; jer sve
dok se pustinjaku meso drži za kosti i bĳe toplim bilom,
prizori života spremni su mu pohrliti u svĳest. Dok je sve-
ti Antun provodio svoju pokoru u egipatskoj Tebaidi, mu-
čile su ga zamamne halucinacĳe, djelo ženskih vragova
privučenih njegovoj magnetskoj osami. Prikaze tog reda,
neodoljivo privlačnih prepona i grudi što izgaraju od že-
lje da ih se dotakne, znane su svim pustinjačkim pribježi-
štima u povĳesti. “Ah! bel ermite! bel ermite… Si tu posais
ton doigt sur mon épaule, ce serait comme une traînée de feu
dans tes veines. La possession de la moindre place de mon corps
t’emplira d’une joie plus véhémente que la conquête d’un empire.
Avance tes lèvres…”&>;
Kako piše Co<on Mather, žitelj Nove Engleske: “Divlji-
na kojom putujemo do Obećane zemlje sva vrvi od Plame-
nih letećih zmĳa. Ali, slava budi Bogu, nĳedna od njih nĳe
se do sada tako priljubila uza nas da nam do kraja pomuti
umove! Sav naš put do Neba leži uz Lavlje jazbine i Leopard-
ske vrleti; na putu nam stoje nevjerojatne Đavolje Horde…
Mi smo siroti putnici u svĳetu koji je takorekuć Đavolje
Polje, kao Đavolje Galge; svĳet u čĳemu svakom Zakutku
vreba Đavo s Bandama Razbojnika da salĳeće sve one ko-
jima su lica okrenuta prema Zionu.”&>+
139
J
. P

“Luk Božjega Gnjeva je napet, a Strĳela pripravna na

Tetivi; i Pravda upire Strĳelu u vaše Srce, i napinje Luk;
a tek zato što se tako sviđa Bogu, i to ljutitomu Bogu, bez
ikakva Obećanja ili Dužnosti, Strĳela se u jednom Trenu-
tku još nĳe napila vaše Krvi…”
Tim je rĳečima Jonathan Edwards prĳetio srcima svoje
pastve u Novoj Engleskoj, dajući im neuvĳen opis oca u
vidu nemani. Prikovao ih je za crkvene klupe prizorima
mitološke patnje; jer iako je taj Puritanac branio slikovni
prikaz, dopustio je sebi onaj verbalni. “Gnjev,” grmio je
Jonathan Edwards, “Gnjev Božji poput je silnih Voda što
zasad leže iza brane; sve su bujnĳe i bujnĳe, sve su više i
više, sve dok im se Oduška ne da; a što se duže ta Matica
prĳeči, to će žustrĳe i moćnĳi njezin Tĳek biti kada jedan-
put provali. Uistinu, vašim se Zlodjelima dosad Sudilo
nĳe; Potopi Osvete Božje još nahrupili nisu; ali vaša Kri-
vnja u Međuvremenu bez prekida raste, i svakoga Dana
zgrćete sve više Gnjeva; Vode neprekidno rastu i bivaju
sve moćnĳe i moćnĳe; a samo zato što se tako sviđa Bogu,
još stoje te Vode što stajati ne žele i upiru snažno da izbĳu;
ma samo da Bog makne ruku s Ustava, Brana će se smjesta
razvaliti, a žestoki Potopi Jare Božjega Gnjeva pohrlit će s
nezamislivom Srdžbom i spopasti vas svemoćnom Silom;
a sve i da vam je Snaga Deset tisuća Puta veća nego što je,
tako je, Deset tisuća Puta veća od Snage najprekaljenĳeg,
najotpornĳeg Đavla u Paklu, ipak je nikako izdržati ili po-
dnĳeti mogla ne bi…”
Zaprĳetivši elementom vode, pastor Jonathan zatim se
posvetio predodžbi vatre. “Bog što vas drži nad Paklenom
140
I
Jamom, baš kao što netko drži Pauka ili nekog odurnog
Kukca nad Vatrom, grozi vas se i silno se libi; Gnjev prema
vama u njemu Bukti; gleda vas kao da ničega drugog do
bacanja u Vatru Vrĳedni niste; prečiste su mu Oči da bi Po-
gled na vas istrpjeti mogle; Deset ste Puta gnusnĳi u njego-
vim Očima od najodurnĳe Guje otrovnice u našima. Uvri-
jedili ste ga nemjerljivo više nego ikad ikoji uporni Pobu-
njenik Vlastelina svoga; pa ipak, ništa do njegove Ruke ne
drži vas da istoga Trena ne padnete u Vatru…
O Grešniče! …Visiš o tankoj Niti, dok Plamenovi Bo-
žanskoga Gnjeva palucaju oko nje, spremni da je svakog
Trena oprlje i kroz nju progore; a tebe ne Zanima nikakav
Posrednik i nemaš se za što pridržati izuzev sebe sama,
nemaš ničega što bi zadržalo Plamenove Gnjeva, ničega
vlastitog, nĳednog jedinog djela u životu, nĳednog jedi-
nog djela koje ti preostaje ne bi li umolio Boga da te pošte-
di bar na jedan Tren…”
Ali eto, napokon, velikog razrješenja u prizoru drugog
rođenja – međutim, samo načas:
“Tako ste svi vi što nikad ne doživjeste silnu Promjenu
u Srcu putem moćne sile Duha BOŽJEGA nad svojim du-
šama, svi vi što nikad ne bĳaste preporođeni i pretvoreni
u nova Stvorenja, uzdignuti iz mrtvih u Grĳehu do Stanja
novoga i prĳe posve neznana Svjetla i Života (ma kako da
ste možda preobrazili svoje Življenje u Mnogočemu, i mo-
žda slĳedili religĳske Naputke, i možda održavali neki Vid
Religĳe u svojim Obiteljima i Ložnicama, kao i u Kući Bo-
žjoj, i pritom možda strogi bili); tako se nalazite u Rukama
ljutitoga Boga; i tek zato što se njemu tako Sviđa, već ovo-
ga vas Trena ne proždire vječno Uništenje.”&>9
141
J
“Samo zato što se Bogu tako sviđa”, taj razlog koji brani
grešnika od strĳele, potopa i plamenova, uvrĳeženim se
rječnikom kršćanstva naziva Božjim “milosrđem”; a “mo-
ćna sila duha Božjega”, koja donosi promjenu srcu, to je
Božja “milost”. U većini mitologĳa prizori milosrđa i milo-
sti prikazuju se jednako živopisno kao i prizori suđenja i
gnjeva, tako da se zadržava ravnoteža, a srce dobiva oslo-
nac, umjesto da ga se kažnjava putem. “Ne boj se!” govori
bog Šiva gestom ruke dok pred štovateljem pleše ples ko-
zmičkog smaka.&>> “Ne boj se, jer sve počiva dobro u Bogu.
Obličja što dolaze i odlaze – a od kojih je tvoje tĳelo tek je-
dno – bljeskovi su mojih udova u plesu. Poznaješ li Mene
u svemu, ta čega ćeš se bojati?” Čarolĳa sakramenata (dje-
lotvornih putem pasĳe Isusa Krista, odnosno meditiranja
Buddhe), zaštitnička moć primitivnih amuleta i hamajlĳa,
te nadnaravni pomagači iz svjetskih mitova i bajki, daju
jamstva čovječanstvu da strĳela, plamenovi i poplava nisu
tako brutalni kakvima se čine.
Jer vid nemani oca refleks je ega same žrtve – proizašao
iz onoga čuvstvenog prizora u kolĳevci koji je ostao u pro-
šlosti, ali se projicira u budućnost; a netremično pokloniš-
tvo tom pedagoškom ničemu samo je po sebi mana koja
zadržava čovjeka uronjenim u dojam grešnosti i ograđuje
potencĳalno zreli duh od uravnoteženĳeg, realističnĳeg
gledanja na oca, a time i na svĳet. Pomirba (poistovjeće-
nje) sastoji se tek od napuštanja tog dvojakog čudovišta
stvorenog u nama samima – zmaja kojeg smatramo Bo-
gom (superego)&> i zmaja kojeg smatramo Grĳehom (poti-
snuti id). Ali to zahtĳeva napuštanje privrženosti samome
egu, a upravo je to teško. Nužno se ufati u očevo milosrđe
i zatim pouzdati u to milosrđe. Time se središte vjerovanja
142
I
prenosi izvan tĳesnog, ljuskavog božjeg obruča koji nas

opsjeda, a onda se stravične nemani rasplinu.
Upravo u toj nedaći junak može crpsti nadu i jamstvo
od ženskog lika pomoćnice, čĳa ga magĳa (čarolĳe pelu-
di, odnosno moć zagovaranja) štiti pri prolasku kroz sve
zastrašujuće doživljaje očeve inicĳacĳe što mu razara ego.
Jer, ako je nemoguće uzdati se u strahovito očinsko lice,
onda se vjera mora usmjeriti drugamo (na Ženu Pauka,
Blaženu majku); a s potporom tog oslonca kriza se podno-
si – samo da bi se, na kraju, otkrilo kako otac i majka odra-
žavaju jedno drugoga, i u biti su isti.
Kada su Ratnici Blizanci iz plemena Navaho, otišav-
ši od Žene Pauka s njezinim savjetom i zaštitnim hamaj-
lĳama, uspjeli proći kroz stĳene što drobe, kroz trske što
sĳeku na komade i stabljike kaktusa što trgaju na koma-
de, a onda i preko vrela pĳeska, konačno su stigli do kuće
Sunca, svojega oca. Ulaz su čuvala dva medvjeda. Ustali
su i zarežali; ali rĳeči kojima je Žena Pauk naučila momke
nagnale su životinje da opet sjednu. Nakon medvjeda, za-
prĳetio im je par zmĳa, pa vjetrova, pa munja: čuvari kraj-
njega praga.&>0 Sve su ih spremno, međutim, udobrostivili
rĳečima molitve.
Sazdana od tirkiza, Sunčeva kuća bila je velika i četvr-
tasta, uzdignuta uz moćnu vodu. Momci su ušli u nju i
ugledali gdje na zapadu sjedi žena, na jugu dva naočita
mladića, a na sjeveru dvĳe naočite djevojke. Djevojke su
bez rĳeči ustale, umotale novopridošlice u četiri nebeska
ogrtača i postavile ih na policu. Momci su šutke legli.
Uskoro se čegrtaljka obješena iznad ulaza protresla četiri
puta, a jedna je djevojka kazala: “Stiže naš otac.”
143
J
Sunconosac je ušao u svoj dom, skinuo Sunce s leđa

i objesio ga na kuku na zapadnom zidu prostorĳe, gdje
se neko vrĳeme glasno treslo, zveckajući “tla, tla, tla, tla”.
Obratio se starĳoj ženi i ljutito je upitao: “Tko su ta dvojica
koja su danas ovamo ušla?” Ali žena mu nĳe odgovorila.
Mladi su se pogledali. Sunconosac je četiri puta ljutito po-
novio pitanje prĳe nego što mu je žena napokon rekla: “Su-
zdrži se ti od teških rĳeči. Dva su mladića danas ovamo
došla u potrazi za ocem. Rekao si mi da nikoga ne posjeću-
ješ kad izbivaš od kuće i da nisi upoznao nĳednu ženu do
mene. Čĳi su, onda, ovo sinovi?” Pokazala je prema smo-
tuljku na polici, a djeca su razmĳenila značajne osmĳehe.
Sunconosac je skinuo smotuljak s police, odmotao četi-
ri ogrtača (ogrtače zore, plava neba, žuta sutona i mraka),
a momci su pali na pod. Smjesta ih je ščepao. Silovito ih je
bacio na velike, oštre šiljke od bĳelih školjaka na istoku.
Momci su se čvrsto primili za živa pera i odbili se od šilja-
ka. Čovjek ih je zatim jednako tako bacio na šiljke od tir-
kiza na jugu, od haliotisove školjke na zapadu i od crnog
kamena na sjeveru.&>* Momci su svaki put čvrsto primili
živa pera i odbili se. “Volio bih da je tako,” rekao je Sunce.
“Da su to moja djeca.”
Užasni je otac zatim uznastojao usmrtiti momke tako
što će ih žive skuhati u pregrĳanoj znojnici. U pomoć su im
pritekli vjetrovi, stvorivši pribježište unutar znojnice gdje
su se sakrili. “Da, to su moja djeca”, rekao je Sunce kad su
izašli – ali to je bila tek smicalica; još ih je kanio nasamari-
ti. Konačno iskušenje bio je kalumet, lula puna otrova. Bo-
dljikava je gusjenica upozorila momke i dala im nešto da
si stave u usta. Popušili su kalumet i ništa im nĳe bilo; do-
davali su ga jedan drugome sve dok ga nisu ispušili. Čak
144
I
su rekli da im je bilo slatko. Sunce se ponosio. Bio je posve

zadovoljan. “A sada, djeco,” upitao ih je, “što ste to htjeli od
mene? Zbog čega ste me tražili?” Blizanci Junaci zaslužili
su potpuno povjerenje Sunca, svojega oca.&
Potrebu da otac itekako pazi na to da u svoju kuću pri-
mi samo temeljito iskušane ilustrira nesretni doživljaj pre-
uzetnoga Faetona, opisan u slavnoj grčkoj pripovĳesti. Ro-
dio se u Etiopĳi od majke djevice; nakon što su ga vršnjaci
izazivali da potraži odgovor na pitanje tko mu je otac, za-
putio se kroz Perzĳu i Indĳu da pronađe dvore Sunca – jer
majka mu je kazala da je Feb, bog koji vozi sunčeva kola,
njegov otac.
“Sunčevi stajahu dvori na visokim stupima, sjajni bli-
stavim zlatom i k tom piropom, što gori ko vatra, visoki
zabat je sav bjelokošću obložen sjajnom, dvokrilna blista-
hu vrata u sjaju srebra, a djelo bješe od materĳe još bolje.”
Uspevši se stazom, Faeton stiže pod krov. Ondje zateče
Feba gdje sjedi na smaragdnom prĳestolju, okružen Ura-
ma i Godišnjim dobima, kao i Danom, Mjesecom, Godi-
nom i Vĳekom. Odvažni mladić morao je zastati na pragu,
jer mu smrtne oči nisu mogle podnĳeti svjetlost; ali otac
mu se blago obrati s druge strane dvorane.
“Što dođe?” upita ga otac. “Što tražiš u dvorima ovim,
sinko o Faetone, kog otac prepoznaje rado?”
Momak mu smjerno odgovori: “Opća o svjetlosti be-
skrajnog sv’jeta, Febe o oče moj, ovako mi zvat li se da-
ješ, daj mi obilježje, oče, da drže za pravog svi me tvojega
sina.”
Veliki bog skinu krunu sa zrakama i reče sinu da pri-
stupi. Zagrlio ga je. Zatim mu obeća, i obećanje zapečati
145
J
neporecivom prisegom, da će mu podariti kakav god do-

kaz želi.
Faeton poželje očeva kola, te pravo da jedan dan upra-
vlja krilonogim konjima.
“Rĳeč je moja,” kaza mu otac, “bezumna iza tvoje.” Po-
stavi sina malo dalje oda se i pokuša ga odgovoriti od za-
htjeva. “Za većim težiš u svom neznanju”, kaza mu,” nego
što samim bozima zapast bi moglo. Nek svatko uzda se u
se, ali nitko do mene na vatrenim kolima stajat ne može, ni
sam vladar Olimpa golemog.”
Feb stade odgovarati Faetona. Faeton se ne dade odgo-
voriti. Ne mogavši povući prisegu, otac uze odugovlačiti
što je dulje mogao, ali konačno moraše odvesti tvrdogla-
voga sina do visokih kola: zlatne im bjehu osovina i ruda,
od zlata bješe naplatak kotačima, a paoci bjehu od srebra.
Nanizani po jarmu bjehu krizoliti i drugi dragulji. Ure uto
izvedoše četiri konja brekćuća plamenom, sita ambrozĳ-
skoga pića, iz visokih jasala. Upregnuše ih i metnuše im
zvekćuće uzde; nogama nabĳaše ogradu. Feb svetim usto-
kom dotaknu Faetonovo lice da može odoljeti vatri, a za-
tim zrakama okruži sinovljevu glavu.
“Poslušaj, ako možeš, sad barem što svjetuje otac,” posa-
vjetovaše ga božanstvo, “ostana ne upotrebljuj, a uzde drži
što jače, konji i sami lete i muka je hoćke ustegnut. Kroz
pet lukova stazu odabrati upravnu nemoj: koso prosječen
put imade dug i krivuljast, drži se pojasa trĳu u prostoru,
južnom se polu uklanja, tako i mečki, što stoji na sjevernoj
strani. To nek ti bude put, kolovoz ćeš siguran vidjet. Pa
da jednaka bude na zemlji i nebu toplina, ne spuštaj dolje
ni tjeraj po eteru najvišem kola. Ako visoko zađeš, zapalit
146
I
ćeš nebeske dvore, ako li nisko, zemlju; sredinom ćeš naj-

većma biti siguran.
Sudbini prepuštam drugo, želeć da pomogne, bolje od
tebe da skrbi za tebe. Ovo dok govorim, vlažna je noć do-
takla već među na Hesperidskom žalu, već nema se ka-
sniti kada; mora se ići, već tmine raspršivši sjaji se Zora;
pograbi rukama uzde!”
Tetida, božica mora, odrinu ogradu, a konji se dadoše u
trk. Jureći uzduhom sjekli su oblake na nebu; uzdižući se
na krilima pretekli istočni vjetar što se rađa u istom kraju.
Smjesta – jer bĳahu vrlo laka bez uobičajene težine – kola
se počeše ljuljati kao lađa na valovima bez pravog breme-
na. Kočĳaš u strahu ne znade što će s puštenim uzdama,
ni kud li ide put. Kad to osjetiše sva četiri konja, poletje-
še izvan pređašnjeg reda i poremetiše najdalja zvjezda-
na jata. Opržiše Velikoga i Maloga medvjeda. Zmaj, koji
dotad ukočen ležaše obavĳen oko ledenog pola, sad se
ugrĳaše i u toplini raspali novom ljutinom. Volar pobježe,
premda sporo, jer mu smetahu kola.
Nakon što neko vrĳeme jurcaše neznanim uzdusima,
nasrćući o zvĳezde, kočĳa se obruši nizbrdo sve do oblaka
tik iznad Zemlje; Luna se začudi kad vidje bratove konje
niže od svojih. Oblaci se stadoše isparavati. Zemlju zahva-
ti plamen. Planine buknuše; propadoše gradovi sa silnim
bedemima; vatra u pepeo obrati cĳele narode s njihovim
carstvima. Misli se da su tada Etiopljani pocrnjeli, jer im
je krv navrla pod najgornju kožu. Libĳskoj zemlji tada se
ote vlaga i od pripeke ostade suha. Nil uteče na kraj svĳeta
prestrašen i tu sakri glavu do dana današnjeg.
Blagodatna majka Zemlja tada zakloni rukom lice, gla-
ve zagorjele do vrata, i suhim glasom zazva Jupitra, oca
147
J
cĳelog svĳeta, da je spasi. “Obazri se okolo!” viknu ona.

“Evo, obadva puše se pola; od ognja li propadnu oni, dom
će se srušiti vaš. Ako propadnu more i zemlja i nebeski
dvori, sve će nas negdašnji kaos pobrkati! Plamenu otmi
sve što je ostalo još i poskrbi se za svĳet cio!”
Jupiter, svemožni otac, brzo okupi bogove da posvje-
doče da sve će strašno propasti, ako nekako ne pomogne.
Zatim ode u zenit, zagrmi i mahne strĳelom uz desno uho,
pa u vozača je hiti, te s kolima njega i s dušom rastavi i va-
trom tako strahovitom savlada vatru. Konji se poplašiše
i zbaciše hamove; Faeton, zapaljene riđe kose, pade kao
zvĳezda po vedrome nebu. Od doma ga daleko na supro-
tnom kraju zemaljskom primi rĳeka Eridan.
Hesperke Nimfe iz te zemlje sahraniše mu tĳelo i na
kamen staviše ovaj natpis:
Ovdje Faeton leži, upravljač očevih kola,

Kojih održo nĳe, te s velike smjelosti pade.&&
Ova priča o preblagome roditelju ilustrira davnašnji

nazor po kojemu kaos zavlada uvĳek kad životne uloge
preuzmu oni nedostojni. Kada dĳete nadraste omiljenu
idilu majčinskih grudi i obrati se svĳetu stručnog odra-
slog djelovanja, u duhovnom smislu prelazi u sferu oca
– koji sinu postaje znak buduće zadaće, a kćeri znak bu-
dućeg muža. Znao on to ili ne, i bez obzira na svoj položaj
u društvu, otac je svećenik-inicĳant putem kojega mlado
biće prelazi u širi svĳet. I, baš kao što je dotad majka pred-
stavljala “dobro” i “zlo”, sada ih predstavlja on, ali uz ovu
komplikacĳu – sad je prisutan novi element suparništva:
148
I
sin se nadmeće s ocem za vlast nad univerzumom, a kći s

majkom da bude taj ovladani svĳet.
Tradicionalni pojam inicĳacĳe spreže upućivanje nova-
ka u tehnike, dužnosti i prava njegova poziva s radikalnim
preustrojem njegova emocionalna odnosa prema roditelj-
skim likovima. Mistagog (otac ili zamjenski otac) smĳe po-
vjeriti simbole zvanja samo sinu koji je istinski očišćen od
svih nedoličnih djetinjih naboja čuvstava – onome kojemu
nesvjesni (a možda čak i svjesni i racionalizirani) motivi
osobnog probitka, naklonosti ili pak odbojnosti neće one-
mogućiti pravično i neosobno obnašanje ovlasti. U ideal-
nom slučaju, ovlašteni biva lišen svoje puke ljudskosti i
postaje predstavnik neosobne kozmičke sile. Dvaput je ro-
đen: sâm je postao otac. A zbog toga je sada u stanju sâm
preuzeti ulogu inicĳanta, vodiča, sunčevih dveri kroz koje
se može proći od djetinjih iluzĳa “dobra” i “zla” do veli-
čanstvena doživljaja kozmičkog zakona, očišćen od nade i
straha, u miru proizašlom od shvaćanja otkrivenja bitka.
“Jednom prilikom sam sanjao,” izjavio je jedan dječak,
“da su me zarobile topovske kugle [sic]. Sve skupa su po-
čele skakati i vikati. Iznenadio sam se kad sam vidio da
sam u svojoj dnevnoj sobi. Gorjela je vatra, a nad njom ku-
halo puno kipuće vode. Bacile su me unutra i svako toliko
bi kuhar došao i ubo me vilicom da vidi jesam li se skuhao.
Onda me izvadio i dao glavnome kuharu, koji se upravo
spremao zagristi u mene kad sam se probudio.”&
“Sanjao sam da sa suprugom sjedim za stolom,” navo-
di jedan uljuđen gospodin. “Dok smo ručavali, ispružio
sam ruku i uzeo naše drugo dĳete, još dojenče, i posve ga
ravnodušno stavio u zelenu zdjelu za juhu, punu kipuće
149
J
vode ili neke druge vrele tekućine, jer kad sam ga izvadio,
dĳete je bilo posve kuhano, kao pileći paprikaš.
Položio sam to jelo na dasku za kruh na stolu i narezao
ga nožem. Kad smo ga pojeli do kraja kao pileće iznutri-
ce, s izuzetkom jednog komadića, zabrinuto sam pogledao
suprugu i upitao je: ‘Sigurno si tražila da baš ovo učinim?
Nisi li htjela da nam on bude večera?’
Odgovorila mi je, kućanski se namrštivši: ‘Nakon što
se tako dobro skuhao, nĳe nam bilo druge.’ Taman sam se
spremao pojesti onaj zadnji komadić, kad sam se probu-
dio.”&;
Ova arhetipska mora o ocu-nemani postaje stvarna u
iskušenjima primitivne inicĳacĳe. Dječaci iz australskog
plemena Mungin, kao što smo vidjeli, prvo se zastraše da
uteknu majkama. Veleotac Zmĳa zaziva njihove kožice.&+
To ženi daje ulogu zaštitnice. Oglasi se silan rog, zvan Yur-
lunggur, tobože kao poziv Veleoca Zmĳe koji je izašao iz
jazbine. Kad muškarci dođu po dječake, žene dohvate ko-
plja i pretvaraju se ne samo da se bore, već i da jauču i za-
pomažu, jer će im malene odvesti i “pojesti”. Trokutasto
plesno tlo muškaraca tĳelo je Veleoca Zmĳe. Ondje se dje-
čacima, iz noći u noć, pokazuju brojni plesovi što simboli-
ziraju razne totemske pretke te ih se podučava mitovima
što objašnjavaju postojeći poredak svĳeta. Zatim bivaju
poslani na dugo putovanje u susjedne i daleke klanove,
čime se oponašaju mitološka lutanja faličkih predaka.&9
Ovako se, takorekuć “unutar” Veleoca Zmĳe, upoznaju sa
zanimljivim svĳetom novih protežnosti koji im nadomje-
šta gubitak majke; a muški falus, umjesto ženske dojke,
postaje središnja točka (axis mundi) mašte.
150
I
Konačno upućivanje u ovom dugom nizu obreda oslo-

bađanje je dječakova vlastita junaka-penisa od zaštite ko-
žice, putem zastrašujućeg i bolnog napada obrezivača.&>
U plemenu Arunta, na primjer, sa svih se strana začuju
čegrtaljke kada kucne čas za taj prĳelomni prekid s pro-
šlošću. Noć je, a pri čudnoj svjetlosti vatre odjednom se
pojavi obrezivač s pomoćnikom. Zveket čegrtaljki glas je
veledemona ceremonĳe, a par izvršitelja njegov su prikaz.
Srčući brade u iskazu ljutnje, široko raširivši noge i ispru-
živši ruke preda se, njih dvojica zauzmu posve nepomičan
stav. Obrezivač je sprĳeda, s nožićem od kremena za izvo-
đenje operacĳe u desnoj ruci, a pomoćnik se straga tišće o
njega, tako da su im tĳela u doticaju. Zatim kroz svjetlost
plamena priđe čovjek koji na glavi drži štit u ravnoteži i
cĳelo vrĳeme pucka palcem i kažiprstom obje ruke. Če-
grtaljke nadižu silnu graju koju mogu čuti žene i djeca u
dalekome taboru. Čovjek sa štitom na glavi spusti se na
jedno koljeno tik ispred obrezivača, a u istome trenu je-
dnog dječaka sa zemlje dignu njegovi brojni stričevi, po-
nesu ga nogama prema naprĳed i polože na štit, dok svi
muškarci dubokim, glasnim tonovima gromko poju ritmi-
čan napjev. Obrezivanje se obavi brzo, zastrašujuće prilike
povuku se smjesta iz obasjanog područja, a dječaka, koji je
više-manje ošamućen, uz čestitke zbrinu muškarci u čĳe
je redove upravo ušao. “Pokazao si se valjanim”, kažu mu;
“nisi jauknuo.”&
Mitologĳe australskih domorodaca uče da su se prvi
inicĳacĳski obredi izvodili tako da su svi mladići bivali
ubĳeni.&0 Time se pokazuje da je taj obred, između osta-
log, bio dramatiziracĳa edipovske agresĳe starĳega nara-
štaja; a obrezivanje, pak, ublažena kastracĳa.&* Ali obre-
151
J
di se brinu i za kanibalski, patricidni poriv mlađe muške

skupine u stasavanju, dok istodobno otkrivaju dobroho-
tni, požrtvovni vid arhetipskoga oca; jer za dugog trajanja
simboličkog upućivanja, postoji vrĳeme kad su inicĳanti
primorani živjeti samo na svježe prikupljenoj krvi starĳih
muškaraca. “Urođenici se,” saznajemo, “naročito zanima-
ju za kršćanski obred pričesti, a nakon što od misionara
čuju za njega, uspoređuju ga s vlastitim obredima ispĳa-
nja krvi.”&0
“Navečer muškarci dođu i zauzmu svoja mjesta teme-
ljem plemenskog prvenstva, dok dječak polegne glavu na
očeva bedra. Ne smĳe se ni pomaknuti, jer će stradati. Otac
mu stavlja ruke preko očĳu, jer posvjedoči li dječak onome
što slĳedi, vjeruje se da će mu i otac i majka umrĳeti. Posu-
da od drveta ili kore postavlja se pred jednoga dječakova
ujaka, koji si blago podveže ruku i poreže joj gornji dio no-
snom kosti, te ispruži ruku nad posudu da iz nje isteče ne-
što krvi. Onaj do njega također si poreže ruku, i tako dalje,
sve dok se posuda ne napuni. U nju stanu skoro dvĳe litre.
Dječak otpĳe dugi gutljaj krvi. U slučaju da mu se trbuh
podigne, otac mu stegne grlo ne bi li ga sprĳečio da povra-
ti krv, jer bi mu u tom slučaju umrli otac, majka, sve sestre i
sva braća. Ostatkom krvi ga prelĳu.
“Nakon tog vremena, katkad i po mjesec dana, dječak
ne smĳe kušati ništa osim ljudske krvi, jer tako je zapovi-
jedio Yamminga, mitski predak… Krv se katkad sasuši u
posudi, a onda je čuvar izreže na odsječke svojom nosnom
kosti, pa je dječak pojede, počev od dva rubna dĳela. Dĳe-
lovi se moraju ravnomjerno rasjeći, inače će dječak umri-
jeti.”&0&
152
I
Često se muškarci po davanju krvi onesvĳeste i ostanu

u komatoznu stanju sat vremena i dulje, zbog iscrpljeno-
sti.&0 “U davnini,” piše drugi promatrač, “ta se krv (koju
novaci ceremonĳalno pĳu) dobivala od čovjeka ubĳenog
u tu svrhu, dĳelovi čĳeg su se tĳela jeli.”&0; “Ovdje,” pri-
mjećuje dr. Róheim, “dolazimo onoliko blizu obrednog
prikaza ubojstva i konzumacĳe prvotnoga oca koliko je to
uopće moguće.”&0+
Ne može biti sumnje u to da ma koliko nam se ne-
prosvĳećenima ti goli-golcati australski divljaci učinili,
njihove simbolične ceremonĳe predstavljaju nepojmljivo
star sustav duhovnog upućivanja koji se očuvao do naših
dana, a čĳi se široko rasprostranjeni dokazi mogu naći ne
samo u svim zemljama i otocima što graniče s Indĳskim
oceanom, već i među ostacima arhajskih središta onoga
što obično smatramo navlastitim nam vidom civilizaci-
je.&09 Točne razmjere znanja tih staraca nĳe lako procĳeni-
ti iz objavljenih prikaza naših zapadnih promatrača. Ali
iz usporedbe motiva iz australskog obreda s onima koje
poznajemo iz viših kultura, vidljivo je da velike teme, sve-
vremenski arhetipovi i njihovo djelovanje na dušu, ostaju
jedni te isti.
Hajde idi, Ditirambe,

U utrobu moju mušku!&0>
Taj zov Zeusa Gromovnika djetetu, svome sinu Dio-

nizu, iznosi lajtmotiv grčkih misterĳa drugog, iniciranog
rođenja. “A nato se čegrtaljke nadigoše odnekud iz nevi-
da, strahotne prikaze, a bubanj kao da lik podzemna gro-
ma pronese batom od strave teškim.”&0 Grci su držali da
153
J
sama rĳeč “Ditiramb”, kao epitet ubĳenog i uskrslog Dio-

niza, znači “dvovratni”, kao ime onoga koji je preživio za-
panjujuće čudo drugoga rođenja. A znamo i da su korske
pjesme (ditirambi) te mračni, vonjem krvi prožeti obredi
u slavu toga boga – vezani uz obnovu vegetacĳe, obnovu
Mjeseca, obnovu Sunca i obnovu duše, a slavljeni u doba
uskrsnuća boga godine – obredni počeci atičke tragedĳe.
Takvih je mitova i obreda bilo u obilju diljem staroga svi-
jeta: smrti i uskrsnuća Tamuza, Adonisa, Mitre, Virbĳa,
Atisa i Ozirisa, kao i njihovih različitih životinjskih prika-
za (koza i ovaca, bikova, svinja, konja, riba i ptica) znana
su svakom izučavatelju komparativne religĳe; omiljene
pokladne igre Duhovske dangube, Zelenog Georgea, Jo-
hna Ječmenjaka, Kostrubonkosa što iznosi zimu i donosi
ljeto, te ubĳanja Božićnog palčića, nastavile su tu predaju,
putem narodnog veselja, sve do suvremenog kalendara;&00
kroz kršćansku se crkvu, pak (u mitologĳi Pada i Iskuplje-
nja, Razapinjanja i Uskrsnuća, “drugog rođenja” pri kršte-
nju, inicĳantskog šamara pri krizmi, simboličkog konzu-
miranja Tĳela i ispĳanja Krvi) svečano, a katkad i uspje-
šno, sjedinjujemo s tim besmrtnim prizorima inicĳantske
moći, čĳim sakramentskim djelovanjem čovjek od početka
svojih dana na Zemlji odagnava strahove svoje pojavnosti
i probĳa se do svepreobražavajućeg zora besmrtnoga bića.
“Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo
juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko
će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez
mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela,
na službu Bogu živomu!”&0*
Pleme Basumbwa iz Istočne Afrike prenosi pripovĳest
o čovjeku kojemu se javio njegov mrtvi otac; tjerao je stoku
154
I
Smrti i poveo ga putem koji je ulazio u tlo, kao u pozama-

šnu grobnicu. Stigli su do prostrana područja gdje je bilo
ljudi. Otac je sakrio sina i otišao spavati. Veliki poglavica
Smrt pojavio se sutradan ujutro. Jedna mu je strana bila
naočita; ali druga je bila trula, ličinke su padale na zemlju.
Njegovi su podvornici skupljali ličinke. Podvornici su mu
oprali rane, a potom je Smrt rekao: “Onaj koji se danas
rodi: primi li se trgovanja, opljačkat će ga. Ona koja danas
začne: umrĳet će s čedom u sebi. Onaj koji danas zasĳe:
urod će mu propasti. Onoga kojemu valja poći u džunglu
pojest će lav.”
Smrt je tako izrekao sveopću kletvu i vratio se na po-
činak. Ali kad se idućeg jutra pojavio, podvornici su mu
prali i mirisali onu naočitu stranu i u nju trljali ulje. Potom
je Smrt izrekao blagoslov: “Onaj koji se danas rodi: neka
se obogati. Ona koja danas začne: neka rodi dĳete koje će
ostariti. Onaj koji se danas rodi: pustite ga na sajam; neka
se dobro uspĳe pogoditi; neka trguje sa slĳepcima. Onaj
kojemu valja poći u džunglu: neka otkrĳe čak i slonove. Jer
danas svojom rĳečju blagoslivam.”
Otac je zatim kazao sinu: “Da si danas stigao, štošta bi
te dopalo. Ali sada je jasno da ti je siromaštvo pretkazano.
Sutra se radĳe vrati.”
I sin se vratio kući.&*
Sunce u Podzemlju, Gospodar mrtvih, druga je strana
istoga blistavog kralja koji vlada danom i daruje ga; jer,
“Tko skrbi za vas s neba i sa zemlje? I tko izvodi žive iz
mrtvih i mrtve iz živih? I tko vlada i upravlja svime?”&*&
Prisjećamo se priče plemena Wachaga o siromahu kojega
je starica prenĳela u zenit, gdje Sunce zastaje u podne;&*
ondje mu je Veliki poglavica podario blagostanje. I sjeća-
155
J
mo se božanstva-varalice Edšua, opisanoga u pripovĳesti

sa suprotne obale Afrike:&*; širenje razdora najveća mu je
radost. To su različiti pogledi na jednog te istog strahotnog
Preuzvišenog. U njemu počivaju i iz njega proizlaze opre-
ke – dobro i zlo, smrt i život, bol i ugoda, blagodati i uskra-
te. Kao personifikacĳa sunčevih vrata, on je vrelo svih pa-
rova suprotnosti. “S Njime su ključevi Neviđenoga… Na
kraju, Njemu ćete se vratiti; tada će vam On pokazati isti-
nu svega što ste činili.”&*+
Otajstvo tog naizgled proturječnog oca znakovito iska-
zuje osoba velikoga božanstva prethistorĳskog Perua,
imenom Viracocha. Njegova tĳara je sunce; u obje ruke
drži munje; a iz očĳu mu u obliku suza padaju kiše što
osvježavaju život dolina svĳeta. Viracocha je Univerzalni
bog, tvorac svega; pa ipak, legende o njegovim pojavama
na svĳetu prikazuju ga kao prosjaka, odjevena u krpe, pre-
zrena. To podsjeća na Evanđelje o Marĳi i Josipu na ulazu
u svratište u Betlehemu,&*9 kao i na klasičnu priču o prosja-
čenju Jupitra i Merkura u domu Baukide i Filemona.&*> To
podsjeća i na neprepoznatog Edšua. Ova se tema često za-
tječe u mitologĳi; njezin smisao sardže rĳeči Kur’ana: “ma
gdje da se okrenete, ondje Allah Postoji.”&* “Premda se On
u svemu krĳe,” kažu Hindusi, “ta Duša ne blista svima; ne,
Njega vide oni što istančano gledaju nadmoćnim, istanča-
nim intelektom.”&*0 “Prelomi štap,” kazuje jedan gnostički
aforizam, “i naći ćeš Isusa.”
Kad Viracocha, stoga, na taj način iskazuje svoju sve-
prisutnost, on sudjeluje u karakteru najviših univerzalnih
bogova. Štoviše, njegovo sprezanje osobina boga Sunca i
boga oluje nĳe nepoznato. Znamo ga iz hebrejske mitolo-
gĳe o Jahvi, u kojem su sjedinjene osobine tih dvaju bogo-
156
I
va (Jahve, boga oluje, i Ela, sunčevoga); vidljivo je u per-

sonifikacĳi oca Ratnika Blizanaca kod Navaha; očito je u
osobnosti Zeusa, kao i u munji i aureoli nekih oblika lika
Buddhe. Značenje je u tome da je milost što utječe u Sve-
mir kroz Sunčeva vrata istovjetna s energĳom munje što
zatire, a sama je neuništiva: svjetlost Neukidivoga što ra-
zara iluzĳu istovjetna je sa svjetlošću što stvara. Ili, opet,
pojmovljem sekundarnih oprečnosti prirode: vatra što bu-
kti u Suncu također sĳa u plodotvornoj oluji; energĳa iza
para suprotnosti među elementima, vatre i vode, jedna je
te ista.
Ali, najiznimnĳa i najdirljivĳa osobina Viracoche, tog
plemenito zamišljenog peruanskog prikaza univerzalnog
boga, jedna je pojedinost što pripada samo njemu: suze.
Žive su vode Božje suze. Time se uvid monaha što obez-
vređuje svĳet, “Sav život je tuga”, spaja sa svjetotvornom
potvrdom oca: “Života mora biti!” Pri punoj svĳesti o ži-
votnoj patnji stvorenja iz svoje ruke, pri punoj spoznaji
uzavrele divljine boli, nesnosnih požara zavedenog, sa-
morazarajućeg, požudnog, ljutitog svemira koji je stvori-
lo, ovo božanstvo pristaje pružati život životu. Uskratiti
plodonosne vode značilo bi zatrti; no dati ih oda se znači
stvoriti ovaj svĳet koji znamo. Jer bit vremena je protok,
rastakanje onoga što trenutno postoji; a bit života jest vri-
jeme. U svojoj milosti, u svojoj ljubavi prema obličjima u
vremenu, ovaj demĳurški čovjek svĳu ljudi pruža potporu
moru žaoka; ali kako posve zna što time čini, plodonosne
vode podarena života suze su njegovih očĳu.
Paradoks stvaranja, izlaženje vremenskih oblika iz vje-
čnosti, začetna je očeva tajna. Nikad je nĳe moguće do kra-
ja objasniti. Zbog toga u svakom teološkom sustavu po-
157
J
stoji pupčana točka, Ahilejeva tetiva koju je dotakao prst

majčinskog života, oslabivši time mogućnost savršene
spoznaje. Junakov problem leži u tome da probode sebe (a
time i cĳeli svĳet) točno kroz to mjesto; da razbĳe i zatre to
ključno čvorište svojega ograničenog bitka.
Problem junaka koji kreće u susret s ocem leži u tome
da otvori svoju dušu povrh užasa do te mjere da u nje-
mu sazri mogućnost shvaćanja kako su mučne i sulude
tragedĳe ovoga pregolemog i prenemilosrdnog kozmosa
u potpunosti opravdane u veličanstvenosti Bitka. Junak
transcendira život i njegovu osebujnu slĳepu točku, načas
se uzdižući do mjesta s kojeg može ugledati izvorište. On
vidi očevo lice, shvati – i njih dvojica budu pomireni.
U biblĳskoj priči o Jobu, Gospodin uopće ne pokuša-
va opravdati ljudskim ili bilo kakvim drugim razlozima
nevolje koje zadesiše njegova neporočna slugu, koji je bio
“neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.” A nisu
ni zbog bilo kakvih vlastitih grĳeha Jobovi sluge strada-
li od kaldejskih vojnika, a sinovi i kćeri mu zaglavili pod
srušenim krovom. Kad ga prĳatelji dođu tješiti, oni će s
poniznom vjerom u Božju pravdu izjaviti da je Job zaci-
jelo učinio nešto zlo kad je zaslužio da ga tako strahovi-
ta nevolja snađe. Ali pošteni, odvažni patnik zagledan u
obzorja ustrajava na izjavi da su mu djela bila dobra; nato
ga tješitelj Elihu optuži da huli, jer naziva sebe pravičnĳim
od Boga.
Kada sâm Svesilni odgovori Jobu iz oluje, On niti ne
pokuša iskupiti Svoje djelo etičkim pojmovima, već samo
uveliča Svoju Prisutnost naloživši Jobu da jednako postupi
na zemlji, oponašajući kao čovjek nebesko načelo: “Bokove
svoje opaši k’o junak, ja ću te pitat’, a ti me pouči. Zar bi i
158
I
moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš? Zar ti

mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet’ možeš poput
njega? Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se
odjeni i slavom. Plani de bĳesom ognja jarosnoga, pogle-
dom jednim snizi oholnika. Ponositoga pogledaj, slomi ga,
na mjestu satri svakoga zlikovca. U zemlju sve njih zaje-
dno zakopaj, u mračnu ih pozatvaraj tamnicu. Tada ću i ja
tebi odat’ hvalu što si se svojom desnicom spasio.”&**
Nema ni rĳeči objašnjenja, ni spomena sumnjive po-
godbe sa Satanom opisane u prvome poglavlju Knjige o
Jobu; samo iskaz gromom i munjom one činjenice nad či-
njenicama, odnosno toga da čovjek ne može izmjeriti volju
Božju, poteklu iz središta što nadilazi ljudske kategorĳe.
Kategorĳe, dapače, Svesilni iz Knjige o Jobu posve razara,
i one ostaju razorene do samoga kraja. Pa ipak, čini se da je
samome Jobu to otkrivenje imalo smisla koji mu je smirio
dušu. Bio je junak koji je iskazao hrabrost u plamenoj peći
i nevoljkost da poklekne i ničice padne pred opće poima-
nje lika Svevišnjega, te time dokazao kako se može suoči-
ti s otkrivenjem većim od onih što su zadovoljila njegove
prĳatelje. Njegove se rĳeči iz zadnjega poglavlja ne mogu
protumačiti kao iskaz čovjeka koji je tek zastrašen. To su
rĳeči onoga tko je vidio nešto što nadilazi sve što se reklo u
ime opravdanja. “Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali
sada te moje oči vidješe. Sve rĳeči svoje zato ja poričem i
kajem se u prahu i pepelu.” Pobožni tješitelji budu po-
niženi; Job bude nagrađen novom kućom, novim slugama
i novim kćerima i sinovima. “Poslĳe toga Job doživje dob
od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje
djece do četvrtog koljena. Potom umrĳe Job, star, nauživši
se života.”&
159
J
Jer onaj sin koji je zaista dorastao spoznaji oca spremno

podnosi agonĳe tih kušnji; svĳet za njega više nĳe dolina
suza, već blaženstven i trajan iskaz Prisutnosti. Uspore-
dimo s gnjevom onoga ljutitog Boga znanog Jonathanu
Edwardsu i njegovoj pastvi sljedeće nježne stihove iz ja-
dnih geta Istočne Europe iz istog tog stoljeća:
O, Bože svega što jest

Pjesmu ću Ti ispjevati.
Gdje će li se Tebe naći
I gdje li se Tebe neće naći?
Kuda prođem – tamo si.
Gdje ostanem – i tamo si.
Ti, Ti i samo Ti.
Pođe li po dobru – zato Tebi hvala.
Pođe li po zlu – ma opet Tebi hvala.
Ti jesi, Ti bĳaše i Ti bit ćeš.
Vladao si, vladaš i vladat ćeš.
Tvoje je nebo, Tvoja je Zemlja.
Nebesa najviša Tvoja sva su,
I ponori najniži Tvoji svi su.
Ma gdje da pogledam, Ti, o Ti, ondje si.
. A#

%
Jedan od najmoćnĳih i najomiljenĳih Bodhisa<vi u bu-

dizmu Mahayana iz Tibeta, Kine i Japana jest Nosač Loto-
sa, Avalokitešvara, “Gospodar koji sažalno gleda odozgo”,
zvan tako zbog toga što samilosno promatra sva svjesna
bića što trpe zla postojanja.; Njemu je upućena milĳuni-
160
I
ma puta ponavljana molitva s molitvenih kola i hramov-

skih gongova u Tibetu: Om mani padme hum, “Dragulj je u
lotosu”. On svake minute prima možda više molitvi nego
bilo koje drugo čovjeku poznato božanstvo; jer kad je, za
svoga konačnog života na Zemlji u ljudskome liku, on za
sebe raskinuo spone posljednjega praga (i u tom se tre-
nutku pred njim rastvorila svevremenost onoga što leži
povrh nesnosnih zagonetki privida imenovanoga i ome-
đenoga kozmosa), zastao je: zavjetovao se da će prĳe ula-
ska u svevremenost povesti sva stvorenja, bez iznimke, u
prosvjetljenje; sve odonda on prožima cĳelo tkanje bitka
božanskom milošću svoje pomagačke prisutnosti, tako
da i najmanju molitvu upućenu njemu, diljem golemoga
duhovnog carstva Buddhe, on milosno čuje. U različitim
obličjima on prelazi deset tisuća svjetova i javlja se u času
nužde i molitve. Otkriva se u ljudskom obličju s dvĳe
ruke, u nadljudskim obličjima s četiri ruke, ili sa šest, ili s
dvanaest, ili s tisuću, a u jednoj od lĳevih ruku drži lotos
svĳeta.
Poput samoga Buddhe, ovo božansko biće predstavlja
obrazac onoga uzvišenog stanja do kojeg dopire ljudski ju-
nak koji je nadvladao posljednje užase neznanja. “Nakon
što se satre ovojnica svĳesti, on stječe slobodu od svakoga
straha, staje izvan dosega mĳene.”+ To je mogućnost oslo-
bađanja u svakom od nas, ona koju svatko može postići – i
to junaštvom; jer, kako čitamo: “Sve što jest Buddha jest”;9
ili pak (u istoj izjavi izrečenoj na drugi način): “Sva bića li-
šena su sebe.”
Bodhisa<va (“onaj čĳe biće je prosvjetljenje”) ispunjava
i obasjava svĳet, ali nĳe sadržan u njemu; točnĳe, on je taj
koji drži svĳet, lotos. Bol i užitak ne obavĳaju ga, on oba-
161
J
vĳa njih – u dubokom spokoju. A kako je on ono što svi mi

možemo biti, njegova prisutnost, njegov lik, pa i samo izri-
canje njegova imena, pomažu. “On nosi vĳenac od osam
tisuća zraka, u kojem se vidi puni odraz stanja savršene
ljepote. Tĳelo mu je boje ljubičastog zlata. Dlanovi su mu
mĳešane boje pet stotina lotosa, dok vršak svakog prsta
nosi osamdeset četiri tisuće pečata, a svaki pečak osamde-
set četiri tisuće boja; svaka boja ima osamdeset četiri tisuće
zraka, mekih i blagih, koje obasjavaju sve ono što postoji.
Tim draguljima od ruku on privĳa i grli sva bića. U aure-
oli oko njegove glave načičkano je petsto Bodhisa<vi, koje
pak služe nebrojeni bogovi. A kad on spusti stopala na
tlo, cvĳeće raštrkanih dĳamanata i dragulja prekrĳe sve
u svim smjerovima. Boja lica zlatna mu je. Pritom mu u
silnoj kruni od dragulja stoji jedan Buddha, visok dvjesto
pedeset milja.”>
U Kini i Japanu ovaj istančano blagi Bodhisatva ne nosi
samo muški, već i ženski lik. Kineska Kwan Yin, japanska
Kwannon – dalekoistočna Madonna – upravo je ta milosr-
dna motriteljica svĳeta. Nalazi se u svakom budističkom
hramu najdaljega Orĳenta. Blažena je za priproste kao i za
mudre; jer njezin se zavjet temelji na dubokoj intuicĳi što
iskupljuje i održava svĳet. Stanka na pragu Nirvane, odlu-
ka da do konca vremena (koje nikad ne istječe) ne uroni u
mirne vode vječnosti, iskaz je spoznaje da je razlika izme-
đu vječnosti i vremena tek prividna – nju, iz nužde, stvara
racionalni um, ali nju i rastvara savršeno shvaćanje onog
uma koji je nadišao parove suprotnosti. Shvaća se da su
vrĳeme i vječnost dva vida jednog te istog doživljaja-cjeli-
ne, dvĳe ravnine jednog te istog nedvojnog neizrecivog; tj.
162
I
dragulj vječnosti počiva u lotosu rođenja i smrti: om mani

padme hum.
Prvo čudo koje tu valja uočiti jest androgini karakter
Bodhisa<ve: muški Avalokitešvara, ženska Kwan Yin.
Muško-ženski bogovi nisu rĳetki u svĳetu mita. Oni se
uvĳek javljaju pomalo zagonetno; jer oni sprovode um
povrh objektivnog iskustva u simbolički predio gdje se
dvojnost nadilazi. Awonawilona, glavni bog puebla Zuni,
tvorac i sadržavač svega, ponekad se spominje u muškom
rodu, ali zapravo je on-ona. Velika Prvotnica iz kineskih
kronika, sveta žena T’ai Yuan, u sebi je spajala muški Yang
i ženski Yin. Kabalistička učenja srednjevjekovnih Žido-
va, baš kao i gnostički kršćanski spisi iz drugog stoljeća,
prikazuju Otjelotvoreni Svĳet androginim – jer je upravo
takvim Adam bio stvoren, prĳe nego što je njegov ženski
vid, Eva, bio izdvojen u zasebno obličje. A kod Grka, u isti
je mah i muškog i ženskog spola bio ne samo Hermafrodit
(dĳete Hermesa i Afrodite),0 već i Eros, božanstvo ljubavi
(i prvi bog, kako navodi Platon).*
“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga
stvori, muško i žensko stvori ih.”& Može pasti na pamet
pitanje o prirodi Božjeg lika; ali tekst već daje odgovor, i
to posve jasan. “Kad je Sveti, slava mu, stvorio prvoga čo-
vjeka, stvorio ga je androginog.”&& Izmještanje ženskosti
u drugo obličje simbolizira početak pada iz savršenstva u
dvojnost; za njim su prirodno uslĳedili otkriće dvojnosti
dobra i zla, izgon iz vrta gdje Bog kroči zemljom, te po-
dizanje Rajskoga zida, sazdanog od “sraza suprotnosti,”&
koji Čovjeka (sada muškarca i ženu) odvaja ne samo od
pogleda, već čak i od prisjećanja na lik Božji.
163
J
Ovo je biblĳska inačica mita poznatog u mnogim ze-

mljama. On daje jedan od temeljnih načina simboliziranja
otajstva stvaranja: proistjecanja vremena iz vječnosti, raz-
dvajanja jednoga u dvoje i zatim u mnoštvo, kao i začinja-
nje novog života ponovnim spajanjem njih dvoje. Taj pri-
zor stoji na početku kozmogonĳskog ciklusa,&; te jednako
prikladno na okončanju junačkoga zadatka, u trenutku
kad se Rajski zid rastoči, božansko obličje pronađe i pre-
pozna, a mudrost povrati.&+
Oslĳepljeni prorok Tiresĳa bio je i muško i žensko: oči
su mu se zatvorile za izlomljena obličja osvĳetljenog svi-
jeta parova suprotnosti, no u unutarnjoj je tami prozreo
Edipovu sudbinu.&9 Šiva se javlja sjedinjen u tĳelu sa su-
prugom Šakti – on je desna strana, a ona lĳeva – u mani-
festacĳi zvanoj Ardhanarisha, “Poluženski gospodar.”&>
Likovi predaka iz nekih afričkih i melanezĳskih plemena
prikazuju na jednome biću majčine dojke i očevu bradu i
penis.& A u Australĳi, otprilike godinu dana nakon patnje
obrezivanja, kandidat za punu muževnost prolazi drugu
obrednu operacĳu – subincizĳu (razrezivanje donje strane
penisa, kako bi se stvorio trajni usjek u uretri). Otvor se na-
ziva “penisova maternica”. To je simbolička muška vagina.
Junak je, vrlinom ceremonĳe, postao više od muškarca.&0
Krv za ceremonĳalne slikarĳe i lĳepljenje bĳelog pape-
rja na tĳelo australski očevi vade iz svojih subincizĳa. Oni
ponovno otvaraju stare rane i puštaju je da teče.&* Ta krv
u isti mah simbolizira menstrualnu krv iz vagine i muško
sjeme, kao i urin, vodu i muško mlĳeko. Istjecanje poka-
zuje da starĳi muškarci nose u sebi izvor života i ishra-
ne; odnosno, da su oni i neiscrpno svjetsko vrelo jedno
te isto.&
164
I
Poziv Veleoca Zmĳe prepao je dĳete; majka mu je pru-

žila zaštitu. Ali onda je došao otac. Bio je vodič i inicĳant
u otajstva neznanoga. Kao prvotni uljez u rajsko stanje
dojenčeta s majkom, otac predstavlja arhetip neprĳatelja;
zbog toga u cĳelom životu svi neprĳatelji (našem nesvje-
snome) simboliziraju oca. “Sve što se ubĳe, postaje otac.”
Otud potječe štovanje glava donĳetih iz osvetničkih na-
pada u zajednicama lovaca na glave (poput onih u Novoj
Gvineji).; Otud potječe i neodoljiva potreba za ratova-
njem: poriv za uništenjem oca neprestano se preobražava
u društveno nasilje. Starci iz neposredne zajednice ili rase
štite se od svojih sve zrelĳih sinova psihološkom magĳom
totemskih ceremonĳa. Igraju uloge oca-zlotvora, a zatim
otkrivaju da su ujedno i majka-hraniteljica. Tad se uspo-
stavlja novo i veće rajsko stanje. Ali taj raj ne uključuje
tradicionalno neprĳateljska plemena, na koja se agresĳa i
dalje sustavno projicira. Svi “dobri” saržaji oca-majke ču-
vaju se za dom, dok se “loši” bacaju izvan društva, među
strance: “I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne
redove živoga Boga?”+ “I ne posustajte dok progonite ne-
prĳatelje: ako vi trpite nedaće, oni trpe nedaće slične vaši-
ma; ali u vas je nada u Allaha, dok u njih nade nema.”9
Totemski, plemenski, rasni i agresivno misionarski
kultovi daju tek polovična rješenja za psihološki problem
obuzdavanja mržnje ljubavlju; oni iniciraju tek polovično.
Ego se u njima ne poništava; dapače, buja; umjesto da
misli samo na sebe, osoba postaje predana cjelini svojega
društva. Ostatak svĳeta (odnosno, daleko veći dio čovje-
čanstva) pritom ostaje izvan sfere njezine naklonosti i skr-
bi, jer je izvan sfere skrbi njezina boga. I tako dolazi, da-
kle, do onog dramatičnog rastavljanja dvaju načela ljubavi
165
J
i mržnje kojega tako izdašno opisuju stranice povĳesti.

Umjesto da očiste vlastito srce, zeloti nastoje očistiti svĳet.
Zakoni Božjega grada primjenjuju se samo na skupinu ko-
joj pripadaju (pleme, crkvu, nacĳu, klasu ili što već), dok
se oganj neprekidnog svetog rata baca (čiste savjesti i pače
s osjećajem bogougodne službe) na sve one neobrezane,
barbarske, neznabožačke, “urođeničke” ili strane narode
koji su se zatekli na mjestu susjeda.>
Svĳet je pun tako nastalih sukobljenih tabora: štovate-
lja totema, zastava i stranaka. Čak su i takozvane kršćan-
ske nacĳe – koje navodno slĳede Iskupitelja “svĳeta” – po-
znatĳe u povĳesti po kolonĳalnom barbarstvu i krvavim
ratovima nego po iole konkretnom iskazu one bezuvjetne
ljubavi, istovjetne s istinskim nadilaženjem ega, svĳeta ega
i plemenskog boga ega, koje je naučavao onaj kojega na-
vodno štuju iznad svih: “Nego, velim vama koji slušate:
Ljubite svoje neprĳatelje, dobro činite svojim mrziteljima,
blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas
zlostavljaju. Onome koji te udari po jednom obrazu pru-
ži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni
donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje
otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako či-
nite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam
uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako,
ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam
uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo
onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje?
I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
Nego, ljubite neprĳatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte
ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit
ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema neza-
166
I
hvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je

Otac vaš milosrdan.”
Nakon što se rĳešimo predrasuda svojih provincĳal-
no ograničenih crkvenih, plemenskih, odnosno nacional-
nih prikaza svjetskih arhetipa, dolazimo u priliku shvatiti
kako vrhunsku inicĳacĳu ne pružaju obližnji majčinski oci,
koji zatim projiciraju nasilje na susjede zbog vlastite obra-
ne. Dobra vĳest, koju donosi Iskupitelj svĳeta i koju su to-
liki radosno čuli, gorljivo propovĳedali, ali očito ne baš i
voljno sprovodili, glasi da je Bog ljubav, da Ga se može i
treba voljeti, i da su svi bez iznimke njegova djeca.0 Raz-
mjerno trivĳalne stvari poput preostalih pojedinosti uče-
nja, tehnika štovanja i uređenja crkvene organizacĳe (koje
su tako obuzele misli okcidentalnih teologa da se danas o
njima raspravlja kao o ključnim pitanjima religĳe)* puke
su stupice pedanterĳe ukoliko ne bivaju podređene gla-
vnome nauku. Dapače, ako ih se tako ne drži, one djeluju
regresivno: iznova svode očinski lik na razmjere totema. A
to se, naravno, zbilo diljem kršćanskog svĳeta. Pomislilo bi
se da smo pozvani da odredimo ili razlučimo tko je, izme-
đu svih nas, Ocu najdraži. A učenje je pak mnogo manje la-
skavo: “Ne sudite da ne budete suđeni!”; Križ Spasitelja
svĳeta, usprkos ponašanju navodnih svećenika, daleko je
demokratskĳi simbol od lokalne zastave.;&
Shvaćanje krajnjih – i kritičnih – implikacĳa svjetski
iskupiteljskih rĳeči i simbola iz kršćanske tradicĳe tako
se uneredilo tĳekom onih uskomešanih stoljeća, proteklih
nakon što je sveti Augustin objavio sveti rat koji će Civitas
Dei voditi protiv Civitas Diaboli, da suvremeni mislilac koji
bi htio spoznati značenje svjetske religĳe (tj. doktrine uni-
verzalne ljubavi) mora posvetiti drugom velikom (i mno-
167
J
go starĳem) univerzalnom objedinjenju: onome Buddhi-

nom, gdje je ključna rĳeč i dalje mir – mir svim bićima.;
Sljedeći su tibetski stihovi iz dvĳu svečanih pjesama
pjesnika-sveca Milarepe, primjerice, spjevani otprilike u
isto ono vrĳeme kada je papa Urban II. propovĳedao Prvu
križarsku vojnu:
Sred Grada Privida na Šest Razina Svĳeta

Poglavito su na djelu grĳeh i zamračenje što ih zla djela
rode;
Ondje biće slĳedi naloge privlačnosti i odbojnosti
I nikad ne nalazi vrĳeme da spozna Jednakost:
Izbjegavaj, sine, privlačnosti i odbojnosti.;;
Shvatite li Prazninu Svega, Sućut će vam u srcima nići;
Izgubite li svo razlikovanje sebe i drugih, služit ćete drugi-
ma moći;
A kad u službi drugima uspjeh ostvarite, mene ćete susresti;
A kad mene susretnete, poput Buddhe ćete postati.;+
Mir leži u srcu svega zato što Avalokitešvara-Kwannon,

moćni Bodhisa<va, Bezgranična Ljubav, uključuje, uviđa i
boravi u svakom svjesnom biću, bez iznimke. On tako pro-
matra savršenstvo istančanih krilaca kukca, slomljenih s
prolaskom vremena – a sâm je i njihovo savršenstvo i nji-
hovo raspadanje. Svevremenska agonĳa čovjeka, koji sam
sebe muči i obmanjuje, zapleten u mrežu vlastita skučena
delirĳa, frustriran, ali čovjeka koji u sebi nosi neotkrivenu,
posve neiskorištenu tajnu oslobađanja: i to on promatra – i
to on jest. Spokojne ponad čovjeka, anđele: podno čovjeka,
demone i nesretno preminule: sve njih privlači Bodhisat-
tva zrakama svojih ruku od dragulja, i oni su on, kao što
168
I
je i on isto što i oni. Ograničena, sputana središta svĳesti,

nebrojenostruka, na svakoj razini postojanja (ne samo u
ovom sadašnjem univerzumu, ograničenom na Mlĳečnu
stazu, već i dalje od nje, u prostranstvima Svemira), iz
galaktike u galaktiku, iz svĳeta povrh svĳeta univerzu-
ma, stječe postojanje iz bezvremenskog izvora ništavila,
praska u život i poput mjehura iza nj iščezava: uzastopce
i uzastopce: život obdaruje mnoštva: sva ona pate: svako
je sputano skučenim, tĳesnim krugom sebe – udara, ubĳa,
mrzi druge, a žudi za mirom više nego za pobjedom: sve
su to ta djeca, te sulude prilike iz prolazna, no neiscrpna,
duga svjetska sna Svepromatrajućega, čĳa je bit upravo bit
Praznine: “Gospodar koji sažalno gleda odozgo.”
Ali, to ime znači i “Gospodar koji se vidi unutra.”;9
Svi smo mi odrazi lika Bodhisa<ve. Patnik u nama jest
to božansko biće. Mi smo jedno s tim ocem-zaštitnikom.
Taj nam uvid donosi iskupljenje. Taj otac-zaštitnik svaki
je muškarac kojeg susrećemo. I stoga valja znati da prem-
da ovo neuko, ograničeno, sebično, napaćeno tĳelo možda
smatra kako mu prĳeti netko drugi – neprĳatelj – i on je
Bog. Zlotvor nas slama, ali junak, onaj dostojni kandidat,
prolazi kroz inicĳacĳu “kao muško”; i gle, to je bio otac: mi
u Njemu i On u nama.;> Draga majka-zaštitnica našega ti-
jela nĳe nas mogla obraniti od Veleoca Zmĳe; smrtno, sku-
čeno tĳelo koje nam je podarila bilo je predano njegovoj
strašnoj moći. Ali smrt nĳe bila kraj. Dobili smo novi ži-
vot, novo rođenje, novu spoznaju bitka (tako da ne živimo
samo u ovome biću, već u svim tĳelima, svim bićima svi-
jeta, kao Bodhisa<va). Taj otac sâm je bio maternica, majka
drugoga rođenja.;
169
J
To je značenje lika dvospolnoga boga. On je otajstvo

teme inicĳacĳe. Bivamo odvedeni od majke, izgrizeni na
komade i stopljeni s tĳelom zlotvora koji potire svĳet i za
kojega su sva dragocjena obličja i bića samo jela na go-
zbi; ali onda, čudesno iznova rođeni, bivamo nešto više
od onoga što smo bili. Ako je taj Bog plemenski, rasni, na-
cionalni ili sektaški arhetip, bivamo ratnici koji se bore za
njega; ali ako je on sam gospodar Svemira, idemo dalje kao
znalci za koje su svi ljudi braća. A u oba slučaja nadišli smo
pojmove roditelja iz djetinjstva, kao i pojmove “dobra” i
“zla”. Više ni ne žudimo ni ne strahujemo; mi smo ono za
čim se žudjelo i od čega se strahovalo. Svi bogovi, Bodhi-
sa<ve i Buddhe obuhvaćeni su u nama, kao u aureoli mo-
ćnoga držača svjetskoga lotosa.
“Hajde,” stoga, “vratimo se Jahvi! On je razderao, on će
nas iscĳeliti: on je udario, on će nam poviti rane; poslĳe
dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi
ćemo živjeti pred njim. Težimo da upoznamo Jahvu: k’o
zora pouzdan mu je dolazak. On će nam doći poput dažda
jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju.”;0
To je smisao prvoga čuda Bodhisa<ve: prisutnosti koja
je androgina. Ona spreže dvĳe naizgled suprotstavlje-
ne mitološke pustolovine: Susret s božicom i Pomirbu s
ocem. Jer u prvoj inicĳant spoznaje da su muško i žensko
(kako to izriče Brihadaranyaka Upanishad) “dvĳe polutke
zrna graška”,;* dok se u drugoj saznaje da Otac prethodi
razdiobi spolova: zamjenica “On” bila je način izražavanja,
mit o Sinovstvu nit vodilja koja će se izbrisati. A u oba slu-
čaja se otkriva (točnĳe, prisjeća) kako je sâm junak ono po
što je došao.
170
I
Drugo čudo koje valja uočiti u mitu o Bodhisa<vi jest

njegovo potiranje razlike između života i otpusta od živo-
ta – simbolizirano (kao što smo zapazili) u Bodhisa<vinu
odricanju od Nirvane. Ukratko, Nirvana znači “Utrnuće
trostruke vatre žudnje, neprĳateljstva i obmane.”+ Čitatelj
će se prisjetiti: u legendi o Kušnji pod stablom Bo (gore,
str. ;&-;) antagonist Budućega Buddhe bio je Kama-
Mara, doslovce “Žudnja-Neprĳateljstvo”, odnosno “Ljubav
i Smrt”, opsjenar Obmane. On je bio oličenje Trostruke va-
tre i tegoba zadnjeg ispita, čuvar konačnoga praga kojega
univerzalni junak valja proći u vrhunskoj pustolovini pre-
ma Nirvani. Nakon što je u sebi do kritične točke primirio
krajnji žar Trostruke vatre, pokretačke sile univerzuma,
Spasitelj je oko sebe, kao u zrcalu, ugledao odraze zadnjih
projiciranih fantazĳa svoje primitivne fizičke volje da živi
poput drugih ljudi – volje da živi sukladno normalnim
porivima žudnje i neprĳateljstva, u prividnom ambĳentu
pojavnih uzroka, ciljeva i sredstava. Napao ga je zadnji bi-
jes prezrenoga tĳela. A o tom je trenutku sve ovisilo; jer iz
jednog je žara opet mogao buknuti cĳeli taj požar.
Ova veoma slavna legenda pruža izvrstan primjer bli-
skog odnosa između mita, psihologĳe i metafizike koji se
čuva na Orĳentu. Živopisne personifikacĳe pripremaju
intelekt za doktrinu međuovisnosti unutarnjih i vanjskih
svjetova. Čitatelj je bez sumnje zapazio izvjesnu sličnost
između te drevne mitološke doktrine dinamike psihe i
učenja suvremene freudovske škole. Prema potonjoj, že-
lja za životom (eros ili libido, ekvivalent budističke Kame,
“žudnje”) i želja za smrću (thanatos ili destrudo, istovjetna
s budističkom Marom, “neprĳateljstvom ili smrću”) dva
su poriva koja ne samo da pogone osobu iznutra, već joj i
171
J
daju životnu energĳu u okolnome svĳetu.+& Nadalje, odlu-

ke utemeljene u nesvjesnome, iz kojih potječu i žudnje i
neprĳateljstva u oba se sustava dokidaju psihološkom
analizom (sanskrtski: viveka) i prosvjetljenjem (sanskrtski:
vidyā). No ciljevi ovih dvaju učenja – tradicionalnog i mo-
dernog – nisu posve isti.
Psihoanaliza je tehnika lĳečenja osoba koje odviše pate
od nesvjesno zabludjelih žudnji i neprĳateljstava, koje ih
opleću intimnim mrežama nestvarnih strahova i dvosmi-
slenih privlačnosti; nakon što ih se rĳeši, pacĳent može su-
djelovati na razmjerno zadovoljavajući način u realnĳim
strahovima, neprĳateljstvima, erotskim i religĳskim dje-
lima, poslovnim djelatnostima, ratovima, razbibrigama
i domaćim zadacima koje mu pruža vlastita kultura. Ali
onaj koji je namjerno pošao na teško i opasno putovanje
izvan međa svoga sela držat će da su i ti interesi pogrešno
utemeljeni. Stoga religĳskom učenju nĳe cilj izlĳečiti oso-
bu zbog povratka u opću zabludu, već ga posve odvojiti
od zablude; a to ne čini prilagodbom žudnje (eros) i nepri-
jateljstva (thanatos) – jer to bi samo proizvelo novi kontekst
– već dokidanjem poriva u samome korjenu, metodom sla-
vnog budističkog Osmostrukog puta:
Ispravno vjerovanje, Ispravne nakane,

Ispravan govor, Ispravno djelovanje,
Ispravno življenje, Ispravno nastojanje,
Ispravna pažnja, Ispravna usredotočenost.
S konačnim “dokidanjem žudnje, neprĳateljstva i ob-

mane” (Nirvanom) um zna da nĳe ono što je mislio da jest:
172
I
misao odlazi. Um počiva u svom stvarnom stanju. I ondje

može boraviti sve dok mu tĳelo ne klone.
Zvĳezde, mrak, svjetiljka, utvara, rosa, mjehur,

San, bljesak munje i oblak:
Tako valja gledati sve što je stvoreno.+
Bodhisa<va, međutim, ne napušta život. Okrećući po-

gled od unutarnje sfere istine koja transcendira misao (a
koju je moguće opisati samo kao “prazninu”, budući da
nadilazi rĳeči) natrag prema pojavnom svĳetu, on izvana
opaža isti onaj ocean bitka koji je našao iznutra. “Oblik je
praznina, praznina je doista oblik. Praznina nĳe različita
od oblika, oblik nĳe različit od praznine. Što je oblik, to je
praznina; što je praznina, to je oblik. A isto vrĳedi za opa-
žaj, ime, pojam i znanje.”+; Kako je nadišao zablude svojeg
nekoć samonametljivog, samoobrambenog, sebičnog ega,
izvana i iznutra poznaje isti spokoj. Ono što je izvana do-
stupno pogledu vidljivi je vid velebne, nepojmljive prazni-
ne na kojoj se temelje njegova iskustva ega, oblika, perce-
pcĳa, govora, poimanja i znanja. I pun je suosjećanja pre-
ma smoždenim bićima koja žive u strahu od vlastite more.
On ustaje, vraća im se i živi s njima kao središte lišeno ega
koje načelo praznine manifestira u vlastitoj jednostavno-
sti. I to je njegovo veliko “suosjećajno djelo”; jer njime se
otkriva istina da u shvaćanju onoga u kojemu je Trostruka
vatra žudnje, neprĳateljstva i obmane utrnula, svĳet jest
Nirvana. “Valovi darova” šire se iz takve osobe za osloba-
đanje svih nas. “Ovaj naš svjetovni život djelovanje je same
Nirvane, ni najmanje razlike nema između njih.”++
173
J
I tako se može reći da se suvremeni terapeutski cilj

izlječenja za povratak u život na kraju krajeva ipak postiže
kroz tu drevnu religĳsku disciplinu; samo, širok je krug
kojim putuje Bodhisa<va; a odlazak iz svĳeta ne smatra se
manom, već zakoračenjem na onaj plemeniti put na čĳemu
se najdaljem zavoju može doseći prosvjetljenje glede dubo-
ke praznine kola univerzuma. Takav ideal dobro poznaje
i hinduizam: onaj koji je oslobođen u životu (jīvan mukta),
bez želje, suosjećajan i mudar, “sa srcem usredotočenim
jogom, on sve promatra jednako, vidi sebe u svim bićima i
sva bića u sebi. Ma kako da živi, taj u Bogu živi.”+9
Postoji priča o konfucĳanskom naučniku koji je zamo-
lio dvadeset osmog budističkog patrĳarha Bodhidharmu
“da mu umiri dušu”. Bodhidharma mu je odvratio: “Poka-
ži mi je pa ću ti je umiriti.” Konfucĳanist mu je odgovorio:
“To me i muči, ne mogu je naći.” Bodhidharma je rekao:
“Želja ti je ispunjena.” Konfucĳanist je shvatio i otišao u
miru.+>
Oni koji znaju ne samo to da u njima živi Vječno, već
i da oni, kao i sve ostalo, zapravo jesu Vječno, nastavaju
lugove drveća koje ispunjava želje, pĳu pića besmrtnosti
i odasvud slušaju nečuvenu glazbu vječnog suglasja. To
su besmrtnici. Taoistički pejzaži iz Kine i Japana veličan-
stveno prikazuju nebeskost ovog zemaljskog stanja. Četi-
ri dobroćudne životinje, feniks, jednorog, kornjača i zmaj,
žive sred vrbika, bambusa i šljiva, sred izmaglica svetih
gora, blizu štovanih sfera. Mudraci, ispĳenih tĳela, ali vje-
čno mlada duha, meditiraju među tim vrhuncima, jašu na
čudnovatim, simboličkim životinjama preko besmrtnih
pučina, ili pak ozareno razgovaraju uz šalicu čaja i flautu
Lana T’sai-hoa.
174
I
Vladarica zemaljskog raja kineskih besmrtnika vilin-

ska je božica Hsi Wang Mu, “Zlatna majka kornjače”. Ona
boravi u palači na planini K’un-lun koju okružuju mirisno
cvĳeće, bedemi od dragulja i zlatni vrtni zid.+ Sastoji se
od čiste kvintesencĳe zapadnog uzduha. Goste na njezinoj
povremenoj “Breskovoj gozbi” (slavi se kad breskve dozo-
re, jedanput u svakih šest tisuća godina) služe ljupke kćeri
Zlatne majke u sjenicama i paviljonima kraj Draguljnog je-
zera. Ondje vode sviraju u jedinstvenoj fontani. Kušaju se
feniksova srž, zmajska jetra i druga mesa; breskve i vino
daruju besmrtnost. Čuje se glazba nevidljivih glazbala,
pjesme što ne potječu sa smrtnih usana; a plesovi vidljivih
djeva odrazi su radovanja vječnosti u vremenu.+0
Japanske ceremonĳe čaja uređene su u duhu taoisti-
čkog zemaljskog raja. Čajana zvana “stanište izmaštano-
sti” kratkotrajna je građevina podignuta da udomi trenu-
tak poetske intuicĳe. Zvana i “stanište izmještenosti”, liše-
na je uresa. U njoj se privremeno nalazi tek jedna slika ili
ikebana. Čajana se naziva “boravište nesimetričnoga”: ne-
simetrično ukazuje na kretanje; ono namjerno nedovršeno
ostavlja vakuum za utok promatračeve mašte.
Gost prilazi vrtnim putem i mora se sagnuti da pro-
đe kroz niski ulaz. Odaje štovanje slici ili ikebani i kuhalu
koje zvižduće, te zauzima mjesto na podu. Najjednosta-
vnĳi predmet, uokviren pomno uređenom jednostavno-
šću čajane, istaknut je u tajanstvenoj ljepoti; tišinom čuva
tajnu vremenskog postojanja. Svakom gostu je dopušteno
ispuniti doživljaj prema vlastitoj potrebi. Prisutni tako
promišljaju o univerzumu u minĳaturi i postaju svjesni
svojeg skrivenog bratstva s besmrtnicima.
175
J
Veliki majstori čaja težili su božansko čudo pretočiti

u doživljeni trenutak; zatim se taj utjecaj odnosio kući iz
čajane, a iz čajane se pretakao u cĳeli narod.+* Za dugog
i mirnog razdoblja Tokugawa (&>;.-&0>0.), prĳe dolaska
komodora Perryja &09+., tkivo života u Japanu tako se
proželo značajnim formalizacĳama da je bitak do najsitni-
je potankosti bio svjestan iskaz vječnosti, a sâm krajolik
svetilište. Slično tome, diljem Orĳenta, diljem drevnoga
svĳeta, te u pretkolumbovskoj Americi, društvo i priroda
umu su predstavljali ono neiskazivo. “Biljke, stĳene, va-
tra, voda, sve je to živo. Oni nas motre i vide naše potre-
be. Vide kada nemamo ništa da nas štiti”, izjavio je jedan
stari pripovjedač plemena Apache, “i tada nam se otkrĳu i
obrate.”9 To budist zove “propovĳed nepokretnoga.”
Jedanput je jedan hinduski asket legao otpočinuti po-
kraj svetoga Gangesa i podigao noge na simbol Šive (“lin-
gam”, spregu falusa i vulve što simbolizira sjedinjenje
Boga i njegove Supruge). Naišao je neki svećenik, opazio
da se taj tako odmara i prekorio ga. “Kako se usuđuješ
oskvrnuti ovaj Božji simbol stavljanjem nogu na njega?”
oštro ga je upitao svećenik. Asket mu je odgovorio: “Ispri-
čavam se, dobri moj čovječe; biste li bili tako ljubazni da
mi premjestite noge negdje gdje nema takvog svetog lin-
gama?” Svećenik je primio asketa za gležnjeve i premjestio
ih udesno, ali kad ih je spustio, iz zemlje je ponikao falus,
pridržavši ih kao i prĳe. Opet ih je premjestio; podupro ih
je novi falus. “A, shvaćam!” rekao je postiđeno svećenik;
odao je štovanje polegnutom svecu i otišao.
Treće čudo Bodhisa<ve jest u tome što je prvo čudo
(dakle, dvospolno obličje) simbolizira drugo čudo (isto-
vjetnost vječnosti i vremena). Jer na jeziku božanskih slika
176
I
svĳet vremena je velika maternica. Život u njoj, oplođen

ocem, sastoji se od njezine tame i njegovoga svjetla.9& U
njoj smo začeti i boravimo udaljeni od oca, ali kad izađe-
mo iz maternice vremena u trenutku smrti (našeg rođenja
za vječnost) bivamo predani u njegove ruke. Mudri shva-
ćaju, čak i u toj maternici, da potječu od oca i da mu se
vraćaju; vrlo mudri, pak, znaju da su on i ona u svojoj biti
jedno.
U tome je značenje onih tibetskih prikaza sjedinjenja
Buddhi i Bodhisa<vi s vlastitim im ženskim vidovima koji
su mnogim kršćanskim kritičarima tako skaredni. Prema
jednom izvornom načinu shvaćanja ovih sredstava za me-
ditacĳu, ženski lik (tibetski: yum) valja promatrati kao vri-
jeme, a muški (yab) kao vječnost. Njihovo sjedinjenje daje
svĳet, gdje je sve u isti mah vremensko i vječno, stvoreno
na sliku i priliku ovoga samospoznajućeg muško-ženskog
Boga. Inicĳant se u meditacĳi navodi na prisjećanje tog
Lika nad likovima (yab-yum) u sebi samome. S druge stra-
ne, muški se lik može doživjeti kao simbol načela začima-
nja, metode; u tom slučaju ženski lik izražava cilj kojemu
vodi inicĳacĳa. Ali taj cilj je Nirvana (vječnost). Zbog toga
i muški i ženski lik valja doživjeti, naizmjence, kao vrĳe-
me i vječnost. Odnosno, njih dvoje su isto, svaki je oboje, a
dvojno obličje (yab-yum) samo je učinak iluzĳe koja i sama,
međutim, nĳe drugačĳa od prosvjetljenja.9
Ovo je vrhunski iskaz velikoga paradoksa koji razbĳa
zid parova suprotnosti i dopušta kandidatu vizĳu Boga
koji je stvorio čovjeka kao muško i žensko, kad ga je stvo-
rio na svoju sliku i priliku. Muškarac u desnoj ruci drži
munju koja je njegov pandan, dok u lĳevoj drži zvono koje
simbolizira božicu. Munja je i metoda i vječnost, dok je
177
J
zvono “prosvĳetljeni um”; njegov zvon je onaj prekrasni

zvuk vječnosti koji čisti umovi slušaju u cĳelome stvore-
nom svĳetu, a time i u samima sebi.9;
Navlas isto zvono odzvanja u kršćanskoj Misi u trenu-
tku kada Bog, snagom rĳeči pastve, silazi u kruh i vino. A
kršćansko tumačenje smisla također je isto: Et Verbum caro
factum est,9+ odnosno, “Dragulj je u Lotosu”: Om mani pa-
dme hum.99
'. K

Kad je kraljević sa Samotna otoka proveo šest noći i

dana na zlaćanoj ležaljci uspavane kraljice Tubber Tinty-
ea, i ležaljka je počivala na kotačima od zlata, i kotači su
se stalno vrtjeli – i ležaljka se okretala i okretala, ne stajući
ni danju ni noću – sedmoga je jutra rekao: “‘Vrĳeme mi je
da odem odavde.’ Stoga je sišao i napunio tri boce vodom
iz vrela vatre. U zlaćanoj odaji nalazio se zlatni stol, a na
stolu janjeća goljenica sa štrucom kruha; da su svi muževi
Erina dvanaest mjeseci jeli s tog stola, janjetina i kruh sve-
jedno bi nakon jela ostali onakvi kakvi su i bili.
Kraljević je sjeo, najeo se kruha i goljenice, te ih ostavio
kakve je i zatekao. Zatim je ustao, uzeo one tri boce, stavio
ih u telećak i uputio se iz odaje, kad je pomislio: ‘Bila bi
šteta otići odavde a da ne ostavim trag po kojem će Kra-
ljica znati tko je tu bio dok je spavala.’ Stoga joj je u pismu
napisao kako je sin kralja Erina i kraljice Samotna otoka
proveo šest dana i noći u zlaćanoj odaji Tubber Tintyea,
ponio tri boce vode iz vrela vatre i naužio se hrane sa zla-
tnog stola. Stavio je pismo Kraljici pod jastuk, izašao, stao
178
I
na otvoreni prozor, skočio na leđa vitkog i kudravog ko-

njića i neozlĳeđen prošao kroz gaj i preko rĳeke.”9>
Lakoća kojom se pustolovina tu ostvaruje označava
da je junak nadmoćan čovjek, rođeni kralj. Takva lakoća
obilježava brojne bajke i sve legende o djelima utjelovlje-
nih bogova. Ondje gdje bi se uobičajeni junak suočio s ku-
šnjom, izabrani ne susreće nĳednu prepreku koja bi ga za-
držala i nĳedanput ne grĳeši. Vrelo je Pupak svĳeta, njego-
va plamena voda je neuništiva bit postojanja, dok je krevet
koji se okreće i okreće Os svĳeta. Uspavani dvorac onaj je
krajnji bezdan u koji svĳest tone u snu, gdje osobni život
stiže do točke rastakanja u neindividualiziranu energĳu:
rastakanje bi značilo smrt; no neposjedovanje vatre tako-
đer bi značilo smrt. Motiv (proistekao iz infantilne fantazi-
je) neiscrpne zdjele, simbol trajnih životvornih, oblikovnih
sila univerzalnog izvora, bajkoviti je pandan mitološkom
prizoru bogovske gozbe iz roga izobilja. Sprezanje, pak,
dvaju velikih simbola susreta s božicom i krađe vatre na
jednostavan i jasan način otkriva status antropomorfnih
sila u domeni mita. One nisu same po sebi ciljevi, nego ču-
vari, utjelovljenja, odnosno darivatelji pića, mlĳeka, hrane,
vatre, milosti, neuništivoga života.
Ovakvi se prizori spremno mogu protumačiti kao pri-
marno, premda ne nužno i poglavito, psihološki: jer u naj-
ranĳoj fazi razvoja dojenčeta moguće je zapaziti simptome
zrenja svojevrsne “mitologĳe” stanja smještenog ponad
stalnih mĳena vremena. Ona se javlja kao reakcĳa i spon-
tana obrana od fantazĳa o uništenju tĳela što spopadaju
dĳete nakon odbĳanja od majčine dojke.9 “Dojenče rea-
gira izljevom bĳesa, a taj izljev prati fantazĳa trganja svih
dĳelova majčinog tĳela… Dĳete se zatim boji odmazde za
179
J
te porive, tj. da će njemu samome sve biti izvađeno iz utro-

be.”90 Tjeskobe oko cjelovitosti tĳela, fantazĳe o povratku
u prvotno stanje i nĳema, duboka potreba za neuništi-
vošću i zaštitom od “loših” sila iznutra i izvana, počinju
upravljati oblikovanjem psihe; one ostaju presudni čim-
benici u kasnĳim neurotskim, čak i normalnim životnim
aktivnostima, duhovnim nastojanjima, religĳskim vjero-
vanjima i obrednim ponašanjima odrasle osobe.
Na primjer, zanimanje vrača, te jezgre svih primiti-
vnih društava, “počiva… na temelju djetinjih fantazĳa o
uništenju tĳela putem niza obrambenih mehanizama.”9*
U Australĳi osnovna zamisao glasi da su dusi vraču izva-
dili utrobu i zamĳenili je oblucima, kristalima kvarca i
komadom užeta, a katkad i malom zmĳom obdarenom
moćima.> “Prva formula je abreakcĳa u fantazĳi (moja
nutrina je već uništena), za kojom slĳedi reakcĳa-formacĳa
(moja nutrina nĳe kvarljiva i puna izmeta, već neiskvarlji-
va, puna kristala kvarca). Druga je projekcĳa: ‘Ne želim to
ja prodrĳeti u tĳelo, već strani čarobnjaci koji u druge uba-
cuju kužne tvari.’ Treća formula je obnova: ‘Ne nastojim
uništiti tuđe nutrine, nego ih lĳečim.’ U isti mah, međutim,
izvorni fantazĳski element vrĳedne sadržine tĳela istrgnu-
te iz majke vraća se u tehnici lĳečenja: isisavanju, izvlače-
nju, istrljavanju nečega iz bolesnika.”>&
Drugi prikaz neuništivosti donosi narodni pojam du-
hovnog “dvojnika” – izvanjske duše na koju gubici i po-
zljede ovoga tĳela nemaju utjecaja, jer obitava na nekom
sigurnom i izdvojenom mjestu.> “Moja smrt,” rekao je iz-
vjesni bauk, “leži daleko odavde, na širokoj pučini, i teško
ju je naći. Na tom moru ima jedan otok, i na tom otoku ra-
ste zeleni hrast, i pod tim hrastom je željezna škrinja, i u
180
I
toj škrinji je košarica, i u toj košarici je zec, i u tom zecu je

patka, i u toj patki je jaje; onaj koji pronađe to jaje i razbi-
je ga, umah će me ubiti.”>; Usporedimo to sa snom jedne
uspješne suvremene poslovne žene: “Našla sam se na pu-
stom otoku. Ondje je bio i katolički svećenik. Bavio se po-
stavljanjem nekakvih ploča od jednog do drugog otoka da
ljudi mogu prĳeći. Otišli smo na drugi otok i ondje upitali
neku ženu kamo sam to otišla. Odgovorila je da ronim s
nekim roniocima. Zatim sam otišla nekamo u unutrašnjost
tog otoka gdje se nalazila prekrasna vodena površina,
puna dragog kamenja i dragulja, a druga ‘ja’ bila je unu-
tra u ronilačkom odĳelu. Ostala sam promatrati sebe pod
vodom.”>+ Postoji i ljupka hinduska pripovĳest o kraljevoj
kćeri koja je htjela poći samo za onoga koji pronađe i pro-
budi njezinu dvojnicu, u Zemlji Sunčevog lotosa, na dnu
mora.>9 Iniciranog Australca nakon vjenčanja djed odvodi
u svetu pećinu gdje mu pokazuje daščicu s alegorĳskim
prikazima: “Ovo je,” kaže mu djed, “tvoje tĳelo; ovo je isto
što i ti. Ne odnosi ga drugamo, jer će te zaboljeti.”>> Mani-
hejci i gnostički kršćani iz prvih stoljeća nove ere naučava-
li su da kad duša blaženoga dođe u nebo, dočekaju je sveci
i anđeli sa “svjetlosnom odorom” koju su za nju sačuvali.
Vrhunska dobrobit za Neuništivo tĳelo trajan je bora-
vak u Raju meda i mlĳeka: “Veselite se s Jeruzalemom,
kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s
njime svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite
na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na
grudima krepčine njegove. Jer ovako govori Jahve: ‘Evo,
mir ću na njih kao rĳeku svratiti… Dojenčad ću njegovu na
rukama nositi i milovati na koljenima.”> Hrana za dušu
i tĳelo, milina srca, dar je “Sveiscjeljujuće”, neiscrpne bra-
181
J
davice. Gora Olimp seže u nebesa; bogovi i junaci ondje

pĳu ambrozĳu (a, ne, brotoz, smrtan). U Wotanovoj gorskoj
dvornici četiristo trideset dvojica junaka jedu nemanjka-
juće meso kozmičkog vepra Sachrimnira i sapiru ga mli-
jekom iz vimena koze Heidrun: ona brsti lišće Yggdrasi-
la, Svjetskog jasena. U vilinskim brdima Erina, neumirući
Tuatha De Danaan časte se nepojedivim svinjama Manan-
nana i vrčevima Guibneova vina. U Perzĳi, bogovi u vrtu
na gori Hara Berezaiti pĳu besmrtnu haomu što se vari od
stabla Gaokerena, drveta života. Japanski bogovi pĳu sake,
polinezĳski ave, aztečki bogovi pĳu krv muškaraca i djevo-
jaka. A Jahvinim iskupljenicima u krovnom se vrtu služi
nemanjkajuće i slasno meso nemani Behemota, Levĳatana
i Ziza dok pĳu pića iz četirĳu slatkih rajskih rĳeka.>0
Očito je da djetinje fantazĳe koje svi mi i dalje gajimo
u nesvjesnome neprekidno utječu na mit, bajku i crkveno
učenje, kao simboli neuništiva bitka. To pomaže, jer ti su
prizori prisni umu, kojega kao da prisjećaju na nešto što
već zna. Ali ta okolnost predstavlja i prepreku, jer osjeća-
ji će se rado ukotviti u simbolima i zatim gorljivo odbĳati
svako nastojanje da ih se nadiđe. Silan jaz između djetinja-
sto blaženih masa koje pune svĳet svojim bogomoljstvom
i onih istinski slobodnih pojedinaca počinje zjapiti na to-
čki iza koje simboli gube primat i bivaju nadiđeni. “O vi,”
piše Dante na izlazu iz Zemaljskoga raja, “O vi što željni
slušanja u čamcu malenu već isploviste za mojim brodom
što pjesmom daje pravac pramcu, okren’te natrag k obala-
ma svojim! Ne izlaz’te na pučinu jer ćete, gubeć me, poći
krivim putem kojim. Vodom, kud pođoh, nitko još ne kre-
te: Minerva puše, Apolon me vodi, devet će Muza Kola
da me sjete!”>* Evo crte preko koje misli ne mogu, nakon
182
I
S 7
koje je svo osjećanje istinski mrtvo: kao zadnja postaja na

planinskoj pruzi, na kojoj alpinisti izlaze i kamo se vraća-
ju na razgovor s onima koji vole gorski zrak, ali nisu vični
usponu. Neiskazivo učenje o neprispodobivoj divoti do-
lazi nam, iz nužde, uobličeno u prilike što podsjećaju na
zamišljenu divotu najranĳeg djetinjstva; otuda prĳetvorna
infantilnost tih priča. Otuda, također, neprimjerenost sva-
kog tumačenja koje bi bilo isključivo psihološko.
Profinjenost duha djetinjih uprizorenja, kad bivaju
iskazana vještim mitološkim prikazima metafizičke dok-
trine, veličanstveno se javlja u jednom od najpoznatĳih
velikih mitova orĳentalnog svĳeta: u hinduističkoj pripo-
vĳesti o praiskonskoj bici titana i bogova za piće brsmr-
tnosti. Drevno zemaljsko biće Kašjapa, “Čovjek Kornjača”,
oženio se s trinaest kćeri još drevnĳeg demĳurškog patri-
jarha Dakše, “Gospodara kreposti”. Dvĳe kćeri, po imenu
Diti i Aditi, izrodile su titane, odnosno bogove. Međutim,
u nesagledivom nizu obiteljskih bitaka stradalo je mnoš-
183
J
tvo Kašjapinih sinova. Ali zatim je visoki svećenik titana

velikim odricanjima i meditacĳama stekao naklonost Šive,
Gospodara univerzuma. Šiva mu je udĳelio čini za uzdiza-
nje mrtvih. To je titanima dalo prednost koju su bogovi u
idućoj bici brzo zapazili. Smeteno su se povukli na vĳeća-
nje i obratili visokim božanstvima Brahmi i Višnuu.& Ovi
su im savjetovali da s braćom-neprĳateljima sklope pri-
vremeno primirje, u kojem bi trebali nagovoriti titane da
im pomognu da iz Mlĳečnog oceana vječnog života izbu-
ćkaju maslac – zvan Amrita (a, ne, mŗita, smrtan) “nektar
besmrtnosti”. Titanima je taj poziv polaskao: smatrali su
ga priznanjem svoje nadmoći pa su s oduševljenjem pri-
stali; i tako je započela epohalna zajednička pustolovina
na početku četirĳu doba svjetskoga ciklusa. Gora Mandara
izabrana je za bućkalicu. Kralj zmĳa Vasuki pristao je po-
stati uže kojom će se bućkalica vrtjeti. Sâm je Višnu, u liku
kornjače, zaronio u Mlĳečni ocean da leđima podupre po-
dnožje gore. Bogovi su primili zmĳu za jedan kraj, a titani
za drugi, nakon što se obavila oko gore. I družina je zatim
bućkala tisuću godina.
Iz pučine se najprĳe pojavio crn, otrovan dim, zvan Ka-
lakuta, “Crni vrhunac”, koji je bio najgušći ispah sile smrti.
“Pĳte me”, rekao je Kalakuta; i posao se nĳe mogao nasta-
viti dok se ne nađe netko tko će ga moći popiti. Obratili
su se Šivi, koji je sjedio podalje, odvojen od ostalih. On
se veličajno opustio iz stava duboko povučene meditacĳe
i otišao do prizorišta bućkanja Mlĳečnog oceana. Napu-
nio je kupu tinkturom smrti, ispio je nadušak i joginskim
je umĳećem zadržao u grlu. Grlo mu je pomodrilo. Zbog
toga Šiva nosi ime “Modrovrati”, Nilakantha.
184
I
Bućkanje se tako nastavilo i uskoro su iz nedokučivih

dubina stala navirati istančana obličja usredotočene sile.
Pojavile su se Apsaraze (nimfe), Lakšmi, božica sudbine,
pa mlĳečnobĳeli konj po imenu Uččaihšravas, “Glasnorz”,
najbiser Kaustubha i još štošta, ukupno trinaest. Zadnji se
pojavio vješti lĳečnik bogova Dhanvantari, a u ruci mu je
bio Mjesec, kupa nektara života.
Tad je smjesta započela silna bitka za vlast nad tim ne-
procjenjivo vrĳednim pićem. Jedan se titan, Rahu, uspio
domoći gutljaja, ali glava mu je bila odrubljena prĳe nego
što mu se tekućina slila niz grlo: tĳelo mu se raspalo, ali
glava je ostala besmrtna. I ta glava sada za sve vĳeke pro-
goni Mjesec nebesima, ne bi li ga se opet domogla. Kad u
tome uspĳe, kupa mu lako prođe kroz usta i izađe kroz
vrat: otuda stižu pomrčine mjeseca.
Ali Višnu se pobojao da bogovi ne izgube prednost pa
se preobrazio u krasnu plesačicu. A kad su se titani, ona-
ko pohotni, ukočili u mjestu od djevojčinih draži, ona je
dohvatila Mjesečevu kupu Amrite, načas njome dražila ti-
tane, te je nenadano predala bogovima. Višnu se smjesta
preobrazio u moćna junaka, pridružio se bogovima u bor-
bi protiv titana i pomogao da se neprĳatelj satjera u litice
i mračne gudure donjega svĳeta. Bogovi otada dovĳeka
uživaju Amritu u divnim dvorima svrh središnje planine
svĳeta, gore Sumeru.
Humor je glavno obilježje istinski mitološkog, za ra-
zliku od doslovnĳeg i sentimentalnĳeg teološkog izričaja.
Bogovi kao znamenja nisu ciljevi po sebi. Zabavni mito-
vi o njima ne prenose um i duh do njih, već povrh njih, u
prazninu s one strane; s tog će motrišta sve opterećenĳe
teološke dogme izgledati kao puki obrazovni mamci: i po-
185
J
kazat će se da im je smisao u prevoženju nevještog intele-

kta od zbrke njegovih konkretnih činjenica i zbivanja do
razmjerno rjeđeg predjela gdje se, u konačnoj dobrobiti,
svo postojanje – bilo nebesko, zemaljsko, ili pak pakleno
– konačno može sagledati kao preobraženo u nešto slično
lako prolaznom, višekratnom, pukom djetinjem snu bla-
ženstva i straha. “S jednog stanovišta sva ta božanstva po-
stoje,” nedavno je odvratio jedan tibetski lama na pitanje
susretljivoga zapadnog gosta, “a s druge nisu stvarna.”;
To je ortodoksno učenje drevnih Tantri: “Sva ta prikazana
božanstva tek su simboli što prikazuju razna zbivanja što
čekaju na Putu”;+ kao i doktrina suvremenih psihoanaliti-
čkih škola.9 A isti taj metateološki uvid kao da navješćuje
Dante u svojim zaključnim stihovima, gdje prosvĳetljeni
putnik napokon uspĳeva podići svoje odvažne oči ponad
blaženog viđenja Oca, Sina i Duha Svetoga, prema jedno-
me Vječnom Svjetlu.>
Bogove i božice stoga valja shvatiti kao utjelovljenja i
čuvare eliksira Neuništivoga Bića, ali ne i kao ono Kona-
čno u svome primarnom stanju. Junak putem općenja s
njima stoga u konačnici ne traži njih, već njihovu milost,
odnosno snagu njihove životvorne srži. Ta čudesna ener-
gĳa-srž, i samo ona, jest ono Neuništivo; imena i obličja
božanstava koja ga posvuda utjelovljuju, raspačavaju i
predstavljaju dolaze i odlaze. To je ona čudotvorna ener-
gĳa gromova Zeusa, Jahve i Vrhunskog Buddhe, plodnost
Viracochine kiše, krepost što ju oglašava zvono na Misi
prilikom posvećivanja i svjetlost konačnog prosvjetlje-
nja sveca i mudraca. Njezini se čuvari usuđuju pripustiti je
samo istinski dokazanima.
186
I
Ali bogovi mogu biti prestrogi, preoprezni, a u tom

slučaju junak im mora na prĳevaru oduzeti blago. S ta-
kvom se poteškoćom susreo Prometej. Kad su takve volje,
čak i najviši bogovi djeluju kao zloćudni bauci što uskra-
ćuju život, a junak koji ih uspĳe nasamariti, sasjeći ili udo-
brovoljiti, biva slavljen kao spasitelj svĳeta.
Polinezĳski Maui pošao je na Mahu-iku, čuvara vatre,
da mu otme to blago i prenese ga čovječanstvu. Maui je
otišao ravno do diva Mahu-ike i kazao mu: “Iskrči šikaru
s ovog našeg ravnog polja da bismo se mogli nadmetati u
prĳateljskom ogledu.” Maui je, to valja reći, bio veliki ju-
nak i majstor dovitljivosti.
“Upita ga Mahu-ika: ‘Kakvo bi to djelo obostrane vje-
štine i oponašanja trebalo biti?’
‘Djelo bacanja’, odvrati mu Maui.
S tim se Mahu-ika složi; zatim ga Maui upita: ‘Koji će
početi?’
Mahu-ika mu odgovori: ‘Ja ću.’
Maui mu pokaza da se slaže, pa Mahu-ika ščepa Ma-
uĳa i baci ga u zrak; on visoko odletje i pade Mahu-iki u
ruke; Mahu-ika ga opet baci, ponavljajući: ‘Bacam, bacam
– uvis tebe!’
Odleti Maui u zrak, a Mahu-ika tada stade izgovarati
ove čarobne rĳeči:
Uvis tebe do prve razine,

Uvis tebe do druge razine,
Uvis tebe do treće razine,
Uvis tebe do četvrte razine,
Uvis tebe do pete razine,
Uvis tebe do šeste razine,
187
J
S 8
188
I
Uvis tebe do sedme razine,

Uvis tebe do osme razine,
Uvis tebe do devete razine,
Uvis tebe do desete razine!
Maui se prevrtao i prevrtao u zraku, pa počeo ponira-

ti. On pade tik do Mahu-ike; nato Maui reče: ‘Jedino se ti
veseliš!’
‘Ma nemoj!’ uzviknu Mahu-ika. ‘Zar ti misliš da bi mo-
gao kita baciti u zrak?’
‘Mogao bih pokušati!’ odgovori mu Maui.
Primi tako Maui Mahu-iku i baci ga uvis, ponavljajući:
‘Bacam, bacam – uvis tebe!’
Uzleti Mahu-ika u zrak, pa tad Maui stade izgovarati
ovu čarolĳu:
Uvis tebe do prve razine,

Uvis tebe do druge razine,
Uvis tebe do treće razine,
Uvis tebe do četvrte razine,
Uvis tebe do pete razine,
Uvis tebe do šeste razine,
Uvis tebe do sedme razine,
Uvis tebe do osme razine,
Uvis tebe do devete razine,
Uvis tebe – visoko u zrak!
Mahu-ika se prevrtao i prevrtao u zraku, pa stao pa-

dati. Kad samo što nĳe dospio do tla, Maui izgovori ove
čarobne rĳeči: ‘Onaj što je tamo gore – neka padne ravno
na glavu!’
189
J
Mahu-ika pade; vrat mu se posve sabi od udara, i tako

Mahu-ika pogibe.” Junak Maui smjesta ščepa glavu Mahu-
ike i odrubi je, te prisvoji blago vatre i podari ga svĳetu.0
Najveća pripovĳest o pohodu za eliksirom jest mezopo-
tamska, predbiblĳska predaja o Gilgamešu, legendarnom
kralju iz sumerskoga grada Erecha, koji je pošao u potragu
za potočarkom besmrtnosti, biljkom “Nestaricom”. Nakon
što je uspio proći pokraj lavova što čuvaju podnožja i ljudi-
škorpiona što bdĳu nad gorama koje drže nebesa, prona-
šao je usred gorja rajski vrt cvĳeća, voća i dragog kamenja.
Nastavio je dalje i stigao do mora što optače svĳet. U obal-
noj je špilji boravilo utjelovljenje božice Ištar, Siduri-Sabi-
tu, čvrsto umotana žena koja je pred njim zatvorila ulaz.
Ali, kad joj je ispripovĳedao o sebi, pustila ga je unutra i
posavjetovala ga da ne nastavlja s pohodom, već da spo-
zna smrtne radosti življenja i bude zadovoljan njima:
Gilgamešu, zbog čega li se tako smucaš?

Život za kojim tragaš nikad nećeš naći.
Kad bogovi stvoriše čovjeka,
smrt pridodaše čovječanstvu,
a život u svojim rukama zadržaše.
Nasiti se, Gilgamešu;
danju i noću uživaj;
svakoga dana neku ugodu priredi.
Danju i noću razigran i radostan budi;
nek ti nošnje naočite budu,
kosa oprana, tĳelo okupano.
Skrbi za malenu koja te za ruku uze.
Nek ti žena na njedrima sretna bude.*
190
I
Ali kad je Gilgameš ostao uporan, Siduri-Sabitu dopu-

stila mu je da prođe i upozorila ga na opasnosti koje vre-
baju na ostatku puta.
Žena ga je uputila da potraži splavara Ursanapĳa. Za-
tekao ga je kako cĳepa drva u šumi pod zaštitom skupine
slugu. Gilgameš je razvalio te sluge (zvali su se “oni koji
se raduju životu”, “oni kameni”) pa ga je splavar pristao
prevesti preko voda smrti. Putovanje je trajalo mjesec i pol
dana. Putnik je dobio upozorenje da ne dotiče vode.
Sad, u dalekoj zemlji kojoj su prilazili, sa suprugom se,
u besmrtničkom miru, nastanio Utnapištim, junak iz prai-
skonskog potopa.0 Utnapištim je izdaleka zapazio barku
što im se samotno približava preko beskrajnih voda pa se
u srcu upitao:
Zašto su “oni kameni” s lađe razvaljeni,

A u lađi plovi netko tko me ne služi?
Taj što stiže: nĳe li on čovjek?
Nakon što je pristao, Gilgameš je morao poslušati pa-

trĳarhovo dugo pripovĳedanje priče o potopu. Zatim je
Utnapištim zamolio posjetitelja da ode na spavanje, i on
je spavao šest dana. Utnapištim je kazao ženi da ispeče se-
dam štruca kruha i stavi ih na Gilgamešovo uzglavlje dok
je spavao pokraj lađe. I Utnapištim je dotaknuo Gilgameša
i probudio ga, i domaćin je naredio splavaru Ursanapĳu
da okupa gosta u izvjesnom jezeru i zatim ga odjene u či-
stu odjeću. Nakon toga, Utnapištim je Gilgamešu otkrio
tajnu te biljke.
191
J
Gilgamešu, jednu ću ti tajnu povjeriti

i naputak ti dati:
Ta biljka je poput trnjaka u polju;
trnom će ti, poput ruže, probiti ruku.
No dospĳe li tvoja ruka do te biljke,
u domovinu ćeš se vratiti.
Biljka je rasla na dnu kozmičkoga mora.

Ursanapi je izveo junaka natrag na pučinu. Gilgameš
si je privezao kamenje za noge i skočio.0& Naglo je tonuo,
preko svake mjere izdržljivosti, dok je splavar ostao u lađi.
A kad je ronilac stigao do dna bezdanoga mora, ubro je
biljku, iako mu je pozlĳedila ruku, odrezao kamenje i vi-
nuo se natrag na površinu. Kad je izronio, i kad ga je spla-
var izvukao u barku, pobjedonosno je izjavio:
Ursanapi, ovo je ta biljka…

kojom Čovjek punu krepost postiže.
Donĳet ću je u Erech, ovčarski grad…
Ime joj je: “Vremešan Čovjek mladim postaje.”
Jest ću je i vratiti se u mladenačko stanje.
Otplovili su natrag. Kad su pristali, Gilgameš se oku-

pao u studencu i legao da otpočine. Ali, dok je spavao,
jedna je zmĳa osjetila čudesni miris biljke, priskočila i
odnĳela je. Kad ju je pojela, zmĳa je smjesta stekla moć mi-
jenjanja kože, čime je obnovila svoju mladost. Ali, kad se
Gilgameš probudio, sjeo je i zaplakao, “a suze su mu lile
stĳenkom nosa.”0
Mogućnost stjecanja tjelesne besmrtnosti do današnjih
dana očarava ljudska srca. Utopĳska drama Bernarda Sha-
192
I
wa Back to Methuselah, praizvedena &*&., pretvorila je ovu

temu u modernu sociobiološku parabolu. Četristo godina
ranĳe, doslovnĳe nastrojeni Juan Ponce de Leon otkrio je
Floridu u potrazi za zemljom “Bimini” gdje se nadao ot-
kriti vrelo mladosti. Stoljećima prĳe njega i mnogo dalje,
pak, kineski filozof Ko Hung proveo je pozne godine svog
dugog života u spravljanju tableta besmrtnosti. “Uzmite
kilogram i pol pravog cinobera,” napisao je Ko Hung, “i
pola kilograma bĳelog meda. Promĳešajte ih. Osušite mje-
šavinu na suncu. Zatim je propržite nad vatrom kako bi se
mogla uobličiti u tablete. Svako jutro uzmite deset tableta
veličine sjemena konoplje. Za godinu dana sĳeda će kosa
pocrnjeti, istrunuli zubi opet će izrasti, a tĳelo će postati
glatko i sjajno. Starac koji bude dugotrajno uzimao ovaj li-
jek razvit će se u mladića. Onaj koji ga bude stalno uzimao
uživat će vječni život i neće umrĳeti.”0; Tom samotnom
istraživaču i filozofu jednoga je dana prĳatelj svratio u po-
sjet, ali zatekao je samo praznu odjeću Ko Hunga. Starca
više nĳe bilo; prešao je u kraljevinu besmrtnika.0+
Istraživanje tjelesne besmrtnosti potječe od neshvaćanja
tradicionalnog učenja. Upravo suprotno, temeljni zahtjev
jest povećati zjenicu oka, da tĳelo i osobnost koju ono nosi
više ne zaklanjaju pogled. Besmrtnost se tada doživi kao
sadašnja činjenica: “Tu je! Tu je!”09
“Sve što postoji u mĳeni je, uzdiže se i splašnjava. Bilj-
ke cvatu, no samo da bi se vratile u gomolj. Povratak u
gomolj je poput traženja spokoja. Traženje spokoja je po-
put kretanja ususret sudbini. Kretanje ususret sudbini je
poput vječnosti. Upoznavanje vječnosti je prosvjetljenje, a
neprepoznavanje vječnosti donosi nered i zlo.
193
J
Poznavanje vječnosti donosi shvaćanje; shvaćanje širi

nazore; širina nazora donosi plemenitost; plemenitost je
rajska.
Rajsko je kao Tao. Tao je ono Vječno. Propadanja tĳela
ne treba se plašiti.”0>
Japanska poslovica kaže: “Bogovi se smĳu samo onda
kad ih ljudi mole za bogatstvo.” Blagodat koju štovatelj
prima uvĳek je razmjerna njegovoj razini i prirodi osno-
vne želje: blagodat je jednostavno simbol životne energĳe
odmjerene prema mjerilima dotičnoga pojedinačnog slu-
čaja. Ironĳa, naravno, leži u tome što junak koji je stekao
naklonost boga može zatražiti blagodat savršenog pros-
vjetljenja, ali najčešće teži za produženjem životnog vĳeka,
oružjem kojima će poraziti bližnjega svoga, ili ozdravlje-
njem djeteta.
Grci pričaju o kralju Midi, kojemu se posrećilo da mu
Bakho ponudi bilo koju blagodat za kojom mu srce žudi.
Zatražio je da se sve što dotakne pretvori u zlato. Da pro-
vjeri svoju novu moć, putem je otrgnuo grančicu hrasta,
koja je smjesta pozlatila; uzeo je kamen, koji je pozlatio;
jabuka mu se u ruci pretvorila u zlatni grumen. Ushićeno
je naložio da se priredi veličanstvena gozba u slavu tog
čuda. Ali kad je sjeo i latio se pečenke, preobrazila se; vino
mu se na usnama pretvorilo u tekuće zlato. A kad ga je
kćerkica, koju je volio više od svega na svĳetu, došla utje-
šiti, čim ju je zagrlio pretvorila se u naočit zlatni kip.
Agonĳa probĳanja kroz osobna ograničenja jest agoni-
ja duhovnog sazrĳevanja. Likovna umjetnost, književnost,
mit i kult, filozofija i asketske discipline instrumenti su
koji osobi pomažu da nadiđe obzorja koja ga ograničavaju
i prĳeđe u sfere sve šireg ostvarivanja. Dok prolazi prag
194
I
za pragom i poražava zmaja za zmajem, razina božanstva

koje priziva svojom najuzvišenĳom željom raste, sve dok
ne obuhvati čitav kozmos. Um se na koncu probĳe kroz
graničnu sferu kozmosa do shvaćanja što nadilazi sva pro-
težna iskustva – sve simbolične prikaze, sva božanstva: do
shvaćanja nepobitne praznine.
Stoga, kad je Dante zadnjim korakom duhovne pusto-
lovine stigao pred krajnju simboličku vizĳu Trojednoga
Boga u Nebeskoj ruži, čekalo ga je još jedno prosvjetljenje,
više i od likova Oca, Sina i Duha Svetoga. “Bernard mi,”
piše, “znakom javljo se i smĳo da gledam uzgor; ali ja već
bĳah sam sobom takav kakvim me je htio; jer moć mog
vida, postavši čistĳa, sve više i više k zraci lĳeće svjetlosti
višnje istinom što sĳa. Od tada viđenje postade mi veće
negoli kaže govor što se preda sa spomenom na takvo
obuzeće.”0
“Onamo ni oko, ni govor, ni um ne idu: ne poznajemo
Ga; ne znamo ni kako bi o Njemu druge poučili. Drugačĳe
je Ono od svega znanog, a nadilazi i sve neznano.”00
To je najviše i konačno razapinjanje, ne samo junaka,
već i njegova boga. Tu se Sin potire jednako kao i Otac
– kao krinke ličnosti na neimenovanome. Jer baš kao što
i plodovi sna potječu iz životne energĳe jednog sanjača
i predstavljaju tek tečna cĳepanja i usložavanja te jedne
jedine sile, tako sva obličja svĳeta, bila ona zemaljska ili
božanska, odražavaju univerzalnu silu jednog jedinog ne-
dokučivog otajstva: moći koja stvara atom i upravlja puta-
njama zvĳezda.
Vrelo života jest jezgra osobe, koja će je u sebi naći
– bude li mogla strgnuti pokrove. Germansko pogansko
božanstvo Othin (Wotan) žrtvovao je oko da rascĳepi veo
195
J
svjetlosti u spoznaju tog beskonačnog mraka, a zatim

zbog njega podnio pasĳu razapinjanja:
Držim da visjeh s vjetrovita stabla,

Da visjeh s njega devet punih dana;
Kopljem me raniše, i ko žrtvu prinesoše
Othinu, sebe sebi samome,
Na stablu da nitko ne sazna
Korĳen što pod njime seže.0*
Buddhina pobjeda pod stablom Bo klasični je orĳental-

ni primjer ovog djela. Mačem svoga uma probio je mjehur
Svemira – koji se raspao u ništavilo. Cĳeli svĳet prirodnog
iskustva, kao i kontinenti, nebesa i pakli tradicionalnog re-
ligĳskog vjerovanja, prsnuli su – zajedno sa svojim bogo-
vima i demonima. Ali čudo nad čudima bilo je u tome što,
premda je sve prsnulo, sve se ipak time i obnovilo, oživjelo
i uzvisilo u blistanju istinskoga bića. Doista, bogovi isku-
pljenih nebesa uglas su stali slaviti čovjeka-junaka koji se
povrh njih probio do ništavila koje im je bilo život i izvori-
šte: “Zastave i barjaci podignuti na istočnome rubu svĳeta
razviše se sve do zapadnoga ruba svĳeta; jednako tako oni
podignuti na zapadnome rubu svĳeta, sve do istočnoga;
oni podignuti na sjevernome rubu svĳeta, sve do južnoga;
a oni podignuti na južnome rubu svĳeta, sve do sjeverno-
ga; dok se oni podignuti u ravnini zemlje razviše sve dok
ne zalepetaše o Brahmin svĳet, a oni iz Brahmina svĳe-
ta spustiše se sve do ravnine zemlje. Diljem deset tisuća
svjetova rascvaše se stabla što cvatu; voćke se saviše od
bremena svojega voća; lotosi stabla rascvaše se na stabli-
ma drveća; lotosi krošnje u krošnjama drveća; lotosi loze
196
I
na lozama; viseći lotosi na nebu; a lotosi stapki probiše se

kroz kamenje i iznikoše u busenju. Sustav od deset tisuća
svjetova bĳaše poput buketa cvĳeća što se vrti u zraku, ili
poput gustog cvjetnog tepiha; u prostorima između svje-
tova paklovi dugi dvadeset četiri tisuće milja, koje čak ni
svjetlost sedam sunaca dotad ne mogaše obasjati, sada se
ispuniše sjajem; ocean dubok dvjesto pedeset dvĳe tisuće
milja postade slatka okusa; rĳeke prestadoše teći; slĳepima
od rođenja vrati se očinji vid; gluhima od rođenja sluh; bo-
galjima od rođenja snaga udova; a okovi i uze zarobljenika
pukoše i spadoše.”*
197
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
T
P
. O #

Nakon što ostvari junački pohod, bilo prodorom do

izvora, bilo milošću neke muške ili ženske, ljudske ili ži-
votinjske personifikacĳe, pustolov se još mora vratiti s pre-
obražajnim trofejem. Puni krug, uvjet monomita, traži da
junak sada prione poslu vraćanja mudrih zapisa, Zlatnog
runa ili svoje uspavane kraljevne u čovječje kraljevstvo,
gdje ta blagodat može potaknuti obnovu čovječanstva, na-
roda, planeta, ili deset tisuća svjetova.
Ali ta se dužnost često odbĳa. Čak je i Buddha, nakon
izvojevane pobjede, dvojio može li prenĳeti poruku ostva-
renja, a predaje tvrde da su sveci katkad znali preminuti
za vrĳeme nadzemaljske ekstaze. Doista su brojni oni ju-
naci za koje se kazuje da su se vječno nastanili na blaženo-
me otoku vječno mlade Božice Besmrtnog Bitka.
Postoji dirljiva pripovĳest o drevnom hinduskom kra-
lju-ratniku po imenu Mučukunda. Rodio se iz lĳevoga
očeva boka, nakon što je njegov otac greškom progutao
napitak za plodnost koji su bramani priredili za njegovu
ženu;*& u skladu s obećavajućom simbolikom toga čuda,
to čudesno dĳete bez majke, plod muške maternice, izra-
slo je u takva kralja nad kraljevima da su bogovi, kad su
u jednom razdoblju trpjeli poraze u stalnim okršajima s
199
J
demonima, pozvali upravo njega u pomoć. Uz njega su

izvojevali silnu pobjedu, te su mu vrhunaravnom milošću
podarili ispunjenje njegove najveće želje. Ali što je uopće
mogao poželjeti takav, ionako već gotovo svemoćan kralj?
Koju bi to vrhunsku blagodat nad blagodatima mogao za-
misliti takav prvak među ljudima? Priča kaže da je nakon
boja kralj Mučukunda bio vrlo umoran: zatražio je tek da
mu se podari beskonačan san, te da onaj koji ga nekim slu-
čajem probudi bude na mjestu spaljen prvim pogledom
njegova oka.
Blagodat su mu podarili. U špiljskoj odaji smještenoj
duboko u gorskim njedrima, kralj Mučukunda legao je
na počinak i tako prospavao smjene mnogih eona. Osobe,
narodi, civilizacĳe i doba svĳeta nastajala su iz ništavila i
opet padala u nj, dok je stari kralj istrajavao nepromĳenjen
u stanju podsvjesnog blaženstva. Izmješten iz vremena,
poput freudovskog nesvjesnoga što počiva podno drama-
tičnog vremenskog svĳeta našeg promjenjivog iskustva
utemeljenog na egu, duboki je spavač živio i živio.
Do buđenja je došlo – ali uz nenadan obrat što baca
novo svjetlo na ukupni problem kruženja junaka, kao i na
otajstvo kraljeva iskanja sna kao najviše zamislive blago-
dati.
Višnu, Gospodar svĳeta, utjelovio se u prekrasnu mla-
diću imenom Krišna, koji je spasio zemlju Indĳu od soja
tiranskih demona i sjeo na prĳestolje. I vladao je u utopĳ-
skom miru sve dok horda barbara nenadano nĳe upala sa
sjeverozapada. Kralj Krišna zapodjenuo je boj protiv njih,
ali je, sukladno svojoj božanskoj prirodi, do pobjede došao
dovitljivo, jednostavnom varkom. Nenaoružan i urešen
lotosovim vĳencima, izašao je iz utvrde i izazvao neprĳa-
200
P
teljskoga kralja da ga ulovi ako može, a zatim se sklonio u

pećinu. Kad je barbarin stigao za njim, zatekao je nekoga
gdje leži u odaji i spava.
“Ma!” pomislio je. “Znači, namamio me ovamo, a sad se
pretvara da nedužno spava.”
Udario je nogom priliku prostrĳetu pred sobom, pre-
nuvši je. Bio je to kralj Mučukunda. Prilika je ustala, a oči
što su ostale sklopljene kroz nebrojene cikluse stvaranja,
svjetske povĳesti i rastakanja, polako su se otvorile. Prvi
njihov pogled pao je na neprĳateljskog kralja, koji je bu-
knuo u plamen i smjesta se pretvorio u zadimljenu gomi-
licu pepela. Mučukunda se okrenuo, a drugi mu je pogled
pao na urešenog, prekrasnog mladića, kojega je probuđe-
ni stari kralj smjesta po sjaju prepoznao kao utjelovljenje
Boga. I Mučukunda se poklonio pred svojim Spasiteljem,
uputivši mu ovu molitvu:
“Bože, Gospodaru moj! Dok živjeh i radih kao čovjek,
živjeh i radih – i bludih neumorno; kroz mnoge živote,
kroz rođenje za rođenjem, iskah i patih, ne znajući ni za
prekid ni za počinak. Nevolju s radošću brkah. Pustinjske
fatamorgane mi se poput bistrih voda činiše. Za naslada-
ma žuđah, a jad dobivah. Kraljevsku silu i zemaljska ima-
nja, bogatstva i moć, prĳatelje i sinove, ženu i sljedbenike,
sve što osjetila zavodi: sve to htjedoh, jer vjerovah da će mi
to donĳeti blaženstvo. Ali učas kad bi nešto postalo moje,
promĳenilo bi prirodu i postalo poput vatre što peče.
Zatim pronađoh put u društvo bogova, gdje me do-
čekaše kao svojega. Ali, ipak, gdje stati? Gdje otpočinuti?
Sve stvorove ovoga svĳeta, pa tako i bogove, prevariše,
Gospodaru, tvoje prpošne varke; zbog toga oni i dalje za-
ludu kruže rađanjem, patnjama življenja, starenjem i umi-
201
J
ranjem. Između dvaju života moraju izaći pred gospodara

mrtvih i zatim trpjeti svaku vrstu pakla puna nesmiljene
boli. A sve to od tebe potječe!
Bože, Gospodaru moj, zaveden tvojim prpošnim var-
kama i ja bĳah plĳen svĳeta, što labirintom grĳešenja luta,
zapleten u mreže svĳesti ega. Sad, stoga, pribježište tražim
u tvojoj Prisutnosti – bezgraničnoj, divnoj – i žuđam samo
za slobodom od svega toga.”
Kad je Mučukunda iskoračio iz špilje, opazio je da se
stas ljudi u razdoblju nakon njegova povlačenja smanjio.
Sad je bio gorostas među ljudima. I tako je iznova otišao
od njih, povukao se u najviše planine i ondje se posvetio
askezama koje će ga konačno osloboditi od zadnje spone
s obličjima bitka.*
Drugim rĳečima, Mučukunda se umjesto povratka
odlučio povući za još jedan stupanj dalje od svĳeta. A tko
može reći da je njegova odluka bila posve nerazborita?
. Č

Priskrbi li pobjedonosni junak blagoslov božice ili

boga, te mu bude izrĳekom naloženo da se vrati svĳetu s
nekim eliksirom za obnovu društva, krajnji stadĳ njegove
pustolovine podržavat će sve moći njegova nadnaravnog
zaštitnika. S druge strane, dođe li on do trofeja usprkos
protivnjenju onoga koji ga čuva, ili ako junakova želja da
se vrati u svĳet ne bude po volji bogovima ili demonima,
zadnji će se stadĳ mitološkog kruga prometnuti u živa-
hnu, često komičnu potjeru. Taj bĳeg mogu zakomplici-
202
P
rati čuda čarobnih prepreka ili načina na koje im se može

izmaknuti.
Velšani, primjerice, pripovĳedaju o Gwionu Bachu, ju-
naku koji se zatekao u Zemlji pod valovima. Točnĳe, našao
se na dnu jezera Bala u Merionethshireu, na sjeveru Wale-
sa. A na dnu tog jezera živio je drevan div, Tegid Ćelavi, sa
ženom Caridwen. Ona je u jednom od svojih vidova bila
zaštitnica žita i plodnih uroda, a drugom božica pjesništva
i lĳepe rĳeči. Imala je golem kotao u kojem je htjela sku-
hati napitak znanosti i nadahnuća. Uz pomoć nekromant-
skih knjiga spravila je crnu smjesu i stavila je da se godinu
dana krčka na vatri, nakon čega će se iz nje dobiti tri blaže-
ne kapi milosti nadahnuća.
Našem je junaku, Gwionu Bachu, tako dala da mĳeša
kotao, a slĳepcu po imenu Morda da loži vatru pod njim,
“i naloži im da ne dopuste da kuhanje prestane punih go-
dinu i jedan dan. A sama, prema zvjezdoznanačkim knji-
gama, svakoga dana u točan sat planeta braše onu biljku
što tada je čarobna. I jednoga dana, s koncem godine, dok
Caridwen sakupljaše biljke uz postojan poj, sluči se tako
da tri kapi začarane tekućine frcnuše iz kotla i padoše na
prst Gwiona Bacha. A kako ga jako opržiše, on stavi prst
u usta. Istom kako je stavio te čudotvorne kapi u usta, on
predvidje sve što će se zbiti i dokučio da se ponajprĳe
mora čuvati Caridweninih lukavština, jer bĳaše silno vje-
šta. I strahovito se prepade i pobježe ka vlastitoj zemlji. A
kotao se raspoluti, jer sva tekućina u njemu izuzev onih
trĳu čarobnih kapi bĳaše otrovna, pa se tako konji Gwyd-
dna Garanhira otrovaše vodom iz potoka u koji se kotao
izli, a stjecište potoka otada se zvaše Trovalište Gwyddno-
vih konja.
203
J
Nato stiže Caridwen i vidje da trud cĳele godine pro-

pade. I dohvati kladu i sastavi slĳepoga Mordu po glavi
tako da mu jedno oko ispade na obraz. A on joj reče: ‘Ne-
pravedno me ti sad unakazi, jer nedužan sam. Gubitak ti
ja ne prouzročih.’ ‘Istinu zboriš,’ reče Caridwen, ‘jer to me
Gwion Bach opljačka.’
I ona se nadade u trk za njim. A on je opazi, pretvori se
u zeca i potrča. Ali ona se pretvori u hrta i poskoči za njim.
I on dotrča do rĳeke i postade riba. A ona ga u liku vidre
nastavi goniti pod vodom, sve dok se njemu ne svidi pre-
tvoriti se u pticu letačicu. Ona poletje za njim kao jastreb i
ne dade mu mira ni na nebu. I baš kad se spremi stuštiti na
nj, on u smrtnu strahu uoči stog izvĳana žita na podu sta-
je, pa pade u to žito i pretvori se u jedno zrno. Ona se tad
preobrazi u crnu kokoš krestašicu, pa priđe žitu, razgrnu
ga nožicom, pronađe ga i proguta. I, kaže priča, devet ga
je mjeseci nosila, a kad ga je porodila, nĳe imala srca da ga
ubĳe, jer bio je veoma lĳep. Stoga ga je umotala u kožnu
vreću i predala pučini Bogu na milost, dvadeset devetoga
dana travnja.”*;
Bĳeg je omiljena epizoda narodne priče, gdje se razvĳa
u mnogo živahnih smjerova.
Burjati iz Irkutska (Sibir), primjerice, kazuju da je Mor-
gon-Kara, njihov prvi šaman, bio tako vješt da je mogao
vraćati duše iz smrti. I tako se Gospodar mrtvih požalio
Nadbogu nebeskome, a Bog je odlučio staviti šamana na
kušnju. Domogao se duše nekog čovjeka, stavio je u bocu
i prekrio joj grlo palcem. Čovjek se razbolio, pa je rodbi-
na poslala po Morgona-Karu. Šaman je svuda tražio za-
gubljenu dušu. Pretražio je šumu, vode, gorske klance i
zemlju mrtvih, te se “sjedeći na bubnju” konačno vinuo do
204
P
svĳeta nad našim, gdje je opet morao dugo tragati. Zatim

je opazio da Nadbog nebeski u ruci ima bocu i drži joj pa-
lac na grlu, pa kad je malo proučio okolnosti, uočio je da se
u toj boci nalazi upravo ona duša koju traži. Dovitljivi se
šaman pretvorio u osu. Doletio je do Boga i tako ga bolno
ubo u čelo da mu se palac trgnuo s grlića, a zarobljenik je
utekao. Kad se Bog snašao, vidio je gdje šaman Morgon-
Kara opet sjedi na bubnju i spušta se na zemlju s vraćenom
dušom. Bĳeg u ovom slučaju ipak nĳe bio posve uspješan.
Bog se silno razljutio i smjesta za sva vremena smanjio ša-
manovu moć, raspolutivši mu bubanj. I zbog toga šaman-
ski bubnjevi, koji su izvorno (prema ovoj burjatskoj priči)
bili opremljeni s dvĳe kože za bubnjanje, otada pa sve do
danas imaju samo jednu.*+
Česta inačica čarobnog bĳega jest ona u kojoj bjegunac
za sobom ostavlja predmete koji će govoriti u njegovo ime
i tako zadržati potjeru. Novozelandski Maori pripovĳeda-
ju o ribaru koji se jednoga dana vratio kući i otkrio da mu
je žena progutala njihova dva sina. Ležala je na podu i ste-
njala. Upitao ju je što ju muči, a ona je izjavila da je bole-
sna. Upitao ju je gdje su im sinovi, a ona mu je rekla da su
otišli. Ali znao je da laže. Čarobnom ju je moći nagnao da
ih povrati: izašli su živi i zdravi. Zatim se taj čovjek pre-
pao svoje žene, pa je odlučio pobjeći od nje što prĳe može,
zajedno sa sinovima.
Kad je zlotvorica otišla po vodu, ribar je čarobnom
moći nagnao vodu da okopni i povuče se pred njom, tako
da je morala prĳeći priličan put. Zatim je pokretima ruku
kazao kolibama, gajevima oko sela, gnojnici i hramu na
vrhu brda da se jave u njegovo ime kad mu se žena vrati i
zazove ga. Umaknuo je s dječacima do kanua, pa su razvili
205
J
jedro. Žena se vratila, pa kako nikoga nĳe zatekla, počela

je zazivati. Prvo joj je odgovorila gnojnica. Otišla je onamo
i opet zazvala. Odgovorile su joj kuće; zatim drveće. Jedan
za drugim, odazivali su joj se različiti predmeti u okolišu,
a ona je, sve smetenĳa, trčala amo-tamo. Onemoćala je,
ostala bez sape i zajecala, i tek tada shvatila što su joj uči-
nili. Pohitala je do hrama na brdu i pogledala prema moru,
gdje je kanu bio tek mrljica na obzorju.*9
Druga poznata inačica čarobnog bĳega jest ona u kojoj
junak za sobom baca niz prepreka ne bi li usporio potje-
ru. “Bratac i sestrica igraše se kraj izvora, pa u igri odje-
dnom padoše u nj. Unutra živješe vodenjakinja, a ta im
baba reče: ‘Sad vas imam! Sad ćete se namrtvo naraditi
za mene!’ I odnese ih sa sobom. Sestrici dade gvalju prlja-
ve kudjelje da ju isprede i natjera je da joj donosi vodu u
vjedru bez dna; bratac pak moraše nacĳepati drvo tupom
sjekirom; jedino im jelo bĳahu grude tĳesta tvrde kao ka-
men. Djeca se napokon tako iznuriše da pričekaše jednu
nedjelju kad je vodenjakinja išla u crkvu i pobjegoše. Kad
služba završi, vodenjakinja otkri da joj ptičice odletješe, pa
se dugim koracima nadade u potjeru za njima.
Ali djeca je opaziše izdaleka, a sestrica za sobom baci
četku, a ona se smjesta pretvori u silnu načičkanu planinu
s tisućama i tisućama čekinja preko kojih se babi bilo vrlo
teško uzverati; nekako je ipak prĳeđe. Čim je djeca ugle-
daše, bratac za sobom baci češalj, a on se smjesta pretvori
u silnu nazubljenu planinu s tisuću puta tisuću šiljaka; ali
baba se znaše uloviti za njih, pa se nekako ipak probi. Za-
tim sestrica baci zrcalo, a ono se pretvori u zrcalnu plani-
nu, tako glatku da je baba ne mogaše prĳeći. Pomisli ona:
‘Požurit ću kući po sjekiru, da raspolutim zrcalnu plani-
206
P
nu.’ Ali kad se stiže vratiti i razbiti zrcalo, djeca već oda-
vno utekoše, a vodenjakinja se teškim korakom moraše
vratiti do svoga vrela.”*>
Sile bezdana ne valja olako izazivati. Na Orĳentu se
snažno naglašava opasnost poduzimanja psihološki po-
tresnih joginskih poduhvata bez nadzora doraslih. Medi-
tacĳe kandidata valja prilagoditi njegovu napretku, kako
bi maštu na svakom koraku mogle braniti devate (predo-
čena, prikladna božanstva) dok ne kucne čas da spremni
duh samostalno zakorači na onu stranu. Kako to vrlo mu-
dro zamjećuje dr. Jung: “Nemjerljivo korisna funkcĳa do-
gmatskog simbola [jest u tome što] on štiti osobu od izra-
vnog doživljaja Boga dokle god mu se ona nestašno izlaže.
Ali ako… osoba napusti dom i obitelj, predugo živi sama
i preduboko gleda u tamno zrcalo, onda je grozan doga-
đaj toga susreta može snaći. No čak i tradicionalni simbol,
posve sazreo tĳekom stoljeća, može djelovati poput okre-
pljujućeg napitka i odvratiti fatalni upliv žive naravi bo-
žje u posvećene prostore crkve.”* Čarobni predmeti koje
za sobom baca uspaničeni junak – zaštitnička tumačenja,
načela, simboli, racionalizacĳe, bilo što – odgađaju i upi-
jaju snagu razjarenog Nebeskog Goniča i daju pustolovu
mogućnost da se sigurno vrati u svoju sredinu i možda joj
donese i blagodat. Ali cĳena koja se za to plaća nĳe uvĳek
mala.
Jedan od najšokantnĳih bjegova od prepreke poduzeo
je grčki junak Jazon. Pošao je u potragu za Zlatnim runom.
Zaplovio je u velebnome Argu sa silnom družinom ratni-
ka i odjedrio u smjeru Crnog mora, pa iako su ga zadržale
mnoge čudesne opasnosti, konačno je stigao, miljama iza
Bospora, u grad i palaču kralja Ejeta. Iza palače se nalazio
207
J
S 9
šumarak s drvetom na kojem je bila nagrada, a čuvao ju je

zmaj.
Sad, u kraljevoj kćeri Medeji rodila se neizdržljiva
strast prema dičnom strancu, pa kad mu je njezin otac po-
stavio nemoguć zadatak kao cĳenu za Zlatno runo, sasta-
vila je čini koje će mu pomoći da uspĳe. Trebao je izorati
određeno polje uz pomoć bikova plamena daha i mjede-
nih nogu, zatim zasĳati polje zmajskim zubima i sasjeći
oružnike koji će tada smjesta ponići iz zemlje. Ali kako mu
je Medeja činima pomazala tĳelo i oklop, Jazon je obuzdao
bikove; a kad je vojska ponikla iz zmajskoga sjemena, sred
njih je bacio kamen koji ih je sve okrenuo licem o lice, tako
da su se međusobno sasjekli do zadnjega.
208
P
S 9
Zaljubljena mlada žena odvela je Jazona do hrasta s

kojega je visjelo Runo. Zmaj čuvar odlikovao se krĳestom,
trostrukim jezikom i strašnim, kukastim očnjacima; ali
njih su dvoje sokom izvjesne biljke uspavali to prĳeteće
čudovište. Zatim je Jazon ugrabio plĳen, Medeja je pobje-
gla s njim i isplovili su u Argu. Ali kralj se smjesta nadao
u potjeru za njima. A kad je Medeja opazila da ih susti-
že svojim bržim jedriljem, nagovorila je Jazona da ubĳe
Apsirta, njenog mlađeg brata koji je pošao s njima, i baci
komade raščetvorena tĳela u more. To je primoralo kralja
Ejeta, njezinog oca, da se zaustavi, prikupi dĳelove i pri-
stane uz kopno kako bi ga dolično sahranio. U međuvre-
menu je Argo pohitao dalje na krilima vjetra i utekao mu
iz vidokruga.*0
209
J
U japanskim “Zapisima drevne građe” javlja se opet

jedna grozomorna pripovĳest, ali s umnogome drugači-
jim značenjem: rĳeč je o priči o praiskonskome sveocu
Izanagĳu i njegovu spuštanju u podzemni svĳet, kako bi
iz zemlje Žutog potoka izbavio preminulu sestru-supru-
gu Izanami. Dočekala ga je na vratima donjega svĳeta, a
on joj je kazao: “Tvoja uzvišenosti, ljubljena mlađa sestro
moja! Zemlje što ih ti i ja stvorismo nisu još dovršene; vra-
ti se zato!” Odgovorila mu je ovako: “Tužne li mene što ne
dođe ranĳe! Okusih hranu zemlje Žutog potoka. Pa ipak,
kako sam ganuta i počašćena time što je ovamo došla Tvo-
ja uzvišenost, ljubljeni starĳi brate moj, vratiti se želim.
Štoviše, pomno ću o tome raspraviti s božanstvima Žutog
potoka. Samo pazi da me ne pogledaš!”
Vratila se u dvorac; ali kako se ondje dugo zadržala, on
je izgubio strpljenje. Odlomio je krajnji zub češlja iz svoje
uzvišene lĳeve pundže, pripalio ga kao malu baklju i ušao
da vidi što je. Ugledao je klupko ličinki i Izanami kako
trune.
Zgrozivši se prizorom, Izanagi je pobjegao. Izanami je
rekla: “Posramio si me.”
Izanami je u potjeru poslala Rugobu Ženu iz podze-
mnog svĳeta. Izanagi je usred bĳega s glave skinuo crno
pokrivalo i bacio ga. Smjesta se pretvorilo u grožđe, a kad
je goniteljica zastala da ga pozoba, on joj je hitro odma-
knuo. Ali ona je nastavila potjeru i primakla mu se. On je
raskomadao višestruki gusti češalj iz svoje desne pundže
i bacio ga. Smjesta se pretvorio u klice bambusa, a kad je
ona zastala da ih pobrsti, on je odmaknuo.
Zatim je njegova mlađa sestra u potjeru poslala osam
božanstava groma s tisuću i petsto ratnika Žutog potoka.
210
P
Isukavši deseterohvatu sablju kojom se uzvišeno opasao,

odmaknuo je vitlajući njome za sobom. Ali ratnici su ga i
dalje gonili. Stigavši do prolaza preko međe između svĳe-
ta živih i zemlje Žutog potoka, ubrao je tri breskve što su
ondje rasle, pričekao da mu se vojska približi i onda ih ba-
cio. Breskve iz svĳeta živih smoždile su ratnike iz zemlje
Žutog potoka, koji su se okrenuli i utekli.
Posljednja je izašla njena uzvišenost Izanami glavom.
Stoga je on dohvatio stĳenu koju bi tek tisuću ljudi moglo
podići i njome zaprĳečio prolaz. I tako su stali sa stĳenom
između sebe i razmĳenili oproštaje. Izanami je rekla: “Lju-
bljeni starĳi brate moj, Tvoja uzvišenosti! Kad se tako po-
našaš, prouzročit ću da svaki dan umre tisuću ljudi iz tvo-
je kraljevine.” Izanagi joj je odgovorio: “Ljubljena mlađa
sestro moja, Tvoja uzvišenosti! Postupiš li tako, ja ću pak
prouzročiti da svaki dan tisuću petsto žena rodi djecu.”**
Odmaknuvši se za korak od stvaralačke sfere sveoca
Izanagĳa na polje raspadanja, Izanami je ushtjela zaštiti-
ti svog brata-muža. Kad je on vidio nešto nepodnošljivo,
izgubio je nevinost glede smrti, ali je, vođen uzvišenom
voljom za životom, kao stilnu stĳenu postavio onaj zaštitni
veo koji svi mi otada držimo između svojih očĳu i groba.
Grčki mit o Orfeju i Euridici, kao i stotine analognih
priča diljem svĳeta poput ove drevne legende s najdaljeg
Istoka, navode na zaključak da usprkos upamćenom neu-
spjehu ipak postoji mogućnost da se ljubavnik s izgublje-
nom ljubavi vrati preko groznoga praga. Uvĳek tek neka
sitna greška, neki mali, no kritični simptom ljudske krhko-
sti, onemogući otvoren međuodnos između svjetova; sto-
ga smo gotovo spremni povjerovati da bi sve bilo kako tre-
ba samo kad bi se taj mali, pogubni događaj mogao izbjeći.
211
J
Međutim, polinezĳske inačice ove pripovĳesti, gdje par u

bĳegu obično uspĳe pobjeći, kao i grčka satira Alkestida,
gdje također imamo sretan povratak, ne ostavljaju utješan,
već samo nadljudski dojam. Mitovi o neuspjehu dojmit će
nas se tragedĳom života, ali oni o uspjehu samo svojom
nevjerojatnošću. Pa ipak, kako bi ispunio svoje obećanje,
monomit mora iskazati ne ljudski neuspjeh, a ni nadljud-
ski uspjeh, već ljudski uspjeh. U tome leži problem krize
praga povratka. Prvo ćemo je razmotriti putem nadljud-
skih simbola, a zatim potražiti praktičnu pouku za povi-
jesnog čovjeka.
!. I% #
Junaku će možda trebati izvanjska pomoć pri povra-

tku iz nadnaravne pustolovine. Odnosno, svĳet će možda
trebati otići po njega. Jer blaženstvo duboka boravišta ne
napušta se olako zbog prĳelaska u javu raštrkana jastva.
“Tko bi se od onih koji su odbacili svĳet”, čitamo, “htio
onamo vratiti? Bio bi samo ondje.”; Pa ipak, utoliko što je
čovjek živ, život će ga pozvati. Društvo zavidi onima koji
ostaju izvan njega i pokucat će mu na vrata. Ako junak
– poput Mučukunde – nĳe voljan, onaj koji mu zasmeta
doživjet će ružan šok; ali, s druge strane, ako se pozvani
samo zadržao – zapreten u blaženstvu stanja savršena bi-
tka (sličnoga smrti) – izvodi se prividno spašavanje, te se
pustolov vraća.
Kad je Gavran iz one eskimske pripovĳesti šmugnuo
u utrobu ženke kita, zatekao se na ulazu u krasnu oda-
ju s upaljenom uljanicom na suprotnom kraju. Iznenadio
212
P
se opazivši da ondje sjedi ljepotica djevojka. Odaja je bila

suha i čista; kitova hrptenica podupirala joj je strop, a re-
bra su joj tvorila zidove. Uz kralježnicu je vodila cĳev iz
koje je ulje polako kapalo u svjetiljku.
Kad je Gavran ušao u odaju, žena ga je zapazila i vi-
knula: “Kako si došao ovamo? Ti si prvi čovjek koji je ušao
amo.” Gavran joj je rekao što je učinio, a ona ga je zamo-
lila da sjedne na suprotnu stranu odaje. Ona je bila duša
(inua) kita. Poslužila je posjetitelja obrokom, dala mu bobi-
ca i ulja i pritom mu kazala kako je bobice prikupila prošle
godine. Gavran je četiri dana ostao kao gost inue u utrobi
kita, a cĳelo to vrĳeme pokušavao je odrediti kakva se to
cĳev pruža po stropu. Kad god bi žena izašla, zabranila bi
mu da je dira. Ali sad, kad je opet izašla, prišao je uljanici,
ispružio kandžu, ulovio njome veliku kap i liznuo je jezi-
kom. Ulje je bilo tako slatko da je to ponovio, a onda počeo
hvatati kap za kapi brzinom kojom su padale. Uskoro je,
međutim, kapanje njegovoj pohlepi postalo presporo, pa
se protegnuo, otrgnuo komad cĳevi i pojeo ga. Tek što je
to učinio, kad odaju obli silan nalet ulja i utrnu uljanicu, a
sama se komora poče jako ljuljati tamo-amo. To ljuljanje
potraja četiri dana. Gavran gotovo izdahnu od izmožde-
nosti i strahovite buke što je cĳelo vrĳeme hujala svuda
oko njega. Ali onda sve utihnu i odaja se smiri; jer Gavran
je ono bio pokidao jednu srčanu arterĳu, pa je ženka kita
uginula. Inua se nikad nĳe vratila. More je izbacilo kitov-
sko truplo na obalu.
Ali Gavran je ostao zatočen unutra. Dok je razmišljao
što da učini, čuo je dvojicu gdje gore, na leđima životinje,
razgovaraju i donose odluku da bi trebalo pozvati sve su-
seljane da pomognu oko kita. Nĳe prošlo dugo prĳe nego
213
J
što su prorezali otvor na gornjem dĳelu tjelesine.;& Kad

su ga dovoljno proširili, a sav je narod otišao odnĳeti ko-
made mesa dalje, visoko uz obalu, Gavran je neopaženo
izašao. Ali tek što je stao na zemlju, sjetio se da je unutra
ostavio luči. Skinuo je kaput i krinku, a narod je uskoro
opazio kako mu prilazi crn čovječuljak umotan u čudno-
vatu životinjsku kožu. Znatiželjno su ga odmjerili pogle-
dom. Čovječuljak im je ponudio pomoć, podvrnuo rukave
i prionuo na posao.
Nĳe prošlo dugo prĳe nego što je jedan od onih koji su
radili u unutrašnjsti kita viknuo: “Gle što sam našao! Luči
u utrobi kita!” Gavran je rekao: “Ma, naopaka li nalaza! Kći
mi je jednom rekla da kad se u razrezanu kitu nađu luči,
mnogi od nalaznika pogibaju! Kidam ja odavde!” Spustio
je rukave i dao se u trk. Ljudi su brže-bolje nadali u bĳeg
poput njega. I tako je Gavran, koji se ubrzo vratio, neko
vrĳeme imao cĳelu tu gozbu za sebe.;
Jedan od najvažnĳih i najdopadljivĳih mitova iz japan-
ske šintoističke tradicĳe – već star u osmom stoljeću n. e.,
kad ga bilježe “Zapisi o drevnoj građi” – pripovĳeda o iz-
vlačenju prekrasne sunčeve božice Amaterasu iz kamenita
nebeska staništa u presudnom prvom razdoblju svĳeta. U
ovom primjeru, osoba koju se izbavlja donekle se nećka.
Bog oluje Susanowo, brat Amaterasu, ponašao se neopro-
stivo ružno. A premda ga je ona nastojala udobrovoljiti
kako god je znala i umjela, rastegnuvši svoju moć oprašta-
nja preko svake mjere, svejedno joj je nastavio uništavati
rižina polja i zagađivati sve što je sazdala. Kao konačnu
uvredu, probio je rupu u krovu njezina tkališta i kroz nju
bacio “nebeskog konja šarca, šibom ga unatraške ošinuv-
ši”; kad su ga spazile sve tkalje ove božice, što su dotad
214
P
S 10
marljivo tkale uzvišene odore za božanstva, tako su se pre-

pale da su pomrle od straha.
Prestravljena tim prizorom, Amaterasu se povukla u
nebesku špilju, zatvorila vrata za sobom i dobro ih pri-
čvrstila. Bilo je strašno što je to morala učiniti; jer trajni
nestanak Sunca praktički bi značio kraj Svemira – svršetak
i prĳe pravoga početka. S njezinim nestankom mrak je za-
vio cĳelu ravninu visokih nebesa i cĳelu središnju zemlju
trskovih ravnica. Zli dusi razularili su se svĳetom; javi-
la su se mnoga nemila pretkazanja; a glasovi nebrojenih
božanstava uskomešali su se u roj poput muha u petome
mjesecu.
Stoga se osam milĳuna bogova skupilo na božanski sa-
stanak u koritu spokojne nebeske rĳeke i kazalo jednom
od njih, božanstvu po imenu Uključivač Misli, da smisli
što da učine. Posljedica rasprave bilo je stvaranje mnogo-
čega, pa tako i zrcala, mača i prinosa od tkanine. Uzdigli
215
J
su veliko drvo i uresili ga draguljima, doveli pĳetlove da

bez prestanka kukurĳeču, potpalili krĳesove, recitirali ve-
lebne liturgĳe. Zrcalo dugo osam stopa zavezali su za sre-
dnje grane drveta. Mlada božica imenom Uzume zaplesa-
la je veseo, bučan ples. Osam milĳuna božanstava tako se
razgalilo da su smĳehom ispunili uzduh, a ravnina viso-
kih nebesa stala je podrhtavati.
Sunčeva božica u špilji čula je tu živahnu graju i zapa-
njila se. Radoznalo se zapitala što se tu zbiva. Odškrinula
je vrata kamenitog nebeskog staništa i ovako prozborila
iznutra: “Držah da će nebeska ravnina mračnom biti kada
se povučem, te da će tako mrak oviti i središnju zemlju tr-
skovih ravnica: čemu se to onda Uzume veseli, čemu se to
tako i svih osam milĳuna bogova smĳe?” Odgovorila joj
je Uzume, ovako: “Radujemo se i veselimo tomu što ima
jedno božanstvo blistavĳe i od Važe Uzvišenosti.” Kako je
to rekla, dva su božanstva primakla ono zrcalo i unizno
ga pokazala sunčevoj božici Amaterasu; nato je ona, sve
zaprepaštenĳa, polako počela izlaziti sve više kroz vrata
i gledati u nj. Moćan ju je bog primio za uzvišenu ruku i
posve izvukao; tada je drugi za njom protegnuo slamnato
uže (zvano shimenawa) preko ulaza, kazavši ovako: “Unići
ne smĳeš dalje odavde!” Tada je svjetlost oblila i ravninu
visokih nebesa i središnju zemlju trskovih ravnica.;; Sun-
ce se sada može, na neko vrĳeme, povući svake noći – kao
i sâm život, na okrepljujući počinak; ali uzvišeno mu uže
shimenawa prĳeči da trajno nestane.
Motiv Sunca kao božice, umjesto boga, rĳedak je i dra-
gocjen zaostatak iz arhaičnog i, čini se, nekoć široko ra-
sprostranjenog mitološkog kontesta. Veliko majčinsko bo-
žanstvo iz Južne Arabĳe žensko je Sunce, Ilat. Njemačka ri-
216
P
ječ za Sunce (die Sonne) ženskog je roda. Diljem Sibira, kao

i Sjeverne Amerike, mjestimice opstaju priče o ženskome
Suncu. A u bajci o Crvenkapici, koju je vuk pojeo, a lovac
izbavio iz vučje utrobe, možda susrećemo dalek odjek iste
one pustolovine koju je prošla Amaterasu. U mnogim ze-
mljama ostali su tragovi; ali samo u Japanu pronalazimo
tu nekoć veliku mitologĳu na djelu u civilizacĳi; jer Mi-
kado je izravni potomak unuka Amaterasu, a ona se kao
pramajka kraljevske kuće slavi kao jedno od vrhunskih
božanstava nacionalne šintoističke tradicĳe.;+ U njezinim
se pustolovinama može osjetiti drugačĳe poimanje svĳe-
ta od onoga iz danas dobro poznatih mitologĳa Sunčeva
boga: izvjesna sklonost prema milom daru svjetlosti, bla-
ga zahvalnost na daru vidljivosti – kakva je nekoć zacĳelo
odlikovala religĳsku ćud mnogih naroda.
Zrcalo, mač i drvo prepoznajemo. Zrcalo, koje odraža-
va božicu i izvlači je iz uzvišenog počinka njezinog božan-
skog nemanifestiranja, simbol je svĳeta, polja odraženog
zora. U njemu božanstvo sa zadovoljstvom promatra vla-
stitu slavu, a samo to zadovoljstvo poriv je za čin manife-
stiranja, odnosno “stvaranja”. Mač je pandan munje. Drvo
je Os Svĳeta u svom plodotvornom vidu ispunjavanja že-
lja – isto ono koje se u kršćanskim domovima postavlja u
dane zimske suncostaje, časa Sunčeva preporoda i povra-
tka, prema radosnu običaju naslĳeđenom iz onoga ger-
manskog poganstva koje je suvremenom njemačkom jezi-
ku dalo Sonne ženskoga roda. Uzumin ples i graja bogova
pripadaju pokladama: svĳet je ostao sav ispretumban na-
kon povlačenja vrhunskog božanstva, ali raduje se obno-
vi što slĳedi. A shimenawa, uzvišeno slamnato uže koje se
rastegnulo iza božice kad se iznova ukazala, simbolički
217
J
predstavlja milost čuda povratka svjetlosti. Ta shimenawa

jedan je od najistaknutĳih, najbitnĳih i nĳemo najrječitĳih
tradicionalnih simbola japanske narodne religĳe. Obješe-
no svrh ulaza u hramove, nakićeno po ulicama za novo-
godišnje blagdane, ono označava obnovu svĳeta na pragu
povratka. Ako je kršćanski križ najsveobuhvatnĳi simbol
mitološkog puta u bezdan smrti, shimenawa je najjednosta-
vnĳi znak uskrsnuća. To dvoje predstavlja otajstvo granice
između svjetova – nepostojeću crtu postojanja.
Amaterasu je orĳentalna sestra velike Inanne, veleboži-
ce drevnoga Sumera s hramovskih pločica s klinastim pi-
smom, čĳe smo spuštanje u niži svĳet već popratili. Inan-
na, Ištar, Astarte, Afrodita, Venera: ta je imena ona nosila u
uzastopnim kulturama okcidentalnog razvoja – vezana ne
uz Sunce, već uz planet što nosi njezino ime, a istodobno i
uz Mjesec, nebesa i plodnu zemlju. U Egiptu je postala bo-
žica Pasje zvĳezde, Siriusa, čĳe je svakogodišnje vraćanje
na nebeski svod objavljivalo plavno razdoblje oploditelja
Nila.
Inanna je, prisjećamo se, sišla s nebesa u paklene kra-
jeve svoje oprečne sestre Ereškigal, Kraljice smrti. A svoga
je glasnika Ninšubura ostavila s uputom da je spasi ukoli-
ko se ne vrati. Stigla je gola pred sedam sudaca; čvrsto su
uprli poglede u nju i pretvorili je u leš, a leš su – kao što
smo vidjeli – objesili o kolac.
Nakon što tri dana i tri noći prođoše,;9

Inannin glasnik Ninšubur,
Njezin glasnik pogodnih rĳeči,
Njezin teklič potpornih rĳeči,
Ispuni nebo tužbalicama za njom,
218
P
Na zbornu oltaru jauknu za njom,

Rastrča se kućom bogova za njom…
Ko bĳednik tek jednu halju odjenu za njom,
U Ekur, Enlilovu kuću, posve sâm zakoraknu.
Ovo je početak spašavanja božice, te primjer slučaja

one koja je tako poznavala moć zone u koju ulazi da je iz
predostrožnosti ostavila nekoga tko će je vratiti. Ninšubur
je najprĳe otišao bogu Enlilu; ali taj mu je bog kazao da je
Inanna otišla iz velikoga gornjeg u veliko donje, te da u
podzemnome svĳetu sudovi podzemnoga svĳeta odnose
prevagu. Ninšubur je zatim otišao bogu Nanni; ali taj mu
je bog kazao da je ona otišla iz velikoga gornjeg u veliko
donje, te da u podzemnome svĳetu sudovi podzemnoga
svĳeta odnose prevagu. Ninšubur je otišao bogu Enkĳu; a
bog Enki je smislio što će.;> Sazdao je dva bespolna stvo-
renja i podario im “hranu života” i “vodu života”, naloživši
im da odu u podzemni svĳet i šezdeset puta tom hranom i
vodom poškrope Inannin obješeni leš.
Na leš obješen o kolac uprĳeše strah plamenih zraka,

Šezdeset puta hranom života, šezdeset puta vodom života
poškropiše ga,
Ustade Inanna.
Uzlazi Inanna iz podzemnoga svĳeta,
Annunaki utekoše,
I svatko iz podzemnoga svĳeta mogaše u miru u podzemni
svĳet sići;
Kad Inanna uzlazi iz podzemnoga svĳeta,
Uistinu, mrtvi pred njom hitaju.
Uzlazi Inanna iz podzemnoga svĳeta,
219
J
Sitni demoni ko trstika,

Krupni demoni ko pisaljke za tablice,
Koračaše uz nju.
Tko koračaše pred njom, u ruci mu štap bĳaše,
Tko koračaše uz nju, o preponu oružje zapasaše,
Oni što pred njom kročiše,
Oni što pred Inannom kročiše,
Bića bĳahu što hrane ne znaju, što vode ne znaju,
Što poškropljena brašna ne jedu,
Što lĳevana vina ne pĳu,
Što ženu s prepona otimaju mužu,
Što dojenče s prsĳu otimaju majci.
Okružena ovom utvarnom, odurnom svjetinom, Inan-

na je obišla sumersku zemlju od mjesta do mjesta.;
Ova tri primjera iz izrazito razdvojenih kulturnih po-
dručja – Gavran, Amaterasu i Inanna – u dovoljnoj mjeri
ilustriraju izvanjski spas. Oni u završnim stadĳima pu-
stolovine pokazuju trajno djelovanje one nadnaravne sile
pomoćnice što je pomagala izabraniku cjelokupnim traja-
njem njegovih iskušenja. Premda mu je svĳest poklekla,
njegovo nesvjesno svejedno je raspolagalo vlastitim ura-
vnoteženjima, i on se iznova rodio u svĳetu iz kojeg je do-
šao. Umjesto da se držao svog ega i spasio ga, kao u obra-
scu čarobnog bĳega, izgubio ga je, a on mu se ipak, putem
milosti, vratio.
Time dolazimo do zaključne krize ciklusa, one kojoj je
čitavo ovo čudesno izbivanje bilo tek uvod – odnosno, do
paradoksalnog, silno teškog prĳelaza praga pri junakovu
povratku iz mistične kraljevine u zemlju svakodnevice.
Bio on spašen izvana, pogonjen iznutra ili nježno ispra-
220
P
ćen pod paskom božanstava, on se još mora sa svojom

dobrobiti vratiti u ono davno zaboravljeno ozračje gdje
razlomljeni ljudi vjeruju da su cjeloviti. Još mu valja suo-
čiti društvo sa svojim eliksirom što razbĳa ego i iskupljuje
život, te primiti uzvratni udarac razumskih propitkivanja,
tvrdog odbĳanja i iskrenog neshvaćanja dobrih ljudi.
. P % # #

Ova dva svĳeta, božanski i ljudski, mogu se prikaza-

ti samo kao međusobno različiti – različiti poput života i
smrti, poput dana i noći. Junak pustolovno odlazi iz znane
nam zemlje u mrak; ondje ostvaruje pustolovinu, ili pak
jednostavno biva izgubljen za nas, bačen u okove ili dove-
den u opasnost; a njegov se povratak opisuje kao vraćanje
iz one zone ondje. Pa ipak – a u ovome je veliki ljuč za ra-
zumĳevanje mita i simbola – ta dva kraljevstva zapravo su
jedno te isto. Kraljevina bogova zaboravljena je dimenzi-
ja svĳeta koji znamo. A istraživanje te dimenzĳe, bilo ono
voljno ili nevoljno, predstavlja cĳeli smisao junakova djela.
Vrĳednosti i odlike koje se čine važnima u svakodnevici
iščeznut će pri strahovitom utapanju jastva u ono što je
dotad bilo tek ono drugo. Kao u pričama o zlotvoricama
ljudožderkama, strahota tog gubitka osobne samosvĳesti
može biti čitav teret transcedentalnog iskustva za nevične
duše. Ali junačka duša upušta se odvažno – i otkriva da
su gadure pretvorene u božice, a zmajevi u božanske pse
čuvare.
Uvĳek se, međutim, gledano sa stanovišta normalne
budne svĳesti, mora zadržati neka mjera zbunjujuće ne-
221
J
dosljednosti između mudrosti iznĳete iz dubina i razbori-

tosti koja nas obično služi u svĳetu jave. Otuda uvrĳeženo
razdvajanje oportunizma od kreposti, kao i posljedično
izopačenje ljudskog postojanja. Mučeništvo je za svece, ali
obični ljudi imaju svoje institucĳe, a njih se ne može pusti-
ti da rastu kao cvĳeće na livadi; Petar stalno suče mač, kao
u vrtu, da obrani tvorca i nositelja svĳeta.;0 Dobrobit do-
nešena iz transcedentne dubine brzo se racionaliziranjem
dovodi do ništavnosti, pa nastaje silna potreba za novim
junakom koji će osvježiti svĳet.
Kako iznova poučiti, ipak, onome što se točno nauča-
valo i netočno usvajalo tisuću tisuća puta tĳekom svih ti-
sućljeća čovječje razborite ludosti? U tome leži junakova
krajnja teška zadaća. Kako na jezik svĳeta jave prevesti ne-
izrecive iskaze mraka? Kako prikazati trodimenzionalno
obličje na dvodimenzionalnoj plohi, ili višedimenzionalno
značenje u trodimenzionalnoj predodžbi? Kako pretvori-
ti u iskaze “da” ili “ne” otkrivenja što do besmisli razaraju
svaki pokušaj definiranja parova suprotnosti? Kako onima
koji ustrajno drže do isključivih dokaza svojih osjetila pri-
općiti poruku svetvorna ništavila?
Mnogi neuspjesi svjedoče o poteškoćama ovog živo-
nosnog praga. Prvi problem što na povratku čeka junaka,
duše nasićene vizĳom ispunjenja, leži u tome da mu sad
prolazne radosti i tuge, banalnosti i bučne skaredonosti
života valja prihvatiti kao stvarnost. Zašto se uopće vratiti
u takav svĳet? Zašto muškarcima i ženama koje proždiru
strasti uopće i pokušati učiniti iskustvo transcedentnog
blaženstva uvjerljivim, ili barem zanimljivim? Kao što se
oni snovi što su noću djelovali presudno značajnima, na
javi mogu učiniti tek luckastima, tako se pjesnik i prorok
222
P
mogu zateći u ulozi maloumnika pred sudištem trĳeznih

očĳu. Najlakše je tada poslati cĳelo to društvo crnome vra-
gu i opet se povući u kamenito nebesko stanište, zatvoriti
vrata i dobro ih pričvrstiti. Ali ako je neka duhovna babica
u međuvremenu povukla shimenawu preko ulaza u pribje-
žište, onda se trud predstavljanja vječnosti u vremenu, kao
i opažanja u vremenu vječnosti, ne može izbjeći.
Priča o Ripu van Winkleu primjer je osjetljivog slučaja
junaka na povratku. Rip je krenuo u pustolovnu kraljevi-
nu nesvjesno, kako to biva i sa svima nama, svake noći kad
lĳežemo na počinak. U dubokom snu, kazuju Hindusi, ja-
stvo je sjedinjeno i blaženo; duboki se san stoga naziva ko-
gnicĳskim stanjem.;* Ali premda nas osvježavaju i podu-
piru ti noćni posjeti izvornome mraku, oni ne preobličava-
ju naše živote; vraćamo se, poput Ripa, tek s mačjim brko-
vima kao jedinim dokazom doživljaja koji smo prošli.
“Pogledom je potražio pušku, ali namjesto čiste, do-
bro podmazane sačmarice za lov na ptice, pokraj sebe je
opazio staru kremenjaču, cĳevi optočene hrđom, posve
rasklimana zatvarača i crvotočna kundaka… Kad je ustao
da pođe, shvatio je da su mu se zglobovi ukočili i više ne-
maju negdašnju gipkost… Na prilazu selu susreo je niz
ljudi, ali nĳednoga poznatog; to ga je donekle iznenadilo,
jer držao je da poznaje svakoga u čitavome kraju. Odjeća
im je također bila drugačĳeg kroja od one na koju se na-
viknuo. Svi su zurili u njega uvĳek jednako iznenađenih
lica, a svaki put kad bi ga promotrili, bez iznimke su si tr-
ljali brade. Stalno ponavljanje te geste nagnalo je Ripa da
i nehotice postupi poput njih, kadli je sa zaprepaštenjem
otkrio da mu je izrasla brada duga cĳelu stopu… Počeo
223
J
je sumnjati nisu li i on i cĳeli svĳet oko njega potpali pod

vještičje čini…
Ripova pojava, duge, čupave brade, sa zahrđalom lo-
vačkom puškom, otrcanom odjećom i vojskom žena i dje-
ce što mu se skupila uz noge, uskoro je privukla pažnju
političara iz gostionice. Natisnuli su se oko njega i silno
ga znatiželjno stali mjerkati od glave do pete. Govornik
se probio do njega, odvukao ga u stranu i upitao za koju
stranku glasuje. Rip je samo blesavo blenuo. Neki drugi
oniži, ali kočoperni čovječuljak povukao ga je za ruku,
popeo se na prste i upitao ga na uho je li federalac ili de-
mokrat. Ripu shvaćanje tog pitanja nĳe nimalo lakše išlo,
kadli se jedan upućen, starĳi gospodin važna držanja, s
otmjenim, naherenim šeširom, laktovima protisnuo kroz
gužvu, odgurujući je u prolazu lĳevo i desno oda se, te
ustobočio pred van Winkleom – jedne ruke na boku, dru-
ge oslonjene o štap; oštrim očima i tim otmjenim šeširom
prodro mu je, takorekuć, pravo u dušu – i strogo ga upitao
što ga je to dovelo na izborno mjesto s puškom o ramenu
i svjetinom za petama, i kani li on to potpiriti bunu u selu.
‘Jao! Gospodo,’ zavapio je Rip, pomalo shrvano, ‘ta ja sam
vam miran siromah, rodom odavde, i vjeran Kraljev poda-
nik, Bog ga blagoslovio!’
Nato okupljeni viknuše uglas: ‘Torĳevac, torĳevac!
Uhoda! Prognanik! Sredi ga! Istjeraj ga!’ Tek je s puno
muke onaj čovjek važna držanja u naherenu šeširu uspo-
stavio red.”;&
Teže i od Ripove sudbine pada pripovĳest o onomu što
je dočekalo irskoga junaka Oisina pri povratku s dugog
izbivanja s kćeri Kralja Zemlje mladosti. Oisin je postupio
bolje od sirotoga Ripa; držao je oči otvorene u pustolovnoj
224
P
kraljevini. Sišao je svjesno (budno) u kraljevstvo nesvje-

snoga (dubokog sna) i uklopio vrĳednosti istančana isku-
stva u svoju budnu osobu. Došlo je do preobrazbe. Ali,
upravo zbog te iznimno poželjne okolnosti, povratak je po
njega bio tim opasnĳi. Kako mu je cĳela osobnost bila do-
vedena u sklad s bezvremenskim moćima i obličjima, sav
je mogao biti izložen poricanju i rastakanju pri sudaru s
vremenskim obličjima i moćima.
Oisin, sin Finna MacCoola, bĳaše sa svojim muževima
jednoga dana u lovu po erinskim šumama, kad mu priđe
kći Kralja Zemlje mladosti. Oisinovi ljudi nastaviše pro-
gon dnevne lovine, ostavivši vladara s njegova tri psa da
se snalazi. A tajanstveno biće ukaza mu se u prekrasnu ti-
jelu žene, ali glavom svinje. Kaza mu da joj je glava takva
od druidske čini i obeća mu da će učas iščeznuti kad je on
uzme. “Pa, ako te takva sudba snađe,” reče joj on, “i ako će
te brak sa mnom odrĳešiti čini, glava ti svinjska neće još
dugo ostat.”
Bezodvlačno se rĳešiše svinjske glave i zajedno krenu-
še u Tir na n-Og, Zemlju mladosti. Oisin ondje kraljevaše
mnogo sretnih godina. Ali jednog se dana ovako obrati
svojoj nadnaravnoj nevjesti: “‘Volio bih da sam danas u
Erinu, da vidim oca i muževe mu.’
‘Odeš li’, reče mu supruga, ‘i zakorakneš li na Erina tlo,
nikad mi se vratit nećeš, već se u slĳepa starca izmetnut.
Što misliš, koliko li prođe od tvog dolaska amo?’
‘Tri godine, sudim’, reče Oisin.
‘Tri je stotine godina’, reče ona, ‘otkako ti sa mnom stiže
u ovo kraljevstvo. Valja li ti u Erin poći, evo ti bĳela hata
da te nosi; al siđeš li s hata, il dotakneš stopom Erina tlo,
225
J
S 11
226
P
učas će se vratiti hat, a tebe na onome mjestu ostaviti ko

uboga starca.’
‘Vratit ću se, ne strahuj’, reče Oisin. ‘Nemam li jaka ra-
zloga za vratit se? Al valja mi još jedared vidjet oca i sina i
drugove moje u Erinu; sve i kratak pogled će dostajati.’
Ona priredi hata Oisinu i reče: ‘Ovaj će te hat povest
kamo god poželio poći.’
Oisin ne zastajaše sve dok hat ne dotače Erina tlo; i pro-
duži sve do Knock Patricka u Munsteru, gdje opazi pasti-
ra sa stadom goveda. Na pašnjaku stajaše širok, pljosnat
kamen.
‘Priđi, dobri moj čovječe,’ reče Oisin stočaru, ‘i obrni
ovaj kamen.’
‘Uistinu, znajte, neću’, reče stočar; ‘jer podići ga ne
mogu ni ja ni desetorica meni ravnih.’
Oisin dojaha do kamena, dohvati ga odozgo i obrnu.
Pod kamenom ležaše silni fenĳski rog (borabu), poput mor-
ske školjke uvrnut, a znalo se da kad ma koji Fenĳac erin-
ski u borabu puhne, ostali će se smjesta oko njega skupit,
ma gdje u zemlji da u taj čas bĳahu.;&&
‘Dodaj mi taj rog, dobri moj čovječe’, zamoli Oisin sto-
čara.
‘Neću,’ reče stočar; ‘jer ni ja ni mnogi meni ravni sa ze-
mlje ga ne bi odići mogli.’
Nato se Oisin približi rogu, saže se i dohvati u ruku; ali
tako nestrpljivo u njega puhnut htjede da na sve zaboravi,
pa se u saginjanju poskliznu i jednom stopom dotače ze-
mlju. U tren oka hata više ne bje, a Oisin na tlu ko slĳepi
starac ležaše.”;&
Izjednačavanje jedne godine u Raju sa stotinom godina
zemaljskog postojanja dobro je poznat mitski motiv. Puni
227
J
ciklus od stotine označava cjelinu. Slično tome, tristo še-

zdeset stupnjeva kruga označava cjelinu; hinduske Pura-
ne prema tome navode da jedna godina bogova odgovara
trima stotinama i šezdeset ljudskih godina. S olimpskog
motrišta, eon za eonom zemaljske povĳesti protječe, navi-
jek otkrivajući skladni oblik cjelovita ciklusa, a ondje gdje
ljudi vide tek mĳenu i umiranje, blaženi motre nepromje-
njivo obličje, svĳet bez konca i kraja. Ali sada je problem
u održavanju tog kozmičkog motrišta u susretu s neposre-
dnom zemaljskom boli ili radosti. Okus voća vremenskog
znanja odvlači pozornost duha od središta eona ka peri-
fernoj, trenutačnoj krizi. Ravnoteža savršenstva se izgubi,
duh poklekne, a junak padne.
Pojam konja koji izolira junaka od neposredna dodi-
ra sa zemljom, a ipak mu omogućava da se kreće među
svjetovnim narodima, živopisan je primjer osnovne pre-
dostrožnosti za kojom općenito posežu nositelji nadna-
ravne moći. Meksički car Montezuma nikad nĳe stupio
nogom na tlo; uvĳek su ga plemići nosili na ramenima, a
kad bi negdje i sišao, pod noge su mu prostrli bogati sag
da po njemu hoda. Perzĳski je kralj u svojoj palači hodao
po ćilimima na koje nitko drugi nĳe smio stati; izvan nje
nikad nĳe išao pješice, već samo u kočĳama ili na konju.
Nekoć ni kraljevi Ugande, ni njihove majke, ni njihove
kraljice nisu smjeli ići pješice izvan prostranih zabrana u
kojima su živjeli. Kad god bi izlazili, na ramenima su ih
nosili muškarci iz Bivolskoga klana, tako što je nekolicina
njih putem pratila svaku od ovih vladarskih osoba i nosi-
la teret naizmjence. Kralj je sjedio nosaču za vratom s no-
gama preko njegovih ramena i stopalima utaknutim pod
nosačeve ruke. Kad bi se jedan od tih kraljevskih nosača
228
P
umorio, prenio je kralja na ramena drugoga muškarca, ne

dopuštajući da kraljevske noge dotaknu tlo.;&;
Sir James George Frazer na slikovit način objašnjava
činjenicu da diljem svĳeta božanska osoba ne smĳe dota-
knuti tlo nogom. “Čini se da svetost, magĳsku vrlinu, tabu,
ili kako god već mi nazvali tu tajanstvenu odliku za koju
se drži da prožima svete ili tabuizirane ličnosti, primitivni
filozof doživljava kao fizičku supstancĳu ili fluid, kojim je
sveti čovjek nabĳen upravo onako kao što je Leydenova
posuda nabĳena elektricitetom; a baš kao što električni na-
boj može izbiti iz posude kroz doticaj s dobrim vodičem,
tako i svetost, odnosno magĳska vrlina, može izbiti ili iste-
ći iz čovjeka doticajem sa zemljom, koja u ovoj teorĳi služi
kao izvrstan vodič magĳskog fluida. Stoga, ne bi li se spri-
ječilo da naboj propadne, svetu ili tabuiziranu osobu valja
pomno štititi od dodira s tlom; jezikom elektrike, valja je
izolirati da se iz nje ne bi ispraznila dragocjena supstancĳa
ili fluid koje je, poput bočice, ona dupkom puna. A vjero-
jatno se u mnogim slučajevima izolacĳa tabuizirane osobe
preporuča kao predostrožnost ne samo osobe radi, već i
poradi ostalih; jer kako je svetačka krepost, da tako kažem,
snažan eksploziv koji se može detonirati već i najmanjim
dodirom, nužno ju je u interesu opće sigurnosti držati tĳe-
sno sputanom, kako ne bi provalila i raznĳela, smoždila i
razorila sve s čim dođe u doticaj.”;&+
Bez sumnje postoji psihološko opravdanje za tu predo-
strožnost. Englez koji oblači odĳelo prĳe večere u džun-
glama Nigerĳe drži da je njegov čin opravdan. Mladi
umjetnik koji sa čupavim zaliscima ulazi u predvorje Ritza
rado će objasniti svoju osebujnost. Rimski ovratnik nazna-
čava pripadnika svećeničkog poziva. Redovnica iz dvade-
229
J
setog stoljeća kroči u srednjevjekovnom kostimu. Supruga

je više-manje izolirana svojim prstenom.
Priče Somerseta W. Maughama opisuju preobrazbe što
snalaze one bĳele uglednike koji zanemare tabu večernjeg
sakoa. Mnoge narodne pjesme svjedoče o opasnostima
slamanja prstena. A mitovi – primjerice, oni koje je Ovidĳe
prikupio u svome velikom kompendĳu Metamorfoze – pre-
nose li prenose zapanjujuće preobražaje do kojih dolazi
kad se izolacĳa između središta vrlo koncentrirane snage
i polja slabĳe snage u okolnome svĳetu naglo ukloni bez
potrebnih predostrožnosti. Predaja bajki Kelta i Germana
kazuje da će se gnom ili vilenjak kojega izlazak sunca zate-
kne na otvorenom smjesta pretvoriti u štap ili kamen.
Kako bi priveo pustolovinu kraju, junak na povratku
mora preživjeti sudar sa svĳetom. Rip van Winkle nikad
nĳe shvatio što je proživio; njegov se povratak izmetnuo u
šalu. Oisin je to znao, ali izgubio je usredotočenost u tome
i stoga posrnuo. Kameruzzeman je još bio najbolje sreće.
Budan je doživio blaženstvo duboka sna i vratio se na da-
nje svjetlo s tako uvjerljivim talismanom svoje nevjeroja-
tne pustolovine da je mogao zadržati svoje samopouzda-
nje pri suočenju sa svakim otrežnjujućim razočaranjem.
Dok on je spavao u onoj kuli, dva džina, Dahneš i Mej-
muna, iz daleke su Kine prenĳeli kćer gospodara otoka i
mora i sedam tvrđava. Zvala se princeza Budura. I položili
su tu usnulu djevojku pored perzĳskog princa, baš njemu
u postelju. Džini im otkriše lica i pokaza se da su veoma
slični jedno drugome, kao blizanci. “Allaha mi,” izjavi Da-
hneš, “gospo, moja ljubljena je ljepša.” Ali Mejmuna, žena-
džin, ljubila je Kameruzzemana, pa mu otpovrnu: “Nĳe
tako, moj dragi je ljepši.” I stadoše se prepirati, izazivati
230
P
i zauzvrat izazivati, sve dok Dahneš napokon ne predloži

da potraže nepristrana suca.
Mejmuna udari nogom u zemlju i pojavi se jedan ifrit
koji bĳaše ćorav i grbav, skorbutne kože, s prorezima za
oči uzduž i poprĳeko lica; na glavi je imao sedam rogova;
četiri pramena kose padala su mu pod noge; ruke su mu
bile nalik na vile, a noge na jarbole; i imao je nokte kao la-
vovske kandže, a stopala kao kopita u divljeg magarca.
Čudovište ponizno poljubi zemlju pred Mejmunom i upi-
ta je što bi od njega htjela. Saznavši da mu valja presuditi
između ovo dvoje mladih što leže na postelji, stavivši je-
dno drugom ruku pod glavu, dugo ih je promatrao diveći
se njihovoj ljepoti, a onda se obratio Mejmuni i Dahnešu i
izrekao presudu.
“Allaha mi, ako ću po istini reći,” kazao je, “jedno nĳe
ljepše od drugoga. Moguće ih je razlikovati samo kao mu-
škarca i djevojku. Imam drugi prĳedlog: probudimo ih, ali
jedno po jedno, pa će manje lĳepo i ljupko biti ono u kome
plane ljubav prema drugome.”
Složili su se. Dahneš se pretvorio u buhu i ugrizao Ka-
meruzzemana u vrat. On se poče češati rukom po vratu,
na ubodenom mjestu, jer ga je veoma svrbjelo. Zatim se
okrenu na bok i napipa nešto meko pored sebe, nešto što
je imalo dah finĳi od mošusa i tĳelo mekše od maslaca.
Silno se iznenadi, uspravi u sjedeći položaj i bolje pogleda
osobu koja je spavala pored njega. Vidje da je to djevojka
poput rĳetkog bisera ili sjajnog sunca, nalik na kupolu sa
čvrstoga bedema gledanu izdaleka.
Kameruzzeman je pokuša probuditi, ali Dahneš je
uspava dubokim snom. Mladić je stade drmusati. “Ljublje-
na moja, probudi se i pogledaj me”, reče. Ali ona se nĳe bu-
231
J
dila, niti je glavu pomjerala. Kameruzzeman pomisli da je

Budura djevojka kojom ga otac želi oženiti i ispuni ga že-
lja. Ali uplašio se da se njegov otac možda ne krĳe negdje
u prostorĳi da ga promatra, te se suzdržao i zadovoljio tek
time što je uzeo prsten pečatnjak s njezina malog prsta i
stavio ga na svoj prst. Ifriti ga zatim vratiše u san.
Drugačĳe se od Kameruzzemana ponĳela Budura. Nĳe
se prepala i pomislila da ih netko promatra. A probudi-
la ju je Mejmuna, iz ženske se pakosti popevši visoko uz
butinu i ugrizavši je na osjetljivo mjesto. Kad je krasna,
plemenita, divna Budura uza se otkrila svog muškog par-
njaka i opazila da je on već uzeo njen prsten, a nĳe ga mo-
gla ni probuditi ni zamisliti što joj je to učinio, smoždena
ljubavlju i ustreptala od nage bliskosti njegova tĳela više
se nĳe mogla obuzdati i stigla je do vrhunca bespomoćne
strasti. “Duša joj zadrhta, jer ženska je požuda jača od mu-
ške. Ona se postidje vlastite bestidnosti, pa skinu njegov
prsten i stavi ga na svoj prst, na mjesto s kojeg je on uzeo
njezin. Poljubi ga u usta, zatim mu poljubi ruke, i nĳe osta-
vila mjesto koje nĳe poljubila. Najzad ga uze u naručje, za-
grli ga, jednu svoju ruku stavi mu pod glavu, a drugu pod
mišku i zaspa uz njega.”
Dahneš je tako izgubio u ogledu. Buduru su vratili u
Kinu. Kad se sutradan ujutro dvoje mladih probudilo i
shvatilo da ih sada dĳeli čitava Azĳa, osvrnuše se lĳevo i
desno, ali ne nađoše nikoga kraj sebe. Dozvaše svaki svoju
poslugu, ražestiše se, pobiše ljude oko sebe i posve siđoše
s uma. Kameruzzeman shrvano leže u postelju; car, njegov
otac, sjede mu kraj uzglavlja, plačući i tugujući zbog nje-
ga, ne odvajajući se od njega ni danju ni noću. Ali Buduru
232
P
moraše okovati; željeznim lancem oko vrata svezaše je za

prozor u dvorcu.;&9
Susret i razdvajanje, uza svo svoje divljanje, tipični su
za ljubavne patnje. Jer, kad srce ustrajava na svojoj sudbi-
ni, opirući se općim privolama, onda je muka nesnosna;
a takva je i opasnost. Tada su se, međutim, već pokrenu-
le sile nedostupne osjetilima. Slĳedovi zbivanja sa svih
strana svĳeta postupno će se stapati, a čuda koincidencĳe
dovest će do neizbježnoga. Talismanski prsten iz susreta
duše sa svojim parom na mjestu prisjećanja znak je da je
duša ondje bila svjesna onoga što je Ripu van Winkleu
promaklo; znak je i uvjerenja budna uma da stvarnost
dubine ne blĳedi po izlasku na svjetlost svakodnevice. U
njemu je znak junakove potrebe da sada počne ispreplitati
svoja dva svĳeta.
Ostatak duge priče o Kameruzzemanu povĳest je po-
lagana, no čudesna djelovanja sudbine prizvane u život.
Nema svatko sudbinu: ima je tek onaj junak koji je zaronio
da je dotakne, te izronio natrag na površinu – s prstenom.
. V

Sloboda odlaska i povratka preko svjetske razdjelni-

ce, od motrišta vremenskih prikaza ka motrištu kauzalne
dubine i natrag – i to tako da se načela jednog ne brkaju
s načelima drugog, već dopuštaju umu da spozna jedno
zahvaljujući drugome – dar je majstora. Kozmički Plesač,
kaže Nietzche, ne stoji tvrdo na jednoj točki, već se veselo i
lagano obrće i skakuće s jednog mjesta na drugo. Kazivati
233
J
se može samo s jedne točke u jednom trenutku, ali to ne

potire uvide koje pružaju sve ostale.
Mitovi ne prikazuju često otajstvo spremnosti prelaska
u jednom jedinom prizoru. Kada tako bude, taj trenutak
postaje dragocjen simbol, nabĳen važnošću, dragocjen i
vrĳedan promišljanja. Takav trenutak prikazuje Kristovo
Preobraženje.
“Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Iva-
na, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,
i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a ha-
ljine mu postadoše bĳele kao svjetlost. I gle: ukazaše im
se Mojsĳe i Ilĳa te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i
reče Isusu: ‘Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako ho-
ćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsĳu jednu i
Ilĳi jednu.”;&> Dok je on još govorio, gle, svĳetao ih oblak
zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni!
U njemu mi sva milina! Slušajte ga!’ Čuvši glas, učenici pa-
doše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima
Isus, dotakne ih i reče: ‘Ustanite, ne bojte se!’ Podigoše oči,
ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore,
zapovjedi im Isus: ‘Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čo-
vječji od mrtvih ne uskrsne.’”;&
Ovdje je cĳeli mit u jednom trenutku: Isus kao vodič,
put i viđenje, te sudrug pri povratku. Učenici su njegovi
inicĳanti, koji sami ne vladaju otajstvom, no bivaju upu-
ćeni u puni doživljaj paradoksa dvaju svjetova u jednome.
Petar se tako prepao da je stao trabunjati.;&0 Tĳelo im se
pred smrtnim očima rastočilo i otkrilo Rĳeč. Popadali su
licem na zemlju, a kad su ustali, vrata su opet bila zatvo-
rena.
234
P
Valja zapaziti da ovaj vječni trenutak nadvisuje Ka-

meruzzemanovu romantičnu spoznaju osobne sudbine.
Ovdje nemamo samo majstorski prĳelaz svjetskoga pra-
ga u odlasku i povratku, već opažamo i dublje, mnogo
dublje prodiranje u dubine. Osobna sudbina nĳe motiv i
tema ovog viđenja; jer otkrivenju su posvjedočila trojica,
a ne jedan: nemoguće ga je temeljito objasniti pukim psi-
hološkim pojmovima. Jasno, može ga se odbaciti. Može-
mo posumnjati je li do takvog događaja zaista došlo. Ali
to nam uopće ne bi pomoglo; jer nas trenutačno zanimaju
problemi simbolike, a ne povĳesti. Nĳe nas naročito briga
jesu li Rip van Winkle, Kameruzzaman ili Isus Krist ikada
zaista živjeli. Zanimaju nas njihove priče: a te su priče tako
rasprostranjene svĳetom – pripisane raznim junacima u
raznim zemljama – da pitanje o tome je li ovaj ili onaj mje-
sni nositelj te univerzalne teme bio povĳesna, živa ličnost,
ili pak nĳe, može imati tek sekundaran značaj. Naglašava-
nje povĳesnog elementa stvorit će zabunu; jednostavno će
pomutiti slikovnu poruku.
Koji je, onda, smisao prizora preobraženja? To nam pi-
tanje valja postaviti. Ali kako bismo se mogli suočiti s nji-
me na univerzalnom, a ne sektaškom tlu, najbolje bi bilo
da proučimo još jedan, jednako slavan primjer toga arhe-
tipskog događaja.
On potječe iz hinduističke “Pjesme gospodnje”, Bhaga-
vad Gite.;&* Gospodin, divni mladić Krišna, inkarnacĳa je
Univerzalnog Boga Višnua; princ Arjuna njegov je učenik
i prĳatelj.
Reče Arjuna: “Gospodine, držiš li me sposobnim da ga
vidim, pokaži mi, onda, o joginski majstore, svoj Nepro-
mjenjivi Bitak.” Gospodin mu reče: “Vidi stotine i tisuće
235
J
likova mene – višestrukih i božanskih, izgledom i bojom

raznovrsne. Vidi sve bogove i anđele; vidi čuda mnoga što
ih nitko još ne vidje. Vidi sad ovdje čitavi Svemir, pokre-
tan i nepokretan, i sve što ti je još vidjeti želja, sve u mo-
jem tĳelu sadržano. – Ali tim svojim očima vidjeti me ne
možeš. Božanski ti vid dajem; vidi, sada, moju nadmoćnu
joginsku snagu.”
Kazavši tako, veliki joginski Gospodin otkri se Arjuni u
svom vrhunskom liku kao Višnu, Gospodar Univerzuma:
mnogih lica i očĳu, pun čudesnih prizora, urešen nizom
nebeskih ukrasa, naoružan nizom uzdignutih božanskih
oružja; odjeven u nebeske vĳence i odore, pomazan božan-
skim miomirisima, svečudesan, raskošan, neograničen, a s
licima sa svih strana. Da je na nebu sinuo sjaj tisuću su-
naca, bio bi poput divote Moćnoga. Tako je, u osobi Boga
svih Bogova, Arjuna vidio cio univerzum, u mnogostru-
kim razdiobama, svim sakupljenim u jednu. Tada, shrvan
divotom i naježene kose, Arjuna pogne glavu pred Gospo-
dinom, sklopi dlanove u znak štovanja i obrati Mu se:
“U Tvojem tĳelu, Gospodine, vidim sve bogove i sve
raznovrsne rodove bića – Gospodina Brahmu što na lotu-
su sjedi, sve praoce i nebeske guje. Vidim Te s nebrojenim
rukama i trbusima, s nebrojenim licima i očima; vidim Te
beskonačna oblikom sa svake strane, ali ne vidim Tvoj
kraj, ni Tvoju sredinu, ni Tvoj početak, O Gospodaru Sve-
mira, o Obličje Univerzalno! Sa svih strana dok blistaš po-
put pregolema sjaja vidim te, s dĳademom, buzdovanom
i diskom Tvojim, poput požara i poput vrela Sunca buktiš
posvuda, svaku mjeru nadilaziš i pogled premašuješ. Vr-
hunski si Potporanj Univerzuma; neumrli si Čuvar Zako-
na Vječnog; Ti si, držim, Prvotno Biće.”
236
P
Ova se vizĳa ukazala Arjuni na bojnom polju tik prĳe

no što će prva trublja pozvati u boj. S bogom kao kočĳa-
šem veliki je princ izjahao nasred polja između dva naro-
da spremna za okršaj. Vojske je okupio protiv snaga svoga
bratića uzurpatora, ali sad je u neprĳateljskim redovima
opazio mnoge koje je znao i volio. Klonuo je duhom. “Jao,”
rekao je božanskom kočĳašu, “namjerismo se počiniti silan
grĳeh kad smo spremni subraću pobiti, ne bi li se kraljev-
stva naužili! Daleko bi mi bolje bilo da me sinovi Dhrita-
rashtre, s oružjem u rukama, u boju sasĳeku nenaoružana
i podložna. Borit se neću.” Ali nato ga je naočiti bog po-
zvao na hrabrost, iznĳevši mu cjelokupnu Gospodinovu
mudrost i okončavši je ovom vizĳom. Princ zatravljeno
promatra ne samo prĳatelja preobraženoga u živo utje-
lovljenje Potpornja Univerzuma, već i junake dvĳu vojski
kako jezde na vihoru u nebrojena, užasna usta ovoga bo-
žanstva. Nato užasnuto uzvikne:
“Kad promatram Tvoj plameni lik gdje do nebesa seže i
raznobojno blista, kad Te vidim razjapljenih ustĳu i silnih
očĳu što se krĳese, duša mi stubokom zadršće od straha i
naći ne mogu ni hrabrosti ni mira, o Višnu! Kad ugledam
Tvoja usta gdje strah kljovama nose, ko satirući požara
Vremena, zbunim se i mira mi nema. Smiluj se, o Gospo-
daru Bogova, o Boravištu Univerzuma! Svi ti sinovi Dhri-
tarashtre, zajedno s kraljevskim vojskama, uz Bhishmu,
Dronu i Karnu, kao i ratne zapovjednike s naše strane,
sunovraćaju se u Tvoja zubata i užasna usta što grozno ih
je vidjeti. Neke jasno grabe Tvoji zubi i drobe im glave u
prah. Kao što bujice mnogih rĳeka hrle ka oceanu, tako i
junaci smrtna svĳeta hrle u mnoga Tvoja razjarena, plame-
na usta. Kao što noćni leptiri hitaju u plamen vatre da on-
237
J
dje stradaju, tako i ova stvorenja hitaju u Tvoja usta, gdje

ih čeka uništenje. Oblizuješ Svoje usne, proždireš sve svje-
tove sa svih strana Svojim plamenim ustima. Tvoje plame-
ne zrake cĳeli univerzum pune svojim sjajem i satiru ga, o
Višnu! Kaži mi, tko si, Ti što taj strašni oblik nosiš. Pozdra-
vljam Te, o Bože Vrhunski! Smiluj se. Htio bih Te upoznati,
Tebe koji si Prvotni; jer Tvoja mi nakana nĳe jasna.”
Gospodin mu reče: “Moćno sam Vrĳeme što razara
svjetove, a sad je posvećeno uništenju ovih ljudi. Čak i bez
tebe, svi ovi ratnici što postrojeni stoje u suparničkim voj-
skama neće preživjeti. Stoga ustaj i slavu zasluži; neprĳa-
telje porazi i u bogatu kraljevstvu uživaj. Ja i nitko drugi
već ih je sasjekao; pukim sredstvom budi, o Arjuna. Ubĳ
Dronu i Bhishmu i Jayadrathu i Karnu, kao i druge velike
ratnike koje Ja već ubih. Ne daj da te strah svlada. Bori se,
pa ćeš pobĳediti neprĳatelje u bici.”
Čuvši ove Krišnine rĳeči, Arjuna zadrhta, sklopi ruke i
pokloni se sa štovanjem. Shrvan strahom, on pozdravi Kri-
šnu i opet Mu se obrati drhtavim glasom.
“…Prvi si među bogovima, drevna Dušo; vrhunsko si
Počivalište Univerzuma; Znalac si i Ono što znati valja i
Konačni Cilj. I Ti prožimaš svĳet, o Beskonačno uobličeni.
Vjetar si i Smrt i Vatra i Mjesec i Gospodar Vode. Prvi si
Čovjek i Pra-praotac. Pozdrav, pozdrav Tebi! …Radujem
se što vidjeh ono što se nikad još ne vidje; ali um mi tako-
đer drhti od straha. Pokaži mi to drugo Svoje obličje. Blag
budi, o Gospodaru Bogova, o Stanište Univerzuma. Rado
bih Te vidio kao prĳe, s Tvojom krunom i Tvojim buzdova-
nom i diskom u Tvojoj ruci. Poprimi opet Svoj četveroruki
lik, o Ti tisućuruki i nebrojenoliki.”
238
P
Gospodin mu reče: “Mojom milošću, Mojom joginskom

moći, o Arjuna, pokazah ti ovaj vhunski lik, raskošan, uni-
verzalan, beskonačan i praiskonski, što ga nitko osim tebe
nikad još ne vidje. …Ne boj se, ne buni se pri pogledu na
taj Moj strahoviti lik. Lišen straha i radosna srca, pogledaj
opet Moj drugi lik.”
Rekavši to Arjuni, Krišna je opet poprimio skladan lik i
utješio prestravljenoga Pandavu.;
Učenik je blagoslovljen vizĳom što nadilazi raspon
normalne ljudske sudbine i ravna je pogledu na samu bit
prirode kozmosa. Otkrivena mu je ne njegova osobna, već
sudbina čovječanstva, života u cjelini, atoma i svih sun-
čevih sustava; i to u pojmovima prikladnim čovječjem
shvaćanju, odnosno, u pojmovima antropomorfne vizĳe:
Kozmičkog Čovjeka. Istovjetna se inicĳacĳa mogla postići
putem jednako vrĳednog prizora Kozmičkog Konja, Ko-
zmičkog Orla, Kozmičkog Stabla ili Kozmičke Bogomolj-
ke.;& Nadalje, otkrivenje koje bilježi “Pjesma gospodnja”
dano je u obličjima sukladnim Arjuninoj kasti i rasi: Ko-
zmički Čovjek kojeg je vidio bio je aristokrat i Hindus po-
put njega. Sukladno tome, u Palestini se Kozmički Čovjek
pojavio kao Židov, u drevnoj Njemačkoj kao Nĳemac; u
Basutâ on je Crnac, u Japanu Japanac. Rasa i rast lika koji
simbolizira imanentno i transcedentno Univerzalno ima
povĳesni, a ne semantički značaj; isto vrĳedi i za spol: Ko-
zmička Žena, koja se javlja u jainističkoj ikonografiji;, je-
dnako je rječit simbol kao i Kozmički Čovjek.
Simboli su samo prĳenosnici priopćavanja; ne smĳe ih
se pobrkati s konačnim značenjem, smislom koji referira-
ju. Koliko god privlačni ili dojmljivi izgledali, ostaju tek
praktična sredstva, prilagođena moći shvaćanja. Zato oso-
239
J
bnost ili osobnosti Boga – prikazivao se on na trojstvene,

dvojne ili unitarne načine, politeističkim, monoteističkim
ili henoteističkim pojmovima, slikovno ili rĳečju, kao do-
kazana činjenica ili otkriveno viđenje – nitko ne bi smio
pokušati iščitati ili protumačiti kao nešto konačno. Na te-
ologu je problem održavanja svojeg simbola transparen-
tnim, kako ne bi zastro baš onu svjetlost koju bi trebao
prenĳeti. “Jer tek tada uistinu spoznajemo Boga”, piše Sve-
ti Toma Akvinski, “kad vjerujemo da On nadmašuje sve
što čovjek može pomisliti o njemu.”;; A Kena Upanishad u
istom duhu navodi: “Znati znači ne znati; ne znati znači
znati.”;+ Brkanje prĳenosnika s njegovim smislom može
dovesti do prolĳevanja ne samo bezvrĳedne tinte, već i
dragocjene krvi.
Zatim valja zapaziti kako su Isusovu preobraženju
posvjedočili poklonici koji su zatrli svoje osobne volje,
ljudi koji su odavna dokinuli “život”, “osobnu sudbinu” i
“usud” kroz potpuno potiranje sebe u Učitelju. “Ni kroz
Vede, ni kroz pokoru, ni kroz dobročinstva, pa ni kroz žr-
tvovanje, neće Me se vidjeti onakva kakva si Me upravo
vidio”, kazao je Krišna, vrativši se u svoj uobičajeni lik; “te
se štovanjem Mene mogu ovakav spoznati, istinski shva-
titi i sa štovateljem sjediniti. Onaj koji Moja djela čini i Vr-
hunskim Me Ciljem drži, koji Mi je odan i nĳedno stvore-
nje ne mrzi – taj Meni dolazi.”;9 Isusove rĳeči jezgrovitĳe
prenose istu misao: “Tko izgubi život poradi mene, naći
će ga.”;>
Značenje je veoma jasno; svaka religĳska aktivnost pre-
nosi to značenje. Osoba se, putem dugotrajnog psiholo-
škog discipliniranja, posve odriče svake privrženosti vla-
stitim ograničenjima, osebujnostima, nadama i strahovi-
240
P
ma, više se ne opire samoponištenju koje je preuvjet izno-

vnom rođenju u shvaćanju istine, te tako napokon postaje
zrela za veliko poistovjećenje. Posve rastočivši osobne
ambicĳe, ona više ne pokušava živjeti, već se svojevoljno
predaje svemu što se u njoj samoj može zbiti; odnosno, po-
staje anonimna. Zakon u njoj živi s njezinom svesrdnom
privolom.
Mnogo likova, napose u društvenim i mitološkim kon-
tekstima Orĳenta, predstavlja ovo konačno stanje anoni-
mne prisutnosti. Mudraci iz pustinjačkih lugova i putujući
molitelji s upadljivom ulogom u životu i legendama Isto-
ka; u mitu, likovi kao Putujući Žid (prezren, neznan, pa
ipak s velevrĳednim biserom u džepu); otrcani prosjak na
kojeg huckaju pse; čudesni bard-lutalica čĳa glazba umi-
ruje srce; ili prerušeni bog, Wotan, Viracocha, Edšu: to su
primjeri. “Katkad luda, katkad mudrac, katkad obdaren
kraljevskim veličanstvom; katkad luta, katkad nepomičan
poput pitona, katkad bezazlena izraza lica; katkad čašćen,
katkad vrĳeđan, katkad neznan – tako živi ostvareni čo-
vjek, navĳek sretan u vrhunskome blaženstvu. I kao što je
glumac uvĳek čovjek, odjenuo on kostim svoje uloge ili ga
stavio na stranu, tako je savršeni znalac Neuništivoga uvi-
jek ono Neuništivo, i ništa drugo.”;
'. S

&
Što je, dakle, rezultat čudesnog prolaska i povratka?

Bojno polje simbol je polja življenja, gdje svako stvore-
nje živi od smrti drugoga. Spoznaja neizbježne krivnje ži-
vota može tako zgroziti srce da čovjek može, kao Hamlet
241
J
ili Arjuna, odbiti nastaviti da živi. S druge strane, kao ve-

ćina nas ostalih, čovjek može izmisliti lažno, naposljetku
neopravdano, shvaćanje sebe kao iznimne pojave u svĳe-
tu, koja nĳe kriva poput ostalih, već grĳeši s opravdanjem,
jer predstavlja dobro. Takva umišljena krepost vodi do
pogrešnog shvaćanja ne samo sebe samoga, već i prirode
čovjeka i kozmosa. Cilj mita jest dokinuti potrebu za ta-
kvim životnim neznanjem dovođenjem do pomirbe izme-
đu individualne svĳesti i univerzalne volje. A to se postiže
shvaćanjem stvarnog odnosa između prolaznih fenomena
vremena i neuništiva života što živi i umire u svima.
“Baš kao što osoba odbacuje iznošenu odjeću i odĳeva
drugu, novu, tako utjelovljeno Ja odbacuje iznošena tĳela i
ulazi u druga, nova. Oružje Ga ne sĳeče; vatra Ga ne pali;
voda Ga ne moči; vjetar Ga ne isušuje. To se Ja ne može ni
sasĳeći ni spaliti ni smočiti ni sasušiti. Vječno, sveprožima-
juće, nepromjenjivo, nepokretno, Ja je zanavĳek isto.”;0
Čovjek u svĳetu djelovanja gubi uravnoteženost u na-
čelu vječnosti ako strepi nad rezultatom svojih djela, ali
ako i njih i njihove plodove položi u krilo Živoga boga, oni
će ga, poput žrtve, osloboditi od uza mora smrti. “Bez ve-
zivanja učini djelo koje moraš… Predajući sva djelovanja
Meni, uma uperenog u Ja, oslobađajući sebe od žudnje i
sebičnosti, bori se – neuznemiren tugom.”;*
Moćan uz taj uvid, spokojan i slobodan u djelovanju,
ushićen što će kroz njegovu ruku protjecati milost Viracoc-
he, junak je svjesno sredstvo užasnog, prekrasnog Zakona,
djelovao on kao mesar, jahač ili kralj.
Gwiona Bacha, kojega je proždrla baba Caridwen na-
kon što je okusio tri kapi iz otrovnoga kotla nadahnuća, pa
se iznova rodio kao djetešce i bio predan moru, sljedećega
242
P
jutra u vrši je našao nesretan i silno razočaran mladić po

imenu Elphin, sin imućnog zemljoposjednika Gwyddna,
onoga čĳi su konji stradali u bujici otrova što je potekao iz
raspolućena kotla. Kad ljudi izvadiše kožnu vreću iz vrše
i otvoriše je, ugledaše vrh djetetova čela i rekoše Elphinu:
“Gle čela blistava (taliesin)!” “Nek mu ime bude Taliesin”,
reče Elphin. I podiže djetešce i tužno ga postavi iza sebe,
naričući zbog svoje nevolje. I potjera u blag hod konja što
dotada kasaše i ponese dĳete blago kao da sjedi na najme-
kšoj stolici na svĳetu. I umah dječačić glasno uze recitirati
pjesmu utjehe i slave Elphinu, proričući mu čast i slavu.
Krasni Elphine, ne nariči više!

Nek nitko zbog vlastitoga ne žali.
U beznađu se probitka ne nalazi.
Nitko svog potpornja ne vidi…
Ovakav slab i majušan,
Na oplakanom žalu oceana,
Kad nevoljan dan svane bit ću
Od veće ti koristi nego lososa tristo…
Kad se Elphin vrati u očev dvorac, Gwyddno ga upita

je li izvukao bogatu lovinu iz vrše, a ovaj mu kaza da je na-
šao nešto bolje od ribe. “Što li je to?” priupita ga Gwyddno.
“Bard”, odgovori mu Elphin. Nato reče Gwyddno: “Jao, ka-
kve li ti koristi od njega?” A sâmo mu djetešce odvrati ova-
ko: “Koristi bit će mu veće no što je ti ikada od vrše ima-
še.” Upita ga Gwyddno: “Zar govoriti umĳeš, a ovako si
malen?” A djetešce mu odgovori: “Vičnĳi sam govoru no ti
propitkivanju.” “Daj da čujem što reći umĳeš”, kaza Gwyd-
dno. Nato Taliesin ispjeva filozofsku pjesmu.
243
J
Kralj te zemlje jednoga je dana dvorovao, a Taliesin se

šćućurio u kutu. “Pa kad bardovi i glasnici izađoše da hva-
lospjeve izviknu, da izreknu moć kraljevu i snagu njego-
vu, baš dok prolaziše kraj kuta u kojem se skutrio, Taliesin
naškubi usne za njima i uze prebirati ‘Blm, blm’ prstima
po usnicama. Nĳedan od njih ne hajaše za njim u prolazu,
već nastaviše dalje sve dok ne izađoše pred kralja, kojemu
izraziše neobično poštovanje tĳelima, ne rekavši ni rĳeči,
već naškubivši usne, iskrivivši ih prema kralju i uzavši
prebirati ‘Blm, blm” prstima po usnicama, kako netom vi-
dješe da onaj dječak čini. Kad to vidje, kralj se začudi i u
sebi zaključi da se ovi kojekakvim pićima opiše. Stoga on
zapovĳedi vlastelinu koji ga za stolom posluživaše da ode
do njih i zatraži da se saberu, imajući u vidu gdje stoje i
što je pritom dolično. I vlastelin ga rado posluša. Ali oni
nastaviše ludovati ništa manje no prĳe. Nato im on poša-
lje glase po drugi put, pa i po treći, s molbom da napuste
dvornicu. Naposljetku kralj naloži jednome pažu da uda-
ri njihova predvodnika, što zvaše se Heinin Vardd; i paž
dohvati metlu i sastavi ga po glavi tako da se ovaj svali
natrag u stolicu. Tada ustade i svali se na koljena, usrdno
zamolivši kraljevu milost ne bi li uzmogao pokazati da im
omaška ne poteče od manjkava znanja, a ni od pĳanstva,
već od utjecaja nekog duha što se u dvornici nalazi. I tad
Heinin progovori ovako. ‘O časni kralju, milosti tvojoj zna-
ti valja da ni od snažna ispĳanja, ni od preobilata pića ne
obeznanismo ovako, kao pĳanci govora lišeni, već zbog
utjecaja duha što ondje u kutu sjedi, likom poput djeteta.’
Smjesta kralj zapovĳedi pažu da ovoga dovede; a ovaj ode
do zakutka gdje Taliesin sjediše i odvede ga pred kralja,
244
P
koji ga upita što je on i odakle je. I on stihovima odgovori

kralju.
Prvi i glavni bard Elfinov sam,

Rodom iz predjela sazvježđa ljetnih;
Idno i Heinin Merddinom me zvahu,
Svaki će me kralj na koncu Taliesinom zvati.
Uz Gospodina svojeg u najvišoj sferi bĳah,
Pri padu Luciferovu u najdublji pakao.
Stjegonoša bĳah Aleksandru;
Imena zvĳezda od sjevera do juga znadem;
U galaktici bĳah pred prĳestoljem Djelitelja;
U Kanaanu bĳah kad Absalom pogibe;
Prenesoh Duh Božji da sravni Hebrona dolinu;
Na Donovu dvoru bĳah prĳe rođenja Gwdionova.
Učitelj bĳah Ilĳi i Enošu;
Krila mi podari genĳ veličanstvena raspela;
Rječit bĳah prĳe no što govora dar dobih;
Razapinjanju nazočih milosnoga Sina Božjeg;
Tri razdoblja provedoh u zatvoru Arianrodovu;
Upravitelj bĳah pri izgradnji Nimrodove kule;
Čudo sam neznana podrĳetla.
U Azĳi bĳah s Noom u arci,
Uništenje vidjeh Sodome i Gomore;
U Indĳi bĳah kad Romu gradiše,
Sada stigoh u Troje Preostatak.
S Gospodinom svojim bĳah u magarećoj jasli;
Mojsĳa osnažih kroz Jordana vodu;
Na svodu nebeskom bĳah uz Marĳu Magdalenu;
Muzu stekoh iz Caridwenina kotla;
Bard harfe bĳah Lleonu iz Lochlina.
245
J
Na Bĳelome Brdu bĳah, na dvoru Cynvelynovu,

Na dan i godinu u kladama i negvama,
Gladovah teško za Djevice Sina,
Odgajan bĳah u Božanstva zemlji,
Predavač bĳah svemu mislećemu,
Cjelinu stvaranja podučavati mogu.
Sve do dana sudnjega na zemlji ću biti;
I ne zna se je li mi tĳelo od mesa ili ribe.
Devet mjeseci bĳah zatim
U trbuhu babe Caridwen;
Prvotno bĳah mali Gwion,
Na koncu ja jesam Taliesin.
A kada kralj i njegovi plemići poslušaše tu pjesmu, sil-

no se začudiše, jer nikada takvu ne čuše od dječaka mla-
đahna poput njega.”;;
Najveći dio bardove pjesme posvećen je Neuništivome,
a tek kratka kitica pojedinostima njegova osobnog živo-
topisa. Slušatelji bivaju upućeni na Neuništivo u sebi sa-
mima, a zatim im se usput podastire činjenični podatak.
Iako se plašio užasne babe, bio je progutan i iznova rođen.
Umrĳevši u osobnome egu, iznova se ustao, učvršćen u
Jastvu.
Junak je prvak stvari koje postaju, a ne stvari koje su
postale, jer on jest. “Prĳe no što Abraham bĳaše, ja .”
On ne brka prividnu vremensku nepromjenjivost i traj-
nost u Bitku, niti se boji da bi sljedeći trenutak (ili “ono
drugo”) moglo mĳenom uništiti ono trajno. “Nikome nje-
gov ne ostaje lik, – obnavljačica stvari Priroda oblike jedne
iz drugĳeh stvara, i ništa na tolikom svĳetu ne propada,
vjerujte meni, nego mĳenja lice i obnavlja.”;;& Tako se omo-
246
P
gućava događanje idućeg trenutka. – Kad je Kraljević Vje-

čnosti poljubio Kraljevnu Svĳeta, dokinuo je njezin otpor.
“Ona otvori oči, probudi se i pogleda ga s dragošću. Za-
jedno siđoše stubama, a kralj se probudi, i kraljica, i cĳela
dvorska svita, i svi pogledaše jedni druge razrogačeno. A
konji u dvoru ustadoše i protresoše se: lovački psi poskoči-
še i zamahaše repovima: golubovi na krovu izvukoše gla-
vice ispod svojih krila, obazrĳeše se i poletješe preko polja:
muhe na zidu opet se uzmuvaše: plamen u kuhinji raspiri
se, razjari i stade kuhati večeru: pečenka opet poče cvrča-
ti: i kuhar opali peraču posuđa ćušku posred uha od koje
ovaj jauknu: i služavka očerupa kokoš do kraja.”;;
247
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
Č
K
Pustolovina se može sažeto prikazati ovim grafiko-

nom:
Mitološki junak po izlasku iz svakodnevne kolibe ili dvorca

biva odmamljen, odvučen, ili pak svojevoljno odlazi do praga pu-
stolovine. Ondje susreće sjenovitu prisutnost koja stražari nad
prolazom. Junak može poraziti ili udobrostiviti tu silu i u kra-
ljevstvo mraka ući živ (bitka s bratom, bitka sa zmajem; žrtva,
čini), ili ga suparnik može pogubiti, pa će sići u smrti (komada-
nje, razapinjanje). Prešavši tako prag, junak putuje svĳetom ne-
znanih no čudnovato bliskih sila, od kojih mu neke strogo prĳete
(ispiti), a neke mu daju čarobnu pomoć (pomagači). Kad stigne
u nadir mitološkog ciklusa, on prolazi vrhunsko iskušenje i za-
dobiva nagradu. Pobjeda se može prikazati kao junakovo spolno
sjedinjenje s božicom-majkom svĳeta (sveti brak), priznavanje
249
J
od strane oca-tvorca (pomirba s ocem), vlastito obogotvorenje

(apoteoza), ili pak – ako su sile ostale neprĳateljski nastrojene
prema njemu – kao njegova krađa dobrobiti po koju je došao
(krađa nevjeste, krađa vatre); u biti je rĳeč o širenju svĳesti, a
time i bitka (prosvjetljenje, preobrazba, sloboda). Konačno dje-
lo jest povratak. Ako su sile blagoslovile junaka, on sada polazi
pod njihovom zaštitom (izaslanik); ako nisu, on bježi pred po-
tjerom (preobražajni bĳeg, bĳeg preko prepreka). Na pragu po-
vratka transcedentalne sile moraju se zadržati; junak se vraća iz
kraljevstva strave (povratak, uskrsnuće). Dobrobit koju donosi
obnavlja svĳet (eliksir).
Promjene poslagane na jednostavnu ljestvicu mono-
mita opiru se opisivanju. Mnoge pripovĳesti izdvajaju i
umnogome uvećavaju poneki tipični element punoga ci-
klusa (motiv ispita, motiv bĳega, otmicu nevjeste), druge
slažu niz neovisnih ciklusa u cjelovit slĳed (kao u Odiseji).
Različiti likovi ili epizode mogu se stopiti, ili se jedan ele-
ment može umnožiti i iznova se pojaviti uz mnoge preo-
brazbe.
Obrisi mitova i pripovĳesti podložni su oštećivanju i
zamagljivanju. Arhajske se crte općenito uklanjaju ili po-
tiskuju. Unĳeta građa prerađuje se kako bi odgovarala lo-
kalnom krajoliku, običajima ili vjerovanjima, te uvĳek pri-
tom trpi. Nadalje, u nebrojenim prepričavanjima pojedine
tradicionalne priče neizbježno dolazi do slučajnih ili na-
mjernih izmještanja. Kako bi se objasnilo sastavnice koje
su iz ovog ili onog razloga postale besmislene, izmišljaju
se sekundarna tumačenja, često veoma umješna.;;+
U eskimskoj priči o Gavranu u utrobi kita, motiv luči
je doživio izmještavanje i potom racionaliziranje. Arhetip
junaka u utrobi kita naširoko je poznat. Pustolov najčešće
250
K
S 12
prĳe svega mora potpaliti vatru svojim lučima unutar ne-

mani, ne bi li tako doveo do smrti kita i vlastita izbavlje-
nja. Potpala vatre na ovaj način simbolizira spolni čin. Dva
štapa iz luči – utični štap i vreteno – poznati su kao ženski,
odnosno muški štap; plamen je novostvoreni život. Junak
koji pali vatru u kitu predstavlja inačicu svetoga braka.
Ali u našoj eskimskoj priči prizor stvaranja vatre do-
živio je preinaku. Žensko načelo utjelovilo se u krasotici
koju je Gavran susreo u velikoj odaji unutar životinje, dok
je sjedinjenje muškog i ženskog dobilo odvojeni simbol u
istjecanju ulja iz cĳevi u upaljenu uljanicu. Kad je Gavran
okusio to ulje, uzeo je udjela u činu. Kataklizma koja je
uslĳedila predstavljala je tipičnu krizu u nadiru, okonča-
nje staroga eona i započinjanje novoga. Tada je Gavranov
izlazak bio simbol čuda ponovnoga rođenja. Budući da su
251
J
prvotne luči time postale suvišne, izmišljen je domišljat

i zabavan epilog, kako bi zadržale neku ulogu u radnji.
Ostavivši luči u utrobi kita, Gavran je mogao njihovo po-
novno nalaženje protumačiti kao loše znamenje, odagnati
ljude strahom i sâm se nasititi sala. Taj epilog izvrstan je
primjer drugostupanjske razrade. On počiva na prevarant-
skom karakteru junaka, ali nĳe sastavnica osnovne priče.
U kasnĳim stadĳima mnogih mitologĳa ključni se pri-
zori skrivaju poput igala u velikim plastovima sekundar-
nih anegdota i racionalizacĳa; jer nakon što pojedina civi-
lizacĳa prĳeđe s mitološkog na svjetovno gledište, starĳi
prizori više ne pobuđuju osjećaje, a baš ih se ni ne odobra-
va. U helenističkoj Grčkoj i imperĳalnom Rimu drevni su
bogovi bili svedeni na puke zaštitnike građanstva, kućne
ljubimce i omiljene književne likove. Neshvaćene naslĳe-
đene teme, poput one o Minotauru – mračnom i užasnom
noćnom vidu starog egipatsko-kretskog prikaza inkarni-
ranog boga Sunca i božanskog kralja – bile su racionali-
zirane i rastumačene prema tadašnjim potrebama. Gora
Olimp izmetnula se u Rivĳeru punu trivĳalnih skandala
i preljuba, a majke božice u histerične nimfe. Mitovi su se
čitali kao nadnaravni ljubići. Slično tome, u Kini, gdje je
humanistička, moralizatorska snaga konfucĳanizma stare
mitske forme uvelike lišila praiskonske velebnosti, slu-
žbena je mitologĳa danas tek zbrka anegdota o sinovima
i kćerima provincĳskih dužnosnika koje su, zbog ovakvih
ili onakvih usluga ukazanih društvu, njihovi zahvalni
užitnici uzdigli do časti lokalnih bogova. A u suvremeno-
me naprednom kršćanstvu, Krist – Utjelovljenje Logosa i
Iskupitelj Svĳeta – ponajprĳe je povĳesna ličnost, bezopa-
sni seoski mudrac iz poluorĳentalne prošlosti koji je pro-
252
K
povĳedao dobroćudno učenje pod geslom “čini drugima

ono što bi htio da oni čine tebi”, a ipak su ga smaknuli kao
zločinca. Njegova se smrt iščitava kao veličanstvena lekci-
ja iz dosljednosti i nepopustljivosti.
Svaki put kad se poezĳa mita tumači kao životopis,
povĳest ili znanost, ona se ubĳa. Živi prizori postaju tek
daleke činjenice iz tuđeg vremena, s tuđeg neba. Nadalje,
nikad nĳe teško zorno pokazati da je mitologĳa posve be-
smislena sa znanstvene i povĳesne strane. Kad pojedina
civilizacĳa na takav način počinje iznova tumačiti svoju
mitologĳu, dokida joj život, pretvara hramove u muzeje i
rastače sponu između ovih dvaju motrišta. Takva je poko-
ra svakako snašla Biblĳu i pretežiti dio kršćanskoga kulta.
Za vraćanje života prizorima ne treba tražiti zanimljive
načine primjene na suvremena zbivanja, već prosvjetljenje
u napucima iz nadahnute prošlosti. Kad se oni pronađu,
široka područja polumrtve ikonografije opet će otkriti svo-
je trajno ljudsko značenje.
Na Veliku subotu u katoličkoj crkvi, primjerice, nakon
blagoslivanja nove vatre,;;9 blagoslivanja pashalne svĳeće
i čitanja proročanstava, svećenik zaodĳene purpurnu halju
i, dok pred njim ide procesĳa križa, svĳećnjaka i upaljene
blagoslovljene svĳeće, odlazi do krstionice s ministranti-
ma i svećenstvom, dok se pjevaju sljedeći stihovi: “Kao
što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, za
tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću
doći i lice Božje gledati? Suze su kruh moj i danju i noću,
dok me svednevice pitaju: ‘Gdje ti je Bog tvoj?’” (Psalam
+ [+&], -+).
Došavši na prag krstionice, svećenik zastane i pomoli
se, te uđe i blagoslovi krstioničku vodu, “kako bi nebesko
253
J
potomstvo, posvećenjem začeto, moglo nići iz bezgrešne

rodnice božanske krstionice, nova preporođena stvorenja:
i kako bi svi, ma kako različiti tjelesnim spolom ili vre-
menskom dobi bili, mogli putem milosti, svoje duhovne
majke, mogli iznaći isto to novorođeno stanje.” On dotiče
vodu rukom i moli se da bude očišćena od Satanove pa-
kosti, pravi znak križa nad vodom, dĳeli je rukom i škro-
pi njome četiri strane svĳeta; triput dahće nad vodom u
obliku križa te stavlja pashalnu svĳeću u vodu i kazuje:
“Neka krepost Duha Svetoga uđe u svu vodu ove krstioni-
ce.” Vadi svĳeću, opet je uranja, dublje, i glasnĳe ponavlja:
“Neka krepost Duha Svetoga uđe u svu vodu ove krstioni-
ce.” Opet vadi svĳeću i uranja je po treći put, sve do dna,
ponovivši još glasnĳe: “Neka krepost Duha Svetoga uđe u
svu vodu ove krstionice.” Dahnuvši zatim triput na vodu,
nastavlja: “I učini svu ovu vodu plodnom za obnovu.” Za-
tim vadi svĳeću iz vode i, nakon nekoliko završnih moli-
tvi, svećenici pomoćnici škrope vjernike tom blagoslovlje-
nom vodom.;;>
Ženska voda, duhovno oplođena Duhom Svetim, kr-
šćanski je pandan vode preobražaja poznate u svim su-
stavima mitoloških prikaza. Ovaj obred je inačica svetoga
braka, koji je izvorni trenutak začetka i obnove svĳeta i čo-
vjeka, upravo onog otajstva koje simbolizira hinduistički
lingam. Uroniti u tu krstionicu znači zaroniti u mitološku
kraljevinu; utonuti pod površinu znači prĳeći prag noćno-
ga mora. Simbolički, novorođenče prolazi taj put kada mu
se voda izlĳe na glavu; svećenik i kumovi predstavljaju
mu vodiča i pomagače. Cilj mu je posjetiti roditelje svojega
Vječnog Ja, Duh Božji i Maternicu Milosti.;; Nakon toga se
ono vraća roditeljima svojega fizičkog tĳela.
254
K
Malo tko od nas uopće sluti smisao obreda krštenja,

inicĳacĳe kojom ulazimo u svoju Crkvu. Pa ipak, on se ja-
sno javlja u Isusovim rĳečima: “Zaista, zaista, kažem ti: tko
se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva
Božjega!” Nikodem mu reče: “Kako se čovjek može rodi-
ti kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke
svoje i roditi se?” Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kažem ti:
ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljev-
stvo Božje.”;;0
Uvrĳeženo tumačenje krštenja glasi da ono “ispire Isto-
čni grĳeh”, naglašavajući prĳe pojam čišćenja nego pojam
ponovnog rođenja. Rĳeč je o drugostupanjskom tumače-
nju. Ili, čak i ako se tradicionalni pojam rođenja pamti,
prethodni se brak uopće ne spominje. Mitološke simbole,
međutim, valja slĳediti kroz sve njihove implikacĳe prĳe
nego što će nam moći razotkriti cjelokupan sustav sugla-
snosti kroz koje oni analogĳom predstavljaju tisućljetnu
pustolovinu duše.
255
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
256
S I
S II
257
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
258
S III
S IV
259
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
260
S V
S VI
261
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
262
S VII
S VIII
263
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
264
S IX
S X
265
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
266
S XI
S XII
267
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
268
S XIII
S XIV
269
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
270
S XV
S XVI
271
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
272
S XVII
S XVIII
273
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
274
S XIX
S XX
275
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
276
S XI
S XII
277
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
278
S XXIII
S XXIV
279
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
II. DIO
Kozmogonijski ciklus
281
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
P
E
. O #

%
Današnjem intelektualcu nĳe teško zaključiti da sim-

bolika mitologĳe nosi psihološki značaj. Psihoanalitička
postignuća u prvom redu ostavljaju malo prostora za su-
mnju u to da su mitovi ili prirodom snovi, ili da su snovi
simptomi dinamike psihe. Sigmund Freud, Carl G. Jung,
Wilhelm Stekel, O<o Rank, Karl Abraham, Géza Róheim
i mnogi drugi u proteklih su nekoliko desetljeća razradili
podrobno dokumentiranu suvremenu predaju tumačenja
sna i mita; premda se ovi lĳečnici međusobno razlikuju,
u veliki ih pokret današnjice objedinjuje pozamašan skup
zajedničkih počela. Nakon njihova otkrića da bajka i mit
obrascima i logikom odgovaraju snovima, odavna oma-
lovažavane himere davnašnjeg čovjeka dramatično su se
vratile u prvi plan suvremene svĳesti.
Prema ovom gedanju, čini se da se putem čudesnih
pripovĳesti – navodnih opisa života legendarnih junaka,
moći prirodnih božanstava, duhova mrtvih i totemskih
predaka skupine – daje simbolički izraz nesvjesnim želja-
ma, strahovima i napetostima na kojima počivaju svjesni
obrasci ljudskog ponašanja. Drugim rĳečima, mitologĳa je
psihologĳa, pogrešno protumačena kao biografija, histori-
283
K
ografija i kozmologĳa. Suvremeni psihĳatar može je izno-

va prevesti u pojmovlje koje joj pripada i tako za današnji-
cu sačuvati bogato i rječito svjedočanstvo najistančanĳih
dubina ljudske prirode. Tada se, kao pod rendgenom, ot-
krivaju skriveni procesi enigme Homo sapiensa – okciden-
talne i orĳentalne, primitivne i civilizirane, suvremene i
arhajske. Cĳeli prizor otvara nam se pred očima. Valja
nam ga samo iščitati, izučiti stalne obrasce u njemu, anali-
zirati im varĳacĳe i temeljem toga doći do shvaćanja dubo-
kih sila što oduvĳek oblikuju čovjekovu sudbinu i nužno
nastavljaju određivati kako naš privatni, tako i naš javni
život.
Ali kanimo li spoznati punu vrĳednost te građe, mora-
mo imati u vidu da mitovi nisu posve usporedivi sa snovi-
ma. Prikazi obaju potječu iz istih izvora – nesvjesnih vrela
mašte – a i rječnik im je isti, ali mitovi nisu spontani pro-
izvodi sna. Naprotiv, njihovi se obrasci svjesno oblikuju.
A namjerna im je uloga služiti kao moćan slikovni jezik
za priopćavanje mudrosti iz predaje. To vrĳedi već i za
takozvane primitivne narodne mitologĳe. Šaman podlo-
žan transu i inicirani svećenik antilope nisu nevični mu-
drosti svĳeta, niti nevješti u načelima priopćavanja ana-
logĳom. Metafore na temelju kojih žive i kroz koje djeluju
promišljane su, istraživane i razmatrane stoljećima – čak
i tisućljećima; služile su čitavim društvima, štoviše, kao
uzdanice mišljenja i življenja. Obrasci kulture oblikovali
su se prema njima. Mladi su stjecali obrazovanje, a stari
mudrost, kroz učenje, proživljavanje i shvaćanje njihovih
djelotvornih inicĳacĳskih oblika. Jer oni doista dotiču i
uvode u igru životne energĳe cjelokupne ljudske psihe.
Oni spajaju nesvjesno s područjima praktičnog djelovanja,
284
E
ne iracionalno, kako to biva pri neurotičnoj projekcĳi, već

tako da omogućuju zrelo i otrežnjujuće, praktično shvaća-
nje činjenična svĳeta koji se može primĳeniti, kao sredstvo
stege, na područja djetinje želje i straha. A vrĳedi li to za
razmjerno jednostavne narodne mitologĳe (sustave mita
i obreda kojima se održavaju primitivna plemena lovaca
i ribara), što tek možemo reći za veličanstvene kozmičke
metafore kakve se odražavaju u velikih homerskim epovi-
ma, u Danteovoj Božanstvenoj komedĳi, u Knjizi Postanka i
u svevremenskim hramovima Orĳenta? Sve do najnovĳih
desetljeća, one su podupirale sav ljudski život i nadahnji-
vale filozofiju, poezĳu i lĳepe umjetnosti. Ondje gdje nasli-
jeđene simbole dotakne jedan Lao-tse, jedan Buddha, Zo-
roaster, Krist ili Muhamed – gdje jedan potpuni duhovni
majstor posegne za njima kao sredstvom najdublje moral-
ne i metafizičke pouke – očito se zatječemo pred prisutno-
šću nemjerljive svĳesti, prĳe nego mraka.
I tako, ako hoćemo shvatiti punu vrĳednost mitoloških
prikaza koje smo naslĳedili, valja nam uvidjeti da oni nisu
tek simptomi nesvjesnoga (kao, pače, i sva ljudska misao
i djelo), već i kontrolirani i namjerni iskazi izvjesnih du-
hovnih načela, koji su ostali konstante za cĳelog trajanja
ljudske povĳesti, baš kao i oblik i živčana struktura samog
ljudskog tĳela. Ukratko rečeno, univerzalna doktrina po-
učava da su svi vidljivi oblici svĳeta – sve stvari i sva bića
– posljedice sveprisutne sile iz koje poniču, koja ih podu-
pire i ispunjava u razdoblju dok se iskazuju, i u koju se na
koncu nužno moraju iznova rastočiti. Tu silu znanost zove
energĳa, Melanežani mana, indĳansko pleme Sioux wakon-
da, hindusi shakti, a kršćani Božja moć. Njezino očitovanje
u psihi naziva se među psihoanalitičarima libido.;;* A nje-
285
K
zino očitovanje u kozmosu jest struktura i protok samoga

univerzuma.
Shvaćanje izvora ovog neuobličenog, no posvuda poje-
dinačnog podskupa bitka otežavaju sama čula kojima do
tog shvaćanja moramo doći. Oblici osjetljivosti i katego-
rĳe ljudske misli,;+ same po sebi manifestacĳe te sile,;+&
tako sputavaju um da najčešće ne samo da ne može vi-
djeti, nego i prispodobiti išta ponad šarenog, protočnog,
beskrajno raznovrsnog i začudnog spektakla pojavnosti.
Ritual i mit kane omogućiti, a potom i olakšti taj skok –
putem analogĳe. Oblici i pojmovi koje um i njegova čula
mogu shvatiti predstavljaju se i uobličuju na takav način
da ukazuju na istinu ili otvorenost povrh sebe samih. A je-
dnom kada dobĳe uvjete za meditacĳu, osoba ostaje sama.
Mit je tek pretposljednji: posljednja je otvorenost – ona
praznina, ili bitak, povrh kategorĳa;+ – u koju um mora
nasamo uroniti i rastočiti se. Stoga su Bog i bogovi tek
praktična sredstva – prirodom pripadnici svĳeta imena i
obličja, sve i ako rječito zbore o nedokučivom i u konačnici
omogućavaju pristup njemu. Oni su tek simboli što pokre-
ću i bude um, što ga zazivlju da ih nadiđe.;+;
Raj, pakao, mitološka era, Olimp i sva ostala staništa
bogova, psihoanalitičari tumače kao simbole nesvjesnoga.
Ključ suvremenih sustava psihološkog tumačenja stoga
glasi ovako: metafizičko područje = nesvjesno. Sukladno
tome, ključ koji otvara vrata u suprotnom smjeru jest ista
ta jednadžba postavljena naopako: nesvjesno = metafizi-
čko područje. “Ta evo”, kako to Isus kazuje, “kraljevstvo
je Božje među vama!”;++ Dapače, pad nadsvĳesti u stanje
podsvĳesti upravo je značenje biblĳskog prizora Pada. Su-
žavanje svĳesti, kojemu dugujemo činjenicu da ne vidimo
286
E
izvor univerzalne sile, već tek pojavne oblike odražene iz

te sile, pretvara nadsvĳest u podsvĳest i, u isti mah i istim
time, stvara svĳet. Spas se sastoji u povratku u nadsvĳest,
čime se svĳet istodobno rastače. To je velika tema i for-
mula kozmogonĳskog ciklusa, mitskog prizora svĳeta koji
izlazi u manifestacĳu i potom se vraća u nemanifestirano
stanje. Jednako tako, rođenje, život i smrt pojedinca mogu
se smatrati silaskom u nesvjesno i povratkom iz njega. Ju-
nak je onaj koji još za života spoznaje i utjelovljuje tvrdnje
nadsvĳesti koja je diljem stvorenoga svĳeta više-manje
nesvjesna. Junakova pustolovina predstavlja trenutak u
njegovu životu u kojem je dostigao prosvjetljenje – jezgro-
viti trenutak kad je, još za života, pronašao i probio put do
svjetlosti ponad mračnih zidina našega života u smrti.
I zato se kozmički simboli predstavljaju u duhu istan-
čanog paradoksa što tako buni misao. Kraljevstvo Božje je
u nama, ali ujedno i izvan nas; Bog je, međutim, tek pra-
ktično sredstvo buđenja uspavane ljepotice, duše. Život je
njezin san, smrt pak buđenje. Junak, onaj koji budi vlastitu
dušu, sâm predstavlja tek praktično sredstvo vlastita ra-
stakanja. Bog, onaj koji budi dušu, time predstavlja vlasti-
tu istodobnu smrt.
Možda najrječitĳi mogući simbol ovoga otajstva pred-
stavlja razapeti bog, bog prinĳet na žrtvu “samome sebi”.;+9
Čitan u jednome smjeru, on označava prĳelaz junaka poja-
vnosti u nadsvĳest: tĳelo sa svojih pet čula – poput princa
Petoružnika zapeloga na Ljepljivlasu – ostaje obješeno na
križu spoznaje života i smrti, pribĳeno na pet mjesta (dvĳe
šake, dva stopala i glava okrunjena trnjem).;+> Ali Bog se
također svojevoljno spustio i preuzeo ovu agonĳu poja-
vnosti na sebe. Bog prihvaća život čovjeka, a čovjek otpu-
287
K
šta Boga u sebi u presjeku iste one “sprege suprotnosti”,;+

istih onih Sunčevih vrata kroz koja se Bog spušta, a čovjek
se uspinje – svaki kao hrana onome drugom.;+0
Današnji znalac može, naravno, izučavati ove simbole
kako god hoće, kao simptom tuđeg neznanja ili kao na-
znaku vlastitoga, bilo putem svođenja metafizike na psi-
hologĳu, bilo obrnuto. Tradicionalni način bio je mediti-
ranje nad simbolima u oba značenja. U svakom slučaju,
oni su bremenite metafore čovjekove sudbine, čovjekove
nade, čovjekove vjere i čovjekove tamne zagonetke.
. U%
&
Kao što svĳest pojedinca počiva na noćnome moru u

koje uranja kad zaspi i iz kojega se tajanstveno budi, tako
se, u prizorima mita, univerzum sunovraća iz svevremeno-
sti, na kojoj se uspostavlja i u koju se iznova rastače. I kao
što mentalno i tjelesno zdravlje pojedinca ovisi o urednom
istjecanju životnih sila u polje jave iz nesvjesne tame, tako
se i u mitu održavanje kozmičkog poretka jamči tek ure-
đenim tokom sile iz izvora. Bogovi su simboličke perso-
nifikacĳe zakona što vladaju ovim tokom. Bogovi počinju
postojati u osvit svĳeta i rastaču se u sumrak. Nisu vječni
onako kako je noć vječna. Tek s kraćeg razdoblja ljudskog
postojanja kruženje kozmogonĳskog eona djeluje trajno.
Kozmogonĳski ciklus obično se prikazuje kao stalno
ponavljanje, kao svĳet bez kraja. U svako veliko kruže-
nje često se uključuju manja rastakanja, dok ciklus sna i
jave kruži trajanjem životnog vĳeka. Prema azteškoj inači-
ci, svaki od četirĳu elemenata – voda, zemlja, zrak i vatra
288
E
– okončava po jedno razdoblje svĳeta: eon voda završio je

potopom, eon zemlje potresom, eon zraka vjetrom, a sada-
šnji će eon biti razoren vatrom.;+*
Stoičko učenje o cikličkim uništenjima požarom, sve
duše razrješuju se u svjetsku dušu, odnosno prvotnu va-
tru. Po okončanju tog univerzalnog rastakanja otpočinje
oblikovanje novog univerzuma (Ciceronov renovatio), i sve
se ponavlja: svako božanstvo i svaka osoba iznova igraju
svoju ranĳu ulogu. Seneka je ovo razaranje opisao u svo-
jem djelu “De Consolatione da Marciam”, radujući se po-
novnom življenju u ciklusu što predstoji.;9
Veličanstveno viđenje kozmogonĳskog kruženja pred-
stavlja mitologĳa Jainâ. Posljednji prorok i spasitelj u ovoj
vrlo drevnoj indĳskoj sekti bio je Buddhin suvremenik
Mahavira (šesto stoljeće p. n. e.). Roditelji su mu prvotno
bili sljedbenici mnogo ranĳeg jainskog spasitelja-proroka
Parshvanathe, kojemu na prikazima zmĳe iskaču iz rame-
na, i za kojeg se tvrdi da je djelovao 0.-. g. p. n. e.
Stoljećima prĳe Parshvanathe živio je i umro jainski spa-
sitelj Neminatha, za kojeg se kazuje da je bio bliski rođak
voljenog utjelovljenja hinduizma, Krišne. A prĳe njega ih
je, nadalje, bilo točno još dvadeset jedan u slĳedu od Ri-
shabhanathe, koji je postojao u ranĳoj eri svĳeta, kad su se
muškarci i žene uvĳek rađali u braku, dvĳe milje visoki i
životna vĳeka od bezbroj godina. Rishabhanatha je pou-
čio čovječanstvo sedamdeset dvjema znanostima (pisanju,
računanju, gatanju itd.), šezdeset četirima ženskim umĳe-
ćima (kuhanju, šivanju itd.) te stotini umjetnosti (grnčar-
stvu, tkanju, slikanju, kovanju, šišanju itd.); naučio ga je i
politici i utemeljio kraljevstvo.
289
K
Prĳe njegova doba za takve novotarĳe nĳe bilo potrebe,

jer je čovječanstvu iz prĳešnjeg razdoblja – visokom četiri
milje, sa stotinu dvadeset osam rebara i životna vĳeka od
dva puta po bezbroj godina – sve potrebe ispunjavalo de-
set “stabala želja” (kalpa vriksha), na kojima je raslo slatko
voće i lišće u obliku posuđa, lišće umilna pjeva, lišće što
noću sja, cvĳeće divna izgleda i mirisa, hrana savršena i
oku i nepcima, lišće što se može nositi kao nakit, te kora
što daje krasnu odjeću. Jedno je stablo bilo poput mnogo-
katne palače za stanovanje, dok je drugo blago sjalo poput
mnoštva sićušnih svjetiljaka. Tlo je bilo slatko kao šećer, a
more slasno poput vina. A opet, prĳe te sretne ere, posto-
jalo je razdoblje još veće sreće – upravo dvostruko sretnĳe
– kad su muškarci i žene bili visoki osam milja, s dvjesto
pedeset šest rebara. Kad su ti izvrsni ljudi izumrli, prešli
su ravno u svĳet bogova, niti ne čuvši za religĳu, jer priro-
dom su bili posve kreposni, kao i posve lĳepi.
Jaini smatraju vrĳeme beskonačnim kruženjem. Vrĳe-
me se prikazuje kao kotač s dvanaest paoka, odnosno era,
svrstanih u dva skupa od po šest. Prvi se skup zove “si-
lazni” niz (avasarpinī), a počinje dobom izvrsnih sparenih
divova. To rajsko razdoblje traje deset milĳuna puta deset
milĳuna puta sto milĳuna puta sto milĳuna razdoblja od
bezbroj godina, a zatim polako prelazi u tek upola blaže-
no razdoblje kad su muškarci i žene visoki tek četiri mi-
lje. U trećem razdoblju – kad je živio Rishabhanatha, prvi
od dvadeset četiri spasitelja svĳeta – sreća je pomĳešana s
malo tuge, a krepost s malo poroka. Krajem ovog razdo-
blja, muškarci i žene više se ne rađaju u parovima koji će
živjeti zajedno u braku.
290
E
Tĳekom četvrtog razdoblja postojano se nastavlja po-

stupno propadanje svĳeta i njegovih žitelja. Čovjekov ži-
votni vĳek i stas polako opadaju. Rađa se dvadeset četvero
spasitelja svĳeta; svaki ponavlja vječnu jainističku doktri-
nu kroz pojmove prikladne uvjetima svoga vremena. Ovo
razdoblje okončava tri godine i osam i pol mjeseci nakon
smrti Mahavire, posljednjega spasitelja i proroka.
Era u kojoj živimo, peta u silaznom slĳedu, započela
je 9. g. p. n. e. i trajat će dvadeset jednu tisuću godina.
Nĳedan jainski spasitelj neće se roditi u tom vremenu, a
vječna jainska religĳa postupno će nestati. Rĳeč je o razdo-
blju nesputanog i postupno sve jačeg zla. Najviša ljudska
bića visoka su tek sedam lakata, a najdulji životni vĳek ne
nadilazi sto dvadeset pet godina. Ljudi imaju samo šesna-
est rebara. Sebični su, nepravični, nasilni, požudni, oholi i
gramžljivi.
Ali u šestoj od tih silaznih era stanje čovjeka i njegova
svĳeta bit će još užasnĳe. Najdulji će životni vĳek trajati
tek dvadeset godina; najviši će ljudski uzrast iznositi jedva
jedan lakat, uz bĳednih osam rebara. Dani će biti vrući,
noći hladne, zaraze će divljati, a kreposti neće biti. Oluje će
pustošiti svĳet i bivati sve snažnĳe prema izmaku razdo-
blja. Na koncu će sav život, ljudski i životinjski, kao i svo
biljno sjeme, biti primorano potražiti utočište u Gangesu,
bĳednim špiljama i moru.
Silazni će niz završiti, a uzlazni (utsarpinī) započeti,
kad oluje i pustošenje dosegnu točku nepodnošljivosti.
Zatim će sedam dana neprestano kišiti, a padat će sedam
različitih vrsta kiše; tlo će se obnoviti, a sjeme proklĳati.
Grozna patuljasta stvorenja puste, gorke zemlje pomolit
će se iz špilja; vrlo postupno, postat će uočljiv blagi na-
291
K
predak njihova morala, zdravlja, ljepote i rasta, sve dok

uskoro ne počnu živjeti u svĳetu poput ovoga koji danas
poznajemo. A tada će se roditi spasitelj po imenu Padma-
natha da iznova objavi vječnu religĳu Jainâ; čovječanstvo
će se rastom opet približiti vrhuncu, a čovjek će ljepotom
nadići Sunčevu divotu. Konačno, zemlja će postati slatka,
voda pretvoriti u vino, stabla želja rodit će obiljem divota
za blaženo stanovništvo savršeno sparenih parova; sreća
ove zajednice i opet će se udvostručiti, a kotač će kroz de-
set milĳuna puta deset milĳuna puta sto milĳuna puta sto
milĳuna razdoblja od bezbroj godina prići točki na kojoj
se počinje silazno okretati, što će ponovno dovesti do izu-
miranja vječne religĳe i postupnog jačanja buke pogubnog
veselja, ratovanja i kužnih vjetrova.;9&
Ovaj jainski kotač vremena s dvanaest paoka u vje-
čnom okretanju pandan je hinduskome ciklusu od četiri
doba: prvo je dugo razdoblje savršena blaženstva, ljepote
i savršenstva što traje +0 božanskih godina;;9 drugo se
odlikuje donekle manjom krepošću, a traje ;> božanskih
godina; u trećem su krepost i porok izmĳešani u jednakoj
mjeri, a traje + božanskih godina; zlo pak postojano
jača u posljednjem, ovom našem, što traje & božanskih,
odnosno +;. godina prema ljudskom mjerenju. Ali po
svršetku sadašnjeg razdoblja, umjesto da se sve smjesta
počne iznova poboljšavati (kao u ciklusu koji opisuju Ja-
ini), smak požara i poplave prvo će dokrajčiti svĳet i do-
vesti ga u praiskonsko stanje prvotnog, svevremenskog
oceana, koje će se zadržati u razdoblju jednakom cĳelom
trajanju četirĳu doba. Zatim će velika doba svĳeta započe-
ti iznova.
292
E
Smatra se da ovaj zorni oblik prenosi temeljni svjeto-

nazor orĳentalne filozofije. Danas je nemoguće kazati je li
mit izvorno ilustrirao filozofsku formulu, ili je ona nakna-
dno bila izvedena iz mita. Nedvojbeno je da mit potječe iz
davnine, ali to vrĳedi i za filozofiju. Tko može znati kakva
su to razmišljanja gajili mudraci iz starine koji su stvorili
i čuvali ovaj mit i prenĳeli ga nasljednicima? Pri analizi-
ranju i prodiranju u tajne arhajskog simbola često se ne
može izbjeći dojam da se naše općeprihvaćeno poimanje
povĳesti filozofije temelji na posve pogrešnoj pretpostav-
ci: konkretno, da apstraktna i metafizička misao započinje
tek ondje gdje ju prvi put zatječemo u sačuvanim zapisi-
ma.
Filozofska formula koju kozmogonĳski ciklus ilustrira
kruženje je svĳesti kroz tri ravnine bitka. Prva ravnina jest
iskustvo jave: tu se spoznaju čvrste, grube činjenice izvanj-
skog svemira, obasjanog sunčevim svjetlom i zajedničkog
svima. Druga ravnina jest iskustvo sna: tu se spoznaju
fluidna, istančana obličja osobnog, unutrašnjeg svĳeta što
sam sebe obasjava i istovrstan je sa sanjačem. Treća ravni-
na jest duboki san: bez snova, istinski blažen. U prvome se
susreću poučna životna iskustva, u drugome se ona pro-
mišljaju i stapaju sa sajnačevim unutarnjim silama, dok se
u trećemu sve nesvjesno uživa i shvaća u “prostoru unu-
tar srca”, odaji unutarnjeg nadzornika, početka i svršetka
svega.;9;
Kozmogonĳski ciklus valja shvatiti kao prolazak uni-
verzalne svĳesti iz zone dubokog sna i nemanifestiranoga,
kroz san, do punine jave; a zatim natrag, kroz san, do bez-
vremenske tame. Kako je u stvarnom iskustvu svakog ži-
vog bića, tako je i u veličanstvenoj prilici živoga kozmosa:
293
K
u bezdanu sna energĳe se obnavljaju, u radu dana one se

iscrpljuju; život univerzuma troši se i mora se obnavljati.
Kozmogonĳski ciklus otkucajem postaje manifestiran

i idućim otkucajem nemanifestiran sred tišine neznano-
ga. Hindusi prikazuju ovo otajstvo svetim slogom AUM.
Tu zvuk A predstavlja svĳest na javi, U svĳest u snu, a M
duboki san. Tišina što okružuje taj slog ono je neznano:
naziva se naprosto “Četvrto”.;9+ Sâm slog je Bog kao tvo-
rac-skrbnik-zatornik, ali tišina je Vječni Bog, apsolutno ne-
uključen u sva otvaranja i zatvaranja kruženja.
Neviđeno je, nevezano, nepojmljivo,

neprispodobivo, nezamislivo, neopisivo.
Sama je bit one samospoznaje
zajedničke svim stanjima svĳesti.
Sve pojavnosti u njemu prestaju.
Mir je, blaženstvo je, nedvojnost je.;99
Mit iz nužde ostaje unutar ciklusa, ali prikazuje ciklus

okruženim i prožetim tišinom. Mit je otkrivenje punine ti-
šine što ispunjava i okružuje svaki atom postojanja. Mit
usmjerava um i srce putem istinski znalačkih predodžbi
ka onome konačnom otajstvu što ispunjava i okružuje sva
294
E
postojanja. Čak i u svojim najkomičnĳim i naizgled najla-

koumnĳim epizodama mitologĳa upućuje um ka tom ne-
manifestiranom što leži tik izvan vidokruga.
“Starac Staraca, Neznanik Neznanih, ima oblik, pa
ipak ga nema”, piše u kabalističkom spisu srednjevjeko-
vnih Hebreja. “Ima oblik kojim se univerzum čuva, pa
ipak nema oblik, jer shvatiti se ne može.”;9> Taj Starac Sta-
raca prikazuje se kao lice u profilu: uvĳek u profilu, jer se
skrivena strana nikad ne može spoznati. Ime mu je “Veliko
Lice”, odnosno Makroprosopos; cĳeli svĳet potječe iz vlasi
njegove sĳede brade. “Ta brada, istina nad istinama, izniče
oko ušĳu i spušta se oko ustĳu Svetoga; spušta se i uzdiže,
prekriva obraze zvane prostorima obilata miomirisa; sĳe-
da je od uresa: spušta se u ravnovjesju uravnotežene moći
i pruža pokrov sve do sredine prsĳu. To je brada što resi,
istinita i savršena, a iz nje istječe trinaest vrela što pronose
najdragocjenĳi balzam divote. On se raspačava u trinaest
oblika. …A univerzum sadrži izvjesne oblike sukladne
trinaestima oblicima poteklim iz te uzvišene brade, što se
otvaraju trinaestima dverima milosti.”;9
Sĳeda brada Makroprosoposa spušta se preko još jedne
glave, “Maloga Lica”, odnosno Mikroprosoposa, prikaza-
nog en face, s crnom bradom. A dok je oko Velikoga Lica
bez kapka i nikad se ne zatvara, oči Maloga Lica otvaraju
se i zatvaraju u sporome ritmu sudbine univerzuma. To
je otvaranje i zatvaranje kozmogonĳskog kruženja. Malo
Lice nosi ime “BOG”, a Veliko Lice “JESAM”.
Makroprosopos je Nestvoreni Nestvaratelj, a Mi-
kroprosopos Nestvoreni Stvaratelj: tišina, odnosno slog
AUM, nemanifestirano i prisutnost imanentna u kozmo-
gonĳskom kruženju.
295
K
!. I% % % $ -#

Sveti Toma Akvinski piše: “Ime mudraca može pripasti

jedino onome tko razmišlja o svršetku univerzuma, svrše-
tku koji je ujedno i početak univerzuma”.;90 Osnovno nače-
lo cĳele mitologĳe taj je nauk o početku u svršetku. Mitove
o postanku prožima pojam kobi što neprestano zove sva
stvorena obličja onome neuništivome iz kojega su potekli.
Obličja moćno nastupaju, ali neizbježno dosežu zenit, sla-
maju se i vraćaju. Kad se tako promatra, mitologĳa ima
tragičan stav. Ali time što ne postavlja naš istinski bitak u
kvarljiva obličja, već u neuništivo iz kojega smjesta potom
iznova niču, mitologĳa je izrazito netragična.;9* Dapače,
svugdje gdje prevladava mitološka ćud, tragedĳa je ne-
moguća. Prĳe prevladava snoliki doživljaj svĳeta. Istinski
bitak, pritom, nĳe u oblicima, već u sanjaču.
Kao u snu, prizora ima u rasponu od uzvišenih do
apsurdnih. Umu se ne dopušta počinak uz uvrĳežena vre-
dnovanja, već ga se neprestano vrĳeđanjem i prepadanjem
tjera da izađe iz uvjerenja da je sad napokon shvatio bit.
Mitologĳa biva poražena kad um samodopadno ostane
uz omiljene ili tradicionalne prizore, braneći ih kao da su
sami po sebi poruka koju prenose. Te prizore valja smatra-
ti tek pukim sjenkama iz nedokučiva prostranstva ponad
njih, kamo oko ne seže, kamo rĳeč ne seže, kao ni um, kao
čak ni skrušenost. Poput sitnica u snu, sitnice u mitu bre-
menite su značenjem.
Prva faza kozmogonĳskog ciklusa opisuje prodor be-
zobličnosti u obličje, kao u sljedećem napjevu o stvaranju
svĳeta što ga recitiraju novozelandski Maori:
296
E
Te Kore (Ništavilo)
Te Kore-tua-tahi (Prvo ništavilo)
Te Kore-tua-rua (Drugo ništavilo)
Te Kore-nui (Prostrano ništavilo)
Te Kore-roa (Dalekosežno ništavilo)
Te Kore-para (Suho ništavilo)
Te Kore-whiwhia (Lišeno ništavilo)
Te Kore-rawea (Divno ništavilo)
Te Kore-te-tamaua (Opasano ništavilo)
Te Po (Noć)
Te Po-teki (Viseća noć)
Te Po-terea (Tekuća noć)
Te Po-whawha (Stenjuća noć)
Hine-make-moe (Kći nemirna sna)
Te Ata (Zora)
Te Au-tu-roa (Stalni dan)
Te Ao-marama (Sjajni dan)
Whai-tua (Prostor).
U prostoru su se razvila dva bezoblična bitka:

Maku (Vlaga [muškog roda])
Mahora-nui-a-rangi (Nebesko prostranstvo [ženskog
roda]).
Iz njih su ponikli:
Rangi-potiki (Nebesa [muškog roda])
Papa (Zemlja [ženskog roda]).
Rangi-potiki i Papa bili su roditelji bogova.;>
Iz ništavila povrh svih ništavilâ razvĳaju se svjetotvor-

ne emanacĳe, kao biljke, zagonetne. Deseta sastavnica
navedenoga slĳeda je noć; osamnaesta je prostor ili eter,
297
K
okvir vidljiva svĳeta; devetnaesta je opreka muško-žen-

sko; dvadeseta je univerzum koji vidimo. Takav slĳed
dočarava dubinu podno dubine u otajstvu bitka. Razine
odgovaraju ponorima koje junak uspĳeva doseći pri pu-
stolovini shvaćanja svĳeta; nabrajaju duhovne slojeve po-
znate umu koji je meditacĳom svrnut u sebe. One predsta-
vljaju bezdanost mračne noći duše.;>&
Hebrejska kabala prikazuje proces stvaranja kao niz
emanacĳa iz onoga JESAM Velikoga Lica. Prva je glava
sama, u profilu, a iz nje proistječe “devet veličanstvenih
svjetala”. Emanacĳe se prikazuju i kao grane kozmičkoga
stabla, koje stoji naopako, ukorĳenjeno u “nedokučivoj vi-
sini”. Svĳet koji vidimo obrnut je prikaz toga stabla.
Prema učenju indĳske filozofske škole Samkhya iz
osmoga stoljeća p. n. e., ništavilo se kondenzira u element
eter, odnosno prostor. Iz njega se zgušnjava zrak. Iz zraka
potječe vatra, iz vatre voda, a iz vode element zemlja. Sa
svakim elementom evoluira i osjetilna sposobnost koja ga
može opaziti: sluh, dodir, vid, okus, te konačno miris.;>
Jedan duhoviti kineski mit utjelovljuje ove emanacĳe
elemenata u petoro uzvišenih mudraca koji iskoračuju iz
kugle kaosa što počiva u ništavilu:
“Prĳe no što se nebo i zemlja međusobno razdvojiše,
sve bĳaše velika maglena kugla po imenu kaos. U to doba
oblikovaše se duhovi petoro elemenata i zatim se razviše
u petoro staraca. Prvi se zvaše Žuti starac, a on vladaše ze-
mljom. Drugi se zvaše Crveni starac, a on vladaše vatrom.
Treći se zvaše Mračni starac, a on vladaše vodom. Četvrti
se zvaše Knez drveta, a on vladaše drvećem. Peta se zvaše
Majka kovina, a ona vladaše kovinama.;>;
298
E
Tad svaki od tih petoro staraca pokrenu praiskonski

duh iz kojega poniknu, tako da voda i zemlja potonuše ka
dnu; nebesa se uzdigoše uvis, a zemlja se učvrsti u dubina-
ma. Zatim se voda skupi u rĳeke i jezera, i pojaviše se gore
i ravnice. Nebesa se raščistiše, a Zemlja se razdĳeli; zatim
postadoše Sunce, Mjesec i sve zvĳezde, pĳesak, oblaci, kiša
i rosa. Žuti starac razigra najčišću moć zemlje, kojoj se pri-
dodaše djelovanja vatre i vode. Tad nastaše trave i drveće,
ptice i životinje, te naraštaji zmĳa i kukaca, riba i kornjača.
Knez drveta i Majka kovina stopiše svjetlost i tamu i tako
stvoriše ljudski rod, kao muškarca i ženu. Tako postupno
nastade svĳet…”;>+
. B
#

-&

Prvo djelo kozmogonĳskih emanacĳe je postavljanje

okvira prostorne pozornice svĳeta; drugi je stvaranje živo-
ta u tom okviru: života polariziranog zbog samoobnavlja-
nja kroz dvojno obličje muškog i ženskog. Cĳeli je proces
moguće predstaviti spolnim pojmovima, kao trudnoću i
rađanje. Ovaj pojam izvrsno opisuje drugo metafizičko ro-
doslovlje Maora:
Od začetka bujanje,
Od bujanja misao,
Od misli sjećanje,
Od sjećanja svĳest,
Od svĳesti žudnja
Svĳet postade plodan;
U blĳedu treperanju bĳaše;
299
K
Noć on iznjedri:
Silnu noć, dugu noć,
Najnižu noć, najvišu noć,
Gustu noć, osjetnu,
Noć opipljivu,
Noć nevidljivu,
Noć smrtonosnu.
Od ničega oplođavanje,
Od ničega bujanje,
Od ničega obilje,
Moć bujanja,
Živi dah.
U praznini bĳaše i stvori uzduh nad nama.
Uzduh što nad zemljom lebdi,
Silni svod nad nama bĳaše uz ranu zoru,
I Mjesec se izdiže;
Uzduh nad nama bĳaše uz sjajno nebo,
I Sunce odande potječe;
Mjesec i Sunce odskočiše, kao glavne oči neba:
Tad se Nebesa rasvĳetliše: rana zora, rani dan,
Podne: danja jara nebeska.
Gornje nebo s Hawaikĳem bĳaše, i stvori zemlju.;>9
Otprilike sredinom devetnaestog stoljeća je Paiore, na-

tpoglavica polinezĳskog otoka Anae, nacrtao sliku poče-
taka stvaranja. Prva pojedinost ove ilustracĳe bio je kružić
s dva elementa, Te Tumu, “Temeljem” (muškog roda), i Te
Papa, “Stancem” (ženskog roda).;>>
“Univerzum je bio poput jajeta,” rekao je Paiore, “a u
njemu su bili Te Tumu i Te Papa. Ono je konačno raspuklo
i stvorilo tri sljedimična sloja – donji je sloj podupirao tri
300
E
S 13
gornja. Te Tumu i Te Papa ostali su na najdonjemu, stvo-

rivši čovjeka, životinje i biljke.
Prvi je čovjek bio Matata, stvoren bez ruku; umro je ne-
dugo po svom nastanku. Drugi je čovjek bio Aitu, sazdan
s jednom rukom, ali bez nogu; i on je umro poput svoga
starĳeg brata. Konačno, treći je čovjek bio Hoatea (Nebo-
prostor), a on je imao savršen oblik. Za njim je došla žena
imenom Hoatu (Plodnost Zemlje). Postala je supruga Ho-
atee i od njih je potekao ljudski rod.
Kad se najniži sloj zemlje ispunio stvaranjem, ljudi su
načinili otvor posred sloja nad njim kako bi mogli izaći i
na njega, te se ondje nastanili, dovevši sa sobom biljke i ži-
votinje odozdo. Zatim su podigli treći sloj (kako bi obliko-
vao strop drugome)… i konačno se i ondje nastanili, tako
da su ljudska bića sad imala tri staništa.
301
K
Nad zemljom su bila nebesa, također sljedimična, sva-

ko s obzorjem koje se spuštalo s njega i podržavalo ga, dr-
žeći se katkad i za zemaljsko obzorje; a ljudi su nastavili
raditi, šireći jedno nebo nad drugim na isti način, dok se
sve nĳe uredilo kako valja.”;>
Glavni dio Paioreove ilustracĳe prikazuje ljude koji šire
svĳet i stoje jedni drugima na ramenima kako bi uzdigli
nebesa. Na najnižem sloju toga svĳeta javljaju se dva prvo-
tna elementa, Te Tumu i Te Papa. Slĳeva im stoje biljke i ži-
votinje koje su žačeli. Zdesna se vide prvi izobličeni čovjek
i prvi uspješno sazdani muškarci i žene. Na gornjem se
nebu javlja vatra okružena četirima likovima, što predsta-
vlja jedan rani događaj u povĳesti svĳeta: “Stvaranje uni-
verzuma tek što je završilo kad Tangaroa, ljubitelj zlodjela,
zapali najviše nebo, ne bi li time sve uništio. Ali, nasreću,
širenje plamena opazili su Tamatua, Oru i Ruanuku, koji
su se brzo uspeli sa Zemlje i utrnuli požar.”;>0
Motiv kozmičkog jajeta poznaju mnoge mitologĳe; ja-
vlja se u grčkoj orfičkoj, egipatskoj, finskoj, budističkoj i
japanskoj. “U početku ovaj svĳet tek nebitkom bĳaše”, čita-
mo u jednom svetom hinduističkom djelu. “On postojaše.
On se razvĳaše. On se u jaje pretvori. Ono se godinu dana
lĳegaše. Ono se raspoluti. Jedna polovica ljuske pretvori se
u srebro, a druga u zlato. Srebrna sad je zemlja. Zlatna sad
je nebo. Vanjska ovojnica sad je gorje. Unutarnja ovojnica
sad su oblaci i magle. Žilice sad su rĳeke. Tekućina iznu-
tra sad je ocean. Eto, odatle se rodi baš ono Sunce.”;>* Lju-
ska kozmičkog jajeta svjetski je okvir prostora, dok plodna
moć sjemena u njemu označava neiscrpnu životnu dina-
miku prirode.
302
E
“Svemir je bezgraničan svojim suvirućim oblikom, a

ne silnim prostranstvom. Ono što jest ljuska je što plovi na
beskonačnosti onoga što nĳe.” Ova jezgrovita formulacĳa
jednog suvremenog fizičara, sročena kao opis slike svĳeta
kakvom ju je on vidio &*0.,; služi se upravo pojmom mi-
tološkog kozmičkog jajeta. Nadalje, evolucĳa života, opi-
sana u našoj suvremenoj biološkoj znanosti, tema je ranih
stadĳa kozmogonĳskog ciklusa. Konačno, smak svĳeta, za
koji nam fizičari kažu da neizbježno slĳedi nakon što se
Sunce iscrpi i cĳeli kozmos istroši,;& predskazan je već u
ožiljku preostalom nakon Tangaroina požara: svjetorazor-
no djelovanje tvorca-zatornika postupno će jačati sve dok
naposlĳetku, u drugom stadĳu kozmogonĳskog ciklusa,
sve ne devoluira u more blaženstva.
Nerĳetko iz kozmičkog jajeta naglo prsne velebna
ljudska prilika. To je antropomorfno utjelovljenje stvara-
lačke snage, Moćni Živući, kako ga naziva kabala. “Moćni
Ta’aroa, smrću proklet, tvorac je svĳeta.” Tako zbore na
Tahitĳu, drugom otoku s Južnog mora.; “Bio je sâm. Nĳe
imao oca, a niti majke. Ta’aroa je naprosto živio u ništavi-
lu. Nĳe bilo ni zemlje, ni neba, ni mora. Zemlja je bila neo-
dređena: nĳe imala temelja. Ta’aroa tada reče:
O prostoru za zemlju, o prostoru za nebo,

Beskorisni svĳet donji sav neodređen postoji,
Traje li traje od pamtivĳeka,
Beskorisni svĳete donji, proširi se!
Lice Ta’aroe pojavi se vani. Ljuska Ta’aroe otpade i po-

stade zemlja. Ta’aroa vidje: zemlja nastade, more nastade,
303
K
nebo nastade. Ta’aroa božanski živjaše i svoje djelo pro-

mišljaše.”;;
Jedan egipatski mit otkriva kako demĳurg stvara svi-
jet činom onanĳe.;+ Jedan hinduistički mit prikazuje ga u
joginskoj meditacĳi dok iz njega izbĳaju obličja nutarnjih
viđenja (što ga silno zaprepaštava) i okupljaju se oko njega
kao panteon blistavih bogova.;9 A jedan drugi opis iz In-
dĳe navodi da se sveotac najprĳe razdvaja na muško i žen-
sko, a nakon toga rađa sva stvorenja prema njihovoj vrsti:
“U početku ovaj univerzum bĳaše tek Jastvo u ljudsko-
me liku. Ono se obazra i ne vidje ničega do sebe. Zatim,
na početku, ono viknu: ‘Ja sam on.’ Odatle potječe ime ja.
Zbog toga čak i danas čovjek, kad mu se obratite, prvo
kaže: ‘To sam ja’, a zatim navede ono drugo ime kojime se
služi.
Bio je nesretan. Zbog toga ljudi nisu sretni kad su sami.
Htio je družicu. Stoga on nabuja do veličine zagrljene žene
i muškarca, pa razdvoji to tĳelo, svoje vlastito, napola.
Odatle potekoše muž i žena… Stoga je ovo ljudsko tĳelo
(prĳe stupanja u brak) poput polovice raspolućena zrna
graška… On se sjedini s njom; i odatle se rodiše ljudi.
Ona razmisli: ‘Kako da se on sjedini sa mnom nakon
što me iz sebe stvorio? Valja mi se radĳe sakriti.’ Postade
krava; ali on postade bik i sjedini se s njom; odatle se rodi
stoka. Ona postade kobila, on pak pastuh; ona postade
magarica, on pak magarac; odatle se rodiše kopitari. Ona
postade koza, on pak jarac; ona postade ovca, on pak ovan
i sjedini se s njom; odatle se rodiše koze i ovce. Tako on
iznjedri sve postojeće u paru, sve do mrava.
I shvati: ‘Odista, sâm sam stvaranje, jer iznjedrih sav
svĳet.’ Otud mu ime Stvaranje…”;>
304
E
Trajni temeljni sloj u pojedinca i u tvorca svemira jedan

je te isti, tvrde ove mitologĳe; zbog toga se demĳurg u ovo-
me mitu naziva Jastvom. Orĳentalni mistik otkriva tu traj-
nu, duboko počivajuću prisutnost u njezinom izvornom,
androginom stanju kada uroni u meditiranje nad vlasti-
tom nutrinom.
Njega na kome su nebo, zemlja i uzduh

Izatkani, kao i um, zajedno sa svakim dahom života,
Njega jedinoga kao jednu Dušu znaj. Druge
Rĳeči odbaci. On je most ka besmrtnosti.;
Dakle, iako mitovi o postanku pripovĳedaju o najdaljoj

prošlosti, oni u isti mah govore o sadašnjem podrĳetlu po-
jedinca. “Svaka duša i duh se”, kazuje nam hebrejski Zohar,
“prĳe ulaska u ovaj svĳet sastoji od muškog i ženskog di-
jela sjedinjenih u jedno biće. Po silasku na ovu zemlju, dva
se dĳela razdvoje i ožive dva različita tĳela. Pri stupanju u
brak ih Svevišnji, blagoslovljen bio, On koji zna sve duše
i duhove, iznova sjedinjuje u ono što su bili, tako da opet
tvore jedno tĳelo i jednu dušu, i praktički oblikuju desnu i
lĳevu stranu jedne te iste osobe… To je sjedinjenje, među-
tim, uvjetovano je čovjekovim ponašanjem i putem koji je
odabrao. Ako je čovjek čista duha i djelima Bogu ugodan,
sjedinit će se s onim ženskim dĳelom svoje duše koji mu je
prĳe rođenja bio sastavni dio.”;0
Ovaj kabalistički tekst komentira prizor iz Knjige Po-
stanka u kojem Eva izlazi iz Adama. Slično se poimanje
javlja u Platonovoj Gozbi. Prema ovom mističnom pogledu
na spolnu ljubav, vrhunski doživljaj ljubavi je shvaćanje
da podno obmane dvojnosti počiva istovjetnost: “svatko
305
K
je oboje”. Ovo shvaćanje može se proširiti u otkriće da

istovjetnost počiva i podno mnogobrojnih individualno-
sti čitavoga univerzuma oko nas – ljudskog, životinjskog,
biljnog, čak i mineralnog; tada doživljaj ljubavi postaje ko-
zmički, a ljubljena koja je prva potakla ovo viđenje uzno-
si se kao zrcalo stvaranja. Onaj koji to doživi upućen je u
ono što Schopenhauer naziva “znanošću ljepote posvuda”.
On se “penje i spušta ovim svjetovima, jede što želi, uzima
obličja koja želi” i sjedi pjevajući pjesmu univerzalnog je-
dinstva, koja počinje ovako: “O, čudesno! O, čudesno! O,
čudesno!”;*
. R% J

Kotrljanje kozmičkog kruženja pretvara Jednoga u

mnoge. Zatim velika kriza, razdor, cĳepa stvoreni svĳet
na dvĳe prividno proturječne ravnine bitka. U Paioreo-
vom nacrtu ljudi izlaze iz donjih tama i smjesta pristupaju
podizanju neba.;0 Otkrivaju se kao pokretni i vjerojatno
samostalni. Okupljaju se na vĳećanja, odlučuju i planiraju;
preuzimaju posao uređivanja svĳeta. No mi znamo da iza
kulisa, kao lutkar, djeluje Nepokrenuti Pokretač.
Uvĳek kada u mitologĳi Nepokrenuti Pokretač, onaj
Moćni Živući, stoji u središtu pažnje, oblikovanje univer-
zuma odiše čudesnom spontanošću. Elementi se zgru-
šnjavaju i pokreću u igru sami od sebe, ili već na prvu
Tvorčevu rĳeč; dĳelovi samorazbĳajućeg kozmičkog jajeta
zauzimaju položaje bez tuđe pomoći. Ali kad se motrište
promĳeni i prĳeđe na živa bića, kad se panoramu prostora
i prirode promotri sa stanovišta pojedinaca kojima je valja
306
E
nastavati, tada iznenadan preobražaj zasjeni kozmički pri-

zor. Više se ne čini da se obličja svĳeta kreću poput živog,
rastućeg, skladnog stvora, već stoje tvrdoglavo, ili u najbo-
ljem slučaju inertno. Rekvizite na univerzalnoj pozornici
valja podesiti, čak i silom prilagoditi. Zemlja sad rađa tr-
njem i čičkom, čovjek jede kruh u znoju lica svoga.
Stoga se suočavamo s dva modaliteta mita. Prema je-
dnome, demĳurške sile nastavljaju djelovati same od sebe;
prema drugome, one se prestaju zauzimati i čak se suprot-
stavljaju daljnjem napretku kozmogonĳskog kruženja.
Poteškoće što ih donosi ovaj potonji oblik mita počinju
čak još u dugome mraku prvotnoga zagrljaja kozmičkih
roditelja iz kojeg će poteći živi stvorovi. Neka nam Maori
predstave ovu užasnu temu:
Rangi (Nebo) tako je nalegao na trbuh Pape (Majke Ze-
mlje) da se djeca nisu mogla probiti iz maternice. “Bĳahu
u neizvjesnu neredu, raštrkana svĳetom tame, a izgledaše
ovako: neki puzaše… neki uspravno stajaše podignutih
ruku… neki ležaše na boku… neki pak na leđima, neki sa-
gnuti, neki pognutih glava, neki podignutih nogu… neki
klečaše… neki pipaše po mraku… Svi bĳahu obuhvaćeni
zagrljajem Rangĳa i Pape…
Konačno se bića iz poroda Neba i Zemlje, umorna od
neprekidne tame, posavjetovaše i ovako kazaše: ‘Odluči-
mo sada što ćemo s Rangĳem i Papom, je li nam ih bolje
ubiti, ili ih razdvojiti.’ I reče Tu-matauenga, najžešće dĳete
Neba i Zemlje: ‘Tako valja, ubĳmo ih.’
I reče Tane-mahuta, otac šuma i svih stvorova u njima
i od njih: ‘Ne, ne valja tako. Bolje je da ih razdvojimo i po-
stavimo nebo visoko nad nas, a zemlju sebi pod noge. Nek
307
K
nam nebo postane neznanac, a zemlja ostane bliska kao

majka hraniteljica.’”
Nekolicina božanske braće uzalud je nastojala razdvo-
jiti nebesa i zemlju. Napokon je sâm Tane-mahuta, otac
šuma i svih stvorova u njima i od njih, uspio u toj titan-
skoj nakani. “Glava mu se sad čvrsto opire o majku zemlju,
uzdignutim se stopalima opire o oca nebo, a leđa i udove
napreže od silne muke. Sad su razdvojeni Rangi i Papa, pa
na sav glas jauču i stenju od jada. ‘Zbog čega li tako rasi-
jekoste roditelje? Čemu počiniste tako grozan zločin kad
nas ubiste, kad svoje roditelje razdvojiste?’ Ali Tane-ma-
huta ne zastaje, ne mari za njihovu viku i jauke; duboko,
duboko pod sobom on tišti zemlju, visoko, visoko nad so-
bom on diže nebo…”;0&
Grci poznaju ovu priču kroz Hesiodov prikaz razdva-
janja Ouranosa (Oca Neba) i Gaie (Majke Zemlje). Prema
toj inačici, titan Kronos uškopio je oca srpom i gurnuo ga
s puta.;0 U egipatskoj je ikonografiji položaj kozmičkog
para obrnut: nebo je majka, dok je otac životvorna ze-
mlja;;0; ali obrazac mita ostaje isti: razdvojilo ih je njihovo
S 14
308
E
dĳete, bog zraka Shu. Isti prizor nam opet podastiru dre-
vni sumerski tekstovi na klinastom pismu, nastali u tre-
ćem i četvrtom tisućljeću p. n. e. Prvo je bio praiskonski
ocean; praiskonski ocean stvorio je kozmičku goru, sasta-
vljenu od sjedinjena neba i zemlje; An (Nebeski Otac) i Ki
(Zemaljska Majka) rodili su Enlila (Zračnog Boga), koji je
zatim razdvojio Ana od Ki i zatim se sâm sjedinio sa svo-
jom majkom kako bi izrodio čovječanstvo.;0+
Ali ako ova djela očajne djece djeluju nasilno, ona su
ništa u usporedbi s općom sječom roditeljske sile koju
zatičemo u islandskim Eddama i babilonskim Pločicama
o postanku. Ovdje se konačna uvreda zadaje opisivanjem
demĳurške prisutnosti iz bezdana kao “zle”, “mračne” i
“odurne”. Sjajni mladni ratnici, koji sad preziru izvor koji
ih je iznjedrio, sjemenišni lik duboka sna, po kratkom ga
postupku ubĳaju, sĳeku uzduž i poprĳeko i dĳelove ugra-
đuju u strukturu svĳeta. Ovim se postavlja obrazac pobje-
de u svim našim kasnĳim ubĳanjima zmaja, kao i početak
vjekovne povĳesti junačkih djela.
Prema navodu iz Edde, nakon što se “zjapeći bezdan”;09
na sjeveru ispunio svĳetom kišne studeni, a na jugu pre-
djelom vatre, pa se žega s juga srela s ledenim rĳekama
što su se slĳevale sa sjevera, stao se lučiti kvaščani otrov.
Iz njega je nastala susnježica i stegla se u mraz. Zatim se
mraz rastopio i zakapao; u kapima se začeo život u liku
trome, divovske, dvospolne i polegle prilike po imenu
Ymir. Div je spavao, a pritom se znojio; jednom je nogom s
drugom dobio sina, dok su mu pod lĳevom rukom izrasli
muškarac i žena.
Mraz se neprestano topio i kapao, te se iz njega izlučila
krava Audhumla. Iz njezinih su vimena potekle četiri rĳe-
309
K
ke mlĳeka, koje su krĳepile Ymira. Ali krava se pak hrani-

la tako što je lizala slane ledene grude. Prvoga dana dok je
lizala led, iz grude se pojavila ljudska kosa, drugoga dana
ljudska glava, a trećega se dana pojavio čitav čovjek, po
imenu Buri. Taj Buri je dobio sina (s nepoznatom majkom)
po imenu Borr, a Borr se oženio jednom kćeri divovskih
stvorova poniklih iz Ymira. Ona je rodila trojstvo Odina,
Vilĳa i Vea, a oni su zatim ubili Ymira dok je spavao i isje-
kli mu tĳelo na komade.
Iz Ymirova mesa izradiše zemlju,

a iz slana znoja sinje more,
iz kostĳu brda, iz kose drveće,
a iz lubanje lûk nebeski.
I iz obrva bogovi blaženi oblikovaše
Midgard muškim sinovima,
a iz mozga oblake mrke uzdigoše
pod nebom prĳeteće.;0>
U babilonskoj je inačici junak Marduk, bog Sunca; žr-

tva je Tiamat – užasna, zmajolika, u pratnji demonskih
rojeva – žensko utjelovljenje samoga prvotnog bezdana:
kaos kao majka bogova, ali sada prĳetnja svĳetu. S lukom i
trozupcem, s močugom i mrežom, i uz povorku bojnih vje-
trova, bog se uspeo na bojna kola. Četiri konja, uvježbana
da gaze sve pred sobom, bila su poprskana pjenom.
…Ali Tiamat ne okrenu vratom,

Nepogrešivim usnama buntovne rĳeči kaza…
Gospodar tad podiže grom, moćno svoje oružje,
I na razjarenu Tiamat ovu rĳeč posla:
310
E
“Silna ti postade, uzvišeno si mjesto izbori,

I srce te nagna da u boj pozoveš…
I protiv bogova, otaca mojih, ti skova opačinu ovu.
Opremi tad svoju vojsku, nek se oružjem opaše!
Stani! Pa boj zapodjenimo, ti i ja!”
Kad ču Tiamat te rĳeči,
Ko obuzeta postade, s uma ona siđe.
Vrištat stade Tiamat, prodorno i resko,
Strese se ona i prodrhta do temelja samih.
Izgovori ona čarolĳu, čini tad rĳečima baci.
A bogovi boja povikom oružje zaiskaše.
Istupiše tad Tiamat i Marduk, savjetnik bogova;
U boj iskoračiše, bitku zapodjenuše.
Gospodar rasprostre mrežu i ulovi je,
A zlim vjetrom za sobom udari je posred lica.
Užasni joj vjetrovi trbuh ispuniše,
I hrabrost joj oduzeše, i širom usta rastvoriše.
On dohvati trozubac i raspori joj trbuh,
Razreza joj utrobu, probode joj srce.
Nadvlada je i život joj odrubi;
Tĳelo joj baci i na njega stade.
Pokorivši zatim ostatak njezine uskovitlane vojske, ba-

bilonski se bog vratio majci svĳeta:
I gospodar stade Tiamat na stražnjicu,

I močugom neumoljivom lubanju joj raskoli.
Razreza joj kanale kud krv joj kolaše
I sjevernim je vjetrom na tajna mjesta raspuha…
Gospodar tad otpočinu, lešinu joj promatrajući,
…i domišljatu nakanu skova.
311
K
Ko pljosnatu je ribu rascĳepi na dvĳe polutke;

Polovicu nje uzdignu kao pokrov nebesima.
Učvrsti bravu, čuvara postavi
I naloži im da ne propuste njezine vode.
On prođe nebesima, pregleda tamošnje predjele,
I preko Dubine postavi boravište Nudimmuda.
I Gospodar premjeri ustroj Dubine…;0
Marduk je na ovako junački stropom odvojio vode

odozgo, a podom vode odozdo. Zatim je u međusvĳetu
stvorio čovjeka.
Mitovi neumorno ilustriraju tvrdnju da sukob u stvo-
renome svĳetu nĳe onakav kakvim se čini. Premda je bila
ubĳena i raščetvorena, Tiamat time nĳe bila i dokrajčena.
Da se bitka promatrala s drugog motrišta, vidjelo bi se
kako se neman kaosa razbĳa sama od sebe, a njezini djeli-
ći samostalno zauzimaju pripadajuće položaje. Marduk i
cĳeli njegov naraštaj božanstava bili su tek čestice njezine
biti. S motrišta tih stvorenih obličja sve je izgledalo kao po-
stignuće snažne ruke, sred opasnosti i boli. Ali iz središta
emanacĳske prisutnosti, meso se dragovoljno podastrlo, a
ruka koja ga je razrezala u konačnici nĳe bila više od izvr-
šitelja volje same žrtve.
U tome leži temeljni paradoks mita: paradoks dvojnog
središta. Baš kao što je na početku kozmogonĳskog ciklusa
moguće reći “Bog nema udjela”, ali istodobno i “Bog je tvo-
rac-skrbnik-zatornik”, tako se sada, na kritičnoj razdjelnici
gdje se Jedno razbĳa u mnoštvo, sudbina “događa”, ali se
istovremeno i “stvara”. S motrišta izvora, svĳet je veličan-
stveno suglasje oblika koji nastaju, rasprskavaju se i rasta-
ču. Ali iskustvo kratkovjekih stvorenja sastoji se od užasne
312
E
kakofonĳe jauka i boli s bojnog polja. Mitovi ne poriču ovu

agonĳu (razapinjanje); oni otkrivaju u njoj, iza nje i oko nje
onaj suštinski mir (nebesku ružu).;00
Prĳelaz točke gledišta sa spokoja središnjeg Povoda na
previranje perifernih djelovanja prikuje Pad Adama i Eve
u Rajskom vrtu. Pojeli su zabranjeno voće i “Tada se oba-
dvoma otvore oči.”;0* Blaženstvo Raja bilo im je uskraćeno
i stvoreno su polje ugledali s druge strane preobražajno-
ga vela. Sve otada doživljavat će ono neizbježno kao teško
dostižno.
'. N
#
#

Jednostavnost priča o nastanku svĳeta u nerazvĳenim

narodnim mitologĳama oprečno se razlikuje od duboko
dojmljivih mitova iz kozmogonĳskog ciklusa.;* U njima
se ne otkriva nikakav dugotrajan napor na pronicanju u
otajstva što se krĳu iza prostornog vela. Kroz prazni zid
bezvremenosti tu prodire i ulazi sjenovit lik tvorca kako bi
sazdao svĳet oblika. Njegov je dan sličan snu svojim tra-
janjem, fluidnošću i snagom okruženja. Zemlja se još nĳe
skrutnula; štošta još valja učiniti kako bi postala primjere-
no stanište budućim ljudima.
Starac je putovao, pričaju u plemenu Crna Noga iz
Montane; stvarao je ljude i uređivao svĳet. “Došao je s
juga, putujući na sjever, stvarajući usput životinje i ptice.
Najprĳe je stvorio planine, prerĳe, drvo i grmlje. I tako je
nastavio, putujući na sjever, stvarajući usput, postavljaju-
ći rĳeke tu i tamo, i slapove na njima, postavljajući crvenu
boju tu i tamo u tlu – uređujući svĳet kakvoga danas zna-
313
K
mo. Stvorio je Mlĳečnu rĳeku (Teton) i prešao je, a kako je

bio umoran, popeo se na brĳeg i legao da otpočine. I legao
je na leđa, ispružio se na zemlji i raširio ruke, te obilježio
sebe kamenjem – ocrtavši tĳelo, glavu, noge, ruke i sve
ostalo. Ondje se to kamenje i dan-danas vidi. Otpočinuvši,
nastavio je na sjever, spotaknuo se o humak i pao na kolje-
na. Tada je rekao: ‘Ne valja mi se o tebe spoticati’; stoga je
tu podigao dvĳe visoke stĳene i nazvao ih Koljena, kako se
do dan-danas zovu. Zaputio se dalje na sjever i od nekih
kamenova koje je ponio stvorio Brda slatke trave…
Jednoga dana Starac je odlučio stvoriti ženu i dĳete;
stoga ih je oboje oblikovao od gline – ženu i dĳete, sina joj.
Podavši glini ljudski oblik, kazao joj je: ‘Ljudi morate biti’ i
zatim je prekrio i ostavio, otputivši se dalje. Sutradan uju-
tro otišao je onamo, skinuo pokrov i opazio da su se gline-
ni likovi malo promĳenili. Drugoga jutra promjena je bila
još veća, a trećega još i veća. Četvrtoga jutra otišao je ona-
mo, skinuo pokrov, pogledao likove i rekao im da ustanu
i prohodaju; poslušali su ga. Otišli su do rĳeke sa svojim
Tvorcem, a on im je tamo kazao da se zove Na’pi, Starac.
Dok su stajali kraj rĳeke, žena ga je upitala: ‘Kako sad?
Hoćemo li dovĳeka živjeti, zar životu neće biti kraja?’ Ka-
zao je: ‘O tom nisam još razmišljao. Morat ćemo to odredi-
ti. Uzet ću ovu bivolju treščicu i baciti je u rĳeku. Ostane li
na površini, ljudi će četiri dana nakon što umru opet oži-
vjeti; umirat će samo na četiri dana. Ali, potone li, tu će im
biti kraj.’ Bacio je treščicu u rĳeku i ostala je na površini.
A žena se okrenula, uzela kamenčić i rekla: ‘Ne, bacit ću u
rĳeku ovaj kamenčić; ostane li na površini, vječno ćemo ži-
vjeti, a potone li, ljudima valja mrĳeti, da navĳek jedni za
314
E
S 15
drugima žale.’ Žena je bacila kamen u vodu, i potonuo je.

‘Eto,’ rekao je Starac, ‘odredila si. Tu će im biti kraj.’”;*&
Uređivanje svĳeta, stvaranje čovjeka i određivanje smr-
tnosti tipične su teme pripovĳesti o primitivnom tvorcu.
Teško je reći koliko se ozbiljno ili u kojem smislu te priče
shvaćalo. Njihov mitološki pristup posve je neizravan: re-
cimo da je Starac učinio to i to. Mnoge pripovĳesti katego-
rizirane kao priče o stvaranju zacĳelo su se prĳe smatrale
popularnim bajkama nego knjigama postanka. Takvo poi-
gravanje mitom poznaju sve civilizacĳe, visoke kao i niske.
Prostodušnĳi stanovnici mogu iz njih potekle prizore do-
življavati s neprimjerenom ozbiljnošću, ali u načelu se ne
može reći da one predstavljaju doktrinu, odnosno lokalni
“mit”. Primjerice, Maori, od kojih potječu neke od najistan-
čanĳih znanih kozmogonĳa, imaju i priču o jajetu koje je
ptica bacila u praiskonsko more; raspuklo se, a iz njega su
izašli muškarac, žena, dječak, djevojčica, svinja, pas i kanu.
315
K
Svi su skupa ušli u kanu i otplovili na Novi Zeland.;* Ovo

je bjelodano parodĳa kozmičkog jajeta. S druge strane, ži-
telji Kamčatke naizgled posve ozbiljno tvrde da je Bog pr-
votno nastavao nebesa, ali je zatim sišao na zemlju. Dok
je putovao svĳetom na krpljama, novo se tlo ugibalo pod
njim poput tanka i podatna leda. Tlo je sve do danas zbog
toga neravno.;*; Ili, opet, Kirgizi iz središnje Azĳe pripo-
vĳedaju da kad je dvoje prvotnih ljudi, skrbnika velikog
vola, jako dugo bilo bez vode i gotovo umrlo od žeđi, go-
vedo im je priskrbilo vodu razrovavši tlo svojim velikim
rogovima. Tako su nastala jezera u kirgiskoj zemlji.;*+
Klaunovski lik što neprestano oponira dobrohotnome
tvorcu vrlo se često javlja u mitu i narodnoj pripovĳesti,
kao objašnjenje nevolja i poteškoća bivstvovanja s ove
strane vela. Melanežani iz Nove Britanĳe pripovĳedaju o
opskurnome biću, “onome koji je prvi stigao”, koje je nacr-
talo dva muška lika na tlu, zagrebalo svoju kožu i popr-
skalo crteže vlastitom krvlju. Otrgnuo je dva oveća lista i
prekrio likove, koji su nakon nekog vremena postali dvoji-
ca muškaraca. Zvali su se To Kabinana i To Karvuvu.
To Kabinana sam se popeo na kokosovo stablo sa svi-
jetložutim plodovima, ubrao dva još nezrela i bacio ih na
zemlju; raspukli su se i pretvorili u dvĳe privlačne žene.
To Karvuvu se obradovao ženama i upitao brata kako je
došao do njih. “Popni se na kokosovo stablo,” rekao mu je
To Kabinana, “uberi dva nezrela ploda i baci ih na zemlju.”
Ali To Karvuvu je bacio plodove vrškom prema dolje, pa
su nastale žene imale pljosnate, ružne noseve.;*9
Jednog dana To Kabinana je izdjeljao ribu thum od dr-
veta i pustio je da otpliva u ocean, tako da zanavĳek bude
živa riba. Zatim je ta riba thum istjerala ribe malivaran na
316
E
obalu, gdje ih je To Kabinana jednostavno prikupio sa

žala. To Karvuvu se obradovao ribama i htio i sâm izradi-
ti jednu, ali kad mu je brat objasnio kako se to radi, izdje-
ljao je morskog psa. Taj morski pas je pojeo ribe malivaran
umjesto da ih istjera na obalu. To Karvuvu je u suzama
otišao bratu i rekao: “Da bar nisam izradio tu ribu; ona
samo jede sve ostale.” “Kakva je to riba?” upitao ga je brat.
“Pa,” odgovorio mu je, “izradio sam morskog psa.” “Zaista
si odvratan”, rekao mu je brat. “Sad si uredio stvari tako
da naši smrtni potomci pate. Ta tvoja riba samo će jesti sve
ostale, kao i ljude.”;*>
Iza ovakvih tričarĳa moguće je opaziti kako jedan uzro-
čnik (ono opskurno biće koje je prolilo krv) u okvirima svi-
jeta stvara dvojno djelovanje – dobro i zlo. Ova priča nĳe
tako naivna kao što se čini.;* Nadalje, metafizičko pretpo-
stojanje platonskog arhetipa morskog psa implicirano je u
čudnovatoj logici završnog dĳaloga. Takav je pojam priro-
đen svim mitovima. Univerzalno je i postavljanje antago-
nista, predstavnika zla, u ulogu klauna. Đavoli – kako oni
priglupi pohotnici, tako i oni oštroumni, domišljati vara-
lice – uvĳek su klaunovi. Premda mogu odnĳeti pobjedu
u svĳetu prostora i vremena, i oni i njihova djela naprosto
nestaju kad ih se pogleda s transcedentnog motrišta. Oni
su ti koji brkaju sjenku i bit: oni su simbol neizbježnih ne-
savršenosti kraljevine sjenki, a sve dok ostajemo s ove stra-
ne, veo se ne može dokinuti.
Crni Tatari iz Sibira kažu da kad je demĳurg Pajana
oblikovao prve ljude, otkrio je da ih ne može obdariti ži-
votvornim duhom. Stoga je morao otići na nebo i doba-
viti duše od nadboga Kudaĳa, a za to vrĳeme je ostavio
ćosava psa da čuva prilike koje je oblikovao. Dok ga nĳe
317
K
bilo, došao je đavo Erlik. I Erlik je rekao psu: “Gol si gol-

cat. Obdarit ću te zlaćanim krznom predaš li ove ljude bez
duše meni u ruke.” Prĳedlog se svidio psu, pa je napasni-
ku predao ljude koje je čuvao. Erlik ih je oskvrnuo plju-
vačkom, ali nadao se u bĳeg čim je opazio kako stiže Bog
da im podari život. Bog je vidio što se zbilo, pa je izvrnuo
ljudska tĳela naopačke. Zbog toga imamo pljuvačku i ne-
čist u svojoj utrobi.;*0
Narodne mitologĳe prilaze priči o stvaranju tek u tre-
nutku kad transcedentalne emanacĳe prelaze u prostorne
oblike. Svejedno, one se ne razlikuju od velikih mitologi-
ja ni u jednom bitnom elementu dok vrednuju okolnosti
ljudskog života. Njihovi simbolički protagonisti odgova-
raju važnošću – a često i osobinama i djelima – onima iz
viših ikonografija, a svĳet čuda u kojemu se kreću upravo
je isti kao i onaj iz većih otkrivenja: svĳet i doba između
duboka sna i budne svĳesti, zona gdje se Jedno razbĳa u
mnogostruko, a mnoštvo biva izmireno u Jednome.
318
D
D !
. M %
Očev svjetotvorni duh prelazi u mnogostrukost ze-

maljskog iskustva kroz transformacĳski medĳ – majku
svĳeta. Ona utjelovljuje prvotni element koji spominje
drugi stih Postanka izrazom “Duh Božji lebdio je nad vo-
dama.” U hinduističkom mitu, ona je ženski lik kroz koji
je Jastvo začelo sva stvorenja. Apstraktnĳe shvaćena, ona
je okvir što ograđuje svĳet: “prostor, vrĳeme i uzročnost”
– ljuska kozmičkog jajeta. Još apstraktnĳe rečeno, ona je
mamac koji je naveo Apsolut predan svome Jastvu na čin
stvaranja svĳeta.
U mitologĳama koje daju prednost majčinskom nad
očinskim vidom tvorca, ta prvotna žena ispunjava svjet-
sku pozornicu na početku i igra uloge koje drugdje pripa-
daju muškim likovima. I djevica je, jer njezin je suprug ono
Nevidljivo Neznano.
Neobičan prikaz tog lika zatječemo u finskoj mitologi-
ji. Prvo pjevanje runo Kalevale;** pripovĳeda o tome kako
se djevičanska kći zraka spustila iz nebeskog staništa u
praiskonsko more i zatim stoljećima plutala na vječitim
vodama.
319
K
S 16
Tad moćan vjetar puhnu

nevrĳeme s istoka
zapjeni more
i valove nadiže.
Vjetar djevu zaljulja
ponesu vali curu
pučinom plavom
svrh silnih krĳesta;
navjetri se rodnica
more je obremeni.
Sedam je stoljeća Vodena Majka plutala s djetetom u

rodnici, ne mogavši ga roditi. Uputila je molitvu Ukku,
Starcu, vrhovnome bogu, a on je poslao patku kržulju da
svĳe gnjezdo na njezinu koljenu. Kržuljina jaja pala su s
320
D !
koljena i razbila se; od krhotina su nastali zemlja, nebo,

Sunce, Mjesec i oblaci. Zatim je Vodena Majka, plutajući i
dalje, sama započela obavljati djelo Svjetotvorca.
Nakon devet godina

potkraj desetog ljeta
glavu iz mora diže
i tjeme joj izroni;
pa otpoče Stvarati
svĳet oblikovati
na otvorenoj pučini
sred prostranstva vodena.
Gdjegod rukom uperi
rtove rasporedi;
gdjegod nogom nagazi
ribama jame izbi;
kad pod vodu zaroni
dubine morske stvori.
Bok svoj kopnu okrenu:
blage obale svalja;
noge kopnu upravi:
lososišta isklesa;
glavom kopno dotaknu:
uvale tu udubi.
Tad od kopna otpliva
na pučini ostade
morske stĳene stvori
i grebene skrivene
brodolomne predjele
pomorcima pogubne.
321
K
Ali djetešce joj je ostalo u tĳelu i izraslo do sentimental-

ne srednje životne dobi:
Väinämöinen nerođen
još u njoj bard je vječni.
Starina Väinämöinen
u majci počivaše
trideset punih ljeta
i još trideset zima
na mirnoj vodi
i burnom valu.
Misli on i promišlja
kako li će živjeti
u toj mračnoj rodnici
u tĳesnu boravištu
mjesečine gdje nema
gdje se Sunca ne vidi.
Pa prozbori ovako
rĳeči ove kaza:
“Mjeseče, pomozi mi,
Sunce, oslobodi me,
ti, Veliki Medvjede
savjetom me izvedi
kroz izlaz nepoznati
kroz dveri strane
iz gnĳezdâ malenih
i tĳesnih staništa!
Namjerniku zemlju daj;
pod nebesa me izvedi
da mjesečinu vidim
i blistavo mi Sunce
322
D !
Velikog Medvjeda sjaj

i svo zvjezdano nebo.”
Kad ga Mjesec ne pusti
ni Sunce oslobodi
mučno sve mu postade
i život pade teško:
dveri tvrđe odškrinu
prstenjakom pomaknu
koštan zasun otvori
lĳevu nogu promoli
preko praga noktima
i kroz dveri koljenom.
Glavom pade u vodu
rukama u valove;
čovjek se moru predaje
svat na valu ostaje.+;
Prĳe nego što je Väinämöinen – junak već rođenjem

– uspio doprĳeti do obale, morao se suočiti s iskušenjem
druge majčinske rodnice, iskonskoga kozmičkog oceana.
Ostavši bez zaštite, morao je proći kroz inicĳacĳu suštin-
ski neljudskih sila prirode. Na razini vode i vjetra morao je
iznova doživjeti ono što je već vrlo dobro poznavao.
Bje pet ljeta u moru,

pet provede, pa i šest,
sedam još, čak i osam.
Iskorači na kopno,
stade na rt bezimen
kamenit, bez drveća.
Kleknu na to tlo
323
K
o ruke se osovi;
mjesečinu pogleda
Sunca se naužĳe
Veliki Medvjed vidje
i zvĳezde nebeske.
Rodi se Väinämöinen
vrli bard tako nasta:
Svemajka ga iznese,
načini ga Ilmatar.++
. M
Univerzalna božica javlja se ljudima u nizu likova; jer

učinci su stvaranja mnogostruki, složeni i međusobno
proturječni kad se gledaju s motrišta stvorenog svĳeta.
Majka života u isti je mah majka smrti; nosi krinku ružnih
demonica gladi i pošasti.
Sumersko-babilonska astralna mitologĳa poistovjetila
je ženske kozmičke aspekte s fazama planeta Venere. Kao
zvĳezda Danica, bila je djevica, kao zvĳezda Večernica,
bila je drolja, kao gospa noćnog neba, pak, Mjesečeva dru-
žica; a kad bi iščezla od Sunčeva blještavila, bila je paklena
baba. Svugdje gdje je dopro mezopotamski utjecaj osobine
svĳu božica dotakla je svjetlost ove nestalne zvĳezde.
Mit iz jugoistočne Afrike, zabilježen u plemenu Wa-
hungwe Makoni iz Južne Rodezĳe, prikazuje vidove Ve-
nere-majke u sprezi s prvim stadĳima kozmogonĳskog
ciklusa. Ovdje je prvotni čovjek Mjesec; zvĳezda Danica
njegova je prva žena, zvĳezda Večernica druga. Baš kao
što je Väinämöinen izašao iz rodnice vlastitim naporom,
324
D !
tako ovaj čovjek-Mjesec izlazi iz bezdanih voda. On i nje-

gove žene bit će roditelji zemaljskih stvorenja. Priču smo
primili u ovome obliku:
“Maori (Bog) sazda prvog čovjeka i prozva ga Mwuet-
si (Mjesec). Stavi ga na dno Dsivoe (jezera) i dade mu rog
ngona pun ulja ngona.+9 Mwuetsi živjaše u Dsivoi.
Mwuetsi reče Maorĳu: ‘Hoću na zemlju.’ Maori reče:
‘Požalit ćeš.’ Mwuetsi reče: ‘Ipak, hoću na zemlju.’ Maori
reče: ‘Pa idi na zemlju.’ Mwuetsi izađe iz Dsivoe i ode na
zemlju.
Zemlja bĳaše hladna i prazna. Nĳe bilo ni trave, ni gr-
mlja, ni drveća. Nĳe bilo životinja. Mwuetsi se rasplaka i
reče Maorĳu: ‘Kako da tu živim.’ Maori reče: ‘Upozorih te.
Krenuo si putem koji vodi u smrt. Međutim, dat ću ti dru-
žicu tvoje vrste.’ Maori dadne Mwuetsĳu djevu po imenu
Massassi, zvĳezda Danica. Maori reče: ‘Massassi će ti dvĳe
godine ženom biti.’ Maori dadne Massasi potpaljivač.
Navečer Mwuetsi uđe s Massasi u špilju. Massassi mu
reče: ‘Pomozi mi. Potpalit ćemo vatru. Prikupit ću chiman-
dru (loživo) a ti vrti rusiku (vrtilicu potpaljivača).’ Massassi
prikupi loživo. Mwuetsi zavrtje rusiku. Kad pripališe va-
tru, Mwuetsi leže s jedne strane, Massassi s druge. Vatra
gorješe između njih.
Mwuetsi pomisli: ‘Zašto mi Maori dadnu ovu dje-
vu? Što ću ja s ovom djevom Massassi?’ Kad se smrknu,
Mwuetsi uze rog ngona. Ovlaži kažiprst kapi ulja ngona.
Mwuetsi reče: ‘Ndini chaambuka mhiri ne mhirir (Vatru ću
skokom preskočiti).’+> Mwuetsi preskoči vatru. Mwuetsi
priđe djevi Massassi. Mwuetsi dotače Massassino tĳelo
pomadom na svom prstu. Zatim se Mwuetsi vrati u po-
stelju i zaspa.
325
K
Mwuetsi se ujutro probudi i pogleda Massassi. Mwu-

etsi opazi da je Massasino tĳelo nabreklo. Kad zora svanu,
Massassi poče rađati. Massassi rodi trave. Massassi rodi
grmlje. Massassi rodi drveće. Massassi rađaše sve dok ze-
mlju ne prekriše trave, grmlje i drveće.
Drveće izrastaše. Izrastaše sve dok ne dotače nebo. Kad
drveće dotače nebo, poče kišiti.
Mwuetsi i Massassi živjaše u obilju. Imadoše plodova i
žita. Mwuetsi sagradi kolibu. Mwuetsi izradi željeznu lo-
patu. Mwuetsi izradi motiku i zasadi usjev. Massassi ople-
te zamke za ribe i poče loviti ribe. Massassi donosiše drvo
i vodu. Massassi kuhaše. Tako Mwuetsi i Massassi živjahu
dvĳe godine.
Nakon dvĳe godine reče Maori Massassĳu: ‘Vrĳeme je.’
Maori vrati Massassi sa zemlje u Dsivou. Mwuetsi stade
plakati. Gorko plakaše i reče Maorĳu: ‘Što ću ja bez Mas-
sassi? Tko će mi donositi drvo i vodu? Tko će mi kuhati?’
Osam dugih dana plakaše Mwuetsi.
Osam dugih dana plakaše Mwuetsi. Tad Maori reče:
‘Upozorih te da ideš u smrt. Ali dat ću ti još jednu ženu.
Dat ću ti Morongo, zvĳezdu Večernicu. Morongo će dvĳe
godine uz tebe ostati. Zatim ću je vratiti sebi.’ Maori dadne
Mwuetsĳu Morongo.
Morongo dođe Mwuetsĳu u kolibu. Navečer Mwuetsi
htjede leći sa svoje strane vatre. Morongo mu reče: ‘Ne lezi
ondje. Lezi sa mnom.’ Mwuetsi leže uz Morongo. Mwuetsi
uze rog ngona i namaza kažiprst pomadom. Ali Morongo
reče: ‘Nemoj tako. Nisam kao Massassi. Namaži sad svo-
ja stegna uljem ngona. Namaži moja stegna uljem ngona.’
Mwuetsi tako i postupi. Morongo mu reče: ‘Spari se sad sa
mnom.’ Mwuetsi se spari s Morongo. Mwuetsi zaspa.
326
D !
Pred jutro se Mwuetsi probudi. Pogleda Morongo i vi-

dje da joj je tĳelo nabreklo. U zoru Morongo poče rađati.
Prvoga dana Morongo rodi kokoši, ovce i koze.
Druge noći Mwuetsi opet leže s Morongo. Idućeg jutra
Morongo rodi antilope i stoku.
Treće noći Mwuetsi opet leže s Morongo. Idućeg jutra
Morongo rodi prvo dječake, a zatim djevojčice. Dječaci ro-
đeni ujutro stasaše do večeri.
Četvrte noći Mwuetsi htjede opet leći s Morongo. Ali
nadiže se oluja i Maori prozbori: ‘Prekini. Hitaš u smrt.’
Mwuetsi se prepade. Oluja prođe. Tad Morongo reče Mw-
uetsĳu: ‘Izradi vrata kojima ćeš zatvoriti ulaz u kolibu.
Tako Maori neće moći vidjeti što radimo. Tako ćeš moći
leći sa mnom.’ Mwuetsi izradi vrata. Njima zatvori ulaz u
kolibu. Zatim leže s Morongo. Mwuetsi potom zaspa.
Pred jutro se Mwuetsi probudi. Mwuetsi vidje da je
Morongino tĳelo nabreklo. U zoru Morongo poče rađati.
Morongo rodi lavove, leoparde, zmĳe i škorpione. Maori
to vidje. Maori reče Mwuetsĳu: ‘Upozorih te.’
Pete noći Mwuetsi htjede opet leći s Morongo. Ali Mo-
rongo reče: ‘Gle, kćeri ti stasahu. Spari se s kćerima.’ Mwu-
etsi pogleda svoje kćeri. Vidje da su naočite i stasale. Tako
leže s njima. Rodiše mu djecu. Djeca rođena ujutro stasaše
do večeri. I tako Mwuetsi postade Mambo (kralj) velikoga
naroda.
Ali Morongo leže sa zmĳom. Morongo više ne rađaše.
Živjaše sa zmĳom. Jednog se dana Mwuetsi vrati Moron-
go i htjede leći s njom. Morongo reče: ‘Prekini.’ Mwuet-
si reče: ‘Ali želim.’ On leže s Morongo. Pod Moronginim
krevetom ležaše zmĳa. Zmĳa ugrize Mwuetsĳa. Mwuetsi
se razboli.
327
K
Nakon što zmĳa ugrize Mwuetsĳa, Mwuetsi se razboli.

Sutradan prestade kišiti. Biljke se sparušiše. Rĳeke i jezera
se isušiše. Životinje uginuše. Ljudi stadoše mrĳeti. Mnogo
ljudi umre. Mwuetsĳeva djeca pitaše se: ‘Što ćemo?’ Mw-
uetsĳeva djeca rekoše: ‘Pitat ćemo hakatu (svete kockice).’
Djeca upitaše hakatu. Hakata reče: ‘Mambo Mwuetsi je bo-
lestan i tužan. Vratite Mwuetsi u Dsivou.’
Zatim Mwuetsĳeva djeca udaviše Mwuetsĳa i sahrani-
še ga. Sahraniše Morongo uz Mwuetsĳa. Izabraše drugoga
da bude Mambo. I Morongo živjaše dvĳe godine u Mwu-
etsĳevome Zimbabweu.”+
Svaki od tri stadĳa rađanja očito predstavlja po jednu
epohu u razvoju svĳeta. Obrazac slĳeda bio je unaprĳed
poznat, gotovo kao nešto već viđeno; na to ukazuje upo-
zorenje Svevišnjega. Ali Mjesečev Čovjek, onaj Moćni Ži-
vući, nĳe dao da se sprĳeči ostvarivanje njegove sudbine.
Razgovor na dnu jezera dĳalog je vječnosti i vremena, “ra-
sprava živih”: “Biti ili ne biti.” Neutaživa želja konačno do-
biva uže: nastaje kretanje.
Supruge i kćeri Mjesečeva Čovjeka utjelovljenja su i
sredstva njegove sudbine. Kako se razvĳala njegova svje-
totvorna volja, tako su i vrline i osobine božice-majke do-
življavale preobražaj. Nakon rođenja iz rodnice elemena-
ta, prve dvĳe supruge bile su predljudske, iznadljudske.
Ali s nastavkom kozmogonĳskog kruženja i prelaskom
momenta rasta iz praiskonskih ka ljudsko-povĳesnim
oblicima, gospodarice kozmičkih rođenja povlačile su se,
prepuštajući polje ljudskim ženama. S time je stari demi-
jurški praotac u središtu svoje zajednice postao metafizi-
čki anakron. Kad se napokon umorio od puke ljudskosti i
opet uželio supruge svojeg obilja, svĳet se načas razbolio
328
D !
od siline njegove reakcĳe, ali zatim se oslobodio i pobje-

gao. Poduzetnost je prešla na zajednicu potomaka. Sim-
bolični, snom bremeniti likovi roditelja povukli su se u pr-
votni bezdan. Samo je čovjek preostao na uređenoj zemlji.
Kruženje je otišlo dalje.
!. R
#
Poteškoću sad predstavlja svĳet ljudskog života. Pod

vodstvom praktičnog suda kraljeva i svećenićkih naputa-
ka temeljenih na kockicama božanskog otkrivenja,+0 polje
svĳesti tako se skuplja da se široke crte ljudske komedĳe
gube u zbrci suprotstavljenih nakana. Nazori ljudi postaju
skučeni, sposobni shvatiti tek opipljive, osvĳetljene povr-
šine bitka. Pogled u dubinu uskraćuje se. Bitni oblik ljud-
ske agonĳe više se ne vidi. Društvo posrće u greške i ne-
sreće. Mali Ego je preoteo sudačko sjedište Jastva.
Ovo je trajna tema mita i znani vapaj proročkih glaso-
va. Ljudi žude za osobom koja će, u svĳetu izopačenih tĳe-
la i duša opet predočiti inkarnirani zor. Taj mit poznajemo
iz vlastite predaje. Javlja se posvuda, pod raznim krinka-
ma. Nakon što lik Heroda (krajnjeg simbola nepravednog,
nepopustljivog ega) dovede čovječanstvo do dna duhovne
izopačenosti, okultne sile ciklusa same se pokreću. U ne-
upadljivu se selu rađa djeva koja će se održati neoskvr-
njenom od pomodnih zabluda svoga naraštaja: minĳatura
kozmičke žene, nevjeste vjetra, stupa među ljude. Njezina
rodnica, spremna i netaknuta poput praiskonskog bezda-
na, samom svojom spremnošću priziva onu prvotnu sna-
gu koja je oplodila svĳet.
329
K
“Pa jednoga dana, dok je Marĳa kraj vrela krčag puni-

la, prikaza joj se anđeo Gospodnji i reče: ‘Blagoslovljena si,
Marĳo, jer u utrobi svojoj ti pripremi Gospodinu stanište.
Gle, svjetlost će nebeska sići i u tebi se nastaniti, i kroza te
čitav svĳet obasjati.”+*
Priča se posvuda pripovĳeda, i to tako zapanjujuće
istovjetna u glavnim crtama da su prvi kršćanski misiona-
ri morali pomisliti kako to zacĳelo sâm Sotona podvaljuje
rugla njihova učenja gdje god oni prionuli poslu. Fratar
Pedro Simón u svojoj knjizi Noticias historiales de las conqu-
istes de Tierra Firme en las Indias Occidentales (Cuenca &>.)
izvještava da je, nakon što se počelo pokrštavati narode
Tunja i Sogamozzo u južnoameričkoj zemlji Kolumbĳi,
“demon toga kraja počeo davati suprotne nauke. Između
ostalog, nastojao je obezvrĳediti svećenikova naučavanja o
Utjelovljenju, izjavivši da do njega još nĳe došlo; ali da će
ga Sunce netom prouzročiti: uzet će tĳelo u rodnici djevice
u selu Guacheta, koju će oploditi zrakama, ne oskvrnuvši
joj nevinost. Vĳest se pronĳela čitavim područjem. I zbilo
se da je glavar dotičnog sela imao dvĳe nevine kćeri, a sva-
ka je željela da se to čudo ostvari u njoj. One su tako počele
svakog jutra u praskozorje odlaziti iz očevih nastambi i vr-
tova; popele bi se na jedno od brojnih brda oko sela, okre-
nule prema izlazećem Suncu i namjestile tako da ih prve
Sunčeve zrake slobodno mogu obasjati. Trajalo je to dani-
ma, kad je Bog (čĳe su prosudbe nedokučive) dopustio de-
monu da se zbude ono što je i kanio, upravo tako da jedna
kći zatrudni, kako je izjavila, sa Suncem. Nakon devet mje-
seci na svĳet je donĳela velikog i vrĳednog hacuatu, kako
zovu smaragd. Uzela ga je, umotala u pamuk i stavila u
njedra, gdje ga je zadržala danima, nakon čega se preobra-
330
D !
zio u živo biće: sve po nalogu demona. Dĳete su nazvali

Goranchacho i odgojili ga u kućanstvu glavara, njegova
djeda, do navršene dvadeset četvrte godine života.” Zatim
je u slavljeničkoj povorci otišao u glavni grad zemlje, sla-
vljen u svim pokrajinama kao “Sunčevo Dĳete.”+&
Hinduistička mitologĳa pripovĳeda o djevi Parvati,
kćeri gorskog kralja Himalaye, koja se povukla u visoko
gorje i posvetila vrlo strogim askezama. Tiranski titan po
imenu Taraka bio je silom zavladao svĳetom, a proročan-
stvo je kazalo da ga svrgnuti može samo sin Nadboga
Šive. Šiva je, međutim, bio bog joginskog načela – odvo-
jen, sam, povučen u meditiranje. Bilo je nemoguće ikako
nagnati Šivu da začne sina.
Parvati je odlučila izmĳeniti stanje svĳeta tako što će
meditiranjem postati ravna Šivi. Odvojena, sama, povuče-
na u svoju dušu, i ona je gola postila pod jarkim suncem,
dodajući još vreline potpaljivanjem četirĳu lomača na sve
četiri strane svĳeta. Naočito joj se tĳelo sparušilo do krhka
sklopa kostĳu, koža joj je odebljala i otvrdnula. Kosa joj je
stršala, razbarušena i slĳepljena. Njezine meke, vlažne oči
upalile su se.
Jednoga dana onuda je naišao mladi braman i upitao
zbog čega jedna krasotica uništava samu sebe takvim pa-
tnjama.
“Žudim”, odgovorila mu je, “za Šivom, Najvišime. Šiva
je bog samoće i nepomutljiva usredotočenja. Posvetila sam
se stoga ovim askezama ne bih li ga izvela iz uravnoteže-
nja i ljubavlju ga privela sebi.”
“Šiva je”, reče mladić, “bog uništenja. Šiva je Zatornik
Svĳeta. Šivu raduje meditiranje na grobištima sred vonja
leševa; ondje on gleda trulež smrti, milu njegovome razor-
331
K
nom srcu. Šivini su vĳenci od živih zmĳa ispleteni. Šiva je

k tome i prosjak, i nitko ništa ne zna o njegovu rođenju.”
Djevica reče: “On nadilazi poimanje takvih kao što si ti.
Prosjak, ali i izvorište bogatstva; užasan, ali i vrelo miline;
vĳence od zmĳa ili vĳence od dragulja može staviti ili ski-
nuti kako mu je volja. Kako bi se rodio, kad je tvorac ne-
stvorenog! Šiva je moja ljubav.”
Mladić nato skinu krinku sa sebe – i bje Šiva.+&&
. N
#

Buddha je s neba u majčinu rodnicu sišao u liku mli-

ječnobĳela slona. Azteškoj Coatlicue, “Zmĳopletenoj Su-
knji”, prišao je bog u liku pernate kugle. Glave Ovidĳevih
Metamorfoza vrve nimfama koje salĳeću bogovi u raznim
krinkama: Jupiter kao bik, labud, zlatna kiša. Svaki slučaj-
no progutani list, svaki orah ili čak udah povjetarca mogu
dostajati da oplode spremnu utrobu. Sila začetka je posvu-
da. A već prema hiru ili sudbini trena, začet će se ili junak-
spasitelj ili demon-zatornik svĳeta – to se nikad ne zna.
Prikazi djevičanskog rođenja česti su u narodnoj pre-
daji kao i u mitu. Jedan primjer će biti dovoljan: čudna
narodna pripovĳest iz Tonge, dio maloga kruga priča o
“naočitu čovjeku” Sinilauu. Ova je pak posebno zanimlji-
va, ne zbog svoje iznimne apsurdnosti, već zato što kroz
neosvĳeštenu burlesku jasno iznosi svaki bitni motiv tipi-
čnoga junakovog životopisa: djevičansko rođenje, potragu
za ocem, iskušenje, pomirbu s ocem, uzašašće i krunidbu
djevičanske majke i konačno nebesku pobjedu pravih si-
nova, dok se oni lažni peku.
332
D !
“Bio jednom jedan čovjek koji je imao ženu, a žena je

bila trudna. Kad je došlo vrĳeme da se dĳete rodi, žena
pozva muža da je dođe podići, kako bi ga donĳela na svi-
jet. Ali rodila je školjku, a muž ju je ljutito bacio. Ona ga
međutim zamoli da uzme tu školjku i ostavi je u Sinilauo-
vu bazenu. Dođe se zatim Sinilau okupati i baci kokosovu
ljusku kojom se prao u vodu. Školjka dopuže, poče sisati
kokosovu ljusku i zatrudnje.
Jednoga dana ona žena, školjkina mati, vidje gdje se
školjka kotrlja prema njoj. Ljutito upita školjku zašto je do-
šla, ali školjka joj odvrati da se ljutnja ne priliči i zamoli je
da ogradi mjesto gdje bi mogla roditi. Staviše tako zaslon,
a školjka rodi naočito muško djetešce. Zatim se otkotrlja
natrag u bazen, a žena uze skrbiti za dĳete, nadjenuvši mu
ime Fatai-što-pod-sandalovinom-ide. Vrĳeme odmicaše, i
gle, školjka opet obremeni, pa se još jednom dokotrlja do
kuće kako bi ondje mogla roditi dĳete. Sve se opet jedna-
ko ponovi i školjka opet rodi naočita dječačića, prozvana
Mirta-nasumce-ispletena-u-fataĳu. I on ostade na skrbi
one žene i njezina muža.
Kad dječaci izrastoše u momke, žena ču da Sinilau
sprema upriličiti slavlje, pa odluči da mu trebaju nazočiti
i njezina dva unuka. Stoga pozva mladiće i reče im da se
pripreme, te doda kako je čovjek na čĳe slavlje idu njihov
otac. Kad stigoše na prizorište slavlja cio se narod zagle-
da u njih. Nĳe bilo žene koja ih pomno ne promatraše. U
prolazu ih skupina žena pozva da skrenu prema njima, ali
dvojica mladića odbiše i nastaviše sve do mjesta gdje se
pila kava. Ondje poslužiše kavu.
Ali Sinilau se razljuti što mu pokvariše slavlje, pa na-
loži da mu donesu dvĳe zdjele. Zatim naloži svojima da
333
K
ščepaju jednoga mladića i isĳeku ga. Tako naoštriše bam-

busov nož da ga isĳeku, ali kad mu staviše vršak na tĳelo,
on samo skliznu s kože, a mladić viknu:
Nož je stavljen i klizi

Sjedi samo i gledaj nas
Bili mi poput tebe ili ne.
Zatim Sinilau upita što je to mladić rekao, pa mu pono-

više stihove. Stoga on naloži da mu dovedu oba mladića,
te ih upita tko im je otac. Oni mu odvratiše da je on sâm
njihov otac. Sinilau poljubi pronađene sinove i reče im da
otiđu po svoju majku. Stoga odoše u bazen, uzeše školjku
i odnesoše je baki, koja je razbi, a na njenu mjestu se ukaza
ljupka žena po imenu Hina-što-stanuje-u-rĳeci.
Zatim krenuše natrag Sinilauu. Oba su mladića nosila
rogožine s resama kakve se zovu taufohua; ali majka je na
sebi imala vrlo lĳepu rogožinu kakva se zove tuoua. Dva
su sina išla sprĳeda, a Hina za njima. Kad su došli do Sini-
laua zatekli su ga gdje sjedi sa svojim suprugama. Mladići
su sjeli svaki na jedno Sinilauovo bedro, a Hina uz njega.
Zatim Sinilau naloži da se pripravi pećnica i dobro zažari;
pa uzeše supruge i njihovu djecu, te ih ubiše i ispekoše; ali
Sinilau se oženi Hinom-što-stanuje-u-rĳeci.”+&
334
T
P
. P

Prešli smo dva stadĳa: prvi, od neposrednih emanacĳa

Nestvorenog Tvorca do protočnih no bezvremenskih liko-
va mitološke ere, i drugi, od tih Stvorenih Tvoraca do sfere
ljudske povĳesti. Emanacĳe su se zgusnule, polje svĳesti
saželo. Ondje gdje su se nekoć vidjela uzročna tĳela, sada
tek njihovi drugostupanjski učinci postaju oštri u maloj
zjenici čvrstih činjenica ljudskoga oka. Kozmogonĳski ci-
klus stoga više neće iznositi bogovi, koji su postali nevi-
dljivi, već junaci, više ili manje ljudske naravi, kroz koje se
ostvaruje sudbina svĳeta. Na ovoj crti mitovi o stvaranju
svĳeta ustupaju mjesto legendama – kao u Knjizi Postan-
ka nakon izgona iz vrta. Metafizika prelazi u prapovĳest,
isprva mutnu i nejasnu, ali postupno sve podrobnĳu u po-
jedinostima. Junaci postaju sve manje bajkoviti, sve dok se
u konačnici, u završnim stadĳima raznih lokalnih predaja,
legenda ne stopi sa zajedničkom dnevnom svjetlošću za-
bilježenih vremena.
Mwuetsi, Mjesečev Čovjek, bio je odsječen poput zape-
la sidra; zajednica njegove djece otplovila je oslobođeno u
danji svĳet budne svĳesti. Ali saznajemo da je među njima
bilo izravnih sinova toga sad podmorskog oca, koji su, po-
335
K
put njegovih prvorođenaca, izrasli iz djece u muškarce ti-

jekom jednog jedinog dana. Ti posebni nositelji kozmičke
moći tvorili su duhovnu i društvenu aristokracĳu. Ispu-
njeni dvostrukim nabojem stvaralačke energĳe sâmi su bili
izvori otkrivenja. Takvi se likovi javljaju na pozornici pra-
skozorja svake legendarne prošlosti. Oni su junaci kulture,
utemeljitelji gradova.
Kineske kronike bilježe da nakon što se zemlja učvr-
stila, a narodi stali naseljavati rĳečne krajeve, među njima
je vladao Fu Hsi, “Nebeski car” (*9;.-0;0. p. n. e.). Pou-
čio je svoja plemena ribolovu mrežama, lovu i uzgoju do-
maćih životinja, razvrstao narod u klanove i uspostavio
brak. Iz nadnaravne pločice koju mu je povjerila ljuskava
neman u obliku konja iz voda rĳeke Meng izveo je Osam
dĳagrama, do danas temeljnih simbola tradicionalne ki-
neske misli. Rodio se čudesnim začećem nakon dvanaest
mjeseci boravka u majčinoj utrobi; imao je zmĳsko tĳelo
ljudskih ruku i volujske glave.+&;
Njegov nasljednik, Shen Nung, “Zemaljski car” (0;0.-
>*0. p. n. e.) bio je visok osam stopa i sedam palaca, ljud-
ska tĳela, ali bikovske glave. Čudesno je začet djelom zma-
ja. Posramljena majka ostavila je nedonošče na gorskom
obronku, ali divlje su ga zvĳeri zaštitile i othranike, a kad
je ona za to saznala dovela ga je kući. Shen Nung u jednom
je danu otkrio sedamdeset otrovnih biljaka i protuotrova:
kroz stakleni pokrov na trbuhu promatrao je varenje svake
biljke. Zatim je sastavio farmakopeju koja se i danas kori-
sti. Izumio je plug i sustav trampe; kineski ga seljak obo-
žava kao “kneza žitarica”. U dobi od stotinu šezdeset osam
godina pridružio se besmrtnicima.+&+
336
P
Ovakvi zmĳski kraljevi i minotauri pripovĳedaju o

prošlosti kad je car nosio posebnu svjetotvornu, svjetono-
snu moć, umnogome veću od one sadržane u običnome
ljudskom tĳelu. U tim vremenima obavljen je teški titanski
posao sveobuhvatne uspostave temelja naše ljudske civili-
zacĳe. Ali s odvĳanjem ciklusa stiglo je razdoblje kad više
nĳe trebalo obaviti protoljudski ili nadljudski posao; ovo
je djelo bilo upravo ljudsko – ovladavanje strastima, istra-
živanje umjetnosti, razrada gospodarskih i kulturnih insti-
tucĳa države. Sad više nisu bili potrebni utjelovljenje Mje-
sečeva Bika, Zmĳska mudrost ili Osam dĳagrama sudbine,
već savršen ljudski duh osjetljiv za potrebe i nadanja srca.
Kozmogonĳski ciklus stoga daje cara u ljudskom obliku
koji će svim naraštajima ostati primjer čovjeka-kralja.
Huang Ti, “Žuti car” (>*.-9*. p. n. e.), bio je treći od
ove uzvišene Trojice. Njegova majka, prilježnica kneza iz
pokrajine Chao-tien, začela ga je kad je jedne noći ugledala
blistavu zlaćanu svjetlost oko sazvĳežđa Velikog Medvje-
da. Dječak je progovorio već sa sedamdeset dana, a u dobi
od jedanaest godina naslĳedio je prĳestolje. Svojstvena mu
je odlika bila moć snivanja: u snu je mogao posjetiti najda-
lje predjele i općiti s besmrtnicima u natprirodnoj kraljevi-
ni. Nedugo nakon dolaska na vlast Huang Ti pao je u san
koji je potrajao puna tri mjeseca, tĳekom kojega je usvojio
nauk vladanja srcem. Nakon drugog sna usporedive duži-
ne vratio se s moći poučavanja ljudi. Poučio ih je upravlja-
nju silama prirode u vlastitim srcima.
Ovaj čudesni čovjek vladao je Kinom stotinu godina, a
za njegove vladavine narod je uživao istinsko zlatno doba.
Okružio se šestoricom velikih upravitelja i uz njihovu po-
moć sastavio kalendar, uveo matematičko računanje i po-
337
K
učio izradu alata od drveta, keramike i kovine, gradnju

brodova i kočĳa, uporabu novca i izradu glazbala od bam-
busovine. Odredio je javna mjesta za štovanje Boga. Uspo-
stavio je granice i zakone privatnog vlasništva. Njegova je
kraljica otkrila vještinu predenja svile. Zasĳao je stotinu
vrsta žita, povrća i drveća, pokrenuo uzgoj ptica, četvero-
nožaca, gmazova i kukaca, poučavao uporabu vode, vatre,
drveta i zemlje, te uredio kretanje plime i oseke. Prĳe nego
što će umrĳeti u dobi od sto jedanaest godina, u vrtovima
Carstva pojavili su se feniks i jednorog, kao dokazi savr-
šenstva njegove vladavine.+&9
. D

Prĳašnji kulturni junak sa zmĳskim tĳelom i bikov-

skom glavom od rođenja je nosio u sebi spontanu kre-
ativnu moć prirodnog svĳeta. To je bio smisao njegova
obličja. Čovječji se junak, pak, mora “spustiti” kako bi opet
uspostavio sponu s podljudskim. U tome leži, kao što smo
vidjeli, smisao junakove pustolovine.
Ali tvorci legende rĳetko su se kad zadovoljavali tek
shvaćanjem najvećih junaka svĳeta pukim ljudskim bići-
ma koja su se probila kroz obzorja što ograničavaju njiho-
ve bližnje i vratila s onakvim blagodatima kakva bi prona-
šao i bilo koji drugi čovjek sumjerljive vjere i hrabrosti. Baš
suprotno, uvĳek se težilo obdariti junaka iznimnim moći-
ma od samoga rođenja, ili čak od trenutka začeća. Čitav
se junački život prikazuje kao igrokaz čudesa, na vrhuncu
kojega se odvĳa velika središnja pustolovina.
338
P
Ovo odgovara gledištu da je junaštvo predodređeno,

a ne tek postignuto, i otvara problem odnosa životopisa i
ličnosti. Isusa se, primjerice, može smatrati čovjekom koji
je pomoću askeze i meditiranja dosegao mudrost; može
se, s druge strane, vjerovati da se to spustio bog i latio se
proživljavanja ljudskog životnog puta. Prvi nazor navest
će nas da doslovce počnemo oponašati učitelja, ne bismo li
se upravo poput njega probili do transcedentnog, iskupi-
teljskog iskustva. Ali drugi nazor kazuje da je junak prĳe
simbol za promišljanje nego primjer za doslovno slĳeđe-
nje. Božansko biće otkrivenje je svemoćnoga Jastva, koje
boravi u svima nama. Promišljanju života tako valja pri-
stupiti kao meditacĳi o vlastitoj imanentnoj božanstveno-
sti, a ne kao uvodu u precizno oponašanje, pri čemu pou-
ka ne glasi “Postupaj ovako i budi dobar”, već “Znaj ovo i
budi Bog.”+&>
U I. dĳelu, “Junakovoj pustolovini”, promatrali smo
iskupiteljsko djelo s prvog stanovišta, koje se može nazva-
ti psihološkim. Sad nam ga valja opisati s drugoga, gdje
ono postaje simbol istog onog metafizičkog otajstva koje
je junak sâm morao iznova otkriti i iznĳeti na vidjelo. U
ovom ćemo poglavlju, stoga, prvo razmotriti čudesno dje-
tinjstvo, kojim se pokazuje kako se posebna manifestacĳa
imanentnog božanskog načela utjelovila u svĳetu, a za-
tim, slĳedom, različite životne uloge kroz koje junak može
izvesti svoje sudbinsko djelo. One neće uvĳek biti istog
reda veličine, već prema potrebama vremena.
Izraženo već uspostavljenim pojmovima, prvi juna-
kov zadatak je svjesno proživljavanje prethodnih stadĳa
kozmogonĳskog ciklusa; probĳanje ka početku kroz epo-
he emanacĳa. Drugi je, stoga, vratiti se iz tog bezdana do
339
K
ravnine suvremenog života, gdje će kao čovjek preobraža-

vati demĳurške potencĳale. Huang Ti imao je moć sniva-
nja: to je bio njegov put silaska i povratka. Väinämöineno-
vo drugo, odnosno vodeno rođenje vratilo ga je iskustvu
elementarnog. U priči o supruzi školjki s Tonge, povratak
je započeo rođenjem majke: braća junaci ponikli su iz po-
dljudske rodnice.
Junakova djela u drugom dĳelu njegova osobnog ciklu-
sa biti će razmjerna dubini njegova poniranja u prvome.
Sinovi supruge školjke uzdigli su se s razine životinja; tje-
lesnom su ljepotom bili nenadmašni. Väinämöinen se pre-
porodio iz elementarnih voda i vjetrova; mogao je stoga
bardskom pjesmom raspiriti ili umiriti elemente prirode
i ljudskog tĳela. Huang Ti putovao je kraljevstvom duha;
naučavao je sklad srca. Buddha se probio čak i kroz zonu
bogova-tvoraca i vratio iz ništavila; donio je spas od ko-
zmogonĳskog kruženja.
Ako djela neke stvarne povĳesne ličnosti kazuju da je
bila junak, graditelji legende o njoj smislit će pustolovine
koje joj odgovaraju dubinom. Bit će prikazane kao puto-
vanja u čudesne predjele i valja ih tumačiti kao simbole, s
jedne strane, spuštanja u noćno more psihe, a s druge, pre-
djela i vidova ljudske sudbine manifestiranih u dotičnim
životima.
Akadskog kralja Sargona (oko 99. p. n. e.) rodila je
majka pučanka. Oca mu se nĳe znalo. Stavljen u košaru
od rogožine i predan vodama Eufrata; rĳeka ga je odnĳela
rataru Akkĳu, koji ga je odgojio za vrtlara. Božica Ištar bila
je naklona mladiću. Tako je konačno postao kralj i car, sla-
vljen kao živući bog.
340
P
Chandragupta (četvrto stoljeće p. n. e.), osnivač hin-

duističke dinastĳe Maurya, bio je ostavljen u zemljanom
ćupu na pragu staje. Otkrio ga je stočar i uzeo ga za po-
sinka. Kad se mali Chandragupta jednoga dana s drugom
djecom igrao Natkralja na Sudišnome prĳestolju, naložio
je da se najgorim prĳestupnicima odsĳeku šake i stopala;
zatim su se, na njegovu rĳeč, odrubljeni udovi smjesta vra-
tili na mjesto. Kad je princ u prolazu opazio tu čudesnu
igru, kupio je dĳete za tisuću haršapana i kod kuće prema
tjelesnim obilježjima otkrio da ono pripada Mauryama.
Roditelji pape Grgura Velikog (9+.?->+. n. e.) bili
su blizanci-plemići koje je đavo nagnao na rodoskvrnu-
će. Majka ga je iz pokore povjerila moru u košarici. Našli
su ga i podigli ribari i u dobi od šest godina poslali sve-
ćenicima u kloštar na odgoj. Ali on je želio živjeti kao vi-
tez-ratnik. Stupio je u barku i čudesno otplovio u zemlju
svojih roditelja, gdje je osvojio ruku kraljice – za koju se
uskoro ispostavilo da je njegova majka. Otkrivši to drugo
rodoskvrnuće, Grgur je sedamnaest godina u pokori ostao
privezan lancima za hrid nasred pučine. Ključeve lanaca
bacili su u more, ali kad su ih na isteku tih dugih godina
otkrili u trbuhu ribe, to se protumačilo kao znak provi-
dnosti: pokajnika su odveli u Rim, gdje je s vremenom bio
izabran za Papu.+&
Karla Velikog (+.-0&+.) u djetinjstvu su ugnjetavala
starĳa braća, pa je pobjegao u saracensku Španjolsku. On-
dje je pod imenom Mainet kralju učinio iznimne usluge.
Preveo je kraljevu kći na kršćanstvo i u tajnosti se dogo-
vorio vjenčati s njom. Obavivši i druga junačka djela, kra-
ljevski se mladić vratio u Francusku, gdje je svrgnuo bivše
ugnjetavače i pobjedonosno preuzeo krunu. Zatim je vla-
341
K
dao stotinu godina, okružen zodĳakom od dvanaestorice

sebi ravnih. Svi svjedoci tvrde da su mu brada i kosa bile
vrlo duge i sĳede.+&0 Kad je jednoga dana sjedio pod sudi-
šnim stablom pravedno je presudio zmĳi, a gmaz mu je
u znak zahvalnosti darovao hamajlĳu koja ga je uplela u
ljubavnu vezu s već mrtvom ženom. Taj amulet pao je u
bunar u Aixu: stoga je Aix postao omiljeno carevo boravi-
šte. Nakon duga ratovanja protiv Saracena, Sasa, Slavena i
Sjevernjaka bezvremenski je car umro; ali on samo spava,
i probudit će se u času odsudne nevolje svoje domovine.
Krajem Srednjeg vĳeka jedanput i jest ustao iz mrtvih i
pridružio se križarskoj vojni.+&*
Svi ovi životopisi donose temu izgona i povrata novo-
rođenog djeteta, racionaliziranu na razne načine. Rĳeč je
o istaknutoj osobini svih legendi, narodnih pripovĳesti i
mitova. Obično se ulaže izvjestan napor da se događaju
dade određen privid fizičke uvjerljivosti. Međutim, kad je
dotični junak veliki patrĳarh, čarobnjak, prorok ili utjelo-
vljenje, čudima se dopušta razvoj preko svih ograda.
Narodna hebrejska legenda o rođenju oca Abrahama
daje primjer neuvĳeno nadnaravnog izgnanstva djetešce-
ta. Za njegovo je rođenje Nimrod doznao od zvĳezda, “jer
taj uznositi kralj bĳaše vrstan astrolog, te mu se obznani da
će se u njegovo doba roditi čovjek koji će ustati protiv nje-
ga i pobjedonosno prokazati njegovu religĳu. Prestravljen
sudbinom koju mu prorekoše zvĳezde, on dozva kneževe
i upravitelje i zamoli ih da ga posavjetuju kako da postupi.
Odgovoriše mu ovako: ‘Naš jednoglasan savjet glasi da ti
valja sazdati silnu kuću, na ulaz postaviti stražu i objaviti
diljem svoje kraljevine kako su sve trudnice dužne onamo
doći zajedno s babicama, koje trebaju ostati s njima do po-
342
P
roda. Kada dođe vrĳeme da žena rodi, i ako dĳete dođe

na svĳet, babici će biti dužnost da ga ubĳe, bude li muško.
Bude li pak dĳete žensko, ostat će na životu, a majka će do-
biti darove i vrĳedne odore, dok će glasnik objaviti: “Tako
biva s onom koja kćeri rađa!”’
Kralju se svidi ovaj savjet, pa proglasom objavljenim
diljem njegova kraljevstva okupi sve graditelje da mu sa-
zdaju silnu kuću, visoku šezdeset lakata, a široku osade-
set. Nakon što je dovršiše, on izda drugi proglas i okupi
sve trudnice onamo, gdje im je valjalo ostati do izmaka
trudnoće. Časnici bĳahu zaduženi da odvedu žene u tu
kuću, a u nju i oko nje bi postavljena straža kako žene ne
bi pobjegle. Nadalje, on u kuću posla babice i zapovĳedi
im da sasĳeku mušku djecu na majčinskim prsima. Rodi li
pak žena djevojčicu, valja je uresiti lanom, svilom i veze-
nim odorama, i izvesti iz pritvora uz visoke počasti. Tako
pobiše čak sedamdeset tisuća djece. Zatim anđeli dođoše
Bogu i kazaše: ‘Ne vidiš li što taj čini, taj grešnik i hulnik
Nimrod, Kanaanov sin, što tolika nevinašca ubĳa koja ni-
kakva zla ne počiniše?’ Bog im odgovori ovako: ‘Anđeli
sveti, znam to i vidim, jer ne drĳemam niti spavam. Gle-
dam i znam sve tajno i sve otkriveno, a vi ćete posvjedočiti
što ću učiniti s tim grešnikom i hulnikom, jer Svojom ću ga
rukom kazniti.’
Baš u to vrĳeme Terah uze Abrahamovu majku, a ona
zatrudnje… Kad joj dođe vrĳeme, u silnu strahu odluta iz
naselja u pustinju. Pođe rubom doline i naiđe na pećinu.
Tu se skloni i sutradan dobi trudove, pa rodi sina. Djetetov
lik poput sunčeva sjaja obasja cĳelu pećinu, a majka bĳaše
sva izvan sebe od sreće. Djetešce što ga rodi bĳaše naš otac
Abraham.
343
K
Majka se rastuži, pa reče sinu: ‘Jao, što te rodih u vrĳe-

me Nimrodova kraljevanja. Zbog tebe je sedamdeset tisu-
ća muške djece pobĳeno, a mene strava zbog tebe hvata,
da ne čuje da postojiš, da te ne sasĳeče. Bolje da u ovoj pe-
ćini stradaš nego da te moje oči vide gdje mi te na prsima
ubĳaju.’ Ona uze svoje haljine pa u njih umota dječaka.
Zatim ga ostavi u pećini, rekavši ovako: ‘Gospodin bio uz
tebe, ne iznevjerio te i ne napustio te.’
Tako ona ostavi Abrahama u pećini, bez dojilje, a on
poče plakati. Bog posla Gabrĳela da ga podoji, a anđeo
učini da mlĳeko djetetu teče iz malog prsta desne ruke,
pa ga Abraham sisaše do deseta dana života. Tada usta i
prohoda, izađe iz pećine i pođe rubom doline. Kad sunce
zapade i zvĳezde zasjaše, on reče: ‘Ta to su bozi!’ No zora
svanu i zvĳezde se više ne vidješe, a tad on reče: ‘Njih što-
vati neću, jer bozi nisu.’ Nato granu sunce, a on reče: ‘Ovo
je moj bog, njega ću slaviti.’ No sunce opet zapade, a on
reče: ‘Nĳe to bog’, pa kad opazi mjesec, prozva njega bo-
gom svojim, kojemu će odavati božanske počasti. Zatim se
mjesec smrknu, a on viknu: ‘Ta ni ovo nĳe bog! Ima Jedan
koji sve njih pokreće.’”+
Crne Noge iz Montane pripovĳedaju o mladom borcu
Kut-o-yisu kojeg su skrbnici otkrili kad su starac i starica
zakuhali ugrušak bivolje krvi u loncu. “Iz lonca se umah
začu kao da to dĳete plače, kao da ga boli, peče ili prži.
Pogledaše u kuhalo, vidješe maloga dječaka i smjesta ga
izvadiše iz vode. Silno se iznenadiše… Sad, četvrtoga
dana dĳete im reče: ‘Zavežite me uzama redom za svaku
od potpornih greda kolibe, pa kada do zadnje dođem, iz
uza ću ispasti i odrastao biti.’ Starica tako i učini; dok ga
344
P
je vezala za svaku potpornu gredu opažala je kako raste, a

kad ga je konačno zavezala za zadnju, bio je odrastao.”+&
Narodne pripovĳesti obično podržavaju ili nadomje-
štaju ovu temu izgnanika temom prezrenoga ili oboga-
ljenoga: zlostavljanoga najmlađeg sina ili kćeri, siročeta,
posinka, ružnog pačeta ili paža niskog roda.
Dok je majci gazila grnčarsku glinu, djevojka iz naroda
Pueblo osjetila je kako joj je blato prsnulo po nozi, ali nĳe
za to marila. “Za koji dan djevojka oćutje da joj se nešto
miče u trbuhu, ali ne pade joj na pamet da bi mogla roditi.
Majci ništa ne reče. Ali raslo je i raslo. Jednoga jutra jako
joj pozli. Poslĳepodne rodi dĳete. Tek tada majka shvati da
joj kći bĳaše trudna. Majka se jako rasrdi; ali kad pogleda
dĳete, vidje da nĳe poput djeteta, već da je obla stvarčica
s dvĳe izbočine, poput malog ćupa. ‘Odakle ti to?’ upita je
majka. Ali djevojka samo plakaše. Uto dođe njezin otac.
‘Neka, drago mi je što je rodila dĳete’, reče. ‘Ali to nĳe di-
jete’, reče majka. Otac ga pogleda i vidje da je to malen kr-
čag za vodu. On postade veoma privržen malome krčagu.
‘Kreće se’, reče. Uskoro mali krčag poče rasti. Za dvadeset
dana postade velik. Mogao je ići sa djecom i govoriti. ‘Dje-
de, vodi me van, u razgledanje’, reče. Tako ga svakog jutra
djed poče izvoditi, i on gledaše djecu, a ona se vezaše uz
njega i otkriše da je on dječak, dječak Krčag. To otkriše iz
njegovih rĳeči.”+
Ukratko: dĳete sudbine mora proći dugo razdoblje ži-
vota u sjeni. To je vrĳeme iznimnih opasnosti, prepreka ili
sramoćenja. Biva bačeno u vlastite unutarnje dubine ili u
neznane vanjske predjele; u oba slučaja dotiče neistražen
mrak. A to je zona neslućenih prisutnosti, dobrohotnih
kao i zloćudnih: pojave mu se anđeo, životinja-pomoćni-
345
K
ca, ribar, lovac, baba ili seljak. Odgojen u životnjskoj školi,

ili, kao Siegfried, pod zemljom među gnomima koji hrane
korĳenje drveta života, ili pak sâm u nekoj sobici (postoji
tisuću inačica te priče), šegrt svĳeta uči lekcĳu snaga sje-
mena, skrivenih tik iza sfere izmjerenog i imenovanog.
Mitovi se slažu da je potrebna iznimna sposobnost za
suočenje i izlaženje na kraj s takvim iskustvom. Prikazi
djetinjstava obiluju anegdotama o začudnoj snazi, dovi-
tljivosti i mudrosti. Heraklo je udavio zmĳu koju mu je u
kolĳevku poslala božica Hera. Maui iz Polinezĳe ulovio
je i usporio Sunce – kako bi njegova majka-vrĳeme sti-
gla pripraviti svoj obrok. Abraham je, kao što smo vidjeli,
spoznao Jednoga Boga. Isus je zbunio mudrace. Djetešce
Buddha ostalo je jednog dana u sjeni drveta; njegove su
dadilje odjednom opazile da se sjena do večeri nĳe poma-
knula, a dĳete nepomično sjedi u joginskom transu.
Junačka djela voljenog hinduističkog spasitelja Kri-
šne tĳekom njegova izgnanstva među kravarima Gokule
i Brindabana tvore živopisan ciklus. Izvjesni zloduh po
imenu Putana došao je u obliku lĳepe žene, ali s otrovom
u grudima. Ušla je u kuću Yasode, djetetove skrbnice i po-
našala se vrlo prĳazno, uskoro primivši djetešce u krilo da
ga podoji. Ali Krišna je tako povukao da je isisao život iz
nje, pa je pala mrtva, povrativši svoje golemo i grozomor-
no obličje. Dok su kremirali gadnu lešinu, međutim, iz nje
se uzdigao miomiris; jer božansko je dojenče demonici po-
darilo spasenje dok joj je sisalo mlĳeko.
Krišna je bio mali nevaljalac. Volio je odnositi vrčeve
vrhnja dok su mljekarice spavale. Navĳek se peo da jede
i prolĳeva stvari skrivene od njega na visokim policama.
Djevojke su ga zvale Maslokrađa i žalile se Yasodi; ali on
346
P
je uvĳek mogao izmisliti neku priču. Kad se jednom igrao

u dvorištu, njegovu su skrbnicu upozorili da jede glinu.
Došla je sa šibom, ali on je obrisao usne i porekao da išta
zna o tome. Otvorila mu je prljava usta, ali kad je provirila
u njih ugledala je cio univerzum, “Tri Svĳeta”. Pomislila je:
“Baš sam šašava kad pomišljam da bi moj sin mogao biti
Gospodar Trĳu Svjetova.” Zatim joj se sve opet zastrlo i
smjesta je zaboravila što se upravo zbilo. Pomazila je dje-
čačića i odvela ga kući.
Kravari su imali navadu štovati boga Indru, hindu-
skog pandana Zeusa, nebeskoga kralja i gospodara kiše.
Nakon što su jednoga dana prinĳeli žrtvu, momak Krišna
im je rekao: “Nĳe Indra vrhunsko božanstvo, sve i ako jest
kralj na nebu; titana se on boji. Nadalje, kiša i blagostanje
za koje se molite ovise o Suncu, koje podiže vode i tjera
ih da padaju natrag. Što Indra može? Sve što se dogodi
određeno je zakonima prirode i duha.” Zatim im je svrnuo
pozornost na obližnje šume, potoke i brda, a napose na
goru Govardhan, rekavši da je dostojnĳa njihova štovanja
od udaljenoga nebeskog vladara. I tako su prinĳeli cvĳeće,
voće i slatkiše gori.
Sâm Krišna promĳenio je lik: uzeo je obličje gorskog
boga i primio prinose ljudi, ostavši pritom s njima u rani-
jem obliku i štujući gorskoga kralja. Bog je primio žrtve i
pojeo ih.+;
Indra se razljutio, pozvao kralja oblaka i naredio mu da
kišom zalĳeva taj narod sve dok ih vode sasvim ne odne-
su. Teški su se olujni oblaci navukli nad pokrajinu i počeli
izlĳevati pravi potop; činilo se da se kraj svĳeta bliži. Ali
momak Krišna ispunio je goru Govardhan vrućinom svoje
neiscrpne energĳe, podigao je malim prstom i kazao naro-
347
K
du da se skloni ispod nje. Kiša je padala po gori, cvrčala i

isparavala se. Lĳevalo je punih sedam dana, ali ni kap nĳe
dotakla kravarsku zajednicu.
Zatim je Indra shvatio da je njegov suparnik zacĳelo
utjelovljenje Prvotnoga Bića. Kad je Krišna sutradan otišao
u pašu, svirajući na fruli, Nebeski Kralj sišao je na svome
velikom bĳelom slonu Airavati, ničice pao nasmĳešenome
momku pod noge i pokorio mu se.++
Završetak ciklusa djetinjstva nastupa s povratkom,
odnosno prepoznavanjem junaka nakon što se njegova
stvarna ličnost otkrĳe poslĳe dugog razdoblja prikrive-
nosti. Ovaj događaj može prouzročiti znatnu krizu; jer
on označava javljanje sila koje su dotad bile isključene iz
ljudskog života. Ranĳi obrasci raspadaju se u krhotine ili
rastaču; smak se otkriva oku. No nakon trenutka prividna
previranja na vidik izlazi kreativna vrĳednost novog či-
nitelja, a svĳet se opet uobličava u neslućenoj slavi. Ova
tema razapinjanja-uskrsnuća može se ilustrirati bilo tĳe-
lom samoga junaka, bilo njegovim učincima na svoj svĳet.
Prvu od tih dvĳu mogućnosti pronaći ćemo u pripovĳesti
naroda Pueblo o krčagu za vodu.
“Muškarci polaziše u lov na zečeve, a dječak Krčag
htjede s njima. ‘Djede, odvedi me u podnožje obronka,
htio bih u lov na zečeve.’ ‘Siroti unuče, ne možeš u lov na
zečeve, kad ni nogu ni ruku’nemaš, reče mu djed. Ali dje-
čaku Krčagu bĳaše jako stalo da pođe. ‘Ipak me povedi.
Prestar si da od tebe bude vajde.’ Njegova se majka ra-
splaka jer nĳe imao ni nogu ni ruku ni očĳu. Ali inače ga
hraniše na usta, u otvor krčaga. Tako ga idućeg jutra djed
odvede u dno južne strane zaravni. Zatim se poče kotrlja-
ti, ubrzo opazi zečji trag i stade ga slĳediti. Uskoro pred
348
P
njega istrča zec, pa ga poče loviti. Netom prĳe nego što su

stigli do bare naiđoše na kamen. Krčag se udari u nj i ra-
zbi, a iz njega iskoči dječak. Bĳaše mu vrlo drago što mu se
kora razbila, pa je sada dječak, veliki dječak. Nosio je ogrli-
ce oko vrata, tirkizne naušnice, plesnu suknju, mokasine i
košulju od jelenje kože.” Ulovio je pregršt zečeva, vratio se
i dao ih djedu, koji ga je slavodobitno doveo kući.+9
Kozmičke energĳe što su plamtjele u živopisnom ir-
skom ratniku Cuchulainnu – glavnome junaku srednje-
vjekovnog Ulsterskog ciklusa, takozvanog “Ciklusa o Vi-
tezovima Crvene grane”+> – odjednom bi provalile poput
vulkana, nadvladavajući ga i razbĳajući sve oko njega.
Kad je bio četverogodišnjak – glasi priča – odlučio je isku-
šati “dječačke postrojbe” svojega ujaka, kralja Conchobara,
u sportovima koje su sami upražnjavali. Ponio je svoje kla-
divo, srebrnu kuglu, koplje za bacanje i koplje za igru te
otišao u dvorski grad Emanĳu, gdje je, bez i rĳeči dopušte-
nja, skočio ravno među dječake – “njih triput po pedeset,
koji su kladivarili travnjakom i vježbali borbene vještine
predvođeni Conchobarovim sinom Follamainom.” Cĳela
se ledina zaletjela na njega. Šakama, podlakticama, dla-
novima i malim štitom odupirao se kladivima, kuglama i
kopljima što su u isti mah doletjele sa svih strana. Tad ga
je po prvi put u životu spopala borbena mahnitost (bizar-
na, karakteristična preobrazba što će kasnĳe biti poznata
kao njegov “napadaj” ili “izobličenje”) i prĳe nego što je
itko uspio shvatiti što se zbiva, smoždio je pedesetoricu
najboljih. Još petorica iz dječačkih postrojbi protrčala su
pokraj kralja, koji je ondje igrao šah s Fergusom Rječitim.
Conchobar je ustao i prišao smiriti strku. Ali Cuchulainn
349
K
mu nĳe htio olakšati napor sve dok svi momčići nisu došli
pod njegovu zaštitu i jamstvo.+
Cuchulainnov prvi dan pod oružjem bila je prigoda
njegovog punog iskazivanja sebe. Nĳe bilo ničega sveča-
no suzdržanog u ovome nastupu, ni tračka prpošne ironi-
je koju osjećamo u djelima hinduističkog Krišne. Prĳe se
obilje Cuchulainnove moći po prvi put otkrivalo njemu
samome, kao i svima ostalima. Provalilo je iz dubina nje-
gova bića, a onda je s njim valjalo izaći na kraj, nepripre-
mljeno i brzo.
To se opet zbilo na dvoru kralja Conchobara, na dan
kad je druid Cathbad prorekao da će svaki mladunac koji
se toga dana lati oružja i oklopa “imenom svojim nadići
sve ostale irske mladiće: no život će mu biti letimično kra-
tak.” Cuchulainn je smjesta zatražio bojnu opremu. Seda-
mnaest bojnih oprema koje su mu dali rastrgao je svojom
snagom, sve dok mu Conchobar nĳe povjerio vlastitu. Za-
tim je razlomio bojna kola na komadiće. Samo su kraljeva
bila dovoljno snažna da podnesu njegov ispit.
Cuchulainn je naložio Conchobarovu kočĳašu da ga
odveze iza dalekoga “Osmatračkog gaza” i ubrzo su sti-
gli do zabačene utvrde, Tvrđe Nechtanovih sinova, gdje
je braniteljima odrubio glave. Pričvrstio je glave za boko-
ve kola. Na povratku je saskočio s njih i “čistim trkom i
pukom brzinom” ulovio dva najkrupnĳa jelena. Dvama je
kamenovima s neba skinuo dva tuceta labudova u letu. I
zatim ih je sve, i zvĳeri i ptice, mašicama i drugim oruđem
pričvrstio za kočĳe.
Proročica Levarchan uzbunila se ugledavši gdje povor-
ka prilazi gradu i dvorcu Emania. “Krvave glave njegovih
neprĳatelja kočĳu rese,” kazala je, “krasne bĳele ptice ima
350
P
što uz njega u kočĳi su, a divlji neukroćeni jeleni za nju su

vezani i u nju upregnuti.” “Znan mi je taj borac u kočĳi”,
reče kralj: “upravo onaj dječačić, sestrić moj, koji je koli-
ko danas na međe otišao. Zacĳelo sad je okrvavio ruke;
ne suzbĳemo li pravodobno gnjev u njemu, svi će mladi-
ći Emanĳe od tih ruku stradati.” Smjesta je valjalo smisliti
kako da obuzdaju jaru u njemu; i dosjetili su se. Stotinu
pedeset žena iz dvorca, na čelu s predvodnicom im Scan-
dlach, “svedoše se iz nužde na prirodno ruho, i ne zakrivši
se nikako zajedno izađoše njemu ususret.” Mladi ratnik,
postiđen ili možda ipak zgranut tako izdašnim iskazom
ženstvenosti, odvratio je pogled, a u tom trenutku su ga
ščepali i tutnuli u kotao hladne vode. Šipke i obruči posu-
de rasprsnule su se od vreline. Stavili su ga u drugi kotao,
koji je proključao. Treći je postao samo vruć. Tako su smi-
rili Cuchulainna i spasili grad.+0
“Krasotan taj dječak doista bĳaše: po sedam prstĳu na
svakoj nozi Cuchulainn imaše, i na svakoj ruci toliko pr-
stĳu; svako mu oko s po sedam zjenica blistaše, a u svakoj
svjetlucaše sedam draguljnih odsjaja. Na svakom obrazu
četiri madeža imaše: modar, grimizan, zelen i žut. Od je-
dnog do drugog uha steraše mu se pedeset dugih, svĳetlo-
žutih uvojaka sličnih žutu pčelinju vosku, ili igli od bĳela
zlata što se na bistru suncu ljeska. Srebrna mu kopča na
grudima zelen plašt držaše, preko košulje od zlaćana kon-
ca odjeven.”+* Ali kad bi ga snašao njegov napadaj ili izo-
bličenje, “postajaše strahotno i mnogoliko i čudesno i do-
tad neznano biće.” Cĳelo bi mu se tĳelo stalo tresti, od vrha
do dna, svakim udom i zglobom i pomičnim dĳelom. Sto-
pala, listovi i koljena izmještali bi mu se i zamicali. Prednje
tetive na glavi istegle bi se na zatiljak, iskačući u kvrgama
351
K
većim od glave jednomjesečnog muškog djeteta. “Jedno bi

mu oko tako duboko upalo u glavu da je pitanje bi li ga di-
vlja čaplja mogla iskljuvati iz skrovišta uz zatiljak i izvadi-
ti mu ga na obraz; drugo bi mu se oko pak naglo iskolačilo
i samo od sebe tako ispali na obraz. Usta bi mu se krivila
sve dok se s ušima ne bi sastavila… plameni jezici lizali bi
iz njih. Srce bi mu stalo muklo tući u grudima poput lave-
ža psa na lancu dok vrši svoju dužnost, ili lava dok goni
medvjede. Sred oblaka u zraku svrh njegove glave vidje-
le bi se kiše što silovito pljušte i iskre rumena plamena,
izbačene nada nj od siline njegova nesputana gnjeva. Kosa
bi mu se oko glave splela… nad kojom kao da se to silno
jabukovo stablo treslo, no po svoj prilici nĳedna od tih ja-
buka ne bi na tlo pala, već bi se svaka nabola na po jednu
njegovu vlas nakostrĳešenu od srdžbe. ‘Junački napadaj’
izbĳao bi mu iz čela i izgledao duži, kao i deblji, od brusa
prvoklasna oružnika. [I konačno:] viši, deblji, krući, dulji
od jarbola silne lađe bio je okomiti mlaz mrke krvi što bi sa
samog središta njegova tjemena frcao uvis i zatim prštao
na četiri strane svĳeta; time se stvarala čarobna izmagli-
ca mraka slična dimnoj tmini što kraljevski stan prekriva
onda, kad mu se kralj u suton zimskoga dana bliži.”+;
!. J

Mjesto junakova rođenja, ili daleka izgnanička zemlja

iz koje se vraća kako bi počinio zrela djela među ljudima,
središte je, odnosno pupak svĳeta. Baš kao što se iz podze-
mnog vrela širi mreškanje na površini, tako oblici univer-
zuma kružno istječu iz tog izvora.
352
P
“Nad širokim, nepomičnim dubinama, ponad devet

sfera i sedam podova neba, u središtu, Pupku svĳeta, naj-
mirnĳemu mjestu na zemlji, gdje Mjesec ne opada i Sunce
ne zalazi, tu se obro Bĳeli Momak.” Tako počinje junački
mit sibirskih Jakuta. Bĳeli Momak je pošao saznati gdje se
nalazi i kako mu stanište izgleda. Istočno od njega steralo
se široko jalovo polje, nasred polja uzdizalo se silno brdo,
a navrh brda divovsko drvo. Smola tog drveta bila je pro-
zirna i miomirisna, kora mu nikad nĳe pucala i odumirala,
sok mu se srebrnasto ljeskao, obilno lišće nikad nĳe sahnu-
lo, a rese su mu bile poput rojte obrnutih kupa. Vrh drve-
ta dizao se ponad sedam podova neba i služio kao kotva
Nadbogu, Yryn-ai-tojonu, dok mu je korĳenje prodiralo u
podzemne bezdane, gdje je tvorilo stupove staništa mit-
skih bića što onamo pripadaju. Drvo je krošnjom razgova-
ralo s nebeskim bićima.
Kad se Bĳeli Mladić okrenuo prema jugu, opazio je na-
sred zelene travnate ravnice mirno Mlĳečno jezero koje
vjetar nikad ne uzbiba; uz obale jezera ležale su zgrušane
baruštine. Sjeverno od njega svečano je stajala šuma dr-
veća što danonoćno šušti; u njoj su se kretale svakovrsne
zvjerke. Visoke su se gore dizale iza nje, kao odjevene u
šubare od bĳele zečje dlake; oslanjale su se o nebo i štitile
ovaj međukraj od sjeverca. Na zapad se sterala šikara, a vi-
soka smrekova šuma iza nje; ponad šume sjao je niz oblih,
samotnih vrhunaca.
Tako je, dakle, izgledao svĳet u kojem je Bĳeli Mladić
ugledao svjetlost dana. Uskoro se, međutim, umorio od
samovanja, pa je otišao do divovskoga drveta života. “Ve-
legospo časna, Majko Drveta moga i Staništa moga,” po-
molio se; “sve što živi u paru postoji i potomke stvara, ali
353
K
ja sam sâm. Želio bih sada na put poći i sebi srodnu su-
prugu naći; želio bih ogledati snagu svoju spram onih koji
moje su vrste; želio bih upoznati ljude – živjeti onako kako
ljudi žive. Ne uskrati mi blagoslova; unizno te molim. Kla-
njam ti se i pred tobom na koljena padam.”
Nato lišće drveta zašušta, a blaga, mlĳečnobĳela kiši-
ca pade s njega na Bĳeloga Mladića. Osjeti se dašak topla
vjetra. Drvo se stade naprezati, a iz njegova korĳenja do
pojasa se pomoli ženstven lik: žena srednjih godina, usr-
dna izraza lica, raspuštene kose i obnaženih grudi. Božica
ponudi mladića mlĳekom iz bujne dojke, a nakon što ga
se naužĳe, oćutje kako mu se snaga ustostručuje. Pritom
božica obeća mladiću svaku sreću i blagoslovi ga tako da
mu ni voda, ni vatra, ni željezo, ni išta drugo nikada neće
moći nauditi.+;&
Junak odlazi s pupčanog mjesta u ostvarenje svoje su-
dbine. Njegova zrela djela izlĳevaju stvaralačku snagu u
svĳet.
Zapoja stari Väinämöinen;

jezera zali, zemlju strese,
S 17
354
P
barkreno gorje prenu,

zatutnja moćne stĳene.
Gore se raskoliše
a obalne stĳene pukoše.+;
Poj junaka-barda ječi čarolĳom moćne rĳeči; slično

tome, oštrica mača junaka-ratnika blista energĳom kreati-
vnog Izvora: pred njom padaju ljušture Iznošenoga.
Jer, mitološki junak nĳe prvak nastaloga, već onoga što
nastaje; zmaj kojega treba sasjeći upravo je čudovište sta-
tusa quo: Svedržac, čuvar prošlosti. Junak dolazi iz mračne
zabiti, ali neprĳatelj je silan i upadljiv na sjedištu moći; on
je neprĳatelj, zmaj, tiranin, jer za svoj račun rabi ovlasti
svoga položaja. Svedržac je ne zato što čuva prošlost, već
zato što čuva.
Tiranin je uznosit, a u tome leži njegova propast. Uzno-
sit je zato što svoju snagu smatra vlastitom; tako stječe ulo-
gu klauna, jer brka sjenku i bit; sudbina mu je da bude
prevaren. Mitološki junak što se iznova javlja iz onoga
mraka odakle proistječu obličja jave, donosi saznanja taj-
ne tiraninove propasti. Gestom lakom poput pritiskanja
tipke on privodi kraju taj dojmljivi ustroj. Junačko djelo
jest trajno razbĳanje trenutačnih kristalizacĳa. Ciklus se
okreće: mitologĳa se usredotočuje na točku rasta. Preo-
brazba, fluidnost, a ne uporna samodopadnost, odlike su
živoga Boga. Velika ličnost trenutka postoji samo kako bi
se razbila, raskomadala i razbacala. Ukratko: bauk-tiranin
prvak je umišljene činjenice, a junak je prvak stvaralačkog
života.
Svjetsko razdoblje junaka u ljudskom liku počinje tek
nakon što se sela i gradovi prošire zemljom. Mnoga ču-
355
K
dovišta zaostala iz praiskonskih vremena još vrebaju po

okolnim područjima i sĳanjem pakosti ili očaja suprotsta-
vljaju se ljudskoj zajednici. Valja ih dokrajčiti. Nadalje, ti-
rani ljudskog soja prisvajaju bogove svojih susjeda, uzdižu
se i uzrokuju jad nadaleko. Valja ih svrgnuti. Elementarna
djela junaka čišćenje su polja.+;;
Kut-o-yis, “Dječak Ugrušak”, nakon što je izvađen iz
lonca i izrastao u muškarca za jedan jedini dan, sasjekao je
ubilački nastrojenog zeta svojih skrbnika, te krenuo na ba-
uke iz okolnoga kraja. Iskorĳenio je pleme okrutnih mjed-
vjeda, izuzev jedne ženke koja tek što nĳe bila postala
majka. “Preklinjaše ga tako molećivo da ju on poštedje. Da
to nĳe učinio, danas na svĳetu više ne bi bilo medvjeda.”
Zatim je pobio pleme zmĳa, ali opet izuzev jedne “koja tek
što nĳe bila postala majka”. Zatim je namjerno pošao pu-
tem za koji su mu rekli da je opasan. “Dok je išao, ponese
ga silan vihor i odnese sve do usta velebne ribe. To bĳaše
riba sisačica, a vihor njezino sisanje. Kad stiže u trbuh ribe,
vidje mnoštvo ljudi. Mnogi bĳahu mrtvi, ali neki još živje-
še. On reče ljudima: ‘Ma, tu negdje zacĳelo je srce. Zaple-
sat ćemo.’ Tako oboji lice u bĳelo, oči i usta u crne krugove,
i priveza si na glavu nož od bĳela kamena vrškom naviše.
Donesoše mu i neke čegrtaljke izrađene od kopita. Zatim
ljudi prionuše plesu. Neko vrĳeme Ugrušak sjeđaše, le-
petaše rukama i pjevaše pjesme. Zatim ustade i zaplesa,
poskakujući sve više, sve dok nožem na glavi ne probode
srce. Nato odreza srce. Potom prosĳeče prolaz kroz rebra
ribe i pusti sve ljude van.
Opet Ugrušak reče da mora na put. Prĳe no što krenu,
upozoriše ga da će ubrzo ugledati ženu koja uvĳek izaziva
ljude da se hrvu s njome, ali ne smĳe joj odgovoriti. On ne
356
P
hajaše za njihove rĳeči, pa kad malo odmače, ugleda ženu

koja ga pozva da joj priđe. ‘Neću’, reče joj Ugrušak. ‘Žurim
se.’ Međutim, kad ga žena četvrti put pozva da priđe, on
reče: ‘Dobro, ali strpi se malo, jer umoran sam. Htio bih
otpočinuti. Nakon što otpočinem, doći ću do tebe da se
hrvamo.’ Sad, pri počinku on opazi mnoga velika sječiva
gdje vire iz zemlje, gotovo skriveni slamom. Tako shvati
da žena ubĳa suparnike bacanjem na sječiva. Nakon što
otpočinu, on produži. Žena zatraži da stane na mjesto gdje
ono vidje sječiva; ali on reče: ‘Ne, nisam još spreman. Poi-
grajmo se malo prĳe nego što počnemo.’ Tako se on stade
igrati sa ženom, ubrzo je dohvati, baci na noževe i prereza
nadvoje.
Ugrušak opet pođe na put i ubrzo dođe do logora s
nekim staricama. Starice mu rekoše da će malo dalje na-
ići na ženu s ljuljačkom, ali nipošto se ne smĳe ljuljati s
njom. Uskoro stiže do mjesta gdje vidje ljuljačku na oba-
li hitre rječice. Na njoj se ljuljaše žena. Neko ju je vrĳeme
promatraše i opazi da ubĳa ljude tako što ih zaljulja i baca
u vodu. Kad to otkri, on priđe ženi. ‘Imaš ljuljačku; da te
vidim kako se ljuljaš’, reče joj. ‘Ne,’ reče mu žena, ‘ja bih
htjela vidjeti kako se ti ljuljaš.’ ‘Dobro,’ reče Ugrušak, ‘ali ti
se moraš zaljuljati prva.’ ‘Dobro,’ reče žena, ‘sad ću se za-
ljuljati. Gledaj me. A onda ću ja tebe gledati.’ I tako se žena
zaljulja nad rječicom. Pritom on zapazi kako to ide. Zatim
reče ženi: ‘Zaljuljaj se opet dok se ja ne spremim’; ali kad
se žena ovaj put zaljulja, on prereza lozu tako da ona pade
u vodu. To se zbilo na Usječenom Potoku.”+;+
Slična su nam djela znana iz naših dječjih bajki o Jacku
Divoubojici i klasičnim prikazima djela junaka poput He-
rakla i Tezeja. Njima obiluju i legende o kršćanskim sve-
357
K
cima, poput očaravajuće francuske pripovĳesti o Svetoj

Marti koja slĳedi.
“U to vrĳeme boravio je na obalama Rone, u šumi smje-
štenoj između Avignona i Arlesa, zmaj, napola životinja,
napola riba, veći od vola, duži od konja, zuba oštrih poput
rogova i silnih krila s obje strane tĳela; to je čudovište ubi-
jalo sve putnike i potapalo sve brodove. Stiglo je morem iz
Galacĳe. Roditelji su mu bili Levĳatan – zmĳoliko čudovi-
šte što živi u moru – i Onager – grozna zvĳer što u Galacĳi
živi i vatrom prži sve što dotakne.
Tako je Sveta Marta, na usrdnu molbu naroda, pošla
protiv zmaja. Pronašavši ga u šumi kako proždire čovje-
ka, poprskala ga je svetom vodicom i pokazala mu raspe-
lo. Poraženo čudovište smjesta je poput janjeta stalo sve-
tici uz bok, a ona mu svezala svoj pojas oko vrata i odvela
ga u obližnje selo. Ondje ga je živalj dokrajčio kamenjem
i kolcima.
A kako je narod tog zmaja zvao Tarasque, mjesto se u
spomen prozva Tarascon. Dotad se zvalo Nerluc, što znači
Crno Jezero, zbog tmurnih šuma koje su ondje obrastale
potok.”+;9
Kraljevi-ratnici iz davnine svojem su djelu prilazili u
duhu pogubitelja čudovišta. Dapače, ova formula sjajno-
ga junaka koji ide na zmaja poslužila je kao sjajan način
opravdavanja odlazaka u sve križarske ratove. Nebroje-
ne spomen-ploče sastavljene su s grandioznom uniznošću
sljedećeg klinastog sastavka Sargona Akadskog, uništite-
lja drevnih sumerskih gradova, iz kojih je upravo njegov
narod stekao civilizacĳu.
“Sargon, kralj Akada, potkralj božice Ištar, kralj Kiša,
pašišu+;> boga Anua, Kralj Zemlje, veliki išakku+; boga En-
358
P
S 18
lila: grad Uruk on smoždi i zidinu mu razori. Sa življem

Uruka on boj povede i zarobi ga i u lancima sprovede kroz
Enlilove dveri. Sargon, kralj Akada, boj povede s čovje-
kom iz Ura i porazi ga; grad mu smoždi i zidinu razori. E-
Ninmar smoždi i zidinu mu razori, i cĳeli mu teritorĳ od
Lagaša do mora smoždi. Oružje u moru opra…”
. J

Premoć preoteta od neprĳatelja, sloboda izbavljena iz

pakosti čudovišta, životna energĳa oslobođena od stege
tiranina Svedršca – simbolično je prikazana kao žena. To
je ona djeva iz nebrojenih pogubljenja zmajeva, nevjesta
oteta od ljubomorna oca, djevica spašena od neljudskog
ljubavnika. Ona je “drugi dio” samoga junaka – jer “svatko
je oboje”: ako on ima status svjetskoga vladara, ona ima
status svĳeta, a ako je on ratnik, ona je slava. Ona je prilika
359
K
sudbine koju on treba osloboditi iz zatvora okolnosti. Ali

kad on ne shvaća svoju sudbinu, ili ga zavode lažni obziri,
nĳednim svojim naporom neće nadvladati prepreke.+;0
Dok je onaj dični mladić Cuchulainn boravio na dvoru
svojega ujaka, kralja Conchobara, velikaši su počeli stre-
piti za krepost svojih žena. Predložili su mu da nađe vla-
stitu. Kralj je odaslao glasnike u svaku irsku pokrajinu, ali
nĳe uspio naći nĳednu koju bi on ushtjeo snubiti. Zatim je
sâm Cuchulainn otišao znanoj mu djevi u Luglochta Loga,
“Lugovim Vrtovima”. Zatekao ju je na njezinu polju za
igru, okruženu posestrimama, gdje ih uči vezenju i istan-
čanu ručnu radu. Emer podiže svoje ljupko lice i prepozna
Cuchulainna, pa mu reče: “Svaka te nevolja zaobišla!”
Kad djevojčin otac, Forgall Lukavi, sazna da njih dvoje
razgovaraše, on smisli poslati Cuchulainna da izuči bojne
vještine od Donalla Vojničine u Albi, računajući da se mla-
dić nikad neće vratiti. A Donall mu postavi još jednu za-
daću, odnosno da prĳeđe nemoguć put do izvjesne ratnice
Scathach i zatim je primora da ga pouči svojim vještinama
nadnaravna čojstva. Cuchulainnovo junačko putovanje na
iznimno jednostavan i jasan način opisuje sve ključne sa-
stavnice klasičnog ostvarenja nemoguće zadaće.
Put je vodio zlosretnom ravnicom: na bližoj strani pu-
tniku su zapinjale noge, a na daljoj se uzdizala trava i čvr-
sto ih primala šiljcima svojih vlati. Ali pojavio se naočit
mladić i dao Cuchulainnu kotač i jabuku. Preko prvoga
dĳela ravnice kotač se kotrljao pravim putom, a preko
drugoga jabuka. Cuchulainn se samo trebao držati njiho-
ve tanke crte vodilje i ne zakoraknuti ni lĳevo ni desno, pa
je stigao do uska i opasna proplanka s druge strane.
360
P
Scathach je stanovala na otoku, a do tog se otoka sti-

zalo samo nezgodnim mostom: imao je dvĳe niske strane
i povišeni srednji dio, pa kad god bi netko skočio na je-
dan njegov kraj, druga bi se strana podigla i bacila ga na-
uznak. Cuchulainn je triput tako pao. Zatim ga je spopalo
ono izobličenje, pa se pridigao, skočio na početak mosta
i junačkim skokom lososa naskočio na sredinu; druga se
strana mosta nĳe stigla posve pridići kad je došao do nje,
pa se bacio s nje i dospio na tlo otoka.
Ratnica Scathach imala je kći – kako to u nemani često
biva – a ta mlada djeva, onako samotna, nikad još nĳe vi-
djela ništa ni izdaleka lĳepo poput momka koji je zrakom
stigao u utvrdu njezine majke. Kad je od mladića čula
što kani, opisala mu je kako će najbolje nagovoriti njezi-
nu majku da ga pouči tajnama nadnaravna čojstva. Valja
mu junačkim skokom lososa naskočiti na veliku tisu gdje
Scathach poučava svoje sinove, staviti joj mač među grudi
i otvoreno kazati što želi od nje.
Slĳedeći njezine upute, Cuchulainn je od ratnice-čaro-
bnice pridobio poznavanje njezinih znanja, brak s njezi-
nom kćeri bez plaćanja otkupa za nevjestu, saznanje svoje
budućnosti i spolni odnos s njom samom. Ondje je ostao
godinu dana i za to vrĳeme pomogao u silnoj bici protiv
amazonke Aife, koja je s njim dobila sina. Konačno, pogu-
bivši babu koja mu se isprĳečila pri prolazu uska puta duž
ruba litice, zaputio se kući u Irsku.
Nakon još jedne bojne i ljubavne pustolovine Cuchu-
lainn se vratio i otkrio da je Forgall Lukavi i dalje protiv
njega. Ovaj put je naprosto odnio njegovu kći i vjenčao se
s njome na kraljevu dvoru. Sama pustolovina dala mu je
sposobnost da smoždi sve zapreke. Jedino ga je jedilo to
361
K
što je njegov ujak, kralj Conchobar, iskoristio svoju kra-

ljevsku povlasticu nad nevjestom prĳe nego što je ona i
službeno pripala mladoženji.+;*
Motiv teške zadaće kao preduvjeta za bračnu postelju
potka je junačkih djela svih vremena i diljem cĳeloga svi-
jeta. U pričama ovog tipa roditelj ima ulogu Svedršca; ju-
nakovo vješto rješenje zadaće ravno je pogubljenju zmaja.
Nametnute kušnje nemjerljivo su teške. One kao da pred-
stavljaju apsolutno protivljenje roditelja-bauka da život
nastavi svojim tokom; pa ipak, kad se pojavi doličan kan-
didat, nĳedna zadaća na svĳetu nĳe preteška za njegovu
vještinu. Neslućeni pomagači i čuda prostora i vremena
pospješuju njegov naum; sama sudbina (djeva) pripomaže
mu i razotkriva slabu točku u roditeljskom sustavu. Pre-
preke, okovi, provalĳe, svakovrsne krinke rastaču se pred
nadmoćnom junakovom prisutnošću. Oko neprĳeporna
pobjednika smjesta opaža nedostatak na svakoj tvrđavi
okolnosti, a njegov ga udarac može raskoliti u širok pro-
cjep.
Najrječitĳa i najdublja pojedinost u ovoj živopisnoj
Cuchulainnovoj pustolovini onaj je jedinstveni, nevidljivi
put koji se junaku ukazao kotrljanjem kotača i jabuke. Va-
lja ga iščitati kao simbol i pouku o čudu sudbine. Čovjeku
koji ne bludi od samoga sebe zbog čuvstava temeljenih na
površini onoga što vidi, nego hrabro odgovara na dinami-
ku vlastite prirode – čovjeku koji je, kako to Nietzche kaže,
“kotač što se sam kotrlja” – poteškoće se istapaju, a široka
se i nepredviđena staza otvara pred njim dok ide dalje.
362
P
. J

Junak djelovanja ostvaruje ciklus i u živi trenutak spro-

vodi impuls koji je isprva pokrenuo svĳet. Kako je para-
doks dvostrukog žarišta zaprĳečen našim očima, smatra-
mo da se djelo postiže odvažnom rukom sred opasnosti i
silne boli, dok je s drugog motrišta ono, poput Marduko-
vog arhetipskog zmajo-pogubljenja Tiamat, tek ostvariva-
nje neizbježnog.
Vrhunski junak, međutim, nĳe onaj koji tek nastavlja
dinamiku kozmogonĳskog kruženja, već onaj koji iznova
otvara oko – tako da se kroz sve dolaske i odlaske, nasla-
de i agonĳe svjetske panorame, ona Jedna Prisutnost opet
može opaziti. Ovo traži dublju mudrost od onoga prvog,
a posljedica mu nĳe obrazac djelovanja, nego znakovitog
predstavljanja. Simbol prvoga je vrli mač, a drugoga žezlo
ovlasti, ili knjiga zakona. Karakteristična pustolovina pr-
voga je osvajanje nevjeste – nevjesta je život. Pustolovina
drugoga je odlazak ocu – otac je ono nevidljivo neznano.
Pustolovine drugoga tipa izravno pristaju u obrasce
religĳske ikonografije. Čak i u jednostavnoj narodnoj pri-
povĳesti odjednom se otkrĳe dno kad otac djevice jednoga
dana upita majku: “Tko mi je otac?” Pitanje dotiče problem
čovjeka i nevidljivoga. Poznati mitski motivi pomirbe ne-
izbježno slĳede.
Junak Puebla, dječak Krčag, postavio je to pitanje svojoj
majci. “‘Tko mi je otac?’ upita je. ‘Ne znam’, reče mu ona.
Opet je upita: ‘Tko mi je otac?’ ali ona samo plakaše i ne
odgovori mu. ‘Gdje živi moj otac?’ upita je. Ona mu ne zna-
še reći. ‘Sutra idem pronaći oca.’ ‘Ne možeš naći oca’, reče
mu ona. ‘Nikad ne bĳah ni s jednim momkom, te nema
363
K
mjesta gdje bi mogao potražiti oca.’ Ali dječak reče: ‘Imam

ja oca, znam gdje živi, idem mu u posjet.’ Majka ne htjede
da on pođe, ali on ustrajaše. Tako mu sutradan rano izju-
tra ona pripravi užinu, a on pođe na jugoistok, gdje stoji
izvor po imenu Waiyu powidi, Vrh konjske mese. Dok je
prilazio izvoru, on opazi nekoga gdje hoda malo podalje
odatle. To bĳaše neki čovjek. On upita dječaka: ‘Kamo ćeš?’
‘Idem svome ocu’, reče on. ‘Tko ti je otac?’ upita ga čovjek.
‘Pa, moj otac živi u ovom izvoru.’ ‘Nikad nećeš naći oca.’
‘Pa, htio bih ući u izvor, on živi u njemu.’ ‘Tko ti je otac?’
opet ga upita onaj čovjek. ‘Pa, mislim da si ti moj otac’, reče
dječak. ‘Kako znaš da sam ti ja otac?’ reče čovjek. ‘Pa, znam
da si ti moj otac.’ Čovjek ga samo čvrsto pogleda, ne bi li
ga prepao. Dječak nastavi govoriti: ‘Ti si moj otac.’ Uskoro
čovjek reče: ‘Da, ja sam tvoj otac. Izađoh iz izvora tebi usu-
sret’ i zagrli dječaka. Ocu bi vrlo drago što mu sin stiže, pa
ga povede dolje, u izvor.”++
Ondje gdje je cilj junakova truda otkrivanje neznanog
oca zadržava se temeljna simbolika iskušenja i puta sa-
mootkrivanja. U gornjem se primjeru iskušenje svodi na
uporna pitanja i zastrašujući pogled. U ranĳoj priči o su-
pruzi školjci sinovi su bili iskušani bambusovim nožem.
Već smo, pri razmatranju junakove pustolovine, vidjeli
dokle očeva strogost može ići. Za pastvu Jonathana Edw-
ardsa on je postao pravi živi bauk.
Junak s blagoslovom oca vraća se kako bi predstavljao
oca među ljudima. Bio on učitelj (Mojsĳe) ili car (Huang
Ti), njegova rĳeč je zakon. Kako je njegovo središte sad
u izvoru, on otkriva pogledu počinak i sklad središnjega
mjesta. On je odraz Osi Svĳeta iz koje se šire koncentrični
krugovi – Gora Svĳeta, Drvo Svĳeta – on je savršeno mi-
364
P
krokozmičko zrcalo makrokozmosa. Vidjeti ga znači ugle-

dati značenje bitka. Iz njegove prisutnosti poniču blagoda-
ti; njegova rĳeč je vjetar života.
Ali u ličnosti očeva predstavnika može doći do kvare-
nja. Jednu takvu krizu opisuje perzĳska zoroastrĳanska le-
genda o Džemšidu, caru iz Zlatnoga doba.
Svi prĳestolje pogledaše, i ne vidješe i ne čuše

Nikoga do Džemšida, samo on bĳaše Kralj
Što svaku misao upĳa; i u hvalospjevima
I iskazima obožavanja tome smrtniku,
Zaboraviše štovati velikoga Tvorca.
Uznosito on se tada velmožama obrati,
Opĳen njihovim glasnim pljeskanjem:
“Nema mi ravna, jer meni zemlja sav
Nauk svoj duguje, nikad ne postojaše
Vladavina poput moje, dobrohotna
I veličanstvena, što iz napučene zemlje tjera
Pošast i neimaštinu. Kućna radost i počinak
Iz mene proistječu, sve što je dobro i veliko
Moj nalog čeka; sveopćim se glasom
Uglas izriče sjaj mojega vladanja
Što nadilazi sve ljudskom srcu prispodobivo,
A ja sam jedini vladar svĳeta.”
– Čim te rĳeči siđoše s njegovih usana,
Ohole rĳeči što nebesa vrĳeđaju,
Zemaljski mu dičnost uminu – svi jezici nato
Zažagoriše i odvažiše se. Džemšidov dan
U mrak prĳeđe, sav njegov sjaj utrnu.
Što reče Moralni? “Dok kraljem bio si
Podanici slušaše te, ali svatko tko
365
K
Oholo zanemari štovanje Boga svoga

Pokoru donosi svojoj kući i domu.”
– A kad on opazi drskost svoga naroda
Shvati da je izazvao gnjev nebeski
I strava ga shrva.++&
Prestankom pripisivanja blagodati svoje vladavine nji-

hovu transcedentnom izvoru, car krši dvoočno gledanje
koje je dužan održavati. On više nĳe posrednik između
dvaju svjetova. Čovječja se perspektiva spljoštava i sad
uključuje samo ljudski dio jednadžbe, a doživljaj nadređe-
ne sile smjesta nestaje. Potporni pojam zajednice se gubi.
Sila je sve što je veže. Car postaje tiranski bauk (Herod-Ni-
mrod), otimač od kojega sada valja spasiti svĳet.
'. J
#
Valja razlikovati dva stupnja inicĳacĳe u očevome bo-

ravištu. Iz prvoga se sin vraća kao poslanik, ali iz drugoga
sa spoznajom “ja i otac smo jedno”. Junaci ovog drugog,
najvišeg prosvjetljenja iskupitelji su svĳeta, takozvane in-
karnacĳe, u najvišem smislu. Njihovi se mitovi otvaraju
kozmičkim razmjerima. Njihove rĳeči nose autoritet viši
od svega što izriču junaci žezla i knjige.
“Svi me gledajte. Ne svrćite pogled”, rekao je junak
Apachea Jicarilla, Ubojica Dušmana. “Slušajte što kažem.
Svĳet je velik upravo kao moje tĳelo. Svĳet je krupan kao
moja rĳeč. I svĳet je krupan kao moje molitve. Nebo je ve-
liko upravo kao moje tĳelo, moje rĳeči i moja molitva. Isto
366
P
je i s vodama; moje tĳelo, moje rĳeči, moja molitva veće su

od voda.
Onaj tko vjeruje u mene, onaj tko sluša ono što kažem,
dugo će poživjeti. Onaj koji ne sluša, koji na neki zao način
misli, poživjet će kratko.
Ne mislite da sam istok, jug, zapad ili sjever. Zemlja je
moje tĳelo. Ondje sam. Svugdje sam. Ne mislite da bora-
vim samo pod zemljom ili na nebu, ili u godišnjim dobi-
ma, ili na drugoj strani voda. Sve je to moje tĳelo. Istina je
da podzemni svĳet, nebo, godišnja doba, vode, sve je to
moje tĳelo. Posvuda sam.
Već sam vam dao ono čime mi morate podnositi daro-
ve. Imate dvĳe vrste lule i imate planinski duhan.”++
Na inkarnacĳi je da svojom prisutnošću porekne preu-
zetnost tiranskoga bauka, koji je zastro izvor milosti sjen-
kom svoje ograničene ličnosti; inkarnacĳa, posve oslobo-
đena takve ego-svĳeti, izravna je manifestacĳa zakona.
Ona u velebnim razmjerima prolazi život junaka – izvodi
junaštva, satire neman – ali sve to čini slobodom djela koje
se čini samo kako bi se oku objelodanilo ono što se jedna-
ko dobro moglo izvesti pukom mišlju.
Kans, okrutni Krišnin ujak, uzurpator prĳestolja vla-
stita oca u gradu Mathura, jednoga je dana čuo glas koji
mu je rekao: “Tvoj neprĳatelj je rođen, tvoja smrt je izvje-
sna.” Krišna je sa starĳim bratom Balaramom bio odmah
po rođenju sklonjen kod kravara da se spasi od ovog indĳ-
skog pandana Nimroda. A on je za njima poslao demone
– Putana s otrovnim mlĳekom bio je prvi – ali nĳedan nĳe
uspio. Kad mu se sve izjalovilo, Kans je mladiće odlučio
namamiti u svoj grad. Glasnikom je pozvao kravare na žr-
367
K
tvovanje i velik turnir. Prihvatili su poziv. Kravari su, zaje-

dno s braćom, došli i utaborili se izvan gradskih zidina.
Krišna i njegov brat Balarama otišli su pogledati ču-
desa grada. Bilo je tu divnih vrtova, palača i lugova. Sreli
su perača i zamolili ga da im dade lĳepe odjeće; kad ih je
odbio s podsmĳehom, silom su uzeli odjeću i vrlo se naoči-
to uredili. Uto je grbava žena zamolila Krišnu da joj dopu-
sti da mu namaže tĳelo kremom od sandalovine. Prišao joj
je, stao na njezina stopala, primio je s dva prsta pod bradu
i podigao je, učinivši je uspravnom i lĳepom. I rekao joj je:
“Nakon što pogubim Kansa, vratit ću se i biti s tobom.”
Braća su došla na prazno igralište. Ondje je bio posta-
vljen luk boga Šive, golem poput tri palme, silan i težak.
Krišna je prišao luku i napeo ga, a on je uz silan prasak pu-
kao. Kans je čuo taj zvuk u svojoj palači i zgranuo se.
Tiranin je poslao vojsku da ubĳe braću u gradu. Ali
momci su nadvladali vojnike i vratili se u svoj tabor. Rekli
su kravarima da su se zanimljivo proveli, a onda su veče-
rali i legli.
Kans je te noći imao zloslutne snove. Kad se probudi,
naredio je da se igralište priredi za turnir i da se trubljama
objavi zbor. Krišna i Balarama stigli su kao žongleri u pra-
tnji svojih prĳatelja kravara. Kad su prošli kroz dveri, nai-
šli su na ljutita slona spremnog da ih zgazi, moćnog poput
deset tisuća običnih slonova. Vozač ga je usmjerio ravno
na Krišnu. Balarama ga je tako udario šakom da je zastao
i ustuknuo. Vozač ga je opet potjerao, ali dva brata su ga
oborila na tlo, mrtvog.
Mladići su izašli na polje. Svatko je vidio ono što mu
je vlastita narav otkrivala: hrvači su smatrali Krišnu hrva-
čem, žene su u njemu vidjele blago ljepote, bogovi su ga
368
P
prepoznali kao svoga gospodara, a Kans je držao da je to

Mara, sama Smrt. Nakon što je porazio sve hrvače poslane
na njega, konačno usmrtivši najjačeg, skočio je na kraljev-
ski podĳ, ščepao tiranina za kosu i ubio ga. Ljudi, bogovi
i sveci oduševili su se, ali kraljeve su žene udarile u plač.
Vidjevši kako tuguju, Krišna ih je utješio ovom praiskon-
skom mudrošću: “Majko,” rekao je, “ne tuguj. Nitko ne
može živjeti i ne umrĳeti. Grĳeši onaj koji zamišlja da išta
posjeduje; nitko nĳe otac, majka ili sin. Postoji samo trajno
kruženje rođenja i smrti.”++;
Legende o iskupitelju kazuju da je pustošno razdo-
blje uzrokovala moralna manjkavost čovjeka (Adama u
rajskom vrtu, Džemšida na prĳestolju). No s motrišta ko-
zmogonĳskog ciklusa, redovita izmjena lĳepoga i ružnog
karakteristična je za vremensku predstavu. Kako je u po-
vĳesti univerzuma, tako je i u povĳesti naroda: emanacĳa
vodi u rastakanje, mladost u starost, rođenje u smrt, živo-
tno stvaralaštvo u uteg inercĳe. Život nabuja, izrodi obli-
čja, a zatim se povuče, ostavljajući naplavine. Zlatno doba,
vladavina svjetskoga cara, izmjenjuje se, u bilu svakoga ži-
votnog trenutka, s pustom zemljom, vladavinom tiranina.
Bog koji je tvorac na koncu postaje zatornik.
S tog motrišta tiranski bauk nĳe ništa manji predsta-
vnik oca od ranĳega svjetskog cara čĳi je položaj prisvo-
jio, ili od izvrsnoga junaka (sina) koji će zauzeti njegovo
mjesto. On je predstavnik ustaljenoga, baš kao što je junak
nositelj mĳene. A budući da se svaki časak vremena oslo-
bađa okova netom minula časka, tako se ovaj zmaj, Svedr-
žac, prikazuje kao pripadnik naraštaja koji netom prethodi
onome u kojem se rodio spasitelj svĳeta.
369
K
Izravno kazano: na junaku je da pogubi tvrdoglavi vid

oca (zmaja, kušca, kralja-bauka) i od njegove zabrane oslo-
bodi životne energĳe koje će nahraniti univerzum. “To je
moguće izvesti ili u skladu s Očevom željom, ili usprkos
njoj; on [Otac] može ‘izabrati smrt u korist svoje djece’, ili
može biti da će mu Bogovi nametnuti tu pasĳu, pretvoriv-
ši ga u žrtvu prinĳetu sebi. Ova učenja nisu proturječna,
već na različite načine pričaju jednu te istu priču; u stvari,
Pogubitelj i Zmaj, krvnik i žrtva, istog su uma iza kulisa,
gdje nema opreka suprotnosti, ali smrtni su neprĳatelji na
pozornici, gdje se daje vječiti rat Bogova i Titana. U sva-
kom slučaju, Zmaj-Otac ostaje Pleroma, ništa manji zbog
onoga što izdahne nego što biva išta veći od onoga što pri-
svoji. On je Smrt, o kojem ovisi naš život; a na pitanje: ‘Je li
Smrt jedno, ili mnoštvo’ odgovor glasi: ‘On je jedan kakav
je ondje, ali je i mnoštvo, kakav je u svojoj djeci ovdje.’”+++
Jučerašnji junak postaje sutrašnji tiranin, osim ako sâm
sebe danas ne razapne.
S motrišta sadašnjice u ovom iskupljenju budućnosti
postoji takva nesmotrenost da nam se čini nihilističko.
Rĳeči koje je Krišna, spasitelj svĳeta, uputio suprugama
mrtvoga Kansa imaju zastrašujući prizvuk; isto vrĳedi za
Isusove rĳeči: “Ne, nisam došao donĳeti mir, nego mač. Ta
došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke
njezine i snahu od svekrve njezine; i neprĳatelji će čovje-
ku biti ukućani njegovi. Tko ljubi oca ili majku više nego
mene, nĳe mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego
mene, nĳe mene dostojan.”++9 Kako bi zaštitila nespremne,
mitologĳa takva krajnja otkrivenja zastire poluprozirnim
krinkama, ne odustajući od postupno poučna izričaja.
Lik spasitelja koji uklanja tiranskog oca i zatim preuzima
370
P
krunu staje (poput Edipa) na roditeljevo mjesto. Ne bi li

ublažila okrutno ocoubojstvo, legenda prikazuje oca kao
nekog okrutnog ujaka ili Nimroda uzurpatora. Pa ipak,
napola skrivena činjenica ostaje. Kad je opazimo, čitav se
prizor uruši: sin sasĳeca oca, ali sin i otac su jedno. Zago-
tnetne ličnosti rastaču se natrag u praiskonski kaos. Ovo je
mudrost svršetka (i ponovnog početka) svĳeta.
. J

Prĳe nego što prĳeđemo na zadnju epizodu života, va-

lja spomenuti još jedan tip junaka: sveca odnosno asketa,
onoga koji je odbio svĳet.
“Obdaren čistim shvaćanjem, obuzdavši jastvo čvrsto-
ćom, odvrativši se od zvuka i drugih predmeta, odustav-
ši od ljubavi i mržnje; nastanivši se u samoći, jedući tek
malo, držeći pod paskom svoj govor, tĳelo i um, stalno po-
svećen meditiranju i usredotočavanju, te oslobađanju od
strasti; odrekavši se varke i moći, oholosti i pohote, srdžbe
i posjeda, spokojan u srcu i slobodan od ega – on postaje
vrĳedan sjedinjenja s neuništivim.”++>
Obrazac predstavlja odlazak ocu, ali njegovom nema-
nifestiranom umjesto manifestiranom vidu: poduzimanje
koraka koji je Bodhisa<va odbio: onoga bespovratnog.
Nĳe cilj postići paradoks dvostrukog motrišta, već kona-
čno pravo na neviđeno. Ego izgori. Poput uvela lista na
vjetru, tĳelo se još kreće zemljom, ali duša se već rastočila
u oceanu blaženstva.
Toma Akvinski je zbog mističkog iskustva pri celebri-
ranju mise u Napulju odložio pero i tintu na policu i dru-
371
K
goj ruci prepustio dovršenje završnih poglavlja njegova

djela Summa Theologica. “Došao je kraj”, kazao je, “mojim
pisanjima; jer takve su mi stvari otkrivene da mi se sve što
napisah i poučavah jedva bitnim čini, te se u svog Boga
uzdam da će kraj, kako je mome učenju došao, tako usko-
ro i u moj život doći.” Uskoro potom je, u svojoj četrdeset
devetoj godini, preminuo.
Nadišavši život, takvi junaci nadilaze i mit. Niti se oni
više njime bave, niti se mit može njima pravilno baviti.
Legende o njima se stvaraju, ali pobožna čuvstva i pouke
životopisa svetaca nužno su neprimjerene; jedva bolje od
banalnosti. Istupili su iz predjela oblika, u koji se inkarna-
cĳa spušta i u kojemu Bodhisa<va ostaje, predjela manife-
stiranog profila Velikoga Lica. Nakon što se otkrĳe skriveni
profil, mit postaje pretposljednja, a tišina posljednja rĳeč.
U trenutku kada duh prelazi skrivenome, ostaje tek tiši-
na.
Kralj Edip spoznao je da je žena kojom se vjenčao nje-
gova majka, a čovjek koga je ubio njegov otac; iskopao si
je oči i za pokoru otišao lutati svĳetom. Freudovci kažu
da svatko od nas stalno ubĳa oca i vjenčava se majkom
– samo nesvjesno: okolišni simbolički putovi kojima to či-
nimo i racionaliziranja posljedičnih prinudnih postupaka
tvore naše pojedinačne živote i zajedničku civilizacĳu. Po-
stanu li osjećaji slučajno svjesni stvarnoga značaja djela i
misli svĳeta, spoznali bismo ono što je Edip znao: tjelesni
svĳet odjednom bi se ukazao kao ocean nasilja nad samim
sobom. Takav je smisao legende o papi Grguru Velikome,
rođenom u rodoskvrnuću, vjenčanom u rodoskvrnuću.
Zgrožen, on bježi na hrid posred mora i ondje okajava
sami svoj život.
372
P
Drvo je sad postalo križ: Bĳeli Mladić što siše mlĳeko

postao je Razapeti što guta ocat. Kvarnost gmiže onuda
gdje je nekoć cvalo proljeće. No ponad tog praga križa – jer
križ je put (Sunčeve dveri), a ne svršetak – blaženstvo je u
Bogu.
“On me zapečati pečatom svojim, da ne ćutim druge
ljubavi doli prema Njemu.
Zima je prošla; grlica guguće; vinogradi se cvjetovima
rascvaše.
Prstenom me vlastitim vjenča Gospodin Isus Krist i
krunom okruni kao nevjestu Svoju.
Halje u koje me Gospodin odjenu divotne su halje, zla-
tom ispredene, a ogrlica kojom me On uresi nemjerljivo je
dragocjena.”++
. J

%
Posljednji čin junakova životopisa smrt je, odnosno

odlazak. Njime se epitomizira cĳeli smisao života. Ne tre-
ba ni reći da junak uopće ne bi bio junak kad bi ga smrt i
najmanje plašila; prvi uvjet je izmirenje s grobom.
“Dok je sjedio pod Mamreovim hrastom, Abraham vi-
dje gdje nešto bljesnu i osjeti sladak miomiris, te se okre-
nu i vidje gdje mu Smrt prilazi u silnoj slavi i ljepoti. I
Smrt reče Abrahamu: ‘Ne misli, Abrahame, da je ova lje-
pota moja, ili da ovakova svakom čovjeku dolazim. Ne,
tek za onoga kreposna poput tebe ovako ću se okruniti i
doći mu, ali onome grešnom doći ću silno iskvarena, nje-
govim se grĳesima okruniti i uzdrmati ga silovitim stra-
hom, da u beznađe ga stjeram.’ Abraham joj reče: ‘A jesi li
373
K
ti doista ona koju Smrću zovu?’ Ona odgovori ovako: ‘To

gorko ime nosim’, ali Abraham joj odvrati: ‘Neću s tobom
poći.’ I Abraham reče Smrti: ‘Pokaži mi svoju iskvarenost.’
I Smrt otkri svoju iskvarenost, prikazavši dvĳe glave, je-
dnu s licem guje, drugu s glavom poput mača. Kad ugle-
daše grozni izraz Smrti, svi Abrahamovi sluge izdahnu-
še, ali Abraham se pomoli Bogu, koji ih opet oživi. Kako
izgledi Smrti ne mogaše nagnati Abrahamovu dušu da se
od njega rastane, Bog uze Abrahamu dušu kao u snu, a
arkanđeo Mihael odnese je u nebo. Nakon što anđeli koji
donesoše Abrahamovu dušu uputiše Bogu silne slave i
hvale, i nakon što se Abraham pokloni u štovanju, začu se
glas Božji kako kazuje: ‘Povedi Moga prĳatelja Abrahama
u Raj, gdje staništa su Mojih pravednika i boravišta Mojih
svetaca, Izaka i Jakova u njedrima njegovim, gdje muke
nema, ni tuge, ni uzdaha, već mira i radosti i života besko-
načna.’”++0
Usporedimo sa sljedećim snom. “Bio sam na mostu i
naišao na slĳepoga gudača. Svi su mu bacali novčiće u še-
šir. Prišao sam mu bliže i opazio da violinist zapravo nĳe
slĳep. Škiljio je i iskosa me promatrao. Odjednom je uz
cestu sjedila sitna starica. Bio je mrak i obuzeo me strah.
‘Kamo vodi ova cesta?’ pomislio sam. Cestom je naišao
mladi seljak i poveo me za ruku. ‘Želiš li doći kući’ rekao
je, ‘i popiti kave?’ ‘Pusti me! Prečvrsto me držiš!’ kriknuo
sam, i probudio se.”++*
Junak koji je za života predstavljao dvojno motrište i u
smrti ostaje sjedinjujući lik: poput Karla Velikog, on samo
spava i ustat će u odsudnu času, ili je još uz nas u drugom
obliku.
374
P
Azteci pripovĳedaju o pernatoj zmĳi, Quetzalcoatlu,

vladaru drevnoga grada Tollana u zlatnome dobu njegova
blagostanja. Poučavao je umjetnostima, izumio kalendar i
podario kukuruz. Njega i njegov narod nadvladala je, na
izmaku njihova doba, snažnĳa magĳa osvajačke rase Azte-
ka. Tezcatlipoca, junak-ratnik mlađega naroda i njegove
ere, razorio je grad Tollan; a pernata zmĳa, kralj zlatnog
doba, na odlasku je spalio svoje dvore, zakopao blaga u
planine, preobrazio stabla kakaovca u mesquite, naložio
šarenim pticama, svojim slugama, da polete pred njim, te
otišao shrvan tugom. I stigao je u grad zvan Quauhtitlan,
gdje je stajalo vrlo visoko i krupno drvo; i prišao je drve-
tu, sjeo pod njega i zagledao se u zrcalo koje su mu doni-
jeli. “Star sam”, rekao je; to su mjesto prozvali “Stari Qu-
auhtitlan”. Opet otpočinuvši putem na drugome mjestu,
pogledao je natrag u smjeru svoga Tollana i rasplakao se,
a suze su mu prodrle kroz kamen. Ondje je ostavio biljeg
svojega sjedenja i otisak dlanova. Kad je produžio, na putu
mu se isprĳečila i izazov mu uputila skupina nekromana-
ta, zabranivši mu da nastavi sve dok im ne preda znanja
obrade srebra, drveta i perja, kao i umĳeće slikanja. Dok je
prelazio planine, svi njegovi poslužitelji, patuljci i grbavci,
pomrli su od studeni. Na drugom je mjestu susreo svoga
suparnika Tezcatlipocu, koji ga je porazio u igri loptom.
Na idućem je pak mjestu uputio strĳelu u veliko drvo póc-
hotla; i sama je strĳela bila cĳelo stablo póchotla, pa kad je
njome probo drvo, nastao je križ. I tako je išao dalje, osta-
vljajući za sobom mnoge znakove i nazive mjesta, sve dok
napokon nĳe stigao do mora i otplovio na splavi od ispre-
pletenih guja. Ne zna se kako je stigao na svoje odredište,
Tlapállan, odakle je izvorno potekao.+9
375
K
Ili, prema drugoj predaji, on se na obali spalio na po-

grebnoj lomači, a iz njegova pepela izletjele su ptice šarena
perja. Njegova je duša postala zvĳezda Danica.+9&
Junak željan života može se oduprĳeti smrti i na iz-
vjesno vrĳeme odgoditi svoju sudbinu. Zapisano je da je
Cuchulainn u snu čuo krik, “tako užasan i strahovit da kao
vreća pade na tlo iz postelje, u istočnome krilu svoje kuće.”
Istrčao je nenaoružan, a za njim i njegova žena Emer, nose-
ći mu oružje i odjeću. I otkrio je kočĳe s upregnutim keste-
njastim konjem sa samo jednom nogom, kojemu je motka
prolazila tĳelom i izlazila kroz čelo. U kočĳi je sjedila žena
crvenih obrva, zagrnuta grimiznim plaštem. Vrlo krupan
čovjek hodao je uz kočĳu, također u grimiznu kaputu, i tje-
rao kravu račvastim štapom od bademovine.
Cuchulainn je izjavio da je krava njegova, žena mu se
usprotivila, a Cuchulainn je nato zatražio da mu kaže za-
što mu se obraća ona, a ne krupni čovjek. Odgovorila mu
je da je taj čovjek Uar-gaeth-sceo Luachair-sceo. “Pa, nema
sumnje,” reče Cuchulainn, “ime mu je zapanjujuće dugo!”
“Žena s kojom zboriš”, reče krupni čovjek, “zove se Fae-
bor beg-beoil cuimdiui folt sceub-gairit sceo uath.” “Pra-
vite budalu od mene”, reče Cuchulainn, pa skoči u kočĳu,
stopalima joj nagazi na ramena i postavi koplje na njezin
razdjeljak. “Ne igraj se oštrim oružjem po meni!” reče ona.
“Reci mi onda svoje pravo ime”, reče Cuchulainn. “Odma-
kni se prvo od mene”, reče ona. “Satiričarka sam, a ovu
kravu vodim kao nagradu za jednu pjesmu.” “Da čujemo
tu tvoju pjesmu”, reče Cuchulainn. “Samo se ti udalji”, reče
mu žena; “nećeš me smekšati drmanjem nad mojom gla-
vom.”
376
P
Cuchulainn se odmaknuo i stao između dva kotača ko-

čĳe. Žena mu je uputila izazivačku i uvredljivu pjesmu.
Pripravio se da opet skoči, ali u tren oka su konj, žena, ko-
čĳa, čovjek i krava nestali, a na grani drveta našla se crna
ptica.
“Opasna si ti čarobnica!” reče Cuchulainn crnoj ptici;
jer sada shvati da je to božica boja, Badb, odnosno Mor-
rigan. “Da sam samo znao da si to ti, ne bismo se ovako
rastali.” “To što si učinio,” odgovori mu ptica, “zlu će ti sre-
ću donĳeti.” “Ništa ti meni ne možeš”, reče joj Cuchulainn.
“Naravno da mogu,” reče žena; “ja nad tvojim odrom bdi-
jem i bdjet ću.”
Čarobnica mu još reče da vodi kravu s vilin-brda Cru-
achana na parenje s bikom krupnoga čovjeka, koji je Cu-
ailgne; a kad joj tele godinu dana navrši, Cuchulainn će
umrĳeti. Ona će ga sama napasti dok se bude borio na ne-
kom gazu s čovjekom “snažnim, pobjedničkim, spretnim,
užasnim, neumornim, plemenitim, hrabrim, silnim” poput
njega samoga. “Postat ću jegulja,” rekla je, “i omčom ti sa-
peti stopala u gazu.” Cuchulainn je razmĳenio prĳetnje s
njom, a ona se izgubila u zemlji. Ali iduće godine, na pre-
tkazanom okršaju na gazu, on ju je nadvladao i uspio do-
živjeti smrt nekog kasnĳeg dana.+9
Čudnovat, možda propšan odjek simbolike spasenja
u onome svĳetu nejasno odjekuje zaključnim odlomkom
narodne pripovĳesti Puebla o dječaku Krčagu. “Mnogo ih
živjaše dolje u izvoru, žena i djevojaka. Sve one otrčaše
do dječaka i stadoše ga grliti jer im bĳaše drago što im je
u kuću stiglo njihovo dĳete. Tako je dječak pronašao oca,
ali i tetke. I tako, dječak je ondje prenoćio, sutradan otišao
kući i kazao majci da je pronašao oca. Nato se majka ra-
377
K
zbolje i umre. Zatim dječak reče sebi: ‘Nema mi vajde od

života s ovim ljudima.’ Stoga ih napusti i ode u izvor. A
ondje mu bĳaše majka. Tako on i njegova majka otiđoše
živjeti s njegovim ocem. Otac mu bĳaše Avaiyo’ pi’i (Crve-
na vodenzmĳa). Reče im da ne može živjeti s njima gore
u Sikyat’kĳu. Zbog toga je učinio da mu se majka razboli
tako da umre i ‘dođe amo živjeti sa mnom’, reče otac. ‘Sad
ćemo ovdje živjeti zajedno’, reče Avaiyo’ sinu. Tako dječak
i njegova majka otiđoše u izvor da ondje žive.”+9;
Ova priča, poput one o supruzi školjci, ponavlja mito-
lošku radnju točku po točku. Obje priče dopadljive su jer
ostavljaju dojam da nisu svjesne svoje snage. Na suprotno-
me kraju stoji prikaz Buddhine smrti: duhovit, poput svih
velikih mitova, ali svjestan do krajnosti.
“Blagoslovljeni se, u pratnji velikog skupa svećenika,
primakao suprotnoj obali rĳeke Hirannavati, gradu Kusi-
nari i lugu sal-stabala Upava<ana iz Mallasa; stigavši, on
se obrati časnome Anandi:
‘Budi tako dobar, Ananda, pa mi rasprostri ležaljku
uzglavljem prema sjeveru među ovim parom sal-stabala.
Umoran sam, Ananda, i želio bih leći.’
‘Da, Velečasni gospodine’, potvrdno reče časni Ananda
Blagoslovljenome i rasprostre ležaljku uzglavljem prema
sjeveru među parom sal-stabala. Zatim Blagoslovljeni leže
na desni bok kao što to lav čini, položi stopalo na stopalo i
ostade brižan i svjestan.
A baš tada taj par sal-stabala bĳaše u punu cvatu, iako
ne bje doba cvatnje; i latice padoše po tĳelu Tathagate, i
rasuše se i raštrkaše štujući Tathagatu.+9+ Još i rajski prah
sandalovine pade s neba; i on pade po tĳelu Tathagate, i i
rasu se i raštrka štujući Tathagatu. I glazba se začu s ne-
378
P
besa štujući Tathagatu, i nebeski korovi glasno zapjevaše

štujući Tathagatu.”
Za trajanja razgovora koji uslĳediše, Tathagata ležaše
kao lav na boku, a krupan svećenik, časni Upavana, stajaše
pred njim i hladiše ga lepezom. Blagoslovljeni mu kratko
naloži da se odmakne; nato se Blagoslovljenome požali
njegov tjelesni skrbnik, Ananda. “Velečasni gospodine,”
reče, “zašto je, molim, i zbog čega Blagoslovljeni bio grub
prema časnome Upavani, kad mu kaza: ‘Odstupi, svećeni-
če; ne stoj predamnom’?”
Blagoslovljeni mu odvrati: “Ananda, gotovo sva bo-
žanstva diljem deset svjetova okupiše se da vide Tathaga-
tu. U krugu, Ananda, od dvanaest liga oko grada Kusinare
i luga sal-stabala Upava<ana iz Mallasa nema slobodna tla
dostatno velika da se u nj zabĳe vršak vlasi, a da nĳe napu-
čen moćnim božanstvima. A ta se božanstva, Ananda, ljute
i govore: ‘Izdaleka stigosmo da vidimo Tathagatu, sveca i
Vrhunskoga Buddhu što u svĳetu niče; a sada, večeras, pri
posljednjem bdĳenju, prĳeći će Tathagata u Nirvanu; ali
ovaj moćan svećenik stoji pred Blagoslovljenime i zastire
ga, te nismo u prilici vidjeti Tathagatu, iako se njegovi za-
dnji trenuci bliže.’ Tako se, Ananda, ta božanstva ljute.”
“Što li rade ta božanstva, Velečasni gospodine, koja Bla-
goslovljeni opaža?”
“Neka su božanstva u zraku, Ananda, umova zaoku-
pljenih zemaljskim stvarima, i kose raspuštaju i glasno
viču, i ruke šire i glasno viču, i naglavce padaju na tlo i ko-
trljaju se tamo-amo, govoreći: ‘Blagoslovljeni samo što nĳe
prešao u Nirvanu; Svjetlost Svĳeta samo što nĳe nestala s
vidika!’ Neka su božanstva na zemlji, Ananda, umova za-
okupljenih zemaljskim stvarima, i kose raspuštaju i glasno
379
K
viču, i ruke šire i glasno viču, i naglavce padaju na tlo i ko-

trljaju se tamo-amo, govoreći: ‘Blagoslovljeni samo što nĳe
prešao u Nirvanu; Sretni samo što nĳe prešao u Nirvanu;
Svjetlost Svĳeta samo što nĳe nestala s vidika.’ Ali božan-
stva koja su slobodna od strasti, brižna i svjesna, strpljivo
to podnose, govoreći: ‘Sve je prolazno. Kako je moguće da
išta što je rođeno, što je nastalo, što je uređeno i uništivo,
ne bude uništeno? Takvo stanje nĳe moguće.’”
Završni razgovori nastavili su se neko vrĳeme, a u nji-
ma je Blagoslovljeni pružio utjehu svojim svećenicima. Za-
tim im se obratio ovako:
“A sada, svećenici, opraštam se od vas; sve sastavnice
bitka prolazne su; marljivo radite na svome spasenju.”
I to bĳaše zadnja rĳeč Tathagate.
“Nato Blagoslovljeni uđe u prvi trans; uzdigavši se iz
prvog transa, uđe u drugi trans; uzdigavši se iz drugog
transa, uđe u treći trans; uzdigavši se iz trećeg transa, uđe
u četvrti trans; uzdigavši se iz četvrtog transa, uđe u pre-
dio beskraja svemira; uzdigavši se iz predjela beskraja sve-
mira, uđe u predio beskraja svĳesti; uzdigavši se iz predje-
la beskraja svĳesti, uđe u predio ništavila; uzdigavši se iz
predjela ništavila, uđe u predio bez opažaja i bez neopa-
žaja; uzdigavši se iz predjela bez opažaja i bez neopažaja,
stiže u prestanak opažaja i osjeta.
Nato časni Ananda ovako reknu časnome Anuruddhi:
‘Časni Anuruddha, Blagoslovljeni je prešao u Nirva-
nu.’
‘Ne, brate Ananda, Blagoslovljeni još nĳe prešao u nir-
vanu; stigao je u prestanak opažaja i osjeta.’
Nato se Blagoslovljeni uzdiže iz prestanka opažaja i
osjeta, te uđe u predio bez opažaja i bez neopažaja; uzdiže
380
P
se iz predjela bez opažaja i bez neopažaja, te uđe u predio

ništavila; uzdiže se iz predjela ništavila, te uđe u predio
beskraja svĳesti; uzdiže se iz predjela beskraja svĳesti, te
uđe u predio beskraja svemira; uzdiže se iz predjela be-
skraja svemira, te uđe u četvrti trans; uzdiže se iz četvr-
tog transa, te uđe u treći trans; uzdiže se iz trećeg transa,
te uđe u drugi trans; uzdiže se iz drugog transa, te uđe u
prvi trans; uzdiže se iz prvog transa, te uđe u drugi trans;
uzdiže se iz drugog transa, te uđe u treći trans; uzdiže se
iz trećeg transa, te uđe u četvrti trans; uzdiže se iz četvrti
trans, te Blagoslovljeni smjesta prĳeđe u Nirvanu.”+99
381
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
Č
R
. K

%

Silni junak iznimnih moći – onaj koji može podići goru

Govardhan prstom i ispuniti sebe užasnom slavom svemi-
ra – svatko je od nas: ne ono tjelesno ja vidljivo u zrcalu,
već onaj unutarnji kralj. Krišna kaže: “Ja sam Jastvo što sje-
di u srcu svih stvorenja. Ja sam početak, sredina i kraj svih
bića.”+9> Upravo je ovo smisao molitvi za umiruće u trenu-
tku osobnog rastakanja: da se pojedinac sad vrati besprĳe-
kornoj spoznaji onog svjetotvornog božanstva koje mu se
za života odražavalo u srcu.
“Kad onemoća – onemoćala ona od starosti ili od bole-
sti – ova osoba oslobađa se od ovih udova baš kao što se
mango, smokva ili bobica oslobađa stapke; i hita, već pre-
ma mjestu ulaska i rođenja, natrag u život. Kao što plemi-
ći, redarstvenici, kočĳaši i seoski glavari čekaju s hranom,
pićem i odajama kralja koji stiže, vičući: ‘Evo ga! Evo ga!’
upravo tako sve čeka onoga koji to znade, vičući: ‘Evo Ne-
uništivoga! Evo Neuništivoga!’”+9
Ista ideja izražena je već u Lĳesnim tekstovima staroga
Egipta, gdje umrli pjeva o sebi kao o sjedinjenome s Bo-
gom:
383
K
Atum sam, ja koji sâm bĳah;

Re sam pri prvoj njegovoj pojavi.
Veliki Bog sam, samotvorac,
Koji svoja imena sačini, gospodar bogova,
Kome ravna među bogovima nema.
Jučer sam bio, sutra poznajem.
Bojište bogova stvori se kad prozborih.
Znam ime onoga Velikog Boga u njemu.
“Slava Rea” ime mu je.
Veliki sam Feniks iz Heliopolisa.+90
Ali, kao pri Buddhinoj smrti, moć potpunog vraćanja

kroz epohe emanacĳa ovisi o čovjekovoj ličnosti za života.
Mitovi pripovĳedaju o opasnom putovanju duše, gdje va-
lja prĳeći prepreke. Eskimi s Grenlanda navode kipuće ku-
halo, karličnu kost, veliku upaljenu svjetiljku, čudovišne
čuvare i dvĳe stĳene koje se sudaraju i opet rastvaraju.+9*
Takvi su elementi uobičajena pojava u narodnoj predaji i
junačkim legendama svĳeta. Razmotrili smo ih gore, u po-
glavljima o “Junakovoj pustolovini.” Doživjeli su najsveo-
buhvatnĳu i najznačajnĳu razradu u mitologĳi posljednjeg
putovanja duše.
Azteška molitva koju valja izreći u smrtnom času upo-
zorava umirućega na opasnosti što vrebaju putem do ko-
sturnog boga mrtvih, Tzontémoca, “Onoga Kome Ispada
Kosa”. “Drago dĳete! Prošao si životne tegobe i preživio
ih. Našem se Gospodinu sada svidje da te odnese. Jer ne
uživamo dovĳeka u ovome svĳetu, već tek nakratko; život
nam je poput grĳanja na suncu. A Gospodin nam podari
blagoslov međusobna poznavanja i općenja u ovome po-
stojanju; ali sada, u ovome času, bog po imenu Mictlan-
384
R
tecutli, ili Aculnahuácatl, ili pak Tzontémoc, te božica po

imenu Mictecacíhuatl, odnesoše te odatle. Doveden si u
Njegovu dvornicu; jer svi onamo moramo: svima nam je
namĳenjeno, i golemo.
Tebe se više sjećati nećemo. Obitavat ćeš u tome naj-
mračnĳem mjestu, gdje ni svjetlosti ni prozora nema. Ne-
ćeš se vratiti ni otići odande; niti ćeš pomišljati i baviti se
pitanjem povratka. Zanavĳek ćeš izbivati od nas. Ko ubo-
gu siročad djecu svoju i unuke svoje si ostavio; a ne znaš
kako će oni skončati, kako će proći životne tegobe. Što nas
se tiče, poći ćemo uskoro onamo gdje ti valja biti.”
Azteški starješine i činovnici pripremili bi tĳelo za po-
greb, a nakon što bi ga dolično umotali, uzeli bi malo vode
i prolili je na čelo, kazujući preminulome: “U ovom si uži-
valo za života u svĳetu.” I uzeli bi malen vrč vode i pruži-
li mu ga, kazujući: “Ovo ti je za put”; stavili bi ga u nabor
njegova pokrova. Zatim bi obavili preminuloga pokrivači-
ma, čvrsto ga zavezali i stavili pred njega, jedan po jedan,
izvjesne pripremljene papire: “Gle, ovim ćeš proći između
sudarajućih gora.” “Ovim ćeš proći putem gdje zmĳa vra-
ba.” “Ovim ćeš umiriti zelenoga guštera Xochitónala.” “I
gle, ovim ćeš prĳeći osam studenih pustinja.” “Evo čime
ćeš prĳeći osam brdašaca.” “Evo čime ćeš izdržati vihor
opsidĳanskih sječiva.”
Preminuli je trebao sa sobom povesti psetance jarkori-
đe boje. Oko vrata bi mu stavili meki pamučni konac; ubi-
li bi ga i kremirali s tĳelom. Preminuli je na toj životinjici
plivao preko rĳeke u podzemnom svĳetu. A nakon četiri
godine puta stizao je s njom pred boga i davao mu papire
i darove. Zatim bi, s vjernim pratiocem, bivao pripušten u
“Deveti Bezdan.”+>
385
K
Kinezi pripovĳedaju o prelasku Vilinskog Mosta uz

Žadnu Djevu i Zlaćanog Mladića kao vodiče. Hindusi pre-
dočavaju silno visok stup nebeskih svodova i podzemni
svĳet s mnogo paklenih razina. Duša se nakon smrti pri-
miče onoj priči koja odgovara njezinoj razmjernoj gustoći,
te ondje razmatra i upĳa cĳelo značenje svojega prošlog
života. Nakon što nauči lekcĳu, vraća se u svĳet i sprema
se za sljedeću razinu iskustva. Tako postupno prolazi svim
razinama životne vrĳednosti, sve dok se ne probĳe kroz
ovojnicu kozmičkoga jajeta. Danteova Božanstvena komedi-
ja iscrpan je prikaz ovih stadĳa: “Pakao”, jad duha vezanog
za oholosti i djelatnosti tĳela; “Čistilište”, postupak preo-
bražavanja tjelesnog u duhovno iskustvo; “Raj”, stupnjevi
duhovnog ostvarenja.
Duboko i velebno viđenje ovoga puta donosi egipat-
ska Knjiga mrtvih. Preminuli muškarac ili žena poistovje-
ćuje se s Ozirisom i čak zove njegovim imenom. Nakon
hvalospjeva Reu i Ozirisu, tekstovi prelaze na misterĳe
odmatanja duha u svĳetu podzemlja. U “Poglavlju o da-
vanju usta Ozirisu N.”+>& čitamo izraz: “Ustajem iz jajeta u
skrivenoj zemlji.” Ovo je objava ideje smrti kao ponovnog
rođenja. Zatim, u “Poglavlju o otvaranju usta Ozirisa N.”,
duh u buđenju moli se: “Neka mi bog Ptah otvori usta, i
neka mi bog moga grada otpusti ovoje, čak i ovoje pre-
ko mojih usta.” “Poglavlje o davanju sjećanja Ozirisu N. u
Podzemnom svĳetu” i “Poglavlje o davanju srca Ozirisu N.
u Podzemnom svĳetu” odnose proces ponovnog rođenja
dva stadĳa dalje. Zatim počinju poglavlja o opasnostima
koje samotni putnik mora dočekati i nadići na putu prema
prĳestolju velebnoga suca.
386
R
S 19
Knjiga mrtvih sahranjivala se uz mumĳu kao vodič

kroz pogibelji tegobnoga puta, a njena poglavlja recitira-
la su se pri pokopu. U jednom stadĳu pripreme mumĳe
srce preminuloga rasĳecalo se i u njega se stavljao skara-
bej od bazalta umetnut u zlato, simbol Sunca, uz molitvu:
“Moje srce, moja majko, moje srce, moja majko: moje srce
preobražaja.” Nju prepisuje “Poglavlje o sprečavanju da
se Ozirisu N. oduzme srce u Podzemnom svĳetu.” Zatim
“Poglavlje o odbĳanju krokodila” navodi: “Odbĳ, kroko-
dilu što na zapadu živiš… Odbĳ, krokodilu što na jugu
živiš… Odbĳ, krokodilu što na sjeveru živiš… Stvorene
stvari na dlanu su mi, a one što još ne postoje u tĳelu su
mi. Odĳevaju me i čitavoga hrane tvoje magĳske rĳeči, o
Re, što na nebu su nadamnom i na zemlji podamnom…”
Slĳedi “Poglavlje o odagnavanju guja”, a za njim “Pogla-
387
K
vlje o tjeranju Apshaita”. Duša na ovog potonjeg demo-

na viče: “Od mene, ti s usnama što glođu.” U “Poglavlju
o rješavanju dvĳu božica Merti” duša izjavljuje svoj naum
i štiti se polažući pravo da bude sin oca: “…Sjam iz lađe
Sektet, ja sam Horus, Ozirisov sin, i dođoh u posjet ocu
svome, Ozirisu.” Junak u “Poglavlju o življenju od zraka u
Podzemnom svĳetu” i “Poglavlje o odbĳanju guje Rerek u
Podzemnom svĳetu” odmiče još dalje, a zatim stiže velika
izjava u “Poglavlju o tjeranju klanja što se izvode u Pod-
zemnom svĳetu”: “Moja kosa je kosa Nu. Moje lice je lice
Diska. Moje oči su oči Hathor. Moje uši su uši Apuat. Moj
nos je nos Khenti-khasa. Moje usne su usne Anpua. Moji
zubi su zubi Serget. Moj vrat je vrat uzvišene božice Izide.
Moje ruke su ruke Ba-neb-Ta<ua. Moje podlaktice su po-
dlaktice Neith, gospe Saiske. Moja kralježnica je kralježni-
ca Sutĳa. Moj falus je falus Ozirisa. Moja stegna su stegna
gospodarâ Kher-abe. Moja prsa su prsa Stravičnog Mo-
ćnika… Nema dĳela moga tĳela koji nĳe dio nekog Boga.
Bog Thoth štiti cĳelo moje tĳelo, a ja sam Re iz dana u dan.
Neće me se odvući natrag za ruke, i nitko me neće silom
ščepati za ruke…”
Kao i u mnogo kasnĳemu budističkom prikazu Bodhi-
sa<ve u čĳemu nimbusu stoji petsto preobraženih Budd-
hâ, svakoga služi petsto Bodhisa<vâ, a svakoga od njih,
pak, nebrojeno mnoštvo bogova, tako i ovdje duša doseže
punoću svoga dosega i moći putem upĳanja božanstava za
koja se prĳe mislilo da su odvojena i izdvojena od nje. Ona
su projekcĳe njezina vlastita bitka; a kako se duša vraća u
svoje pravo stanje, sve ih iznova upĳa.
U “Poglavlju o njušenju zraka i ovladavanju vodama
Podzemnog svĳeta”, duša izjavljuje da je čuvar kozmičkog
388
R
S 20
jajeta: “Zdravo, ti smokvino stablo božice Nut! Podari mi

vode i zraka što u tebi obitavaju. Opasujem prĳestolje što u
Hermopolisu stoji, i budno čuvam jaje Velike Gakuše. Ono
raste, ja rastem; ono živi, ja živim; ono njuši zrak, ja njušim
zrak, ja Oziris N., pobjedonosno.”
Zatim slĳede “Poglavlje o sprečavanju da se čovjeku
oduzme duša u Podzemnom svĳetu” i “Poglavlje o pĳe-
nju vode u Podzemnom svĳetu tako da vatra ne opeče”,
a zatim stižemo do velike kulminacĳe – “Poglavlja o izla-
sku danju u Podzemni svĳet”, gdje se spoznaje da su duša
i univerzalni bitak jedno: “Ja sam Jučer, Danas i Sutra, i
imam moć ponovnoga rođenja; ja sam božanska skrive-
na Duša koja bogove stvara i koja grobne objede daje ži-
teljima Podzemnog svĳeta Amenteta, kao i Neba. Ja sam
kormilo istoka, posjednik dvĳu božanskih lica u kojima se
njegove zrake vide. Ja sam gospodar uzdignutih ljudi; go-
spodar koji izlazi iz tame i čĳi oblici postojanja pripadaju
kući u kojoj su mrtvi. Zdravo, vi dva sokola koji se na svo-
jim počivalištima kočite, vi koji slušate ono što on kazuje,
koji vodite nosila mrtvih do skrivenog mjesta, koji vodite
Rea putem i koji ga slĳedite do najvišega mjesta oltara što
na nebeskim visinama stoji! Zdravo, ti gospodaru oltara
što usred zemlje stoji. On je ja, a ja sam on, a Ptah krista-
lom prekri svoje nebo…”
389
K
S 21
Nakon toga duša se može kretati univerzumom kako

je volja, kao što pokazuju “Poglavlje o podizanju stopala
i izlasku na zemlju”, “Poglavlje o putovanju u Heliopolis
i dobivanju prĳestolja u njemu”, “Poglavlje o čovjeku koji
se preobražava u koji god oblik želi”, “Poglavlje o ulasku
u veliku kuću” i “Poglavlje o odlasku pred božanske vla-
darske prinčeve Ozirisa”. Poglavlja takozvane Negativne
ispovĳedi iskaz su moralne čistoće iskupljenoga čovjeka:
“Ne počinih nepravde… Ne opljačkah silom… Ne bĳah
nasilan ni prema jednom čovjeku… Ne počinih krađe…
Ne ubih muškarca ili žene…” Knjiga se zaključuje upu-
ćivanjem hvale bogovima, a zatim: “Poglavlje o življenju
odmah uz Rea”, “Poglavlje o navođenju čovjeka da se vrati
i vidi svoju kuću na Zemlji”, “Poglavlje o davanju savršen-
stva duši” i “Poglavlje o plovidbi u velikoj Sunčevoj lađi
Rea.”+>
390
R
. K

%

Kao što se stvoreno obličje pojedinca mora rastočiti,

mora se i univerzum:
“Kad se spozna da po isteku stotinu tisuća godina ci-
klusu predstoji obnova, bogovi po imenu Loka byuhe, ži-
telji nebeskog predjela čuvstvena užitka, razmile se svĳe-
tom, raspustivši kosu da vĳori na vjetru, plačući i rukama
otirući suze, odjeveni u rumene, uneređene halje. I ovim
rĳečima objavljuju:
‘Gospodo, po isteku stotinu tisuća godina ciklusu slĳe-
di obnova; ovaj će se svĳet razoriti; moćni ocean također
će presušiti; a sva ova široka zemlja, kao i Sumeru, prvo-
stolnik svĳu gora, izgorjet će i iščeznuti – sve do Brahmina
svĳeta proširit će se svjetski smak. Stoga, gospodo, gajite
prĳaznost; gajite suosjećanje, radost i ravnodušnost; skrbi-
te za svoje majke i počasti iskazujte starješinama svojega
roda.’
Ovo se zove Ciklički metež.”+>;
Predodžbu smaka svĳeta koju su gajili Maje prenosi
ilustracĳa što prekriva cĳelu zadnju stranicu Dresden-
skog kodeksa.+>+ Taj drevni rukopis bilježi cikluse plane-
ta i iz njih računa goleme svjetske cikluse. Zmĳski brojevi
smješteni pri kraju teksta (zvani tako zato što se javljaju
u simbolu zmĳe) predstavljaju svjetska razdoblja od oko
trideset četiri tisuće godina – dvanaest i pol milĳuna dana
– a ona se ponavljaju i ponavljaju u zapisu. “U tim prakti-
čki neprispodobivim razdobljima može se držati kako se
svi manji odsječci primiču više-manje posve podudarnu
kraju. Je li uopće bitno nekoliko desetaka tisuća godina
amo ili tamo u toj praktičkoj vječnosti? Konačno, zadnja
391
K
stranica rukopisa prikazuje Smak svĳeta, kojemu su naj-

viši brojevi utrli put. Tu vidimo kišnu zmĳu rastegnutu
nebom kako riga bujice vode. Potopi kuljaju iz Sunca i
Mjeseca. Stara božica s tigrovim kandžama i prĳetećim li-
kom, zloćudna zaštitnica poplava i provala oblaka, izlĳeva
zdjelu nebeskih voda. Suknju joj rese prekrižene kosti, taj
strašni simbol smrti, a zgrčena zmĳa kruna joj je na glavi.
Pod njom, s kopljem uperenim poda se kao simbolom uni-
verzalnog smaka, crni bog jezdi prostorom, s razjarenom
sovom što mu krešti na strahotnoj glavi. Tu se doista na
veoma živopisan način predočava konačna, sveobuhvatna
kataklizma.”+>9
Jedan od najsnažnĳih prikaza donosi Poetska Edda sta-
rih Vikinga. Odin (Wotan), glavar bogova, upitao je kakav
će usud snaći njega i njegov panteon, a “Mudra Proročica”,
utjelovljenje same Majke Svĳeta, rĳeč Sudbine, ovako mu
odgovara:+>>
Brat će spopast brata | i u boju sasjeć,

Sestrinski sinovi | srodstvo će oskvrnut;
Zlopati se zemlja | zaprljana bludom;
Koplja doba, mača doba | kalaju se štitovi
Vjetra doba, vuka doba | već propada svĳet;
Nĳedan se nĳednome | smilovati neće.
U Jotunheimu, zemlji divova, kukurĳeknut će svĳetlo-

rumeni pĳevac; Valhall će probuditi pĳevac Zlatnokrest;
u Helu će se oglasiti tamnocrveni. Pred visećom jamom,
ulazom u svĳet mrtvih, pas Garm će razjapiti ralje i zaur-
lati. Zemlja će se potresti, litice i stabla raskoliti, more će
provaliti preko zemlje. Rastrgnut će se svi okovi kojima
392
R
su nemani bile sapete u prapočetku: vuk Fenris otet će se

i pohrliti, zarivši donju čeljust u zemlju, a gornju u nebo
(“još bi i više razjapio usta, samo kad bi bilo više mjesta”);
plamenovi će mu sukljati iz očĳu i nosnica. Zmĳa što oba-
vĳa zemlju u kozmičkom oceanu uzdići će se u velebnu
gnjevu i pohrliti uz vuka zemljom, štrcajući otrov, prska-
jući njime sav zrak i vodu. Otkvačit će se Naglfar (brod sa-
činjen od mrtvačkih noktĳu) i prevesti divove. Zaplovit će
još jedan brod, sa stanovnicima Hela. A s juga će nahrupiti
plameni ljudi.
Stražar bogova puhnut će u reski rog i ratničke Odino-
ve sinove pozvati u konačni boj. Sa svih strana svĳeta, bo-
govi, divovi, demoni, patuljci i vilenjaci izjahat će na bojno
polje. Strest će se svjetski jasen Yggdrasil, i ništa ni na ze-
mlji ni na nebu neće biti neustrašeno.
Odin će se suprotstaviti vuku, Tor zmĳi, Tyr psu – naj-
goroj od svih nemani – a Frey Surtu, plamenome čovjeku.
Tor će sasjeći zmĳu, odmaknuti se devet koraka od nje i
pasti mrtav na zemlju zbog otrova koji je zmĳa štrcnula
na njega. Odina će progutati vuk, a Vidar će nato jednom
nogom vuku nagaziti na donju čeljust, dohvatiti mu gor-
nju čeljust rukom i razdrĳeti mu ždrĳelo. Loki će se boriti
s Heimdallom, i jedan će drugome doći glave. Surtov će
plamen suknuti po zemlji i spaliti čitav svĳet.
Sunčev sjaj se mrači | svu zemlju guta more

Nestaju s neba | najsjajnĳe zvĳezde
Žestok bukti plamen | prži stup života
Velika vrućina | vrh nebeski liže.
Glasno laje Garm | pred Gnipa-jamom
Okovi se kidaju | oslobađa se vuk;
393
K
Veliko mi znanje | vidim još i više

Bogove što čeka | bojovnike moćne.
“Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k

njemu učenici nasamo govoreći: ‘Reci nam kada će to biti i
koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svĳeta?’
Isus im odgovori: ‘Pazite da vas tko ne zavede! Mnogi
će doista doći u moje ime i govoriti: “Ja sam Krist!” i mno-
ge će zavesti. A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima.
Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali
to još nĳe svršetak. Narod će ustajati protiv naroda i kra-
ljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim
mjestima. Ali sve je to samo početak trudova. Tada će vas
predavati na muke i ubĳati vas. I svi će vas narodi zamrzi-
ti zbog imena moga. Mnogi će se tada sablazniti, izdavat
će jedni druge i mrziti se među sobom. Ustat će mnogi la-
žni proroci i mnoge zavesti. Razmahat će se bezakonje i
ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, bit
će spašen. I propovĳedat će se ovo evanđelje Kraljevstva
po svem svĳetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će
doći svršetak.
Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Da-
niela proroka, stoluje na svetome mjestu – tko čita, neka
razumĳe: koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore;
tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; i tko
bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!
A jao trudnicama i dojiljama u one dane! I molite da bĳeg
vaš ne bude zimi ili subotom jer tada će biti velika tjesko-
ba kakve ne bĳaše od početka svĳeta sve do sada, a neće je
ni biti. I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio.
No poradi izabranih skratit će se dani oni.
394
R
Ako vam tada tko rekle: “Gle, evo Krista!” ili: “Eno ga!”
– ne povjerujte! Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i
iznĳeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zave-
du i izabrane. Eto, prorekao sam vam. reknu li vam dakle:
“Evo, u pustinji je!”, ne izlazite; “Evo ga u ložnicama!”, ne
vjerujte. Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do za-
pada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega. Gdje bude
strvine, ondje će se skupljati orlovi. A odmah nakon nevo-
lje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svĳetlje-
ti i zvĳezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. I
tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će
proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječje-
ga gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i sla-
vom. I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat
će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do
drugoga… A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli
nebeski, ni Sin, nego samo Otac.”+>
395
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
E
Mit i društvo
. M

Nema konačnog sistema tumačenja mitova, i ničeg sli-

čnog nikada neće ni biti. Mitologĳa je poput boga Proteja,
“drevnoga morskoga, čĳi govor taži.” Taj bog će “iskušati i
uzeti na se svakojake oblike stvorova što gmižu zemljom,
tako i vodom, i jarom vatrom gore.”+>0
Životni putnik koji želi učiti od Proteja mora ga “po-
stojano ščepati i tiskati ga još i više”, a on će se naposljetku
ukazati u primjerenom liku. Ali ovaj ćudljivi bog čak ni
vještom ispitivaču nikad ne otkriva sve što sadrži njegova
mudrost. Odgovorit će samo na pitanja koja mu se posta-
ve, a to što otkrĳe bit će velebno ili ništavno, kakvo je već
bilo i pitanje. “Kad god Sunce na putu svodom zastane
navrh neba, tad iz pjene izađe drevni morski žitelj, čĳi go-
vor taži; pred dahom zapadnjaka stigne, a tamni ga vali-
ći prekrĳu. A oko njega tuljani, potomstvo krasne morske
kćeri, svi u stadu spavaju, iskradeni iz sinje morske vode,
a gorak vonj udišu dubokoga slanog mora.”+>* Grčki kralj-
ratnik Menelaj, kojemu je kći ovoga starog morskog oca
pritekla u pomoć, odvela ga u njegov divlji brlog i poučila
kako da od boga izmami odgovor, želio je samo saznati
397
E
tajnu svojih osobnih poteškoća i položaja njegovih oso-

bnih prĳatelja. A bog mu nĳe uskratio odgovor.
Suvremeni intelekt tumačio je mitologĳu kao primi-
tivan, nespretan pokušaj objašnjavanja prirodnog svĳeta
(Frazer); kao proizvod poetske mašte iz pretpovĳesnih
vremena, koji su potonji naraštaji pogrešno shvaćali (Mül-
ler); kao riznicu alegorĳskih naputaka kojima se pojedinac
prilagođava zajednici (Durkheim); kao skupni san, sim-
ptom arhetipskih poriva u dubinama ljudske psihe (Jung);
kao tradicionalni prĳenosnik čovjekovih najdubljih meta-
fizičkih spoznaja (Coomaraswamy); i kao Božje Otkrivenje
Njegovoj djeci (Crkva). Mitologĳa je sve to. Raznovrsnost
presuda uvjetovana je motrištima sudaca. Jer kad se prou-
či ne u smislu onoga što jest, već načina na koji djeluje, na
koji je u prošlosti služila čovječanstvu i na koji mu može
služiti danas, mitologĳa se pokazuje prilagodljivom poput
samoga života opsesĳama i potrebama pojedinca, soja i
doba.
. U
,
U svom životnom obliku pojedinac je nužno tek djelić

i izobličenje ukupnog čovječjeg lika. Ograničen je kao mu-
škarac ili kao žena; u bilo kojem datom razdoblju života
opet je ograničen kao dĳete, mladić, zrela odrasla osoba ili
starac; nadalje, u svojoj životnoj ulozi neizbježno se usavr-
šio kao obrtnik, trgovac, sluga, ili lopov, svećenik, vođa,
supružnik, redovnik ili razvratnik; ne može se biti sve.
Otuda ukupnost – punoća čovjeka – ne počiva u izdvoje-
nome članu, već u cjelini društvenog tĳela; pojedinac može
398
M

biti samo organ. Iz svoje je zajednice izveo tehnike življe-

nja, jezik na kojemu misli, ideje koje ga podupiru; iz pro-
šlosti toga društva naslĳedio je gene koji su mu sazdali ti-
jelo. Ushtĳe li se odvojiti, bilo djelom, bilo mišlju i stavom,
samo će prekinuti sponu s izvorima svoga postojanja.
Plemenske ceremonĳe rođenja, inicĳacĳe, braka, poko-
pa, namještenja i tako dalje imaju ulogu prevoditi životne
krize i životna djela pojedinca u klasične, neosobne oblike.
Ona ga otkrivaju njemu samome, ne kao ovu ili onu oso-
bnost, već kao ratnika, nevjestu, udovicu, svećenika, po-
glavara; istodobno ostatku zajednice prenose staro učenje
o arhetipskim stadĳima. Svi sudjeluju u ceremonĳi prema
svome starješinstvu i dužnosti. Cĳelo društvo spoznaje
sebe kao neuništivu životnu jedinku. Naraštaji pojedina-
ca prolaze poput anonimnih stanica u živome tĳelu; ali
bezvremenski, održavajući oblik ostaje. Prihvativši ovog
natpojedinca u svoje shvaćanje, svatko otkriva da je po-
boljšan, obogaćen, poduprt i uvećan. Uviđa da je njegova
uloga, ma koliko neznatna, neophodan dio divnoga lika
čovjeka-svetkovine – upravo onog, mogućeg no nužno
sputanog, lika koji nosi u sebi.
Društvene dužnosti produžuju pouku svetkovine u
uobičajenu svakodnevicu, gdje pojedinac i dalje dobiva
potvrdu. Obrnuto, nehaj, opiranje – ili izgon – prekidaju
životvorne spone. S motrišta društvene jedinice, odvojeni
pojedinac je naprosto ništa – gubitak. Onaj muškarac ili
žena, pak, koji iskreno može reći da je proživio svoju ulo-
gu – bilo kao svećenik, bludnica, kraljica ili rob – jest nešto
u punome smislu glagola biti.
Obredi iniciranja i namještenja, dakle, prenose pouku
suštinske istovjetnosti pojedinca i skupine; svetkovine
399
E
obilježavanja godišnjih doba otkrivaju šire obzorje. Kao

što je pojedinac organ društva, tako je i pleme ili grad –
kao i čitavo čovječanstvo – tek faza u silnome organizmu
kozmosa.
Uvrĳežilo se opisivati svetkovine obilježavanja godi-
šnjih doba u takozvanih urođeničkih naroda kao nasto-
janja na upravljanju prirodom. To je pogrešno tumačenje.
Nastojanje na upravljanju uvelike je sadržano u svakom
čovjekovom činu, a napose u onim magĳskim ceremonĳa-
ma za koje se drži da dovode kišne oblake, lĳeče bolesti ili
sprečavaju poplave; pa ipak, prevladavajući poriv u svim
istinski religĳskim (za razliku od nekromantskih) ceremo-
nĳama jest pokoravanje neminovnostima sudbine – a taj je
poriv napose izražen u svetkovinama obilježavanja godi-
šnjih doba.
Nĳe još zabilježen nĳedan plemenski obred koji bi
pokušao sprĳečiti dolazak zime; baš naprotiv: svi obredi
pripravljaju zajednicu da izdrži, zajedno s ostatkom pri-
rode, doba grozne studeni. A u proljeće obredi ne nasto-
je primorati prirodu da smjesta podari žito, grah i sokove
izgladnjeloj zajednici; baš naprotiv: obredi posvećuju cĳeli
narod djelu toga godišnjeg doba. Tu se čudesni ciklus go-
dine, s nedaćama i razdobljima radovanja, slavi, razgrani-
čuje i prikazuje kao trajna sastavnica u životnome kruže-
nju ljudske skupine.
Svĳet mitološki upućene zajednice pun je još mno-
gih simboličkih iskaza ovoga trajnog slĳeda. Na primjer,
klanovi američkih lovačkih plemena mahom su se držali
potomcima predaka koji su bili napola životinje, a napola
ljudi. Ti su preci bili praoci ne samo ljudskih pripadnika
klana, već i životinjskih vrsta po kojima je klan nosio ime;
400
M

tako su ljudski pripadnici dabrova klana bili krvni srodni-

ci dabrova i zaštitnici njihove vrste, a taj ih je šumski živalj
zauzvrat štitio svojom životinjskom mudrošću. Uzmimo
još jedan primjer: hogan, koliba od blata naroda Navaho iz
Novog Meksika i Arizone, gradi se prema tlocrtu kozmi-
čke sheme Navaha. Ulaz je okrenut prema istoku. Osam
stranica predstavlja četiri strane i međustrane svĳeta. Sva-
ka uzdužna i poprečna greda odgovara elementu u veli-
kom hoganu sveobuhvatne zemlje i neba. A kako se drži da
je i sama ljudska duša oblikom istovjetna svemiru, koliba
od blata prikaz je osnovnog sklada čovjeka i svĳeta, kao i
podsjetnik na skriveni životni put savršenstva.
Ali postoji još jedan put – dĳametralno suprotan putu
društvene dužnosti i općeprihvaćena kulta. S gledišta puta
dužnosti, svi koji stoje izvan društva ništavni su. S drugo-
ga gledišta, međutim, takvo izgnanstvo predstavlja prvi
korak u pohodu. Svatko u sebi nosi sve; stoga se ono može
tražiti i naći u sebi. Različovanja spolom, dobi i zanima-
njem nisu suštinske za našu ličnost, već puki kostimi koje
na neko vrĳeme nosimo na svjetskoj pozornici. Lik čovje-
ka u nama ne valja brkati s odorom. Smatramo se Ame-
rikancima, djecom dvadesetog stoljeća, Zapadnjacima, ci-
viliziranim kršćanima. Kreposni smo ili grešni. No takve
odrednice ne kazuju što znači biti čovjek, već opisuju tek
sporedne datosti zemljopisa, datuma rođenja i prihoda.
Što nam je jezgra? Što je temeljna odlika našega bića?
Askeza srednjevjekovnih svetaca i indĳskih jogina, he-
lenske misterĳske inicĳacĳe, drevne filozofije Istoka i Za-
pada, tehnike su odvlačenja težišta svĳesti pojedinca od
odore. Uvodne meditacĳe novaka odvajaju njegov um i
sklonosti od sporednih datosti života i vode ga prema je-
401
E
zgri. “Nisam to, ni to,” meditira on: “ni moja majka ili sin,
što su netom preminuli; ni moje tĳelo, što je bolesno ili
ostarjelo; ni moja ruka, ni moje oko, ni moja glava; ni skup
svega toga. Nisam moj osjećaj; nisam moj um; nisam moja
intuicĳa.” Takva ga meditiranja tjeraju do vlastite dubine,
te se konačno probĳa do nedokučivo dubokih spoznaja.
Nitko se ne može vratiti iz takvih vježbi i nastaviti sebe
vrlo ozbiljno shvaćati kao gospodina Tog-i-Tog iz Takvog-
i-Takvog grada u SAD-u – društvo i dužnosti postaju ne-
bitni. Gospodin Taj-i-Taj, otkrivši puninu ljudskosti u sebi,
postaje povučen i izdvojen.
Ovo je stadĳ Narcisa koji gleda u jezero ili Buddhe koji
sjedi udubljen pod drvetom, ali to nĳe krajnji cilj; to je nu-
žan korak, ali ne i ispunjenje. Cilj nĳe uvidjeti, već shvatiti
da čovjek jest ta bit; tada je slobodan kročiti svĳetom kao ta
bit. Nadalje: svĳet je od upravo te iste biti. Bit čovjeka i bit
svĳeta: njih dvĳe su jedno. Stoga odvojenost i povučenost
prestaju biti potrebne. Kamo god junak odlutao, što god
učinio, uvĳek je u prisutnosti vlastite biti – jer usavršio je
svoje oko da to vidi. Izdvojenost ne postoji. Tako, baš kao
što put sudjelovanja u društvu može u konačnici dovesti
pojedinca do shvaćanja Svega u sebi, tako izgon dovodi
junaka do shvaćanja Sebstva u svemu.
U pojedinca usredotočenog u ovoj stožernoj točki pi-
tanje sebičnosti naspram altruizma nestaje. Prestao je po-
stojati pred zakonom i iznova se rodio istovjetan sa cĳelim
smislom univerzuma. Svĳet je stvoren za Njega i kroz Nje-
ga. “O, Muhamede,” rekao je Bog, “da tebe ne bje, ne bih
bio stvorio nebo.”
402
M

!. J
Sve to je doista vrlo daleko od gledišta današnjice; jer

demokratski ideal samoodređujućeg pojedinca, izum stro-
ja na unutrašnji pogon i razvoj znanstvene metode istraži-
vanja tako su preobrazili ljudski život da se bezvremenski,
iz davnine naslĳeđeni univerzum simbola urušio. Rečeno
sudbononosnim, epohalnim rĳečima Nietzcheovog Zara-
tustre: “Mrtvi su svi bogovi.”+ Priča se zna; ispričana je
na tisuću načina. To je junački ciklus suvremenog doba,
bajka o čudesima sazrĳevanja čovječanstva. Čini prošlosti
i spone tradicĳe razorene su čvrstim i moćnim udarcima.
Mreža mitskih snova spala je; um se otvorio punini budne
svĳesti; a današnji se čovjek izvukao iz drevnoga neznanja
kao leptir iz čahure, ili sunce što se rađa iz rodnice majke
noći.
Nĳe samo rĳeč o tome da se bogovi više nemaju gdje
skriti od prodorna oka teleskopa i mikroskopa; više nema
onakova društva kakvo su bogovi nekoć podupirali. Druš-
tvena jedinica nĳe nositelj religĳskog sadržaja, već eko-
nomsko-politička organizacĳa. Njezin ideal nĳe hĳerat-
ska pantomima što na zemlji uprizoruje obličja neba, već
svjetovna država u oštrom i neumornom nadmetanju za
materĳalnu nadmoć i resurse. Izdvojena društva, opasana
snovima u mitološki bremenitom obzorju, danas još po-
stoje jedino kao područja koja valja eksploatirati. A unutar
samih naprednih društava baš svi preostaci pradavnoga
ljudskog nasljeđa obreda, morala i umjetnosti u potpu-
nom su propadanju.
Problem današnjega čovječanstva je stoga upravo su-
protan problemima ljudi iz razmjerno stabilnih razdoblja
403
E
onih velebnih usklađujućih mitologĳa koje su danas pro-

zrĳete kao laži. Tada je sav smisao počivao u skupini, u ve-
likim anonimnim uobličavanjima, a nikakav u samoiska-
zujućem pojedincu; danas nikakva smisla nema u skupini
– niti u svĳetu; sve je u pojedincu. Ali u njemu je smisao
apsolutno nesvjestan. Čovjek ne zna kamo ide. Čovjek ne
zna što ga goni. Sve komunikacĳske spone između svje-
snih i podsvjesnih zona ljudske psihe presječene su, osta-
vivši nas raspolovljenima.
Junačko djelo koje valja izvesti nĳe danas onakvo ka-
kvo je bilo u Galilejevom stoljeću. Ondje gdje je tada bio
mrak, danas je svjetlost; ali, također, gdje je bila svjetlost,
danas je tama. Suvremeno junačko djelo mora biti odlazak
u pohod ne bi li se opet na svjetlost iznĳela ona izgubljena
Atlantida usklađene duše.
Očito, to se djelo ne može izvesti odbĳanjem, ili pak
nĳekanjem, onoga što je suvremena revolucĳa postigla;
jer problem nĳe ni u čemu drugome doli u davanju duho-
vnog smisla suvremenome svĳetu – ili, točnĳe (iskazuju-
ći isto načelo na obratan način), ni u čemu drugome doli
u omogućavanju muškarcima i ženama da steknu punu
ljudsku zrelost kroz datosti suvremenoga života. Doista,
upravo su zbog tih datosti drevne formule postane nedje-
lotvorne, varljive, pa čak i štetne. Zajednica je danas cĳe-
li planet, a ne omeđena nacĳa; otud obrasci agresivnosti
usmjerene prema van, koji su nekoć služili usklađivanju
unutarnje skupine, danas mogu dovesti samo do razbĳa-
nja na zaraćene strane. Pojam nacĳe, sa zastavom kao tote-
mom, danas služi tek veličanju djetinjega ega, a ne dokida-
nju infantilnog stanja. Njezini parodĳski obredi paradnih
mimohoda služe Svedršcu, zmaju tiraninu, a ne Bogu u
404
M

kojem se osobni interes poništava. A brojni sveci tog an-

tikulta – odnosno domoljubi, čĳe sveprisutne fotografije,
urešene zastavama, služe kao službene svete slike – upra-
vo su oni mjesni čuvari praga (naš demon Ljepljivlas) pre-
ko kojih junak najprĳe mora proći.
Niti velike svjetske religĳe, kakvima se danas shvaćaju,
ne udovoljavaju potrebama. Jer one su se vezale uz ciljeve
borbe zaraćenih strana, kao sredstva propagande i samo-
hvale. (Čak je i budizam u novĳe vrĳeme pretrpio ovo kva-
renje, reagirajući na poduku Zapada.) Sveopća pobjeda
svjetovne države bacila je sve religĳske organizacĳe u tako
definitvno sekundaran, a u krajnosti i nekoristan položaj,
da je religĳska pantomima danas jedva išta više od bogo-
moljske vježbe za nedjelju ujutro, dok poslovna etika i do-
moljublje vode glavnu rĳeč u ostatku tjedna. Takva maj-
munska pobožnost nĳe odgovor na potrebe djelotvornog
svĳeta; zapravo, nužna je preobrazba cĳelog društvenog
poretka, kako bi se kroz svaku pojedinost i čin svjetovnog
života životvorni lik univerzalnog boga-čovjeka, istinski
imanentnog i djelotvornog u svakome od nas, nekako uči-
nio spoznatljivim svĳesti.
A to djelo sama svĳest ne može izvesti. Svĳest ne može
izmisliti, pa čak ni predvidjeti djelotvoran simbol ništa
više nego što može predvidjeti ili uobličiti noćašnji san.
Sve to se razrađuje na drugoj razini, postupkom koji će ne-
izbježno biti dug i vrlo strašan, ne samo u dubinama svake
živuće psihe u suvremenome svĳetu, već i na onim titan-
skim bojištima u koje je cĳeli planet odnedavno pretvoren.
Danas gledamo grozno sudaranje Simplegada, kroz koje
duša mora proći – ne poistovjetivši se ni s jednom stra-
nom.
405
E
Ali jedno možemo znati: odnosno, kako novi simboli

budu izlazili na vidjelo, oni neće biti istovjetni u različitim
dĳelovima globusa; sve okolnosti mjesnoga života, rase i
tradicĳe moraju se spregnuti u djelotvorne oblike. Stoga
je nužno da ljudi shvate, i da mogu vidjeti, kako se kroz
različite simbole otkriva jedno te isto iskupljenje. “Istina
je jedna,” čitamo u Vedama; “mudraci je mnogim imeni-
ma zovu.” Jedna jedina pjesma preinačuje se kroz sva ra-
znozvučja ljudskoga zbora. Općenito promicanje ovog ili
onog lokalnog rješenja stoga je suvišno – ili, mnogo izgle-
dnĳe, predstavlja prĳetnju. Put do očovječenja leži u uče-
nju prepoznavanja Božje srži u svim čudesnim raznoliko-
stima čovjekova lica.
Time dolazimo do konačnoga naputka o tome kakvo
to konkretno usmjerenje suvremene ljudske zadaće mora
biti, te otkrivamo stvarni razlog raspadanja svih religĳskih
formula koje smo naslĳedili. Središte sile teže, da je tako
nazovemo, predjela otajstva i pogibelji neprĳeporno se
premjestilo. Za primitivne lovačke narode iz onih najda-
ljih tisućljeća čovjeka kad su sabljasti tigar, mamut i niža
bića iz životinjskog carstva bila primarne manifestacĳe
onoga tuđeg – u isti mah izvori opasnosti i preživljavanja
– veliki ljudski problem bilo je psihološko povezivanje sa
zadaćom dĳeljenja divljine s tim bićima. Došlo je do nes-
vjesnog poistovjećenja, a ono se konačno osvĳestilo u na-
pola ljudskim, a napola životinjskim likovima mitoloških
totemskih predaka. Životinje su postale učitelji ljudi. Po-
stupcima doslovnog oponašanja – kakvi se danas javljaju
samo na dječjem igralištu (ili u ludnici) – postiglo se dje-
lotvorno poništavanje ljudskoga ega, a društvo je došlo
do kohezivnog ustroja. Slično tome, društva koja su se
406
M

izdržavala biljnom prehranom postala su nerazdvojna od

biljke; životni obredi sjetve i žetve poistovjećivali su se sa
začetkom, rađanjem i sazrĳevanjem ljudi. I biljni i živo-
tinjski svĳet, međutim, naposljetku su potpali pod ovla-
sti društva. Nato se veliko polje poučnih čuda premjestilo
– na nebesa – a čovječanstvo je izvelo veliku pantomimu
svetoga mjesečevog kralja, svetoga sunčevog kralja, hĳe-
ratske planetarne države i simboličkih svetkovina sfera
što upravljaju svĳetom.
Danas su sva ta otajstva izgubila svoju snagu; njihovi
simboli više ne zanimaju našu psihu. Pojam kozmičkog
zakona, kojemu služi sav bitak i kojemu se i sâm čovjek
mora pokoriti, odavno je već prošao uvodne mističke
stadĳe predstavljene u staroj astrologĳi, te se danas je-
dnostavno mehanički prihvaća kao nešto samorazumlji-
vo. Spuštanje zapadnih znanosti s nebesa na zemlju (od
astronomĳe iz sedamnaestog do biologĳe iz devetnaestog
stoljeća) i njihovo današnje usredotočavanje na, napokon,
samoga čovjeka (u antropologĳi i psihologĳi dvadesetog
stoljeća) obilježavaju put silnoga prĳenosa žarišne točke
ljudske opčaranosti. Ni životinjski svĳet, ni biljni svĳet, ni
čudo sfera, već sâm čovjek danas je presudno otajstvo. Čo-
vjek je ona tuđinska prisutnost s kojom se moraju pomiriti
sile egoizma, kroz koju će ego proći razapinjanje i uskr-
snuće, i na čĳu sliku i priliku valja preoblikovati društvo.
Čovjek, međutim, shvaćen ne kao “Ja” već kao “Ti”: jer ide-
ali i privremene institucĳe nĳednog plemena, rase, konti-
nenta, društvene klase ili stoljeća ne mogu biti mjerilo ne-
iscrpnog i mnogostruko čudesnog božanskog bitka koji je
život u svima nama.
407
E
Današnji junak, suvremeni pojedinac koji se usudi oda-

zvati na poziv i poći u potragu za staništem one prisutno-
sti s kojom se čitavom svojom sudbinom moramo izmiriti,
ne može, dapače ni ne smĳe čekati da njegova zajednica
odbaci glib oholosti, straha, racionalizirane pohlepe i insti-
tucionaliziranog neshvaćanja. “Živi,” kaže Nietzche, “kao
da je taj dan svanuo.” Nĳe društvo to koje će povesti i spa-
siti stvaralačkog junaka: odnos je upravo suprotan. I tako
se svatko od nas suočava s vrhunskim iskušenjem – noše-
njem iskupiteljeva križa – ne u dičnim trenucima velikih
pobjeda svojega plemena, već u nĳemim vremenima svo-
ga osobnog očajanja.
408
Bilješke
&
Sigmund Freud, The Future of an Illusion (prema prĳevodu
Jamesa Stracheyja i drugih, Standardno izdanje, sv. XXI;
The Hogarth Press, London &*>&.), str. ++-+9. (Izv. &*.)

Clement Wood, Dreams: Their Meaning and Practical
Application (New York: izdao Greenberg, &*;&.), str. &+.
“Građa o snovima iz ove knjige,” navodi autor (str. Viii),
“prvenstveno potječe iz tisuću i više snova koji mi se sva-
koga tjedna podastiru na analizu, vezano uz moju dnevnu
kolumnu koju prenose listovi diljem zemlje. Nadopunjuju
ih snovi koje analiziram u svojoj privatnoj praksi.” Za ra-
zliku od većine snova koje donose standardna djela o ovoj
temi, snovi iz ovog popularnog uvoda u Freuda potječu od
ljudi koji ne prolaze psihoanalitički postupak. Izvanredno
su domišljati.
;
Géza Róheim, The Origin and Function of Culture (Nervous
and Mental Disease Monographs, br. >*, New York &*+;.),
str. &-9.
+
D. T. Burlingham, “Die Einfühlung des Kleinkindes in die
Mu<er”, Imago, XXI, str. +*; citira Géza Róheim, War, Crime
and the Covenant (Journal of Clinical Psychopathology,
Monograph Series, br. &, Monticello, N. Y. &*+9.), str. &.
9
Róheim, War, Crime and the Covenant, str. ;.
>
Freud, Tumačenje snova (prevela Vlasta Mihavec, Stari Grad,
Zagreb &.), str. *+. (Izv. &*9.)

Freud, Three Essays on the Theory of Sexuality, III: “The
Transformations of Puberty” (prema prĳevodu Jamesa
Stracheyja, Standardno izdanje,VII; The Hogarth Press,
London &*9;.), str. 0. (Izv. &*9.)
409
B
0
Sofoklo, Kralj Edip (preveli Koloman Rac i Nikola Majnarić,
Založba Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb &**.), stihovi
*0&-*0;.
Zamĳećeno je da se otac može doživjeti i kao zaštitnik,
a majka, time, kao zavodnica. Ovo je put od Edipa do
Hamleta. “O Bože, mogao bih biti zatvoren u orahovu lju-
sku i smatrati se kraljem beskrajna prostranstva – da ne-
mam ružnih snova.” (Hamlet II, , preveo Josip Torbarina,
Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb &**.). “Svi su ne-
urotičari,” piše dr. Freud, “ili Edip, ili Hamlet.”
A što se tiče slučaja kćeri (koji je za stupanj složenĳi),
sljedeći će ulomak dostajati za ovu uvodnu skicu. “Sinoć
sam sanjala da je otac zabio nož majci u srce. Izdahnula je.
Znam da ga nitko nĳe krivio zbog toga što je učinio, iako
sam ja gorko plakala. San se tada nekako promĳenio, te
smo on i ja zajedno išli na nekakav put, a ja sam bila vrlo
sretna.” Ovo je san mlade, neudane dvadesetčetverogodi-
šnjakinje. (Wood, navedeno izdanje, str. &;).
*
Wood, navedeno izdanje, str. *-*;.
&
U ceremonĳama poput onih vezanih uz rođenje i sahranu
značajne posljedice, naravno, doživljavaju roditelji i rodbi-
na. Svi obredi prolaza za namjeru imaju dotaknuti ne samo
kandidata, već i sve pripadnike njegova kruga.
&&
A. van Gennep, Les rites de passage (Pariz &**.).
&
Géza Róheim, The Eternal Ones of the Dream (International
Universities Press, New York &*+9.), str. &0.
&;
C. G. Jung, Symbols of Transformation (prema prĳevodu
R.F.C. Hulla, Collected Works, sv. 9: New York i London,
. izdanje &*>), odl. 909. (Izvorno &*&&.-&., Wandlungen
und Symbole der Libido, u engleskom prĳevodu Beatrice M.
Hinkle Psychology of the Unconscious, &*&>. Preradio Jung
&*9.)
&+
Harold Peake i Herbert John Fleure, The Way of the Sea i
Merchant Venturers in Bronze (Yale University Press, &**.
i &*;&.).
&9
Leo Frobenius, Das unbekannte Afrika (Oskar Beck, München
&*;.), str. &-&&.
&>
Ovidĳe, Metamorfoze (preveo Tomo Maretić, Matica hrvat-
ska, Zagreb &*.), VIII., &; i dalje; IX, ;> i dalje.
410
B
&
T. S. Eliot, The Waste Land (Harcourt, Brace and Company,
New York; Faber and Faber, London &*.), ;+-;+9.
&0
Arnold J. Toynbee, A Study of History (Oxford University
Press, &*;+.), sv. VI, str. &>*-&9.
&*
“Oblici ili prizori kolektivne prirode što se javljaju u pra-
ktički cĳelome svĳetu kao ključne sastavnice mitova i isto-
dobno kao samosvojni, individualni proizvodi nesvjesnog
podrĳetla” (C. G. Jung, Psychology and Religion [Collected
Works, sv. &&; New York i London &*90.], odl. 00. Izvorno
napisano na engleskom &*;. Vidi također njegovo djelo
Psychological Types, kazalo.)
Kako ističe dr. Jung (Psychology and Religion, odl. 0*),
teorĳa arhetipova nipošto nĳe njegov izum. Usporedi s
Nietzcheom:
“Dok spavamo i dok sanjamo prolazimo kroz cjelokupnu
misao prethodećega čovječanstva. Hoću reći, isto onako
kako čovjek razmišlja u snovima, on je razmišljao na javi
tisućama godina… San nas odnosi natrag u ranĳa stanja
ljudske kulture i pruža nam način da je bolje razumĳemo”
(Friedrich Nietzche, Human all too Human, sv. I, &;; navodi
Jung, Psychology and Religion, odl. 0*, bilj. &.)
Usporedi s teorĳom Adolfa Bastiana o etničkim
“Elementarnim idejama” koje, u njihovu prvotnom psihi-
čkom karakteru (kojemu odgovara Logoi spermatikoi stoi-
ka), valja smatrati “duhovnim (ili psihičkim) začetničkim
naklonostima iz kojih se organski razvila cjelokupna druš-
tvena struktura”, te koje bi, kao takve, trebale služiti kao te-
melji induktivnog istraživanja (Ethnische Elementargedanken
in der Lehre vom Menchen, Berlin &0*9., sv. I, str. Ix).
Usporedi s Franzom Boasom: “Nakon Waitzove temelji-
te rasprave o pitanju jedinstva ljudske vrste ne može više
biti sumnje da su osnovne mentalne karakteristike čovjeka
iste u cĳelome svĳetu” (The Mind of Primitive Man, str. &+.
Copyright &*&&. The Macmillan Company, citirano s njiho-
vim dopuštenjem). “Bastian je bio ponukan prozboriti o za-
prepašćujućoj monotonĳi fundamentalnih ideja čovječan-
stva diljem cĳeloga globusa” (isto, str. &99). “Izvjesni obra-
sci povezanih ideja mogu se prepoznati u svim tipovima
kulture” (isto, str. 0).
411
B
Usporedi sa sirom Jamesom G. Frazerom: “Ne moramo

nužno, kao neki istražitelji starine i suvremenosti, pretpo-
staviti da su narodi Zapada od starĳih civilizacĳa Orĳenta
posudili zamisao Boga koji umire i iznova se rađa, zajedno
sa svečanim obredom u kojem se ta zamisao dramatično
iskazivala pred očima štovatelja. Vjerojatnĳe je da je sli-
čnost koja se u ovom pogledu može pokazati između reli-
gĳa Istoka i Zapada nĳe više od onoga što obično, makar i
netočno, nazivamo sretnom slučajnošću, posljedicama sli-
čnih uzroka s podjednakim djelovanjem na slične ustroje
ljudskoga uma u različitim zemljama i pod različitim ne-
beskim svodovima” (The Golden Bough, izdanje u jednom
svesku, str. ;0>. Copyright &*. The Macmillan Company,
citirano s njihovim dopuštenjem).
Usporedi sa Sigmundom Freudom: “…od samog poče-
tka [sam] prepoznao [simboliku u snovima]. No do po-
tpune ocjene njena opsega i značenja dospio sam tek po-
stupno, uvećavanjem iskustva i pod utjecajem radova W.
Stekela… Stekel je svoja tumačenja simbola pronašao u in-
tuicĳi, zahvaljujući sebi svojstvenom daru da neposredno
shvati simbole. …Bogato iskustvo psihoanalize pronašlo je
i pacĳente koji su iznĳeli takvo neposredno razumĳevanje
simbola snova na iznenađujući način. …ta simbolika ne
pripada snu kao njegovo vlasništvo, nego je dio nesvje-
snog predočavanja, posebno u narodu, pa se kao potpuni-
ja prĳe može pronaći u mitovima, legendama, uzrečicama,
u mudrosti poslovica i dosjetkama koje kolaju, negoli u
snu.” (Tumačenje snova, prevela Vlasta Mihavec, Stari Grad,
Zagreb &.), str. ;0-;0. (Izv. &*9.)

Tako Géza Róheim prevodi pojam australskog plemena
Aranda, altjiranga mitjina, koji označava mitske pretke koji
su kročili zemljom u dobu zvanom altjiranga nakala, “pre-
dak bĳaše”. Rĳeč altjira znači: a) san, b) predak, bića koja
se javljaju u snu, c) priča (Róheim, The Eternal Ones of the
Dream, str. &-&&).
&
Valja zapaziti, ipak, da profesoru Toynbeeju ne ide u prilog
to što ozbiljno iskrivljuje prikaz mitološke pozornice kad
promiče kršćanstvo kao jedinu religĳu koja naučava ovaj
drugi zadatak. Sve ga religĳe naučavaju, kao i sve mitolo-
gĳe i narodne predaje posvuda. Profesor Toynbee dolazi
412
B
do svoje iskrivljene konstrukcĳe putem plitka i netočna tu-

mačenja orĳentalnih ideja Nirvane, Buddhe i Bodhisa<ve;
nakon toga on te ideale, onakve kakvima ih krivo tumači,
stavlja u opreku s vrlo sofisticiranim novim čitanjem kr-
šćanske ideje o Gradu Božjem. To ga dovodi do pogrešne
pretpostavke da bi spas za sadašnju svjetsku situacĳu mo-
gao ležati u povratku u okrilje Rimokatoličke crkve.

Frederick Pierce, Dreams and Personality (Copyright &*;& D.
Appleton and Co., izdavač), str. &0-&*.
;
Rĳeči napisane nad Paklenim vratima:
Per me si va nella ci à dolente.
Per me si va nell’ eterno dolore,
Per me si va tra la Perduta Gente.
– Dante, “Pakao”, III, &-;.
Dante Alighieri, Božanstvena komedĳa (preveo Mihovil
Kombol, Globus media, Zagreb +.)
+
Usporedi s Danteom, “Pakao”, XIV, >-0, (navedeno izda-
nje, str. *): “rĳeka mala… još me jeza stara hvata na spo-
men krvavih joj vala.”
9
Usporedi s Danteom, “Čistilište”, XXVIII, 9-; (navede-
no izdanje, str. ;+): “rĳeka mala što valovima sitnim, kud
se sliva, nalĳevo svĳa travu duž obala. I najbistrĳa zemna
voda živa još bi se uvĳek mutnom mogla zvati kraj ove koja
ništa ne sakriva.”
>
Danteov Vergilĳe.

“Možda su stari što pjevati znaju o sretnom stanju za zla-
tnoga vĳeka, na Parnasu o ovom snili kraju. Tu nevin bješe
korĳen ljudskog hreka; tu vječna proljet, svaki plod se goji,
slavljeni nektar voda je tih rĳeka.” (“Čistilište”, XXVIII, &;*-
&++; navedeno izdanje, str. ;+9-;+>).
0
Katha Upanishad, ;-&+. (Ako nĳe drugačĳe navedeno, ci-
tate iz Upanišada uzimat ću iz Robert Ernest Hume, The
Thirteen Principal Upanishads, translated from the Sanskrit,
Oxford University Press &*;&.)
Upanišade su razred hinduističkih rasprava o prirodi
čovjeka i univerzuma, što tvore kasni dio ortodoksnog
spekulativnog nauka. Najranĳa od njih datira iz otprilike
osmoga stoljeća p.n.e.
413
B
*
James Joyce, A Portrait of the Artist as a Young Man (The
Modern Library; Random House, Inc.), str. ;*.
;
Aristotel, On the Art of Poetry (preveo Ingram Bywater, s
predgovorom Gilberta Murrayja, Oxford University Press
&*.), str. &+-&>.
;&
Robinson Jeffers, Roan Stallion (Horace Liveright, New York
&*9.), str. .
;
Euripid, Bakhe, && (preveli Koloman Rac i Nikola Majnarić,
Založba Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb &**.).
;;
Euripid, Krećanke, ul. +9, također Porfirĳe, De abstinentia,
IV. &*, prema prĳevodu Gilberta Murrayja. Vidi raspravu o
ovoj strofi u Jane Harrison, Prolegomena to a Study of Greek
Religion (treće izdanje, Cambridge University Press &*.),
str. +0-9.
;+
Ovidĳe, Metamorfoze, XV., &>9-&>; &0+-&09 (preveo Tomo
Maretić, Matica hrvatska, Zagreb &*.).
;9
Bhagavad Gita, :&0 (prema prĳevodu Swamĳa Nikhilanande,
New York &*++.).
;>
Rĳeč monomit potječe iz djela Jamesa Joycea Finnegans Wake
(Viking Press, Inc., New York &*;*.), str. 90&.
;
Vergilĳe, Eneida (preveo Bratoljub Klaić, Globus media,
Zagreb 9.), VI, 0*.
;0
Ovo je najbitnĳi pojedinačni trenutak u orĳentalnoj mi-
tologĳi, pandan Razapinjanju na Zapadu. Buddha pod
Stablom prosvĳećenosti (stablom Bo) i Krist na Svetome
raspelu (Stablu iskupljenja) analogni su likovi, što spaja-
ju arhetipski motiv Spasitelja svĳeta, Svjetskoga stabla, što
potječe iz pamtivĳeka. Još ćemo mnoge varĳacĳe ove teme
pronaći među epizodama koje slĳede. Nepomično mjesto
i Kalvarĳska gora prikazi su Svjetskoga pupka, odnosno
Svjetske osi (vidi dolje, str. +).
Pozivanje Zemlje da svjedoči prikazuje se u tradicional-
noj budističkoj umjetnosti prizorima Buddhe koji sjedi u
svojem klasičnom položaju, desne ruke oslonjene na desno
koljeno, s prstima što lagano dodiruju tlo.
;*
Smisao je u tome da se drugome ne može priopći-
ti stanje Buddhe, Prosvĳećenost, već samo put prema
Prosvĳećenosti. Ova doktrina nepriopćivosti Istine koja
stoji onkraj imena i oblika temeljna je u velikim orĳental-
414
B
nim, kao i platoničkim učenjima. Dok su znanstvene isti-

ne priopćive, kao dokazive hipoteze razumski utemeljene
na opazivim činjenicama, ritual, mitologĳa i metafizika tek
su vodiči do ruba transcedentnog prosvjetljenja, gdje ko-
načni korak mora učiniti svaki od nas vlastitim muklim
iskustvom. Stoga je jedan od sanskrtskih izraza za mu-
draca mūni, “mukli”. Sākyamūni (jedan od naziva Gautame
Buddhe) znači “mukli (odnosno mudrac, mūni) iz klana
Sakya”. Iako je on utemeljitelj naširoko podučavane svjet-
ske religĳe, krajnja jezgra njegovoga učenja ostaje, neizbje-
žno, zastrta tišinom.
+
Vrlo sažeto iz Jataka, Uvod, i, 90-9 (preveo Henry Clarke
Warren, Buddhism in Translations [Harvard Oriental Series,
;], Harvard University Press, Cambridge, Massachusse<s
&0*>., str. 9>-0) i Lalitavistara, prepričao Ananda K.
Coomaraswamy u Buddha and the Gospel of Buddhism (G. P.
Putnam’s Sons, New York &*&>.), str. +-;0.
+&
Izlazak, &*:;-9.
+
Louis Ginzberg, The Legends of the Jews (The Jewish
Publication Society of America, Philadelphia &*&&.), sv. III,
str. *-*+.
+;
Ova kružna pustolovina junaka javlja se u negativnom
obliku u tipskim pričama o potopu, gdje nĳe junak taj koji
odlazi po moć, već je moć ta koja se nadiže protiv junaka,
te iznova povlači. Priče o potopu javljaju se u svakom kraju
svĳeta. One tvore integralan dio arhetipskog mita o povĳe-
sti svĳeta, te im tako pripada mjesto u II. dĳelu sadašnje ra-
sprave, naslovljenom “Kozmogonĳski ciklus”. Junak poto-
pa simbolizira začetničku vitalnost čovjeka koji preživljava
čak i najgore plime katastrofe i grĳeha.
++
Ova knjiga ne bavi se povĳesnim razmatranjem te okolno-
sti. Ta zadaća odvojena je za djelo koje upravo pripremam.
Ova je knjiga komparativna, a ne genetička studĳa. Svrha
joj je pokazati da suštinske paralele postoje u samim mito-
vima, kao i u tumačenjima i primjenama koje su im nazna-
čili mudri.
+9
Prema prĳevodu don Ansgara Nelsona, benediktinca, u The
Soul Afire (Pantheon Books, New York &*++.), str. ;;.
+>
Navodi Epifanĳe, Adversus haereses, xxvi, ;.
+
Gore, str. ;.
415
B
+0
To je ona zmĳa koja je štitila Buddhu petoga tjedna njego-
vog prosvjećenja. Vidi gore, str. ;;.
+*
Alice C. Fletcher, The Hako: A Pawnee Ceremony (Twenty-se-
cond Annual Report, Bureau of American Ethnology, part
; Washington &*+.), str. +;-++.
“Pri stvaranju svĳeta,” kazao je jedan visoki svećenik
Pawneeja gospođici Fletcher, objašnjavajući joj koja se to
božanstva štuju u ovoj ceremonĳi, “uređeno je tako da će
postojati i niže sile. Tirawa-atius, moćna sila, nĳe se mogao
približiti čovjeku, koji ga nĳe mogao ni vidjeti ni osjetiti;
stoga su dopuštene niže sile. Dobile su ulogu posrednika
između čovjeka i Tirawe” (isto, str. ).
9
Vidi Ananda K. Coomaraswamy, “Symbolism of the Dome”,
The Indian Historical Quarterly, sv. XIV, br. & (ožujak &*;0.).
9&
Ivan, >:99.
9
Isto, &:*.
9;
Isto, >:9>.
9+
Kur’an, 9:&0.
99
Heraklit, fragment &.
9>
Heraklit, fragment +>.
9
William Blake, The Marriage of Heaven and Hell, “Proverbs
of Hell”.
90
Leo Frobenius, Und Afrika sprach… (Vita, Deutsches
Verlagshaus, Berlin &*&.), str. +;-+9. Usporedi s upečatlji-
vo sličnom epizodom koja pripovĳeda o Othinu (Wotanu) u
Proznoj Eddi, “Skáldskaparmál” I (“Scandinavian Classics”,
sv. V, New York &**., str. *>). Usporedi i Jahveovu nare-
dbu u Knjizi Izlaska, ;:: “Neka svatko pripaše mač o be-
dro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubĳe tko svo-
ga brata, tko svoga prĳatelja, tko svoga susjeda.”
9*
Grimmove bajke, br. &, “Kralj Žabac”.
>
The Psychopathology of Everyday Life. (Standardno izdanje,
VI; izvorno &*&.)
>&
Evelyn Underhill, Mysticism, A Study in the Nature and
Development of Man’s Spiritual Consciousness (E. P. Du<on &
Co., New York &*&&.), II. dio, “The Mystic Way”, II. pogla-
vlje, “The Awakening of the Self”.
416
B
>
Sigmund Freud, Introductory Lectures on Psycho-Analysis
(preveo James Strachey, Standardno izdanje, XVI; The
Hogarth Press, London &*>;.) str. ;*>-*. (Izv. &*&>-&.)
>;
Malory, Le Morte d’Arthur, I, xix. Ovaj progon jelena i po-
gled na “lajuću zvĳer” označava početak otajstava vezanih
uz Pohod za Svetim Gralom.
>+
George A. Dorsey i Alfred L. Kroeber, Traditions of the
Arapaho (Field Columbia Museum, Publication 0&,
Anthropological Series, sv. V; Chicago &*;.), str. ;.
Pretiskano u Stith Thomson, Tales of the North American
Indians (Cambridge, Massachusse<s &**.), str. &0.
>9
C. G. Jung, Psihologĳa i alkemĳa (prevela Štefanĳa Halambek,
Naprĳed, Zagreb &*0+.), ulomci &, ;. (Izv. &*;9.)
>>
Wilhelm Stekel, Die Sprache des Traumes (Verlag von J. F.
Bergmann, Wiesbaden &*&&.), str. ;9. Dr. Stekel ističe
odnos krvavog rumenila i pomisli na krv koju iskašljavaju
sušičavci.
>
Prenĳeto uz dopuštenje izdavača iz Henry Clarke Warren,
Buddhism in Translations (Harvard Oriental Series, ;),
Harvard University Press, Cambridge, Massachusse<s,
&0*>., str. 9>-9.
>0
U gornjem odjeljku, kao i na stranicama što slĳede, nisam
ni pokušavao iscrpiti dokaze. Kad bih to učinio (kao što to,
primjerice, čini Frazer u Zlatnoj grani) uvelike bih produ-
ljio svoja poglavlja, a da bitni smjer monomita time ne bi
postao ništa jasnĳi. Umjesto toga u svakom odjeljku dajem
nekoliko upečatljivih primjera iz niza naširoko raspršenih,
reprezentativnih tradicĳa. S odmakom djela postupno mi-
jenjam svoje izvore, tako da čitatelj može okusiti osebujne
kvalitete pojedinih stilova. Kada stigne do posljednje stra-
nice, iza njega će biti uvid u pozamašan broj mitologĳa.
Ushtjedne li tada dokazati jesu li sve mogle biti navedene u
svakom pojedinom odjeljku monomita, dovoljno će mu biti
samo da posegne za nekim od izvornih izdanja navedenih
u bilješkama i prođe kroz nekoliko pripovĳesti iz ovoga
mnoštva.
>*
Izreke, &:+-, ;.

“Duhovne knjige katkad navode [ovu] latinsku izreku,
koja je prestravila ne jednu dušu” (Ernest Dimnet, The Art
417
B
of Thinking, Simon and Schuster, Inc., New York &**., str.

;-+).
&
Francis Thompson, The Hound of Heaven, uvodni stihovi.

Isto, završni stihovi.
;
Ovidĳe, Metamorfoze, I, 9+-99 (preveo Tomo Maretić,
Matica Hrvatska, Zagreb &*.).
+
Gore, str. 9.
9
Freud: kastracĳski kompleks.
>
Jung, Psihologĳa i alkemĳa, ul. 90, >.

Guja (u mitologĳi simbol zemaljskih voda) precizno se po-
dudara s Dafninim ocem, rĳekom Penejem.
0
Grimm, br. 9.
*
Noć, preveo Esad Duraković (Ljiljan, Sarajevo &***.),
Prva knjiga, str. &&*.
0
Postanak, &*:>.
0&
Werner Zirus, Ahasverus, der Ewige Jude (Stoff- und
Motivgeschichte der deutschen Literatur >, Berlin i Leipzig
&*;.), str. &.
0
Gore, str. 99.
0;
Vidi O<o Rank, Art and Artist, preveo Charles Francis
Atkinson (Alfred A. Knopf, Inc., New York &*+;.), str. +-
+&: “Usporedimo li neurotični i produktivni tip, bjelodano
je da ovaj prvi pati od pretjeranog suzdržavanja impulzi-
vnog života… Oba se iz temelja razlikuju od prosječnog
tipa, koji se prihvaća onakvim kakav je, time što su skloni
iskazivati voljni napor na preobličavanju sebe. Razlika je,
međutim, u ovome: neurotičar u voljnom preobražavanju
svoga ega ne ide dalje od preliminarnog razaranja, te ne
može odvojiti cĳeli kreativni proces od sebe samoga i pre-
nĳeti ga u ideološku apstrakcĳu. Produktivni umjetnik ta-
kođer započinje… s ovim ponovnim stvaranjem sebe, koje
rezultira ideološki konstruiranim egom; [ali u njegovu slu-
čaju] ego uspĳeva premjestiti kreativnu voljnu snagu s vla-
stite osobe na ideološke prikaze osobe i dati joj time obje-
ktivnost. Valja priznati da je ovaj proces donekle ograničen
na unutrašnjost samog pojedinca, i to ne samo u konstru-
ktivnim, već i u destruktivnim vidovima. To objašnjava za-
što se praktički nĳedan produktivni posao ne privede kraju
bez morbidnih kriza ‘neurotične’ prirode.”
418
B
0+
Prilagođeno iz Noć, preveo Esad Duraković, navedeno
izdanje, Druga knjiga, str. *-&*.
09
Bruno Gutmann, Volksbuch der Wadschagga (Leipzig &*&+.),
str. &++.
0>
Washington Ma<hews, Navaho Legends (Memoirs of the
American Folklore Society, sv. V, New York &0*.), str.
&*.
Pelud je simbol duhovne energĳe među Indĳancima s
američkog Jugozapada. Obilato se rabi u svim ceremonĳa-
ma, i za odagnavanje zla, i za obilježavanje simbolične ži-
votne staze. (Za raspravu o simbolici junakove pustolovine
u plemenu Navaho vidi Jeff King, Maud Oakes i Joseph
Campbell, Where the Two Came to Their Father, A Navaho War
Ceremonial, Bollingen Series I, . izd., Princeton University
Press &*>*., str. ;;-+*.)
0
Dante, “Raj”, XXXIII, &-& (preveo Mate Maras, navedeno
izdanje, str. 99*-9>).
00
Vidi Oswald Spengler, The Decline of the West, prema prĳe-
vodu Charlesa Francisa Atkinsona (Alfred A. Knopf, Inc.,
New York &*>-0.), sv. I, str. &++. “Pretpostavimo li,” do-
daje Spengler, “da je sâm Napoleon, kao ‘empirĳska osoba’,
pao na Marengu – onda bi se ono što je on označavao aktu-
aliziralo u nekom drugom obliku.” Junak, koji je u ovom
smislu i u ovim razmjerima prestao biti pojedinac, za tra-
janja svog epohalnog djelovanja utjelovljuje dinamizam
kulturnog procesa; “između njega kao činjenice i drugih
činjenica postoji harmonĳa metafizičkog ritma” (isto, str.
&+). Ovo je sukladno Thomasu Carlyleu, koji pojmi Kralja
Junaka kao “Sposobnoga” (On Heroes, Hero-Worship and the
Heroic in History, VI. lekcĳa).
0*
U razdoblju helenizma stvoren je amalgam Hermesa i
Thotha u liku Hermesa Trismegistosa, “Hermesa Triput
Najvećega”, smatranoga zaštitnikom i učiteljem svih umĳe-
ća, a naročito alkemĳe. “Hermetički” zapečaćena retorta, u
koju su bili stavljeni mistični metali, smatrala se zasebnim
predjelom – posebnim područjem povišenih sila, uspore-
divim s mitološkim predjelom; ondje su metali prolazili
kroz čudnovate metamorfoze i transmutacĳe, simbolične
prikaze transfiguracĳa duše pod skrbništvom nadnaravno-
ga. Hermes je bio gospodar drevnih inicĳacĳskih misteri-
419
B
ja i predstavljao onaj silazak božanske mudrosti u svĳet

koji također predstavljaju utjelovljenja božanskih spasite-
lja (vidi dolje, str. ;+*-;9+). (Vidi C. G. Jung, Psihologĳa i
Alkemĳa, III. dio, “Alkemistička simbolika u religĳsko-po-
vĳesnome okviru”. (Izv. &*;>.) Za retortu vidi odl. ;;0. Za
Hermesa vidi odl. &; i kazalo, sub verbo.
*
Sljedeći san daje živopisan primjer stapanja suprotnosti u
nesvjesnome: “Sanjao sam da sam otišao u ulicu s bordeli-
ma i posjetio jednu djevojku. Kad sam ušao, ona se promi-
jenila u muškarca, koji je napola odjeven ležao na kauču.
Rekao je: ‘Ne smeta te (što sam sada muško)?” Izgledao je
kao starac sa sĳedim zaliscima. Podsjetio me na izvjesnog
nadlugara, dobrog prĳatelja moga oca.” (Wilhelm Stekel,
Die Sprache des Traumes, str. -&.) “Svi snovi,” zamjećuje
dr. Stekel, “imaju biseksualne sklonosti. Kad se biseksual-
nost ne može zapaziti, skrivena je u latentnome sadržaju
sna” (isto, str. &).
*&
Bunar ovdje simbolizira nesvjesno. Usporedi sa zdencem iz
bajke o Kralju Žapcu, gore, str. +*-9.
*
Usporedi sa žapcem iz bajke. U predmuhamedanskoj su
Arabĳi džini (izvorni oblik jednine: m. jinni, ž. jinniyah)
bili demonski duhovi nastanjeni u pustinjama i divljina-
ma. Krznati i izobličeni, ili pak izgledom slični životinja-
ma, nojevima ili gujama, predstavljali su veliku opasnost
za nezaštićene osobe. Prorok Muhamed priznao je posto-
janje tih poganskih duhova (Kur’an, ;:&90) i uvrstio ih u
muhamedanski sustav, koji poznaje tri vrste inteligenci-
je stvorene pod Allahom: Anđele, stvorene od svjetlosti,
Džine, od suptilne vatre, te Čovjeka, od praha zemaljskog.
Muhamedanski džini imaju moć uzeti koji god oblik pože-
le, ako nĳe niži od tvarnosti vatre i dima, te se tako mogu
smrtnicima prikazati u vidljivu obliku. Postoje tri reda dži-
na: letači, hodači i ronci. Za mnoge se pretpostavlja da su
prihvatili Pravu vjeru, te ih se smatra dobrima; ostali su
loši. Ovi potonji žive i rade u bliskoj sprezi s Palim anđeli-
ma, čĳi je vladar Iblis (“Beznadnik”).
*;
Ifrit (izv. ž. ifritah) moćan je džin (izv. ž. Jinniyah). Maridi su
naročito moćna i opasna klasa džina.
*+
Prilagođeno iz Noć, preveo Esad Duraković, navedeno
djelo, Druga knjiga, str. &>-&.
420
B
*9
Usporedi sa zmĳom iz sna, gore, str. >.
*>
Leonhard S. Schultze, Aus Namaland und Kalahari (Jena
&*.), str. ;*.
*
Isto, str. ++, ++0.
*0
David Clement Sco<, A Cyclopaedic Dictionary of the
Mang’anja Language spoken in British Central Africa
(Edinburgh &0*.), str. *.
Usporedi sa sljedećim snom dvanaestogodišnjaka:
“Jedne sam noći sanjao stopalo. Mislim da je ležalo na
podu, a ja sam se spotaknuo o njega, jer nisam očekivao
nešto takvo. Čini mi se da je bilo istog oblika kao moje sto-
palo. I to stopalo odjednom skoči i počne me goniti; mislim
da sam skočio ravno kroz prozor, pa okolo kroz dvorište
na ulicu, dajući petama vjetra. Mislim da sam otrčao skroz
u Woolwich, a onda me ono odjednom sustiglo i protre-
slo. Tada sam se probudio. Nekoliko puta sanjao sam to
stopalo.”
Dječak je prethodno čuo vĳest da mu je otac, mornar, ne-
davno pretrpio nezgodu na moru u kojoj je slomio gležanj
(C. W. Kimmins, Children’s Dreams, An Unexplored Land,
George Allen and Unwin, Ltd., London &*;., str. &).
“Stopalo je,” piše dr. Freud, “od pamtivjeka simbol spol-
nosti koji se javlja čak i u mitologĳi” (Three Essays on the
Theory of Sexuality, str. &99). Ime “Edip”, valja primĳetiti,
znači “onaj s natečenim stopalom”.
**
Usporedi s V. J. Mansikka, u Hastingsovoj Encyclopaedia
of Religion and Ethics, sv. IV, str. >0, prilog “Demons and
Spirits (Slavic)”. Niz priloga brojnih stručnjaka, okupljenih
u ovoj knjizi pod nadnaslovom “Demoni i duhovi” (zase-
bno su obrađeni afrički, oceanĳski, asiro-babilonski, budi-
stički, keltski, kineski, kršćanski, koptski, egipatski, grčki,
hebrejski, indĳski, džainistički, japanski, židovski, musli-
manski, perzĳski, rimski, slavenski, teutonski i tibetski
oblici), predstavlja izvanredan uvod u ovu tematiku.
&
Isto, str. >*. Usporedi s Lorelei. Mansikka svoju raspravu
o slavenskim duhovima šume, polja i vode temelji na iscr-
pnome djelu Hanusa Máchala Nákres slovanského bájeslovi
(Prag &0*&.), koji se u skraćenom obliku na engleskom je-
ziku može naći u Máchalovoj knjizi Slavic Mythology (“The
Mythology of All Races”, sv. III, Boston &*&0.).
421
B
&&
U aleksandrĳsko se doba Pan poistovjećivao s itifaličkim
egipatskim božanstvom Minom koje je, između ostaloga,
bilo zaštitnik pustinjskih putova.
&
Usporedi s Dionizom, velikim tračkim pandanom Pana.
&;
Wilhelm Stekel, Fortschri e und Technik der Traumdeutung
(Verlag für Medizin, Weidmann und Cie., Beč-Leipzig-
Bern &*;9.), str. ;.
Kako tumači dr. Stekel, čuvar je simbol “svĳesti, ili, ako
vam je tako draže, utjelovljenje moralnosti i ograničenja
zastupljenih u svĳesti. Freud bi,” nastavlja dr. Stekel, “čuva-
ra opisao kao ‘superego’. Ali on je zapravo tek svojevrstan
‘interego’. Svĳest sprečava izbĳanje opasnih želja i nemo-
ralnih postupaka na vidjelo. U tom smislu valja općenito
tumačiti čuvare, redarstvenike i časnike u snovima” (isto,
str. ;-;0).
&+
A. R. Radcliffe-Brown, The Andaman Islanders (. izdanje,
Cambridge University Press &*;;.), str. &9-&.
&9
Morsko-kopnena zmĳa prepoznatljiva po tamnim i svi-
jetlim prugama, koja ulĳeva strah u većoj ili manjoj mjeri
svugdje gdje se pojavi.
&>
R. H. Codrington, The Melanesians, their Anthropology and
Folklore (Oxford University Press &0*&.), str. &0*.
&
Jataka, &:&. Sažetak prema prĳevodu Eugenea Watsona
Burlingamea u Buddhist Parables (Yale University Press
&*.), str. ;-;+. Prenĳeto uz dopuštenje izdavača.
&0
Zamĳećeno je da je ova pustolovina princa Petoružnika naj-
ranĳi poznati primjer glasovite i praktički univerzalne pri-
če o katranskom djetetu iz narodne predaje. (Vidi Aurelio
M. Espinosa: “Notes on the Origin and History of the Tar-
Baby Story”, Journal of American Folklore, +;, &*;., str. &*-
*; “A New Classification of the Fundamental Elements
of the Tar-Baby Story on the Basis of Two Hundred and
Sixty-Seven Versions”, isto, 9>, &*+;., str. ;&-;; te Ananda
K. Coomaraswamy, “A Note on the Stickfast Motif”, isto, 9,
&*++., str. &0-&;&.)
&*
Munja (vajra), jedan od ključnih simbola budističke iko-
nografije, označava duhovnu moć stanja Buddhe (neuništi-
ve prosvĳećenosti) koje razara iluzorne stvarnosti svĳeta.
Apsolutni, odnosno Adi Buddha, u Tibetu se prikazuje kao
422
B
Vajra-Dhara (na tibetskom: Dorje-Chang), “Onaj koji drži

adamantsku munju.”
U prikazima bogova koji nam dolaze iz drevne
Mezopotamĳe (Sumera i Akada, Babilonĳe i Asirĳe) mu-
nja istog oblika kao i vajra istaknut je element (vidi Otisak
XXI); odande ju je naslĳedio Zeus.
Znamo i da u primitivnim narodima ratnici često svoje
oružje nazivaju munjom. Sicut in coelo et in terra: inicirani
ratnik sprovodi božansku volju; on izučava ne samo dje-
latne, već i duhovne vještine. Magĳa (nadnaravna moć
munje), zajedno s fizičkom snagom i kemĳskim otrovom,
njegovim udarcima daje smrtonosnu energĳu. Potpuni
majstor uopće ne bi trebao fizičko oružje; dostajala bi sna-
ga njegove magĳe.
Parabola o princu Petoružniku ilustrira ovu temu. Ali
ona ujedno naučava da je onaj koji se uzda tek u svoj empi-
rĳski karakter, i ponosi njime, već poražen. “Ovdje imamo
prikaz junaka”, piše dr. Coomaraswamy, “koji može biti za-
preten u estetsko iskustvo [“pet točaka” pritom je pet čula],
ali je u stanju putem urođene moralne nadmoći osloboditi
sebe, pa čak i druge” (Journal of American Folklore, 9, &*++.,
str. &*).
&&
Jataka, 99:&. -9. Prilagođeno, uz manja kraćenja, pre-
ma prĳevodu Eugenea Watsona Burlingamea, navedeno
djelo, str. +&-++. Prenĳeto uz dopuštenje izdavača, tvrtke
Yale University Press.
&&&
Nikola Kuzanski, De visione Dei, *, &&; navodi Ananda K.
Coomaraswamy, “On the One and Only Transmigrant”
(Supplement to the Journal of the American Oriental Society,
travanj-lipanj &*++.), str. 9.
&&
Ovidĳe, Metamorfoze, VII, >; XV, ;;0.
&&;
Gore, str. .
&&+
Longfellow, The Song of Hiawatha, VIII. Pustolovine
koje Longfellow pripisuje Hiawathi, poglavici plemena
Iroquois, zapravo pripadaju Manabozhu, kulturnom juna-
ku Algonquina. Hiawatha je bio stvarna povĳesna ličnost
iz šesnaestog stoljeća. Vidi bilješku na str. *0, dolje.
&&9
Leo Frobenius, Das Zeitalter des Sonnengo es (Berlin &*+.),
str. 09.
423
B
&&>
Henry Callaway, Nursery Tales and Traditions of the Zulus
(London, &0>0.), str. ;;&.
&&
Ananda K. Coomaraswamy: “Akimcanna: Self-Naughting”
(New Indian Antiquity, sv. III, Bombaj &*+.), str. >, bilje-
ška &+, pri citiranju i raspravi o Toma Akvinski, Summa
Theologica, I, >;, ;.
&&0
Sarkofag ili lĳes alternativa su utrobi kita. Usporedi s
Mojsĳem u trstiku.
&&*
Sir James G. Frazer, The Golden Bough (jednosveščano
izdanje), str. ;+-;+*. Copyright &*. The Macmillan
Company, prenĳeto uz dopuštenje.
&
Duarte Barbosa, A Description of the Coasts of East Africa and
Malabar in the Beginning of the Sixteenth Century (Hakluyt
Society, London &0>>.), str. &; navodi Frazer, isto, str.
+-9. Prenĳeto uz dopuštenje izdavača, tvrtke The
Macmillan Company.
Rĳeč je o onoj žrtvi koju je kralj Minos odbio podnĳeti
kad je Posejdonu uskratio bika. Kako je Frazer pokazao,
ritualni regicid bila je opća tradicĳa u davnini. “U južnoj
Indĳi,” piše on, “kraljeva vladavina i život okončavali su
se s obilaskom planeta Jupitra oko Sunca. U Grčkoj je pak
kraljeva sudbina vjerojatno bila u neizvjesnosti s istekom
svakih osam godina… Bez neprimjerene prĳekosti može-
mo odatle zaključiti da je danak od sedam mladića i se-
dam djevica, koji su Atenjani bili dužni slati Minosu svakih
osam godina, imao neke veze s obnavljanjem kraljeve u na-
rednom osmogodišnjem ciklusu” (isto, str. 0). Žrtvovanje
bika koje se tražilo od kralja Minosa podrazumĳevalo je da
će on kao žrtvu prinĳeti sebe, u skladu s obrascem nasli-
jeđene tradicĳe, po isteku svojeg osmogodišnjeg manda-
ta. Ali on je očito kao zamjenu ponudio atenske mladiće
i djevice. Tako je možda božanski Minos postao neman
Minotaur, samozatorni kralj tiranin Svedržac, a hĳeratska
država u kojoj svatko ispunjava svoju ulogu, pak, trgova-
čko carstvo, gdje se svatko brine za sebe. Čini se da je takva
praksa supstituiranja postala općeprihvaćena u starome
svĳetu pri kraju velikog razdoblja prvotnih hĳeratskih dr-
žava, tĳekom trećeg i drugog tisućljeća p. n. e.
&&
Apulej, The Golden Ass (Modern Library Edition), str. &;&-
&+&.
424
B
&
Knud Leem, Beskrivelse over Finmarkens Lapper
(Kopenhagen &>.), str. +9-+0. Engleski se prĳevod
može naći u John Pinkerton, A General Collection of the Best
and Most Interesting Voyages and Travels in All Parts of the
World (London &00.), sv. I, str. +-+0.
&;
U slučaju da žene ne uspĳu odrediti šamanov položaj u
onom svĳetu, njegov se duh možda ne uspĳe vratiti u ti-
jelo. Moguće je i da lutajući duh neprĳateljski nastrojenog
šamana s njim zapodjene borbu, ili ga pak zavede na krivi
put. Kazuje se da se mnogi šamani nisu uspjeli vratiti. (E. J.
Jessen, Alandling om de Norske Finners og Lappers Hedenske
Religion, str. ;&. Ovo djelo pripojeno je Leemovu navede-
nom izdanju kao dodatak sa zasebno obrojčanim strani-
cama.)
&+
Uno Harva, Die religiösen Vorstellungen der altaischen Völker
(“Folklore Fellows Communications”, br. &9, Helsinki
&*;0.), str. 990-99*; prema G. N. Potanin, Očerki ševero-zapo-
dnoj Mongolii (St. Petersburg, &00&.), sv. IV, str. >+->9.
&9
Géza Róheim, The Origin and Function of Culture (Nervous
and Mental Disease Monographs, br. >*), str. ;0-;*.
&>
Isto, str. ;0.
&
Isto, str. 9&.
&0
Underhill, navedeno djelo, II. dio, III. poglavlje. Usporedi
gore, str. 9&, bilješka ;.
&*
Wilhelm Stekel, Fortschri e und Technik der Traumdeutung,
str. &+.
&;
Svedenborgs Drömmar, , “Jemte andra hans antec-
kningar e=er original-handskri=er meddelade af G. E.
Klemming” (Stockholm, &09*.), navedeno u Ignaz Ježower,
Das Buch der Träume (Ernst Rowohlt Verlag, Berlin &*0.),
str. *.
Komentar samoga Swedenborga o ovome snu glasio je:
“Zmajevi te vrste, koji se zmajevima ne otkrivaju sve dok
im se ne opaze krila, simboli su lažne ljubavi. Upravo pi-
šem o toj temi” (Ježower, str. +*).
&;&
Ježower, navedeno djelo, str. &>>.
&;
Plutarh, Temistoklo, >; Ježower, navedeno djelo, str. &0.
&;;
Stekel, Fortschri e und Technik der Traumdeutung, str. &9.
&;+
Isto, str. &9;.
425
B
&;9
Isto, str. +9.
&;>
Isto, str. 0.
&;
Isto, str. &>.
&;0
Isto, str. +.
&;*
Isto, str. &9*.
&+
Isto, str. &.
&+&
Stekel, Die Sprache des Traumes, str. . “Naravno,” piše dr.
Stekel, “ovdje ‘biti mrtav’ znači ‘biti živ’. Ona počinje živje-
ti, a policajac ‘živi’ s njom. Zajedno umiru. Ovo nelagodno
jasno obasjava popularnu fantazĳu dvostrukog samouboj-
stva.”
Također vrĳedi zamĳetiti da ovaj san sadrži praktički
univerzalan mitološki prizor mosta od mača (ruba bri-
tve, gore, str. ), koji se javlja u romanci o Lancelotovu
izbavljenju kraljice Guinevere iz dvorca Kralja Smrti (vidi
Heinrich Zimmer, The King and the Corpse, ur. J. Campbell
(Bollingen Series, New York &*+0.), str. &&-&; također
D. L. Coomaraswamy, “The Perilous Bridge of Welfare”,
Harvard Journal of Asiatic Studies, 0).
&+
Stekel, Die Sprache des Traumes, str. 0.
&+;
Isto, str. 0>.
&++
“Problem nĳe nov,” piše dr. C. G. Jung, “jer sva su doba pri-
je našega vjerovala u bogove u ovom ili onom obliku. Samo
nam osiromašenje simbolike za kakvo nema presedana
može omogućiti da iznova otkrĳemo bogove kao psihičke
čimbenike, odnosno, kao arhetipove nesvjesnoga… Nebo
je za nas postalo kozmički prostor fizičara, a božanski em-
pirej lĳepa uspomena na stvari iz davnine. Ali ‘srce se žari’,
a tajna nelagoda glođe korĳene našega bića.” (“Archetypes
of the Collective Unconscious”, navedeno izdanje, odlomak
9.)
&+9
Kur’an, :&+.
&+>
S. N. Kramer, Sumerian Mythology (American Philosophical
Society Memoirs, sv. XXI; Philadelphia, &*++.), str. 0>-
*;. Mitologĳa Sumera od posebnog je značaja za nas na
Zapadu; jer iz nje su proizašle predaje Babilona, Asirĳe,
Fenikĳe i Biblĳe (a iz ove potonje i muhamedanska i kr-
šćanska), a imala je i važan utjecaj na poganske religĳe
Kelta, Grka, Rimljana, Slavena i Germana.
426
B
&+
Ili, kao što to kaže James Joyce: “jednakosti suprotnosti,
izrasle iz jedneiste sile prirode odnosno duha, kao isklju-
čiv uvjet i sredstvo njegova oniona iskazanja i polarizira-
ne za ponovno sjedinjenje simfizisom svojih antipatĳa”
(Finnegans Wake, str. *).
&+0
Jeremiah Curtin, Myths and Folk-Lore of Ireland (Li<le,
Brown and Company, Boston &0*.), str. &&-&>.
&+*
Gore, str. >->;.
&9
Ovidĳe, Metamorfoze, III, &;0-9.
&9&
Usporedi s J. C. Flügel, The Psycho-Analytic Study of the
Family (“The International Psycho-Analytical Library”, br.
;, +. izdanje; The Hogarth Press, London &*;&), poglavlja
xii i xiii.
“Postoji,” zapaža profesor Flügel, “vrlo općenita pove-
zanost s jedne strane između pojma uma, duha ili duše,
te pojma oca, odnosno muškosti; i s druge strane između
pojma tĳela ili materĳe (materia – ono što pripada materi) i
pojma majke, odnosno ženskog načela. Potiskivanje emoci-
ja i osjećaja vezanih uz majku [u našem judeokršćanskom
monoteizmu] proizvelo je, zahvaljujući toj sličnosti, sklo-
nost zauzimanju stava nevjerice, prezira, zgražanja ili ne-
prĳateljstva prema ljudskom tĳelu, Zemlji i cĳelom materi-
jalnom Univerzumu, uz popratnu sklonost ka uzvišavanju
i prenaglašavanju duhovnih elemenata, bilo u čovjeku ili u
općem poretku stvari. Čini se vrlo vjerojatnim da bi dobar
broj izrazitĳe idealističkih tendencĳa u filozofiji mogao ve-
lik dio svoje privlačnosti mnogima dugovati sublimacĳi te
reakcĳe usmjerene protiv majke, dok bi dogmatskĳi i sku-
čenĳi oblici materĳalizma mogli pak predstavljati povratak
potisnutih osjećaja koji su prvotno bili vezani uz majku”
(isto, str. &+9, bilješka ).
&9
Sveti tekstovi hinduizma (Šastre) dĳele se u četiri klase:
&.) Šruti, koji se drže izravnom božanskom objavom; nji-
ma pripadaju četiri Vede (drevne knjige psalama) i neke
Upanišade (drevne filozofske knjige); .) Smriti, koji uklju-
čuju tradicionalna učenja pravovjernih mudraca, kanonske
upute za kućne ceremonĳe i izvjesna djela svjetovnog i re-
ligĳskog zakona; ;.) Purana, koji su hinduistička mitološka
i epska djela par excellence; oni razlažu kozmogonĳsko, teo-
loško, astronomsko i fizikalno znanje; te +.) Tantra, tekstovi
427
B
koji opisuju tehnike i obrede štovanja božanstava i postiza-

nja nadnormalne moći. Među Tantrama se nalazi skupina
naročito važnih zapisa (zvanih Agame) koje su prema pre-
daji objavili izravno Bog univerzuma Šiva i njegova Božica,
Parvati. (Zapisi se stoga nazivaju “Petom Vedom”.) Na
njima se temelji mistična tradicĳa zvana upravo “Tantra”,
koja je imala snažan utjecaj na kasnĳe oblike hinduističke i
budističke ikonografije. Srednjevjekovni je budizam prenio
tantrički simbolizam iz Indĳe u Tibet, Kinu i Japan.
Sljedeći se opis Otoka dragulja temelji na Sir John
Woodroffe, Shakti and Shakta (London i Madras &**.), str.
;*, i Heinrich Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and
Civilization, uredio J. Campbell (Bollingen Series, New
York &*+>.), str. &*-&&. Za ilustracĳu tog mističnog otoka
vidi Zimmer, slika >>.
&9;
The Gospel of Sri Ramakrishna, preveo i uvodom popratio
Swami Nikhilananda (New York, &*+), str. *.
&9+
Isto, str. &-.
&99
Standish H. O’Grady, Silva Gadelica (Williams and
Norgate, London &0*), sv. II, str. ;-;. Inačice će se pro-
naći u Chaucerovim Canterbury Tales, “The Tale of the Wyf
of Bathe”, u Gowerovoj Tale of Florent, u pjesmi iz sredine
petnaestog stoljeća, The Weddynge of Sir Gawen and Dame
Ragnell, te u baladi iz sedamnaestog stoljeća, The Marriage
of Sir Gawaine. Vidi W. F. Bryan i Germaine Dempster,
Sources and Analogues of Chaucer’s Canterbury Tales (Chicago
&*+&.).
&9>
Guido Guinicelli di Magnano (&;.-&9.?), O blagome
srcu, prema prĳevodu Dantea Gabriela Rosse<ĳa, Of the
Gentle Heart, u Dante and His Circle (London, Ellis and
White, izdanje iz &0+.), str. *&.
&9
Antifoni za blagdan Uzašašća Blažene Djevice Marĳe (&9.
kolovoza), za večernjicu: iz Rimskog misala.
&90
Hamlet, I, , &*-&;.
&9*
Edip na Kolonu, &>&9-&>&.
&>
Shankaracharya, Vivekachudamani, ;*> i +&+, prema prĳevo-
du Swamĳa Madhavanande (Mayavati &*;.)
&>&
Jacobus de Voragine, The Golden Legend, LXXVI, “Saint
Petronilla, Virgin.” (Usporedi s pripovĳešću o Dafni, gore,
428
B
str. >&.) Kasnĳa je Crkva, nesklona podržavanju držanja da

je sveti Petar mogao začeti dĳete, nazivala Petronilu njego-
vom štićenicom.
&>
Isto, CXVII.
&>;
Gustave Flaubert, La tentation de Saint Antoine (La reine de
Saba).
&>+
Co<on Mather, Wonders of the Invisible World (Boston
&>*;.), str. >;.
&>9
Jonathan Edwards, Sinners in the Hands of an Angry God
(Boston &+.).
&>>
Otisak IX. Simboliku ovog rječitog prizora podrobno ra-
zlažu Ananda K. Coomaraswamy, The Dance of Siva (New
York &*&.) i Heinrich Zimmer, Myths and Symbols in Indian
Art and Civilization, str. &9&-&9. Ukratko: ispružena desna
ruka drži bubanj, čĳi ritam je ritam vremena, pri čemu je
vrĳeme prvo načelo stvaranja; ispružena lĳeva ruka drži
plamen, koji je plamen razaranja stvorenoga svĳeta; druga
desna ruka zauzima gestu “ne boj se”, dok druga lĳeva, koja
pokazuje podignuto lĳevo stopalo, ima simbolički položaj
“slona” (slon je “onaj koji probĳa put kroz džunglu svĳeta”,
tj. božanski vodič); desno stopalo osovljeno je o leđa pa-
tuljka, demona “Neznanje”, koji označava prĳelaz duša od
Boga u materĳu, ali lĳevo je podignuto, što prikazuje oslo-
bađanje duše: u to lĳevo upire “ruka-slon”, dajući razlog za
uvjeravanje “Ne boj se”. Božja glava je uravnotežena, spo-
kojna i mirna, usred dinamizma stvaranja i razaranja sim-
boliziranog rukama što se njišu i ritmom desne pete koja
polako udara. To znači da u središtu vlada potpuni spokoj.
Šivina desna naušnica je muška, a lĳeva ženska; jer taj Bog
uključuje parove opreka i nadilazi ih. Izraz Šivina lica nĳe
ni žalostan ni radostan, već je lik Nepokrenutog Pokretača,
koji nadilazi blaženstva i boli svĳeta, a ipak nazoči u nji-
ma. Rasuti uvojci njegove kose predstavljaju godinama ne-
šišanu kosu indĳskog Jogĳa što sada vĳori u plesu života;
jer prisutnost znana u radostima i žalostima života, te ona
nađena u povučenoj meditacĳi, tek su dva vida jednog te
istog, univerzalnog, nedvojnog, Bitka-Svĳesti-Blaženstva.
Šivine narukvice, grivne, obruči oko gležnjeva i bramin-
ska nit žive su zmĳe. [Braminska nit je pamučni konac koji
nose pripadnici trĳu viših kasta (takozvani dvaput rođeni)
429
B
u Indĳi. Nosi se preko glave i desne ruke, tako da počiva

na lĳevome ramenu i prelazi preko tĳela (prsa i leđa) do
desnog boka. To simbolizira drugo rođenje dvaput rođe-
nih, dok sama nit predstavlja prag, ili Sunčeva vrata, tako
da dvaput rođeni istodobno boravi u vremenu i u vječno-
sti.] To znači da je stekao ljepotu Zmĳske sile – tajanstvene
Stvaralačke energĳe Boga, koja je materĳalni i formalni po-
vod njegove manifestacĳe u vidu svemira i svih njegovih
bića, kao i unutar njega. U Šivinoj se kosi mogu zapaziti
lubanja, kao simbol smrti, čalma Gospodara Smaka, te mla-
di mjesec, kao simbol rađanja i rasta, ostalih blagodati koje
donosi svĳetu. U kosi mu je također cvĳet dature – biljke
od koje se spravlja opojno sredstvo (usporedi s Dionizovim
vinom i misnim vinom). Mali lik božice Ganges krĳe mu se
u uvojcima; jer on je taj kojemu se na glavu silovito slĳeva
božanski Ganges s neba i koji zatim pušta da te vode što
daruju život i spasenje blago otječu zemljom za tjelesnu i
duhovnu okrepu čovječanstva. Plesni stav Boga može se
predočiti kao simbolički slog AUM [] ili ][, koji je glaso-
vni ekvivalent četirĳu stanja svĳesti i njihovih iskustvenih
područja. (A: svĳest na javi; U: svĳest u snu; M: spavanje
bez snova; tišina oko svetoga sloga je ono Nemanifestirano
Transcedentno. Za raspravu o ovome slogu vidi dolje, str.
>9->, te bilješku &>, str. >.) Bog se tako nalazi unutar
štovatelja, kao i izvan njega.
Ovakva figura ilustrira ulogu i vrĳednost slikovnog pri-
kaza i pokazuje zbog čega duge propovĳedi nisu potrebne
poklonicima idola. Štovatelju je dopušteno upĳati značenje
božanskoga simbola u dubokoj tišini i na miru. Nadalje,
štovatelj nosi grivne i obruče na gležnjevima, baš kao i bog;
a oni znače isto ono što i na bogu. Izrađeni su od zlata,
umjesto od zmĳa, pri čemu zlato (kovina koja ne hrđa) sim-
bolizira besmrtnost; tj. besmrtnost je tajanstvena kreativna
energĳa Boga, koji je ljepota tĳela.
Mnoge druge pojedinosti života i mjesnih običaja na sli-
čan se način oponašaju, tumače i tako vrednuju u pojedino-
stima čovjekolikih idola. Na taj se način cĳeli život pretvara
u potporanj meditacĳi. Čovjek cĳelo vrĳeme živi usred ni-
jeme propovĳedi.
&>
Odnosno “interego” (vidi gore, str. 0, bilješka +9).
430
B
&>0
Usporedi s brojnim pragovima koje prelazi Inanna, gore,
str. &>-&0.
&>*
Ove četiri simbolične boje, što prikazuju strane svĳe-
ta, imaju značajnu ulogu u ikonografiji i kultu naroda
Navaho. To su bĳela, plava, žuta i crna, koje označuju istok,
jug, zapad, odnosno sjever. One odgovaraju crvenoj, bĳeloj,
zelenoj i crnoj na kapi afričkog božanstva-varalice Edšua
(vidi gore, str. +9); jer Očeva je kuća, poput samoga Oca,
simbol Središta.
Junaci Blizanci bivaju iskušavani putem simbola četirĳu
strana svĳeta, kako bi se otkrilo ima li u njima mana i ogra-
ničenja bilo koje od tih četvrti.
&
Ma<hews, navedeno djelo, str. &&-&&;.
&&
Ovidĳe, navedeno djelo, II (prilagođeno prema prĳevodu
Tome Maretića).
&
Kimmins, navedeno djelo, str. .
&;
Wood, navedeno djelo, str. &0-&*.
&+
Gore, str. &&.
&9
W. Lloyd Warner, A Black Civilisation (Harper and Brothers,
New York i London, &*;.), str. >-09.
&>
“Otac [tj. obrezivač] je onaj koji odvaja dĳete i majku”,
piše dr. Róheim. “Od dječaka se zapravo odsĳeca maj-
ka… Glavić u kožici jest dĳete u majci” (Géza Róheim, The
Eternal Ones of the Dream, str. -;).
Zanimljivo je uočiti kako se do današnjih dana obred
obrezivanja nastavlja u hebrejskom i muhamedanskom
kultu, gdje je ženski element pomno istjeran iz službene,
strogo monoteističke mitologĳe. “Bog ne oprašta grĳeh
spajanja drugih bogova s Njim”, piše u Kur’anu. “Pogani
ostavljaju Allaha i zazivlju samo ženska božanstva”
(Kur’an, +:&&>, &&).
&
Sir Baldwin Spencer i F. J. Gillen, The Arunta (Macmillan
and Co., London &*.), sv. I., str. &-;.
&0
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. +* i dalje.
&*
Isto, str. 9.
&0
Isto, str. , gdje se navode R. i C. Berndt, “A Preliminary
Report of Field Work in the Ooldea Region, Western South
Australia”, Oceania, XII (&*+.), str. ;;.
431
B
&0&
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. -0, gdje
se navodi D. Bates, The Passing of the Aborigines (&*;*.), str.
+&-+;.
&0
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;&.
&0;
R. H. Mathews, “The Walloonggura Ceremony”, Queensland
Geographical Journal, N. S., XV (&0**.-&*.), str. ; navodi
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;.
&0+
U jednom zabilježenom slučaju dva su dječaka pogledala
kad nisu smjeli. “Tada su im prišli starci, svaki s kamenim
nožem u ruci. Nagnuli su se nad dječake i rasjekli obojici
žile. Krv je pokuljala, a svi su ostali muškarci ispustili krik
smrti. Dječaci su ostali beživotni. Stari wirreenuni (vračevi)
umočili su kamene noževe u krv i njome dotakli usne svih
nazočnih… Tĳela žrtava iz obreda Boorah su skuhali. Svaki
koji je prošao pet obreda Boorah pojeo je komad mesa; ni-
tko drugi nĳe smio vidjeti kako se to čini” (K. Langloh
Parker, The Euahlayi Tribe, &*9., str. -;; navodi Róheim,
The Eternal Ones of the Dream, str. ;).
&09
Zapanjujuće otkriće preživljavanja simboličnog sustava u
biti istovjetnog egipatsko-babilonskom, trojsko-kretskom
“kompleksu labirinta”, iz drugog milenĳa prĳe nove ere, u
suvremenoj Melanezĳi, navodi John Layard u Stone Men
of Malekula (Cha<o and Windus, London &*+.). W. F. J.
Knight u knjizi Cumaean Gates (Oxford &*;>.) raspravlja o
očitoj sponi između makekulskog “putovanja duše u pod-
zemni svĳet” s klasičnim spuštanjem Eneje, odnosno babi-
lonskim Gilgameša. W. J. Perry u The Children of the Sun
(E. P. Du<on and Co., New York &*;.) smatra da uspĳeva
prepoznati dokaze o kulturnom kontinuumu što se pru-
ža sve od Egipta i Sumera, preko oceanĳskog područja, do
Sjeverne Amerike. Mnogi su znanstvenici ukazali na blisku
sličnost pojedinosti obreda inicĳacĳe u klasičnoj Grčkoj i
primitivnoj Australĳi, prĳe svega Jane Harrison, Themis,
A Study of the Social Origins of Greek Religion (. prerađeno
izdanje; Cambridge University Press &*.).
Još nĳe jasno na koji su se način i u kojim erama mitolo-
ški i kulturni obrasci pojedinih arhajskih civilizacĳa mogli
raširiti do najdaljih kutova svĳeta; no kategorički se može
izjaviti da rĳetko koja (ili čak nĳedna) od takozvanih “pri-
mitivnih kultura” koje izučavaju naši antropolozi počiva na
432
B
izvornoj klici. Prĳe bi to bile lokalne prilagodbe, provincĳ-

ska kvarenja i nemjerljivo stare okamine narodnih puteva
stvorenih u vrlo raznorodnim zemljama, često pod mnogo
manje jednostavnim okolnostima, od strane drugih rasa.
&0>
Euripid, Bakhe, 9>-9.
&0
Eshil, odlomak 9 (Nauck); navodi Jane Harrison (Themis,
str. >&) u svojoj raspravi o ulozi čegrtaljke u klasičnim i au-
stralskim obredima inicĳacĳe. Za uvod u temu čegrtaljke,
vidi Andrew Lang, Custom and Myth (i prerađeno izdanje;
Longmans, Green, and Co., London &009.), str. *-++.
&00
Sve njih opsežno opisuje i o njima raspravlja Sir James G.
Frazer u knjizi Zlatna grana.
&0*
Hebrejima, *:&;-&+.
&*
Le P. A. Capus des Pères-Blancs, “Contes, Chants et
Proverbes des Basumbwa dans l’Afrique Orientale”,
Zeitschri für afrikanische und oceanische Sprachen, sv. III
(Berlin &0*.), str. ;>;-;>+.
&*&
Kur’an, &:;&.
&*
Gore, str. >*.
&*;
Gore, str. +9. Plemena Basumbwa (pripovĳest o Velikom
poglavici Smrti) i Wachaga (pripovĳest o Kyazimbi) isto-
čnoafrički su narodi; pleme Yoruba (pripovĳest o Edšuu)
nastava Nigerĳu na zapadnoj obali.
&*+
Kur’an, >:9*, >.
&*9
Luka, :.
&*>
Ovidĳe, Metamorfoze, VIII, >&0-+.
&*
Kur’an, :&&9.
&*0
Katha Upanishad, ;:&.
&**
Job, +:-&+.

Isto, +: 9->.
&
Isto, +: &>-&.

Prema Leon Stein, “Hassidic Music”, The Chicago Jewish
Forum, sv. II, br. & (jesen &*+;.), str. &>.
;
Budizam Hinayana (oblik budizma koji se zadržao na
Cejlonu, u Burmi i u Sĳamu) štuje Buddhu kao ljudskog
junaka, vrhunskog sveca i mudraca. Budizam Mahayana
(oblik budizma sa sjevera), pak, smatra Prosvĳetljenoga
433
B
spasiteljem svĳeta, utjelovljenjem univerzalnog načela

prosvjećenja.
Bodhisa<va je osoba koja tek što nĳe postala Buddha:
prema učenju Hinayane, to je adept koji će postati Buddha
u sljedećoj reinkarnacĳi; prema učenju Mahayane (kako
će pokazati sljedeći ulomci), to je vrsta spasitelja svĳeta,
koja u prvom redu predstavlja univerzalno načelo sućuti.
Sanskrtska rĳeč bodhisa va znači: “biće ili bit mu je pros-
vjećenje”.
Budizam Mahayana razvio je panteon s mnoštvom
Bodhisa<vi i mnogih bivših i budućih Buddha. U svima
se njima prelamaju manifestirane moći transcedentnog, je-
dnog i jedinog Adi-Buddhe (“Prvotnog Buddhe”) (uspore-
di s bilješkom 9&, gore, str. 0), koji je najveći prispodobivi
izvor i krajnja međa svakog bitka, smješten u praznini ne-
bitka kao u čudesnu mjehuru.
+
Prajna-Paramita-Hridaya Sutra; “Sacred Books of the East”,
sv. XLIX, II. dio, str. &+0; također str. &9+.
9
Vajracchedika (“The Diamond Cu<er”), &; isto, str. &;+.
>
Amitayur-Dhyana Sutra, &*; isto, str. &0-&0;.

Yang, svĳetlo, aktivno i muško načelo, te Yin, tamno, pasi-
vno i žensko načelo, svojim međuodnosom temelje i tvo-
re cĳeli svĳet oblika (“deset tisuća stvari”). Oni proistječu
i zajedno manifestiraju Tao: izvor i zakon bitka. Tao znači
“put”, odnosno “smjer”. Tao je put kretanja prirode, sudbi-
ne, kozmičkog poretka; manifestirani oblik Apsoluta. Tao je
stoga također “istina”, “ispravno ponašanje”. Yang i Yin se
zajedno, kao Tao, prikazuju ovako: Tao potcrtava kozmos.
Tao nastava svako stvoreno biće.
0
“Muškarcima sam Hermes; ženama se prikazujem kao
Afrodita: nosim obilježja obaju roditelja” (Anthologia Graeca
ad Fidem Codices, sv. II).
“Jednim je dĳelom očev, sve ostalo na njemu majčino je”
(Marcĳal, Epigrami, +, &+; Loeb Library, sv. II, str. 9&).
Ovidĳev prikaz Hermafrodita javlja se u Metamorfozama,
IV, 00 i dalje.
Mnogi klasični prikazi Hermafrodita doprli su do
nas. Vidi Hugh Hampton Young, Genital Abnormalities,
Hermaphroditism, and Related Adrenal Diseases (Williams and
434
B
Wilkins, Baltimore &*;.), I. poglavlje, “Hermaphroditism

in Literature and Art”.
*
Gozba.
&
Postanak, &:.
&&
Midraš, komentar o Knjizi Postanka, Rabbah 0:&.
&
Gore, str. 0*.
&;
Dolje, str. 0-0.
&+
Usporedi James Joyce: “in the economy of heaven… the-
re are no more marriages, glorified man, an androgynous
angel, being a wife unto himself” (Ulysses, izdanje Modern
Library, str. &).
&9
Sofoklo, Kralj Edip. Vidi također Ovidĳe, Metamorfoze,
III, ;+ i dalje, te 9&>. Za druge primjere hermafrodi-
te kao svećenika, boga, odnosno proroka, vidi Herodot,
+, > (Rawlinsonovo izdanje, sv. III, str. +>-+); Teofrast,
Characteres, &>. &-&&, te Voyage and Travels J. Pinkertona,
0. poglavlje, str. +: “A New Account of the East Indies”,
Alexandera Hamiltona. Njih navodi Young, navedeno dje-
lo, str. i *.
&>
Vidi Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and
Civilization, slika .
&
Vidi otisak X.
&0
Vidi B. Spencer i F. J. Gillen, Native Tribes of Central
Australia (London &0**.), str. >;; Róheim, The Eternal Ones
of the Dream, str. &>+-&>9. Subincizĳa umjetno proizvodi hi-
pospadĳu sličnu onoj u izvjesnih pripadnika klase herma-
frodita. (Vidi portret hermafrodita Marie Angé u Young,
navedeno djelo, str. .)
&*
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. *+.

Isto, str. &0-&*.
&
Usporedi sa sljedećim gledištem na Bodhisa<vu
Darmakaru: “Iz usta mu izdahnu sladak i više no nebeski
miris sandalovine. Sve pore njegove kose odisaše mirisom
lotosa, i svima bĳaše mio, onako skladan i lĳep; obdaren
puninom najkrasnĳe jarke boje. Kako mu tĳelo bĳaše ure-
šeno svim dobrim znacima i obilježjima, iz pora kose i dla-
nova ruku izdizaše se svakojaki dragocjeni uresi u obliku
svakovrsna cvĳeća, tamjana, mirisa, vĳenaca, pomada, sun-
cobrana, stjegova i barjaka, te u vidu svĳu vrsta glazbala.
435
B
I javiše se još, gdje mu teku uz dlanova ruku, svakovrsna

jela i pila, hrane tvrde i meke, slatka mesa i svakojaki užici
i naslade” (The Larger Sukhavati-Vyuha, &: “Sacred Books of
the East”, sv. XLIX, II. dio, str. >-).

Róheim, War, Crime, and the Covenant, str. 9.
;
Isto, str. +0->0.
+
Samuel I, &:>.
9
Kur’an, +:&+.
>
“Mržnja se nikad ne smiruje mržnjom, mržnja se uti-
šava nemržnjom. To pravilo važi oduvĳek” (iz budisti-
čkog Dhamma-padama, &:9; Naprĳed, Zagreb &**., preveo
Čedomil Veljačić).

Luka, >:-;>.
Usporedimo to sa sljedećim kršćanskim pismom:
Ljeta Gospodnjeg
.
Vama, vremešnome i ljubljenome gospodinu Johnu
Higginsonu:
Pučinom upravo plovi brod po imenu Welcome, što pre-
vozi & ili više onih heretika i zlotvora zvanih kvekerima,
kojima je na čelu W. Penn, glavna ništarĳa. Glavni je sud
stoga izdao svetu zapovĳed kapetanu Malachĳu Husco<u,
s briga Porpoise, da iz zasjede zaskoči rečeni Welcome što je
bliže moguće Cape Codu, te da zarobi rečenog Penna i nje-
govu bezbožnu posadu, na slavu Gospodina i izbjegavanje
poruge Njemu na tlu ove nove zemlje kroz neznabožačke
obrede tih ljudi. Dobar se utržak može postići prodajom
svih njih na Barbadosu, gdje robovi postižu dobru cĳenu
u rumu i šećeru, te ćemo tako ne samo Gospodinu učiniti
veliko dobro kažnjavanjem izopačenih, već i postići veliko
dobro Njegovome pastoru i narodu.
Vaš, u Kristovoj nutrini,
C M
(Prenose profesor Robert Phillips, American Government
and Its Problems, Houghton Mifflin Company &*+&., te dr.
Karl Menninger, Love Against Hate, Harcourt, Brace and
Company, &*+., str. &&.)
0
Matej, :;-+, Marko, &:0-;+, Luka, &:9-;. Prenosi se
i da je Isus pozvao svoje apostole da učine njegovim uče-
nicima sve narode (Matej, 0:&*), ali ne i da progone i plja-
436
B
čkaju, ili da “svjetovnoj grani” predaju one koji ne žele čuti.

“Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle
mudri kao zmĳe, a bezazleni kao golubovi!” (isto, &:&>).
*
Dr. Karl Menninger primjećuje (navedeno djelo, str. &*9-
*>) da iako se židovski rabini, protestantski pastori i kato-
lički svećenici mogu ponekad navesti na pomirenje svojih
teoloških razlika u najširim crtama, svaki put kad počnu
opisivati pravila i uredbe kojima treba doći do vječnog
života, nepremostive razlike izađu na vidjelo. “Sve do te
točke program je besprĳekoran”, piše dr. Menninger. “Ali
ako nitko ne zna točno kakva su pravila i uredbe, sve
skupa postaje apsurdno.” Odgovor na to, naravno, dao je
Ramakrishna: “Bog je stvorio različite religĳe u skladu s ra-
zličitim težnjama, razdobljima i zemljama. Sve su doktrine
tek pojedini putevi; ali put nikako nĳe Sâm Bog. Dapače,
do Boga se može doći slĳeđenjem bilo kojeg puta s potpu-
nom predanošću… Torta se može jesti s glazurom postran-
ce, ali i pobočno. Bit će slatka i ovako i onako” (The Gospel of
Sri Ramakrishna, New York &*+&., str. 99*).
;
Matej, :&.
;&
“Družba je svećenička kao zasjeda razbojnička: ubĳaju
na šekemskom putu; odista, sramotu počinjaju!… Svojom
zloćom razveseljuju kralja, a knezove podlošću svojom.”
(Hošea, >:*, :;).
;
Ne spominjem islam, jer se i ondje doktrina propovĳe-
da kroz pojmove svetog rata i time zamračuje. Svakako
je točno da su ondje, kao i ovdje, mnogi shvatili da pravo
bojište nĳe zemljopisno, već psihološko (usporedi Rumi,
Mathnawi, . 99: “Što znači ‘odrubiti glavu’? Sasjeći tjele-
snu dušu u svetome ratu.”); svejedno, popularni i ortodok-
sni iskazi i muhamedanske i kršćanske doktrine cĳelo su
vrĳeme tako okrutni da je potrebno vrlo sofisticirano čita-
nje ne bi li se u obje misĳe opazilo djelovanje ljubavi.
;;
“The Hymn of the Final Precepts of the Great Saint and
Bodhisa<va Milarepa” (oko &9&.-&&;9. n.e.), iz knjige
Jetsün-Kahbum, odnosno Biografske povĳesti Jetsüna-
Milarepe, prema engleskom prepjevu lame Kazĳa Dawa-
Samdupa, uredio W. Y. Evans-Wentz, Tibet’s Great Yogi
Milarepa (Oxford University Press, &*0.), str. 0+.
437
B
;+
“The Hymn of the Yogic Precepts of Milarepa”, isto, str.
;.
“Praznina Svega” (sanskrtski: śunyatā, “ništavilo”) odnosi
se, s jedne strane, na iluzornu prirodu protežnoga svĳeta,
a s druge na nepriličnost pridavanja osobina koje znamo iz
iskustva protežnog svĳeta na Neuništivi.
U Nebeskom Sjaju Ništavila,
Ne postoji ni sjenka stvari ili pojma,
A ipak ono prožima sve predmete znanja;
Odaj počast Nepromjenjivu Ništavilu.
(“Hymn of Milarepa in praise of his teacher”, navedeno
djelo, str. &;.)
;9
Avalokita (sanskrtski) = “gledati odozgo”, ali i “biti viđen”;
iśvara = “Gospodar”; otud ujedno i “Gospodar koji [sažal-
no] gleda odozgo” i “Gospodar koji se vidi [unutra]” (a i i
stapaju se u e u sanskrtskom; otud Avalokiteśvara). Vidi W.
Y. Evans-Wentz, Tibetan Yoga and Secret Doctrine (Oxford
University Press &*;9.), str. ;;, bilješka .
;>
Ista se ideja često iskazuje u Upanišadama; tako, “Ovo ja
daje se onome ja, ono ja daje se ovome ja. Tako se među-
sobno stječu. U tom obliku stječe onaj drugi svĳet, u tom
obliku doživljava ovaj svĳet” (Aitareya Aranyaka, . ;. ).
Poznaju je i islamski mistici: “Trideset mi godina transce-
dentni Bog bĳaše zrcalo, sad sam sâm svoje zrcalo; odno-
sno, ono što bĳah, više nisam, transcedentni je Bog sâm
svoje zrcalo. Kažem da sam sâm svoje zrcalo; jer Bog to
govori mojim jezikom, a mene više nĳe” (Bajazid, prema
navodu u The Legacy of Islam, uredili T. W. Arnold i A.
Guillaume, Oxford Press &*;&., str. &>).
;
“Izađoh iz Bajazidstva kao zmĳa iz kože. Zatim se obazreh.
Vidjeh da su ljubitelj, ljubljena i ljubav jedno, jer u svĳetu
jedinstva sve može biti jedno” (Bajazid, iz istog navoda).
;0
Hošea, >:&-;.
;*
Brihadaranyaka Upanishad, &. +. ;. Usporedi dolje, str. 0.
+
“Glagol nirvā (sanskrtski) doslovno znači ‘ugasiti’, ne pri-
jenosno, već onako kao što vatra gasne… Kad ostane bez
goriva, vatra života biva ‘umirena’, tj. utažena, a kad se
um obuzda, stječe se ‘mir Nirvane’, ‘despiracĳa u Bogu’…
Prestankom potpaljivanja svojih vatri postižemo onaj mir
438
B
za koji jedna druga predaja kaže da ‘nadilazi shvaćanje’”

(Ananda K. Coomaraswamy, Hinduism and Buddhism; The
Philosophical Library, New York, bez datuma, str. >;). Rĳeč
“de-spiracĳa” sročena je iz doslovne latinizacĳe sanskr-
tskog “nirvāna”; nir=“van, iz, dalje, prema van, izvan, poda-
lje”, vāna=“gašen”; nirvāna=“ugašen, utrnut, potrt”.
+&
Sigmund Freud, Beyond the Pleasure Principle (preveo
James Strachey; Standard Edition, XVIII; The Hogarth
Press, London &*99.). Vidi i Karl Menninger, Love against
Hate, str. >.
+
Vajracchedika, ;; “Sacred Books of the East”, navedeno dje-
lo, str. &++.
+;
Manja Prajna-Paramita-Hridaya Sutra; isto, &9;.
++
Nagarjuna, Madhyamika Shastra.
“Ono besmrtno i ono smrtno skladno su izmĳešani, jer oni
nisu jedno, a nisu ni odvojeni” (Ashvaghosha).
“To gledište,” piše dr. Coomaraswamy, “dramatično iskazu-
je aforizam Yas kleśas so bodhi, yas samsāras tat nirvānam,
‘Jer grĳeh je i Pudrost, jer Predio postajanja je i Nirvana’”
(Ananda K. Coomaraswamy, Buddha and the Gospel of
Buddhism, G. P. Putnam’s Sons, New York &*&>., str. +9).
+9
Bhagavad Gita, >:*, ;&.
Ovo predstavlja savršeno ispunjenje onoga što je gđi-
ca Evelyn Underhill nazvala “cilj Mističkog puta: Stvarni
objedinjujući život: stanje Božanskog stvaralaštva:
Obogotvorenje” (navedeno djelo, često). Gđica Underhill,
međutim, poput profesora Toynbeeja (gore, str. , bilje-
ška), grĳeši kao i mnogi kad pretpostavlja da je taj ideal
kršćanska osebujnost. “Slobodno se može reći,” piše pro-
fesor Salmony, “da se okcidentalni sud krivotvori sve do
današnjih dana, iz potrebe za nametanjem sebe” (Alfred
Salmony, “Die Rassenfrage in der Indienforschung”,
Sozialistische Monatshee, 0, Berlin &*>., str. 9;+).
+>
Coomaraswamy, Hinduism and Buddhism, str. +.
+
To je Rajski zid, vidi gore, str. 0* i &9;. Sad se nalazimo
unutar njega. Hsi Wang Mu ženski je vid Boga koji je stvo-
rio čovjeka na svoju sliku, muško i žensko (Postanak, &:
).
439
B
+0
Usporedi E. T. C. Werner, A Dictionary of Chinese Mythology
(Šanghai, &*;.), str. &>;.
+*
Vidi Okakura Kakuzo, The Book of Tea (New York &*>.).
Vidi i Daisetz Teitaro Suzuki, Essays in Zen Buddhism
(London &*.) te Lafcadio Hearn, Japan (New York &*+.).
9
Morris Edward Opler, Myths and Tales of the Jicarilla Apache
Indians (Memoirs of the American Folklore Society, sv.
XXXI, &*;0.), str. &&.
9&
Usporedi gore, str. &9, bilješka.
9
Za usporedbu, hinduska božica Kali (gore, str. &&9) prika-
zuje se gdje stoji na liku polegnutog boga Šive, svojega su-
pruga. Vitla mačem smrti, tj. duhovne discipline. Ljudska
glava iz koje kaplje krv štovatelju kazuje da će onaj koji
izgubi život zbog nje pronaći život. Geste “ne boj se” i “pru-
žanje blagodati” uče da ona štiti svoju djecu, da parovi su-
protnosti univerzalne agonĳe nisu ono što se čini, te da za
osobu utvrđenu u vječnosti fantazmagorĳa vremenskog
“dobrog” i “lošeg” nĳe ništa drugo doli refleks uma – jer je
i sama božica, premda na prvi pogled gazi boga, zapravo
njegov blaženi san.
Ispod božice s Otoka dragulja (vidi gore, str. &&;-&&+) pri-
kazana su dva božja vida: jedan je, podignuta lica, sjedinjen
s njom, kao stvaralački vid koji uživa u svĳetu; ali drugi,
odvraćena lica, jest deus absconditus, božanska bit u sebi i po
sebi, ponad zbivanja i mĳena, neaktivan, uspavan, prazan,
smješten čak i iznad čuda hermafroditskog otajstva. (Vidi
Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilisation,
str. &-&+.)
9;
Usporedi s bubnjem stvaranja u ruci hinduističkog Šive
koji pleše, gore, str. &0, bilješka +>.
9+
“I Rĳeč tĳelom posta”; stih Angelusa što slavi Isusovo zače-
će u Marĳinoj maternici.
99
U ovom su poglavlju uspostavljene sljedeće jednakosti:
Praznina Svĳet
Vječnost Vrĳeme
Nirvana Samsara
Istina Opsjena
Prosvjetljenje Suosjećanje
Bog Božica
440
B
Neprĳatelj Prĳatelj
Smrt Rođenje
Munja Zvono
Dragulj Lotos
Subjekt Objekt
Yab Yum
Yang Yin
Tao
Vrhunski Buddha
Bodhisa<va
Jivan Mukta
Rĳeč tĳelom posta
Usporedi s Kaushitaki Upanishad, &:+, gdje se opisuje ju-
nak koji je dostigao svĳet Brahme: “Kao što onaj koji vozi
kočĳe pod sobom vidi dva kotača kočĳe, tako on pod so-
bom vidi dan i noć, tako vidi dobra djela i zla djela, i sve
parove suprotnosti. On, lišen dobrih djela, lišen zlih djela,
znalac Boga, samom Bogu ide.”
9>
Curtin, navedeno djelo, str. &>-&.
9
Vidi Melanie Klein, The Psychoanalysis of Children, The
International Psycho-Analytical Library, br. (&*;.).
90
Róheim, War, Crime, and the Covenant, str. &;-&;0.
9*
Róheim, The Origin and Function of Culture, str. 9.
>
Isto, str. +0-9.
>&
Isto, str. 9. Usporedi s neuništivošću sibirskoga šamana
(gore, str. **-&) koji golim rukama vadi ugljevlje iz vatre
i udara se sjekirom po nogama.
>
Vidi Frazerovu raspravu o izvanjskoj duši, navedeno djelo,
str. >>->*&.
>;
Isto, str. >&.
>+
Pierce, Dreams and Personality (D. Appleton and Co.), str.
*0.
>9
“The Descent of the Sun” u F. W. Bain, A Digit of the Moon
(G. P. Putnam’s Sons, New York &*&.), str. &;-;9.
>>
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;. Talisman je
takozvani ćurunga (ili čuringa) mladićeva totemskog pre-
tka. Mladić je primao još jednog ćurungu prilikom obre-
zivanja, kao simbol totemskog pretka po majci. Još ranĳe,
441
B
kad se rodio, u kolĳevku mu je stavljen ćurunga-zaštitnik.

Čegrtaljka je vrsta ćurunge. “Ćurunga je,” piše dr. Róheim,
“tvarni dvojnik, a izvjesna nadnaravna bića najprisnĳe ve-
zana s ćurungom su, po srednjeaustralskom vjerovanju,
nevidljivi dvojnici urođenika… Kao i ćurunga, ti nadnara-
vnici zovu se arpuna mborka (drugo tĳelo) pravoga ljudskog
bića kojega štite” (isto, str. *0).
>
Izaĳa, >>:&-&.
>0
Ginzberg, navedeno djelo, sv. I, str. , >-;. Vidi iscrpne
bilješke o mesĳanskoj gozbi u Ginzberg, sv. V, str. +;-+>.
>*
Dante, “Raj”, II, &-*.

U objavljenoj psihoanalitičkoj literaturi analiziraju se izvo-
ri simbola u snovima, kao i njihova latenatna značenja za
nesvjesno, te učinci njihovih djelovanja na psihu; ali daljnja
činjenica da su ih veliki učitelji svjesno rabili kao metafore
ostaje neobrađena. Prešutna pretpostavka pritom glasi da
su veliki učitelji iz prošlosti bili neurotičari (izuzev, nara-
vno, izvjesnih Grka i Rimljana) uvjereni da su njihove ne-
kritizirane fantazĳe bile otkrivenja. U istom duhu, otkrića
psihoanalize mnogi laici smatraju proizvodima “razbludna
uma” dra. Freuda.
&
Brahma, Višnu i Šiva, redom Tvorac, Zaštitnik i Uništitelj,
tvore trojstvo kao tri vida djelovanja jedne te iste kreativne
supstance u hinduizmu. Nakon sedmog stoljeća prĳe nove
ere Brahmina je važnost počela opadati, te je postao puki
stvaralački činitelj Višnua. Tako je današnji hinduizam po-
dĳeljen u dva glavna tabora, jedan prvenstveno posvećen
tvorcu-zaštitniku Višnuu, a drugi Šivi, uništitelju svĳeta,
koji sjedinjuje dušu s vječnošću. Ali njih dvojica su u ko-
načnici jedan. U navedenom mitu upravo se njihovim zaje-
dničkim djelovanjem dolazi do eliksira života.

Ramayana, I, +9, Mahabharata, I, &0, Matsya Purana, +*-9&,
te mnogi drugi tekstovi. Vidi Zimmer, Myths and Symbols in
Indian Art and Civilization, str. &9 i dalje.
;
Marco Pallis, Peaks and Lamas (+. izdanje; Cassell and Co.,
London &*+>.), str. ;+.
+
Shri-Chakra-Sambhara Tantra, prema prĳevodu s tibetskog
lame Kazi Dawa-Samdupa, uredio Sir John Woodroffe
(pseudonim Arthur Avalon), “Tantric Texts”, VII. Svezak
(London &*&*.), str. +&. “Dođe li do dvojbi u božanstvenost
442
B
tih prikazanih božanstava,” nastavlja tekst, “valja reći: ‘Ova

Boginja je tek sjećanje na tĳelo’ i prisjetiti se da Božanstva
tvore Put” (navedeno mjesto). Za spomen Tantre vidi gore,
str. &&;, bilješka ;, te str. &-&& (tantrički budizam).
9
Usporedi, primjerice, C. G. Jung, “Archetypes of the
Collective Unconscious” (izv. &*;+.: Collected Works, sv. *,
dio I; New York i London &*9*.).
“Možda je mnogo onih,” piše dr. J. C. Flügel, “koji još
žele zadržati pojam kvazi-antropomorfnog Oca-Boga kao
izvansvjesne stvarnosti, iako je posve mentalno izvorište
takva Boga postalo očito” (The Psychoanalitic Study of the
Family, str. ;>.)
>
“Raj”, XXXIII, 0 i dalje.

Vidi gore, str. &&.
0
J. F. Stimson, The Legends of the Maui and Tahaki (Bernice P.
Bishop Museum Bulletin br. &; Honolulu &*;+.), str. &*-
&.
*
Ovaj ulomak nedostaje u standardnom asirskom tek-
stu legende, a javlja se u mnogo ranĳem babilonskom
fragmentu teksta (vidi Bruno Meissner, “Ein altbabylo-
nisches Fragment des Gilgamosepos”, Mi eilungen der
Vorderasiatischen Gesellscha, VII, &; Berlin &*., str. *).
Često se navodi da je sibilin savjet hedonistički, ali valja za-
mĳetiti i to da ovaj ulomak predstavlja inicĳantski tekst, a
ne moralnu filozofiju drevnih Babilonaca. Jednako se tako
stoljećima kasnĳe u Indĳi onaj učenik koji dođe upitati uči-
telja o tajni besmrtnog života najprĳe odbĳe opisom smr-
tnih radosti (primjerice, Katha Upanishad, &: &, ;-9). Tek
ako ostane uporan, pripusti ga se u narednu inicĳacĳu.
0
Babilonski prototip biblĳskog Noe.
0&
Iako je junak bio upozoren da ne dotiče te vode pri isplo-
vljavanju, sad nekažnjeno može zaći u njih. To je iskaz
snage koju je stekao posjetom gospodaru i gospodarici
Vječnoga otoka. Utnapištim-Noa, junak potopa, arhetipski
je lik oca; njegov otok, Pupak svĳeta, predšasnik je kasnĳih
grčko-rimskih “Otoka blaženih.”
0
Prepričano prema P. Jensen, Assyrisch-babylonische Mythen
und Epen (Keilinschri=liche Bibliothek, VI, I; Berlin &*.),
str. &&>-;. Citirani stihovi javljaju se na str. ;. 9&,
443
B
9&-9;. Jensenova verzĳa prevodi stih po stih glavnog

sačuvanog teksta, asirske inačice iz biblioteke kralja
Ashurbanipala (>>0.->>. p. n. e.). Fragmenti uvelike stari-
je babilonske inačice (vidi gore, str. &09) i još drevnĳeg su-
merskog izvornika (iz trećeg tisućljeća p. n. e.) također su
otkriveni i pročitani.
0;
Ko Hung (zvan i Pao Pu Tzu), Nei P’ien, VII. Poglavlje (pre-
ma prĳevodu navedenom iz Obed Simon Johnson, A Study
of Chinese Alchemy; Shanghai &*0., str. >;).
Ko Hung je dao još nekoliko vrlo zanimljivih recepata.
Jedan tako tĳelu daje “divotu i uzbibanost”, a drugi moć
hodanja po vodi. Za raspravu o mjestu Koa Hunga u kine-
skoj filozofiji vidi Alfred Forke, “Ko Hung, der Philosoph
und Alchimist”, Archiv für Geschichte der Philosophie, XLI, &-
(Berlin &*;), str. &&9-&>.
0+
Herbert A. Giles, A Chinese Biographical Dictionary (London
i Šanghai, &0*0.), str. ;.
09
Tantrički aforizam.
0>
Lao Tse, Tao The King, &> (prema prĳevodu Dwighta
Goddarda, Laotzu’s Tao and Wu Wei; New York &*&*., str.
&0). Usporedi s bilješkom, gore, str. &9.
0
“Raj”, XXXIII, +*-9.
00
Kena Upanishad, &:; (prema prĳevodu Swamĳa
Sharvanande; Sri Ramakrishna Math; Mylapore, Madras
&*;.).
0*
Poetic Edda, “Hávamál”, &;* (prema prĳevodu Henryja
Adamsa Bellowsa; The American-Scandinavian
Foundation, New York &*;.).
*
Jataka, Introduction, i, 9 (prenĳeto uz dopuštenje izdavača
iz Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations [Harvard
Oriental Series, ;], Harvard University Press, Cambridge,
Massachuse<s &0*>., str. 0-0;.)
*&
Ova pojedinost predstavlja racionalizacĳu ponovnog rođe-
nja od hermafroditskog oca-inicĳanta.
*
Vishnu Purana, ;; Bhagavata Purana, &:9&; Harìvanisha, &&+.
Ulomak je zasnovan na prikazu Heinricha Zimmera, Maya,
der indische Mythos (Stu<gart i Berlin &*;>.), str. 0*-**.
444
B
S Krišnom, kao Čarobnjakom svĳeta, usporedi afričkog

Edšua (str. ++-+9, gore). Usporedi i s polinezĳskim varali-
com Mauĳem.
*;
“Taliesin”, prema prĳevodu Lady Charlo<e Guest, The
Mabinogion (Everyman’s Library, br. *, str. >;->+).
Taliesin, “Glavni Bard Zapada” možda je bio stvarna hi-
storĳska ličnost iz šestoga stoljeća n. e., suvremenik pogla-
vice koji će u kasnĳim romancama postati “Kralj Artur”.
Predanja i pjesme ovog barda sačuvale su se u “Taliesinovoj
knjizi”, rukopisu iz trinaestog stoljeća, jednoj od “Četirĳu
drevnih knjiga Walesa”. Mabinog je na velškom bardov uče-
nik. Izraz mabinogi, “mladenačka poduka”, označava preda-
je (mitove, legende, pjesme itd.) koje mabinog usvaja i mora
naučiti naizust. Mabinogion, množina rĳeči mabinogi, ime je
koje je Lady Charlo<e Guest nadjenula svome prĳevodu
(&0;0.-&0+*.) jedanaest romanci iz “Drevnih knjiga”.
Bardska predaja Walesa, kao i Škotske i Irske, potječe iz
vrlo stare i izdašne pogansko-keltske mitske građe. Nju su
preobrazili i oživjeli kršćanski misionari i ljetopisci (u pe-
tom stoljeću i poslĳe), koji su zapisivali stare priče i pomno
ih se trudili uskladiti s Biblĳom. U desetom je stoljeću izni-
mno razdoblje stvaranja romanci, smješteno prvenstveno
u Irskoj, preobrazilo tu baštinu u važnu suvremenu silu.
Keltski bardovi odlazili su na dvorove kršćanske Europe;
keltske teme prerađivali su poganski skandinavski skal-
di. Velik dio naše europske predaje bajki, kao i temelj
arturovske predaje, vuče podrĳetlo iz tog prvog velikog
stvaralačkog razdoblja zapadne romance. (Vidi Gertrude
Schoepperle, Tristan and Isolt, A Study of the Sources of the
Romance, London i Frankfurt a. M. &*&;.)
*+
Harva, navedeno djelo, str. 9+;-9++; navodi se “Pervji bu-
rjatskĳ šaman Morgon-kara”, Izvestĳa Vostočno-Siberskoga
Otdela Russkogo Geografičeskago Obščestva, XI, &- (Irkutsk
&00.), str. 0 i dalje.
*9
John White, The Ancient History of the Maori, his Mythology
and Traditions (Wellington &00>.-&00*.), sv. II, str. &>-&&.
*>
Grimm, br. *.
*
C. G. Jung, The Integration of the Personality (New York
&*;*.), str. 9*.
445
B
*0
Vidi Apolonĳe s Roda, Argonautika: bĳeg je prepričan u IV.
knjizi.
**
Ko-ji-ki, “Records of Ancient Ma<ers” (&. n. e.), priređe-
no prema prĳevodu C. H. Chamberlaina, Transactions of
The Asiatic Society of Japan, X. svezak, Dodatak (Yokohama
&00.), str. +-0.
;
Jaimuniya Upanishad Brahmana, ;. 0. 9.
;&
U mnogim mitovima o junaku u utrobi kita njega spase
ptice koje iskljuju stĳenku njegova zatvora.
;
Frobenius, Das Zeitalter des Sonnengo es, str. 09-0.
;;
Ko-ji-ki, prema Chamberlainu, navedeno djelo, str. 9-9*.
;+
Šinto, “Put Bogova”, japanska domorodačka tradicĳa (za
razliku od uvezenog Butsuda, odnosno “Puta Buddhe”),
način je štovanja čuvara života i običaja (mjesnih duhova,
predačkih moći, junaka, božanskoga kralja, živih roditelja
i žive djece), a ne moći koje pružaju oslobađanje od kruže-
nja (Bodhisa<vi i Buddhâ). Put štovanja prvenstveno tvori
čuvanje i njegovanje čistoće srca: “Što je ritualno pranje? To
nĳe tek čišćenje tĳela svetom vodom, već slĳeđenje Pravog
i Moralnog Puta” (Tomobe-no-Yasutaka, Shinto-Shoden-
Kuju). “Krepost i iskrenost mile se božanstvu, a ne materi-
jalna podastiranja, ma koliko ih bilo” (Shinto-Gobusho).
Pramajka Kraljevske kuće Amaterasu glavno je bo-
žanstvo brojnih narodnih panteona, no sama je tek naj-
viša manifestacĳa neviđenog, transcedentnog no ima-
nentnog Univerzalnog Boga: “Osamsto Mirĳadi Bogova
tek su različite manifestacĳe jednog i jedinog Božanstva,
Kunitokotachi-no-Kamĳa, Vječnostojećeg Božanskog Bića
Zemlje, Velikog Jedinstva Svega u Svemiru, Prvotnoga
Bića Neba i Zemlje, vječno postojećega od početka do
kraja svĳeta” (Izawa-Nagahide, Shinto-Ameno-Nuboko-no-
Ki). “Koje to božanstvo Amaterasu štuje pri odricanju na
Ravnini Visoka Neba? Obožava vlastito unutarnje Ja kao
Božanstvo, nastojeći njegovati božansku krepost u vla-
stitoj osobi putem unutarnje čistoće i tako postati jedno s
Božanstvom” (Ichĳo-Kaneyoshi, Nihonshoki-Sanso).
Kako je Božanstvo imanentno u svemu, sve valja sma-
trati božanskim, od kuhinjskog pribora do Mikada: to je
Šinto, “Put Bogova”. Kako je Mikado na najvišem položaju,
on prima najuzvišenĳe štovanje, ali ono se vrstom ne razli-
446
B
kuje od onoga pruženog svim stvarima. “Udivljenja vrĳe-

dno Božanstvo manifestira Se čak i u jednom jedinom listu
drveta ili tanahnoj vlati trave” (Urabe-no-Kanekuni). Svrha
štovanja u šintoizmu jest odavanje počasti tom Božanstvu
u svemu; služba čistoće jest održavanje Njegovih mani-
festacĳa u nama – slĳedeći uzvišeni primjer božanskog
samoštovanja božice Amaterasu. “S neviđenim Bogom
koji u tišini sve tajno vidi, srce iskrena čovjeka opći sa ze-
mljom pod sobom” (iz pjesme cara Meĳĳa). – Svi navedeni
citati nalaze se u Genchi Kato, What Is Shinto? (Maruzen
Company Ltd., Tokio &*;9.); vidi također Lafcadio Hearn,
Japan, An Interpretation (Grosset and Dunlap, New York
&*+.).
;9
Usporedi s kršćanskom molitvom Vjeruju: “On siđe u
Podzemlje, trećeg se dana On uzdignu iz mrtvih…”
;>
Enlil je bio sumerski bog zraka, Nanna bog Mjeseca, a Enki
bog vode i mudrosti. U vrĳeme sastavljanja našega doku-
menta (treće tisućljeće p. n. e.) Enlil je bio glavno božanstvo
sumerskoga panteona. Lako bi se ražestio. Upravo on po-
slao je Potop. Nanna je bio jedan od njegovih sinova. U mi-
tovima se dobroćudni bog Enki najčešće javlja u ulozi po-
magača. On je pokrovitelj i savjetodavac kako Gilgamešu,
tako i junaku potopa, Atarhazisu-Utnapištimu-Noi. Motiv
suparništva Enkĳa i Enlila nastavlja se u klasičnoj mitologi-
ji kroz protivništvo Posejdona i Zeusa (odnosno Neptuna
i Jupitra).
;
Kramer, navedeno djelo, str. 0, *9. Završetak pjesme, tog
vrĳednog dokumenta izvora mitova i simbola naše civili-
zacĳe, zauvĳek je izgubljen.
;0
Matej, >:9&; Marko, &+:+; Ivan, &0:&.
;*
Mandukya Upanishad, 9.
;&
Washington Irving, The Sketch Book, “Rip van Winkle”.
;&&
Fenĳci su bili narod Finna MacCoola, listom divovi. Oisin
je, kao sin Finna MacCoola, bio jedan od njih. Ali njihovi su
dani tad već odavno bili istekli, a zemlju više nisu nastava-
li negdašnji velikani. Takve legende o arhajskim divovima
zatječu se u narodnoj predaji cĳelog svĳeta; vidi, primjeri-
ce, gore prepričan mit (str. &*;-&*>) o kralju Mučukundi.
Usporedivi su iznimno dugi životi hebrejskih patrĳarha:
447
B
Adam je živio devet stotina trideset godina, Šet devet stoti-

na dvanaest, Enoš devet stotina pet, itd. (Postanak, 9).
;&
Curtin, navedeno djelo, str. ;;-;;;.
;&;
Iz Sir James G. Frazer, The Golden Bough, izdanje u jednom
svesku, str. 9*;-9*+.
;&+
Isto, str. 9*+-9*9.
;&9
Prilagođeno iz Noć, preveo Esad Duraković, navede-
no izdanje, Druga knjiga, str. -;0.
;&>
“Doista nĳe znao što da kaže jer bĳahu prestrašeni.”
(Marko, *:>).
;&
Matej, &:&-*.
;&0
Donekle komičan dojam može se steći u Petrovoj smje-
sta smišljenoj nakani (iskazanoj još dok mu je viđenje bilo
pred očima) da pretvori ono nedokučivo u kameniti temelj.
Samo šest dana prĳe toga Isus mu je kazao: “Ti si Petar-
Stĳena i na toj stĳeni sagradit ću Crkvu svoju”, a tek tre-
nutak potom: “Sablazan si mi jer ti nĳe pameti što je Božje,
nego što je ljudsko!” (Matej, &>:&0, ;).
;&*
Rĳeč je o ključnome tekstu suvremene hinduske pobožno-
sti: o etičkom dĳalogu u osamnaest poglavlja što se javlja u
VI. knjizi Mahabharate, indĳskog pandana Ilĳadi.
;
Bhagavad Gita, &&, &:+9-+>; :*. Prema prĳevodu Swamĳa
Nikhilanande (New York &*++.).
;&
“Om. Glava žrtvenog konja zora je, oko mu je Sunce, živo-
tna sila zrak, otvorena usta plamen po imenu Vaishvanara,
a tĳelo žrtvenog konja jest godina. Njegova leđa nebesa
su, trbuh mu je nebo, kopito mu je zemlja, bokovi četiri
strane svĳeta, rebra međustrane svĳeta, udovi godišnja
doba, zglobovi mjeseci i polumjeseci, stopala dani i noći,
kosti zvĳezde, a meso oblaci. Nesvarena hrana u njemu
pĳesak je, krvne žile su mu rĳeke, jetra i gušterača gore,
griva bilje i drveće. Njegov prednji dio Sunce je na izla-
sku, stražnji dio Sunce na zalasku, zĳev mu je munja, dr-
htaji tĳela grmljavina, mokraća kiša, a njegovo rzanje glas
je.” (Brihadaranyaka Upanishad, &. &. &.; prema prĳevodu
Swamĳa Madhavanande, Mayavati &*;+.).
……………………………………arhetip
Tĳelo života kljunate mesožderske želje
Samodržeće na punim krilima oluje: ali oči
448
B
Bĳahu mlazovi krvi; oči bĳahu iskopane; tamna krv

Tekoše iz razdrtih očnih duplji do kuke kljuna
I liše na puste prostore praznih nebesa.
No veliki Život nastavi se; no veliki Život
Krasan bĳaše, i napi se poraza, i proždrĳe
Svoju glad za hranom.
(Robinson Jeffers, Cawdor, str. &&>.)
Kozmičko Stablo dobro je poznata mitološka prilika
(npr. Yggdrasil, Jasen svĳeta, iz Eddâ). Bogomoljka ima
ključno ulogu u mitologĳi južnoafričkih Bušmana. (Vidi i
Otisak XVI.)
;
Jainizam je heterodoksna hinduistička religĳa (tj. odbacu-
je autoritet Veda) u čĳoj se ikonografiji mogu prepoznati
izvjesne izvanredno arhaične crte. (Vidi dolje, str. > i da-
lje.)
;;
Summa contra Gentiles, I, 9, odjeljak ;.
;+
Kena Upanishad, :;.
;9
Bhagavad Gita, &&:9;-99.
;>
Matej, &>:9.
;
Shankaracharya, Vivekachudamani, 9+; i 999.
;0
Bhagavad Gita, :-+.
;*
Isto, ;:&* i ;:;.
;;
“Taliesin”, prema navedenom prĳevodu, str. >+-+.
;;&
Ovidĳe, Metamorfoze, XV, 9-99.
;;
Grimm, br. 9; svršetak.
;;;
Gornji prikaz Jazonova povratka (s jedne vaze u
Vatikanskoj etruščanskoj zbirci) ilustrira inačicu legende
koja se ne zatječe ni u jednom sačuvanom zapisu. Vidi ko-
mentar u Tablici ilustracĳa, gore, str. XV.
;;+
Za raspravu o ovoj temi vidi moj pogovor knjizi Grimm’s
Fairy Tales (Pantheon Books, New York &*++.), str. 0+>-09>.
;;9
Velika subota, dan između Smrti i Uskrsnuća Isusova, koji
je u utrobi Pakla. Trenutak obnove eona. Usporedi s gore
razmotrenim motivom luči.
;;>
Vidi Katolički dnevni misal pod stavkom “Velika subo-
ta”. Ovaj ulomak prenosi skraćenu verzĳu, zasnovanu na
prĳevodu dona Gaspara Lefebvrea, benediktinca, koju u
Americi izdaje E. M. Lohmann Co., Saint Paul, Minnesota.
449
B
;;
U Indĳi se snaga (shakti) pojedinog boga prikazuje utjelo-
vljena u ženskom liku kao njegova družica; u ritualu o ko-
jemu je ovdje rĳeč, milost je simbolički prikazana na sličan
način.
;;0
Ivan, ;:;-9.
;;*
Usp. C. G. Jung, “On Psychic Energy” (izv. &*0.; Collected
Works, sv. 0), u najranĳoj inačici teksta naslovljen “The
Theory of the Libido”.
;+
Vidi Kant, Kritika čistog uma.
;+&
Sanskrt: māyā-śakti.
;+
Povrh kategorĳa, pa tako i povrh određivanja ĳednim di-
jelom para suprotnosti zvanih “praznina” i “bitak”. Takvi
pojmovi predstavljaju tek naznake na putu prema transce-
dentnosti.
;+;
Ovo shvaćanje sekundarne prirode osobnosti božanstva
koje se štuje, ma koje ono bilo, odlikuje većinu svjetskih
predaja (vidi, primjerice, gore, str. &0&, bilješka &9+). U kr-
šćanstvu, muhamedanstvu i judaizmu, međutim, uči se da
je osobnost božanstva konačna – što pripadnicima tih vje-
ra razmjerno otežava shvaćanje načina na koje je moguće
nadići ograničenja vlastitog antropomorfnog božanstva.
Uslĳed toga je došlo, s jedne strane, do općenitog zamu-
ćivanja simbola, a s druge, do bogomoljske zatucanosti
kakvoj nema ravne u ostatku povĳesti religĳa. Za raspra-
vu o mogućem podrĳetlu ovog zastranjenja vidi Sigmund
Freud, Moses and Monotheism (preveo James Strachey;
Standard Edn., XXIII, &*>+.) (Izv. &*;*.)
;++
Luka, &:&.
;+9
Gore, str. &*&.
;+>
Gore, str. 0-00.
;+
Gore, str. 0*.
;+0
Gore, str. +-+;.
;+*
Fernando de Alva Ixtlilxochitl, Historia de la Nación
Chichimeca (&>0.), Capitulo I (objavljeno u knjizi Lorda
Kingsborougha Antiquities of Mexico, London &0;.-&0+0.,
sv. IX, str. 9; također u Alfredo Chavero, Obras Històricas
de Alva Ixtlilxochitl, Ciudad de México, &0*&.-&0*., sv. II,
str. &-).
450
B
;9
Hastings, Encyclopaedia of Religion and Ethics, sv. V, str.
;9.
;9&
Vidi gđa. Sinclair Stevenson, The Heart of Jainism (Oxford
University Press, &*&9.), str. -0.
;9
Božanska godina iznosi ;> ljudskih godina. Vidi gore,
str. ;.
;9;
Vidi Mandukya Upanishad, ;->.
;9+
Mandukya Upanishad, 0-&.
Budući da se na Sanskrtu a i u stapaju u o, sveti slog izgovara
se i piše kao “om”. Vidi molitve na str. &9 i ;9, kao i bilje-
šku ;&, gore.
;99
Mandukya Upanishad, .
;9>
Ha idra zuta, Zohar, iii, 00a. Usporedi gore, str. &0&.
Zohar (zōhar, “svjetlost, sjaj”) zbirka je hebrejskih ezoterĳ-
skih spisa što ju je svĳetu &;9. godine predao učeni špa-
njolski Židov Moses de Leon. Tvrdilo se da građa potječe iz
tajnih izvornika što vuku podrĳetlo još iz učenja Simeona
ben Yohaĳa, galilejskog rabina iz drugog stoljeća n. e.
Nakon što je od Rimljana dobio prĳetnju smrću, Simeon se
dvanaest godina krio u pećini; deset stoljeća potom, ondje
su pronađena njegova učenja, te su poslužila kao osnova
za knjige Zohara.
Simeonova učenja navodno su se temeljila na skrivenoj
Mojsĳevoj mudrosti zvanoj hokmah nistarah, tj. skupu ezo-
terĳskih predanja koja je Mojsĳe izučavao u svome rodnom
Egiptu, koja je promišljao tĳekom četrdeset godina prove-
denih u divljini (gdje je primio posebno naučavanje od an-
đela) i koja je konačno kriptično uvrstio u prve četiri knjige
Petoknjižja, iz kojih se mogu povratiti ispravnim razumĳe-
vanjem i baratanjem mističnih brojčanih vrĳednosti hebrej-
ske abecede. Ta predaja i skup načina na koje se ona može
iznova otkriti i upotrĳebiti tvore kabalu.
Kazuje se da je učenja kabale (qabbālāh, “primljena, tradi-
cionalna predaja”) prvotno povjerio sâm Bog posebnoj sku-
pini anđela u Raju. Nakon Čovjekova izgona iz Vrta, neki
od tih anđela priopčili su naukovanja Adamu, ne bi li mu
tako pomogli da se vrati u blaženstvo. Od Adama je učenje
naslĳedio Noa, a od Noe Abraham. Abraham je omaškom
odao dio učenja za boravka u Egiptu, zbog čega se ova
451
B
uzvišena mudrost sada može u ograničenom obliku susre-

sti u mitovima i filozofijama nežidova. Mojsĳe ga je prvo
izučavao kod egipatskih svećenika, ali posebna naučavanja
njegovih anđela obnovila su predaju u njemu.
;9
Ha idra rabba qadisha, xi, &-&+ i ;;, prema prĳevodu S. L.
MacGregora Mathersa, The Kabbalah Unveiled (Kegan Paul,
Trench, Trübner and Company, Ltd., London &00.), str.
&;+-&;9 i &;.
;90
Summa contra Gentiles, I, i.
;9*
Vidi gore, str. 9-;.
;>
Johannes C. Anderson, Maori Life in Ao-tea (Christchurch,
Novi Zeland, nedatirano [&*.?]), str. &.
;>&
Sveti spisi budizma Mahayana nabrajaju i opisuju osamna-
est “ništavilosti”, odnosno stupnjeva ništavila. Njih doži-
vljavaju jogini, kao i duša pri prolasku u smrt. Vidi Evans-
Wentz, Tibetan Yoga and Secret Doctrine, str. >, ;* i dalje.
;>
Vidi The Vedantasara of Sadananda, preveo i uvodom, sa-
nskrtskim izvornikom i komentarima popratio Swami
Nikhilananda (Mayavati, &*;&.).
;>;
Prema kineskom sustavu, pet elemenata čine zemlja, vatra,
voda, drvo i zlato.
;>+
Prevedeno iz Richard Wilhelm, Chinesische Märchen (Eugen
Diederichs Verlag, Jena &*&.), str. *-;&.
;>9
Vlč. Richard Taylor, Te ika a Maui, or New Zealand and Its
Inhabitants (London &099.), str. &+-&9.
;>>
To je kružić pod glavnim dĳelom Slike &;. Usporedi kine-
ski Tao; bilješka na str. &9, gore.
;>
Kenneth P. Emory, “The Tuamotuan Creation Charts by
Paiore”, Journal of the Polynesian Society, sv. +0, br. & (ožujak
&*;*.), str. &-*.
;>0
Isto, str. &.
;>*
Chandogya Upanishad, ;. &*. &-;.
;
A. S. Eddington, The Nature of the Physical World, str. 0;.
;&
“Entropĳa se uvĳek povećava.” (Vidi također Eddington,
str. >; i dalje.)
;
Ta’aroa (tahićansko narječje) jest Tangaroa. Vidi Otisak
XX.
452
B
;;
Kenneth P. Emory, “The Tahitian Account of Creation by
Mare”, Journal of the Polynesian Society, sv. +, br. (lipanj
&*;0.), str. 9;-9+.
;+
E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egyptians (London
&*+.), sv. &, str. 0-*.
;9
Kalika Purana, & (prema prĳevodu u Heinrich Zimmer,
The King and the Corpse, The Bollingen Series XI, Pantheon
Books &*+0., str. ;* i dalje).
;>
Brihadaranyaka Upanishad, &. +. &-9. Prema prĳevodu
Swamĳa Madhavanande (Mayavati &*;+.). Usporedi s
motivom preobražajnog bĳega iz narodne predaje, gore,
str. &*-&*0. Vidi i Cypria 0, gdje Nemeza “nerado lĳeže
u ložnicu s ocem joj Zeusom” i bježi od njega, uzimajući
oblike riba i životinja (navodi Ananda K. Coomaraswamy,
Spiritual Power and Temporal Authority in the Indian Theory of
Government, American Oriental Society &*+., str. ;>&).
;
Mundaka Upanishad, . . 9.
;0
Zohar, i, *& b. Navodi C. G. Ginsburg u The Kabbalah, Its
Doctrines, Development, and Literature (London &*.), str.
&&>.
;*
Tai iriya Upanishad, ;. &. 9.
;0
Mitologĳe američkog Jugozapada, kao i predaje o postan-
ku svĳeta kabilskih berbera iz Alžira, vrlo potanko opisuju
istovrstan izlazak. Vidi Morris Edward Opler, Myths and
Tales of the Jicarilla Apache Indians (Memoirs of the American
Folklore Society, br. ;&, &*;0.) i Leo Frobenius i Douglas C.
Fox, African Genesis (New York &*.), str. +*-9.
;0&
George Grey, Polynesian Mythology and Ancient Traditional
History of the New Zealand Race, as furnished by their Priests
and Chiefs (London &099.), str. &-;.
;0
Teogonĳa, &&> i dalje. U grčkoj inačici majka ne oklĳeva; ona
sâma daje srp.
;0;
Usporedi s maorskom oprekom Mahora-nui-a-rangi i
Makua, str. &, gore.
;0+
S. N. Kramer, navedeno djelo, str. +-+&.
;09
Ginnungagap, ništavilo, provalĳa kaosa u koju će sve pro-
pasti na kraju ciklusa (u “Sumraku bogova”) i iz kojeg će
zatim sve iznova nastati nakon bezvremenske ere ponovne
inkubacĳe.
453
B
;0>
Prozna Edda, “Gylfaginning”, 0; Grímnismál, +&-+ (prĳevod
zasnovan na staroislandskom izvorniku i hrvatskom prĳe-
vodu Dore Maček [Edda, ArTresor, Zagreb &**.], engleskim
aliterativnim prĳevodima Arthura Gilchrista Brodeura
[Prose Edda, The American-Scandinavian Foundation,
New York &*&>.] i Leeja M. Hollandera [The Poetic Edda,
University of Texas Press, Austin &*>.], te engleskom
proznom prĳevodu Anthonyja Faulkesa [Edda, Everyman,
London &*0.]). Vidi i Pjesnička Edda, “Voluspá”.
Pjesnička Edda zbirka je trideset četirĳu staronordĳskih
pjesama posvećenih bogovima i junacima iz germanskog
poganstva. Pjesme su ispjevali brojni pjevači i pjesnici
(skaldi) u raznim dĳelovima vikinškog svĳeta (barem je-
dnu, tako, na Grenlandu) u razdoblju između *. i &9. g.
n. e. Zbirka je, po svemu sudeći, sastavljena na Islandu.
Prozna Edda priručnik je za mlade pjesnike; na Islandu
ga je sastavio kršćanin Snorri Sturluson (&&0.-&+&.), maj-
stor pjesništva i starješina. Knjiga sažeto prikazuje mitove
germanskog poganstva i objašnjava pravila skaldskoga go-
vorništva.
Mitologĳa koju ovi tekstovi bilježe otkriva ranĳi, seo-
ski sloj (vezan uz gromovnika Thora), kasnĳi, plemićki
sloj (vezan uz Wotana-Odina) i treći, izrazito falički skup
(Njord, Freyja i Frey). Utjecaji irskih bardova mĳešaju se s
klasičnim i orĳentalnim temama u ovom vrlo ozbiljno pro-
mišljenom, pa ipak groteskno smĳešnom svĳetu simboli-
čkih oblika.
;0
“Ep o postanku”, Pločica IV, stihovi ;9-&+;, prilagođeno iz
prĳevoda L. W. Kinga, Babylonian Religion and Mythology
(Kegan Paul, Trench, Trübner and Co., Ltd., London i New
York &0**.), str. -0.
;00
Vidi Dante, “Raj”, XXX-XXXII. Ova se ruža čovječanstvu
rascvala na križu.
;0*
Postanak, ;:.
;*
Može se uspostaviti općenito razlikovanje između mitolo-
gĳa istinski primitivnih naroda (ribara, lovaca, sakupljača
korĳenja i berača plodova) i pripadnika civilizacĳa koje su
nastale po razvitku poljoprivrednih umĳeća, mljekarstva i
stočarstva oko >. g. p. n. e. Ipak, većina onih koje na-
zivamo primitivnima zapravo su kolonĳalne, tj. proširene
454
B
iz nekog središta visoke kulture i prilagođene potrebama

jednostavnĳeg društva. Upravo kako bi se izbjegao nepre-
cizan pojam “primitivno” nazivam nerazvĳene, odnosno
izopačene predaje “narodnim mitologĳama”. Pojam je pri-
mjeren potrebama ovdje izložene elementarne komparati-
vne studĳe univerzalnih oblika, premda svakako ne bi bio
dostatan za strogu povĳesnu analizu.
;*&
George Bird Grinnell, Blackfoot Lodge Tales (Charles
Scribner’s Sons, New York &0*., &*&>.), str. &;-&;0.
;*
J. S. Polack, Manners and Customs of the New Zealanders
(London &0+.), sv. I, str. &. Smatrati ovakvu pripovĳest
kozmogonĳskim mitom bilo bi jednako neprilično kao
i ilustrirati doktrinu Trojstva ulomkom iz dječje priče
“Marienkind” (Grimm, br. ;).
;*;
Harva, navedeno djelo, str. &*; navod iz S. Krašeninnikov,
Opisanie zemli Kamčatki (St. Petersburg &0&*.), sv. II, str.
&&.
;*+
Harva, navedeno djelo, str. &*; navod iz Potanin, navede-
no djelo, sv. II, str. &9;.
;*9
P. J. Meier, Mythen und Erzählungen der Küstenbewohner der
Gazelle-Halbinseln (Neu-Pommern) (Anthropos Bibliothek,
Band I, He= &, Münster i. W., &**.), str. &9-&>.
;*>
Isto, str. 9*->&.
;*
“Univerzum se u cĳelosti ne ponaša kao da je pod djelo-
tvornim osobnom nadzorom i upravljanjem. Kad god ču-
jem kako neke crkvene pjesme, propovjedi i molitve pri-
hvaćaju zdravo za gotovo ili tvrde s naivnom prostodušno-
šću da je ovaj nesagledivi, nemilosrdni kozmos, sa svim ču-
dovišnim nesrećama u sebi, uredno isplanirano putovanje
s osobnim vodičem, prisjetim se razumnĳe hipoteze jednog
plemena iz Istočne Afrike. ‘Oni kažu’, prenosi očevidac, ‘da
premda je Bog dobar i svima želi dobro, on na nesreću ima
maloumnog brata koji mu se stalno mĳeša u posao.’ To ba-
rem donekle odgovara činjenicama. Božji maloumni brat
može objasniti bar dio mučnih i bezumnih životnih trage-
dĳa koje pojam svemoguće osobe neograničene dobre vo-
lje prema svakoj duši posve sigurno ne objašnjava.” (Harry
Emerson Fosdick, As I See Religion, Harper and Brothers,
publisher, New York &*;., str. 9;-9+.)
455
B
;*0
Harva, navedeno djelo, str. &&+-&&9; navod iz W. Radloff,
Proben der Volksliteratur der türkischen Stämme Süd-Siberiens
(St. Petersburg, &0>>.-&0.), sv. I, str. 09. – Oslobođen od
veza s kozmogonĳom, negativni, klaunovsko-đavolski
aspekt demĳurške moći postao je omiljeni lik pripovĳe-
sti sročenih za zabavu. Živopisan primjer predstavlja ko-
jot s američkih ravnica. Europska inkarnacĳa mu je lisac
Reynard.
;**
Kalevala (“Junačka zemlja”) u sadašnjem je obliku dje-
lo Eliasa Lönnrota (&0.-&00+.), seoskog lĳečnika i izu-
čavatelja finske filologĳe. Prikupivši značajnu količinu
narodnog pjesništva posvećenog legendarnim junacima
Väinämöinenu, Ilmarinenu, Lemminkainenu i Kullervu,
sastavio ga je u organizirani slĳed i pretočio u ujednačeni
metar (&0;9., &0+*.). Ukupno djelo sadrži oko ;. stiho-
va.
Njemački prĳevod Lönnrotove Kalevale došao je pod
ruku Henryju Wadsworthu Longfellowu, nadahnuvši ga
i na strukturu i na metriku njegove poeme The Song of
Hiawatha.
Prĳevod stihova što slĳede zasnovan je na engleskim
prĳevodima W. F. Kirbyja (Everyman’s Library br. 9*->,
&*.) i Keitha Bosleyja (Oxford University Press, &*0*.).
+
I, &-&;>.
+&
Tj. desetog ljeta nakon razbĳanja kržuljinih jaja.
+
I, >;-0.
+;
I, 0-;0.
++
I, ;*-;++.
+9
Ovaj rog i ulje igraju istaknutu ulogu u narodnoj predaji
Južne Rodezĳe. Rog ngona čudotvoran je instrument koji
može stvoriti vatru i munju, oploditi žive i uskrsnuti mr-
tve.
+>
Ova se rečenica uzastopce ponavlja ganutim, ceremonĳal-
nim tonom. [Bilješka izvornih prevoditelja.]
+
Leo Frobenius i Douglas C. Fox, African Genesis (New York
&*;.), str. &9-. Usporedi Otisak XVIII.
Rĳeč “Zimbabwe” okvirno znači “kraljevski dvor”.
Goleme prethistorĳske ruševine u blizini tvrđave Victoria
zovu se “Veliki Zimbabwe”; druge kamene ruševine di-
456
B
ljem Južne Rodezĳe zovu se “Mali Zimbabwe”. [Bilješka

Frobeniusa i Foxa.]
+0
“Hakate” Mwuetsĳeve djece; gore, str. ;>.
+*
Evanđelje po Pseudo-Mateju, IX. poglavlje.
+&
Kingsborough, navedeno djelo, sv. VIII, str. >;->+.
+&&
Kalidasa, Kumarasambhavam (“Rođenje boga rata Kumare”).
Postoji engleski prĳevod R. Griffitha (. izdanje, Trübner
and Company, London &0*.).
+&
E. E. V. Colloco<, Tales and Poems of Tonga (Bernice P. Bishop
Museum Bulletin, br. +>, Honolulu &*0.), str. ;-;;.
+&;
Giles, navedeno djelo, str. ;;-;+; vlč. J. MacGowan, The
Imperial History of China (Šanghai &*>.), str. +-9; Friedrich
Hirth, The Ancient History of China (Columbia University
Press &*0.), str. 0-*.
+&+
Giles, navedeno djelo, str. >9>; MacGowan, navedeno dje-
lo, str. 9->; Hirth, navedeno djelo, str. &-&.
+&9
Giles, navedeno djelo, str. ;;0; MacGowan, navedeno dje-
lo, str. >-0; Edouard Chavannes, Les mémoires historiques de
Se-ma Ts’ien (Pariz &0*9.-&*9.), sv. I, str. 9-;>. Vidi i John
C. Ferguson, Chinese Mythology (“The Mythology of All
Races”, sv. VIII, Boston &*0.) str. -0, *-;&.
+&>
Ova formula, naravno, nĳe posve istovjetna onoj iz uvrĳe-
ženog kršćanskog učenja. Iako se navode Isusove rĳeči da
je “kraljevstvo Božje u vama”, kršćanske crkve tvrde kako
je, s obzirom da je čovjek stvoren “na sliku i priliku Božju”,
različitost duše i njezina tvorca apsolutna – i stoga zadrža-
vaju, kao konačni doseg svoje mudrosti, dualističko razli-
kovanje čovjekove “vječne duše” i božanstva. Nadilaženje
ovog para opreka ne odobrava se (dapače, odbĳa se kao
“panteizam” i znalo se nagraditi lomačom): a ipak, molitve
i dnevnici kršćanskih mistika obiluju ekstatičnim opisima
iskustva sjedinjenja, u kojem se duša razbĳa (usp. gore, str.
;*-+), dok Danteova vizĳa na svršetku Božanstvene ko-
medĳe (gore, str. &*) svakako nadilazi ortodoksnu, dua-
lističku, konkretističku dogmu konačnosti osoba Trojstva.
Svugdje gdje se ova dogma ne nadiđe, mit Odlaska Ocu
shvaća se doslovno, kao opis čovjekova konačna cilja. (Vidi
gore, str. 90, bilješka 9.)
457
B
Što se tiče problema pri oponašanju Isusa kao ljudskog

uzora, ili meditiranju nad Njim kao bogom, povĳest kršćan-
skih shvaćanja okvirno se može sažeti ovako: &.) razdoblje
doslovnog slĳeđenja učitelja Isusa odbĳanjem svĳeta po-
put njega (Primitivno kršćanstvo); .) razdoblje meditira-
nja nad Razapetim Kristom kao božanstvom u vlastitom
srcu, uz istodobno svjetovno življenje u svojstvu sluge toga
boga (Rano i Srednjevjekovno kršćanstvo); ;.) odbĳanje ve-
ćine pomagala za meditiranje, dok se pritom, međutim, na-
stavlja svjetovno živjeti u svojstvu sluge, odnosno sredstva
boga kojega se prestalo predočavati (Protestantsko kršćan-
stvo); +.) pokušaj tumačenja Isusa kao uzoritog ljudskog
bića, ali bez prihvaćanja njegova puta askeze (Liberalno
kršćanstvo). Usporedi gore, str. &9, bilješka 0;.
+&
Ove tri legende donosi izvrsna psihološka studĳa dra. O<a
Ranka The Myth of the Birth of the Hero (Nervous and Mental
Disease Monographs, New York &*&.). Inačicu treće dono-
si Gesta Romanorum, pripovĳest LXXXI.
+&0
Karlo Veliki zapravo je bio golobrad i ćelav.
+&*
Cikluse o Karlu Velikome iscrpno razmatra Joseph Bédier
u Les légendes épiques (;. izdanje, Pariz &*>.).
+
Louis Ginzberg, The Legends of the Jews (The Jewish
Publication Society of America, Philadelphia &*&&.), sv. III,
str. *-*+.
+&
George Bird Grinnell, Blackfoot Lodge Tales (Charles
Scribner’s Sons, New York &0*., &*&>.), str. ;&-;.
+
Elsie Clews Parsons, Tewa Tales (Memoirs of the American
Folklore Society, XIX, &*>.), str. &*;.
+;
Smisao ovoga savjeta, koji bi mogao začuditi zapadnog či-
tatelja, leži u tome da Put Predanosti (bhakti mārga) mora
započeti od onoga što štovatelj poznaje i voli, a ne od da-
lekih, neprispodobivih pojmova. Kako je Božanstvo ima-
nentno svemu, Ono će Se obznaniti u svemu što se dovolj-
no pomno promatra. Nadalje, upravo zbog Božanstva u
sebi štovatelj može otkriti Božanstvo u svĳetu oko sebe.
Krišnina dvostruka prisutnost tĳekom prinošenja žrtava
ilustrira ovo otajstvo.
++
Prepričano iz Sister Nivedita i Ananda K. Coomaraswamy,
Myths of the Hindus and Buddhists (Henry Holt and
Company, New York &*&+.), str. &-;.
458
B
+9
Parsons, navedeno djelo, str. &*;.
+>
Legendarni ciklusi srednjevjekovne Irske uključuju: &.)
Mitološki ciklus, koji opisuje seobe pretpovĳesnih ljudi na
otok, njihove bitke i napose djela rase bogova zvane Tuatha
De Danaan, “Djeca Velemajke Dane”; .) Milezĳske anale,
polupovĳesne kronike zadnje rase koja je došla na otok,
Milezĳevih sinova, osnivača keltskih dinastĳa koje su istra-
jale sve do dolaska anglo-normana pod Henrikom II. u
dvanaestom stoljeću; ;.) Ulsterski ciklus Vitezova Crvene gra-
ne, posvećen prvenstveno djelima Cuchulainna (izgovara
se kuhulin) na dvoru njegova ujaka Conchobara (izgovara
se konohur): ciklus je snažno utjecao na razvoj arturĳanske
predaje u Walesu, Bretagni i Engleskoj – Conchobarov
dvor bio je predložak za dvor kralja Artura, a djela
Cuchulainna za djela Arturova nećaka, Sira Gawaina
(Gawain je bio prvotni junak mnogih pustolovina kasni-
je pripisanih Lancelotu, Percevalu i Galahadu); +.) Ciklus
o Fianni: Fianna je bila družina junoša pod zapovjedniš-
tvom Finna MacCoola (usp. bilješka na str. ;, gore); naj-
veća pripovĳest ovog ciklusa govori o ljubavnom trokutu
između Finna, njegove nevjeste Grianni i njegova nećaka
Diarmaida; mnoge epizode iz nje naslĳedili smo u prosla-
vljenoj pripovĳesti o Tristanu i Iseult; i 9.) Legende o irskim
svecima.
“Maleni narod” iz predaje vilinskih bajki kršćanske Irske
umanjeni je prikaz ranĳih poganskih božanstava, Tuathe
De Danaan.
+
“Taín bó Cuailnge” (iz inačice djela Book of Leinster, > a-b),
uredili Wh. Stokes i E. Windisch, Irische Texte (Extraband
zu Serie I bis IV, Leipzig &*9), str. &>-&&; engleski prĳe-
vod objavljen je u Eleanor Hull, The Cuchullin Saga in Irish
Literature (London &0*0.), str. &;9-&;.
+0
Book of Leinster, >+B->B (Stokes and Windisch, navedeno
djelo, str. &;-&>*); Hull, navedeno djelo, str. &+-&9+.
+*
Iz Eleanor Hull, navedeno djelo, str. &9+; prema prĳevodu
iz Book of Leinster, >0A (Stokes and Windisch, navedeno dje-
lo, str. &>0-&&).
+;
Hull, navedeno djelo, str. &+-&>; iz Book of Leinster,
(Stokes and Windisch, navedeno djelo, str. ;>0-;).
459
B
Usporedi s Krišninom preobrazbom, gore, str. ;&-;+ i

Otiskom IV; vidi i Otiske II i XII.
+;&
Uno Holmberg (Uno Harva), Der Baum des Lebens (Annales
Academiae Scienticarum Fennicae, Ser. B, Tom. XVI,
No. ;; Helsinki &*;.), str. 9-9*; iz N. Goročov, “Yryn
Uolan” (Izvestia Vostočno-Sibirskago Otdela I. Russkago
Geografičeskago Obščestva, XV), str. +; i dalje.
+;
Kalevala, III, *9-;.
+;;
Ovdje zadržavam razliku između ranĳeg poluživotinjskog
tiranina-junaka (utemeljitelja grada, davatelja kulture) i ka-
snĳeg, posve ljudskog tipa junaka. (Vidi str. ;&9-;&*, gore.)
Djela potonjega često uključuju smaknuće prĳašnjega, svih
onih Pitona i Minotaura koji su u prošlosti dĳelili blagoda-
ti. (Nadiđeni bog smjesta postaje demon zatornik života.
Obličje se mora razbiti, a energĳe otpustiti.) Nerĳetko se
djela što pripadaju ranĳim stadĳima ciklusa pripisuju ljud-
skome junaku, ili se neki od ranĳih junaka može učiniti
ljudskim i prenĳeti u kasnĳe doba; ali takve kontaminacĳe
i varĳacĳe ne mĳenjaju opću formulu.
+;+
Clark Wissler i D. C. Duvall, Mythology of the Blackfeet
Indians (Anthropological papers of the American Museum
of Natural History, sv. II, I. Dio; New York &**.), str. 99-9.
Navodi Thompson, navedeno djelo, str. &&&-&&;.
+;9
Jacobus de Voragine, navedeno djelo, CIV, “Sveta Marta,
Djevica”.
+;>
Pripadnik svećenićke klase kojoj je bila povjerena priprava
i nanošenje svetih pomada.
+;
Glavni svećenik, koji vlada kao božji potkralj.
+;0
Dopadljiv i poučan primjer potpuna neuspjeha velikog ju-
naka pronaći ćemo u finskoj Kalevali, pjevanja IV-VIII, gdje
Väinämöinen doživljava neuspjeh dok snubi, prvo Aino, a
zatim i “djevu iz Pohjole”. Ta priča je nažalost preduga za
trenutačni kontekst.
+;*
The Wooing of Emer, sažeto prema prĳevodu Kune Meyera
u E. Hull, navedeno djelo, str. 9-0+.
++
Parsons, navedeno djelo, str. &*+.
++&
Firdausi, Shah-Nameh, prema prĳevodu Jamesa Atkinsona
(London i New York &00>.), str. .
460
B
Perzĳska mitologĳa ima korĳene u zajedničkome indoe-

uropskom sustavu prenĳetom iz aralsko-kaspĳskih stepa u
Indĳu i Iran, kao i u Europu. Ključna božanstva najranĳih
perzĳskih svetih spisa (Aveste) vrlo se blisko podudaraju s
onima iz najranĳih indĳskih tekstova (Veda: vidi bilješku
;, str. &&;, gore). Ali ova dva ogranka našla su se izložena
vrlo različitim utjecajima u svojim novim domovima, te se
vedska predaja postupno pokorila silama dravidske Indĳe,
a perzĳska sumero-babilonskima.
Početkom prvog tisućljeća p. n. e. perzĳska je vjerova-
nja reorganizirao prorok Zaratustra (Zoroaster) na temelju
strogog dvojstva načela dobra i zla, svjetlosti i tame, anđe-
la i đavola. Ova kriza je ostavila snažan trag ne samo na
Perzĳce, već i na vjerovanja njima potčinjenih Hebreja, a
tako i (stoljećima kasnĳe) na kršćanstvo. Ona predstavlja
radikalan odmak od uobičajenĳeg mitološkog tumačenja
dobra i zla kao učinaka što proistječu iz jedinstvenog izvo-
ra bitka koji nadilazi i izmiruje sve polarnosti.
Perzĳu su >+. g. n. e. pokorili gorljivi Muhamedovi slje-
dbenici. Svi koji se nisu htjeli preobratiti bili su pogubljeni.
Bĳedan se preostatak sklonio u Indĳi, gdje do dan-danas
preživljavaju kao Parsi (“Perzĳci”) iz Bombaja. Nakon ot-
prilike tri stoljeća, međutim, došlo je do muhamedansko-
perzĳske književne “obnove”. Značajna su imena: Firdausi
(*+.-&.?), Omar Hajjam (?-&&;.?), Nizami (&&+.-&;.),
Džalal ad-Din Rumi (&.-&;.), Saadi (&&0+.?-&*&.),
Hafiz (?-&;0*.?) i Džami (&+&+.-&+*.). Firdausĳev Shah
Nameh (“Ep o kraljevima”) prepjev je u jednostavan i ot-
mjen pripovĳedni stih priče o drevnoj Perzĳi sve do muha-
medanskog osvajanja.
++
Opler, navedeno djelo, str. &;;-&;+.
++;
Prilagođeno iz Nivedita i Coomaraswamy, navedeno dje-
lo, str. ;>-;.
+++
Coomaraswamy, Hinduism and Buddhism, str. >-.
++9
Matej, &:;+-;.
++>
Bhagavad Gita, &0:9&-9;.
++
Antifoni časnih sestara pri njihovu posvećenju kao
Kristovih nevjestâ; iz Rimskog pontifikala. Prema pretisku iz
The Soul Afire, str. 0*-*.
461
B
++0
Ginzberg, navedeno djelo, sv. I, str. ;9-;>.
++*
Wilhelm Stekel, Die Sprache des Traumes, san br. +&. Smrt
se ovdje javlja, zapaža dr. Stekel, u četiri simbola: kao Stari
Gudač, kao Škiljavac, kao Starica i kao Mladi Seljak (Seljak
je Sĳač i Žetelac).
+9
Bernardino de Sahagún, Historia General de las Cosas de
Nueva España (Mexico &0*.), Lib. III, Cap. xii-xiv (sažetak).
Djelo je iznova objavio Pedro Robredo (Mexico &*;0.), sv.
I, str. 0-0.
+9&
Thomas A. Joyce, Mexican Archeology (London &*&+.) str.
+>.
+9
“Taín bó Regamna”, uredili Stokes i Windisch, Irische Texte
(zweite Serie, He=. ; Leipzig &00.), str. +&-9+. Gornji sa-
žetak temelji se na Hull, navedeno djelo, str. &;-&.
+9;
Parsons, navedeno djelo, str. &*+-&*9.
+9+
Tathāgata: “koji je stigao ili jest u (gata) takvu stanju ili do-
segu (tathā)”: tj. onaj Prosvĳetljeni, Buddha.
+99
Prenĳeto iz Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations
(Harvard Oriental Series, ;), Harvard University Press,
Cambridge, Massachuse<s &0*>., str. *9-&&.
Usporedi sa stadĳima kozmičke emanacĳe, str. ,
gore.
+9>
Bhagavad Gita, &:.
+9
Brihadaranyaka Upanishad, +. ;. ;>-;.
+90
James Henry Breasted, Development of Religion and Thought
in Egypt (Charles Scribner’s Sons, New York &*&.), str.
9.
Usporedi s Taliesinovom pjesmom, str. +&-+, gore.
+9*
Franz Boas, Race, Language, and Culture (New York &*+.),
str. 9&+. Vidi gore, str. *0-&.
+>
Sahagún, navedeno djelo, Lib. I, Apéndice, Cap. I; izd.
Robredo, sv. I, str. 0+-0>.
Bĳeli i crni psi ne mogu preplivati rĳeku, jer bĳeli će reći:
“Okupao sam se!” a crni: “Uprljao sam se!” Samo jarkoriđi
mogu prĳeći na obalu mrtvih.
+>&
N.: tu se navodi ime preminuloga; npr. Oziris Aufankh,
Oziris Ani.
462
B
+>
Zasnovano na prĳevodu E. A. W. Budgea: The Book of the
Dead, The Papyrus of Ani, Scribe and Treasurer of the Temples of
Egypt, about .. (New York &*&;.)
+>;
Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations, str. ;0-;*.
+>+
Sylvanus G. Morley, An Introduction to the Study of the Maya
Hieroglyphics (9th Bulletin, Bureau of American Ethnology,
Washington &*&9.), Otisak ; (uz str. ;).
+>9
Isto, str. ;.
+>>
Prikaz što slĳedi temelji se na Poetskoj Eddi, “Voluspá”, +
i dalje (prĳevod zasnovan na staroislandskom izvorniku
i hrvatskom prĳevodu Dore Maček [navedeno djelo, str.
&9;-&>;] i engleskom aliterativnom prĳevodu Leeja M.
Hollandera [navedeno djelo, str. *-&;]) te Proznoj Eddi,
“Gylfaginning”, 9& (prĳevod zasnovan na staroislandskom
izvorniku i hrvatskom prĳevodu Dore Maček [navede-
no djelo, str. &9;-&>;] i engleskom proznom prĳevodu
Anthonyja Faulkesa [navedeno djelo, str. 9-99]).
+>
Matej, +:;-;>.
+>0
Odiseja, IV, +&, +&-+&0, prema prĳevodu S. H. Butchera i
Andrewa Langa (London &0*.).
+>*
Isto, IV, +-+>.
+
Nietzche, Tako je govorio Zaratustra, &. . ;.
463
Fabula Nova d.o.o.
www.fabula-nova.hr

Joseph Campbell Junak S Tisuću Lica

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Joseph Campbell Junak S Tisuću Lica

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

B

I. dio: Junakova pustolovina

II. dio: Kozmogonijski ciklus

bno držati kako je ona posljednja rĳeč o toj temi da bi joj se

dne sugestĳe, i mojoj supruzi, koja je od početka do kraja

&. Sileni i Menade. S amfore s crnim likovima, oko +9.-9.

9. Noćna plovidba morem: – Josip u bunaru: Polaganje Krista u

*B. Perzej bježi s glavom Meduze u telećaku. Ovaj i gornji pri-

&+. Razdvajanje neba i zemlje. Česta slika s egipatskih lĳe-

njegovim unucima, četvorici Horusovih sinova. Ispod

I. Krotitelj nemani (Sumer). Intarzĳa školjkom (možda kao

VI. Meduza (Stari Rim). Mramor, visoki reljef; iz palače

New York. Fotograﬁja Walkera Evansa, ljubaznošću

(Musée Guimet, Pariz. Fotograﬁja iz Angkor, éditions

XX. Tangaroa stvara bogove i ljude (otok Rurutu). Polinezĳska

Slušali mi svisoka i s osmĳehom na licu snolike vra-

Čudo leži u tome što karakteristična moć diranja i na-

nuta romanca Ljepotice i Zvĳeri stoje koliko danas na kri-

od svih ostalih životinja. Ljudska se bića rađaju prerano;

ćaje uspjeli odvojiti od naših majki i zaboravili smo ljubo-

Jer mnogi smrtnik veće u snu spavaše

Nesretni udes supruge onoga muža čĳi su osjećaji,

već i opasni džini: neželjene ili odbojne psihološke moći

Psihoanaliza, ta suvremena znanost tumačenja snova,

vota u oblike i prikladne osjećaje njegova novog posjeda,

ješili, tako da nismo skloni zakoračiti na nužni put prema

poslĳepodnevu životopisa, u svoje suprotnosti; jer tada

Društvo je snažno optužilo kraljicu; ali kralj je bio ite-

je željno ušla u nj; a bik se nasamario. Iznĳela je na svĳet

mu svugdje u glavnim crtama iste. On za sebe zgrće opće

Ovdje se ni stati ni leći ni sjesti ne može

Junak je čovjek koji je samostalno postigao pokornost.

ključna krepost i povĳesno djelo koje je junak ostvario.

prema spokoju vječnoga predjela u čovjekovoj nutrini.

simboliziraju na isti općeniti način dinamiku psihe. Ali,

Znala sam da je opasnost posve prestala i poželjela sam

Kroz nas se ide u grad svĳu muka,

Vrĳedi uočiti da se u ovome snu do pojedinosti pona-

Naoštren rub britve, prĳeći ga je teško,

Pri prelaženju vode pomoć sanjačici pruža poklonjena

Velika većina muškaraca i žena izabire manje pusto-

vljao tip umjetnika-znanstvenika: onaj čudnovato nezain-

očekivali pronaći nakazu, zateći ćemo boga; gdje smo ka-

“Sve su sretne obitelji slične; svaka nesretna obitelj

u ljudskoj patnji i što ga ujedinjuje s tajnim uzročnikom.”*

Ded svani, biče, zmaju nam mnogoglavi

Ova smrt logičkih i čuvstvenih vezanosti uz naš sluča-

Dani mi istekoše, meni sluzi

Suvremena se književnost uvelike posvećuje hrabrom

ne može se ozbiljno shvatiti; ona pripada u nedođĳu dje-

sirenskom glazbom sfera. Poput sretnih obitelji, svi su mi-

Standardni put mitološke pustolovine junaka uvećani

Junak odlazi na put iz svĳeta svakodnevice u predio natpri-

kako će koju nepriliku izbjeć i muku.”; Vratio se kroz dve-

Bo, pod kojim će iskupiti univerzum. Smjestio se, čvrsto

lanca uzročnosti. Doživio je savršenu prosvĳećenost u cik

Židovska narodna predaja kazuje kako se u danu otkri-

je Orĳent blagoslovila dobrobit koju joj je donio Gautama

va, ) “Susret s božicom” (Magna Mater), odnosno blažen-

Junak monomita, sastavljen od mnogih pojedinačnih

je uspješnome junaku. I. poglavlje, Emanacĳe, bavi se ula-

vatre i poput svjetlosti. I ja postah ono što prĳe vidjeh i

Uspješna junakova pustolovina za posljedicu ima ot-

B

&. Sileni i Menade. S amfore s crnim likovima, oko +9.-9.

u ljudskoj patnji i što ga ujedinjuje s tajnim uzročnikom.”*

kako će koju nepriliku izbjeć i muku.”; Vratio se kroz dve-

va, ) “Susret s božicom” (Magna Mater), odnosno blažen-