Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
11Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Andrej Grubacic - Naom Chomsky i kritika kapitalisticke demokracije

Andrej Grubacic - Naom Chomsky i kritika kapitalisticke demokracije

Ratings:

4.67

(3)
|Views: 419 |Likes:
Hrvatski
Hrvatski

More info:

Published by: НационалнаСлобода on Aug 07, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/26/2012

pdf

text

original

 
Andrej Grubačić
NOAM CHOMSKY I KRITIKA KAPITALISTIČKEDEMOKRACIJE
U svojim analizama političke stvarnosti i kapitalističke demokracije, Noam Chomsky, najpoznatijisuvremeni lingvist i najznačajnije ime suvremenog anarhizma, često polazi od glasovitog paradoksakojeg je definirao škotski filozof David Hume - od "paradoksa vlasti". Prema Humeu, jedan odnajzanimljivijih problema svake političke konstrukcije jest lakoća kojom se većina, nad kojom sevlada, uvijek prepušta manjini koja ima moć. "Potčinjavanje je implicitno." Kako je, doista, mogućeda manjina, koja ima samo monopol nad mišlju, vlada većinom koja raspolaže silom? Humeovzaključak glasi da svaka vlast mora počivati na "kontroli misli". Chomsky ovome suprotstavljanekoliko primjedbi od koji se najznačajnija odnosi na Humeovu tezu po kojoj kategorija sile pripadaisključivo većini nad kojom se vlada. Chomsky tu tezu odbacuje jer smatra da svaka država i svakavlast, kao oblik institucionaliziranog nasilja, "počivaju na maču", odnosno sili, a to, opet, znači naprincipu klasne organizacije. Jedan od povijesnih primjera predstavlja Centralna Amerika gdje se,pod pokroviteljstvom SAD-a, u organizaciji državnih "odreda smrti", kroz "internalizaciju terora" i"kolektivnu generalizaciju straha" kontroliraju sindikati, studentske organizacije i seljačke udruge.Sve to, međutim, ne umanjuje originalnost Humeovog paradoksa: svaka država, pa i otvorenototalitarna, ne može postojati bez određene "proizvodnje pristanka" i kontrole misli, kojom se javnomnijenje pretvara u "zbunjeno stado pasivnih promatrača" (W. Lippman). Chomsky rado citira misao[Aleksandra Gersenkrona] da je "bez obzira na snagu vojske i vještinu tajne policije, naivnovjerovati da su ovi sustavi fizičke prinude dovoljni, neophodno je indoktrinacijom osigurati ipristanak naroda". Humeov paradoks se, dakle, odnosi i na otvoreno totalitarne i na demokratskedržave. Slučaj ovih potonjih je, dakako, daleko zanimljiviji.Kategoriji sile, imanentnoj osobini svake države (ako prihvatimo radikalnu političku semantikuChomskog), posvećena je knjiga "The Washington connection and third world fascism: The politicaleconomy of human rights" (suautorstvo s Edwardom Hermanom), dok su ovoj drugoj,manipulativnoj osobini državnog nasilja, "kontroli misli", posvećene knjige "Manufacturing consent:political economy of mass media" (također u suradnji s Hermanom) i "Necessary Illusions" koja se,u ovom tematskom kontekstu, u krugovima kritičara smatra najzrelijim i najuspjelijim radom NoamaChomskog.Potreba za "proizvodnjom pristanka" i "nužnih iluzija" zanemarena je tema u proučavanjusuvremene povijesti ideja. Ona se javlja zajedno s prvim demokratskim prevratom u povijesti, sengleskom revolucijom u sedamnaestome stoljeću, kada se "radikalni demokrati" suprotstavljajuuvriježenom stavu po kojemu "ne može biti prave vlasti bez odgovarajućih misterija", pomoću kojihse, opet, stvaraju "odgovorni pojedinci", posve u duhu Lockeovog aksioma po kojemu "obični ljudimoraju biti isključeni iz javnih poslova".Ovaj Lockeov aksiom je, mutatis mutandis, usvojio i Henry Kissinger, po kojem su za "implicitnupotčinjenost" zaduženi intelektualni menadžeri koji oblikuju konsenzus elita. Kissinger nipošto nijeusamljen: sličan stav formulirala je čitava plejada liberalnih i konzervativnih intelektualaca od kojih
 
ćemo spomenuti samo one najpoznatije, Waltera Lippmana i Reinhold Neibuhr. Oni su zdušnozastupali tezu da "odgovorni ljudi" moraju "proizvoditi pristanak" i "nužne iluzije" kako bi "zbunjenostado" štitili od demokratskog dogmatizma. Ova svojevrsna politička teologija postala je obilježjemintelektualnog diskursa, korporativne prakse i geopolitičke strategije.Teško je, zaista, izbjeći usporedbu s lenjinističkom koncepcijom avangardne partije koja usrećiteljskivodi "neprosvjećeni narod" prema eshatološkoj predstavi istinske demokracije. Lenjinov entuzijazami rječnik današnjih državnih intelektualaca je zapanjujuće sličan. Chomsky navodi predviđanjeMihaila Bakunjina - jedino koje se u povijesti društvenih znanosti pokazalo točnim - prema kojem semoderna povijest neizbježno kreće k uspostavljanju pseudo-socijalističkih i kapitalističko-menadžerskih birokracija.Tehnike "proizvodnje pristanka" su se najsavršenije iskristalizirale u SAD-u, najrazvijenijojkapitalističkoj demokraciji. Tu je službeni diskurs obilježen traganjem za najefikasnijim vidomkontrole i neutraliziranjem "partikularnih interesa". Tako je Trilateralna komisija, savez liberalnihelita Europe, Japana i SAD-a, suočena s "krizom demokracije" do koje je došlo uslijed"demokratskog izgreda" i neumjerene demokracije u nemirnim 1960-ima, ponudila program za jednu "umjerenu demokraciju", u kojoj bi, u potpunosti u ciničnom duhu takove demokratskekulture, nekoliko korporacija kontroliralo sustav informacija, štiteći, naravno, stanovništvo oddemokratskog dogmatizma.Chomsky, u doista iscrpnoj analizi, identificira pet filtera kroz koje vijest, da bi to uopće postala,mora proći: filter korporativnog vlasništva nad medijima, filter reklamiranja i medijskogoglašavanja, filter "stručnih" izvora koji pružaju samo "prave informacije", filter privilegiranihdemanata i filter autocenzure ili pragmatičnoga usvajanja službenoga diskursa. Ovakav diskurs,kako nas upozorava Chomsky, ne proizvodi samo država koja predstavlja tek jedan segmet ukompleksu moći. Kontrolu nad bitnim aspektima socijalne politike u kapitalističkoj demokraciji imaprivatna moć, ona ista moć koja kontrolira i ekonomsku politiku. Nevidljivo prisutstvo korporacijanalazi se u samoj strukturi "nužnih iluzija". Ideološki i kulturni menadžeri pažljivo definiraju različitestrategije oblikovanja mišljenja, pri čemu elite imaju monopol nad tržištem ideja, oblikujući takocjelokupnu percepciju političke realnosti.Uspostavljeni sustav indoktrinacije, koji Chomsky lucidno razotkriva, ima mnoge fasete. Ipak,glavnu ciljnu grupu predstavlja "neobrazovana masa", većina stanovništva. Ona se mora - kakoglasi jedna popularna menadžerska floskula - neutralizirati pomoću "emocionalno potentnihsimplifikacija". To znači da je idealna društvena jedinka pojedinac zaokupljen nečim besadržajnim -ideološkom konotacijom ga snabdijevaju televizija i obrazovni sustav, kroz neprestani trening zaposlušnost i potrošnju.Razrješenje Humeovog paradoksa i krize suvremene demokracije sastoji se, prema Chomskom, uprihvaćanju Bakunjinovog stava da je suštinski element čovjekove prirode "instinkt za slobodom",odnosno mišljenje Bertranda Russella po kojem je "anarhizam konačni ideal kojemu se društvotreba pokušati približiti". Anarhizam je za Chomskog tendencija "koja identificira prinudne iautoritarne hijerarhijske društvene strukture, dovodeći u pitanje njihov legitimitet: ukoliko one ne

Activity (11)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
sulejmanalfa liked this
zelnid4 liked this
ignidraconis liked this
ignidraconis liked this
dasha19752010 liked this
sead mavric liked this
vladicab liked this
skopje_ssk5872 liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->