Odabrana Poglavlja Iz Matematike

BAHRUDIN HRNJICA
MATEMATIKA O DA B R A NA P O G L AV L JA
MATEMATIKA INDUKCIJA, FUNKCIJE, IZVODI
BIHA 1996, REPRINT 2010
2 MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA
Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com
3 Predgovor MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA
PREDGOVOR
nspirisan jednim skromnim iskustvom u prenoenju znanja mojim prijateljima i kolegama na fakultetu, odluio sam da pokuam napisati ovaj tekst, u kojem sam obradio na nestandardan nain neke teme iz podruja matematike, a koje se studiraju na prvoj godini Mainskog fakulteta u Bihau. Gotovo sve knjige iz matematike tako strogo obrauju teme kao to i sama matematika to zahtijeva. Pokuao sam sebi dati malo slobode da na jedan nestandardan nain potenciram i obradim neke detalje koji povrno gledajui ne zahtijevaju mnogo panje, a temelj su u stvaranju prave slike i rasuivanja u matematici. Mnogi studenti dobijaju komplekse i razne male traume kada ugledaju te silne teoreme, te matematike simbole i zadatke. Koristio sam jedan, vie simboliki nain u rjeavanju zadataka, a ne odstupajui od standarda rjeavanja. Na taj nain elio sam pribliiti i dati vie hrabrosti studentima da se upuste u prouavanje te tako neophodne grane nauke i objasniti sve te strogo definisane zakone kroz jednu vrstu humora sa puno simbolike, a koji u biti ostaju tamo gdje su uvijek pripadali u matematici. Protekli rat je uinio da mnogi studenti koji pohaaju I godinu nisu dolazili u dodir sa mnogim stvarima iz matematike, koje se obrauju u srednjim kolama. Kada jedan takav ratni srednjokolac poinje da susree sve te maloprije navedene stvari, pada u jednu vrstu averzije prema matematici bez koje nikako ne moe da napreduje. Averzija i strah od matematike u studentu ivi cijelo vrijeme i jednostavno ga koi. U takvom stanju student postaje fobian na svaku novu informaciju. On tada trai druge putove spoznaje: dri se strogih ablona ui napamet odreene teoreme i formule, jednostavno vodi jednu ogorenu bitku s matematikom. Prvo poglavlje koje se obrauje je matematika indukcija- vrlo jednostavna ali potpuno imaginarna metoda rjeavanja problema. Ukoliko se ne razjasni u detalje, njeni opi principi vrlo je teko spoznati. Poglavlje detaljno objanjava postupke, metode i korake rjeavanja. Obrauje osnovne tipove zadataka koje rjeavamo matematikom indukcijom. Drugo poglavlje govori o funkcijama jednom od osnovnih pojmova u matematici. Daje detaljan pregled osnovnih elementarnih funkcija realne promjenjive u matematici, njene osnovne teoreme, grafove, tokove. Poglavlje, takoer, daje osnovne teoreme vezane za funkcije. Tree poglavlje obrauje Izvode funkcija koji su vrlo vani za daljnje napredovanje u matematici te su detaljno prikazani izvodu osnovnih funkcija i uraeno nekoliko zanimljivih zadataka iz ovog poglavlja. Prije nego to ponete itati prve stranice ovog teksta, neka mi ne zamjere svi oni koji smatraju ovo neim to ne pripada ovoj temi. Moj jedini cilj je u tome da ovaj djeli matematike bude lake shvatljiv svima onima koji zbog rata to nisu dobili.
Biha, Decembra 1996.
Bahrudin Hrnjica
Sadraj
Predgovor ................................................................................... 3 Matematika indukcija ....................................... 6 1.1 Teorija o matematikoj indukciji ...................... 7 1.2 Primjer primjene matematike indukcije....... 10 1.3 Zadaci za praktinu primjenu matematike indkucije 13 1.4 Zadaci za samostalan rad uz povremeno gledanje rjeenja 27 1.5 Rjeenja zadataka za samostalan rad .............. 29 2.1 2.2 2.2.1 2.2.2 2.2.3 2.2.4 2.2.5 2.3 2.3.1 2.3.2 2.3.3 2.3.4 2.3.5 2.3.6 2.3.7 2.3.8 2.3.9 2.3.10 3.1 3.1.1 3.1.2 3.2 3.3 3.3.1 3.3.2 3.3.3 3.3.4 3.3.5 3.3.6 3.4 3.5 3.6 3.6.1 3.6.2 3.6.3 Funkcije .............................................................. 31 Pojam funkcije................................................... 32 funkcije jedne nezavisno promjenjive ........... 33 Nain izraavanja funkcije ................................... 34 Osobine funkcije .................................................... 35 Inverzina funkcija ................................................. 43 Sloena Funkcija .................................................. 45 Funkcija zadana u parametarskom obliku............ 46 Pregled osnovnih elementarnih funkcija....... 48 Neto iz historije ................................................... 48 Linearna funkcija (jednaina pravca)..................... 52 Kvadratna funkcija ............................................... 53 Kubna funkcija ..................................................... 54 Stepena funkcija .................................................... 54 Eksponencijalne funkcije ....................................... 55 Logaritamska funkcija .......................................... 56 Hiperbolne funkcije ............................................... 57 Trigonometrijske funkcije....................................... 60 Arkus funkcije...................................................... 60 Izvod funkcije.................................................... 63 Povijest izvoda .................................................. 64 Konstrukcija tangente ............................................ 64 Srednja i trenutna brzina ...................................... 67 Pojam IzvodA funkcije .................................... 68 Izvodi Elementarnih Funkcija ........................ 70 Izvod algebarskog zbira dvije funkcije .................... 73 Izvod prooizvoda i kolinika dvije funkcije ............ 74 Izvodi trigonometrijskih funkcija ........................... 78 Izvod inverzne funkcije .......................................... 80 Izvod hiperbolnih funkcija ..................................... 84 Tablice pravila i osnovnih izvoda ........................... 86 Diferencijal funkcije ......................................... 87 Geometrijska interpretacija direfencijala ....... 90 Izvod drugog i viih redova ............................ 94 Izvodi funkcija datih u parametarskom obliku ...... 98 Mehanika interpretacija drugog izvoda ................. 99 Diferencijali vieg reda .........................................100
6 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA
MATEMATIKA INDUKCIJA
1.1
TEORIJA O MATEMATIKOJ INDUKCIJI
eki studenti i srednjokolci pri prvom susretu sa matematikom indukcijom dobiju nekakav, nazvao bih induktivni otpor u modanoj zavojnici. Radi smanjivanja i potpunog uklanjanja induktivnog otpora predlaem vam slijedee.
Zaboravite sve to ste znali, do sada, o Principu matematike indukcije!. Kada ste obrisali i uklonili sve modane vijuge glede matematike indukcije, uvest u vas u nju jednim drugim u biti istim putem. Prije nego to krenem u tu udesnu i nevjerovatnu stvarnost ispriat u vam priu ko je kriv za to to nemate sna, i za sve none more koje dobijate od matematike indukcije. Sve je poelo ne tako davno, negdje blizu 20-tog stoljea, kada je L. Peano ljetovao oko Venecije. U to doba dosta se govorilo o brojevima, posebno na gradskim trgovima i pijacama. Ali Peana, kao matematara, nije zanimalo koliko ta kota, nego neto sasvim drugo. On je razmiljao o tome kako sve te brojeve, koji su tako esto u razgovoru i upotrebi, definie i zasnuje na matematikim osnovama, odnosno kako brojeve definisati pomou jednog zatvorenog neproturijenog i konanog skupa aksioma. Jednog dana tako je i bilo... Definicija 1: Skupom Prirodnih bojeva zovemo svaki skup N za ija ma koja dva elementa i postoji odnos da slijedi poslije , i koji zadovoljavaju slijedee aksiome. 1 je prirodan broj. ( To je revolucionarno otkrie koje je mali korak za ljude sa trga, a veliki za Peana) Svaki prirodan broj ima svoj slijedei broj . 1. (Ili, jedan nije slijedei broj ni za koji prirodan broj) = a = b. Dva prirodna broja su jednaka ako su im jednaki njihovi sljedei brojevi.
Aksioma 1:
Aksioma 2: Aksioma 3: Aksioma 4:
Napomena: Ova aksioma proizala je nakon napornog rada na njivi gdje je Peano brao tek sazreli limun. I limun je ut, zar ne.
Peta Peanova aksioma - poznata je pod nazivom Nona mora. Aksioma zbog koje vi ne spavate, ne jedete, aksioma koja je frustrirala najvie studenata od svih Peanovih aksioma. Njen trei naziv je u narodu poznat pod imenom AKSIOMA INDUKCIJE. 1. 1 Aksioma 5: 2. ako postoji prirodan broj , pa takoer i njegov . Tada M sadri sve prirodne brojeve tj. M je identian sa skupom prirodnih brojeva.
Neto nije jasno? Da to je Aksioma indukcije. ta, buni vas to to se spominju nekakvi skupovi M i N. Pa lijepo sam vam rekao da zaboravite sve to ste znali o matematikoj indukciji. Zadnja Peanova aksioma definie matematiku indukciju. Moda vam sad nita nije jasno, ni matematika indukcija ni Peanovi aksiomi. Moda vam je jedino jasno zato je limun ut. Tako sve poelo, mislim na none more i branje limuna. To je bio ovjek koji je za sve kriv tj. definisao je matematiku indukciju. Rei u vam neto u povjerenju: Tu priu sam i ja uo. Meni je bilo lake, a vama? Peta Peanova aksioma ili Aksioma indukcije modificirana je u teoremu. No prije nego je izloim proitajte slijedei primjer: Zamislite da ste u vinskom podrumu i morate provjeriti kvalitet u 10 000 buradi. Jedino to vlasnik eli od vas jeste da ga trijezni izvijestite da li je vino u svim buradima istog kvaliteta u roku od 15 minuta. Sada kada je pred vama jedan gotovo nerjeiv problem, ne klonite duhom. S takvim i slinim situacijama priskae u pomo 'nona mora', hou rei matematika indukcija. Nain na koji bi rijeili ovakav problem sastoji se u sljedeem. Probajte prvih nekoliko buradi s vinom. Uvjerite se da je vino istog kvaliteta. Sada 'uzmite' nasumice izabrano bure i pretpostavite da je vino zadanog kvaliteta, moete te ga ak i probati. Tada ispitajte vino u sljedeem buretu. Ako je ocjena ista kao kod pretpostavljenog bureta, moete otii vlasniku i obavijestiti ga da ste rijeili problem odnosno da je vino istog kvaliteta. Vlasnik e vam povjerovati jer poznaje princip matematike indukcija.
Napomena
Ni u kom sluaju nemojte popiti previe vina.
Ovo ne morate itati
U matematici postoje dva naina rasuivanja: Deduktivno Induktivno
Deduktivni nain rasuivanja vodi do toga da morate probati vino u svim buradima i onda tako pijani date izvjetaj vlasniku o kvalitetu vina u buradima. Drugim rijeima dedukcija je nain rasuivanja u matematici koji se bazira na tome da sve pojedine zakljuke dobijamo iz jednog opeg zakona. Induktivni nain zakljuivanja, koji smo ve prezentirali u primjeru, vodi do toga da pojedinanim zakljuivanjema dolazimo do jednog opeg zakljuka.
Ako se sada svo to vino i burad zamijeni sa prirodnim brojevima dobijamo: princip matematike indukcije. Ako neka tvrdnja (), koja zavisi od prirodnog broja , vrijedi za prvih nekoliko prirodnih brojeva, te ako iz pretpostavke, da vrijedi za neki prirodni broj = tvrdnja () vrijedi i za = + 1, pomenuta tvrdnja vrijedi za sve prirodne brojeve odnosno za svaki prirodan broj .
Definicija 2:
1.2
PRIMJER PRIMJENE MATEMATIKE INDUKCIJE
Za poetak rijeit emo jedan primjer. Sljedei primjer je najjednostavniji primjer koji se rjeava pomou matematike indukcije. Doista, jednostavnijeg primjera nema. Primjer je toliko jednostavan da ga ne moemo zvati zadatak. Potrebno je provjeriti da li: Primjer 1: 1 + 2 + 3 + + = vrijedi za sve prirodne brojeve.
Dokaz:
( + 1) 2
(1.1)
Prije samog poetka vratite se na definiciju matamatike indukcije. Nakon to ste jo jednom proitali definiciju, proitajte je jo jednom, i obratite panju na prvi dio reenice. Definicija teoreme kae da svaku tvrdnju, bilo ona u obliku primjera, ili zadatka, teoreme ili vinskog podruma potrebno je provjerili validnost tvrdnje za prvih nekoliko prirodnih brojeva. Uzmimo da je n=1. Sada se deava sljedee (poto je = 1): 1= 1 (1 + 1) 2
vidimo da, ako izraunamo desnu stranu, dobijamo: 1 = 1. To znai da poetna tvrdnja (1.1) vrijedi za prvi prirodan broj, to ne povlai da vrijedi ako je = 2, u to se moramo uvjeriti. Ako je = 2, primjer se svodi na: 2 (2 + 1) 1+2= 2 odnosno, 3 = 3. Vidimo da je tvrdnja (1.1) tana i za n=2. Sada moemo prei na drugi korak jer nema smisla provjeravati dalje pojedinano validnost tvrdnje primjera 1. Meutim, ako se radi o vinskim buradima provjerava se najmanje prvih deset. Poto ste savladali prvi korak predlaem da proitate ponovo definiciju matematike indukcije i obratite panju na drugi dio reenice tj. 'ako iz pretpostavke da vrijedi za n=k ...'. Ovo znai da moramo izabrati neki prirodan broj , znai bilo koji. Poto je bilo koji, to ne moemo rei da je primjerice 5, 15 ili 155. Samim tim mi se nismo ograniili na odreeni. Pretpostavimo da za bilo koji = vrijedi tvrdnja (1.1). Na matematikom jeziku zadnja reenica izgleda sljedee:
10
1 + 2 + 3 + + =
( + 1) 2
(1.2)
Sada proitajte ponovo definiciju i panju stavite na zadnji dio reenice 'tvrdnja vrijedi za = . To znai da moramo dokazati da tvrdnja vrijedi za = + 1 iz pretpostavke (1.2). U stvari mi sebi neto pretpostavimo da bismo s tom pretpostavkom neto dokazali. To je isto kada moramo pretpostaviti da e vino potei iz bureta prije nego natoimo au, inae ne bi ni otvarali bure. Ovo je najbitniji momenat procedure dokazivanja baziranog na matematikoj indukciji. Trei dio najjednostavnije moemo rijeiti ako se pravimo da nita ne znamo. Napiimo pretpostavku: ( + 1) 1 + 2 + 3 + + = (1.3) 2 U pretpostavku moramo ukljuiti sljedei broj broja tj. + 1 jer to definicija zahtjeva od nas. Ako sada, poto nita ne znamo, imamo na umu da jednoj ekvivalentnosti (bilo ona pretpostavljena ili ne) moemo dodati isti broj sa lijeve i desne strane i da ona i tada ostaje nepromijenjena (identina), tada smo primjer dokazali. Kako? Dakle dodajmo lijevoj i desnoj strani sljedei broj broja k. Broj koji je dodan je boldiran. Dobijamo: 1 + 2 + 3 + + + + =
lijeva strana
( + 1) + + 2
desna strana
(1.4)
Sada je potrebno lijevu i desnu stranu izmanipulisati tako da, gdje je god stajao broj k, mora biti sljedei broj + . Jedino u takvom sluaju zadovolji emo definiciju (1.1), odnosno onog tipa iz Italije. Pogledajmo lijevu stranu izraza (1.4). Tamo je bio na posljednjem mjestu u jednakosti (1.2), sada stoji + 1. Znai tu smo odradili posao. Na desnoj strani imamo: = ( + 1) + + 2
Postupit emo kao da se nita ne deava i uradit emo sve ono to se moe uraditi na tako oskudnoj desnoj strani. Sabraemo razlomak sa + 1. Imamo: ( + 1) + 2 ( + 1) . 2 Izvlaenjem zajednikog lana + 1 u brojniku dobijamo sljedee: = 1 + 2 + 3 + + + + = odnosno, ( + 1) ( + 2) 2
11
1 + 2 + 3 + + + + =
( + 1) [( + 1) + 1] 2
(1.5)
Promatrajui desnu stranu uoavamo da, gdje je god bio broj i + 1 sada stoje slijedei brojevi: + 1 i + 2 (odnosno ( + 1) + 1). A to znai da smo iz pretpostavke dokazali da tvrdnja vrijedi za = + 1 prirodan broj. Po posljednji put proitajte definiciju, a panju usmjerite prema zadnjoj odnosno drugoj reenici: 'Tvrdnja vrijedi za svaki prirodan broj'. Ako definicija kae tako onda budite sigurni da ste stvarno dokazali primjer 1. Ako ne vjerujete u to, predlaem vam da odete na pusto ostrvo sa leperom papira i hrane, te polahko krenite od 1. Ostatak ivota ete sigurno potroiti dokazujui tvrdnju deduktivno, a moda ete dospjeti i do naslovnica svjetskih asopisa pod naslovom 'ovjek sa pustog ostrva izmilja toplu vodu'. Ako ste shvatili prethodni primjer predlaem, vam da odete u podrum i probate vino u 11-tom buretu.
12
1.3
ZADACI ZA PRAKTINU PRIMJENU MATEMATIKE INDKUCIJE

Dokazati primjenom matematike indukcije da: (1.6)
Zadatak 1:
1 + 3 + 5 + + (2 1) = 2 vrijedi za sve prirodne brojeve.
Dokaz: im pogledamo zadatak primjetit emo da je lijeva strana zbir prvih neparnih brojeva (desna strana je njihova vrijednost). Ako je = 1 dobijamo, 1 = 12 , tj. 1 = 1 1 + 3 = 22 , tj. 4 = 4 Pretpostavimo da je za = tvrdnja (1.6) tana odnosno da je: 1 + 3 + 5 + + (2 1) = 2 (1.7)
Smatrajui da su prva dva koraka razumljiva problem predstavlja korak 3, odnosno da iz pretpostavke (1.7), dokaemo da tvrdnja vrijedi i za = + 1, to definicija hoe rei, da dokaemo da tvrdnja vrijedi i tada kada ubacimo u zbir i sljedei neparni broj od broja 2 1, odnosno 2 + 1. Lijevoj i desnoj strani dodajemo broj 2 + 1. Moda se pitate: Zato ba 2 + 1? Zato nije neki drugi, ljepi broj? Pa jednostavno zato to je limu ut, tj. poto definicija trai od nas, da stavimo u glavnu ulogu broj + 1. Kod postavljanja u glavnu ulogu broja + 1, morate ii na to da to jeftinije proete s tim glumcem. Hou rei da morate biti to ljenji glede rjeavanja matematikih zadataka. Broj 2 + 1 je sljedei broj od broja 2 1. Evo zato: Kada u broj 2 1, umjesto stavimo sljedei broj tj. + 1 imamo: 2( + 1) 1 = 2 + 2 1 = 2 + 1 Pretpostavimo: 1 + 3 + 5 + + (2 1) + (2 + 1) = 2 + 2 + 1 (1.8) Prije nekoliko godina, vjerojatno kroz neku maglu prisjeate se 8 razreda kada vam je nastavnik govorio da je: ( + 1)2 = 2 + 2 + 1
13
Zbog tog razloga desna strana jednakosti (1.8) poprima oblik: = 2 + 2 + 1 = ( + 1)2 Ponovo ista situacija kao i u primjeru. Gdje je god stajao broj , sada stoji broj + 1. Zakljuak se svodi na primjer. Po principu matematike indukcije na zadatak 1 je dokazan.
Savjet
Kod bilo kojeg rjeavanja ovakvih tipova zadataka uvijek kod treeg koraka idemo na to da kada dodamo neki broj dodajemo uvijek sljedei u nizu na lijevoj strani (na strani gdje je suma). Tada vie posla sa lijevom stranom nemamo, samo je (lijevu stranu jednakosti) vuemo za sobom i sreujemo desnu stranu.
Vidjeli ste kako se neke sume dokazuju primjenom matematike indukcije. Meutim, postoji mnogo tipova drugih zadataka koji se rjeavaju ovom metodom. Pokuau vam objasniti kako se dijeljivost nekog broja moe dokazati ovom metodom (matematikom indukcijom). Takoer, krenut emo od jednog primjera. Dokazati da je Primjer 2: + djeljivo sa 2 za sve prirodne brojeve. (1.8)
Dokaz: Ako ste zaboravili definiciju (postupak) matematike indukcije proitajte je. Provjeravamo tvrdnju za prvih nekoliko prirodnih brojeva. Za = 1, 31 + 1 = 4 = 2 2 , tj. 4 je djeljivo sa 2, odnosno simboliki zapisano: ((31 + 1) |4). Za = 2, 32 + 1 = 10 = 5 2 , tj. 10 je djeljivo sa 2, odnosno simboliki zapisano: ((32 + 1) | 4). Vidimo da na primjer vrijedi za prva dva prirodna broja. Sad emo pretpostaviti da naa tvrdnja odnosno prosti primjer vrijedi za bilo koji broj k. Ako smo to uinili tada nau pretpostavku moemo napisati na matematikom jeziku kao: 3 + 1 = 2 , gdje je ( ) (1.9) Za one kojim nije jasna zadnja jednakost neka ne itaju sljedei dio teksta. Ako je neki prirodan boj djeljiv sa prirodnim brojem 2, tada je:
14
= 2 drugim rijeima, to znai da kada podijelimo broj sa brojem 2 dobijemo neki prirodni broj . Ako zadnju jednakost pomnoimo sa 2 dobijamo: = 2 , a to je isto kao kad smo napisali: = 2 Pomou pretpostavke (1.9), trebamo dokazati da je: (3+1 + 1 | 2) Ponovo kao i svaki put kada radimo 3 korak pravimo se da nita ne znamo: 3+1 + 1 = 31 31 + 1 31 3 + 3 2 = 3[3 + 1] 2 Ako niste shvatili zadnje jednakosti tada uzmite teku iz prvog razreda srednje kole i ponovite stepene, ako je niste zapalili. Vidimo da je izraz u zagradi isti kao i naa pretpostavka pa je djeljiva sa 2, tj. 3[3 + 1] 2 = 3 2 2 = 2 (3 1) Zadnja jednakost nam daje za pravo da zakljuimo kako je [3 + 1] djeljivosa 2, a definicija da je primjer 2 tj. [3 + 1] djeljiv sa 2 za svaki prirodan broj n. Ako niste sigurni u ovaj dokaz postupate kao i u prethodnom primjeru br. 1. Dokazati da za svaki prirodan broj vrijedi: 621 + 1 djeljivo sa 7 za sve prirodne brojeve. (1.10)
Zadatak 2:
Dokaz: Prvi korak napravimo na brzinu, jer jedino je to ovdje shvatljivo. Za = 1, Za = 2, 6211 + 1 = 7 6221 + 1 = 63 + 1 = 217 = 31 7 djeljivo sa 7 djeljivo sa 7.
Pretpostavimo da je Zadatak 2, za neki prirodan broj = ( > 0 ) djeljiv sa 7. To znai slino kao i u primjeru da moemo pisati: 621 + 1 = 7 , gdje je ( ) Trei korak provodimo kao u primjeru 2: (1.11)
15
62(+1)1 + 1 = 62+21 + 1 = 62 621 + 1 = 36 621 + 36 35 = 36 (621 + 1) 35 Vidimo da je izraz u zagradi ona ista pretpostavka sa poetka primjera jednaina (1.10), pa je ona djeljiva sa 7, a broj 35 je svakako djeljiv sa 7 pa cijeli izraz je djeljiv sa 7. 7 (36 5) Vidimo da iz pretpostavke za = , broj 621 + 1 djeljiv sa 7, dokazali smo da je za = + 1 takoer djeljivo sa 7 to znai da je izraz djeljiv za 7 za svaki prirodan broj. Vidljivo je da smo dokazali neke primjere i zadatke pomou matematike indukcije dosta jednostavno. Meutim, ostali zadaci (koji su dati) nisu nita zahtjevniji od ovih. Jedino je problem u tome to idui zadaci zahtijevaju malo vie poznavanja elementarne matematike. To je ona matematika koju ste radili u osnovnoj i srednjoj koli. Znai bez straha i bilo kakvih averzija okrenite siljedei list i naii ete na najljepi zadataka u matematikoj indukciji. Sljedei zadatak je bio MISS ljeta 1888 godine, njegove prve i druge pratilje slijede iza njega. Dokazati da za svaki prirodan broj vrijedi: Zadatak 3: Dokaz: Za = 1, Za = 2, 12 = 12 +22 = 1(1 + 1)(2 + 1) 6 = =6 6 6 2(2 + 1)(2 2 + 1) 30 = =5 6 6 ( + 1)(2 + 1) 6 tano. tano. (1.12) ( + 1)(2 + 1) 12 + 22 + 32 +. . +2 = 6
Pretpostavimo da zadatak 3 vrijedi za = , odnosno: 12 + 22 + 32 +. . + 2 = (1.13)
Poznato vam je da uvijek kod ovakvih zadataka u treem koraku uvijek dodajemo objema stranama sljedei broj zadnjeg broja lijeve strane. S toga imamo: 12 + 22 + 32 +. . + 2 + ( + ) = ( + 1)(2 + 1) + ( + ) 6
12 + 22 + 32 +. . + 2 + ( + ) ( + 1)(2 + 1) + 6 ( + 1)2 = 6
16
12 + 22 + 32 +. . + 2 + ( + ) ( + 1)[(2 + 1) + 6 ( + 1)] = 6 ( + 1)[2 2 + + 6 + 6] 1 + 2 + 3 +. . + + ( + ) = 6 ( + 1)( + 2)(2 + 3) 12 + 22 + 32 +. . + 2 + ( + ) = 6

2 2 2 2
(1.14)
U zadatku 1 smo diskutovali o sljedeem broju nepranih brojeva. Sljedei broj broja 2 + 1 je 2 + 3, jer je 2( + 1) + 1 = 2 + 3. Zadnja jednakost (1.14) znai da smo iz pretpostavke (1.13) pretpostavili da tvrdnja vrijedi za = , dokazali da vrijedi i za = + 1, pa zakljuujemo po matematikoj indukciji da Zadataka 1 vrijedi za sve prirodne brojeve. Do jednakosti (1.14) iz jednakosti (1.13) lahko smo doli iako se nekima ini da nije. Ove sve k-ove koje vidite u zadnjim jednakostima, to je u stvari samo jedan , ali napisan u drugim oblicima. Ako bolje pogledate sve one transformacije vidjeete da se one sastoje samo u sabiranju razlomaka, izvlaenju zajednikih mnoitelja i nekoliko dvica, trica i estica.
Dokazati da za svaki prirodan broj vrijedi: Zadatak 4: ( + 1) 2 13 +23 + 33 + + 3 = [ ] 2 (1.15)
Dokaz: Za = 1, 1(1 + 1) 23 1 =[ ] =[ ] =1 2 2
3 2
tano.
Za = 2,
2(2 + 1) 63 1 +2 = [ ] =[ ] =9 2 2
3 3
tano.
Pretpostavimo da zadatak 4 vrijedi za neki prirodan broj k, odnosno: ( + 1) 2 ] 2 Korak 3 koji slijedi slian je kao i u zadatku 3, tj. dodajmo objema stranama ( + 1)3 pa imamo: 13 +23 + 33 + + 3 = [
17
2 ( + 1)2 + ( + 1)3 4 ( + 1)2 [ 2 + 4( + 1)] 13 +23 + 33 + + 3 + ( + 1)3 = 4 ( + 1)( + 2) 2 3 3 3 3 3 1 +2 + 3 + + + ( + 1) = [ ] 2 Vidimo da uz prepostavku za = , izraz vrijedi i za = + 1, tako i za svaki prirodan broj. 13 +23 + 33 + + 3 + ( + 1)3 = Dokazati da za svaki prirodan broj vrijedi: Zadatak 5: 1 2 + 1 2 + 1 2 + + ( + 1) ( + 1)( + 2) = 3 (1.16)
Dokaz: Za = 1, Za = 2, 12= 1 (1 + 1) (1 + 2) 1 2 3 = =2 3 3 2 (2 + 1) (2 + 2) 2 3 4 = =8 3 3 tano. tano.
12+23=
Pretpostavimo da jednakost vrijedi za neki = ,tj. 1 2 + 1 2 + 1 2 + + ( + 1) = ( + 1)( + 2) 3 (1.17)
Sada kada smo napisali pretpostavku po ko zna koji put moramo dodati sljedei broj broja ( + ), a to je ( + )( + ), pa imamo: 1 2 + 1 2 + 1 2 + + ( + 1) + ( + 1) ( + 2) ( + 1)( + 2) = + ( + 1) ( + 2) 3 ( + 1)( + 2) + 3 ( + 1)( + 2) 3 ( + 1)( + 2)( + 3) 1 2 + 1 2 + 1 2 + + ( + 1) + ( + 1) ( + 2) = 3 = Vidimo da smo iz pretpostavke da vrijedi za = , dokazali da zadnja jednakost vrijedi i za = + , to znai da vrijedi i za svaki prirodan broj .
18

Ovo ne morate itati
Kada kaemovidimo da smo dokazali i za n=k+1 to znai u bukvalnom smislu (razmiljanjem jednog prosjenog osnovca) da mi u stvari pretpostavku uzmemo, malo je prevrnemo, odjenemo je u odjeu, poeljamo je, kupimo joj nove cipele i od jedne pepeljuge postane princeza. Znai mi tu u stvari nita ne dokazujemo u smislu dugotrajnih sudskih procesa, svjedoenja, advokata, porote i slino. Samo dodamo saberemo i izvuemo zajedniki lan i pretpostavka za udo postane upravo ono to mi trebamo dobiti, a to je jednakost za n=k+1. udno, zar ne? Vidjeli smo miss, prvu i drugu pratilju ljeta 1888. Poslije te godine vie nisu bili u modi zadaci takvog tipa. Vie se ilo na neko dijeljenje, a to je i period kada je bilo ratova i nekih podjela. Tako je 1892 tri zadatka o djeljivosti osvojila su 6 oskara. Za glavnu ulogu, za sporednu ulogu, za najbolje statiste, dublere, nosae i kamermane. Dokazati da za svaki prirodan broj : Zadatak 6: djeljivo sa 9. Dokaz: Za = 1, 41 + 15 1 1 = 4 + 15 1 = 18 djeljivo sa 9. 4 + 15 1 (1.18)
Za = 2,
42 + 15 2 1 = 8 + 30 1 = 45 = 9 5
djeljivo sa 9.
Pretpostavimo da je za = , izraz (1.18) djeljiv sa 9. To moemo pisati kao: 4 + 15 1 = 9 , gdje je ( ) 4+1 + 15( + 1) 1 = 4 4 + 15 + 15 1 = 4 4 + + + 3 4+1 + 15( + 1) 1 = 4(4 + 15 1) 45 + 18 = 4 9 5 9 + 2 9 = 9 (4 5 + 2) (1.19)
Za n=k+1
19
Ponovo vidimo da koristei pretpostavku lako dokazujemo da nam izraz (1.18) djeljiv sa 9, za svaki prirodan broj. Sve to nam omoguuje matematika indukcija. Bez nje ne bismo lahko dokazali ne samo ovaj zadatak ve i mnoge druge. Zato s pravom moramo rei: Hvala ti, hvala draga naa indukcijo. Dokazati da za svaki prirodan broj : Zadatak 7: djeljivo sa 10. Dokaz: Za = 1, 341+2 + 1 = 36 + 1 = 729 + 1 = 800 = 10 80 342+2 + 1 = 310 + 1 = 59049 + 1 = 59050 = 10 5905 djeljivo sa 10. 34+2 + 1 (1.20)
Za = 2,
djeljivo sa 10.
Pretpostavimo da je za = , izraz (1.20) djeljiv sa 10. To moemo pisati kao: 34+2 + 1 = 10 , gdje je ( ) (1.21)
Za n=k+1
34(+1)+2 + 1 = 34+4+2 + 1 = 34 34+2 + 81 80 = = 81[34+4+2 + 1] 80 = 81 10 10 8 = 10 (81 8)
Vidimo da iz pretpostavke (1.21) za = lahko dokazujemo da (1.21) vrijedi za = + 1, odnosno da vrijedi za svaki prirodan broj. Dokazati da za svaki prirodan broj : Zadatak 8: djeljivo sa 5. Dokaz: Za = 1, 281+6 + 1 = 214 + 1 = 16384 + 1 = 16385 = 5 3277 282+6 + 1 = 222 + 1 = 4194304 + 1 = 4194305 = 5 838861 djeljivo sa 5. 28+6 + 1 (1.22)
Za = 2,
djeljivo sa 5.
Pretpostavimo da je za = , izraz (1.22) djeljiv sa 5. To moemo pisati kao:

20
28+6 + 1 = 5 , gdje je ( ) Za n=k+1
(1.23)
28(+1)+6 + 1 = 28+8+6 + 1 = 28 28+6 + 256 255 = 256[28+6 + 1] 255 = 5(256 51)
Jednostavnim dokazom, uz pomo pretpostavke, dokazali smo da izraz (1.22) vrijedi za = + 1, pa nam zbog matematike indukcije vrijedi za svaki prirodan broj. Glavni ablon ovog tipa zadataka (o djeljivosti ) je da kada se radi trei korak u eksponentu ostavi onoliko koliko ima u pretpostavci, a viak se spusti kao mnoitelj. Taj mnoitelj izvlaimo ispred zagrade dok u zagradi stavljamo samo ono to je u pretpostavci. Dakle mi sebi natimamo pretpostavku, a sve ono to moramo oduzeti ili dokazati stavljamo iza zagrade. Nije sluajno da sav viak uvijek bude djeljiv sa onim brojem za kojeg ga mi provjeravamo. Trei esti sluaj tipova zadataka koji se dokazuju matematikom indukcijom su nejednakosti. One su jo jednostavnije, a sve se bazira na tome da ako je npr. 150 > 50, tada je i 200 > 50, odnosno 150 > 1. Prije nego to preemo na zadatke uvedimo pojam Leme. Lema je pomona teorema. Odnosno to je jedan mali podzadatak nekog zadatka. Ako rjeavamo neki zadatak i doemo do jedne tvrdnje koju moramo posebno dokazivati, mi je definiemo kao lemu. Dokazati da za svaki prirodan broj , gdje je 5 vrijedi nejednakost: 2 > 2
Zadatak 9:
(1.24)
Dokaz: Poto ovaj zadatak dokazujemo pomou matematike indukcije onda se moramo drati njenih postavki i redoslijeda. to znai da prvo moramo provjeriti da li ta nejednakost vrijedi za prvih nekoliko prirodnih brojeva. Uslov zadatka ne kae da provjerimo od 5 pa dalje. Za = 5, 25 > 52 32 > 25 26 > 62 64 > 36 tano.
Za = 6,
tano.
Sada zastanimo na dokazu ovog zadatka i dokaimo jednu Lemu. Lema 1: Za svaki > 2 izraz 2 > 2 + 1 (1.25)
21
Dokaz: Za = 3, 32 > 2 3 + 1 9> 6+1 42 > 2 4 + 1 16 > 8 + 1 tano.
Za = 4, Neka je za neki = , > 2, vrijedi:
tano.
2 > 2 + 1 ( + 1)2 > 2( + 1) + 1 2 + 2l + 1 > 2 + 2 + 1 Za = + 1 imamo: 2 + 2l + 1 > 2 + 2 + 1 2 > 2 + 2 + 1 2l 1 2 > 2 (1.26a) (1.26)
Zadnja nejednakost koju smo dobili je oigledna. Jer je > 2 pa svaki kvadrat je vei od dva. Ako sada tu trivijalnu nejednakost stavimo kao prvu i krenemo unazad, doi emo do nejednakosti (1.26a), to znai da je nejednakost tana. Ovo nam daje za pravo da kaemo da po principu matematike indukcije Lema 1 je tana za sve prirodne brojeve vee od 2. Lemu 1 moemo koristiti kao dokazni materijal za svaki sadanji i budui zadatak. Nastavimo rjeavanje zadatka 9. Ostao nam je trei korak pa sada imamo: 2+1 > ( + 1)2 2 2 > 2 + 2k + 1
Za n=k+1 Maloprije smo dokazali da je:
2 > 2 + 1 (Lema 1) Ako sada lijevoj i desnoj strani (Leme 1) dodamo broj 2 imamo: 2 2 > 2 2 Pa je: odnosno 2 2 > 2 2 > 2 + 2k + 1 2+1 > ( + 1)2
Vidimo da smo i ne znajui dokazali da je iz pretpostavke za = nejednakost vrijedi za = + 1, to nam je potrebno i dovoljno da kaemo da nejednakost vrijedi za svaki prirodan broj.
22
Ako neko itajui ovo rjeenje zadatka 9, nije shvatio posljednje nejednakosti, predlaem da proita mali uvod o dokazivanju nejednakosti i obrati panju na injenicu da ako je npr: 150>50 tada je 200>50 odnosno 150 >1. Dokazati da za svaki prirodan broj vei ili jednak od 5 vrijedi nejednakost: 2 > 5, ( 5) Dokaz: Za = 5, 25 > 5 5 32 > 25 26 > 5 6 64 > 30 tano.
Zadatak 10:
(1.27)
Za = 6,
tano.
Pretpostavimo da je za neki n=k , ( 5) vrijedi: 2 > 5 (1.28)
Koristei ovu pretpostavku (1.30), te koristei nejednakost da je 2 > 5, to je oigledno jer je: 5, dobijamo trei korak odnosno dokazujemo trei korak, a samim tim i zadatak 11. 2 > 5 Dakle, 2 > 5 oigledna nejednakost kada je k > 2 Sabiranjem gornjih nejednakosti imamo:
2 + 2 > 5 + 5
Odnosno sreivanjem:
2+1 > 5( + 1)
Zadnjim izrazom da nejednakost vrijedi i za = + 1. Zadnje nejednakosti daju nam zakljuiti ako imamo na umu matematiku indukciju da izraz (1.28) vrijedi za svaki prirodan broj 5. Dokazati da za svaki prirodan broj 2 vrijedi nejednakost: Zadatak 11: 1+ Dokaz: Za = 2, 1 2 + 1 3 + + 1 (1.29) >
1+
1 2 23
> 2
(1.30)
Za prvi prirodan broj za koji treba dokazati da vrijedi nejednakost (1.29) imamo izraz (1.29). Kod deduktivnog naina dokazivanja nejednakosti (kojeg emo sada primijeniti) trebamo iz polazne nejednakosti (1.29) nizom matematikih dozvoljenih operacija doi do trivijalne nejednakosti koju lako primjeujemo ak i kad te brojeve zamijenimo sa krukama i jabukama. Pokuajmo to sa nejednakosti (1.30):
1+ 1 2 > 2
2 + 1
Sabiranjem lijeve strane: Pomnoimo cijelu nejednakost sa 2. Imamo odnosno:
> 2
2 + 1 > 2 2 > 1
Sada smo doli do jedne trivijalno oigledne nejednakosti, gdje u svak doba dana i noi znamo daje 2 > 1, to znai da je izraz (1.32) taan za = 2. Za = 3,
1+ 1 2 1 2 + 1 3 1 3 > 3
(1.31)
Istim postupkom kao i za = 2 imamo:

1+ + > 3
Sabiranjem lijeve strane imamo:

2 3 + 2 + 3 2 3 > 3
Mnoenjem sa 2 3 imamo:
6 + 2 + 3 > 3 6 6 + 2 + 3 > 3 2 6 + 3 > 2 2
Kvadriranjem cijele nejednaine:

6 + 218 + 3 > 4 2 29 2 > 8 9 62 > 1
U svako doba dana i noi mi znamo da nam je 62 pozitivno i uvijek vee od bilo kojeg negativnog broja, to znai da je izraz (1.33) taan.
24
Pretpostavimo da je za neki = izraz (1.33) taan, tj:

1+ 1 2 + 1 3 1 1 + 1 + + 1 >
(1.32)
1 + 1
Na tako pretpostavljenu nejednakost dodajmo + 1-vi lan. Imamo:

1+ 1 2 + 1 3 + + + 1 + 1 > +
(1.33)
Dokaimo sada da je:

+ > + 1
Ostavljanjem samo na lijevoj strani a ostatak prebacimo na desnu imamo:

> + 1 1 + 1 + 1 = + 1 1 + 1
Pa je: Mnoenjem sa + 1 imamo:
>
+ 1 >
Kvadriranjem cijele nejednakosti imamo:

( + 1) >
Odnosno:
2 + > 2 > 0
to vrijedi za svaki prirodan broj pa i polazna nejednakost. Ako sada ovu dokazanu nejednakost primjenimo na (1.35) imamo:
1+ 1 2 + 1 3 + + 1 2 1 3 1 + 1 + 1 1 + > + 1 + 1 1 + 1 > + 1
Odnosno:
1+
+ +
> + 1
Pa zakljuujemo da smo preko pretpostavke (1.33) doli do zakljuka da (1.31) vrijedi za svaki prirodan broj. Vidjeli smo kako se rjeavaju nejednaine preko matematike indukcije. U biti sve se svodi na pomenutu nejednakost ako je 150 > 50 tada je i 200 > 50 tj. 150 > 1.
25

Ovo ne morate itati
Zakljuivanje zovemo izvoenje jednog stava iz jednog ili vie drugih stavova. Indukcija je kako smo rekli, zakljuivanje kojim se iz konanog broja posebnih stavova izvodi opi stav koji se odnosi na sve sluajeve. Ili krae, indukcija je zakljuivanje od posebnog ka opem. Ovakav metod zakljuivanja zovemo empirijski ili nepotpun metod. Ovdje se zavrava naa pria o matematikoj indukciji, kao i sa iscrpnim i pomalo rekao bih dosadnim ponavljanjem. Ali neki kai da je ponavljanje majka znanja. U narednih nekoliko stranica ostavljani su zadaci u kojima se spominje matematika indukcija (to je ono to smo na poetku definisali) za samostalan rad uz povremeno gledanje rjeenja. Preporuuje se gledanje na kraju uraenog zadatka da se provjeri njegova tanost.
26
1.4
ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD UZ POVREMENO GLEDANJE RJEENJA
Dokazati da za svaki prirodan broj vrijedi: (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) (10) (11) (12) (13) ( + 1)(2 + 7) 6 (42 + 15 + 17) 2 3 + 3 5 + 4 7 + + ( + 1) (2 + 1) = 6 2 (4 + 15 1) 1 3 + 3 4 + 5 5 + + (2 1) ( + 2) = 6 1 3 + 2 4 + 3 5 + + ( + 2) = 23 + 43 + 63 + + (2)3 = 22 ( + 1)2 1 2 + 2 5 + 3 8 + + (3 1) = 2 ( + 1) 1 4 + 2 7 + 3 10 + + (3 + 1) = ( + 1)2 1 2 3 + 2 3 4 + 3 4 5 + + ( + 1) ( + 2) 1 = ( + 1)( + 2)( + 3) 4 ( + 1) 12 22 +32 42 + + (1)1 2 = (1)1 2 1 2 3 + 2 + 2 + 3 + + = 2 2 2 2 2 2 1 2 1 3(3 1) 2 + 2 + 3 + + = 3 3 3 3 4 3 1 1 1 1 + + + + = 13 35 57 (2 1)(2 + 1) 2 + 1 1 1 1 1 1 + 2 + 3 + + = 1 2 2 2 2 2 ( + 1)(2 + 1) 12 + 22 + 32 + + 2 = 6
Dokazati matematikom indukcijom djeljivost sljedeih brojeva: (14) 3 + 11 (15) 3 + 20 (16) 5 53 + 4 (17) 72 42 sa sa sa sa 6 ( = 1,2,3, ) 48 ( = 2,4,6, ) 120( = 3,4,5, ) 33( = 1,2,3, )
27
(18) 52+3 + 3+3 2 (19) 10 + 18 28 (20) 9+1 8 9 (21) 32+1 8 9 (22) 4 6 + 5 4 (23) 62 + 19 21
sa sa sa sa sa sa
19( = 1,2,3, ) 27( = 1,2,3, ) 16( = 1,2,3, ) 64( = 1,2,3, ) 25( = 1,2,3, ) 17( = 1,2,3, )
Dokazati nejednakosti: (1 + 1 )(1 + 2 ) (1 + ) > 1 + (1 + 2 + + ), za > 0 ( = (24) 1,2, , ) 2
(25)
=1
2 1 1 , 2 3 + 1
> 0
(26) (27)
+1
(1 + ) > 1 + , 1 < < 1 2 , + 1 < , 3
(28) Dokazati da je zbir kubova tri uzastopna prirodna broja djeljiv sa 9. (29) ( + ) = cos() + (), (30) Dokazati da ni za jedan prirodan broj , broj ! nije djeljiv sa brojem 2 .
28
1.5
RJEENJA ZADATAKA ZA SAMOSTALAN RAD
Kod 3-eg koraka dodavajui lijevoj i desnoj strain ( + 1)( + 2), te sabirajui desnu (1) stranu imamo: = = , a to 6 6 6 je i trebalo dokazati. Kod treeg koraka imamo: Neka je za = zadatak 2 taan. Dodavajui lijevoj i desnoj strani ( + 1)(2 + 3) desna strana izgleda na sljedei nain:
(42 +15+17)+(6+2)(2+3) 6 43 +42 +232 +23+36+36 6 (+1)(2+7)+6(+1)(+3) (+1)[22 +4+9+18] (+1)(+2)(2+9)
(2)
43 +152 +17+122 +42+36 = 6 (+1)[42 +8+4+15+15+17] (+1)[4(+1)2 +15(+1)+17] 6
to je i trebalo dokazati. Dodavajui u treem korku lijevoj i desnoj strain broj (2 + 1)( + 3) desna strana dobija (3) oblik:
43 +42 +23+18+18 6
,a
(+1)[42 +8+4+15+151] 6
(+1)[4(+1)2 +15(+1)1] 6
, a to je i trebalo dokazati.
(4)
(5)
(6)
(7)
Dodavajui u treem koraku lijevoj i desnoj strani [2( + 1)]3 , desna strana poslije kubiranja i mnoenja poprima oblik: 2(4 + 3 + 53 + 52 + 82 + 8 + 4 + 4) = 2( + 1)(3 + 2 + 42 + 4 + 4 + 4) = 2( + 1)( + 1)(2 + 4 + 4) = 2( + 1)2 ( + 2)2 , a to je i trebalo dokazati. Dodavanjem lijevoj i desnoj strani ( + 1)(3( + 1) 1) u treem koraku desna strana poprima oblik: 3 + 42 + 5 + 2 = 3 + 2 + 32 + 3 + 2 + 2 = ( + 1)(2 + + 2 + 2) = ( + 1)2 ( + 2), to je i trebalo dokazati. Dodavanjem ( + 1)(3( + 1) + 1) lijevoj i desnoj strani, te poslije naznaenih operacija desna strana poprima oblik: 3 + 2 + 42 + 4 + 4 + 4 = ( + 1)(2 + 4 + 4) = ( + 1)( + 2)2 , a to je i trebalo dokazati. 1 Dodavanjem ( + 1)( + 2)( + 3) lijevoj i desnoj strani imamo: 4 ( + 1)( + 2)( + 3) + ( + 1)( + 2)( + 3) = 4 ( + 1)( + 2)( + 3)( + 4), a to je i trebalo dokazati. Provjerimo tvrdnju za prvih nekoliko brojeva: Za = 1, imamo 1 = 1. Za = 2, imamo 2 = 2. Pretpostavimo da zadatak vrijedi za = , tj. 12 22 + 32 (1)1 2 = (+1) (1)1 . 2 Dodajmo pretpostavci broj (1) ( + 1)2 , pa imamo: 12 22 + 32 (1)1 2 +
(+1) + 2 (+1)[(1)1 +(1) 2+(1) 2] 1
(8)
(1) ( + 1)2 = (1)1

2
(1) ( + 1)2 =
(+1)(+2)
= (1) . 2 1 Lako se dokazuje da je (1) + (1) 2 = (1) , jer ako je paran tada je (1)1 = 1, pa je + 2 = = (1) . A ako je kojim sluajem neparan (1)1 = 1, pa je 2 = = (1) , a to je i trebalo dokazati.
29

+1

+2 +1 + 2+1 2
(9)
Kada u treem koraku dodamo lijevoj i desnoj strani 2+1 , imamo: 2

2 +2 +1 [2 2 2+1 ]
=2
=2
+3 , 2+1
a to je i trebalo dokazati.
+1 33 32 43
(10)
U treem koraku dodajui lijevoj i desnoj strani 3+1 , imamo:

33+1 96+4+4 43+1
33+1 322 43+1
3(3+1 1)2(+1) , 43+1
+ 3+1 =
+1
to je i trebalo dokazati.
30
31 Funkcije MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA
FUNKCIJE
31
2.1
POJAM FUNKCIJE
im ujemo rije funkcije odmah pomislimo na razna mjesta koja nas ekaju kad zavrimo fakultet. Bit emo neki inenjeri bili diplomirani ili ne, ali funkcije nas ekaju, odnosno neko radno mjesto na kome emo obavljati neke poslove, gdje emo za uzvrat dobijati platu. Bilo kako bilo, funkcija nam je neophodna da bi egzistirali, da bi smo postojali. Samim dobijanjem funkcije postajemo funkcioneri. itav ovozemaljski svijet sastoji se iz bezbroj funkcija, nekih procesa razmjenjivanja, uzimanja, oslobaanja, davanja itd. U stvari funkcija je neki proces pri kojem se neto odvija-dogaa i pri kome postoji jedan ili vie odreenih pravila dogaanja, pa bili oni ak i sluajni (tada govorimo sluajnim procesima). Sve te ivotne funkcije dosta su sline pojmu funkcije koju definie matematika. U stvari nema ni jedne ak i najjednostavnije teoreme u matematici, a da se ne moe primjeniti u stvarnom ivotu. Kada posmatramo neki proces zapaziemo da se neke od veliina koje uestvuju u tom procesu mijenjaju uzimaju razliite vrijednosti, dok druge imaju konstantnu vrijednost. Primjera za to ima bezbroj. Npr. Kada stojimo pored tanda voa. Primjetiemo da svaka kila jabuke dobija jednu te istu sumu novaca od 2 DM (demokratske marke to bi rekao jedan moj prijatelj). Odnosno svaka kila kruaka 3 DM ili groa 5 DM. Kada se povea masa jabuka i ostalog voa povea se i njihova cijena. U ovom sluaju imamo proporcionalno poveanje cijene voa sa njegovom masom. Nadalje posmatrajmo jednu totalno glupu situaciju u kojoj elimo da naduvamo staklenu flau. Duvanjem dovodimo zrak u flau, ali volumen flae ostaje isti, samo smo promjenili temparaturu vazduha i pritisak u staklenoj flai. Ovo je jedan primjer kada se dvije veliine mijenjaju dok je trea konstantna. Primjera ima bezbroj no mi emo zakljuak dati iz ova dva sutinska primjera. Vidimo da postoje veliine koje se mijenjaju, i koje ostaju konstantne pa emo definisati sljedee: Veliina koja pod datim uslovima moe poprimiti razliite brojne vrijednosti zovemo promijenjivom veliinom. Veliina koja se u datim uslovima ne mjenja ve uvijek stoji na istoj brojnoj vrijednosti zovemo stalnom ili konstantnom veliinom.
Definicija 2.1.
Skup svih brojnih vrijednosti date promjenjive veliine zovemo oblast promjene te promjenjive. Konstante koje nikako ne mjenjaju svoju vrijednost zovemo apsolutne konstante. Npr. = 3,14154. . ..- Ludolfov broj, gravitaciona konstanta = 9,81 itd. Meutim, u cilju opih formulacija i mogunosti dobijanja zakljuaka, dobro je i te kontantne veliine posmatrati kao specijalne sluajeve promjenjivih veliina. To je pogotovo korisno kod dokazivanja raznih teorema koje su povezane sa konstantnim veliinama.
32
2.2 FUNKCIJE JEDNE NEZAVISNO PROMJENJIVE

Definiimo dva skupa i , tako da je element skupa , a element skupa , drugim rijeima i . Preslikavanje skupa () na () definisano je zakonom korespodencije gdje svakom () odgovara jedan element (). Element koji pripada () zvaemo argument ili nezavisno promjenjiva. Element koji pripada () zvaemo zavisno promjenjiva ili funkcija. Funcija jedne nezavisno promjenjive (jednog argumenta) zovemo preslikavanje skupa () (vrijednosti argumenata) na skup
() vrijednosti promjenjive po jednom odreenom fiksnom zakonu korespodencije (dodjeljivanja).
Definicija 2.2.
Pravilo pridruivanja oznaavaemo sa , , , tako da se funkcija moe simboliki napisati: () ili = () (itaj je jednako ef od ) () ili = () (itaj je jednako fi od ) Definicija 2.2 je smisao simbolike = (). Znai svakom elementu , odgovara jedan element . Definicija 2.2 takoer nam daje smijernice za definisanje funkcije. Pa tako da bi funkciju definisali potrebno je definisati: 1. Skup vrijednosti elementata . 2. Zakon dodjeljivanja ili korespodencije 3. Skup vrijednosti funkcije = (). Skup () vrijednosti koji moe primiti argument zovemo jo i oblast definisanosti ili domena funkcije = (). Skup () zovemo skupom vrijednosti ili kodomena funkcije. Ako je na primjer tj. = pripada domeni funkcije (), tada () pripada kodomeni funkcije odnosno () . Jo se kae da predstavlja sliku elementa u skupu . Ako postoji tada () nema smisla. Takoer se moe desiti sa = i = imamo istu vrijednost funcije odnosno vrijedi da je: () = () Ovo znai da dvije razliite vrijednosti argumenata iz domene preslikavaju se i jednu te istu taku kodomene. Ovaj sluaj moemo pokazati na jednom jednostavnom primjeru. Primjer 1. Ako imamo funkciju = , tada za = i = imamo istu vrijednost funkcije () = () = .
33
2.2.1
NAIN IZRAAVANJA FUNKCIJE
Matematiki izraziti funkciju znai nai odreenu uzajamnu korespodenciju izmeu dva skupa. Naini na koji se funkcija zadaje ili izraava vie je praktino pitanje nego sutinsko. Funkciju moemo zadati grafiki, tablino i analitiki. Grafiki nain predstavljanja funkcije sastoji se iz geometrijske prezentacije jedne funkcije u koordinatnom sistemu, gdje svaki ureeni par brojeva (, ), gdje je argument, a - zavisno promjenjiva funkcija, zamiljamo kao par koordinata take u koordinatnom sistemu u ravni . Skup svih takvih taaka u ravni ije su apcise vrijednosti argumenata , a ordinate odgovarajue vrijednosti funkcije zovemo grafik funkcije. Grafik na vidan nain prikazuje ponaanje funkcije tj. njenu monotonost, maksimalnu i minimalnu vrijednost, vrijednosti argument, nul take funkcije, odnosno sve osobine koje su sastavni dio funkcije. Zato se u drugim naukama Fizici, Biologiji, Psihologiji i dr. izrauju slini grafici i dijagrami gdje se prati tok nekog procesa (pokusa) i grafiki prikazuju osobine tog procesa. Jedan od primjera je dijagram momenta savijanja proste grede. Iz dijagrama moemo primjetiti kako se mjenja moment savijanja du grede od poetne take do krajnje take .
Slika 2.1 Dijagram momenta savijanja grede
Sa slike vidimo da je najvei ili maksimalni momenat u taki koja se nalazi na sredini, odnosno na mjestu gdje djeluje skoncentrisano optereenje . Na slici takoer uoavamo da je izraen dijagam u funkciji duine grede odnosno matematiki reeno = (). Tabelarni nain zadavanja funkcije imamo u sluaju kada izvjesnim vrijednostima argumenata 1 , 2 , pridruujemo zavisno promjenjive 1 , 2 , 3 , , a da pri tom neznamo ili nas ne zanima nain pridruivanja . Tablini nain predstavljanja esto koristimo u prirodnim i tehnikim naukama, u eksperimentalnim istraivanjim i sl. Na osnovu eksperimenta dolazimo do ureenih parova (, ). Ovi parovi se tabelarno prikazuju na sljedei nain:
34
35 Funkcije MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA Tabela 2.1 Tabearni prikaz funkcije

1 2 ...
= ()
...
Analitiki nain zadavanje funkcije sastoji se u tome da zakon preslikavanja damo matematikim izrazom ili formulom. Domenu funkcije zadane u analitikom obliku odreujemo iz samog izraza, odnosno pronalazimo skup svih moguih rjeenja za koje je izraz ima slisla. Funkcija = + + ima domenu svih realnih brojeva simboliki zapisano : , jer je izraz (formula) + + definisan za sve realne brojeve. Funkcija = ima domenu svih poziotivnih realnih brojeva manjih ili jednako od 5 simboliki zapisano : (, ).

Primjer 2.
Primjer 3.
Funkcija = nain: Primjer 4.
ima domenu koja se izraunava na sljedei

> i
|| > i Na osnovu gornjih izraza domena je definisana za: : ( )(, +)
2.2.2
OSOBINE FUNKCIJE
Ako dvije ili vie funkcija imaju istu domenu tada se mogu posmatrati zbir, razlika proizvod i kolinik funkcija, odnosno mogu se posmatrati odreene algebarske operacije meu funkcijama. Imamo:
() = 1 () + 2 () () = 1 () + 2 () + + () () = 1 () 2 () () = 1 () 2 () () = 1 () 2 () () 35
36 Funkcije MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA () = 1 () , () 0 2 () 2
2.2.2.1 Jednakost dviju funkcija Zadane su funkcije 1 = 1 (), 2 = 2 () koje se definisane na skupovima 1 , 2 , i 1 , 2 . Za dvije funkcije kaemo da su jednake ako je: 1. 1 , 2 definiu istu domenu, 2. 1 , 2 imaju istu kodomenu, 3. 1 () = 2 () imaju iste funkcije. Parne i neparne funkcije Funkcija () je parna ako za vrijednosti argumenata koji su suprotni brojevi Definicija 3.
njihove vrijednosti su jednake, odnosno ako je: () = ()
Funkcija () je neparna ako za vrijednosti argumenata koji su suprotni Definicija 4.

brojevi njihove vrijednosti su takoer suprotne, odnosno ako je: () = ()
2.2.2.2 Geometrijska interpretacija parnosti i neparnosti funkcije Iz definicije parne funkcije proizilazi da ako je taka (, ()) pripada grafiku fuhnkcije, tada i taka (, ()), takoer pripada grafu. Poto su take i simetrine u odnosu na to je i graf funkcije simetrian u odnosu na .
Slika 2.2 Grafika interpretacija parne (lijevo) i neparne (desno) funkcije
36
Analogno (Slika 2.2) iz definicije neparne funkcije uoavamo da ako je taka (, ()) pripada grafiku funkcije, tada i taka (, ()), takoer pripada grafiku funkcije. Poto su take simtrine i odnosu na ishodite koordinatnog sistema, zakljuujemo da je neparna funkcija centralno simetrina u koordinatnom poetku. Iz geometrijske interpretacije proizilazi da pri konstrukciji grafa parne i neparne funkcije dovoljno je da prvu konstruiemo za pozitivne brojeve dok emo ostatak konstruisati simetrino osi , a drugu na pozitivnom dijelu ose, a ostatak centralno simetrino taki ishodita koordinatnog sistem. Funkcija () koja nije ni parna ni neparna jednostavno zovemo ni parna Definicija 5. ni neparna funkcija.
Primjer 5.
Funkcija = , gdje je k- cijeli broj, ,|| - su parne funkcije. Funkcija = + , gdje je k- cijeli broj, , - su neparne funkcije.
||
Primjer 6.
2.2.2.3 Periodinost funkcije Funkcija () se naziva periodinom ako postoji jedan realan pozitivan broj Definicija 6.
, takav da su vrijednosti funkcije () u takama + jednake, tj. da za svako vai () = ( + ), pri emu se najmanji pozitivan broj zove primitivni period ili krae periodom funkcije f().
Ako , domeni funkcije f() tada svaki broj oblika + , gdje je = 0, 1, 2, . .. takoer pripada oblasti definisanosti, i pri emu je () = ( ). Ovo se lako dokazje jer ako krenemo od poetne definicije imamo: () = ( ) = (( ) ) = = ( + ). Iz gornjeg lako zakljuujemo da take , 2, , , + , + 2, iz domene funkcije preslikavaju se u jednu taku () skupa odnosno kodomene funkcije (). Takoer zakljuujemo da e se grafik periodine funkcije biti sastavljen od lukova koji se ponavljaju na svakom od segmenata [a + kT, a + (k + 1)T], gdje je = 0, 1, 2, . Prema tome ako je funkcija peroodina dovoljno je analizirati istu na osnovnom segment [0, ], a ostalom dijelu domene se periodinost ponavlja. Trigonometrijske funkcije , su periodine funkcije sa periodom = , a funkcije , sa periodom = , tj. (( + )) = ( + ) = , pa je = =
37
Primjer 7.

Funkcija () = {} = [] je periodina funkcija s periodom = , jer je: Primjer 8. { + } = + [ + ] = [] = {} I uope kada imamo: { + } = {}
Ovo ne morate itati
Periodinost funkcije moe se zadati i samo n anekom segmentu[, + ]. Tako da u primjeru 7 funkciju = ograniavamo samo na segment [0, ], a ispitivanje funkcije = na [ , ]. Periodinost je pojava vrlo esta u prirodi odnosno u svakodnevnom ivotu . Periodinost pojave Sunca, poslije 24 sata, kao i openito kretanje planeta itd. 2.2.2.4 Ograniene i neograniene funkcije Funkcija () je ograniena u svojoj Domeni (oblasti definisanosti) ako je skup K odnosno skup njenih vrijednosti (Kodomena) ograniena. Definicija 7. Drugim rijeima ako postoji takva dva broja i da je za sve vrijednosti x vrijedi () , gdje su i realni brojevi. Geometrijska interpretacija Definicije 7 je takva sa se cijeli grafik funkcije nalazi u dijelu ravni koja je ograniena sa pravcima = i = .
38
Slika 2.3 Funkcija sin 2, ograniena je pravim = 1 i = 1
Za ograniene funkcije jednog argumenta vai sljedea teorema. Teorema 2.1. Dokaz: Ako je funkcija () ograniena na skupu x , tada postoji pozitivan broj takav da je () odnosno |()| . Ako uzmemo da je broj = {, } tj. || tada je |()| odnosno |()| . Vai i obrnuto. Funkcija = ograniena je za = 1, tada imamo |sin | 1, kao i to da je |cos | 1. Ovo pak znai da grafik funkcije sin i cos lee unutar trake koju ine pravci y=1 i y=-1. Vidi sliku 2.4.
Primjer 9.
Napomena: Ogranienost funkcije moe biti i samo s jedne strane odnosno sa gornje ili donje strane.Drugim rijeima postoji broj takav da je () -ogranienost sa donje strane i takav da je () ogranienost s gornje strane. Primjer 10. Primjer 11. Funkcija = ograniena sa donje strane jer je 0 () = 2 . Funkcija = ograniena sa gornje strane jer je 0 () = 2 .
Kaemo da funkcija nije ograniena u koliko ne postoji realni broj M takav da je () .
39
Slika 2.4 Ogranienost sin cos , funkcija pravim = 1 i = 1
2.2.2.5 Monotonost funkcije Za funkciju () kaemo da je neopadajua na skupu ako za Definicija 8. dva razliita argumenta i iz domene vrijedi ( ) ( )
Funkcija se zove streogo rastua ili rastua ako je za > ( ) > ( )
Za funkciju () kaemo da je nerastua na skupu ako zadva Definicija 9. razliita argumenta i iz domene vrijedi ( ) ( )
Funkcija se zove strogo opadajua ili opadajua ako je za > ( ) < ( ) Ako je funkcija = () neopadajua tada za neke elemente domene 1 i 2 vrijedi (1 ) =
(2 ). Uoimo li segment [1 , 2 ] tada je 1 < < 2 , odnosno (1 ) = () = (2 ). U ovom sluaju funkciju zovemo konstantnom na segmentu [1 , 2 ]. Iz izloenog moemo zakljuiti da svaka rastua funkcija ujedno je i neopadajua, a dok svaka neopadajua funkcija nije uvijek rastua. Slinu logiku moemo primjeniti i za opadajuu i nerastuu funkciju. Definicija 10.
Monotona funkcija na nekom intervalu ( , ) domene funkcije zove se funkcija koja je ili neopadajua ili nerastua.
Funkcija je strogo monotona ako je ili opadajua ili rastua.

40
Primjeri monotonosti funkcije: Primjer 12. Funkcija = za ( > 1), () = log za ( > 1) i () = 5 predstavljaju primjere strogo monotono rastuih funkcija Funkcija = je strogo monotona, a rastua je u intervalima ( 2 + 2, 2 + 2) , = 0, 1, . ..
Primjer 13.
2.2.2.6 Neprekidnost funkcije Ako je funkcija () definisana u nekoj taki odnosno ako je za imamo ( ) i ako sa proizvoljno malim brojem > definiemo okolinu take + takoer dobijamo proizvoljno malu okolinu funkcije ( + ) takva funkcija je neprekidna u taki .
Definicija 11.
Funkcija je neprekidna na segmentu [, ] ako je neprekirdna u svakoj taki segmenta [, ]. Svaki grafik neprekidne funkcije je neprekidna kriva. Primjeri neprekidnih funkcija.
Slika 2.5 Primjeri neprekidnih funkcija
41
Primjeri prekidnih funkcija.
Slika 2.6 Primjeri prekidnih funkcija
Definicija 12.
1
Funkcija ( ) je prekidna u taki ako je ( ) .

1
Funkcija = 2 je prekidna za 0 = 0jer nepostoji = . Funkcija = nije 0 neprekidna jer ima prekid u taki 0 = 0. esto se iz funkcije koja je zadana anaitikim putem lako nalazi prekid u koliko postoji. To je ona taka za koju vrijednost argumenta funkcija nema smisla. Primjer funkcije = 1 . 2 2.2.2.7 Ekstremi funkcije Neka je funkcija () definisana u intervalu (, ) i neka je < 0 < . Ako za sve iz okoline take 0 vrijedni: () > (0 ) () < (0 ) tada funkcija () ima u taki 0 maksimum (sl.2.7 lijevo) odnosno minimum (sl. 2.7. desno). Drugim rijeima njena ordinata u taki 0 je vea odnosno manja od ordinata taaka okoline take 0 . Maksimum i minimu se zajedno zovu ekstremne vrijednosti funkcije.
Slika 2.7 Primjeri funkcija i njihove ekstremne vrijednosti
U taki 0 funkcija () ima maksimum tj. za < 0 () < (0 ) . I zadnjih izraza vidimo da je lijevo od take 0 funkcija raste, a desno od date take funkcija opada.
42
Analogno zakljuujemo i kada je 0 minimum funkcije (), samo u suprotnim stranama Vidi sliku 2.7. Iz ovoga vidimo da svaki ekstrem razdvaja intervale monotonosti funkcije. 2.2.2.8 Asimptote funkcije Definicija 13. Prava ija udaljenost od take na grafu funkcije () tei nuli kada taka funkcije tei u beskonanost.
Kako je reeno asimptote su prave linije, pa stoga imaju jednainu pravca = + . Zavisno od vrijednosti argumenata a i b dijelimo ih na : horizontalne, vertikalne i kose asimptote.
Primjer 14.
Hiperbola = dodiruje koordinatne ose u beskonanim takama. Kaemo da funkcija = ima jednu horizontalnu i jednu vertikalnu asimptotu. Slika 2.8.
Slika 2.8 Graf hiperbole na kojoj su prikazane asimptote koje su ujedno ose koordinatnog sistema
2.2.3
INVERZINA FUNKCIJA
Posmatrajmo funkciju jedne nezavisno promjenjive kojoj je skup vrijednosti . Skup neka bude skup vrijednosti funkcije, odnosno skup predstavlja sliku skupa . Na osnovu definicije funkcije svakom elementu skupa odgovara jedinstven broj = () . Da bi se mogla definisati inverzna funkcija potrebno je da se posmatra bijektivno preslikavanje u kojem svaki element iz domene propada jedan i samo jedan element iz kodomene i obrnuto. Na osnovu toga moemo definisati inverznu funkciju. Definicija 14. Ako svakoj vrijednosti funkcije = () iz skupa odgovara jedan i samo jedan element iz skupa , pri kojoj je definisana jednoznana korespodencija = () tada govorimo o
43
inverznoj funkciji u odnosu na funkciju (). Za inverznu funkciju oblast definisanosti ili domenu inverzne funkcije ini kodomena ili skup , a vrijednosti inverzne funkcije skup . Funkcije = () i = 1 () zovemo uzajamno inverzne funkcije. Preslikavanje vrijednosti posredstvom pravila dolazimo do funkcije = (), dok preslikavanje vrijednosti = () posredstvom pravila 1. To znai da je: 1 (()) = , a ( 1 ()) = Za funkciju = 3 2 inverzna funkcija je = Primjer 15. 3 2, a 1 () = 1 (()) = Primjer 16.
3 +2 3 (32)+2 +2 3
(2.1) , pa je () =
. Ove funkcije su uzajamno inverzne, jer je

+2 3
= , ( 1 ()) = 3
2 = .
Za funkciju = 3 inverzna funkcija je = 3 . Za funkciju = 2 imamo da je domena (, ), a dok je (0, ). To znai da je uspostavljeno jednoznano preslikavanj sa . Meutim, ako potraimo inverznu funkciju uoiemo da za svako dobijemo dvije razliite vrijednosti , to znai da ova funkcija kao i svaka funkcja = 2 nema inverznu funkciju jer je = 2 . 2 Inverznu funkciju = moramo odvojeno posmatrati na poluintervalima (, 0] i [0, +).
Primjer 17.
Slika 2.9 Grafika interpretacija inverzne funkcije
Vana osobina meusobno inverznih funkcija jeste da su im grafici simetrini u odnosu na pravac = . Dokaz ove tvrdnje lako sprovodimo. Ako taka (, )pripada grafiku funkcije = (), odnosno = 1 (), tada taka (, ) pripada grafiku funkcije = 1 (). Dokaimo jo da su take i simetrine u odnosu na pravac = .
44
Ako je grafik funkcije = , tj. grafik sijee I i III kvadrant na dva jednaka dijela imamo da je: = = (katete su im jednake) = Kada oduzmemo prvi i trei izraz imamo: = =

(2.2)
Zadnji izraz daje na da zakljuimo da je - simetrala ugla , a poto su = zakljuujemo ujedno da je jednakokraki trougao pa simetrala ugla jednakokrakog trougla polovi stranicu , tj. je simetrala dui . Zakljuivanjem da su take i simetrine u odnosu na pravac . Poto su i bilo koje take zakljuujemo da su i grafici funkcije i njene inverzne funkcije simetrini u odnosu na pravac = . Ako svakoj vrijednosti funkcije = () iz skupa odgovara jedan i samo jedan element iz skupa , pri kojoj je definisana jednoznana korespodencija = () tada govorimo o inverznoj funkciji u odnosu na funkciju ().
Definicija 14.
Slika 2.10 Poloaj funkcije i njene inverzne komponente na grafu
2.2.4
SLOENA FUNKCIJA
Sloenu funkciju moemo posmatrati kao proces vie preslikavanja gdje je kodomena prvog domena drugog preslikavanja i td. Ako pretpostavimo da imamo dvije funkcije = () i = () tada funkcija = () znai preslikavanje skupa na skup koji je skup vrijednosti odnosno domena
45
funkcije (). Na cijeli skup nemora pripadati oblast definisanosti funkcije (). Vrijednost argumenta , za koji je = () pripada oblasti definisanosti funkcije = (), formira skup 1 koji je dio skupa . Funkcija sa znakom korespodencije = (()) iju domenu ini skup onih vrijednosti argumenata za koji je = () pripada oblasti domeni funkcije = (), zovemo sloenomn funkcijom od preko meuargumenta .
Definicija 15.
Zato simbol = (()) znai (kao to je reeno) dva oreslikavanja i ima smisla ako = () domena funkcije = (). Ako = () ne pripada domeni funkcije = (), tada simbol = (()) nema smisla i ne definie sloenu funkciju. Analogno moemo definisati sloenu funkciju sa tri ili vie konanih preslikavanja i meuargumenata. Sloena funkcija sa dva meuargumenta bile bi sljedee funkcije: = (), = (), = (). Primjer 18. Ako je = ((())) ima smisla ostvareno je preslikavanje i definisana sloena funkcija y sa argumentom . Svaka slena funkcija moe se razbiti na lanac uzastopnih preslikavanja. Zato se sloena funkcija zove jo i posredna funkcija. Primjer 19. Zadan je lanac preslikavanja definisan sljedeim zakonom korespodencije: = () = ln , = () = 2.
Funkcija definisana sa = () definisana je za sve realne brojeve (, +). Ovaj interval obrazuje domenu funkcije = (). Meutim sve vrijednosti ove frunkcije funkcije tj. svi elementi kodomene ne pripadaju domeni funkcije sljedee u lancu odnosno funkciji = (). Domeni funkcije = () pripadae samo vrijednosti iz intervala [2, +), jer samo za te vrijednosti definisana je funkcija = (). Zbog toga podruje definisanosti sloene funkcije bie samo vrijednosti za koje ova funkcija ima smisla odnosno poluinterval [2, +). 2.2.5 FUNKCIJA ZADANA U PARAMETARSKOM OBLIKU
Ako imamo skup funkcija = () i = (), koje su definisane na skupu . Neka je za funkciju = () definisana inverzna funkcija = 1 (), tada je: = ( 1 ()) = (). Ovo znai da gornji skup funkcija (), (), definie kao funkciju od sa zakonom korespodencije: = ( 1 ()) = (). Neka je sada = () i = (). U ovom sluaju emo kazati da je funkcija = () data u parametarskom obliku . Argument zovemo parametrom a postupak prelaska sa
46
parametarskog oblika na klasini oblik = ( 1 ()) = () zovemo eliminacijom parametra. Iz zadnjeg zakljuujemo da je za svako vrijedi: (()) = () = . Kada prelazimo sa funkcije = () na parametarski oblik = () i = () kaemo da smo parametrizirali funkciju = (). Ako su nam zadani parametarski oblici funkcije = sin i = cos , eliminacijom parametara imamo: Primjer 20. 2 2 + = sin2 + cos 2 = 1 2 2 2 2 + =1 2 2 Imamo jednaine = cos 3 i = sin3 gdje je 0 2. Eliminacijom parametara imamo: Primjer 20.
3 = cos , 2 = sin 2 Kvadriranjem i sabiranjem jednaina imamo: 3
3 + 3 = 1 Zadnja jednaina koju smo dobili predstavlja jednainu astroide.
47
2.3 PREGLED OSNOVNIH ELEMENTARNIH FUNKCIJA

2.3.1 NETO IZ HISTORIJE
Poznavanje osnovnh elementarnih funkcija je neophodno u daljnjem studiranju Matematike. Cijela Matermatika uvijek je povezana sa funkcijama zadanim kako u analitikom tako i grafikom (zadana preko grafa funkcije) obliku. Ve smo vidjeli kako se funkcija moe zadati i svaki od naina njenog zadavanja je jednako vaav. Kada funkciju elimo da spoznamo mi je sebi nacrtamo, jer lake je neto shvatiti kada nam je prikazano u obliku crtea. Prije nego se upoznamo sa elementarnim funkcijama objasnimo pojmove preko kojih se zadaju funkcije, posebno kada je u pitanju grafiki prikaz funkcija. Saku funkciju koju elimo da grafiki prikaemo postavljamo jdan bilo pravougli ili polarni koordinatni sistem. Ovi sistemi na omoguavaju da analitiki zadanu funkciju pretvorimo u grafiki oblik. Meutim nije sve bilo tako jednostavno kao to izgleda. Da li grijeimo kada postavimo koordinatni sistem i svakom paru realnih brojeva pridruujemo odgovarajue take na brojevnom pravcu apcise ili ordinate? Moda ima vie taaka na pravcu nego brojeva i obrnuto?. Za takva i druga slina pitanja pobrinuli su se Deskart, Dedekind i Kantor, tri matematiara. Kantor je prvi dokazao da je skup realnihp brojeva neprebrojiv. To znai da skup realnih brojeva broji vie elemenata nego to ima skup prirodnih brojeva. To se moe shvatiti da su realni brojevi neprekidni te da ih ima koliko i taaka na pravcu. Meutim iako se na prvi pogled ne moe vidjeti skup raconalnih brojeva je isti kao i skup cijeli odnosno ova dva skupa su jednaka, odnosno ima ih onliko koliko i prirodnih brojeva. Bez obzira na to da izmeu svaka dva racionalne broja i moemo nai broj koji se nalazi izmeu njih odnosno < < ipak racionalni brojevi se ne poklapaju sa takama na jednom pravcu. Jednstavan dokaz ove teze je da dijagonala kvadrata stranice 1. Znamo da je tada duina dijagonela po Pitagorinoj teoremu 2 . Vidimo da ovaj broj ne pripada skupu racionalnih brojeva, ali se ipak moe nacrtati na pravoj. Donja slika prkazuje kako odrediti taku 2. U koliko brojevnom pravcu definiemo duz duine 1, te nad krajnjom taki konstruiemo pod uglom od 900 takoer drugu du duine 1, tada du koja spaja poetnu taku prve dui i krajnju taku druge dui ima duinu 2, koju onda lako prenosimo na brojevni pravac.
Slika 2.11 Konstrukcija broja 2,
Dedekind je zasluan po tome to je definisao realne brojeve preko racionalnih brojeva. Poznata je njegova definicija realnih brojeva preko rezova skupa racionalnih brojeva.
48
Dekart je zasluan zbog toga to je formulirao principe analitike geometrije. Ono se sastoji u odreivanju poloaja jedne take u ravni ili prostoru pomou sistema brojeva koji su nazvani koordinate taaka- Time je prouavanje geometrijskoh likova svedeno na prouavanje brojeva. Dekartov koordinatni sistem u ravni upravo se definie na jednoj funkciji (korespodenciji) skupa taaka u ravni i realnih brojeva. Kantorovom formulacijom neprebrojivosti realnih brojeva, te identinosti skupa realnih brojeva sa skupom R ureenih parova realnih brojeva a samim tim i skupom ureenih parova sa jednom i samo jednom takom u ravni, na potpun nain je formulisana itava analitika geometrija i svi koordinatni sistemi. 2.3.1.1 Pravougli Dekartov koordinatni sistem Jo emo rei da je Dekartov pravougli koordinatni sistem tvore dvije okomite usmjerene prave i koje se sjeku u taki . Svakoj taki u ravni pripada ureen par realnih brojeva na brojevnim pravcima i i to (1 , 1 ) i obrnuto svkom paru ureenih brojeva (1 , 1 ) odgovara jedna i samo jedna taka M u ravni . Ureen par (1 , 1 ) zovemo jo i koordinata take .
Slika 2.12 Pravougli koordinatni sistem
2.3.1.2 Polarni koordinatni sistema

Vidjeli smo da se Dekartov pravougli koordinatni sistem dozvoljava odreivanje poloaja take pomou sistema od dvije koordinate. Mogu se pronai i drugi sistemi pomou kojih se uspostavlja korespodencija izmeu take i para koordinata (brojeva). To je sluaj polarnih koordinata u ravni. Ako u pravouglom koordinatnom sistemu posmatramo taku koja ima koordinate (1 , 1 ), lako moemo vidjeti da e ona jednoznano biti odreena i ako du = iz koordinatnog poetka zarotiramo za ugao . Vrijednost i jednoznano odreuju poloaj take , tj. ima polarne koordinate (, ). Vrijednost zove se polarni ugao take , a radijus vektor. Znai jednom ureenom paru brojeva (, ) odgovara jedna i samo jedna
49
taka u ravni . Meutim jednoj taki u ravni moe odgovarati beskonano mnogo parova (, ). Iz tog razloga pretpostavicemo da imamo odnosno da nam je poznato jedno partikularno rjeenje (0 , 0 ).
Slika 2.13 Polarni koordinatni sistem
Zbog periodinosti uglova pored poetnog rjeenja imamo i ostala rjeenje u obliku (0 , 0 + 2), gdje je = 0, 1, 2, . Konverzija polarnih koordinata u pravougle moemo izvriti na sljedei nain: 0 = 2 + 2 , odnosno 0 = cos ili sin tj.
0 0
cos 0 = 0 = 2 + 2 = cos 0 , = sin 0 Iz zadnjih relacija lako moemo iz jednog sist ema prei u gdrugi. Ovo su dva najee koritena koordinatna sistema, mada postoje i drugi sistemi u prostoru preko kojih se prikazuju grafici funkcija dvije promjenjive, a zovemo ih pravougli prostorni, cilindrini te sferni koordinatni sistem.
50
2.3.1.3 Klasifikacija funkcija Klasifikacija funkcija se vri prema operacijama koje se pojavljuju u funkciji. Racionalne operacije su raunske operacije: oduzimanje, sabiranje, djeljenje, mnoenje i stepenovanje cijelim brojevima. Iracionelne operacije su operacije korjenovanja i stepenovanja razlomaka. Algebarske operacije zovemo zajedno racionalnim i iracionalnim operacijama. Sve operacije koje nisu algebarske zovemo transcedentnim. Racionalni izrazi su izrazi u kojima se pojavljuju 7 + racionalne operacije nrp. 52 8 + 3, + , ( 2 2)/( 2 23 ). Racionalni izrazi mogu biti: cijeli i razlomljeni. Racionalni izrazi koji ne sadre djeljenje opim brojevima 7 zovemo cijeli. Npr. 5 2 8 + 2 + 3. Racionalni izraz koji sadri djeljenje opim brojevima zovemo razlomljenim. Npr.
3+2 2+3 +1 +2
Racionalne izraze oblika () = + 1 1 + + 1 + 0 , gdje je 0 0 zovemo polinom n-tog stepena, sa jednom promjenjivom . Koeficijenti ne zavise od , a je prirodan broj. Racionalne funkcije su one funkcije u kojima se zavisno promjenjiva varijabla dobija kada se argument podvrgne konanom broju racionalnih operacija i realnih konstanti. Opi oblik racionalne funkcije: = + 1 1 + + 1 + 0 , gdje je 0 0. Zavisno od broja dobijamo: Za = 1 linearna funkcija Za = 2 kvadratna funkcija (parabola) Za = 3 kubna funkcija (kubna parabola) Itd. Sve racionalne funkcije su najjednostavnije funkcije matematike analize. Algebarske funkcije su one funkcije u kojima su zastupljeni algearski izrazi. U ove funkcije spadaju sve racionalne i iracionalne funkcije kao najei oblik inverznih racionalnih funkcija.
2
Primjer 21.
Primjeri algebarskih funkcija: () = , =
(+2+3) (13)
3
Sve funkcije koje nisu algebarske zovemo transcedentne funkcije. Osnovne transcedentne funkcije su: trigonometrijske, eksponencijalne, hiperbolne, i njihove inverzne funkcije odnosno arkus funkcije. Naziv transcedentne dobile su po tome to defenisanje ovih funkcija prevazilazi snage algebre ili lat. Algebrae vires transcendit, odnosno nisu algebarske operacije primjenjene u konano mnogo puta.
51
2.3.2
LINEARNA FUNKCIJA (JEDNAINA PRAVCA)
Opi oblik linearne funkcije dobija se za n=1, odnosno: = 1 + 0 .
Slika 2.14 Grafik linearne funkcije
Pretpostavimo da imamo jedan pravac u koordinatnom sistemu te dvije take A i B, koje imaju koordinate ( , ) i ( , ) respektivno i koje pripadaju pravoj . Sa slike 2.14 jasno se vidi da je: = = = = (2.3)
Takoer lako se uoava da je 0 ~ pa je 0 = = . Iz slijedi da je = = . Pretpostavimo da je taka (, )pripada pravoj tada je:

= tj. =
= ( )
(2.4)
Zadnja jednakosto izraza (2.4) zovemo jednaina prave, a zbog poetne formulacije jednainu prave moemo pisati i kao = + gdje je = ( ). Broj zovemo koeficijent smjera prave. On je jednak tangensu ugla tp ga prava zaklapa sa pozitivnim dijelom ose . Broj l je odsjeak na osi to ga pravi prava . Iz jednakosti 2.4 zakljuujemo da nam je za prikaz linearne funkcije u grafikom obliku potrebno bar dvije take, a Aksioma 1 Euklidove geometrije jedinstvenost te prave.
52

2.3.3
KVADRATNA FUNKCIJA
Graf kvadratne funkcije zove se i parabola. Kvadratna kao i linearna funkcija definisana je na cijelom intervalu realnih brojeva. Kvadratna funkcija uvijek posjeduje jednu ekstremnu vrijednost koja razdvaja dva intervala u kome je funkcija rastua odnosno opadajua.
Slika 2.15 Razliiti grafici kvadratne funkcije
Kada je 1 = 0 i 0 = 0 dobijamo isto kvadratnu funkciju. Ta funkcija je parna pa je simetrina u odnosu na osu. Za 1 < 0 funkcija posjeduje maksimum u taki (0,0), a za 1 > 0 posjeduje minimum u istoj taki (sl. 2.15). Funkcija ija kvadratna jednaina ima konjugovano kompleksne korijene ne sijee x-osu (sl. 2.15), pa je na itavom intervalu pozitivna ili negativna, zavisno od kvadratnog slobodnog koeficijenta.
53
2.3.4
KUBNA FUNKCIJA
Graf kubne funkcije zovem jo i kubna parabola. Definisana je na cijelom intervalu realnih brojeva. ista kubna parabola dobije se za 2 = 1 = 0 = 0. Ta funkcija je naparna pa je centralno-simetrina u odnosu na koordinatni poetak.
Slika 2.16 Razliiti grafici kvadratne funkcije
Na itavom intervalu je strogo rastua u odnosno opadajua zavisno od kubnog koeficijenta polinoma 3 .Nema ekstremnih vrijednosti. Postoji samo taka infleksije iz koje funkcija prelazi iz konkavnosti u konveksnost. 2.3.5 STEPENA FUNKCIJA
Stepena funkcija je funkcija oblika = , gdje je . Ako je racionalan broj, tada je ovo algebarska funkcija inae je transcedentna, kao to smo pokazali ranije. isto kvadratna i kubna funkcija spadaju takoer u stepene funkcije. Ako se upustimo u ope razmatranje stepene funkcije zakljuujemo da moemo definisanti razne oblike stepene funkcije pri odreenim uslovima. Drugim rijeima za razliite vrijednosti stepena dobijamo i razliite vrste stepene funkcije. Domena stepena funkcije zavisi od vrijednosti stepena pa tako imamo: Za funkcija je definisana za (0, +) Za 0 funkcija moe ali i nemora biti definisana za neke vrijednosti stepena . Kada je = , tj. kada je pozitivan racionalni broj tada je funkcija definisana za (, +), a ako je = 2 + 1 i za = 2, graf funkcije je simetrian u odnosu na y osu tj. funkcija je parna.
54
A ako je = 2 + 1 graf funkcije je osnosimetrian u odnosu na koordinatni poetak pa je funkcija neparna. Ako pak je = 2, tada za neparno funkcija je definisana samo za (0, +). Ako je 0 pri emu je iracionalan broj funkcija je definisana samo za 0 Sve posljednje reeno vai i za < 0, s tim to stepena funkcija nije definisana za = 1 0, jer tada funkciju ne moemo napisati u obliku to za = 0 nije definsan izraz. Ako stepena funkcija ima inverznu funkciju zada ona takoer stepena inverzna funkcija odnosno () = , 1 () = , 1 () = . Objasnimo nakratko ponaanje stepene funkcije za razliite vrijednosti . 1. Kada je = > 0 funkcija je rastua u intervalu (0, +), grafik krive prolazi kroz take (0,0) i (1,1). Grafici ovih funkcija podjeljeni su u dvije klase u odnosu na pravac = . 2. Kada je = < 1, te kada je > 1, krivu () = zovemo kao to smo ve spomenuli parabola. 3. Kada je = < 0, tada moemo uzeti smjenu = , > 0pa je = . Ove krive opadaju u intervalu (0, +). Kada raste tada 0 i obrnuto. i ose su u ovom sluaju asymptote krivih. Krive prolaze kroz taku (1,1). Glavni 1 predstavnik ovih krivih je hiperbola = , gdje se krive grupiu u dvije familije za > 1 i < 1, dok u taki (1,1) funkcija nije definisana. Grafici stepene funkcije zovemo jo i politropnim krivim linijama.
1 1 1
2.3.6
EKSPONENCIJALNE FUNKCIJE
Svaki oblik funkcije = , gdje je zovemo eksponencijalna funkcija. Ako je < 0 tada vrijednosti argumenata mogu biti samo oblika = , gdje je - neparan broj. Kada je za istu vrijednost broja , iracionalan broj i oblika = , gdje je paran broj, tada funkcija nije definisana. Zbog ovih uslova eksponencijalna funkcija posmatra se samo kada je > 0. Ako je taj uslov ispunjen tada funkcija = ima uvijek pozitivnu vrijednost, to znai da se nalazi iznad -ose. Da li eksponencijalna finkcija srtrogo rastua ili opadajua zavisi od broja .
55
Slika 2.17 Grafik eksponencijalnih funkcija
Kada je > 1 tada je funkcija strogo rastua na cijelom intervalu . Kada je 0 < < 1 tada je funkcija na cijelom interval opadajua. Eksponencijalna funkcija za obe vrijednosti broja ima za horizontalnu asimptotu osu x. Kada je = 1 tada je funkcija konstantna = 1. Grafiki prikaz eksponencijlne funkcije drugije zovemo eksponencijlne krive. 2.3.7 LOGARITAMSKA FUNKCIJA
Iz samog naziva zakljuujemo da bi logaritamska funkcija bila svaka funkcija oblika = log . Iz definicije logaritamske operacije moemo zakljuiti da je logaritamska funkcija inverzna funkcija eeksponencijalne funkcije = . Da bi egzistirala logaritamska funkcija mora postojati njena inverzna funkcija odnosno mora biti: 0 < 1. Za prikaz grafa logaritamske funkcije posluiemo se osobinom inverzne funkcije.
56
pokazuje eksponencijalnu i njenu inverznu logaritmamsku krivu Kada grafik eksponencijalne funkcije okrenemo oko prave = za 1800 dobijamo grafik logaritamske funkcije. Iz grafika funkcije zapaamo da je logaritamska funkcija definisana samo za pozitivne vrijednosti argumenta . Svaka logaritamska funkcija sijee osu u taki = 1. Za > 1 logaritamska funkcija je strogo rastuca, inae je opadajua u intervalu (0 < < 1). Za = 1 logaritamska funkcija prelazi u konstantu = 1. Za oba sluaja logaritamske funkcije postoji jedna zajednika asimptota = 0, odnosno za logaritamsku funkciju y osa predstavlja ujedno i asimptotu. 2.3.8 HIPERBOLNE FUNKCIJE
+ 2
Slika 2.18 Grafik eksponencijalne funkcije i njene inverzne logaritmaske funkcije log , za razliitu vrijednost . Strelica
Posmatrajmo polu zbir i polu razliku dviju eksponencijalnih funkcija: 1 = 2 =

2
. Njihove grafike lako moemo dobiti ako saberemo odnosno oduzmemo

2
grafike eksponencijalnih funkcije Ispitajmo parnost ovih funkcija:
+ 1 () = = 1 () 2 2 () = = = 2 () 2 2 Vidimo da je 1 () parna funkcija dok je 2 ()- neparna funkcija.
(2.5)
57
Slika 2.19 Grafik hiperbolnih funkcija
Ako umjesto prouzvoljnog broja stavimo Eulerov broj tada smo dobili tzv. Hiperbolne funkcije. sinh = cosh =
2
sinus hiperbolni (2.6)
+ 2
cosinus hiperbolni
Analogno trigonometrijskim funkcijama imamo korespodentne tangens i kotangens hiperbolne funkcije:
tanh = cosh tangens hiperbolni ctanh =

cosh sinh
sinh
kotangens hiperbolni
(2.7)
Grafici ovih funkcija vidimo na gornjoj slici. Iz samog grafika moe se uoiti da je strogo rastua, a rastua u intervalu (0, ), a opadajua u (, 0). Ve smo pokazali da je sinh neparna, a cosh parna funkcija, pa iz tog zakljuujemo po osobinama zbira i razlike funkcija da je tanh i tcgh neparne funkcije, odnosno rastua odnosno opadajua funkcija respektivno. Moemo takoer kazati da se hiperbolne funkcije slino ponaaju kao i trigonometrijske, bar kad govorimo oko same definicije funkcija. Za hiperbolnu funkcijuslino kao i za trigonometrijsku moemo dokazati sljedeu teoremu.
58
59 Funkcije MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA cosh2 sinh2 = 1
cosh2 + sinh2 = cosh 2 2 sinh cosh = sinh 2 tanh 2 = cosh2 = sinh2 = 2 tanh 1 + tanh2 cosh 2 + 1 2 cosh 2 1 2
Teorema 2.2.
sinh( + ) = sinh cosh + sinh cosh cosh( + ) = cosh cosh + sinh sinh tanh( + ) = tanh + tanh 1 + tanh tanh
Zbog jednostavnosti dokaza, italac moe ali i ne mora dokazati nedokazane dijelove teoreme. Dokaz sinh( + ) =
2 + + + 2
2 + 2 to je i trebalo dokazati.
2=
2 2 2
= sinh cosh + sinh cosh .
Napomena
Iz zadnja tri svojstva lako dolazimo do relacija za dvostruke vrijednosti argumenata kada se stavi da je = .
59
2.3.9
TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE
Jo iz srednje kole poznate su nam trigonometrijske funkcije. Znaajna osobina ovih funkcija je njihova periodinost. Iz adicionih teorema se moe vidjeti da je periodinost sinusne i kosinusne funkcije 2, a tangens i arkustangens . Takoer, lako se moe dokazati da je kosinusna funkcija parna a sinusna neparna, odnosno tangens i kotangens su neparne funkcija. Sve ove osobine su vidljive iz grafa funckije.
Slika 2.20 Grafik trigonometrijskih funkcija
Sa grafika se vidi da su trigonometrijske funkcije ograniene funkcije. Sinusna funkcija je monotono rastua na intervalu od ( 2 + 2, 2 + 2), a monotono opadajua na intervalu ( 2 + 2, 2 + 2). Kosinus funkcija je strogo opadajua na intervalu (2, + 2). A monotona rastua na intervalu ( + 2, 2 + 2). Tangens funkcija je strogo rastua na cijelom intervalu, a kotangens opadajua. Tangens i kotangesn funkcije imaju asimptote u takama ( 2 + ), odnosno respektivno. 2.3.10 ARKUS FUNKCIJE Funkcije inverzna trigonometrijskim i hiperbolnim jednim imenom zovem arkus funkcije. 2.3.10.1 Inverzne hiperbolne funkcije Funkcije , , , zovemo inverznim hiperbolnim funkcijama funkcija sinh , cosh , tanh , respektivno. POsmatrajmo inverznu funkciju funkcije = , dobijamo = , Ova funkcija je rastua na cijelom interval realnih brojeva. Iz sam edefinicije imamo:
3
60
= =
2 = 1 1 2 = = 2 + 2 = 1 Rjeavanjem jednine po imamo: = ln( + 2 + 1) U rjeenju smo uzeli samo pozitivnu vrijednost, jer drugo rjeenje otpada. Iz zadnjih izraza vidimo da je: = ln( + 2 + 1)
(2.8)
(2.9)
Ova funkcija raste na poluintervalu [1, ). Sa grafa se vidi da za ove vrijednosti argumenta funkcija dobija vrijednosti na [0, ). Analogno moemo doi do izraza za : = ln( 2 1) (2.10)
Iz zadnjeg izraza jasno se vidi da domena funkcije mora biti 1, to smo ve rekli. Funkcija je monotono opadajua na intervalu (, 0), a monotono rastua na intervalu (0, ). Zbog inverznosti funkcije zakljuujemo da e ova funkcija biti monotono opadajua na dijelu (, 0),kada je u izrazu znak -, a rastua kada je u izrazu znak +, na istom intrevalu argumenta. ....
61
62
63 Izvod funkcije MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA
IZVOD FUNKCIJE
63
3.1
POVIJEST IZVODA
Kad ne bi bilo izvoda (derivacije) svi nai snovi vezani za uspjeh u polju matematike bili bi lako ostvarivi. Matematika bi se bavila samo elementarnim stvarima. Doista, matematika bi se svela na elementarnu matematiku. Kau da padom jabuke na Newtonovu glavu sve je krenulo drugaije. Ta nesretna jabuka okrenula je Newtona tada ka spoznaji osnovnih zakona dinamike i gravitacije. Newton je za dokaz svojih zakona, povrh siromanih eksperimenata koje je izvodio, za svoje zakone morao nai matematiki aparat da ih dokae. Otkriem diferencijalnog i integralnog rauna Newton je dokazao svoje zakone, a nama obinim smrtnicima studentima ostavio jabuke i diferencijalni raun za posvetu. Mnogi filozofi se spore o tome koliko je jabuka palo na Newtonovu glavu. Veliki dio njih zagovara tezu da je nemogue da padom samo jedne jabuke opravdava injenicu Newtonovog djela. Po njihovom miljenju smatra se da je na Newtonovu glavu palo bar desetak jabuka i to krupnijih koje rastu na vrhu drveta, u malom vremenskom intervalu . Kad ne bi bilo izvoda, itav ovozemaljski razvoj tehnike i tehnologije sigurno bi bio na stepenu razvoja u Newtonovo doba. Moemo s pravom rei da smo imali sree. Da nema izvoda sigurno ne bi bilo ni kompjutera, ni video igrica ni flipera. Povrh svih munina koje nam zadaje izvod, ipak neka samo postoje kompjuteri i ostalo uz njih, a za izvode emo lako rekao je neko iz mase. POJMOVI PREKO KOJIH SE DEFINIE IZVOD Da bismo definisali izvod neke funkcije moramo objasniti neke sporedne stvari koje okruuju izvod, a to su: Tangenta i konstrukcija tangente Srednja i trenutna brzina 3.1.1 KONSTRUKCIJA TANGENTE
Definicija tangente u elementarnoj geometriji, koja se radi u osnovnoj koli, definie tangentu kao jednu pravu koja ima samo jednu zajedniku taku sa krunicom. Meutim, ima tu neto. Tano je da se radi o jednoj taki i tano je da se radi o pravoj. Meutim, kada pogledamo iz drugog ugla stvari odnosno sliku 3.1, vidimo kako jedna prava sijee
64
parabolu samo u jednoj taki, ali ova prava nije tangenta date parabole u toj taki. Prava tangenta u toj taki je prava koja je normalna na pravu i prolazi takom .
Slika 3.1 Poloaj krive, sjeice i tangente
Da bi smo doli do valjane definicije tangente uoimo sliku i sve to je na njoj nacrtano. Slika 3.2 sadri jednu krivu , dvije take , 1 te pravu koja spaja ove take. Vidimo da prava (1 ) sijee krivu u obliku krike lubenice te emo je nazvati sjeica . Kada hoemo da odsjeemo to manji komad lubenice odnosno krive, mi emo postupiti tako da taku _1pomjeramo prema taki preko ruba lubenice odnosno krive. Ako se taka 1 , krijui se, pribliava taki krika lubenice e se sve vie smanjivati.
Slika 3.2 Sjeica
Sjeica e se mijenjati u odnosu na poetni poloaj, i kad taka 1 tei taki , tei jednom graninom poloaju. Granini poloaj sjeice upravo e biti tangenta, tj. lubenica e ostati itava.
65
Definicija 3.1.
Tangenta krive u datoj taki zove se granini poloaj sjeice = ( ) kada taka ove krive tei po krivoj ka taki .
Ako se napravimo Englezi i elimo da ne odsjeemo lubenicu tj. da nam taka 1 tei taki koeficijent smjera krive u taki jednak je koeficijentu smjera tangente krive u toj taki. Sve prethodno reeno kaimo na jednom drugom (matematikom) jeziku. Posmatrajmo sliku, tamo emo vidjeti krivu slinu proloj krivoj i koordinatni sistem 0. Ova kriva koju vidimo je grafik neprekidne funkcije = (). U gornjem dijelu smo kazali da je kojeficijent smjera sjeice koja prolazi takama 1 koje imaju koordinate (, ), a 1 ( + , + ). Koordinate take 1 lako se prepoznaju ako znamo da je = 1 odnosno = 1 , to se sa slike moe vidjeti. Nadalje, znamo da je koeficijent smjera dat izrazom: ( + ) () = = (4.1)
Slika 3.3 Sjeica
Dakle koeficijent smjera tangente krive = () u taki (, ) jednak je graninoj vrijednosti kolinika prirataja funkcije i prirataja argumenta (nezavisno promjenjive ) kad on tei nuli. Kao i u Poglavlju I (Matematika indukcija) mi definiemo neke sporedne pojmove, nesvjesno dolazimo do onoga emu ovdje teimo da definiemo to je prvi izvod funkcije. Zadnja tvrdnja koju smo napisali izraz 2.1 zovemo prvi izvod funkcije () ili
66
krae izvod funkcije (), a kojeg obiljeavamo sa = () (itaj prim jednako prim od ). Dakle prvim izvodom funkcije zovemo: ( + ) () = lim = () = 0 0 lim (4.2)
Na ovaj nain smo definisali ta je koeficijent smjera krive u taki, odnosno koeficijent smjera tangente u taki, a istovremeno smo se upoznali sa osnovnom metodom odreivanja koeficijenta smjera tangente u datoj taki krive, odnosno vidjeli smo jednostavni postupak konstruisanja tangente. 3.1.2 SREDNJA I TRENUTNA BRZINA
Iz fizike nam je dosta stvari jasno kada spomenemo srednju i trenutnu brzin. Kada smo sluali predavanja iz fizike profesori su nam objanjavali da je srednja brzina kolinik prirataja puta i vremenskog intervala 1 2 = tj. prirataja vremena za koje je tijelo prelo put , odnosno: = (4.3)
Znamo da je zakon puta skoro uvijek povezan sa vremenom , pa je = (). Ako posmatramo prirataj puta koji je tijelo prelo za moemo napisati kao = ( + ) (), pa nam je srednja brzina jednaka: () = ( + ) () = (4.4)
S gornjim izrazom uvijek se moe izraunati neka srednja brzina koje se u toku nekog vremenskog intervala promijenila vie puta. Meutim, ako posmatramo vremenski interval to manji promjene brzine za dati vremenski interval e biti sve manje. Kada pustimo da 0 srednja brzina e postati trenutna: () = lim ( + ) () = lim 0 0 (4.5)
Trenutna brzina (brzina u trenutku t odnosno ( + )0 je granina vrijednost srednje brzine u vremenskom intervalu (, + ) kad ( + ). Drugim rijeima: (4.6) 0 I ovdje vidimo da je trenutna brzina kretnja izvod duine puta po vremenu. Na ovaj nain (preko srednje i trenutne brzine) je Newton definisao izvod funkcije pa se ak moe rei da je orginalna definicija izvoda upravo definisana preko srednje odnosno () = lim
67
trenutne brzine. Moemo s pravom kazati: Izvod je brzina promjene duine puta po vremenu.
3.2 POJAM IZVODA FUNKCIJE
Namjernim raspravljanjem o tangenti i srednjoj i trenutnoj brzini odnosno koeficijentu smjera tangente doli smo do pojma izvoda: = () (4.7)
Kao i kod definisanja trenutne brzine, u koliko je poznat zakon puta = (), do pojma izvoda moemo doi bilo kakvim izraunavanjem brzine promjene neke veliine u toku vremena ako je poznat zakon ovisnosti te veliine od vremena. Izvod funkcije = () po argumentu je granina vrijednost kolinika prirataja funkcije i prirataja argumenta kad prirataj tei nuli, tj. ( + ) () = lim = lim = ()
0 0
Definicija 3.2.
Kada govorimo o izvodima esto se spominje rije od 3 slova - diferenciranje. Diferenciranje nije nita drugo do granini proces kojim se dolazi do izvoda y' funkcije . Za funkciju = () koja ima izvod u taki kaemo da je diferencijabilna u toj taki. Kada kaemo da je funkcija direfencijabilna na nekom intervalu (, ) to znai da je ista diferencijabilna u svakoj taki intervala. Vidjeli smo i prije nego smo definisali izvod da ona (kako je na poetku reeno) ima veliku primjenu. Kada krenemo od geometrijske interpretacije izvoda do mehanike, preko fizike i td, sve do kompjutera video-igrica i flipera. Razmotrimo jednu vanu osobinu izvoda funkcije, a to je diferencijabilnost i neprekidnost. Prije nego smo interpretirali izvod, pretpostavljali smo da nam funkcija mora biti neprekidna. Neprekidnost i diferencijabilnost tvore sljedeu teoremu: Teorema 3.1. Ako funkcija = () definisana na intervalu (, ) ima izvod u taki koja pripada tom intervalu odnosno (, ), (odnosno diferencijabilna je u datoj taki), tada je ona i neprekidna. Pretpostavka teoreme je da je funkcija diferencijabilna u taki tj. postoji lim . Ako nam je 0, tada moemo pisati: 0 = Sada imamo, ako primijenimo granini proces na zadnji izraz: lim = lim lim = 0 0 0 0 Dakle, kada 0, tada 0. To znai da diferencijabilna funkcija
68
Dokaz:
= () je istovremeno i neprekidna u datoj taki. Ovo je jedan od najvanijih teorema koji se tie Izvoda funkcije. Jednostavno bez ovog teorema ne bi smo mogli tako jednostavno etati podrujem izvoda. Gotovo kod svakog zadatka koji se tie izvoda neke funkcije koristi se ovaj teorem. Ako bi se pitali da li vai obrnut teorem, tj. da li je funkcija diferencijabilna ako je neprekidna, odgovor na ovo pitanje bio bi NE. Prije nego dokaemo ovaj teorem proitajte sljedeu napomenu.
Napomena 3.1.
U matematici postoje dokazi za neke teoreme koje sprovodimo na taj nain da naemo bar jedan primjer koji opovrgava datu teoremu. Jednostavno pokazujui na jednom primjeru kontradiktornost teoreme mi je samim tim i dokazujemo. Teorema 3.2. Da li vai obrnut teorem prethodne Teoreme 2.1. Ovaj teorem emo dokazati navoenjem samo jednog primjera koji govori o tome da obrat ne vai. Posmatrajmo funkciju = ||. Ta funkcija je neprekidna na itavom intervalu realnih brojeva. Graf funkcije daje je na slici 2.3. Sa slike se moe vidjeti da je lim = 1a Dokaz:
+0
lim
= 1. Iz zadnjih izraza vidimo da je granina vrijednost
kolinika za lijevu i desnu graninu vrijednost po argumentu razliita, to znai da derivacija funkcije = || u taki (0,0) nema jedinstven izvod. Drugim rijeima funkcija = () u taki (0,0) nije diferencijabilna. Dokaz teoreme je zavren.
Slika 3.4 Grafik funkcije = ||.
69
Na osnovu prethodne dvije teoreme zakljuujemo: svaka diferencijabilna funkcija
ujedno je i neprekidna, dok svaka neprekidna funkcija nije uvijek i diferencijabilna. Pojam diferencijabilnosti je ui pojam od pojma neprekidnosti.
3.3 IZVODI ELEMENTARNIH FUNKCIJA

Sada emo u obliku teorema izraunati izvode nekih elementarnih funkcija, koje se, pri rjeavanju sloenih zadataka koriste kao konani izrazi. Za rjeavanje izvoda elementarnih funkcija pretpostavljamo da su funkcije neprekidne i diferencijabilne tj. samo diferencijabilne. Pri dokazivanju ovih teorema nauiemo neke fore i fazone dirferenciranja koje emo kasnije u rjeavanju zadataka koristiti. Teorema 3.3. Izvod konstante je jednak nuli. () = Pretpostavimo da nam je zadana funkcija = , gdje za svaki argument odnosno nezavisnu promjenjivu vrijednost funkcije je = () = . Izraunajmo prirataje: = 1 = = 0 = 1 = Dokaz: Izraunajmo kolinik i graninu vrijednost prirataja shodno definiciji izvoda: 0 lim = lim =0 0 0
Napomena 3.2.
Ako pri rjeavanju zadataka glede izvoda dobijete da je izvod u nekoj taki jednak nuli, tada nuno neimplicira da je funkcija konstantna. Kasnije e se pokazati da je to ekstremna vrijednost funkcije ili neka druga specijalna taka. Izvod funkcije = gdje je prirodan broj, tada je : = . Izraunajmo prirataje: = 1 = Dokaz: 1 = + = 1 = ( + )
70
Teorema 3.4.
Po binomnoj formuli razdvajamo izraz ( + ) pa imamo: = + ( ) (1) + + ( ) 1 + ( ) 1 1 = ( ) (1) + + ( ) 1 + ( ) 1 1 Ako zadnji izraz podjelimo sa imamo: = ( ) (1) + + ( ) 2 + ( ) 1 1 1 Kad 0 imamo izvod: = lim ( ) (1) + + lim ( ) 2 0 0 1 0 1 + lim ( ) 1 0 Izraunavanjem graninih vrijednosti pojedinih sabiraka imamo, da e prvi lan ostati isti dok e ostali biti jednaki nuli. Pa na kraju imamo: = lim = lim = 1 0
Ako sad teoremu generaliziramo, tj. ako je neki realni broj imamo analogno: = 1 0 Generalizirana teorema se nee dokazivati. = lim
Teorema 3.5.
Izvod = , jednak je = ( ) = Izraunajmo prirataje: = 1 = 1 = +
Dokaz:
= 1 = sin( + ) sin = 2 sin + + cos 2 2
2 + cos 2 2 Zadnje dvije jednakosti dobijaju se iz trigonometrijskih jednakosti zbira = 2 sin

71
i razlike uglova odnosno: + cos 2 2 + cos cos = 2 sin sin 2 2 sin sin = 2 sin
Sada imamo:
2 + 2 sin 2 cos 2 = Potraimo li graninu vrijednost gornjeg izraza imamo: sin 2 cos 2 + = lim = lim 0 0 2 2
Kad samo razmotrili graninu vrijednost, uoili som da je lim
sin
1. Ovo nam je poznato iz poglavlja o graninim vrijednostima funkcija. S toga imamo: = cos Teorema 3.6. Izvod = , jednak je = ( ) = Izraunajmo prirataje: = 1 = 1 = + = 1 = cos( + ) sin = 2 sin Dokaz: + + sin 2 2 2 + sin 2 2
= 2 sin
Sada imamo, po trigonometrijskim teoremama (vidi prethodnu teoremu): 2 + 2 sin 2 sin 2 = Potraimo li graninu vrijednost gornjeg izraza imamo:
72
sin 2 2 + = lim = lim sin 0 0 2 2 Kad samo razmotrili graninu vrijednost, uoili smo da je lim
sin 0
1. Ovo nam je poznato iz poglavlja o graninim vrijednostima funkcija. S toga imamo: = sin Sada emo upoznati jedan fazon (teoremu), koji se esto koristi kod izraunavanja izvoda. 3.3.1 IZVOD ALGEBARSKOG ZBIRA DVIJE FUNKCIJE Izvod algebarskog zbira dviju ili vie funkcija koje su diferencijabilne jednak je algebarskom zbiru izvoda ovih funkcija. Teorema 3.7. Drugaije reeno ako je = + + , gdje je = (), = () i = (), tada je: = ( + + ) = + + Odredimo prirataje . Kada nezavisno promjenjiva varijabla dobije prirataj , tada e automatski i funkcije , , dobiti prirataje , , respektivno, jer svaka od tih funkcija je zavisna od argumenta i oni e teiti nuli u 0, v 0 w 0, zato to prirataj argumenta tei nuli ( 0), pa je prirataj ukupne funkcije: = ( + ) + (v + ) + ( + ) ( + + ) Dokaz: Odnosno dijeljenjem sa x imamo: + + = Izraunavanjem granine vrijednosti kolinika, te znajui da je zbir limesa jednak limesu zbira imamo: = lim + + = = lim 0 0
73
= lim a to nije nita drugo do: to je i trebalo dokazati.
+ lim + lim 0 0 0
= +
Slika 3.5 Grafiki prikaz zbira izvoda
Grafiku interpretaciju ovog dokaza moemo vidjeti na slici 3.5. Neka je = 1 () + 2 (). Na slici 2.5 vidimo da je koeficijent smjera tangente krive y jednak zbiru koeficijenata smjerova 1 () i 2 () u taki . Fazon zbira je dosta pogodan kad rjeavamo zadatke. Meutim, mnogo bolji fazon od kazanog je fazon proizvoda dviju funkcija. 3.3.2 IZVOD PROOIZVODA I KOLINIKA DVIJE FUNKCIJE Izvod proizvoda dviju diferencijabilnih funkcija = , gdje su = () i = () jednak je: = ( ) = + . Odredimo prvo prirataj tj. prirataj i preko prirataja , jer funkcije i direktno zavise od . Kada 0 tada e i u 0, v 0 . Zbog toga imamo: Dokaz: = ( + ) (v + ) ( ) Odnosno djeljenjem sa x imamo:
74
Teorema 3.8.
= + + Izraunavanjem granine vrijednosti kolinika, te znajui da je proizvod limesa jednak limesu proizvoda imamo: = lim
0
+ lim + 0
Proof. a to nije nita drugo do: = + Zadnjim izrazom smo dokazali teoremu. I ova teorema moe biti generalizirana na sljedei nain: Generalizacija prethodne teoreme. Neka je
= = tada je:
=
Teorema 3.9.
= ( ) = + + +
= = = =
=
=
Dokaz ove teoreme uradiemo matematikom indukcijom. Dokaz: Neka je = 1 tada se naa teorema svodi na jednu funkciju. Meutim, mi uvijek moemo to smatrati kao dvije funkcije gdje je druga funkcija konstanta i to 2 = 1. Sada imamo: Po Teoremi 2.5 imamo: = 1 = 1 1 = 1 2 .
= (1 2 ) = 1 2 + 1 2
75
Poto je 2 = 1, to je 2 = 0, pa je = 1 . to je i trebalo dokazati.
Neka je = 2 . Za ovu vrijednost broja naa teorema je ve dokazana, odnosno svodi se na prethodnu. Pretpostavimo da je teorema 3.5 tana za = , tj. da je:

= ( ) =
=1 =1
(2.1) )
=1
Potraimo derivaciju za = + 1. Primjenjujui prethodnu teoremu oko proizvoda dvije funkcije imamo:

= (1 2 +1 ) = [(1 2 )(+1 )] = ( +1 )
=1
= ( ) +1 + ( ) +1
=1 =1
+1
= ( ) = +1
=1 =1
+ +1 ( )
=1
[
+1 +1
(
+1
=1
)]
+1 +1
= ( ) = 1 + 2 + + + +1 =1 =1 1 =1 2 =1 =1 +1
+1
+1
+1
= ( ) =
=1 =1
=1
Zadnji izraz nam pokazuje da teorema vrijedi za = + 1, pa nam po principu matematike indukcije vrijedi za sve prirodne brojeve. Teorema 3.10. Ako je zadan kolinik dviju funkcija koje su diferencijabilne odnosno: = , gdje je = () i = () gdje je . Izvod kolinika definisan je izrazom:
76
= ( ) = Uzmimo prirataje , i koji dobijaju funkcije () i (), (), argument dobije prirataj . Zbog toga imamo: = Odnosno sreivanjem imamo: = Djeljenjem sa imamo: Dokaz: u = (v + ) Izraunavanjem granine vrijednosti kolinika, te znajui da je kolinika limesa jednak limesu kolinika imamo: u = ( ) = lim = lim 0 0 (v + ) 2 to je i trebalo dokazati. Savaladali smo nekoliko krucijalnih pravila za izraunavanje izvoda. Sada smo u stanju kompleksnije izvode raunati. (v + ) ( + ) (v + )
77
3.3.3
IZVODI TRIGONOMETRIJSKIH FUNKCIJA Izvod funkcije = jednak je . Tj. = () = Po definiciji tangensa znamo da je: = = . Ako ovako definisanu trigonometrijsku funkciju podvrgnemo sa prethodnom teoremom kolinika imamo:

Teorema 3.11.
Dokaz:
sin cos cos sin ( sin ) 1 = ( ) = = cos cos2 cos2 Pa je naa teorema dokazana. Izvod funkcije = jednak je . tj. = () = Po definiciji tangensa znamo da je: = = . Ako ovako definisanu trigonometrijsku funkciju podvrgnemo sa prethodnom teoremom kolinika imamo:

Teorema 3.12.
Dokaz: = (
cos sin sin cos cos ) 1 ) = = 2 sin sin sin2
Ovim je naa teorema dokazana.. Teorema 3.13. Izvod logaritamske funkcije = jednak je tj. = ( ) = Na samom poetku dokaza potrebno je kazati da ovo vrijedi ukoliko su zadovoljena sljedea ogranienja: > 0, 1, > 1. Izraunajmo prirataj funkcije = log . + = log ( + ) log = = log (1 + ) Dijeljenjem sa imamo: 1 = log (1 + )
78

Dokaz:
Kada izraz napiemo u obliku imamo: 1 1 = log (1 + ) = log (1 + ) Stavimo li da nam je = , tada imamo da ako 0 . Kada 0 moemo pisati:
1 = lim (1 + ) = lim (1 + ) = 0 0 1
Ove transformacije i graninu vrijednost odradili smo u poglavlju o graninim vrijednostima funkcije. Moemo pisati: 1 = log 0 moemo pisati: = lim = (log ) = Za specijalni sluaj kada je = imamo: 1 1 1
Kako je log = ln
= =
79
3.3.4
IZVOD INVERZNE FUNKCIJE
Ako funkcija () ima izvod = () i ako je = () inverzna funkcija date funkcije tada je: Teorema 3.14. () = ()
Umjesto dokaza daemo grafiku interpretaciju, odnosno geometrijsko objanjenje teoreme. Pretpostavimo da imamo (Slika 2.6) grafik funkcije = () i taku koja ima koordinate (, ()), u kojoj je povuena tangenta .
Slika 3.6 Inverzna funkcija
Tangenta ima koeficijent smjera odnosno gradi sa pozitivnim dijelom ose ugao , dok sa osom gradi ugao . Poznato je po definiciji izvoda funkcije da je: = () = Grafik funkcije = () je istovremeno grafik inverzne pomenute funkcije = () gdje je sada nezavisno promjenjiva, i diferenciranje izvreno po . Ako tako posmatramo funkciju = (), zakljuujemo da je: = () = Ako se bolje zagledamo u sliku 3.6, zakljuiemo da su uglovi i suplementni uglovi, tj. zbir dotinih uglova iznosi 900 . Na osnovu toga i trigonometrijskih transformacija zakljuujemo da moemo pisati: = (900 ) = =
80
odnosno
=
ili
=
1 Na ovaj jednostavan nain dobijamo vrlo vanu vezu izmeu dviju inverznih funkcija. Ova veza omoguuje nam jedan cijeli spektar fazona koje emo koristiti u narednim teoremama i zadacima. Znai kad god znamo izvod neke funkcije lako nalazimo izvod njene inverzne funkcije (svakako, ako ono postoji). Inverzna funkcija obraena je u poglavlju o funkcijama, tako da su prethodni koraci u grafikom dokazu teoreme poznati.
Slika 3.7 Inverzna funkcija
Ako se grafik inverzne funkcije preslikava simetrino u odnosu na pravu = (vidi sliku 3.7,) dobija se kriva ija tangenta u taki gradi sa osom takoer ugao koji se moe jednostavno provjeriti kada se primijeni osobine simetrinosti krivih. Teorema 3.15. Izvod eksponencijalne funkcije = za > iznosi tj. = ( ) =
Dokaz:
Zadatak emo rijeiti pomou prethodne teoreme. Ako namjerno stavimo = log , mi smo tada dobili funkciju gdje je, nezavisno promjenjiva a zavisno promjenjiva. Potraimo inverznu funkciju te funkcije. Imamo:
81
= log Ako se napravimo Englezi i rijeimo ovu logaritamsku jednainu po imamo: = Ako pogledamo izraz vidimo da smo dobili inverznu funkciju od funkcije = log Poto znamo iz prethodne teoreme da je: = (log ) = Primijenivi to na nau teoremu imamo:
=
1
1
(log ) =
=
1 1 = log (1) log

1
Rjeavajui dvojni razlomak, te znajui da je: log = ln imamo:

= ln
Poto je: = imamo: = ( ) = ln Specijalno za = imamo = ( ) = = .
Teorema 3.16.
Izvod funkcija = , = , = i = iznose respektivno: , , , , odnosno: + + 1. 2. =

82
=
3. = + 4. = +
Za dokaz ove teoreme sluimo se inverznom funkcijom. Poznavajui izvode inverznih funkcija lako dolazimo do izvoda njihovih inverznih varijanti. 1.) 1 1 1 1 = = = sin cos 1 sin2 Kako je sin = , jer je = sin sada imamo:
= ( sin ) = = ( sin ) =
1 1 [sin( sin )]2 1 1 2
1 1 2
Na kraju:
= ( sin ) =
to je i trebalo dokazati. 2.) Dokaz:
1 1 1 1 = = = sin 1 cos 2 Kako je cos = , jer je = cos sada imamo:

= ( cos ) = = ( cos ) =
1 1 [cos( cos )]2 1 1 2
1 1 2
Na kraju:
= ( cos ) =
to je i trebalo dokazati. 3.)

= ( tg ) =
1 1 1 = = cos2 = tg 1 + 2
Kada uvrstimo smjenu ctg = tj. = imamo: = ( ) = to je i trebalo dokazati.

83
1 1 + 2
4.)
= ( ctg ) =
1 1 1 = = 2 = ctg 1 + 2
Kada uvrstimo smjenu tg = tj. = imamo: = ( ) = to je i trebalo dokazati. 3.3.5 IZVOD HIPERBOLNIH FUNKCIJA Izvodi hiperbolnih funkcija glase: Teorema 3.17. 1. = 2. = 3. = 4. = Obzirom da je po definiciji hiperbolna funkcija: = 2 + = 2 1 = 1 = Dokaz: Izvode funkcija dobijalmo neposrednim deriviranjem ve poznate funkcije . 1.) = ( ) = ( ) ( ) = ( ) 2 2 2 2 2 + = = 2 Ovdje je koritena derivacija sloene funkcije koju jo nismo upoznali. Sloena funkcija detaljno je opisana u nekoj od narednih stranica.

1 1 + 2
84
2.) + = ( ) =( ) +( ) = + ( ) 2 2 2 2 2 = = 2 3.) 1 = ( ) =( )= 2 2 4.)
1 = ( ) =( )= 2 2
U dokazu zadnje dvije funkcije koristili smo jednakost hiperbolnih funkcija: 2 2 = 1 To su bili izvodi u obliku teorema za odreene elementarne funkcije. U narednom rjeavanju, bilo teorema bilo zadataka, smatrae se da su prethodne teoreme poznate i nee se dodatno dokazivati. Pregled izvoda elementarnih funkcija:
85
3.3.6
TABLICE PRAVILA I OSNOVNIH IZVODA

Tabela: 3.1 Tablica osnovnih postupaka raunanja izvoda
IZRAZ IZVOD NAPOMENA
( ()) ( () + ()) (()()) () ( ) ()
(()) () + () ()() + ()() ()() ()() 2 ()
Izvod konstante i funkcije. Zbir izvoda. Proizvod izvoda. Kolinik izvoda, gdje je () 0
Tabela: 3.2: Pregled izvoda elementarnih funkcija

FUNKCIJA IZVOD NAPOMENA
( ) ( ) 1 ( ) () (log
0 1 1 2 1
(ln ) (sin ) (cos ) (tg ) ( tg ) ( sin ) ( cos ) ( tg ) ( ctg ) ( ) ( ) ( ) ( )
2 1 ln 1 ln cos sin 1 cos2 1 sin2 1 1 2 1 1 2 1 1 + 2 1 1 + 2 1 2 1 2
86
3.4 DIFERENCIJAL FUNKCIJE

Koliko god je rije diferenciranje slina rijei diferencijal toliko je i sam proces diferenciranja slian raunanju diferencijala funkcije. U stvari drugi naziv za izvod (diferenciranje) dobilo je naziv upravo od diferencijala. Neposredna posljedica diferencijala je diferenciranje. Povrh svega to je reeno treba strogo razlikovati ta dva pojma. Pretpostavimo da nam je data funkcija = () i da ona ima izvod u taki . Moemo pisati: = lim
0
Uzimajui u obzir pojam beskonano male veliine vidimo da nam je razlika izmeu i beskonano mala, kad 0. Tu beskonano malu veliinu oznaimo sa . Moemo pisati da je: = (4.1) Mnoei jednakost gornji izraz sa 0 imamo: = Poznato je da zavisi od , a se ne mijenja kad 0 pa imamo: = + (4.3) (4.2)
Zadnji izraz izraava prirataj funkcije . Vidimo da je taj prirataj jednak zbiru = + . Kad 0 tada tei nuli bre nego jer je = 0, dok se sabirak = zove glavni dio prirataja funkcije. Druga vana osobina izraza = je da je linearan po . Preko zadnjih relacija doli smo da pojma diferencijala. Diferencijal funkcije = () zove se proizvod izvoda = () funkcije i prirataja nezavisno promjenjive: ili ()
Definicija 3.2:
Prethodnu definiciju moemo kazati i tako da je diferencijal funkcije glavni dio prirataja te funkcije. Oznaavamo ga sa ili (). Ako namjerno uzmemo funkciju = i potraimo diferencijal dobiemo = 1 odnosno = . Kada stavimo umjesto varijablu imamo da je = . Sada
87
dolazimo do zakljuka da je diferencijal nezavisno promjenjive jednak njegovom prirataju. Zato diferencijal = ili = () pa je:

= ili = () ili
()
= ()
Zadnje jednakosti dokazuju nam neposrednu posljedicu izraunavanja diferencijala funkcije sa diferenciranjem. Moemo zakljuiti: Izvod funkcije predstavlja kolinik diferencijala funkcije i diferencijala nezavisno promjenjive odnosno izvod funkcije predstavlja diferencijalni kolinik funkcije.
Definicija 3.3:
Zbog zadnje definicije u mnogim literaturama ne samo matematikim nego i drugim tehnikim nalazimo upravo ovako definisani izvod funkcije, odnosno nalazimo upotrebu simbola za izvod funkcije, tj. = Razmotrimo jo jednom jednakost 4.3: = + kako je: = , moemo pisati: = d + d Kad 0 tada = 0. Kada usporedimo beskonano male vrijednosti i d, te uz raniju pretpostavku 0 imamo: + = = 1+ Poto je d 0 tada e 0, pa ostaje samo 1 kad d 0.

= lim 0
Iz zadnjih izraza zakljuujemo da je prirataj funkcije jednak diferencijalu funkcije za dovoljno malo . Relacija 1 vrlo je znaajna u praksi kada se umjesto prirataja uzima diferencijal koji je ponekad jednostavnije izraunati od prirataja. Diferencijal uvijek moemo uiniti dovoljno tanim da nam bude jednak prirataju. Uradimo jedan primjer i uvjerimo se u gornje kazano. Primjer 3.1: Izraunati bez digitrona koliko iznosi ,
88
Dokaz:
Poiemo od funkcije = . Od ranije znamo da je = 1 + , a dok je diferencijal d = . Na osnovu prethodni izraza moemo pisati: 1 + odnosno 1 + + Ako stavimo da je = 4, pa je onda logino = 0,6 , vrlo jednosavno dobijamo da je: 1 0,6 = 2,15 4 Greka koja je napravljena oviom radnjom reda je 102. Meutim mi nju (greku) moemo smanjiti po volji. 4,6 = 2 +
89
3.5 GEOMETRIJSKA INTERPRETACIJA DIREFENCIJALA

Grafika interpretacija diferencijala fnkcije nam omoguuje, kao prvo da slikovito shvatimo diferencijal, a drugo da shvatimo posljedie geometrijkog diferencijala.U tom pogledu uoimo na slici 2.8 dio grafa funkcije koja jediferencijabilna i na kome se nalaze take ,1 , i .
Slika 3.8 Geometrijska interpretacija diferencijala
Ako konstruiemo du , tako da je || , tada je = , a = . Ako povuemo tangentu u taki i njen presijek sa ordinatom take 1 oznaimo sa . Nadalje, poto je || tada je = , a ugao = 900 . Iz tog razloga zakljuujemo da je pravougli. Ako se sjetimo definicijala trigonometrijskih funkcija imamo: = , A to nije nita drugo do izvod u taki = () = . Jednaina tangente koja sadri take i a ije koordinate su (, ), ( + , + ) imamo:
+ = ( + )
(4.4)
Izraz 4.4 predstavlja jednainu prave kroz dvije take, pa transformaciju dalje moemo pisati: = () pa ako je 0, moemo pisati: d = ()d
90
Pa moemo zakljuiti na osnovu prethodnog: Diferencijal funkcije predstavlja prirataj ordinate tangente u taki u taki na grafu funkcije = ()koji odgovara prirataju argumenta , tj. = d. Greku koju na ovaj nain inimo tj. kada kaemo da je = d data je na slici, a to je du 1 . Du 1 uvijek moemo uiniti malom koliko god elimo, jer ona zavisi samo od toga koliko je blizu priao nuli. Preko diferencijala doli smo do druge oznake izvoda funkcije, a to je = d ili () () = d Do obje relacije prvi je doao Leibnitz, pa je i po njemu dobila naziv Leibnitzova oznaka izvoda. Razmotrimo jo jednom kako je dolo do toga. Krenuo je od definicije diferencijala tj. d = ()d, dijeljenjem sa d 0 imamo: d = (). Izvod funkcije predstavlja kolinik diferencijala funkcije i diferencijala argumenta. Sada moemo lako da dokaemo teoremu o izvodu inverzne funkcije date prethodno. Neka imamo dvije funkcije = () i = () koje su meusobno inverzne. Neka je jo funkcija strogo monotona. Diferencijal izraunavamo na sljedei nain: = () dijeljenjem sa imamo: 1 = () Desnu stranu moemo shvatiti kao Leibnitzovu formu izvoda funkcije po argumentu , odnosno: 1 Dokaz teoreme zavren. () = ()
Dokaz: Teoreme 3.14
Teorema 3.18.
Izvod sloene funkcije. Ako imamo sloenu funkciju () = (()), gje je (()) sa argumentom (), unutranja funkcije () sa argumentom , tada imamo da je: () = (())() ()
91
Prirataj funkcije () moemo pisati: = 1 tj. 1 = + , pa imamo: ( + ) () = [( + ) ()] Iz prethodnih izlaganja prirataj funkcije moemo pisati kao: () = [( + )] () + () gdje 0, kad 0. Djeljenjem sa imamo: Dokaz: () () () = [()] + Ako pustimo da 0 imamo: () () () = lim [()] + lim 0 0 0 lim = [()]() A to je i trebalo dokazati. Zadnjom teoremom smo dobili postupak a izraunavanje izvoda sloene funkcije. Iz izloenog vidimo da se postupak sastoji od toga da prvo deriviramo funkciju F(()) po argumentu (), pa zatim dati argument (), po njegovom argumentu . Ovo pravilo (Teorema 2.18) moe se generalizirati na sljedei nain. Ako imamo sloenu funkciju () = ( ( ( () ))), gdje svaka funkcija (+ ( () ) = ima izvod po , argumentu + ( () ), tada je: Teorema 3.19. () = ( ( ( () ))) ( ( () )) () Direktni dokaz neemo provoditi, a on se najlake moe sprovesti matematikom indukcijom.
+
Primjer 3.2:
Nai izvod funkcije =
92
Ovu funkciju moemo shvatiti kao sloenu, te se funkcija moe rastaviti na nekoliko elementarnih funkcija ije smo izvode izraunali 1 prethodno. Funkcija se sastoji od funkcije = , gdje je = , = 1 + 4 , tj = ((())). Primjenimo li teoremu na ovako definisanu funkciju imamo: = ()()() 1 1 () = ( ) = (1 ) = 2 1 1 1 () = () = ( 2 ) = 2 2 () = ( 4 ) = 4 3 Rjeenje: Na osnovu gornjih izraza imamo: 1 1 1 1 = 2 4 3 = 4 3 2 4 2 () 1 + = 1 2 3 1 + 4 1 + 4
Kada racionaliziramo nazivnik imamo: = 2 3 1 + 4 (1 + 4 )2
Na osnovu teoreme 3.18 i primjera 3.1 moemo razumjeti kako smo doli do dokaza izvoda hiperbolnih funkcija.
93
3.6
IZVOD DRUGOG I VIIH REDOVA
Ako diferenciranjem funkcije = (), dobijemo ponovo funkciju () = () te ako je ona diferencijabilna i nekoj taki prvi izvod funkcije () odnosno () zovemo drugi izvod funkcije (), a obiljeavamo ga sa (). Krae, drugi izvod je prvi izvod prvog izvoda tj. izvod od izvoda funkcije. [()] = () = Ako funkcija () ima izvod za vrijednost argumenta koji pripada nekom skupu, tada se ovaj izvod zove izvod treeg reda ili trei izvod i oznaava sa: [()] = () = Krae trei izvod je izvod od drugog izvoda funkcije. Poto je drugi izvod izvod od prvog izvoda, tada je trei izvod od izvoda prvog reda. Na osnovu izloenog induktivno moemo definisati izvod. Izvodom -tog reda (-ti izvod) funkcije () je izvod od 1 Definicija 3.4: izvoda funkcije (). Za oznaavanje izvoda koriste se simboli. Za izvod prvog, drugog, treeg oznaka je: , , . Za izvode etvrtog i viih izvoda: () , () , , () .. Leibnitzova forma izvoda oznaavamo sa: , 2 , ..., . Primjer 3.3 Nai 4-ti izvod funkcije = . Kako znamo da je 4-ti izvod jednak izvodu treeg izvoda, a trei izvodu drugog izvoda, a drugi izvod prvog izvoda, sukcesivno raunamo izvod izvoda na sljedei nain. = (3 4 ) = 3 4 3 = 12 3 = (12 3 ) = 12 3 2 = 36 2 = (36 2 ) = 36 2 1 = 72 () = (72) = 72 Dakle 4-ti izvod funkcije = 3 4 iznosi () = 72. Razmotrimo sada postupak izvoda viih redova sloenih funkcija, te definiimo ope pravilo izvoda vieg reda sloene funkcije. Ako definiemo sloenu funkciju () = (()) i ako funkcija F(f(x)) i f(x) imaju konane izvode drugogo reda tada sloena funkcija () ima izvod drugog reda jednak:
2
Rjeenje:
Teorema 3.20
94
2 () 2 () 2 2 () = ( ) + 2 2 Kao i u primjeru pronai emo prvo prvi izvod sloene funkcije: () = (()) () Ako sada primijenimo teoremu o produktu izvoda te teoremu o izvodu sloene funkcije imamo: 2 () () = = (()) () () + ()()) 2 2 () () = = (())( ())2 + ()() 2 2 () 2 2 2 () = = ( ) + 2 (())2 2 Ako su funkcije tri puta diferencijabilne, tada je sloena funkcija () = (()) takoer tri puta diferencijabilna pa je trei izvod funkcije:
()
Dokaz:
3 () = 3 =
3 3 2 2 2 2 ( ) +2 2 + (())3 2 2 2 3 + 3 3 3 2 2 3 = ( ) +3 2 + (())3 2 3
Ako generaliziramo teoremu, dolazimo do opeg zakona po kojem raunamo n-ti izvod sloene funkcije pod pretpostavkom da parcijalne funkcije imaju n-ti izvod. Do tog zakona doao je Leibnitz pa se po njemu zove Leibnitzova formula. Posmatrajmo proizvod dviju funkcija: () = ()(). Prvi izvod funkcije () = ()() + ()(). Ponovnim diferenciranjem drugi izvod iznosi: () = + 2 + Ponovnim diferenciranjem imamo trei izvod: () = + 3 + 3 + Moda vas desna strana izvoda funkcije podsjea na Newtonow binomni obrazac. Zakljuujemo sljedee: () () = ( ) () + ( ) (1) + + ( ) () 0 1 (4.5)
95
gdje su ( ) = 1, . . . , binomni koeficijenti Newtonovog obrazca. Zadnju formulu moemo dokazati matematikom indukcijom. Iz prvog, drugog i treeg izvoda vidimo da je formula tana za prvih nekoliko prvih brojeva. Pretpostavimo da vrijedi za = > 0 tj. da vrijedi: () () = ( ) () + ( ) (1) + + ( ) () 0 1 Naimo k+1 izvod funkcije imamo:
(+1) () = (( ) () + ( ) (1) + + ( ) () ) 0 1
(4.6)
Po teoremi o proizvodi izvoda funkcije imamo: (+1) () = ( ) (+1) + ( ) () + ( ) () + ( ) (1) + 0 0 1 1 (+1) () + ( ) + ( ) + 1 + 1 Poto je ( ) = ( ) te ( ) = ( ), te ako zajednike lanove izvuemo ispred + 1 0 0 zagrade imamo: (+1) () = ( ) (+1) + () (( ) + ( )) + (1) (( ) + ( )) + 0 0 1 1 2 + (( + 1 (+1) ) + ( )) () + ( ) + 1 1
+ 1 Iz jednakosti binomnih koeficijenata ( ) + ( )=( ) imamo: + 1 + 1 (+1) () = ( + 1 (+1) + 1 (+1) ) + ( ) () + + ( ) + 1 0 1
Kako smo dokazali da formula vrijedi za prvih nekoliko prirodnih brojeva, te iz pretpostavke 3.6 da vrijedi za neki = > 0 , dokazali da vrijedi i za = + 1, to na osnovu matematike indukcije zakljuujemo da tvrdnja vrijedi za sve prirodne brojeve.
Primjer 3.3.
Nai n-ti izvod funkcije = Ako uvedemo smjenu 2 = (), = (), prema Leibnitzovoj formuli imamo:
Rjeenje:
96
() () = ( )() 2 + 2( )(1) +
( )(2) Vidimo da poslije treeg lana binomnog obrazca boivamo nule pa zakljuujemo da je: () () = 2 + 2 1 + ( 1) 2 jer je:
( )
( 1)( 2) 0 6
( ) = = ( ) = 2 )() ( =
Pomou Leibnizove formule nai trei izvod funkcije Primjer 3.4. () = ^ Ako uvedemo smjenu ln = (), 2 = (), prema Leibnitzovoj formuli imamo: 1 1 2 () = ln , () = , () = 2 , () = 3 () = 2 , () = 2, () = 2, () = 0 Rjeenje: Po Leibnitzovoj formuli imamo: () = + 3 + 3 + 2 1 2 = 0 + 3 3 2 2 + 3 2 () = 2
97
3.6.1
IZVODI FUNKCIJA DATIH U PARAMETARSKOM OBLIKU
Ako je funkcija = (), = () imaju izvode drugog reda, tada funkcija () definisana preko skupa datih funkcija ima drugi izvod koji je jednak: Teorema 3.21 () = () () ()() ()
Kako smo rekli u prethodnoj teoremi izvod funkcije date u parametarskom obliku iznosi: = () () = () = () Iz zadnje relacije dolazimo do drugogo izvoda: () ( ) () = () = = = ()3 ()3 Do zadnje relacije doli smo koritenjem teoreme za derivaciju kolinika funkcija. Zaista, vidimo da je: () () ()() () = = ()3
Rjeenje:
Primjer 3.5.
Nai drugi izvod funkcije date u parametarskom obliku = , = ( < < ).
98
Primjenjujui teoremu o prvom izvodu imamo: = . Drugi izvod izraunavamo prema zadnjoj teoremi: 2 (cos 2 + sin2 ) = 2 = = = 3 3 sin3 = 2 3 sin
Rjeenje:
Napomena: esto se derivacije parametarskih funkcija, odnosno funkcija koje zavise od vremena, oznaavaju sa takom notacijom. Pa kada se hoe da napie prvi izvod funkcije = () , pie se = (). Analogno drugi izvod: = (). Zbog ove notacije teoremu 3.21 moemo pisati i kao: =

( )
3.6.2
MEHANIKA INTERPRETACIJA DRUGOG IZVODA
Kazali smo da nam mehanika interpretacija prvog izvoda oznaava brzinu kretanja neke take tj. = (), gdje je () = zakon puta. Uoavamo da nam je brzina , takoer funkcija vremena . Ako izraunamo drugi izvod puta po vremenu dobiemo brzinu promjene brzine take ili krae ubrzanje. Dakle ako mjerimo promjenu brzine imamo: = = (). Ubrzanje take je drugi izvod puta po vremenu. Sve ovo naravno vrijedi za pravolinijsko kretanje take, dok, uope za bilo koje kretanje, krivolinijsko ili drugo ono oznaava smo jednu koponenu kretanja-tangencijalnu komponentu. Ako je zakon puta dat izrazom = + + , potrebno je nai brzinu i ubrzanje. Brzina take = = 10 + 6. Ubrzanje take =

Primjer 3.6.
Rjeenje:
= 2 = 10.
99
3.6.3
DIFERENCIJALI VIEG REDA
Kako smo prije definisali diferencijal funkcije = () iznosi = (). Kada definiemo diferencijal vieg reda, smatramo da je konstantna veliina. Takva osobina za govori nam da je diferencijal drugogo reda () = 2 . Openito diferencijal n-tog reda definie se preko diferencijala n-1 reda odnosno:
= (1 )
Poto je = () tada je: 2 = () = ( ()) = (), pa imamo diferencijal drugogo reda: 2 = () 2 Ako generaliziramo defirencijal n-tog reda, imamo: = () () Definicija 3.5 Diferencijal n-tog reda jednak je proizvodu n-tog izvoda funkcije = () i n-tog stepena diferencijala argumenta. Definicija 2.3 definie Leibnitzovu oznaku n-tog izvoda: = () ()
Posljedica 3.1
Poznavanjem izvoda sloene funkcije i generalizacije teoreme o izvodu sloene funkcije (Leibnitzove formule) dolazimo do diferencijala drugog i viih redova sloene funkcije.
100

Odabrana Poglavlja Iz Matematike

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Odabrana Poglavlja Iz Matematike

Uploaded by

Copyright:

BAHRUDIN HRNJICA

BIHA 1996, REPRINT 2010

2 MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

3 Predgovor MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

Biha, Decembra 1996.

4 Predgovor MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

5 Predgovor MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

6 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

7 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

TEORIJA O MATEMATIKOJ INDUKCIJI

Aksioma 2: Aksioma 3: Aksioma 4:

8 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

Ni u kom sluaju nemojte popiti previe vina.

Ovo ne morate itati

U matematici postoje dva naina rasuivanja: Deduktivno Induktivno

9 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

10 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

PRIMJER PRIMJENE MATEMATIKE INDUKCIJE

11 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

12 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

13 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

ZADACI ZA PRAKTINU PRIMJENU MATEMATIKE INDKUCIJE

1 + 3 + 5 + + (2 1) = 2 vrijedi za sve prirodne brojeve.

14 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

15 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

16 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

Pretpostavimo da zadatak 3 vrijedi za = , odnosno: 12 + 22 + 32 +. . + 2 = (1.13)

17 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

12 + 22 + 32 +. . + 2 + ( + ) ( + 1)[(2 + 1) + 6 ( + 1)] = 6 ( + 1)[2 2 + + 6 + 6] 1 + 2 + 3 +. . + + ( + ) = 6 ( + 1)( + 2)(2 + 3) 12 + 22 + 32 +. . + 2 + ( + ) = 6

Dokazati da za svaki prirodan broj vrijedi: Zadatak 4: ( + 1) 2 13 +23 + 33 + + 3 = [ ] 2 (1.15)

18 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

Dokaz: Za = 1, Za = 2, 12= 1 (1 + 1) (1 + 2) 1 2 3 = =2 3 3 2 (2 + 1) (2 + 2) 2 3 4 = =8 3 3 tano. tano.

Pretpostavimo da jednakost vrijedi za neki = ,tj. 1 2 + 1 2 + 1 2 + + ( + 1) = ( + 1)( + 2) 3 (1.17)

19 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

20 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

34(+1)+2 + 1 = 34+4+2 + 1 = 34 34+2 + 81 80 = = 81[34+4+2 + 1] 80 = 81 10 10 8 = 10 (81 8)

Pretpostavimo da je za = , izraz (1.22) djeljiv sa 5. To moemo pisati kao:

21 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

28+6 + 1 = 5 , gdje je ( ) Za n=k+1

28(+1)+6 + 1 = 28+8+6 + 1 = 28 28+6 + 256 255 = 256[28+6 + 1] 255 = 5(256 51)

22 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA

Bahrudin Hrnjica www.bhrnjica.wordpress.com

Dokaz: Za = 3, 32 > 2 3 + 1 9> 6+1 42 > 2 4 + 1 16 > 8 + 1 tano.

Za = 4, Neka je za neki = , > 2, vrijedi:

Za n=k+1 Maloprije smo dokazali da je:

23 Matematika indukcija MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA