Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
8Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Robert Ludlum - Faktor Smrti

Robert Ludlum - Faktor Smrti

Ratings: (0)|Views: 64 |Likes:
Published by miralbar

More info:

Published by: miralbar on Jan 10, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/02/2012

pdf

text

original

 
Robert Ludlum – Faktor smrti19:14, petak, 10. listopada Boston, Massachusetts Mario Dublin teturao je duž poslovne ulice gradskog središta, sa zgužvanom novčanicom od jednog dolara uruci. S izričitom namjerom nekoga tko zna kamo ide, beskućnik se ljuljao dok jehodao i lupao se po glavi rukom koja nije držala dolar. Ušao je u jeftinudrogeriju sa znakovima diskontne rasprodaje nalijepljenim na oba izloga.Drhćući, pružio je novčanicu prodavaču s druge strane tezge. "Advil. Aspirin miubija želudac. Dajte mi Advil." Prodavač je iskrivio usnicu ugledavši neobrijanačovjeka u otrcanim ostacima vojne odore. Ipak, posao je posao. Okrenuo sestalaži s analgetskim preparatima i uzeo najmanju kutiju Advila. "Uz ovaj jedan, potrebna su još tri dolara." Dublin je spustio jedinu novčanicu na tezgu i počeotražiti sitniš. Prodavač ju je odgurnuo. "Čuo si me, ljepotane. Još tri dolara.Ili novac, ili nema ništa." "Imam samo dolar... glava mi puca." Začudnom brzinom Dublin se ispružio preko tezge i zgrabio kutijicu. Prodavač ju je pokušavaozadržati, ali Dublin nije popuštao. Natezali su se, srušivši pritom kantu saslatkišima i prosuvši uzorke vitamina po podu. "Pusti mu, Eddie!" doviknuo jeljekarnik iz pozadine. Posegnuo je za telefonom. "Pusti mu!" Dok je ljekarnikokretao brojčanik, prodavač je popustio. Dublin je bijesno otvorio kutiju,okrenuo sigurnosni poklopac i sasuo tablete u ruku. Nekoliko ih se prosulo po podu. Ubacio je tablete u usta, počeo se gušiti dok ih je pokušavao progutatisve odjednom, i skljokao se na pod, iznemogao od bola. Ječuči, pritiskao jedlanovima sljepoočice. Nekoliko trenutaka poslije, patrolno vozilo zastalo je pred vratima. Policajci su zapazili neveliku štetu i rasute tablete, ali suosjetili i vonj alkohola. Mlađi od dvojice osovi Dublina na noge. "Dobro, Mario, povezimo se malo." Drugi policajac pograbi Dublina za ruku. Poveli su pijancakoji se nije opirao, do kola. Ali dok je drugi policajac otvarao vrataautomobila, mlačti je pritisnuo Dublinovu glavu ne bi li ga ugurao. Dublin vrisnu i ote se, bježeći od ruke koja mu je pritiskala glavu. "Drži ga, Manny!",zareza mlađi policajac. Manny je pokušao zgrabiti Dublina, ali on se ponovooteo. Mlađi ga napokon ščepa. Stariji izvuče palicu i njome sruši Dublina. Ječaoje. Tijelo mu se treslo, valjao se po tlu. Policajci problijedješe i pogledašejedan drugoga. Manny se usprotivio. "Nisam ga tako žestoko lupio." Mlađi sesagnu da pomogne Dublinu. "Isuse. On sav gori!" "Daj ga u kola!" Pokupišezadihanog Dublina i staviše ga na stražnje sjedalo. Manny je jurio kolima suključenom sirenom kroz noćne ulice. 10 Kad se škripeći zaustavio pred odjelom hitne pomoći, Manny otvori vrata i pojuri unutra, tražeći pomoć. Drugi policajaczaobišao je kola da otvori vrata na Dublinovoj strani. Kad su liječnici i sestre prispjeli s kolicima, mlađi policajac stade kao paraliziran, žureći u kola gdjeje Dublin ležao onesviješten dok se krv širila po sjedalu i kapala na pod.Doktor duboko udahnu. Onda se uvuče u kola, opipa čovjeku bilo, stavi uho nagrudni koš i izvuče se natrag tresući glavom. "Mrtav je." "Nemoguće!" stariji policajac podiže glas. "Jedva smo dotakli tog kurvina sina! Neće nam ganatovariti na leđa!" Budući da je posrijedi policija, medicinski istražitelj bioje nakon samo četiri sata spreman za obdukciju pokojnog Marija Dublina, adresanepoznata, u podrumu bolnice gdje se nalazila mrtvačnica. Dvostruka vrata prostorije naglo se otvoriše. "Waltere! Ne diraj ga!" Dr. Walter Pejcic diže pogled. "Što ne valja?" "Možda je sve u redu", upade dr. Andrew Wilks nervozno,"ali sva ta krv u patrolnim kolima uznemiruje me. Kod akutnog respiratornogsindroma krv ne izlazi na usta. Na takvu pojavu krvi naišao sam samo u slučajuhemoragijske groznice koju sam liječio dok sam bio u Mirovnom korpusu u Africi.Kod ovog čovjeka nađena je iskaznica invalida američkih veterana. Možda je boravio u Somaliji ili negdje drugdje u Africi." Dr. Pejcic zapilji se u mrtvacakojega je upravo naumio otvoriti. Onda vrati skalpel u posudu. "Možda bi bilo bolje da pozovemo ravnatelja." 11 "I nazovemo zarazni odjel", dodade dr. Wilks.Dr. Pejcic kimnu, a u njegovim očima pojavi se strah. 19:55 Atlanta, GeorgiaStisnuto u dvorani srednje škole, gledateljstvo koje su sačinjavali roditelji i prijatelji bilo je tiho. Na osvijetljenoj pozornici stajala je ljepuškasta
 
tinejdžerica ispred scene koja je trebala prikazati restoran u komadu WilliamaIngea Autobusna postaja. Kretala se nespretno, a njezine riječi, koje su običnotekle slobodno i otvoreno, bijahu ukočene. Ali to nije nimalo smetalo ponosnojženi majčinskog izgleda u prvom redu. Imala je na sebi srebrnasto sivu haljinu,onakvu kakvu bi odabrala” majka nevjeste na svadbenom ručku, s ružama na gornjem dijelu. Bila je oduševljena djevojkom, i kad se na kraju izvedbe začuo uljudan pljesak, ona je počela glasno lupati rukama. Kad se zavjesa spustila, skočila jena noge. Otišla je okolo do vrata za glumce, da pričeka dok su izvođači izlaziliudvoje ili utroje da se susretnu s roditeljima, prijateljima i prijateljicama.Bila je to posljednja izvedba godišnjeg kazališnog programa škole, i svi su bilirumeni od uzbuđenja, željno očekujući tulum koji će se produljiti do kasno unoć. "Kako bi mi bilo drago da te ove večeri mogao vidjeti otac, Billie Jo",reče ponosita majka djevojci dok je ulazila u kola. "I meni, majko. Krenimokući." "Kući?" Majka se zbunila. "Htjela bih se odmoriti. Onda ću se presvući zatulum, u redu?" 12 "Glas ti zvuči loše". Majka ju je pozorno pogledala, pa krenus autom. Billie Jo šmrcala je i kašljala dulje od tjedan dana, ali je svakakoželjela nastupiti. "To je samo prehlada, majko", reče djevojka neraspoloženo.Prije nego što su stigli do kuće, počela je trljati oči i stenjati. Na obrazimajoj se pojaviše dvije grozničave mrlje. Sva uzrujana, prestrašena majka otvorikućna vrata i pojuri da nazove 911. Iz policije su joj rekli neka ostavidjevojku u kolima, na toplome i u miru. Bolničari su prispjeli za tri minute. Uambulantnim kolima, dok su sirene odjekivale ulicama Atlante, djevojka je ječalai prevrtala se na ležaju, boreći se za dah. Majka joj je brisala grozničavolice, padajući u očajnički plač. Na hitnom odjelu bolnice, medicinska sestra prihvati majku za ruku. "Učinit ćemo sve potrebno, gospodo Pickett. Sigurna sam da će joj uskoro biti bolje." Dva sata poslije, krv je izbila na usta Billie JoPickett. Umrla je. 17:12 Fort Invin, Barstow, Kalifornija Kalifornijska pustinjau ranom listopadu bila je nesigurna i nestalna poput naredbi mladog potporučnika pred njegovom prvom četom. Dan je bio jasan i osunčan, i kad je Phvllis Anderson počela pripremati objed u svojoj ugodnoj dvokatnici u najboljem dijelu naselja Nacionalnog središta za obuku, osjećala se odlično. Bilo je toplo, a njezin mužKeith malo je odspavao. Dva puna tjedna borio se s teškom prehladom, pa se ponadala da će je sunce i toplina napokon odagnati. Ispred kuhinjskog prozora vrtne štrcaljke obavljale su svoj posao pod dugim sjenama popodneva. Njezinecvjetne lijehe bijahu optočene kasnim ljetnim cvjetovima koji su odudarali 13 od divljine s bodljikavim kaktusima, što su se prostirali po stijenju žućkaste pustinje. Phvllis je pjevuckala sama sebi dok je stavljala makarone u mikrovalnu. Slušala je kako joj se muž spušta stepenicama. Bojnik je sinoć imaonoćnu vježbu. Ali zvuk silaska više je podsjećao na kretanje Keitha mlađeg,uzbuđenog filmom na koji će majka odvesti oba djeteta dok joj suprug bude na poslu. Naposljetku, bio je petak predvečer. Ona doviknu: "Prestani s galamom!" Ali to nije bio Keith mlađi. Njezin suprug, djelomice već odjeven u pustinjskokamuflažno odijelo, doteturao je u vruću kuhinju. S njega se cijedio znoj, aruke su mu pritiskale glavu kao da je žele obraniti od eksplozije. On jeknu:"Bolnica... pomoć... " Dok ga je zaprepašteno promatrala, bojnik se skljoka na pod kuhinje. Grudi su mu se nadimale u borbi za dah. Phvllis je zurila izvansebe, a onda krenu hitro i odlučno kao prava vojnička žena. Izjurila je izkuhinje. Ne kucajući, otvorila je postrana vrata susjedne kuće i upala ukuhinju. Satnik Paul Novak i njegova žena iznenađeno je pogledaše. "Phvllis?" Novak ustade. "Što se dogodilo, Phvllis?" Bojnikova žena nije gubila vrijeme."Paul, trebam te. Judy, pođi sa mnom da pričuvaš djecu. Brzo!" Okrenu se i potrča. Satnik Novak trčao je sa ženom odmah iza nje. Kad ga pozovu da djeluje, vojnik ne postavlja pitanja. U kuhinji Andersonovih, Novakovi su ugledali prizor. "Devet-jedan-jedan?" Judy Novak priđe telefonu. "Nema vremena", odvratijoj muž. "Naša kola!", viknu Phvllis. Judy Novak ustrčala je uz stepenice dosobe gdje se dvoje djece pripremalo za ugodan izlazak. Phvllis Anderson i Novak prihvatili su zadihanog bojnika. Iz nosa mu je curila krv. Bio je tek napolasvjestan, ječao je i nije mogao govoriti. Noseći ga, krenuli su livadom do parkiranih kola. 14 Novak sjede uz upravljač, a Phvllis uđe otraga pokrajsupruga. Boreći se s jecajima, oslonila je bojnikovu glavu na rame i stiskala ga
 
uza se. Dok je hvatao zrak, oči su u agoniji zurile u suprugu. Trubeći, Novak je pohitao kroz bazu. Promet se razmicao, kao da prolazi pješačka četa praćenatenkovima. Ali kad su prispjeli do vojne bolnice Weed, bojnik Keith Anderson bioje već bez svijesti. Nakon tri je preminuo. U slučaju nagle i neobjašnjenesmrti, u Kaliforniji je obvezna obdukcija. Zbog neobičnih okolnosti smrti, bojnik je otpremljen u mrtvačnicu. Kad je vojni patolog rasjekao grudni koš, prokuljala je krv, poštrcavši ga. Lice mu se zabijeljelo poput krede. Skoči,strgnu gumene rukavice i izjuri iz prostorije za obdukciju. Pograbi telefon."Dajte mi Pentagon i USAMRIID. Odmah! Hitno!" 15 V) ¦a 2 o 1 14:55, nedjelja,12. listopada London, Engleska Kiša poznog listopada spustila se naKnightsbridge i raskrižje Brompton Roada sa Sloan Streetom. Neprekidna strujaautomobila koji su trubili, taksija i dvokatnih crvenih autobusa skretala je prema jugu i polako odmicala prema Sloan Squareu i četvrti Chelsea. Ni kiša, kaoni činjenica da su poslovni i službeni uredi bili zatvoreni tijekom vikenda nisuumanjili navalu. Svjetsko je gospodarstvo stajalo dobro, trgovine su bile pune,a vlada novih laburista nije bila nikome na smetnji. Turisti su cijele godineopsjedali London, pa se promet i toga nedjeljnog poslijepodneva odvijao puževom  brzinom. Nestrpljiv, američki potpukovnik Jonathan (Jon) Smith, doktor medicine,napustio je spori i staromodni bus broj 19 dvije postaje prije nego što bi inačetrebao izaći. Kiša je napokon počela popuštati. Potrčao je nekoliko koraka mokrim pločnikom pored busa, a zatim nastavio žurno hodati ostavljajući bus izasebe. 19 Visok, atletski građen čovjek u ranim četrdesetima, Smith je imaozačešljanu crnu kosu i odlučno lice. Njegove tamnoplave oči automatski suklizile po vozilima i pješacima. Nije na njemu bilo ničega neobičnog dok jekoračao u kaputu od tvida, pamučnim hlačama i s navučenim trenčkotom. Ipak, ženesu se osvrtale za njim i on bi ih katkad zapazio i osmjehnuo im se, ali bi produžio koračati. Na Wilbraham Placeu spasio se od vlage ušavši u udobni hotel Wilbraham, gdje je uzimao sobu svaki put kad bi ga USAMRIID poslao na neki medicinski skup u London. U starom hotelu uspinjao se po dvije stepenice doknije došao do svoje sobe na drugom katu. Počeo je rovati po kovčezima u potraziza izvještajem o epidemiji teške groznice među američkim vojnicima u Manili.Obećao je da će s njim upoznati dr. Chandru Uttama iz Službe za virusnaoboljenja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). U većem kovčegu napokon pronađe izvještaj pod hrpom nečistog rublja. Uzdahnu i nasmiješi se nikad senije oslobodio neurednih navika stečenih za godina boravka pod šatorima, krećućise iz jednog kriznog područja u drugo. Dok se žurio niz stepenice da se vrati naepidemiološki skup što ga je bio organizirao WHO, recepcionar ga je zaustavio."Pukovniče! Pismo za vas. Označeno je “Hitno”." "Pismo?" Tko bi ga ovamo poslao?Pogleda na uru koja je uz sate pokazivala i dan. "U nedjelju?" "Donio ga je nekičovjek." Odjednom zabrinut, Smith uze omotnicu i razdera je. Unutra je bio samojedan list papira, bez zaglavlja ili adrese pošiljatelja. Smithy, Potraži me uRock Creek parku, Pierce Mili piknik, u ponedjeljak u ponoć. Hitno je. Nemojreći nikomu. B 20 I Smithu je stao dah. Samo ga je jedan čovjek na svijetu zvaoSmithv Bili Griffin. Upoznao je Billa u trećem razredu osnovne škole u CouncilBluffsu, Iowa. Sprijateljivši se još tada, pohađali su zajedno i srednju školu, pa koledž sveučilišta Iowa, sve do sveučilišta UCLA. Putovi su im se razdvojilitek nakon što je Smith postao doktor medicine, a Bili stekao doktorat filozofijeiz područja psihologije. Obojici su im se ispunili dječački snovi time što sustupili u vojsku, no Bili se skrasio medu vojnim obavještajcima. Nisu se vidjeli više od desetljeća, ali su održavali vezu između udaljenih obveza i boravišta. Namršten, Smith je zastao u otmjenom predvorju i ponovo počeo zuriti u zagonetneriječi. "Nešto nije u redu, gospodine?", obratio mu se uljudno recepcionar.Smith se osvrnu. "Ne. Baš ništa. Bilo bi dobro da krenem ako želim stići nasljedeći seminar." Gurnu papir u džep trenčkota i zaputi se u mokro popodne.Kako je Bili znao da je on u Londonu? Upravo u ovome povučenom hotelu? I čemu tatajnovitost pri čemu se poslužio i nadimkom iz djetinjstva? Nije bilo adrese zaodgovor kao ni telefona. Samo inicijal kao znak pošiljatelja. Zašto u ponoć?Smith je sebe zamišljao jednostavnim čovjekom, iako je znao da je istina dalekood toga. Stvarnost se odražavala u njegovoj karijeri. Bio je vojni liječnik ujedinicama MASH-a, a danas je znanstveni istraživač. Kraće vrijeme radio je i za

Activity (8)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
doctoritza69 liked this
zelnid4 liked this
zelnid4 liked this
zelnid4 liked this
zelnid4 liked this
zelnid4 liked this
zelnid4 liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->