Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
3Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Robert Ludlum - Prometejeva Prijevara

Robert Ludlum - Prometejeva Prijevara

Ratings: (0)|Views: 29 |Likes:
Published by miralbar

More info:

Published by: miralbar on Jan 10, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/13/2011

pdf

text

original

 
Robert Ludlum - PROMETEJEVA PRIJEVARA Prometej se obori s nebesa i donese sa sobom dar vatre.Pogrešan potez
Kartaga, Tunis 3.22 ujutro Kiša je bila neumoljivo jaka, mahnitajući pod naletimazavijajućih vjetrova, dok su se valovi podizali i razbijali o obalu. Bio je to sveopćivrtlog u mračnoj noći. U plićaku nedaleko od obale klatilo se desetak tamnihspodoba koje su se čvrsto držale svojih plutajućih naprtnjača, poput preživjelih unekom brodolomu. Iznenadna oluja zatekla je te ljude, no bilo je to i dobro; pružilaim je zaklon bolji od bilo čega čemu su se mogli nadati. S obale se dvaput pokazalatočkica crvenog svjetla, što je bio znak od prethodnice da je na kopnu sve čisto.Čisto! Što je to značilo? Da je Garde Nationale ostavila ovaj dio tuniske obale bezobrane? Nasrtaj prirode doimao se grubljim od bilo čega što bi mogla pokušatituniska straža. Dok su ih nadirući valovi gurali i bacali amo-tamo, ljudi sunapredovali prema obali te se jednim usklađenim pokretom uspeli na pijesak pokrajruševina drevnih punskih pristaništa. Kad su skinuli svoja crna gumena odijelaispod kojih se pokazala tamna odjeća i njihova pocrnjela lica, izvadili su oružje izsvojih naprtnjača i počeli ga razvrstavati: automati Heckler & Koch MP-10,kalašnjikovi i snajperske puške. Za njima su sada na valove i drugi pristizali naobalu. Svim je tim precizno ravnao čovjek koji ih je zadnjih mjeseci toliko iscrpno,toliko neumorno uvježbavao. Bili su to borci za slobodu El Nahde, rođeni Tunižani,koji su došli osloboditi svoju zemlju od tlačitelja. Ali vođe su im bili stranci - iskusniteroristi koji su poput njih vjerovali u Alaha; mala, elitna jedinica boraca za sloboduproizašla iz najradikalnijeg krila Hezbollaha. Vođa ove jedinice, kao i pedesetak Tunižana, bio je vrhunski te
rorist poznat jedino kao Abu. Povremeno se koristiloi njegovo puno nom de guerre: Abu Intiquab. Otac osvete. Prepreden, tajnovit iokrutan, uvježbavao je borce Al-Nahde u libijskom logoru pokraj Zuwaraha.Usavršio je njihovu strategiju na detaljnom modelu
predsjedničke palače i podučioih taktikama koje su bile nasilnije i izopačenije od bilo čega na što su dotad navikli.Prije samo trideset sati ljudi su se u luci Zuwarah ukrcali na teretni brod nosivostipet tisuća tona, izrađen u Rusiji, koji je inače prevozio tekstilnu robu i libijsketvorničke proizvode između Tripolija i Bizerte u Tunisu. Snažan stari teretnjak, sadaishaban i oronuo, putovao je sjeverno-sjeverozapadno duž tuniske obale, prošaopokraj lučkih gradova Sfaxa i Sousse, zatim zaobišao Cap Bon i ušao u Golfe deTunis, u blizini pomorske baze La Goulette. Pazeći na raspored vožnje patrolnihčamaca obalne straže, ljudi su bacili sidro pet milja od obale Kartage i brzo spustilisvoje tvrdo napuhane gumenjake, opremljene snažnim izvanbrodskim motorima. Zanekoliko minuta bili su u uzburkanim vodama Kartage, drevnog feničkog grada, koji je bio toliko moćan u petom stoljeću prije nove ere da ga se smatralo velikimsuparnikom Rima. Da je tko od tuniske obalne straže slučajno motrio brod putemradara, vidio bi samo kako teretnjak kratko zastaje, a zatim odlazi prema Bizerti. Naobali je čovjek koji je davao znak crvenim svjetlom siktao dajući naredbe svojimneupitnim autoritetom i psujući prigušenim glasom. Bio je to bradat čovjek uvojničkoj kabanici koju je nosio preko keffiyeha.x Abu. “Tiho! Spustite se dolje! Zarželite privući cijelu bijednu tunisku stražu? Brzo sad. Idemo, idemo Nespretniglupani Vođa vam trune u zatvoru dok vi dangubite! Kamioni čekaju!” Do njega jestajao čovjek s naočalama za noćno motrenje i šutke pretraživao teren. Tunižani suga poznavali samo kao Tehničara. Bio je jedan od Hezbollahovih vrhunskihstručnjaka za streljivo, zgodan muškarac maslinaste boje kože, gustih obrva iblistavih smeđih očiju. 1 Arapsko pokrivalo za glavu. 10 Ako su ljudi malo toga znalio Abuu, o Tehničaru su, kao Abuovu povjerljivom savjetniku, znali još manje. Premaglasinama, bio je od bogatih roditelja Sirijaca, odrastao u Damasku i Londonu, gdje je poučen svim zamršenim tajnama oružja i eksploziva. Konačno je progovorio iTehničar, tiho i mirno. Povukao je čvršće k sebi kapuljaču svoje crne kabanice da bise zaštitio od proloma oblaka. “Ne žurim se to reći, moj brate, ali operacija tečeglatko. Kamioni natovareni materijalom sakriveni su baš kao što smo dogovorili, a
 
vojnici nisu naišli na otpor tijekom kratke vožnje avenijom Habiba Bourgibe. Upravosmo primili radijski signal od prvog čovjeka - došli su do predsjedničke palače.Državni udar je otpočeo.” Dok je govorio, pogledao je na svoj ručni sat. Abu kimnezapovjednički. Bio je čovjek koji nije očekivao ništa drugo do uspjeh. Udaljeni nizeksplozija govorio je Abuu i njegovu savjetniku da je bitka u tijeku. Predsjedničkapalača odmah će biti zaposjednuta i za nekoliko sati islamski bojovnici vladat ćeTunisom. “Nemojmo si prerano čestitati”, rekao je Abu tihim, napetim glasom. Kiša je sada oslabjela, i oluja je u trenutku prestala baš kao što je iznenada i počela.Iznenada su tišinu na plaži razdrmali glasovi koji su im nešto dovikivali nakreštavom, prodornom arapskom. Tamne spodobe trčale su po pijesku. Abu iTehničar posegnu za svojim oružjem, ali onda opaze da su to njihova braća izHezbollaha. “Nula-jedan!” “Zasjeda!” “Moj Bože! Moćni Alahu, opkoljeni su”Četvorica Arapa su pristigla, zastrašeni i bez daha. “Znak opasnosti nula-jedan”,zadihano će onaj koji je nosio na leđima poljsku radiostanicu PRC-117. “Uspjeli susamo dojaviti da su ih snage sigurnosti u palači opkolile i zarobilie. Zatim je prijamprekinut! Kažu da im je namještena zamka!” Abu se sa zaprepaštenjem okreneprema svom savjetniku. “Kako je to moguće?” Najmlađi od četvorice mladića koji sustajali pred njima reče: “Materijal koji je ostavljen za njih - protutenkovsko oružje,streljivo, C-4 - sve je bilo škart! Ništa nije funkcioniralo! I vladine su snage 11 samoležale i čekale na njih! Našima je namještena zamka od samog početka!” Abu je biovidljivo povrijeđen i nestalo je njegove poslovične vedrine. Dozvao je svog prvogsavjetnika. “Ya sahbee, trebam tvoj mudri savjet.” Tehničar je namještao svoj ručnisat dok je prilazio bliže glavnom teroristu. Abu jednom rukom obgrli svogsavjetnika oko ramena. Govorio je tihim, mirnim glasom. “Očito postoji izdajnik unašim redovima, netko ubačen. Naši planovi su procurili.” Abu učini jedvazamjetljivu, gotovo neuočljivu kretnju prstom i palcem. Bio je to znak, i njegovi susljedbenici odmah zgrabili Tehničara za ruke, noge i ramena. Tehničar se snažnootimao, ali nije se mogao nositi s uvježbanim teroristima koji su ga držali. Abunaglo ispruži svoju desnu ruku. Zabljesne metal, i Abu zarije nazupčani svinuti nožTehničaru u trbuh, snažno potegavši oštricu prema dolje i prema van kako biizazvao najveću moguću štetu. Oči su mu plamtjele. “Izdajnik si ti” izrekne glasno.Tehničar je soptao. Bol je očito bila mučna, ali mu je lice bilo tupa maska. “Ne,Abu!” prosvjedovao je. “Svinjo!” prokune Abu i zamahne ponovno na njega,naciljavši svojim nazupčanim nožem u Tehničareve prepone. “Nitko drugi nije znaotočno vrijeme, točne planove! Nitko! A ti si provjerio materijal! Ne može to bitinitko drugi.” Odjednom plažu obasja zasljepljujuća svjetlost reflektora. Abu seokrene i shvati da su opkoljeni i daleko nadjačani desecima i desecima vojnika ukaki uniformama. Groupement de Commando tuniske Garde Nationale, s uperenimstrojnicama, odjednom se pojavio na obzoru; gromoglasna huka iznad njihnajavljivala je dolazak nekoliko napadačkih helikoptera. Plotuni iz automatskogoružja pogodili su Abuove ljude, pretvorivši ih u marionete koje se trzaju. Njihov jezovit vrisak odjednom je utihnuo, a tijela su im se skljokala na tlo i ostala uneobičnim i nezgrapnim položajima. Još jedan plotun i zatim je prestalo.Neočekivana tišina koja je uslijedila bila je jezovita. Nije se pucalo jedino na glavnogterorista i njegovog stručnjaka za streljivo. No Abuu je, čini se, na pameti bilo samo jedno, te se ponovno naglo okrenuo prema čovjeku kojega je ožigosao kaoizdajnika, postavljajući svoju krivošiju za još jedan napad. Tehničar je, teško ranjen,pokušao parirati udarac svom napadaču, no umjesto toga samo je počeo tonutiprema tlu. Gubitak krvi bio je prevelik. Baš kad je Abu navalio da ga dokrajči,snažne ruke zgrabile su odostrag bradatog hezbolaškog vođu, srušile ga i prikovalega za pijesak. Abuove su oči gorjele od prkosa kad su vladini vojnici njih dvojicudopremili u pritvor. Nije se on bojao nijedne vlade. Vlade su kukavičke, često jegovorio; vlade će ga osloboditi pod nekakvom izlikom međunarodnog zakona iizručenja i repatrijacije. Sklopit će se pogodbe iza kulisa, i Abu će biti kriomicepušten, a njegova prisutnost u zemlji bit će pomno čuvana tajna. Nijedna vlada niježeljela na sebe navući bijes terorističke kampanje Hezbollaha. Teroristički voda nijese borio, ali je zato omlitavio tijelo, natjeravši vojnike da ga vuku. Dok su ga vuklipokraj Tehničara, obilno mu je pljunuo u lice i prosiktao: “Nećeš još dugo biti naovome svijetu, izdajicel Svinjo! Umrijet ćeš zbog svog izdajstva!” Kad su odveli
 
Abua, nekoliko ljudi koji su bili ščepali Tehničara sada su ga nježno odriješili ilagano spustili na nosila koja su već čekala. Poslušavši upute zapovjednikabataljuna, maknuli su se u stranu kad je ovaj pristupio. Tunižanin je kleknuo pokrajTehničara i pregledao ranu. Tehničar se trzao od boli, ali nije izustio ni glasa. “MojBože, čudo je da ste još pri svijesti”, kazao je zapovjednik na engleskom s izrazitimnaglaskom. “Gadno ste ranjeni. Izgubili ste puno krvi.” Čovjek koji je bio poznatkao Tehničar odvrati: “Da su vaši ljudi malo brže reagirali na moj znak, ovo se ne bidogodilo.” Instinktivno je dotaknuo svoj ručni sat, koji je bio opremljenminijaturnim odašiljačem visoke frekvencije. Zapovjednik se nije obazirao napritužbu. “Onaj SA-341 tamo gore”, rekao je, pokazujući u nebo gdje je lebdiohelikopter, “odvest će vas u medicinsku ustanovu visoke sigurnosti u Maroku. Meninije dopušteno da znam vaš stvarni identitet, ni tko su vaši stvarni poslodavci, paneću ni pitati”, započne Tunižanin, “ali mislim da imam dobru zamisao - “ Upravotada Tehničar strogo prošapće: “Sagnite se!” Brzo je iz korica skrivenih ispodpazuha izvukao poluautomatski pištolj i pet puta brzo opalio. Čuo se vrisak izšumarka palmova drveća i mrtav čovjek stropoštao se na zemlju, čvrsto držeći uruci svoju snajpersku pušku. Nekako je jedan vojnik Al-Nahde izbjegao krvoproliće.“Moćni Alahu!” uzvikne prestrašeni zapovjednik bataljuna dok je polako podizaoglavu i pogledavao uokolo. “Mislim da smo sada jednaki, vi i ja.” “Slušajte”, jedvaizusti Arap koji nije bio Arap, “recite svom predsjedniku da mu je ministarunutarnjih poslova tajni simpatizer i suradnik Al-Nahde koji kuje zavjeru dapreuzme njegovo mjesto. U dosluhu je sa zamjenikom ministra obrane. Ima idrugih...” Ali gubitak krvi bio je prevelik. Prije nego što je mogao dovršiti rečenicu,Tehničar se onesvijestio. 1 Washington D. C. Pet tjedana kasnije Pacijent ječarterom dopremljen na privatnu sletnu pistu dvadeset milja sjeverozapadno odWashingtona D. C. Iako je pacijent bio jedini putnik u zrakoplovu, nitko nije s njimrazgovarao osim da bi utvrdio njegove neposredne potrebe. Nitko mu nije znao niime. Znali su jedino da je to izuzetno važan putnik. Dolazak leta nije se pojavionigdje ni u kakvim avijacijskim dnevnicima, ni vojnim ni civilnim. Bezimeni putnik prebačen je neobilježenom limuzinom u središte Washingtona i ostavljen, na vlastitizahtjev, kod parkirališne garaže usred beznačajnog kvarta u blizini Dupont Circlea.Imao je na sebi obično sivo odijelo i kožne mokasinke s resicama koje su većbezbroj puta bile oguljene i ulaštene, i izgledao je poput jednog od tisuće osrednjihlobista i birokrata, bezličnih, bezizražajnih uposlenika kakve se uvijek sreće uWashingtonu. Nitko ga nije čudno pogledao kad je izašao iz garaže i krenuo,ukočeno i vidno hramajući, prema tamno obojenoj četverokatnici u ulici K broj1324, u blizini Dvadeset prve. Betonska zgrada sivih stakala jedva se moglarazlikovati od svih drugih nezanimljivih četvrtastih niskih zgrada u tom dijelusjeverozapadnog Washingtona. Sve sami uredi lobističkih skupina i trgovačkihorganizacija, putničkih agencija i upravnih odbora u industriji. Pokraj prednjegulaza postavljene su dvije mjedene ploče s nazivima ureda: INNOVATIONENTERPRISES i AMERICAN TRADE INTERNATIONAL. Samo bi iskusni inženjer pomoćukrajnje rafinirane ekspertize mogao zapaziti nekoliko neobičnih pojedinosti -primjerice, da je svaki prozorski okvir bio opremljen piezoelektričnim oscilatorom,kojim se osujećuje svaki pokušaj lasersko-akustičnog nadzora izvana. Ili stožacradiosignala visoke frekvencije i velikog dometa koji je potpuno okruživao zgradu ibio dovoljan da spriječi gotovo sve oblike elektronskog prisluškivanja. Zacijelonikad ništa nije privuklo pozornost susjeda u ulici K oćelavjelih pravnika iz upraveza trgovinu žitaricama, računovođa natmurena lica s kravatama i košuljama kratkihrukava iz poduzeća za poslovni konzalting koje je polagano propadalo. Ljudi sudolazili u ulicu K broj 1324 ujutro, a odlazili uvečer. Smeće se u odgovarajuće daneubacivalo u ulični kontejner. Sto bi drugo koga moglo zanimati? Ali Uprava je baš tohtjela: da sve bude skriveno pogledu. Čovjek se gotovo sam sebi nasmijao kad je otome razmišljao. Jer tko bi ikada pomislio da bi se središte najtajnije od svihsvjetskih tajnih agencija moglo nalaziti u običnoj poslovnoj zgradi nasred ulice K,izloženo javnosti? Središnja obavještajna agencija u Langlevu, u Virginiji, i Agencijaza nacionalnu sigurnost u Fort Meadeu, u Marvlandu, smještene su u utvrdamaokruženim jarkom, čime su zapravo javno objavljivale svoje postojanje! Evo me, tusam, kao da su govorile, upravo ovdje, i nemojte obraćati pozornost na mene1.

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->