Vracao sam se iz skole i cuo kako neki pas laje. Ja se ne bojim pasa, ali, naravno, ne volim ni da senosim s njima. Mogao bi neki od njih da bude besan, i ako me taj ujede, onda nema tog Tatarina koji bi bio kadar da me spase. Zbog toga uhvatih maglu. Ali, onda sam pogledao oko sebe i video da su se svina pijaci iskrivili od smeha. Psu nigde ni traga ni glasa: bio je to Volf-Lajb, lopov. Otkud sam mogaoda znam da je to on. Zvucalo je bas kao da zavija kucka.Kada su obesenjaci i sereti videli da je mene lako namagarciti, svaki od njih hteo je da oproba kakve ce biti srece sa mnom. ,,Gimpele, car dolazi u Frampol; Gimpele, u Turbinu se Mesec srusio s neba;Gimpele, mala Hodel Cetvorodel nasla je blago iza javnog kupatila." A ja sam, kao kakav Golem,verovao svakome. Pre svega, sve je moguce, kao sto je zapisano u ,,Izrekama otaca", samo samzaboravio kako. Drugo, morao sam da poverujem, jer bi me inace skolila sva varosica. Ako bih se ikadusudio da kazem: ,,Vi se to segacite sa mnom.", bilo bi nevolje. Ljudi bi se naljutili: ,,Kako to mislis?Hoces li da kazes da smo svi mi lazovi?" Sta sam mogao da cinim? Verovao sam im i nadam se da samim pricinjavao bar malo zadovoljstva.Bio sam siroce. Moj deda, koji me je podi-gao, bio je vec jednom nogom u grobu. Stoga su me smestilikod nekog pekara, a sta sam sve tamo morao da izdrzim! Svaka zena ili devoj-ka koja bi u pekarudonela ciniju rezanaca, podvalila bi mi bar jedanput: ,,Gimpele, odr-zava se vasar na nebu; Gimpele,rabin je u sedmom mesecu otelio tele; Gimpele, krava je preletela preko krova i snela mesingana jaja." Jednom je dosao neki polaznik talmudskog ucilista dakupi kiflu i rekao: ,,Dok ti, Gimpele, ovde stojis, struzuci pekarskom lopatom, stigao je Mesija. Mrtvisu vaskrsnuli." — ,,Kako to?" rekoh ja. ,,Nisam cuo zov ovnujskog roga!" A on rece: ,,Jesi li gluv?" Isvi pocese da vicu: ,,Mi smo culi rog, culi smo ga svi!" Onda ude Rice, voskarka, i viknu svojim promuklim glasom: ,,Gimpele, tvoj otac i tvoja mati su ustali iz groba. Oni te traze."Iskreno, receno, znao sam vrlo dobro da se nista slicno nije dogodilo, ali, svejedno, navu-kao sam svojvuneni prsluk i izisao napolje. Svi su o tome govorili, dakle, mozda se stvarno nesto dogodilo. I sta me je kostalo da pogle-dam? Ali, napolju me je docekalo podrugljivo podrazavanje mijaukanja! Ja sam setada zarekao da nikom nista vise necu poverovati. No, ni to nista nije vredelo. Ljudi bi me nekad tolikozbunili, da vise nisam razlikovao crno od beloga.Otisao sam rabinu da mi da neki savet. On mi rece: ,,Pisano je: bolje je biti luda vascelog zivota nego biti zao makar i jedan cas. Nisi ti luda. Oni su lude. Jer, onaj ko postidi svog bliznjeg, nikad nece uci uraj." Pa ipak, sama rabinova kci me je namagarcila. Dok sam ja izlazio od rabina,ona me upita: ,,Jesi li polju-bio zid?" — ,,Nisam," rekoh, ,,a zasto?" Ona odgovori: ,,Zakon to trazi. Posle svake posete morasto da ucinis." Dobro, od toga bar nije moglo da bude nikakve stete. No, ona prasnu u smeh. Bila je todobra sala. Eto, povukla me je /.a nos.