Nicholas Evans - Čovjek koji je šaptao konjima (Knjiga ima 374 strana)

NA POČETKU TOG JUTRA BIJAŠE SMRT KAO ŠTO ĆE BITI SMRT I NA njegovu svršetku. Iako djevojčica nikad nije doznala je li joj preko snova prhnula sjenka smrti i probudila je u to najnevjerojatnije jutro. Jedino je znala, kad je otvorila oči, da se svijet nekako promijenio.

Display njezine budilice pokazivao je sat za koji ju je navila daje probudi i ona je ležala mirno, ne podižući glavu, pokušavajući odrediti razmještaj promjene. Bilo je tamno, ali ne koliko bi trebalo biti. Na drugoj strani spavaće sobe, jedva je razabirala zagasit sjaj svojih konjičkih nagrada na pretrpanim policama, a I njih nadvita lica rock zvijezda za koje je jednom mislila da bi joj ili sviđati. Osluhne. I tišina koja je ispunjavala kuću bila je čija, puna iščekivanja, poput stanke između udisaja i izgovorenih riječi. Uskoro će se začuti prigušena rika peći koja se budi u podrumu, a drvene podne daske stare seoske kuće počet će svoju obrednu škriputavu tužbalicu. Ona sklizne ispod pokrivača i priđe prozoru. Vani je bilo snijega. Prvi ove zime. A po bočnoj strani ograde kod jižStaizaključila je da ga je napadalo tridesetak centimetara. Nije bilo vjetra koji bi ga raspršio, bio je gladak i nepomućen, nagomilan u i. smiješnim oblicima na granama šest trešnjinih stabalaca koje je njezin f otac posadio prošle godine. Jedna je zvijezda sjala u procijepu dubokog plavetnila iznad šume. Djevojčica spusti pogled i ugleda mraznu otopi rupicu u njoj. Zadrhti, ne od hladnoće, nego od uzbuđenja što je tako preobražen svijet na trenutak potpuno njezin. Ona se okrene i požuri odjenuti.

Grace Maclean stigla je sinoć iz New Yorka sa svojim ocem, samo njih dvoje. Uvijek bi uživala u tom putovanju, tih dva i pol sata vožnje po Taconic State Parkwayu, dokušuškani u dugačkom Mercedesu slušaju kazete i ćaskaju o školi ili nekom novom slučaju na kojem on radi. Voljela gaje slušati kako govori dok vozi, voljela ga imati za sebe, vidjeti kako se polako opušta u svojoj pomnjivo odabranoj odjeći za vikend. Njezina je majka, po običaju, imala neku večeru ili primanje ili nešto slično i stići će u Hudson danas ujutro vlakom, što joj se ionako više sviđalo. Puzanje prometa petkom navečer beziznimno bi je učinilo narogušenom i nestrpljivom, pa bi se iskalila tako što bi preuzela komandu, govorila Robertu, Graceinu ocu, da uspori ili ubrza ili krene prečicom da izbjegne zastoje. Nikad se ne bi porječkao s njom, nego bi učinio kako mu je bilo rečeno, iako bi kadšto uzdahnuo ili uputio Grace, prognanoj na stražnje sjedalo, čudan pogled u retrovizor. Odnos između njezinih roditelja već joj je dugo bio tajnom, složen svijet u kojem nadmoć i pokornost nikad nisu bili onakvi kakvima su se činili. Ne želeći se miješati, Grace bi se povukla u utočište svog walkmana.

U vlaku, njezina bi majka radila cijelim putem. Ni na što nije obraćala pozornost niti bi joj nešto moglo odvratiti pozornost. Kad je nedavno putovala s njom, Grace ju je promatrala i čudila se da nijednom nije čak ni pogledala kroz prozor osim možda tim zacakljenim, letimičnim pogledom koji ništa ne vidi, kad bi neki poznati spisatelj ili jedan od njezinih ambicioznijih pomoćnika urednika nazvali na mobitel.

Svjetlo na odmorištu ispred Graceine sobe još je bilo upaljeno. Ona prođe na prstima u čarapama pokraj napola otvorenih vrata roditeljske spavaće sobe i zastane. Začuje otkucaje zidne ure u predvorju u prizemlju i utješno, tiho hrkanje svog oca. Siđe niza stube u predvorje, čiji su se nebeskoplavi zidovi i strop već žarili od odbljeska snijega kroz prozore bez zavjesa. U kuhinji, ona popije čašu mlijeka naiskap i pojede čokoladni keks dok je švrljala poruku ocu na papiriću pokraj Ona uzme još jedan keks i pojede ga u hodu idući prema hodniku kod stražnjih vrata gdje su ostavljali kapute i blatnjave čizme. Odjene vuneni kaputić i počne otmjeno skakutati, držeći keks u ustima, dok je navlačila jahaće čizme. Povuče zatvarač svojeg kaputića do vrata, navuče rukavice i uzme jahaću kapu s police. Nakratko se zapita bi li trebala telefonirati Judith i provjeriti hoće li ona ići jahati unatoč snijegu. No nije bilo potrebe za tim. Judith će rado poći, baš kao i ona. Kad je Grace otvorila vrata i stupila na studeni zrak, začuje kako je oživjela peć u podrumu.

Wayne P. Tanner mrko je zurio iznad ruba svoje šalice kave u redove snijegom skorenih kamiona parkiranih ispred zdravljaka. Mrzio je snijeg, ali je još više mrzio kad bi mu se dogodio neki previd. A u roku od samo nekoliko sati to mu se dogodilo dvaput.

Pripadnici newyorške prometne policije uživali su u tome, prokleti jenkijevski gizdavci. Vidio ih je kako su se ubacili iza njega i nekoliko se kilometara vozili prilijepljeni za njegov branik, znajući da ih je on vidio, i uživajući u tome. Tad su upalili svjetla, doviknuli mu da se zaustavi a neki se prdonja, klinac, došepurio do njegova vozila u svom stetson šeširu poput usranog policajca iz filma. Zatražio je dnevnik puta i Wayne ga nađe, preda mu ga i zagleda se u klinca dok gaje ovaj čitao. Atlanta, ha? reče ovaj, brzo prelistavajući stranice. Da, gospodine odgovori Wayne. 1 da znate, ondje je puno toplije. Taj bi ton najšečće uspijevao kod policajaca, pun poštovanja ali prijateljski, koji je podrazumijevao stanovito radno srodstvo na cesti. Ali balavac ne podigne pogled.

Aha. Znate li da radardetektor koji imate nije zakonom dopušten?

Wayne pogleda crnu kutijicu pričvršćenu za vozačku ploču. Na trenutak je razmišljao bi li se pretvarao da ne zna o čemu to policajac govori. U New Yorku su zaribice za murjake bile ilegalne samo za kamione iznad devet tona. A njegova je tonaža bila tri do četiri puta veća. Bude li se pravio nedužnim, to bi moglo govnara još više razljutiti. On nički, ali si je mogao uštedjeti trud jer ga drot još nije pogledao. Znate li? ponovi on.

Aha, mislim da znam. Mladić zatvori dnevnik puta, vrati mu ga i naposljetku pogleda u oči. U redu reče. A sad da vidimo drugi. Oprostite? Drugi dnevnik puta. Onaj pravi. Ovaj je za dobre vile. Nešto se okrene u Wayneovu želucu.

Poput tisuća vozača kamiona, petnaest je godina vodio dva dnevnika, jedan koji je govorio istinu o vremenu, kilometraži, odmorima, i drugi, smišljen posebice za ovakve prigode, po kojem se vidjelo da se pridržava svih zakonskih propisa. I kroz sve te godine, zaustavljen Bog zna koliko desetaka puta, na putu s istočne do zapadne obale Amerike, nijedan policajac nije ovo učinio. Sranje. Skoro svaki kamiondžija kojeg poznaje vodi lažni dnevnik, nazivali su ih stripovima, vicem. Ako voziš sam i nemaš suvozača da vozite naizmjence, kako dovraga stići negdje na vrijeme? Kako dovraga zaraditi za život? Isuse. Tvrtke to znaju, samo se pretvaraju da ništa ne vide. Pokušao je dobiti na vremenu, glumio uvrijeđenost, čak se malko tobože i naljutio, ali je znao da je uzalud. Mladićev kolega, grdosija bikovskog vrata i blesava smiješka, izađe iz patrolnog automobila, ne želeći propustiti zabavu. Rekli su mu da izađe iz šoferske kabine dok je oni pregledaju. Videći da namjeravaju rastaviti kabinu, on odluči sve priznati, iščeprka knjigu iz skrovišta ispod ležaja i preda im je. Ona je pokazivala daje prešao više od tisuću četiri stotine kilometara u dvadeset četiri sata i samo se jednom zaustavio i to tek polovicu od osam sati propisanih zakonom.

I tako, gleda u oči globi od tisuću, možda tisuću tri stotine dolara, pa i više, dohvate li ga i za prokleti radardetektor. Možda i izgubi vozačku dozvolu. Policajci su mu dali pregršt papira i otpratili ga do odmorišta za kamione, upozorivši ga da i ne pomisli krenuti prije jutra.

On pričeka da oni krenu, pa ode do benzinske postaje i kupi ustajali sendvič od puretine i šest limenki piva. Provede noć na ležaju u oraspoloži, ali ipak provede noć brinući. A kad se probudio, ugleda snijeg i shvati daje ponovno nešto previdio.

U blago i mirisno jutro u Georgiji prije dva dana, Wayne se nije sjetio provjeriti ima li lance za snijeg. A kad je jutros pogledao u pretinac, prokleti lanci nisu bili ondje. Nevjerojatno. Neki ih je zajebant sigurno posudio ili ukrao. Wayne je znao da će na autocesti sve biti u redu, da su prije nekoliko sati prošli ralicama i posipali je šljunkom. Ali dvije divovske turbine koje prevozi mora isporučiti tvornici papira u malom mjestu po imenu Chatham pa će morati izaći s autoceste i presjeći sporednim putovima. Ceste će biti krivudave i uske a vjerojatno i neočišćene. Wayne ponovno opsuje samom sebi, popije kavu i ostavi novčanicu od pet dolara. Kad je izašao, zastane pripaliti cigaretu i čvrsto navuče svoju bejzbolsku kapicu sa znakom Bravesa1 da se zaštiti od hladnoće. Čuo je brundavi zuj kamiona koji su već prolazili autocestom. Čizme su mu škripale po snijegu dok se probijao preko parkirališta prema kamionu. Ondje je bilo četrdeset ili pedeset kamiona, poslaganih jedan do drugog, odreda s osamnaest kotača poput njegova, uglavnom marke Peterbilt, Freightliner i Kenworth. Wayneov kamion bio je Kenworth Conventional, crn i kromiran, kakve su nazivali mravojedi, zbog duga, nakošena prednjeg dijela. Iako je bolje izgledao pričvršćen za visoku standardnu prikolicu hladnjače nego sad, kad su mu dvije turbine bile pričvršćene za ravnu prikolicu, u snježnoj svjetlosti svitanja, Wayne ipak pomisli kako je to najljepši kamion na parkiralištu. Stajao je tako nekoliko trenutaka diveći mu se i otpuhujući posljednje dimove. Za razliku od mlađih vozača kojima se živo fućkalo, njegova se kabina uvijek sjajila. Čak ju je očistio od snijega prije no stoje otišao na doručak. No za razliku od njega, odjednom se sjeti, oni vjerojatno nisu zaboravili svoje proklete lance. Wayne Tanner zgnječi cigaretu u snijegu i uvuče se u kabinu. Dva para tragova spojila su se na svršetku dugog kolnog prilaza koji je vodio do konjušnica. Vremenski savršeno usklađeno, djevojči1 Atlanta Braves ie bRiVhn 16 Ni eho la s Evans ce su stigle ondje u razmaku od samo nekoliko sekundi i zajedno krenule uzbrdo. Njihov se smijeh čuo do doline. Iako se sunce tek trebalo pomoliti, bijela drvena ograda, koja je omeđivala njihove tragove s obje strane, izgledala je prljavo u usporedbi sa snijegom baš kao i konjske prepreke u poljima ispred njih. Tragovi djevojčica zavijali su do obronka brežuljka i gubili se u skupini niskih zgrada koje su se šćućurile, kao da traže zaštitu, oko goleme crvene konjušnice.

Kad su Grace i Judith zaokrenule u dvorište ispred konjušnice, neka mačka uplašeno odbrza ispred njih i pokvari površinu snijega. One se zaustave i na trenutak zastanu, gledajući prema kući. Nije bilo znakova života. Gospođa Dyer, vlasnica kuće, koja ih je obje naučila jahati, već je trebala biti na nogama i vrzmati se oko kuće.

Misliš li da bismo joj trebale reći da ćemo izjahati? šapne Grace.

Njih su dvije zajedno odrasle, viđale se vikendima ovdje na selu otkad pamte. Obje su živjele u zapadnom dijelu grada, obje pohađale škole u istočnom dijelu i obje imale očeve odvjetnike. Ali nijednoj nije palo na pamet da bi se trebale viđati preko tjedna. Njihovo je prijateljstvo spadalo ovamo, gdje su bili njihovi konji. Judith, koja je netom navršila četrnaest godina, bila je gotovo godinu dana starija od Grace. Grace je rado izbjegavala teške odluke koje bi mogle izazvati nepresušni gnjev gospođe Dryer. Judith frkne i namršti se. Ma ne reče ona. Samo bi nas izgrdila na pasja kola što smo je probudile. Dođi.

Zrak u konjušnici bio je topao i težak od slatkog mirisa sijena i izmeta. Djevojčice uđu noseći sedla i zatvore vrata. Desetak konja promatralo ih je iz pregradaka, naćuljenih ušiju. Osjećali su, kao i Grace, da je današnja zora drukčija. Judithin konj, riđan blaga pogleda po imenu Gulliver, zarže kad je ona prišla njegovu pregratku i ispruži glavu daje ona protrlja. Bok dušo reče ona. Kako si danas, ha? Konj se mirno odmakne od vrata kako bi napravio mjesta da Judith uđe s ormom.

Grace produži. Njezin je konj bio u posljednjem pregratku na drugom kraju konjušnice. Grace se nježno obraćala drugim konjima grima, visoko podignute nepomične glave, kako je promatra cijelim putem. Bio je to četverogodišnji Morganovac, dorat tako mrke boje da bi pod određenom svjetlošću izgledao crn. Roditelji su joj ga kupili prošlog ljeta za rođendan, nevoljko. Bojali su se da je prevelik i premlad za nju, odveć konj. Za Grace, to je bila ljubav na prvi pogled. Odletjeli su zrakoplovom u Kentuckv pogledati ga i kad su ih odveli do pašnjaka, on je odmah prišao k ogradi onjušiti je. Nije joj dopustio da ga dira, samo joj je onjušio ruku i lagano je okrznuo čekinjama na njušci. Tad je zabacio glavu poput oholog kraljevića i otrčao, šibajući svojim dugim repom, dok mu se dlaka sjajila na suncu poput ulaštene ebanovine. Žena koja gaje prodavala dopustila je Grace da ga zajaše. Tad su njezini roditelji izmijenili poglede i znala je da će joj ga ipak kupiti. Njezina majka nije jahala od djetinjstva, ali se još moglo računati na to da zna prepoznati vrsnoću. A Pilgrim je bio izvrstan konj. Nije bilo sumnje u to da je bio hirovit i drukčiji od ostalih konja na kojima je jahala. Ali kad se Grace našla na njemu, znala je daje u duši dobar, da nije zao, i da će se dobro slagati. Bit će tim. Željela mu je promijeniti ime u neko uznositije, na primjer Cochise ili Khan, ali njezina majka, širokogrudna despotkinja kao uvijek, reče da neka, naravno, o tome odluči Grace, ali da je po njezinu mišljenju urokljivo mijenjati konju ime. I tako je ostalo ime Pilgrim.

Hej, ljepotane reče ona kad je došla do pregratka. Tko je moj najdraži? Ona ispruži ruku i on joj dopusti dodirnuti njegovu baršunastu njušku, ali samo nakratko, pa podigne glavu i odmakne je od nje. Pravi si zavodnik. Dođi, da te pripremim za jahanje.

Grace uđe u pregradak i skine gunj s konja. Kad je zamahnula sedlom iznad njega, on se malo pomakne kao što bi uvijek učinio i ona mu strogo reče da stane mirno. Dok je lagano učvršćivala stremen i stavljala uzde, ispriča mu o iznenađenju koje ga očekuje vani. Tad iz džepa izvadi čistač kopita i sustavno očisti blato iz sva četiri kopita. Čula je kako je Judith već izvela Gullivera iz pregratka pa požuri svezati stremen i sad su i oni bili spremni.

Izvedu konje u dvorište i ostave ih stajati ondje nekoliko trenutaka.

Gulliver pogne glavu, onjuši snijeg i brzo zaključi da je to dosad već vidio stotinu puta. No Pilgrim se zaprepasti. Zagrebe kopitom po snijegu i trgne se kad se snijeg pomakne. Pokuša ga onjušiti, kao što je vidio daje učinio stariji konj, ali prejako udahne pa snažno kihne. Djevojke se presavinu od smijeha.

Možda ga još nije vidio reče Judith.

Ma sigurno gaje vidio. Zar u Kentuckvju nema snijega?

Ne znam. Vjerojatno ima. Ona pogleda u kuću gospođe Dyer. Hej, pođimo, ili ćemo probuditi zmaja.

Izvedu konje iz dvorišta, odu prema gornjoj livadi i ondje uzjašu. Polako se uspnu ukoso prema drvenim ulaznim vratima koja su vodila u šumu. Njihovi su tragovi ostavljali savršenu dijagonalu preko besprijekorno glatke četvorine polja. Kad su stigli do šume, sunce grane iznad sljemena i ispuni dolinu iza njih kosim sjenama.

Ono što je Graceina majka napose mrzila kod vikenda bilo je brdo novina koje je morala pročitati. Nagomilale bi se preko tjedna poput neke zloćudne vulkanske mase. Svakog dana, nehajno, povećavala bi hrpu tjednicima i svim dijelovima The New York Timesa koje se nije usudila baciti u smeće. Do subote bi ta hrpa postala previše prijeteća da bi se mogla pretvarati kao da je nema, a zajedno s dodatnih nekoliko tona neumoljivo stižućeg nedjeljnog broja New York Timesa znala je da će se sručiti na nju i pokopati ju ne učini li nešto odmah. Tolike riječi zasipaju svijet. Toliko truda. Samo zato da u vama izazovu osjećaj krivnje. Annie baci još jednu hrpu na pod i umorno podigne New YorkPost.

Stan Macleanovih bio je na osmom katu otmjene stare zgrade u ulici Central Park West. Annie je sjedila podvijenih nogu na žutoj sofi pokraj prozora. Bila je odjevena u crne tajice i svijetlosivu majicu, a njezina ne preduga žarkocrvena kosa, povezana u kusast konjski rep, gorjela je na suncu koje se slijevalo iza njezinih leđa u sobu i bacalo njezinu sjenu na sofu na drugom kraju dnevne sobe.

Soba je bila duga i obojena u blijedožutu boju. S jedne je strane bila obložena knjigama, primjercima afričke umjetnosti i koncertnim glasovirom, na čiji je jedan blistav kraj sad koso padalo sunce. Da se Čak i po snijegu, čak i u ovako rano subotnje jutro, bilo je džogera, koji su utabavali stazu koju će i ona uskoro utabati čim pročita novine. Srkne gutljaj iz šalice s čajem i upravo je namjeravala odbaciti Post kad ugleda člančić skriven u rubrici koju bi najčešće preskakala. Nije moguće reče ona naglas. Podlac jedan. Ona tresne šalicom po stolu i žustro ode po telefon u predvorju. Vrati se već pritiskajući brojeve i stane okrenuta prema prozoru, lupkajući nogom dok je čekala odgovor. Kod jezera neki je starac na skijama i s pretjerano velikim slušalicama na ušima žestoko gazio prema stablima. Neka je žena korila čopor psića povezanih uzicom, odjevenih u jednake vunene kaputiće, tako kratkih nogu da su morali skakutati i sanjkati se da bi se kretali. Anthonv? Jesi li vidio Posti Annie je probudila svog mladog pomoćnika, ali joj nije palo na pamet ispričati se. Objavili su članak o meni i Fiskeu.

Govnar kaže da sam ga otpustila i da sam krivotvorila najnovije brojke o nakladi.

Anthonv reče nešto s puno razumijevanja, ali Annie nije bilo do razumijevanja. Imaš li vikendaški broj Dona Farlowa? On ode po nj. U parku je ona žena s psima odustala i vukla ih natrag prema ulici. Anthonv se vrati s brojem i Annie ga zapiše.

Dobro reče ona. Možeš natrag na spavanje. Ona prekine vezu i odmah nazove Farlowljev broj. Don Farlow bio je odvjetnikjurišnik njezine izdavačke grupacije. U šest mjeseci otkad je Annie Graves na poslu se uvijek služila svojim djevojačkim prezimenom postavljena na radno mjesto glavne urednice da spasi časopis, tonući admiralski brod tvrtke, on joj je postao saveznik a gotovo i prijatelj. Zajedno su se prihvatili zadaće da izguraju staru gardu. Krv je tekla nova krv se ulijevala, a stara krv izlijevala a tisak je uživao u svakoj kapi. Među onima kojima su ona i Farlow pokazali vrata bilo je nekoliko spisatelja s dobrim vezama koji su se spremno osvećivali po trač rubrikama. Tvrtka je postala poznata kao Graves Yard.

Annie je shvaćala njihovu ogorčenost. Neki su bili ondje toliko godina da su osjećali kao daje tvrtka njihova. To što su im izmaknuli stolac bilo je dovoljno ponižavajuće. To stoje to učinila nekakva četrdesettrogodišnjakinja, laktašica, k tome još Engleskinja, bilo je nepodnošljivo. No čistka je sad bila gotovo završena i Annie i Farlow su se izvještili u sklapanju ugovora o otpremnini kojima bi kupili šutnju odlazećih. Mislila je da su to učinili i s Fenimoreom Fiskeom, ostarjelim i nesnosnim filmskim kritičarem koji ju je sad oblajavao u Postu. Podmukli stari gad. No dok je Annie čekala da se Fariow javi na telefon, utješila se činjenicom daje Fiske jako pogriješio kad je izjavio da su njezine brojke o povećanoj nakladi krivotvorene. Nisu bile, a mogla je to i dokazati.

Farlow ne samo što je bio budan, nego je i pročitao članak u Postu.

Dogovorili su se da će se sastati za dva sata u njezinu uredu. Tužit će starog govnara do posljednjeg novčića s kojim su ga kupili. Annie nazove supruga u Chatham ali dobije vlastiti glas na telefonskoj sekretarici. Ostavi poruku Robertu, daje vrijeme za ustajanje, da će ona stići kasnijim vlakom a da on ne odlazi u samoposluživanje prije no što ona stigne. Tad se spusti dizalom u prizemlje i izađe na snijeg pridružiti se džogerima. Samo što Annie Graves, naravno, nije džogirala. Ona je trčala. Pa iako ta razlika nije bila odmah primjetljiva ni po njezinoj brzini ni po tehnici, Annie je ona bila jasna i važna kao hladan jutarnji zrak u koji je zaronila.

Autocesta je bila čista kao što je Wayne Tanner očekivao. Na cesti nije bilo puno prometa jer je bila subota i on zaključi da bi mu bolje bilo držati se autoceste broj 87 do spojišta s 90, ondje prijeći rijeku Hudson i spustiti se prema Chathamu sa sjevera. Proučio je zemljovid i zaključio da će, iako to nije bio najkraći put, manje voziti po malim cestama koje možda nisu očišćene. Bez lanaca, nadao se da pristupna cesta do tvornice o kojoj su mu pričali nije nekakav neasfaltirani put ili nešto slično.

Kad je ugledao putokaze za autocestu 90 i skrenuo na istok, počeo se bolje osjećati. Krajolik je izgledao kao na božićnoj čestitki i uz ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA moćnog prednjeg dijela, život se nije činio tako lošim kao sinoć. Dovraga, dogodi li se najgore i izgubi vozačku dozvolu, može se uvijek vratiti i biti mehaničar, za što je školovan. Naravno, neće tako dobro zarađivati. Uvredljivo kako malo plaćaju čovjeku koji se školovao nekoliko godina i mora kupiti alat vrijedan deset tisuća dolara. No u posljednje vrijeme umaralo gaje toliko biti na cesti. Možda bi bilo bolje provoditi više vremena kod kuće da suprugom i djecom. Možda. Ili barem provoditi više vremena u ribolovu.

Wayne se trgne kad ugleda izlaz za Chatham ispred sebe i prihvati se posla: nagazi na kočnice i proveze kamion kroz svih devet brzina, od čega veliki Cumminsov motor od četiri stotine dvadeset pet konjskih snaga zariče u znak prosvjeda. Kad se odvojio od autoceste, pritisne prekidač za vožnju na četiri kotača i zablokira prednju osovinu.

Odavde, procijenio je, možda je tek desetak kilometara do tvornice.

Visoko u šumama tog je jutra bilo mirno, kao daje i život stao. Nisu se glasale ni ptice ni životinje a jedini je zvuk bio povremen tihi mukli udarac snijega koji bi pao s otežalih grana. U taj iščekujući zrakoprazni prostor, kroz javore i breze, uzdizao se udaljeni smijeh djevojčica. Polako su se uspinjale po zavojitoj utrtoj stazi koja je vodila do sljemena, prepustivši konjima da odrede brzinu kretanja. Judith je išla prva. Jahala je okrenuta prema natrag, jednom se rukom držala za obluk Gulliverova sedla, gledala u Pilgrima i smijala se.

Trebala bi ga odvesti u cirkus reče ona. Momak je rođeni klaun.

Grace se prejako smijala da bi odgovorila. Pilgrim je hodao pognute glave i gurao njušku kroz snijeg poput lopate. Tad bi odbacio komad snijega u zrak, kihnuo i krenuo u kas, pretvarajući se da se boji snijega kad bi se pahulje raspršile.

Hej, ti, bilo bi dosta reče Grace, pa zategne uzde i preuzme kontrolu. Pilgrim ponovno krene korakom i Judith, još nasmiješena od uha do uha, zamaše glavom i ponovno se okrene licem prema stazi. Gulliver je uporno hodao, potpuno nezainteresiran za lakrdije iza 22 Ni eho I as Evans stazi, svakih dvadesetak metara, na stabla su bili pribodeni žarkonarančasti natpisi, kojima se prijetilo krivičnim gonjenjem svakome koga se uhvati u lovu, postavljanju zamki životinjama ili narušavanju tuđeg posjeda.

Na vrhu sedla koje je dijelilo dvije doline bila je mala, okrugla čistina gdje bi se, približe li se tiho, moglo vidjeti jelene ili divlje purane. No danas, kad su djevojčice izjahale između stabala na sunce, našle su jedino krvavo, otkinuto ptičje krilo. Ležalo je točno na sredini čistine poput kazaljke nekog sablasnog kompasa i djevojčice se zaustave i zagledaju u nj.

Sto je to, fazan ili što? upita Grace.

Vjerojatno. Bivši fazan. Dio bivšeg fazana. Grace se namršti. Kako se našao ovdje?

Ne znam. Možda lisica.

Nije moguće, gdje su tragovi?

Nije ih bilo. A i nikakvih tragova borbe. Kao da je krilo onamo samo doletjelo. Judith slegne ramenima. Možda gaje netko ustrijelio. Što? A ostatak odletio s jednim krilom?

Obje se zamisle na trenutak. Tad Judith mudro kimne glavom. Sokol. Ispustio ga sokol u letu.

Grace porazmisli. Sokol. Aha. To mogu povjerovati. One ponovno potjeraju konje.

Ili je palo iz aviona u prolazu. Grace se nasmije. Tako je reče ona. Izgleda kao pile koje su poslužili na onom letu za London prošle godine. Još i bolje. Najčešće, kad bi dojahale do sedla, potjerale bi konje u laki galop preko čistine a tad se vratile do konjušnica po drugoj stazi. Ali su snijeg i sunce i vedro jutarnje nebo danas u djevojčica izmamile želju za nečim više. Odlučile su učiniti nešto što su samo jednom učinile, prije nekoliko godina, dok je Grace još imala Gypsyja, zdepastog palomino ponija. Prijeći će u susjednu dolinu, presjeći kroz šumu i vratiti se oko ceste, ali se činilo da se Pilgrim smirio, a usto, ovako rano u snježno subotnje jutro, neće biti puno prometa.

Kad su otišle s čistine i ponovno ušle u sjenovitu šumu, Grace i Judith zašute. Na ovoj strani sedla bilo je američkih oraha i jablanova a između njih nije bilo utabanih staza pa su djevojčice često morale spuštati glavu kad bi prolazile ispod grana. Uskoro su i one i konji bili pokriveni finom sipinom uzdrmanog snijega. Polako su se probijale pokraj potoka. Potok je bio prekriven ledenim krastama, koje su se nazubljeno širile od obala pa su tek mjestimice mogle ugledati odbljesak vode koja se tamna valjala ispod njih. Obronak je postajao strmiji i konji su se kretali oprezno, pazeći gdje staju kopitima. Jednom je Gulliver posrnuo na skrivenoj stijeni, ali se mirno ispravio. Sunce koje se koso probijalo kroz stabla stvaralo je neobične oblike na snijegu i osvjetljavalo oblačiće daha koji su izbijali iz konjskih nozdrva. Ali ni jedna ni druga djevojčica nije obraćala pozornost na to jer su se odveć usredotočile na spust i jedino su mislile o životinjama na kojima su jahale.

Naposljetku kroz stabla ispod sebe s olakšanjem ugledaju odsjaj rijeke Kinderhook. Spust je bio teži no što su djevojčice očekivale i tek su sad mogle pogledati jedna u drugu i nasmiješiti se.

Nije loše, ha? reče Judith i nježno zaustavi Gullivera. Grace se nasmije. Nema problema. Nagne se naprijed i protrlja Pilgrimov vrat. Zar dečki nisu bili dobri? Bili su odlični.

Ne sjećam se daje bilo tako strmo. I nije. Mislim da smo slijedile drugu rijeku. Čini mi se da smo kilometar i pol južnije no što bismo trebale biti. Otresu snijeg s odjeće i kapa i zapilje se kroz drveće. Ispod šume, livada djevičanske bjeline blago se spuštala prema rijeci. Uz bližu obalu rijeke razabirali su se stupovi na staroj cesti koja je vodila do tvornice papira. Ta cesta više nije bila u upotrebi jer su osam stotina metara dalje, na drugoj strani rijeke, napravili širu i kraću pristupnu cestu. Djevojčice bi morale krenuti starom cestom prema sjeveru da bi došle do mita kniim su nnmipraualp ctini liii 24 Ni eho I as Evans Kao što se i pribojavao, cesta za Chatham nije bila očišćena. Ali je Wayne Tanner uskoro shvatio da nema razloga za bojazan. Drugi su prošli prije njega i Kenworthovih osamnaest teških automobilskih guma zasijecalo je u njihove tragove i čvrsto prianjalo za površinu ceste. Ipak mu nisu zatrebali ti prokleti lanci. On prođe pokraj ralice koja je dolazila iz suprotnog smjera pa, iako mu to nije puno pomagalo, toliko mu je laknulo daje vozaču u znak pozdrava mahnuo rukom i zatrubio. Pripali cigaretu i pogleda na sat. Stigao je ranije no što im je rekao da će doći. Poslije njegova okršaja s policijom, nazvao je Atlantu i rekao im da se dogovore s ljudima iz tvornice za isporuku turbina ujutro. Nitko ne voli raditi u subotu i vjerojatno ga neće milo gledati kad onamo stigne. No to je njihov problem. On gurne još jednu kazetu s pjesmama Gartha Brooksa i počne tražiti ulaz u tvornicu.

Po staroj tvorničkoj cesti bilo je lagano jahati nakon šume pa se djevojčice i njihovi konji opuste dok su po njoj išli, jedni pokraj drugih na suncu. S njihove lijeve strane, par svraka se ganjao u stablima uz rub rijeke. Kroz njihovo promuklo graktanje i žubor vode na stijenama, Grace je čula ono stoje pretpostavila daje ralica koja čisti autocestu. Evo nas Judith kimne glavom.

To je bilo mjesto koje su tražile, tu je nekoć željeznička pruga prelazila najprije tvorničku cestu, a zatim rijeku. Željeznička je pruga odavno zatvorena, pa iako je most na rijeci ostao netaknut, gornja konstrukcija mosta koji je prelazio preko ceste bila je skinuta. Ostale su tek betonske bočne strane, tunel bez krova kroz koji je sad prolazila cesta prije no što bi se izgubila u zavoju. Neposredno prije njega bila je strma staza koja je vodila nizbrdo preko nasipa do razine željezničke pruge i ondje su se djevojčice trebale popeti ne bi li stigle do riječnog mosta. Judith krene prva, vodeći Gullivera po stazi. On učini nekoliko koraka, pa stane. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Konj je nježno kopitima gazio po snijegu, kao da ga provjerava. Judith ga podbode petama.

Kreni ljenjivče, penjimo se.

Gulliver popusti i ponovno krene uza stazu. Grace je čekala dolje na cesti i promatrala ih. Bila je tek nejasno svjesna daje zvuk ralice na autocesti postao glasniji. Pilgrim strigne ušima. Ona se sagne i potapše njegov oznojeni vrat.

Kako je? vikne ona Judith.

Sve u redu. Ali ipak se penji oprezno. To se dogodilo baš kad je Gulliver stigao skoro do vrha nasipa. Grace je krenula za njim, slijedeći njegove tragove koliko je mogla, ne požurujući Pilgrima. Bila je na pola puta kad začuje kako je Gulliverova potkova zagrebla po ledu a Judith uplašeno kriknula.

Da su djevojčice ovdje nedavno jahale, znale bi daje po obronku po kojem su se penjale od potkraj jeseni tekla voda iz prošupljenog kanala. Snježni je pokrivač sad skrivao plohu čistog leda.

Gulliver posrne, pokušavajući naći uporište stražnjim nogama, odbacujući u zrak sitne komadiće snijega i leda. Ali kako mu nijedno kopito nije uspjelo naći oslonca, stražnji dio njegova tijela zanese se niz obronak tako daje sad stajao poprečno na ledu. Jedna od njegovih prednjih nogu se iskrivi u stranu, on klekne na jedno koljeno i nastavi kliziti. Judith jekne kad je poletjela prema naprijed a jedna joj noga ispala iz stremena. Ali je uspjela zgrabiti konja za vrat, zadržati se u sedlu i do viknuti Grace: Odmakni se! Grace! Grace se skamenila. U glavi joj je bubnjalo od krvi koja kao da se sledila i odijelila je od prizora iznad nje. No nakon Judithina drugog povika ona se pribere i pokuša okrenuti Pilgrima. Konj trgne glavom, uplašen, opirući joj se. Učini nekoliko malih koraka ustranu, izvijajući vrat dok se i njegove noge ne poskliznu i on panično zacvili. Sad su bili točno na putanji kojom je klizio Gulliver. Grace vrisne i zategne uzde. Hajde, Pilgrim, pokreni se!

U čudnom zatišju tog trenutka prije no što ih je Gulliver udario, IP! riV CnO riVa 11 nlar 26 Ni eho las Evans Ralica nije bila na autocesti. Bila je preglasna. Bila je negdje bliže. Ta se misao raspline od snažnog udarca stražnjeg dijela Gulliverova tijela. On se zabije u njih poput jaružala, udari u Pilgrimovu plećku i zavrti ih.

Grace osjeti kako ju je nešto podiglo iz sedla i odbacilo prema obronku. I da joj jedna ruka nije našla sapi drugog konja, pala bi kao i Judith. Ali se ovako zadržala i omotala šaku u Pilgrimovu svilenu grivu dok je on skliznuo na obronak ispod nje. Gulliver i Judith već su bili ispod nje. Gledala je kako joj prijateljica leti poput odbačene lutke preko konjskih sapi a zatim se naglo trza i divlje savija natrag, kad joj je stopalo zapelo u stremenu. Judithino je tijelo poskakivalo i njihalo se postrance. Kad je snažno udarila o led potiljkom, njezino se stopalo ponovno okrene u stremenu i zakvači ondje tako da ju je sad konj vukao. Dva konja i njihove jahačice su jurile prema cesti u uskovitlanom, mahnitom čvoru. Wayne Tanner ih je ugledao čim je izašao iz zavoja. Pretpostavljajući da će doći s juga, ljudi iz tvornice nisu se sjetili spomenuti staru pristupnu cestu sa sjevera. No Wayne je ugledao izlaz i krenuo njome. Laknulo mu je kad je vidio da kotači njegova Kenwortha prianjaju po neugaženu snijegu kao i na autocesti. Kad je izašao iz zavoja ugleda, možda stotinjak metara ispred sebe, betonske strane mosta a iza njega, kao uokvirenu njime, neku životinju, konja, kako za sobom nešto vuče. Wayneu se okrene želudac. Koji je ovo vrag?

On nagazi na kočnice, ali ne prejako, jer je znao da će kotači početi kliziti učini li to prenaglo, pa je pokušao s trolley valve na upravljaču, kako bi dobio otpor od kočnica u stražnjem dijelu prikolice. Nije ništa osjetio. Morat će usporiti prebacivanjem u manje brzine i on zabije zapešće u mjenjač i počne mijenjati po dvije brzine odjednom, pa šestcilindrični Cumminsov motor zaurla. Sranje, prebrzo je vozio. Sad su na cesti bila dva konja, a na jednom je bio jahač. Što to, dovraga, rade? Zašto se ne maknu s te proklete ceste? Srce mu je ludo udaralo i osjeti kako mu izbija znoj dok je pritiskao kočnice i mijenjao brzine u ritmu mantre koja mu je prolazila kroz glavu: Legni na kočnice, prebrzo i prijeteći približavao. Za Boga miloga, zar ne čuju da dolazi? Zar ga ne vide?

Jesu. Čak ga je i Judith, u svojoj muci na tlu, vidjela, načas. Vrištala je dok ju je bacalo amotamo po snijegu. Bedrena kost joj je pukla kad je pala, a dok su klizili prema cesti oba su konja nagazila na nju, slomili joj rebra i zdrobili podlakticu. Kad je prvi put posrnuo, Gulliver je slomio koljeno i nategnuo tetive, pa su se bol i strah koji su mu ispunili glavu vidjeli u njegovim bjeloočicama dok se okretao i propinjao i pokušavao osloboditi tog predmeta koji je visio, zakvačen za njegov bok.

Grace ugleda kamion čim su se našle na cesti. Bio je dovoljan jedan pogled. Nekako je uspjela ne pasti i znala je da ih mora sve odvući s ceste. Kad bi dohvatila Gulliverove uzde, mogla bi ga skloniti na sigurno, a za njim povući i Judith. Ali je Pilgrim poludio kao i stariji konj i njih su se dvojica mahnito vrtjeli ukrug i pothranjivali jedan drugom strah. Svom snagom, Grace povuče Pilgrimova usta i na trenutak mu privuče pozornost. Odvuče ga natraške prema drugom konju, naginjući se opasno iz sedla, i posegne za Gulliverovim uzdama. On se odmakne ali ga je ona slijedila u stopu, pružajući ruku sve dok joj se nije učinilo da će joj iskočiti iz zgloba. Prstima je gotovo dotakla uzde a tad kamion zatrubi. Wayne ugleda kako su oba konja poskočila na taj zvuk i prvi put shvati što to visi o boku konja bez jahača. Jebi ga.

Reče to na glas a istodobno shvati daje promijenio sve brzine. Bio je u prvoj, a most i konji su se primicali tako brzo daje znao da jedino još može pokušati s tractor kočnicama. Promrmlja kratku molitvu i nagazi na kočnice jače no stoje znao da bi smio. Na trenutak se činilo da djeluje. Osjeti kako su kotači u stražnjem dijelu kabine zagrizli asfalt. Tako j e! Dušica moj a!

A tad se kotači zablokiraju i Wayne osjeti četrdeset tona čelika Veličanstveno i sve brže klizeći, Kenworth poput zmije dovijuga do mosta, nimalo se ne obazirući na Wayneove pokrete upravljačem. Wayne je sad bio tek promatrač koji je gledao kako druga strana kabine udara o betonski zid, najprije tek u obliku ovlašnog poljupca iskri. A tad, kad se navalio teret prikolice, začuje se prodoran, gromoglasan urlik od kojeg zadrhti zrak.

Ispred sebe ugleda kako se crni konj okrenuo prema njemu, daje jahač djevojčica i daje od straha iskolačila oči ispod crnog šilta svoje kape. Ne, ne, ne reče on. Ali konj se prkosno propne ispred njega i odbaci djevojčicu koja padne na cestu. Prednje noge konja samo nakratko dotaknu tlo, jer trenutak prije no što gaje udario kamion, Wayne je vidio kako je konj podigao glavu i ponovno se propeo. Samo stoje ovog puta skočio ravno na njega odbacivši se punom snagom svojih stražnjih nogu preko prednjeg dijela kabine i preskočio rešetku radijatora kao da je riječ o prepreci. Metalne potkove njegovih prednjih nogu spuste se na poklopac motora, kližući po njemu u kiši iskri a kad je kopitom udario o prednje staklo začuo se glasan prasak i Wayne više ništa nije vidio od naprsnutog stakla. Gdje je djevojčica? Bože, sigurno na cesti ispred njega. Wayne šakom i podlakticom snažno udari po prednjem staklu i kad se ono razbije, konj je još bio na poklopcu motora. Njegova desna prednja noga zapela je u potpornjima vanjskog osvrtnog zrcala u obliku slova V. Životinja je vrištala na njega, prekrivena komadićima stakla, zapjenjenih i krvavih usta. Iza nje, Wayne je vidio drugog konja, sa strane ceste, kako pokušava odšepesati u stranu. Njegova jahačica je još visjela s njega, noge uhvaćene u stremenu. A kamion se i dalje kretao. Prikolica se odmaknula od zida mosta i sad, kad više nije bilo ničeg da zaustavi njezino postranično klizanje, počela se polako, neumoljivo zanositi u stranu. Lagano je pokosila ogradu i podigla zapjenjeni lučni val snijega poput prekooceanskog broda. Kad je prikolica nošena inercijom prestigla pogonsku kabinu i zrcala se slome i životinja se otkotrlja i nestane Wayneu iz vida. Na trenutak zavlada tjeskobno zatišje, kao u središtu uragana. Wayne ugleda kako je prikolica dokraja poharala ogradu i rub polja iza nje i počela se polako okretati natrag prema njemu. Stjeran između prikolice i kabine u kut koji se tiho sužavao, stajao je onaj drugi konj, ne znajući gdje mu je izlaz. Wayneu se učini da je viseća jahačica podigla glavu sa zemlje i pogledala ga, nesvjesna vala koji se razbijao iza nje. A tad iščezne. Jer prikolica je preplavi, povuče konja prema kabini poput leptira iz knjige i zgnječi ga ondje u posljednjem gromoglasnom tresku metala.

Halo? Gracie?

Robert Maclean zastane u prolazu kod stražnjih vrata, držeći dvije velike torbe živežnih namirnica. Ne dobivši odgovor ode u kuhinju pa spusti torbe na stol.

Uvijek je volio nabaviti hranu za vikend prije Anniena dolaska. Da to nije učinio, morali bi zajedno otići u supermarket i provesti ondje sat vremena dok bi Annie uspoređivala sitne razlike između različitih proizvoda. Uvijek bi ga zapanjilo kako netko tko u svakom trenutku svog radnog života donosi odluke u djeliću sekunde i odlučuje o tisućama, pa i milijunima dolara, može vikendom potrošiti deset minuta razmišljajući o tome koju vrstu umaka valja kupiti. A i bilo bi puno skuplje nego da kupuje sam, jer Annie najčešće ne bi uspjela zaključiti koji je proizvod najbolji pa bi kupili tri vrste.

Nedostatak je, naravno, bilo to što ga očekuje neizbježna kritika jer je kupio krive proizvode. Ali odvjetničkom logikom, koju je primjenjivao u svim područjima života, Robert je odvagnuo obje strane problema i odlazak u kupovinu bez supruge izašao je kao apsolutni pobjednik. Graceina je poruka ležala pokraj telefona, gdje ju je ostavila. Robert pogleda na sat. Prošlo je deset sati no shvaćao je da su dvije djevojčice željele dulje ostati vani u ovakvo jutro. Pritisne tipku za poruke na telefonskoj sekretarici, skine parku i počne pospremati namirnice. Bile su dvije poruke. Prva, od Annie, razvuče mu usta u osmijeh. TnA X 30 Ni chol as Evans ustane, zaista. Druga je poruka bila od gospođe Dyer iz konjušnica. Rekla je samo da je, lijepo molim, nazovu. No zbog nečeg u njezinu glasu Roberta zazebe oko srca.

Helikopter je stanovito vrijeme lebdio iznad rijeke, razgledavao prizor, a tad se nagne prema naprijed, podigne iznad šume i ispuni dolinu dubokim, muklim vibracijama svojih propelera. Pilot pogleda dolje, pa napravi još jedan krug. Ugleda vozila hitne pomoći, policijske automobile i spasilačke ekipe, bljeskanje crvenih svjetala, parkiranih na polju u obliku lepeze pokraj golemog kamiona savijenog poput zgloba. Označili su gdje su željeli da helikopter sleti i policajac je širokim, nepotrebnim pokretima ruku davao znakove.

Trebalo im je samo deset minuta da dolete iz Albanvja. Medicinsko je osoblje radilo cijelim putem, provjeravalo opremu. Sad su bili spremni i u tišini gledali iznad pilotova ramena dok je on kružio i pripremao se za slijetanje. Sunce nakratko bljesne na rijeci dok je helikopter slijedio vlastitu sjenu preko policijske barikade i crvenog automobila s pogonom na četiri kotača koji je pristizao na mjesto nesreće.

Kroz prozor policijskog automobila, Wayne Tanner je promatrao kako helikopter lebdi iznad mjesta za prizemljenje i kako se polako spušta, podižući mećavu oko glave policajca koji mu je davao znakove. Wayne je sjedio na suvozačevu sjedištu, vunenog pokrivača prebačenog preko ramena, držeći šalicu nečeg vrućeg, što još nije okusio. Nije shvaćao sve što se događalo vani kao ni oštro, neprekidno brbljanje policijskog radija pokraj sebe. Boljelo gaje rame a na ruci je imao malu posjekotinu koju je bolničarka predebelo zamotala iako nije bilo potrebe. Kao da nije željela da se on, okružen takvim krvoprolićem, osjeća po strani.

Wayne je vidio Koopmana, mladog zamjenika šerifa u čijem je automobilu sjedio, kako razgovara kod kamiona s ljudima iz spasilačke ekipe. U blizini, naslonjen na poklopac zahrđalog blijedoplavog kamioneta, njihov je razgovor slušao nizak lovac u šubari koji je podigao uzbunu. Bio je u šumi, čuo sudar i otišao u tvornicu odakle je nazvao šerifov ured. Kad je Koopman stigao, Wayne je sjedio na snijegu ali je dobro obavljao posao i čak se oneraspoložio kad mu je Wayne rekao da je već obavio razgovor na devetom kanalu CBa. To je kanal koji sluša državna policija i nakon nekoliko minuta počeli su pristizati policajci. Sad je mjesto nesreće vrvjelo od njih i Koopman je izgledao malo nezadovoljan time što to više nije njegova predstava.

Na snijegu ispod kamiona, Wayne je vidio odsjaj oksiacetilenskih lemilica kojima su se služili pripadnici spasilačke ekipe dok su pregledavali zgnječenu olupinu prikolice i turbina. On odvrati pogled, boreći se protiv sjećanja na one duge minute nakon što je zglobni kut obavio svoj posao.

Nije ga odmah čuo. Garth Brooks je svejednako pjevao a Wayne se toliko zapanjio time što je ostao živ da nije bio siguran silazi li to iz kabine on ili njegov duh. U stablima su kriještale svrake i isprva je pomislio da i taj drugi zvuk ispuštaju one. Ali je bio preočajan, preuporan, neka vrsta neprekinutog, izmučenog vriska i Wayne shvati da to umire konj u sklopljenom zglobnom kutu. On rukama poklopi uši i pobjegne u polje.

Već su mu rekli da je jedna od djevojčica još živa i vidio je bolničare kako rade oko njezinih nosila i pripremaju je za helikopter. Jedan od njih je pritiskao masku na njezino lice a drugi je visoko podigao ruke i držao dvije plastične vrećice tekućine koje su bile pričvršćene cjevčicama za njezine ruke. Tijelo one druge djevojčice već su odvezli helikopterom.

Ono crveno vozilo se zaustavilo i Wayne se zagleda u krupnog bradonju koji je izašao iz njega i izvadio crnu torbu iz stražnjeg dijela. On je prebaci preko ramena i krene prema Koopmanu koji se okrene pozdraviti ga. Porazgovaraju nekoliko minuta a tad ga Koopman odvede negdje gdje ga Wayne više nije mogao vidjeti, iza kamiona gdje su radili oni s lemilicama. Kad su se ponovno pojavili, bradati je bio smrknut. Priđu i porazgovaraju s malim lovcem koji ih je slušao, kimao glavom i iz kabine svojeg kamioneta izvadio nešto što je izgledalo kao torba za pušku. Sad sva trojica krenu prema Wayneu. Koopman otvori vrata automobila. Dobro ste?

Koopman mahne glavom prema bradonji.

Gospodin Logan je veterinar. Moramo naći drugog konja. Sad kad su vrata bila otvorena, Wayne začuje buku lemilica. Od tog mu zvuka pozli.

Znate li kuda je otišao?

Ne, gospodine. Mislim da sigurno nije daleko dospio.

U redu. Koopman položi ruku na Wayneovo rame. Uskoro ćemo vas odvesti odavde, dobro?

Wayne kimne glavom. Koopman zatvori vrata. Oni su stajali i razgovarali izvan automobila, ali Wayne nije mogao čuti što su govorili. Iznad njih, helikopter je uzlijetao i odvozio djevojčicu. Nečiji šešir odleti na toj snježnoj mećavi. Ali Wayne ništa od tog nije vidio. Vidio je jedino krvavu pjenu na ustima konja i njegove oči kako zure u njega preko škrbastog ruba prednjeg stakla, a kako će još dugo zuriti u njega u njegovim snovima. Imamo ga, zar ne?

Annie je stajala kod svog radnog stola i gledala preko ramena Dona Farlowa dok je on sjedio i čitao ugovor. Nije odgovorio, samo je podigao obrvu boje pijeska, dovršavajući čitanje stranice.

Imamo reče Annie. Znam da imamo. Farlow odloži ugovor na krilo. Da, mislim da imamo. Ha! Annie podigne šaku i prijeđe preko ureda da si ulije još jednu šalicu kave. Bili su u uredu pola sata. Uzela je taksi do ugla 43. ulice i Šeste avenije, zapela u prometu i pješice prošla posljednja dva bloka. Newyorški vozači nosili su se sa snijegom najbolje što su znali, glasno trubili i derali se jedni na druge. Farlow je već bio u njezinu uredu i pristavio je kavu. Sviđao joj se način na koji bi se on raskomotio.

Naravno, zanijekat će daje razgovarao s njima reče on.

To je citat, Done. A pogledaj samo s koliko pojedinosti. Ne Annie se vrati s kavom i sjedne za stol, glomazni asimetrični komad pokućstva od brestovine i orahovine koji joj je izradio prijatelj iz Engleske prije četiri godine kad je, na opće iznenađenje, odustala od pisanja i postala menadžer. Stol je došao za njom iz tog časopisa u ovaj puno poznatiji, gdje je osvojio nepodijeljeni prezir dizajnera kojeg se unajmilo da za visoki honorar preoblikuje ured svrgnutog urednika prema Annienu ukusu. On se lukavo osvetio tvrdeći da se zbog stola, koji ne pristaje ni uz što, ni ostalo ne smije uklapati. Rezultat je bila kakofonija oblika i boja koju je dizajner, bez primjetljive ironije, nazvao eklektički dekonstrukcionizam.

Jedino što se uklapalo bile su neke apstraktne mrljanje koje je Grace naslikala u dobi od tri godine a koje je Annie isprva na ponos, a poslije na sramotu svoje kćeri ponosno uokvirila. Visjele su na zidovima među Annienim nagradama i fotografijama na kojima se smiješila licem uz lice s raznoraznim slavnim osobama. Manje upadljivo izložene, na stolu gdje ih je jedino ona mogla vidjeti, bile su fotografije onih koje je voljela: Grace, Roberta i njezina oca.

Iznad tih fotografija Annie se sad zagleda u Dona Farlowa. Bilo je smiješno vidjeti ga bez odijela. Stara traper jakna i kaubojske čizme su je iznenadile. Smatrala ga je tipom za odjeću Brooks Brothersa udobne hlače, tenisice i vesta od žutog kašmira. On se nasmiješi. Želiš ga tužiti?

Annie se nasmije. Naravno da ga želim tužiti. Potpisao je ugovor u kojem piše da neće razgovarati s novinarima, a obijedio me rekavši da sam krivotvorila brojke. Objeda koju će se ponoviti stotinu puta tužimo li ga. I napuhati u puno veću priču.

Annie se namršti.

Don, da se nisi smekšao, ha? Fenimore Fiske je ogorčeni, suludi, nenadareni, stari pakosnik.

Farlow digne ruke u zrak i široko se nasmiješi.

Annie, nemoj se ustezati preda mnom, reci mi što zaista misliš. Dok je bio ovdje, činio je sve da napakosti, a sad kad je otišao pokušava učiniti to isto. Želim mu potpaliti vatricu pod njegovom naboranom guzicom.

Je li to engleski izraz?

Ne, mi bismo rekli zagrijati njegove ostarjele temelje. Pa, ti si šefica. Tako reći. Nego što.

Jedan od telefona na Anneinu stolu zapišti i ona podigne slušalicu.

Nazvao ju je Robert. Reče joj smirenim glasom da je Grace doživjela prometnu nesreću. Prevezli su je helikopterom u bolnicu u Albanvju gdje je na odjelu za intenzivnu skrb, još u nesvijesti. Annie neka ne silazi s vlaka do Albanvja. On će je ondje pričekati. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA ANNIE I ROBERT SU SE UPOZNALI KAD JE NJOJ BILO TEK OSAMNAEST godina. Bilo je to u ljeto 1968. godine. Radije nego da iz škole ravno ode na oxfordsko sveučilište gdje joj je bilo ponuđeno mjesto, Annie odluči uzeti slobodnu godinu. Ona pristupi organizaciji s nazivom Voluntarv Service Overseas i prođe dvotjedni intenzivni tečaj o tome kako poučavati engleski, izbjeći malariju i odbiti udvaranja domorodaca reći ne, glasno i odlučno.

Tako pripremljena, ona odleti u Senegal u zapadnoj Africi i nakon kratkog boravka u glavnom gradu Dakaru, krene na prašnjavu vožnju od tisuću kilometara prema jugu u otvorenom autobusu krcatom ljudima, pilićima i kozama, do gradića koji joj je bio dom idućih dvanaest mjeseci. Drugog dana, kad se spustila noć, stignu do obala velike rijeke. Noćni je zrak bio vruć i vlažan i žagorio od kukaca. Annie ugleda svjetla grada kako trepere daleko na drugoj strani rijeke. Ali trajekti nisu vozili do jutra i vozač i ostali putnici, sad njezini prijatelji, zabrinuli su se gdje će ona provesti noć. Nije bilo hotela pa iako će oni lako naći mjesto na koje će položiti glavu, smatrali su daje ovoj mladoj Engleskinji potrebna zdravija okolina.

Rekli su joj da u blizini živi tubab koji će joj sigurno pružiti smještaj. Nije imala pojma što bi tubab mogao biti, pa dopusti daje odvede dusačka novorka koia odnese niesHne torbe nn 7avriitim stnkroz džunglu do male kolibe od blata smještene među stablima baobaba i papaya. Tubab koji je otvorio vrataposlije je doznala da to znači bijelac bio je Robert.

On je bio dragovoljac iz organizacije Peace Corps i bio je ondje godinu dana, poučavao engleski i gradnju bunara. Imao je dvadeset četiri godine, diplomu s Harvarda, i bio najinteligentnija osoba koju je Annie ikad upoznala. Te joj je noći skuhao predivno jelo od začinjene ribe i riže, koje su sprali bocama hladnog domaćeg piva i razgovarali uz svjetlost svijeća do tri sata ujutro. Robert je bio iz Connecticuta i spremao se za odvjetničko zvanje. To je prirođeno, ispričao se on, a oči su mu zasvjetlucale iza naočala sa zlatnim okvirom. Svi u obitelji su odvjetnici od pamtivijeka. To je prokletstvo Macleanovih. I, kao odvjetnik, unakrsno je ispitivao Annie o njezinu životu, prisilio je da ga opiše i raščlani na način na koji se učinio svježim njoj kao i njemu. Ispričala mu je da joj je otac diplomat i kako su se, prvih deset godina života, selili iz zemlje u zemlju kad god bi dobio premještaj. Ona i njezin mlađi brat rodili su se u Egiptu, pa živjeli u Malavi, pa Jamaici. A tad joj je otac umro, prilično iznenada, od snažnog srčanog udara. Annie je tek odnedavna mogla to izreći na način zbog kojeg razgovor ne bi zamro i zbog kojeg ljudi ne bi počeli proučavati svoje cipele. Njezina se majka vratila u Englesku, ubrzo ponovno udala i otpremila nju i njezina brata u internat. Iako se Annie samo ovlaš dodirnula tog dijela priče, shvatila je daje Robert osjetio dubinu nerazriješene boli u pozadini tog. Idućeg jutra Robert ju je odvezao svojim džipom do trajekta i predao je živu i zdravu u katolički samostan gdje je trebala živjeti i poučavati tu godinu pod tek povremeno nezadovoljnim okom nadstojnice, ljubazne i pogodno kratkovidne FrankoKanađanke. U iduća tri mjeseca, Annie se sretala s Robertom svake srijede kad bi on došao u nabavku u grad. Tečno je govorio Jola domorodački jezik i davao joj instrukcije. Sprijateljili su se, ali nisu postali ljubavnici. Umjesto toga, Annie je razdjevičio prelijepi Senegalac po imenu Xavier čijem je udvaranju rekla da, glasno i odlučno.

Tad su Roberta premjestili u Dakar i večer prije njegova odlaska, ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA novog predsjednika i njih su dvoje, dok se tama spuštala oko njih, slušali na krčećem radiju kako Nixon pobjeđuje u državi za državom. Kao da je umro netko blizak Robertu i Annie se tronula kad joj je on objasnio glasom zagušenim od osjećaja što to znači za njegovu zemlju i rat u Aziji u kojem se bore mnogi njegovi prijatelji. Ona gaje zagrlila i prvi put se osjećala kao žena a ne djevojčica.

Tek kad je otišao i kad je upoznala druge dragovoljce iz Peace Corpsa, shvatila je koliko je neobičan. Većina ostalih bili su narkomani ili dosadnjakovići ili oboje. Bio je ondje jedan mladić zacakljenih, ružičastih očiju i s povezom oko glave koji je tvrdio daje drogiran godinu dana. Vidjela je Roberta još jednom, sljedećeg srpnja, u Dakaru, kad se vraćala kući. Ovdje su ljudi govorili drugim jezikom po imenu Wolof i on gaje već tečno govorio. Živio je blizu zračne luke, tako blizu, da se moralo prestati razgovarati kad bi preletio zrakoplov. Da bi iz tog izvukao neku korist, nabavio je golem vozni red sa svim letovima u Dakar i iz Dakara, proučavao ga dvije noći i naučio napamet. Kad bi iznad njegove kuće preletio zrakoplov, on bi izrecitirao naziv aviokompanije, polazište, rutu i odredište. Annie se smijala i njega je to malo povrijedilo. Odletjela je kući one noći kad je čovjek stupio na Mjesec.

Nisu se vidjeli sedam godina. Annie je pobjedonosno prošla kroz Oxford, pokrenula radikalan i prostački časopis i zgadila se svojim prijateljima postavši najbolja studentica iz engleskog a da se činilo da nikad nije prstom maknula. Postala je novinarka jer je to bilo najmanje stoje željela raditi. Zaposlila se u večernjim novinama na dalekom sjeveroistoku Engleske. Njezina ju je majka došla posjetiti samo jednom i tako ju je utukao krajolik i čađava koliba u kojoj je njezina kći živjela daje plakala cijelim putem do Londona. Imala je pravo. Annie je izdržala godinu dana, a tad se spakirala, odletjela u New York i zapanjila čak i sebe kad je na prevaru dobila posao u časopisu Rolling Stone. Specijalizirala se za pomodne, grube prikaze slavnih ličnosti naviknutih na obožavanje. Njezini kritičari a bilo ih je puno rekli su pritjecale nove. Postao je mazohistički statusni simbol da te obradi ili pokopa taje dosjetka potekla još u Oxfordu Annie Graves. Robert ju je jednog dana nazvao u ured i na trenutak joj njegovo ime nije ništa značilo. Tubab koji ti je jedne noći u džungli dao krevet podsjeti je on.

Našli su se na piću. Bio je puno zgodniji no što se Annie sjećala. Rekao joj je da prati njezinu rubriku i činilo se da poznaje svaki članak koji je napisala bolje od nje same. Bio je pomoćnik državnog tužitelja i radio je, koliko mu je to posao dopuštao, za Carterovu kampanju. Bio je zanesenjak, prštao od zanosa i, najvažnije, nasmijavao je. Bio je i seksualno normalniji i imao kraću kosu od svih muškaraca s kojima je izlazila posljednjih pet godina.

I dok je Anniena garderoba bila puna crne kože i ziherica, njegova se sastojala od košulja s pucetima na ovratniku i kordsamta. Kad bi izašli, kao da se L.L. Bean sastao sa Sex Pistolsima. Neuobičajenost tog sparivanja oboje ih je uzbuđivala, iako o tome nisu nikad govorili.

U krevetu, zoni njihova odnosa tako dugo odgađanoj i koje se, iskreno rečeno, ona u duši pribojavala, Robert se pokazao iznenađujuće oslobođenim inhibicija koje je ona očekivala. Bio je zapravo domišljatiji od većine drogom usporenih tipova s kojima je bila u krevetu od svog dolaska u New York. Kad mu je nakon nekoliko tjedana to spomenula, Robert se na trenutak zamislio, kako je činio prije no što bi izrecitirao pojedinosti iz dakarskog reda letenja i odgovorio potpuno ozbiljno daje uvijek vjerovao kako je seks, poput prava, najbolji kad se prakticira uz dužnu marljivost.

Idućeg su se proljeća vjenčali i Grace, njihova jedinica, rodila se poslije tri godine. Annie je ponijela posao sa sobom na vlak, ne iz navike, nego zbog nade da će joj odvratiti misli. Poslagala ga je pred sebe, tekst onog što se nadala daje zametak članka o stanju nacije, naručenog za visoki honorar od velikog i sjedokosog pisca dosadnjakovića. Jednog od njezinih velikih zvjerki pisaca, kako bi rekla Grace. Annie je proči A tad ju je Robert nazvao mobitelom. Bio je u bolnici. Nema promjena. Grace je još u nesvijesti.

Hoćeš reći, u komi reče Annie, tonom koji je zahtijevao da joj govori istinu.

Ovdje to tako ne nazivaju, ali da, vjerojatno je tako.

Nego što? Stanka. Ma daj, Roberte, za Boga miloga. 1 noga joj je prilično loše. Čini se daje kamion prešao preko nje. Annie žmirne i tiho udahne.

Pregledavaju je. Čuj Annie, moram se vratiti. Dočekat ću te na postaji. Nemoj. Ostani s njom. Ja ću naći taksi. Dobro. Nazvat ću te ponovno bude li nečeg novog. On zašuti. Bit će joj dobro.

Da, znam. Ona pritisne tipku na telefonu i spusti ga. Vani, suncem obasjana polja savršene bjeline mijenjala su oblik dok je vlak jurio pokraj njih. Annie prekopa po svojoj torbi tražeći naočale, stavi ih i nasloni glavu na naslon sjedišta.

Grizodušje je počelo odmah nakon prvog Robertova poziva. Trebala je biti ondje. To je prvo rekla Donu Farlowu kad je spustila slušalicu. Bio je drag, prišao joj i zagrlio je, sve su mu riječi bile na mjestu.

To ništa ne bi mijenjalo na stvari, Annie. Ništa ne bi mogla učiniti. Da, bih. Mogla sam je zaustaviti da ne ode. Što je Robertu palo napamet, pustiti je jahati po ovakvu vremenu? Danje prekrasan. Ne bi je zaustavila.

Farlow je naravno imao pravo, ali je osjećaj krivnje ostao, jer nije bila riječ, znala je, o tome je li ili nije trebala sinoć poći s njima. Bio je to vrh sante dugog niza krivnji koji se provlačio kroz trinaest godina života njezine kćeri.

Annie je uzela šest tjedana dopusta kad se Grace rodila i obožavala je svaki trenutak. Istina, one manje dražesne minute prepustila je Elsi, njihovoj dadilji s Jamaice, koja je do danas ostala oslonac njihova žiwota. Poput mnogih ambicioznih žena svoje generacije, Annie je bila odlučna dokazati da se majčinstvo i karijera mogu pomiriti. No dok su se druge medijske majke služile svojim radom da promiču tu etiku, Annie se nije nikad razmetala njome i odbijala je ponude da se ona i Grace fotografiraju, pa su ženski časopisi uskoro to i prestali tražiti. Nedavno je zatekla Grace kako lista članak o televizijskoj voditeljici koja je ponosno pozirala sa svojim novorođenim djetetom.

Zašto mi to nismo učinile? upita Grace, ne podižući pogled. Annie odgovori, prilično oporo, da to smatra nemoralnim, poput posrednih reklama. A Grace je zamišljeno kimnula glavom ne pogledavši je. Aha reče ona, ravnodušno, prešavši na drugi članak. Ljudi vjerojatno misle da si mlađi ako misle da nemaš djece.

Taj komentar i to što gaje izrekla bez trunke zlobe tako je potresao Annie da nekoliko tjedana nije mislila ni na što drugo osim na njezin odnos s Grace ili, kako je sad shvaćala, nepostojanje tog odnosa.

Nije uvijek bilo tako. Zapravo, do prije četiri godine kad se prihvatila prvog uredničkog posla, Annie se ponosila time da su ona i njezina kći bliskije nego skoro ijedna majka i kći kojih se mogla sjetiti. Kao proslavljena novinarka, slavnija od mnogih o kojima je pisala, njezino je vrijeme bilo njezino. Ako je željela, mogla je raditi kod kuće ili uzeti slobodne dane kad god bi joj se prohtjelo. Kad je putovala, često bi povela Grace sa sobom. Jednom su provele veći dio tjedna, samo njih dvije, u slavnom i skupom hotelu u Parizu čekajući da neka primadona modna kreatorica primi Annie u audijenciju kako je obećala. Svakog su dana prelazile kilometre u kupovini i razgledavanju grada, a večeri provodile gutajući silno ukusnu hranu posluženu u sobi ispred televizora, šćućurene u pozlaćenom, kraljevskom krevetu kao par zlih sestara.

Menadžerski je život bio drukčiji. A zbog napora i ushita pretvorbe učmalog, slabo čitanog časopisa u najčitaniji u gradu, Annie je najprije odbijala priznati da zakida svoju obitelj. Ona i Grace sad su imale što je ona ponosno nazivala, kvalitetno vrijeme. Iz njezine sadašnje perspektive, najvažnija kvaliteta tog vremena čini se daje bilo Provodile su zajedno sat vremena ujutro, a tad bi prisiljavala dijete vježbati glasovir, i dva sata navečer kad bi je prisiljavala pisati domaću zadaću. Riječi izrečene s namjerom da budu majčinski savjeti sve su češće bile osuđene da ih se shvati kao kritiku.

Vikendom bi se stanje popravilo a jahanje je pomoglo da se održi netaknutim onaj krhki most koji je ostao među njima. Annie više nije jahala, ali, za razliku od Roberta, od djetinjstva je shvaćala osobit plemenski svijet jahanja i skakanja preko prepona. Uživala je voziti Grace i njezina konja na konjičke priredbe. Ali čak i u najboljim trenucima, vrijeme koje su provodile zajedno nikad nije bilo na razini bezbrižnog povjerenja koje je Grace dijelila s Robertom.

U milijunima sitnica, djevojčica bi se najprije obratila ocu. Annie se dosad već pomirila s time da se povijest neumoljivo ponavlja. I ona je bila tatino dijete, jer njezina majka nije željela ili mogla vidjeti dalje od kruga zlatne svjetlosti koja je okruživala Anniena brata. A sad je Annie, bez takvog izgovora, osjećala daje neumoljivi geni prisiljavaju ponoviti taj obrazac s Grace.

Vlak uspori u dugom zavoju i zaustavi se u Hudsonu. Ona je nepomično sjedila i gledala obnovljenu nadstrešnicu na peronu i njezine potporne stupove od lijevanog željeza. Točno na mjestu na kojem je Robert najčešće čekao, stajao je muškarac. On iskorači i ispruži ruke prema ženi s dvoje male djece koji su upravo sišli s vlaka. Annie se zagleda u muškarca kako ih redom grli pa odvodi prema parkiralištu. Dječak je zahtijevao da ponese najtežu torbu i muškarac se nasmije i dopusti mu. Annie odvrati pogled i bilo joj je drago kad je vlak krenuo iz postaje. Za dvadeset pet minuta bit će u Albanvju.

Naišli su na Pilgrimove tragove niže na cesti. Između tragova kopita bilo je kapi krvi još crvenih na snijegu. Onaj ih je lovac prvi ugledao i slijedio ih, vodeći Logana i Koopmana kroz drveće prema rijeci. Harry Logan je poznavao konja kojeg su tražili, iako ne tako dobro kao onog čije su unakaženo truplo upravo odvojili od olupine prikolice.

Gulliver je bio jedan od mnogih konja o kojima je brinuo u konjušnici gospođe Dyer, ali Macleanovi su koristili usluge drugog Morganovca u konjušnici. Sudeći po krvi koju je ostavljao za sobom, znao je daje teško ranjen. Logan je još bio potresen onime stoje vidio. Poželi daje stigao prije i Gullivera spasio muka. Ali tad bi možda morao gledati kako odvoze Judithino tijelo, a to bi bilo teško. Bila je tako milo dijete. Dovoljno mu je bilo to što je vidio malu Macleanovu koju je jedva poznavao. Šum rijeke se pojačavao i on je ugleda kroz drveće. Lovac je stao i čekao ih. Logan se spotakne o usahlu granu i skoro padne, a lovac ga pogleda s jedva skrivenim prezirom. Macho posranac, pomisli Logan. Zamrzio gaje čim gaje ugledao, kao sve lovce. Požali što mu nije rekao da vrati tu svoju prokletu pušku u automobil. Voda je brzo tekla, lomila se preko stijena i pjenušala oko srebrne breze koja se prevrnula s obale. Trojica muškaraca stajali su i gledali prema mjestu na kojem su se tragovi izgubili pokraj vode. Sigurno je pokušao prijeći na drugu stranu ili nešto tako reče Koopman, pokušavajući pomoći. Ali lovac odmahne glavom. Druga je obala bila strma i na njoj nije bilo tragova. Išli su niz obalu, ne govoreći. Tad se lovac zaustavi i rukom im da znak da i oni učine isto.

Eno ga reče on tiho, i kimne glavom prema naprijed. Bili su dvadesetak metara udaljeni od starog željezničkog mosta. Logan zaškilji, zaklonivši oči od sunca. Ništa nije vidio. A tad se nešto pomakne ispod mosta i Logan ga naposljetku ugleda. Konj je bio na drugom kraju mosta, u sjeni, i gledao ravno u njih. Lice mu je bilo vlažno a iz prsa mu je neprekidno nešto tamno kapalo u vodu. Kao da je nešto zabijeno u njega sprijeda, ispod vrata, iako odavde Logan nije mogao razabrati o čemu je riječ. Svako malo konj bi zamahnuo glavom prema dolje i ustranu i otpuhnuo kroz nos ružičastu pjenu koja bi brzo otekla nizvodno i rastopila se. Lovac širokom kretnjom skine torbu s puškom s ramena i počne otvarati zatvarač. Žao mi je prijatelju, sad je lovostaj reče Logan, nehajno koliko je mogao i progura se do njega. Lovac nije ni podigao pogled, samo je izvukao pušku, vitku Germanicu kalibra 308 s teleskopskim nišanom debelim kao boca. Koopman ga je gledao s divljenjem. Lovac Iskrvarit će reče on.

Maje li? reče Logan. Što si i ti veterinar, ha?

Tip se prezrivo osmjehne. Ubaci punjenje u šaržer i spusti pušku, srdit kao netko tko zna da će se pokazati daje u pravu. Logan ga poželi zadaviti. Okrene se leđima prema mostu i pažljivo korakne naprijed. Konj istog trenutka ustukne korak i sad je stajao na suncu s druge strane mosta. Logan shvati da ništa ne viri iz grudi životinje. Bio je to komad ružičaste kože koji je visio s užasne posjekotine u obliku slova L, dugačke šezdesetak centimetara. Krv je s otkucajima liptala kroz živu ranu i slijevala se niz njegova prsa u vodu. Logan je sad vidio da je i lice konja vlažno od krvi. Čak i odavde vidio je daje nosna kost zabijena u glavu.

Loganu se zgrči želudac. Ovo je prelijep konj i mrska mu je bila i pomisao da bi ga morao ubiti. Ali čak i da zaustavi krvarenje, oštećenje se činilo ozbiljno, sva je prilika da će životinja uginuti. On učini još jedan korak prema konju, ali Pilgrim ponovno ustukne i okrene glavu da provjeri može li pobjeći uzvodno. Logan iza svojih leđa začuje oštar zvuk. Lovac je napeo pušku. Logan se okrene prema njemu. Hoćete li se stišati, do vraga!

Lovac ne odgovori, samo važno pogleda Koopmana. Između njih dvojice se stvarala urota koju je Logan silno želio razbiti. On spusti torbu i čučne da bi iz nje nešto izvadio, pa se obrati Koopmanu. Želio bih mu se približiti. Možete li u velikom luku doći do druge strane mosta i presjeći mu odstupnicu? Da, gospodine.

Mogli biste uzeti granu ili nešto slično i mahati krene li prema vama. Možda ćete morati smočiti noge.

Da, gospodine. Već se vraćao natrag među drveće. Logan ga pozove. Viknite kad budete spremni. I nemojte se previše približavati!

Logan napuni injekciju uspavljujućim sredstvom i u džepove svoje parke gurne još neke stvari koje bi mu mogle zatrebati. Osjećao je pogled lovčevih očiju na sebi ali se ne obazre na to i ustane. Pilgrim voda hučala oko njih. Tad Koopman vikne i dok se konj okrenuo pogledati o čemu je riječ, Logan oprezno zakorakne u rijeku, skrivajući injekciju u ruci što je bolje mogao.

Mjestimice su u bujici bili komadi golih stijena, s kojih je bio spran snijeg, i on se pokuša njima poslužiti za preskakanje preko vode.

Pilgrim se okrene i ugleda ga. Uznemirio se, nije znao kojim bi putem pobjegao pa kopitom udari po vodi i išmrkne još jednu mrlju krvave pjene. Loganu je ponestalo stijena i znao je daje došlo vrijeme da se smoči. Spusti jedno stopalo u bujicu i osjeti ledeno hladni val iznad vrha čizme. Bilo je tako studeno, daje naglo udahnuo.

Koopman se pojavi na okuci rijeke s druge strane mosta. Bio je u vodi do koljena a u ruci je držao veliku granu breze. Konj je pogledavao u jednog pa drugog. Logan je vidio strah u oku životinje i još nečeg što ga malo uplaši. Ali mu se obrati blagim, smirujućim, pjevušećim tonom. U redu je, momče. Sve je u redu.

Sad je bio sedam metara od konja i pokušavao se domisliti kako postupiti. Kad bi dohvatio uzde, možda bi mu se pružila prilika da gurne injekciju u vrat. U slučaju da nešto pođe po zlu, stavio je u injekciju više sedativa no što je potrebno. Kad bi ga mogao ubosti u vratnu venu, trebao bi pustiti manje tekućine nego ako ga ubode u mišić. Ovako ili onako, morat će pripaziti da ne pusti odveć sadržaja. Konj u tako lošem stanju ne smije se onesvijestiti. Morat će pokušati ubrizgati tek toliko da ga smiri da ga mogu izvući iz rijeke i odvesti na neko sigurnije mjesto. Sad kad se toliko približio, Logan ugleda prsnu ranu. Bila je užasnija od mnogih koje je vidio i znao je da nemaju puno vremena. Po načinu na koji se krv izlijevala pri svakom otkucaju srca, zaključi daje konj već možda izgubio i do četiri litre krvi.

Sve je u redu, mladiću. Nitko ti neće ništa nažao.

Pilgrim frkne i okrene se od njega, učini nekoliko koraka prema Koopmanu, posrne. Prsne voda, u kojoj na suncu zasja duga.

Koopman to učini i Pilgrim stane. Logan iskoristi tu pomutnju da se približi što više, zagazi pritom u rupu i smoči se do prepona. Mili Isuse, kako je hladno. Bijelo uokvirene oči konja ga ugledaju i on ponovno krene prema Koopmanu. Još jednom! Trešnja grane zaustavi konja. Logan se baci naprijed i hitro ispruži ruku. Dohvati uzde, zavrti se na njima i osjeti kako se konj napinje i izvija. On pokuša stati kod plećke konja i držati se podalje od stražnjih nogu koje su zamahivale prema njemu, pa sune rukom nagore i zabode iglu konju u vrat. Na dodir igle, Pilgrim podivlja. Propne se na stražnje noge, zanjišti od užasa i Loganu je ostao djelić sekunde da pritisne klip. No kad je to učinio, konj ga prevrne u stranu, nalegavši na nj tako daje Logan izgubio i ravnotežu i kontrolu. Iako to nije namjeravao učiniti, on isprazni cijeli sadržaj injekcije u Pilgrimov vrat.

Konj je sad znao tko je od ove dvojice opasniji pa odskoči prema Koopmanu. Logan je još držao uzde svijene oko lijeve ruke, tako da su ga prevrnule i povukle naglavce u vodu. Osjeti ledenu vodu kako mu curi kroz odjeću dok ga je konj vukao poput zapetljanog skijaša na vodi. Vidio je jedino pjenu. Uzde su mu se zasjekle u meso na ruci, a tad ramenom udari u stijenu i zavapi od boli. Uzde se otkvače. Uspio je podignuti glavu i udahnuti puna pluća zraka. Ugleda Koopmana, kako se sklanja s puta i konja kako prskajući prolazi pokraj njega i pokušava se uspeti uz obalu. Injekcija je još virila iz njegova vrata. Logan ustane i zagleda se u konja kako iščezava među drvećem. Sranje reče on.

Dobro ste? upita Koopman.

Logan kinine glavom bez riječi i počne izažimati vodu iz parke. Nešto mu privuče pogled na mostu i on ugleda lovca, naslonjena na ogradu. Promatrao ih je i smiješio se od uha do uha. A da odjebete odavde? reče Logan.

Ugleda Roberta čim je ušla kroz vrata. Na kraju hodnika bila je čekaonica s blijedosivim sofama i niskim stolićem na kojem je stajalo 46 Ni eho las Evans slijevalo oko njega. Okrene se kad je čuo njezine korake i morao je zaškiljiti da bi vidio nešto u tamnijem hodniku. Annie se gane kad ugleda kako ranjivo izgleda u tom trenutku prije no što ju je ugledao, polovice lica osvijetljene suncem i kože tako blijede da je bila skoro prozirna. Tad je prepozna i pođe prema njoj, sjetna smiješka. Oni se zagrle i ostanu tako stanovito vrijeme, ništa ne govoreći. Gdje je? naposljetku upita Annie. On je uhvati za ruke i odmakne malo od sebe da bi je mogao pogledati u oči. Odveli su je u prizemlje. Sad je operiraju. On ugleda kako se namrštila i brzo nastavi govoriti dok ona nije uspjela ništa reći. Rekli su da će biti u redu. Još je u nesvijesti, ali su izvršili sve pretrage i čini se da nema oštećenja na mozgu.

On zašuti i proguta slinu. Annie pričeka, promatrajući ga. Znala je po načinu na koji se svojski trudio da mu glas ne zadrhti da, naravno, to nije sve.

Nastavi. Ali nije mogao. Počne plakati. Stajao je tako, pognute glave, a ramena su mu se tresla. Još je držao Annie za ruke i ona se nježno oslobodi njegova stiska i uhvati ga na isti način. Hajde. Reci mi.

On duboko udahne i zabaci glavu, pogledavši u strop prije no što je ponovno mogao pogledati u nju. Zausti nešto, zašuti, pa reče. Režu joj nogu.

Annie se tek poslije začudila i postidjela svoje reakcije tog poslijepodneva. Nikad se nije smatrala posebice čvrstom u kriznim trenuci. ma, osim na poslu gdje je u takvim trenucima uživala. A najčešće joj nije bilo teško pokazati osjećaje. Vjerojatno je tako reagirala jer je Robert odlučio umjesto nje i rasplakao se. On je plakao, pa ona nije. Netko je morao zadržati prisebnost ili će ih sve odnijeti vrag.

Ali Annie nije sumnjala da se lako moglo dogoditi obratno. Vijest o tome što rade njezinoj kćeri u toj zgradi, baš u tom trenutku, ušla je no što joj je palo na pamet bio je niz pitanja, tako objektivnih i praktičnih da su se činila bezosjećajna. Koliko?

On se namršti, ne shvaćajući. Molim? Njezine noge. Koliko će je odrezati?

Iznad. On umukne. Morao se pribrati. Ta ga je pojedinost zgromila. Iznad koljena. Koja noga? Desna.

Koliko iznad koljena?

Zaboga, Annie! Zar je to važno?

On se odmakne od nje, istrgne iz njezina zagrljaja, obriše svoje mokro lice nadlanicom.

Pa, mislim daje to jako važno. Zapanjila je i samu sebe. Imao je pravo, naravno, da to nije važno. Bilo je jalovo, čak i sablasno, ustrajati s tom temom, ali ona nije namjeravala odustati. Neposredno iznad koljena ili gubi i gornji dio noge? Neposredno iznad koljena. Nisam dobio točne mjere, ali odeš li ti dolje siguran sam da će ti dopustiti baciti pogled.

On se okrene prema prozoru. Annie je stajala i gledala kako on vadi rupčić i zdušno briše nos i suze, ljut na sebe što se rasplakao. Iza nje se začuju koraci.

Gospođa Maclean? Annie se okrene. Mlada medicinska sestra, sva u bijelom, pogleda brzo u Roberta i zaključi daje bolje obratiti se Annie. Poziv za vas.

Sestra krene prva, malim brzim koracima. Njezine bijele cipele nisu proizvodile zvuk na ulaštenom popločanom podu hodnika tako da se Annie učinilo da klizi. Ona dovede Annie do telefona pokraj šaltera za primanje bolesnika i prespoji je iz ureda.

Bila je to Joan Dyer iz konjušnica. Ispriča se zbog poziva i nervozno se raspita o Grace.

Gospođa Dyer nije okolišala. Razlog zbog kojeg zove je Pilgrim. Našli su ga i Harry Logan je nazvao da pita što da učine. Kako to misliš? upita Annie. Konj je u teškom stanju. Slomljene kosti, duboke rane a izgubio je i puno krvi. Učine li čak sve što mogu da ga spase i on preživi, nikad neće biti onaj stari.

Gdje je Liz? Može li ona doći onamo?

Liz Hammond bila je veterinarka koja se brinula za Pilgrima, a ujedno bila i obiteljski prijatelj. Ona je otišla u Kentuckv prošlog ljeta i pregledala Pilgrima prije no što su ga kupili. I ona se jednako oduševila njime.

Ona je na nekoj konferenciji reče gospođa Dyer. Vraća se tek idućeg vikenda.

Logan ga želi ubiti? Da. Žao mi je, Annie. Pilgrim je sad uspavan i Harry kaže da se možda nikad neće probuditi. Želi tvoje dopuštenje da ga ubije. Puškom? Ponovno se čula kako gusla po nevažnim pojedinostima kao i maloprije s Robertom. Od kakve je važnosti sad način na koji će oni ubiti konja?

Vjerojatno injekcijom. A što ako kažem ne?

Na drugom kraju zavlada muk.

Pa, morat će ga pokušati otpremiti nekamo gdje će ga moći operirati.

Možda u Cornell. Ponovno zašuti. Osim ostalog, Annie, to bi te stajalo puno više od njegove osigurnine.

Spomen novca je prevagnuo kod Annie, jer se misao da možda postoji neka veza između života tog konja i života njezine kćeri tek trebala oblikovati.

Nije me briga što košta prasne ona i osjeti kako se starija žena lecnula. Reci Loganu da ću ga tužiti ubije li tog konja.

Ona spusti slušalicu. TnSmaln TT rpHn ie samo tako. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Koopman je hodao natraške niz obronak i mahao kamionu objema rukama. Vozilo gaje polako slijedilo među drveće. Lanci koji su visjeli s dizalice na njegovu stražnjem dijelu njihali su se i zveckali. Bio je to kamion koji su radnici tvornice pripremili za istovar novih turbina i Koopman gaje rekvirirao, a i njih, za novu namjenu. Odmah iza njega bio je veliki Fordov kamion zakvačen za otvorenu prikolicu. Koopman pogleda preko ramena prema mjestu gdje su Logan i mala skupina pomagača klečali oko konja.

Pilgrim je ležao na boku u golemoj mrlji krvi koja se širila po snijegu ispod koljena onih koji su ga pokušavali spasiti. Toliko je odmakao prije no što je počeo djelovati sedativ. Prednje noge su klecnule i on se spustio na koljena. Nekoliko trenutaka pokušavao se boriti, ali dok je Logan stigao bio je spreman za odbrojavanje. Logan je naredio Koopmanu da nazove Joan Dyer mobitelom i bilo mu je drago da lovac nije u blizini da ga čuje kako od nje traži vlasnikovo dopuštenje da ubije životinju. Tad pošalje Koopmana trkom po pomoć, klekne pokraj konja i prihvati se posla pokušavajući zaustaviti krvarenje. Duboko zavuče ruku u vruću ranu na prsima, rukom prolazeći kroz slojeve rastrganog mekog tkiva sve dok nije bio do lakta u krvi. Pokuša napipati izvor krvarenja i uspije mu prsnuta arterija, hvala Bogu, mala. Osjećao je kako pumpa vruću krv u njegovu ruku i sjeti se male stezaljke koju je stavio u džep i drugom rukom je pokuša izvaditi. Stavi je i odmah osjeti kako je krvarenje stalo. Alije krv još curila iz stotina prsnutih vena pa se Logan izvuče iz svoje mokre parke, isprazni džepove i istisne iz nje što više vode i krvi. Tad je zamota i nježno ugura u ranu. Na glas prokune. Sad bi mu dobro došle infuzije. Vrećica plasmelvta koju je ponio sa sobom bila je u torbi kod rijeke. On ustane pa napola trčeći, a napola skližući ode po nju.

Kad se vratio, ondje je stigla bolnička ekipa i pokrivali su Pilgrima pokrivačima. Jedan od njih mu pruži telefon. Gospođa Dyer vas traži reče on.

Zaboga, pa ne mogu sad s njom razgovarati reče Logan. Klekne i zakvači petolitarsku vrećicu plasmelyta za Pilgrimov vrat, pa mu da injekciju steroida protiv šoka. Konj je disao plitko i nepravilno, a Udovi SU mu se brzo hladili Tnaan vatrai o l 50 Ni eho las Evans omota noge konja nakon što ga je previo kako bi smanjio istjecanje krvi. Jedan član spasilačke ekipe imao je zelene zavjese iz vozila hitne pomoći i Logan brižljivo izvadi svoju krvlju natopljenu parku iz rane na prsima i namjesto nje ugura zavjese. Nagne se unatrag, oslonivšse na pete, bez daha, i počne puniti injekciju penicilinom. Košulja mu je bila tamnocrvena i mokra a krv mu je kapala s laktova dok je držao injekciju u zraku kako bi istisnuo mjehuriće. Ovo je suludo reče on.

Ubode injekciju u Pilgrimov vrat. Konj samo što nije bio mrtav. Prsna rana bila je dovoljno opravdanje da ga se ubije, ali to nije bila ni polovica njegovih povreda. Njegova nosna kost bila je ogavno zgnječena, očito je imao nekoliko slomljenih rebara, preko lijeve ramene kosti groznu posjekotinu i Bog zna koliko još manjih posjekotina i naručenih mjesta. Mogao je zaključiti i po načinu na koji je konj trčao uz obronak da je hramao zbog prijeloma negdje visoko na desnoj prednjoj nozi. Trebao bi sirotu životinju riješiti muka. Ali kad je već toliko učinio, neka je proklet bude li dao tom posrancu laka prsta na okidaču zadovoljstvo da zna daje imao pravo. Ugine li konj sam od sebe, neka bude. Koopman je sad dovezao kamionet i prikolicu do njih i Logan ugleda da su negdje uspjeli nabaviti povoj od šatorskog platna. Onaj iz spasilačke ekipe još je držao na vezi gospođu Dyer i Logan uzme slušalicu od njega.

Dobro, slušam vas reče on. Dok je slušao, pokaže im gdje da stave povoj. Kad je čuo obazrivo prepričanu verziju Anniene poruke, on se nasmiješi i odmahne glavom.

Predivno reče on. Lijepo je kad netko cijeni vaš trud. On vrati telefon i pomogne podvući dva kraja povoja ispod Pilgrimovih prsa, kroz ono što je sad bilo more crvene bljuzgavice. Svi su stajali i Logan pomisli kako izgledaju smiješno s crvenim koljenima. Netko mu pruži suhu jaknu i prvi put nakon što se našao u rijeci, shvati kako je hladno. Koopman i vozač zakvače krajeve povoja za lance dizalice i tad J1; ooii,o AnV c, Piiorima nolako dizali u zrak iČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA zanjihali poput trupla na prikolicu, Logan se popne s dva bolničara i oni slože udove konja tako daje ležao na boku. Koopman doda veterinaru njegove stvari dok su ostali pokrivali konja.

Logan da konju još jednu injekciju steroida i izvadi novu vrećicu plasmalvta. Odjednom osjeti silan umor. Zaključi kako su izgledi da konj ostane živ do klinike nikakvi.

Nazvat ćemo bolnicu reče Koopman. Tako će znati kad vas mogu očekivati. Hvala.

Sve spremno? Mislim da jest. Koopman pljesne po stražnjem dijelu kamiona prikvačenog za prikolicu i vikne vozaču da krene. Vozilo se polako počne uspinjati uz obronak. Sretno vikne Koopman za njima, ali Logan kao da nije čuo. Mladi zamjenik je izgledao malčice razočarano. Sve je završeno i svi odlaze kućama. Iza njega se začuje zujavi zvuk i on se okrene. Lovac je vratio pušku u navlaku. Hvala na pomoći reče Koopman. Lovac kinine glavom, prebaci torbu na rame i ode. Robert se probudi trgnuvši se i na trenutak pomisli da je u uredu. Ekran njegova kompjutora je podivljao, drhtave zelene crte jurile su jedna za drugom preko planinskih lanaca šiljastih vrhova. Oh ne, pomisli on, virus. Bjesni po dokumentima o slučaju Dunford Securities. Tad ugleda krevet i pokrivače uredno zategnute preko ostatka noge svoje kćeri i sjeti se gdje je.

Pogleda na sat. Skoro pet sati ujutro. U sobi je bilo tamno osim ondje gdje je kutna svjetiljka iza kreveta bacala čahuru blagog svjetla preko Graceine glave i njezinih golih ramena. Oči su joj bile sklopljene, a lice spokojno kao da joj nimalo nisu smetale zmijolike plastične cjevčice koje su joj se zavukle u tijelo. Jedna je cjevčica ulazila u usta iz respiratora, a druga, kroz koju su je hranili, u nos pa do želuca. Nekoliko i spajalo u mahnitom čvoru na njezinu vratu, kao da se bore koja će prva ući u prorez u jugularnu venu. Zaklopac je bio maskiran ljepljivom vrpcom boje kože, kao i elektrode na njezinim sljepoočicama i prsnom košu i rupa koju su probili iznad jedne od njezinih mladih dojki da bi umetnuli cijev od optičkog vlakna u njezino srce.

Bez jahaće kape, rekli su liječnici, djevojčica bi vjerojatno bila mrtva. Kad je glavom udarila o cestu, kaciga je puknula, ali ne i glava. No drugi je snimak pokazao da je u mozgu došlo do difuznog krvarenja pa su probušili rupicu u njezinoj lubanji i umetnuli nešto što je sad kontroliralo pritisak u glavi. Respirator će, rekli su, pomoći da se zaustavi otjecanje mozga. Njegov ritmički šum, poput valova mehaničkog mora koji se razbijaju o stijene, uspavao je Roberta. Bio je držao Grace za ruku i ruka je sad počivala dlana okrenutog prema gore ondje gdje ju je nenamjerno ispustio. On je ponovno uhvati objema rukama i osjeti njezinu varljivo utješnu toplinu.

Nagne se naprijed i nježno pritisne komad vrpce koji se odlijepio s jednog katetera u njezinoj ruci. Pogleda u bateriju uređaja, za svaku od kojih je zahtijevao da mu se objasni točna svrha. Sad je, bez potrebe da se pomakne, on vršio sustavnu provjeru, pregledavao svaki ekran, ventil i razinu infuzije kako bi bio siguran da se ništa nije dogodilo dok je spavao. Znao je daje sve kompjutorizirano i da bi se alarmi oglasili kod središnje kontrolne ploče iza ugla kad bi nešto krenulo naopako, ali se morao osobno uvjeriti. Zadovoljan, još držeći Graceinu ruku, udobno se namjesti u svom stolcu. Annie je spavala u sobici koju su im ustupili u dnu hodnika. Tražila je da je probudi u ponoć kako bi preuzela bdijenje, ali budući da je i on zaspao, Robert je odluči pustiti spavati. On se zagleda u Graceino lice i pomisli kako među svom tom neljudskom tehnologijom ona izgleda kao upola mlađe dijete. Uvijek je bila tako zdrava. Osim što je jednom išla na šivanje koljena kad je pala s bicikla, nije bila u bolnici nakon rođenja. Iako je njezino rođenje bilo dovoljno dramatično za dobar broj godina.

Bio je to hitan carski rez. Nakon dvanaest sati trudova, dali su Annie epiduralnu injekciju. Činilo se da se stanovito vrijeme neće niČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA dvič. Kad se nakon pola sata vratio u njezinu sobu, provalio se pakao. Kao na palubi ratnog broda, ljudi u zelenom trčali su posvuda, dovozili opremu, izvikivali naredbe. Dok ga nije bilo, reče mu netko, intenzivno praćenje ja pokazalo daje dijete u šoku. Poput heroja iz ratnog filma snimljenog četrdesetih godina, ginekolog je uletio u sobu i objavio svojim trupama da on kreće.

Robert je dotad uvijek zamišljao da su carski rezovi mirni događaji.

Nema stenjanja, guranja i vrištanja, jednostavan rez duž iscrtane crte i dijete se lako izvadi iz trbuha. Ništa ga nije pripremilo za hrvački meč koji je uslijedio. Već je počeo kad su ga pustili u rađaonu i postavili ga razrogačenih očiju u kut. Annie je bila pod narkozom i on je promatrao te ljude, potpune strance, kako uranjaju u nju, ruku do laktova u krvi, kako izvlače komade mesa i bacaju ih u hrpama u kut. Tad su raširili otvor metalnom stezaljkom, stenjući, dašćući i kriveći lice, sve dok jedan od njih, onaj ratni heroj, nije dohvatio dijete a drugi se naglo umirili i zagledali u nj kako podiže tu stvarčicu, kao presvučenu bijelim mramorom od maternične masti, iz Anniena zjapećeg trbuha.

Zamišljao je daje duhovit, taj muškarac, pa reče ležerno Robertu preko ramena: Idući put bit će više sreće. Djevojčica. Robertu je došlo da ga ubije. Ali kad su je obrisali i provjerili da ima ispravan broj prstiju na rukama i nogama, predali su mu je, omotanu bijelim pokrivačem i on je zaboravio svoj gnjev i uzeo je u naručje. Tad ju je položio na Annien jastuk tako da prvo što ugleda kad se probudi bude Grace. Više sreće idući put. Više nije bilo idućeg puta. Oboje su željeli još jedno dijete, ali je Annie četiri puta pobacila. Posljednji je put bila u životnoj opasnosti, u dubokoj trudnoći. Rekli su im da nije pametno pokušavati, ali im to nitko nije trebao reći. Jer se sa svakim gubitkom bol umnožavala geometrijskom progresijom i naposljetku nijedno nije imalo snage ponovno se suočiti s njom. Nakon posljednjeg, prije četiri godine, Annie je rekla da želi daju se sterilizira. Znao je daje to zato što se želi kazniti i preklinjao ju je da to ne čini. Naposljetku, nevoljko, popustila je i umjesto toga dala si ugraditi spiralu, pritom se Baš u to doba Annie ponude, i na Robertovo čuđenje ona prihvati, njezino prvo uredničko mjesto. Gledajući kako usmjerava svoj gnjev i razočaranje u svoju novu ulogu, shvati daje prihvatila taj posao ili da odvrati misli ili da se kazni. A možda i zbog oba razloga. Ali se nije nimalo iznenadio kad je postigla tako blistav uspjeh da su je gotovo svi časopisi u zemlji željeli preoteti. Njihov zajednički neuspjeh da donesu na svijet još jedno dijete bio je jad o kojem on i Annie nisu nikad raspravljali, ali se tiho uvukao u svaku poru njihova odnosa. Osjećalo se to, neizgovoreno, onog poslijepodneva kad je Annie stigla u bolnicu a on se tako glupo slomio i rasplakao. Znao je da Annie smatra da on krivi nju zato što mu nije podarila drugo dijete. Možda je reagirala tako oštro na njegove suze jer je na neki način u njima vidjela trag te krivnje. Možda je u pravu. Jer to krhko dijete, koje leži ovdje osakaćeno kirurškim nožem, sve je što imaju. Kako je nepromišljeno, kako podmuklo od Annie da je izrodila samo jedno. Misli li tako zaista? Naravno da ne. Ali zašto to tako lako može reći samom sebi?

Robert je uvijek osjećao da on voli svoju ženu više no što će ona ikad voljeti njega. Da ga voli, u to nije sumnjao. Njihov brak, u usporedbi s mnogima koje je vidio, bio je dobar. I duševno i tjelesno činilo se da jedno drugom pružaju zadovoljstvo. No rijetko bi prošao koji dan kad Robert ne bi pomislio da je imao sreće što ju je zadržao. Zašto netko tako pun života želi biti s muškarcem poput njega, nikad ga nije prestalo čuditi.

Nije Robert sebe potcjenjivao. Objektivno a objektivnost je objektivno smatrao jednom od svojih vrlina, bio je jedan od najsposobnijih odvjetnika koje poznaje. Bio je i dobar otac, dobar prijatelj onih nekoliko bliskih prijatelja koje je imao i, unatoč svim šalama na račun odvjetnika koje se mogu čuti, istinski moralna osoba. No iako se nikad ne bi proglasio dosadnim, znao je da mu nedostaje Anniene iskričavosti. Ne, ne njezine iskričavosti, njezine iskre. A to gaje uvijek uzbuđivalo kod niR. od one orve noći u Africi kad je otvorio vrata i ugledao je kako stoji Bio je šest godina stariji od nje, ali se često činilo daje razlika u dobi veća. Uza sve te slavne, utjecajne ljude koje je upoznavala, Robert je smatrao daje pravo malo čudo što se ona zadovoljila njime. I više od tog. Bio je uvjeren odnosno uvjeren koliko neki misaon muškarac može biti kad je riječ o tome da mu nikad nije bila nevjerna.

No od proljeća, kad je Annie prihvatila ovaj novi posao, njihovi su odnosi postali napeti. Otkad je u uredu bilo krvi do koljena, postala je razdražljiva i neuobičajeno kritična. I Grace, pa čak i Elsa primijetile su tu promjenu i bile na oprezu kad bi Annie bila u blizini. Elsi bi u posljednje vrijeme laknulo kad bi se on, a ne ona, prvi vratio kući iz ureda. Brzo bi mu predala poruke, pokazala mu što je skuhala za večeru i odjurila prije no što bi stigla Annie.

Robert osjeti ruku na ramenu. Podigne pogled i ugleda svoju suprugu kako stoji pokraj njega, kao da ju je prizvao mislima. Ispod očiju imala je tamne kolutove. On je uhvati za ruku i pritisne na svoj obraz. Jesi li spavala? upita on.

Kao beba. Trebao si me probuditi. I ja sam zaspao.

Ona se nasmiješi i pogleda u Grace. Nema promjena.

On odmahne glavom. Govorili su tiho kao da se boje da će probuditi djevojčicu. Na trenutak se oboje zagledaju uiiju. Anniena ruka još na njegovu ramenu, šum respiratora mjeri tišinu između njih svih. Tad Annie zadrhti i odmakne ruku. Čvrsto se umota u svoju vunenu jaknu i prekriži ruke na prsima.

Mislila sam da bih mogla otići kući i donijeti nešto njezinih stvari reče ona. Znaš, kad se probudi, da budu tu. Ja ću otići. Nije sad za tebe vožnja.

Ne, želim. Zaista. Mogu li dobiti tvoje ključeve? On ih nađe i da joj ih. Spakirat ću i torbu s našim stvarima. Treba li ti nešto posebno? Samo odjeća, možda i britvica. Pazi se reče on.

Hoću. Neću se dugo zadržati.

On se zagleda za njom. Ona stane kod vrata, okrene se i pogleda ga. Znao je da mu nešto želi reći.

Molim? reče on. Ali se ona samo nasmiješi i odmahne glavom. Tad se okrene i ode.

Ceste su bile čiste i u ovo doba, osim ponekog usamljenog kamiona za prijevoz pijeska, puste. Annie krene južno po autocesti 87 pa istočno po 90, i skrene na isti izlaz kao i kamion jučer ujutro.

Snijeg se nije rastopio i prednja svjetla automobila obasjavala su niske bedeme umašćenog snijega uz rub ceste. Robert je stavio zimske gume i one su tiho hruskale po šljunkom posipanom asfaltu. Na radiju se davao program uživo, neka je žena govorila kako se zabrinula za svog sina tinejdžera. Nedavno je kupila novi automobil, Nissan, i dečko kao da se zaljubio u nj. Provodi sate sjedeći u njemu, miluje ga a danas je ušla u garažu i zatekla ga kako vodi ljubav s ispušnom cijevi.

To bi se moglo nazvati fiksacijom, ha? reče voditelj programa, koji se zvao Melvin. Čini se da sve programe uživo vode ti bezosjećajni pametnjakovići i Annie nije shvaćala zašto ljudi i dalje nazivaju, iako predobro znaju da će ih poniziti. Možda je svrha svega toga upravo to. Ova slušateljica je nastavila priču kao da toga nije svjesna.

Da, vjerojatno je o tome riječ reče ona. Ali ne znam što da učinim. Ništa vrisne Melvin. Dečko će se uskoro ispuhati. Idući slušatelj.

Annie skrene s autoceste na prilaznu koja je zavijala uz brežuljak do njihove kuće. Na cesti je ovdje bio blistav utabani snijeg i ona se proveze pažljivo kroz tunel stabala i zaustavi na kolnom prilazu koji je Robert sigurno ujutro očistio. Prednja svjetla njezina automobila obliju bijelo pročelje kuće, čiji su se zabati gubili među visokim bukvama. U kući nije gorjelo svjetlo i visoki zidovi i strop bijesnu plavo ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Vanjsko se svjetlo automatski upali kad se Annie dovezla iza kuće. Ona pričeka da se podignu vrata podrumske garaže. Kuhinja je bila onakva kakvu je Robert ostavio. Vrata ormarića visjela su otvorena a na stolu su stajale dvije neraspakirane vrećice sa živežnim namirnicama. U jednoj od njih se rastopio sladoled i procurio pa je kapao sa stola u ružičastu lokvicu na podu. Na telefonskoj sekretarici je žmigalo crveno svjetlo, znak da ima poruka. Ali Annie nije bilo do slušanja poruka. Ugleda poruku koju je Grace napisala Robertu i zagleda se u nju, nekako je ne želeći dotaknuti. Tad se naglo okrene i prihvati posla. Očisti sladoled i pospremi hranu koja se nije pokvarila. Na gornjem katu, dok je pakirala torbu za sebe i Roberta, osjeti se čudno, kao robot, kao da joj je programirana svaka radnja. Zaključi da je ta obamrlost u vezi sa šokom ili je možda riječ o nekoj vrsti nijekanja stvarnosti. Izvjesno je bilo da joj je, kad je prvi put ugledala Grace poslije operacije, taj prizor bio tako čudan, tako nasilan, da ga nije mogla pojmiti. Bila je skoro ljubomorna na bol koju je prizor tako očito izazvao u Robertu.

Vidjela je način na koji su njegove oči prelijetale preko Graceina tijela, kako se iz njega slijeva smrtna muka zbog svakog liječničkog bespravnog upada. Ali je Annie samo zurila. Ova nova verzija koju su načinili od njezine kćeri bila je činjenica bez ikakva smisla.

Anniena odjeća i kosa mirisale su na bolnicu pa se razodjene i otušira. Pusti da voda teče po njoj neko vrijeme, a tad je odvrne dok gotovo nije bila prevruća. Tad podigne ruku i pojača tuš na najjače tako da ju je voda bockala poput vrućih igala. Ona sklopi oči i gurne podignuto lice u nju i od boli vrisne naglas. Ali ne smanji mlaz, sretna daje boli. Da, ovo osjeća. Barem ovo osjeća. Kupaonica je bila puna pare kad je ona iskoračila iz tuš kabine. Prebriše zrcalo ručnikom i samo ga djelomice očisti, pa se obriše stojeći ispred njega, promatrajući razmazanu, vodenastu sliku stvorenja koje kao da nije bila ona. Oduvijek je voljela svoje tijelo, iako je bilo punije i prsatije od vila koje su se šepurile po modnim stranicama njezina časopisa. Ali ioi zamaelieno rraln vrati častu apstrakciju, poput slike Francisa Bacona, i Annie to tako uznemiri da ugasi svjetlo i brzo se vrati u spavaonicu. Graceina je soba bila kakvom ju je ona ostavila prethodnog jutra. Duga pamučna majica kratkih rukava koja joj je služila umjesto spavaćice ležala je u podnožju nepospremljenog kreveta. Na podu su ležale traperice i Annie se sagne da ih podigne. Bile su to one s rupama na koljenima, zakrpane iznutra komadićima platna izrezanih s neke stare Anniene haljine s cvjetnim uzorkom. Sjeti se kako se ponudila zašiti te zakrpe i kako ju je povrijedilo kad je Grace nonšalantno rekla da bi radije da to učini Elsa. Annie se poslužila svojim starim trikom: malko povrijeđeno podignula obrvu i izazvala Gracein osjećaj krivnje.

Mama, oprosti reče ona i zagrli je. Ali znaš da ne nemaš pojma o šivanju. Tko to kaže reče Annie, pretvorivši u šalu nešto za što su obje znale da nije bila šala.

Pa, možda i znaš. Ali ne dobro ko Elsa. Misliš, ne tako dobro kao Elsa. Annie bi je uvijek zaskočila zbog njezina izražavanja i pritom bi se poslužila svojim najuzvišenijim britanskim naglaskom. To bi uvijek izazvalo Grace da uzvrati besprijekornim kalifornijskim dijalektom.

Hej, mama, svejedno. Ma znaš već što mislim. Annie presavine traperice i pospremi ih. Tad pospremi krevet pa stane, osmotri sobu, pitajući se što da odnese u bolnicu. U nekoj vrsti viseće mreže obješene iznad kreveta bilo je nekoliko desetaka plišanih igračaka, cijeli zoološki vrt, od medvjeda i bizona do ptica grabljivica i kitova ubojica. Kupljene na svim stranama kugle zemaljske, poklonili su ih članovi obitelji i prijatelji, a skupljene ovdje, na smjenu su dijelile Graceinu postelju. Svake noći, krajnje savjesnom pravednošću, ona bi izabrala dvije ili tri, ovisno o veličini, i polegla ih na svoj jastuk. Sinoć je uzela tvora i nekog kričavog zmajolikog stvora kojeg je Robert jednom donio iz Hong Konga. Annie ih vrati u mrežu i prekopa po njoj da potraži Graceina najstarijeg prijatelja, pingvina po imenu Godfrev, kojeg su Robertovi prijatelji iz ureda poslali u bolnicu savio je i poblijedio od čestih boravaka u praonici. Annie ga izvuče i gurne u torbu.

Priđe stolu pokraj prozora i spakira Gracein walkman i kutiju kazeta koje bi uvijek nosila sa sobom na put. Liječnik je rekao da bi joj trebali pokušati svirati glazbu. Na stolu su stajale dvije uokvirene fotografije. Na jednoj su bili njih troje u čamcu. Grace je stajala u sredini, ruku prebačenih preko njihovih ramena i svi su se smijali. Snimljena prije pet godina u Cape Codu, za vrijeme najsretnijih praznika koje su ikad proveli. Annie je stavi u torbu i podigne drugu fotografiju. Na njoj je bio Pilgrim, snimljen u polju iznad konjušnica ubrzo nakon što su ga prošlog ljeta kupili. Nije imao ni sedla ni uzdi, pa čak ni oglav, a sunce je sjajilo na njegovoj dlaci. Tijelom je bio okrenut u drugom smjeru, ali je okrenuo glavu i gledao ravno u aparat. Annie se prije nikad nije pomnjivo zagledala u tu fotografiju, ali sad kad jest, miran pogled konja je uznemiri. Nije znala je li Pilgrim još živ. Znala je jedino iz poruke koju je gospođa Dyer ostavila jučer navečer u bolnici, da su ga prevezli u veterinarsku kliniku u Chathamu i da će ga prebaciti u Cornell. Gledajući ga tako na slici, Annie osjeti kao da joj netko nešto predbacuje. Ne zbog toga što ne zna kakva gaje kob snašla, nego zbog nečeg drugog, nečeg dubljeg što još nije shvaćala. Stavi fotografiju u torbu, ugasi svjetlo i siđe u prizemlje. Blijeda je svjetlost već dopirala kroz visoke prozore u predvorju. Annie odloži torbu i ode u kuhinju ne paleći svjetla. Prije no što presluša poruke na sekretarici, skuhat će si šalicu kave. Dok je čekala da zakuha voda u starom bakrenom čajniku, priđe prozoru.

Vani, samo nekoliko metara od prozora na kojem je stajala, ugleda skupinu bjelorepih jelena. Stajali su potpuno nepomično i gledali je netremice. Traže li hranu? Nikad ih još nije vidjela tako blizu kuće, čak ni po naoštrijoj zimi. Što to znači? Prebroji ih. Bilo ih je dvanaest. Ne, trinaest. Jedan za svaku godinu kćerina života. Annie se prekori zbog te gluposti. Razlije se tih zvižduk kad je voda počela ključati u čajniku. I jeleni su ga začuli pa se kao jedan okrenu i pobjegnu. Repovi su im divlje poskakivali dok su prolazili pokraj jezera u šumu. Mili Isuse, pomisli HARRY LOGAN PARKIRA AUTOMOBIL ISPOD NATPISA NA KOJEM JE pisalo Bolnica velikih životinja i pomisli kako je čudno da sveučilište nije moglo smisliti natpis koji bi točnije pojasnio je li bolnica vlasništvo velikih životinja ili se one u njoj liječe. On izađe i zagaca kroz brazde sive bljuzgavice, sve što je ostalo od snijega koji je pao proteklog vikenda. Od nesreće je prošlo tri dana i dok je Logan krčio put kroz redove parkiranih automobila i prikolica, on pomisli kako je čudo daje konj još živ.

Bilo mu je potrebno skoro četiri sata da pokrpa ranu na prsima. Bila je puna komadića stakla i crne boje s kamiona i morao je to izvaditi i isprati ranu. Tad je podrezao neravne rubove rane škarama, povezao arteriju i ušio cijevi za istjecanje gnoja. Nakon toga, dok su njegovi pomoćnici nadzirali anesteziju, dovod zraka i odavno potrebnu transfuziju krvi, Logan se prihvati posla iglom i koncem. Morao je to učiniti u tri sloja: najprije mišić, pa fibrozno tkivo, pa koža, sedamdesetak šavova u svakom sloju. U dva unutarnja, šavovi su bili načinjeni topivom niti. A sve to za konja za kojeg je smatrao da se nikad neće probuditi. Ali se prokletnik probudio. Nevjerojatno. Štoviše, bio je divlji baš kao onomad kad je stajao u rijeci. Dok se Pilgrim pokušavao osoviti na noge u sobi za oporavak, Logan se pomolio Bogu da ne potrga šavove. Nije si mogao zamisliti da mora sve iz Idućih dvadeset četiri sata Pilgrima su držali pod sedativima, misleći da će se dotad njegovo stanje dovoljno stabilizirati da podnese četverosatni put odavde do Cornella.

Logan je dobro poznavao sveučilište i veterinarsku bolnicu, iako se puno promijenila od vremena dok je ondje studirao potkraj šezdesetih godina. Za nj su ga vezivale ugodne uspomene, uglavnom u vezi sa ženama. Mili Isuse, ala su se provodili. Posebice u ljetne večeri kad se moglo ležati ispod stabala i gledati u jezero Cayuga. Bilo je to najljepše studentsko naselje koje je ikad vidio. Ali ne i danas. Bilo je hladno i rominjala je kiša pa se nije vidjelo čak ni jezero. Osim toga, užasno se osjećao. Kihao je cijelog jutra, nesumnjivo posljedica toga što su mu se smrzla muda u Kinderhook Creeku. On se požuri u toplinu staklom ograđene recepcije i raspita se kod djevojke na šalteru za Dorothv Chen, liječnicu koja je brinula o Pilgrimu.

Preko puta ceste gradili su veliku novu kliniku i dok je čekao, Logan pogleda kroz staklo u smrznuta lica građevnih radnika i bude mu bolje. Čak osjeti i malko uzbuđenja pri pomisli da će ponovno vidjeti Dorothv.

Njezin je osmijeh bio razlogom što mu neće biti teško svakog dana voziti nekoliko stotina kilometara vidjeti Pilgrima. Ona je bila poput djevičanske princeze iz kineskih umjetničkih filmova kakve je njegova žena voljela. A imala je i vraški dobro tijelo. A i bila dovoljno mlada da bi se morao pripaziti. Ugleda njezin odraz kako prolazi kroz vrata i okrene se prema njoj.

Bok, Dorothv! Kako si?

Hladno. A i nisam zadovoljna tobom. Ona mu priprijeti prstom i namršti se, tobože smrknuta. Logan digne ruke u zrak. Dorothv, prešao sam milijun kilometara za jedan od tvojih osmijeha, što sam učinio?

Pošalješ mi ovu neman a sad bih ti se još trebala smješkati? Ali se ipak nasmiješi. Dođi. Imamo rentgenske snimke.

Ona krene ispred njega kroz labirint hodnika i Logan posluša što mu govori, pokušavajući ne gledati kako joj se bokovi lijepo njišu ispod bijele kute.

Bilo je dovoljno rentgenskih snimaka za malu izložbu.

Kao što je Logan pretpostavio, bilo je napuklih rebara, pet, i nosna je kost bila slomljena. Rebra će zacijeljeti sama od sebe, a Dorothy je već operirala nosnu kost. Morala ju je podignuti, probušiti rupe i žicom je učvrstiti na prijašnje mjesto. Sve je prošlo u redu, iako su još morali izvaditi vatene jastučiće ugurane u Pilgrimovu začepljenu sinusnu šupljinu.

Znat ću kome se obratiti kad budem trebao operirati nos reče Logan. Dorothv se nasmije.

Pričekaj dok vidiš. Imat će boksački profil.

Logan se bio zabrinuo daje možda nešto slomljeno visoko na desnoj prednjoj nozi ili ramenu, ali nije bilo. Cijela je noga bila užasno natučena od udarca a teško su bili oštećeni i živci te noge.

Kako je grudni koš? upita Logan. Dobro. Izvrsno si obavio posao. Koliko šavova?

Oko dvije stotine. Osjeti kako se zarumenio poput školarca. Da ga obiđemo?

Pilgrim je bio vani u jednom od pregradaka za oporavak i začuli su ga puno prije no što su stigli onamo. Njištao je, a glas mu je napukao od galame koju je proizvodio nakon što je djelovanje posljednje doze sedativa popustilo. Zidovi pregratka bili su debelo tapecirani, ali se ipak činilo da podrhtavaju pod neprekidnim udaranjem njegovih kopita. Nekoliko je studenata bilo u susjednom pregratku. Poniju kojeg su pregledavali očito je smetala galama koju je podizao Pilgrim. Došli ste vidjeti Minotaura? upita jedan od njih.

Aha reče Logan. Nadam se da ste ga vi već nahranili.

Dorothv odmakne zasun da otvori gornji dio vrata. Čim je to učinila, buka u pregratku se stiša. Ona odškrine vrata tek toliko da zavire unutra. Pilgrim se zabio u najudaljeniji kut, pognute glave i ušiju priljubljenih uz glavu, gledao je u njih kao lik iz stripa strave i užasa. Skoro svi dijelovi njegova tijela kao da su bili omotani krvavim zavojima. On frkne na njih pa podigne njušku i iskezi zube. 1 nama je drago što te vidimo reče Logan.

Jesi li već vidio ovako šiznutog konja? upita Dorothv i od Ja ne. Stajali su ondje neko vrijeme i gledali u nj. Što da učine s njim, upita se on. Ona Macleanova je nazvala jučer prvi put i bila silno ljubazna. Možda i malko postiđena, pomisli on, zbog poruke koju je poslala preko gospođe Dyer. Logan se nije ljutio, zapravo je žalio ženu nakon toga što se dogodilo njezinoj kćeri. Ali kad bude vidjela konja, vjerojatno će ga poželjeti tužiti zato stoje dopustio jadniku da živi.

Trebali bismo mu dati još jednu injekciju sedativa reče Dorothy.

Problem je u tome da za to nemamo previše dobrovoljaca. To je više onako: ubodi pa zbriši. Da. Iako ne može unedogled dobivati injekcije. Već je dobio dovoljno da potopi bojni brod. Da vidimo mogu li mu pregledati ranu na prsima. Dorothv zlokobno slegne ramenima. Nadam se da si napisao oporuku. Ona počne otvarati donji dio vrata. Pilgrim ga ugleda i uzvrpolji se, zagrebe kopitom po podu, frkne. Čim je Logan stupio u pregradak, konj se pomakne i zanjiše stražnji dio tijela. Logan se odmakne i stane pokraj zida. Pokuša se postaviti tako da stane kod njegove plećke, ali Pilgrim to nije imao namjeru dopustiti. On sune naprijed i u stranu i ritne se stražnjim nogama. Logan odskoči na sigurno, posrne, pa se hitro, nedostojanstveno povuče. Dorothv brzo zatvori vrata za njim. Studenti su se cerili. Logan tiho zazviždi i otrese kutu. Spasiš mu život i što dobiješ? Kišilo je osam dana bez predaha. Nije to bila neugodno hladna i vlažna prosinačka kišica, nego kiša s karakterom. Izrod nekog karipskog tornada milog naziva stigao je na sjever, svidjelo mu se i tu je ostao. Rijeke na srednjem zapadu su se izlile i televizijske su vijesti bile preplavljene slikama ljudi koji čuče na krovovima te napuhnutih tijela stoke kako se okreću poput odbačenih jastuka punjenih zrakom po poljimabazenima. U Missouriju se peteročlana obitelj utopila u automobilu dok su čekali u redu u McDonaldsovu restoranu, a predsjednik je odletio onamo i proglasio stanje elementarne nepogode, što su neki od onih na krovovima već dotad shvatili Nesvjesna svega toga, dok su se njezine napaćene stanice tiho prestrojavale, Grace Maclean je ležala u privatnosti svoje kome. Poslije tjedan dana, izvadili su cjevčicu sa zrakom iz njezina vrata i umjesto nje umetnuli drugu, kroz uredno probušenu rupicu. Hranili su je plastičnim vrećicama smeđe mliječne tekućine kroz cijev koja je prolazila kroz njezin nos do želuca. A triput dnevno dolazio bi fizioterapeut i masirao joj udove poput lutkara, kako bi spriječio da joj mišići i zglobovi zakržljaju.

Nakon prvog tjedna, Annie i Robert su se smjenjivali pokraj njezina uzglavlja; jedan bi bdio dok bi se drugi ili vratio u grad ili pokušao obavljati posao iz kuće u Chathamu. Anniena se majka ponudila doletjeti iz Londona, ali su je lako odgovorili. Umjesto nje je došla Elsa i brinula o njima, kuhala im, obavljala telefonske razgovore i trčkarala do bolnice i natrag. Pazila je na Grace samo jednom kad su Annie i Robert bili odsutni u isto vrijeme, na dan Judithina sprovoda. Na kišom natopljenom travnjaku seoskog groblja stajali su s ostalima ispod svoda crnih kišobrana, pa se odvezli do bolnice, šuteći cijelim putem.

Robertovi partneri u tvrtki bili su ljubazni kao i uvijek i preuzeli velik dio njegovih poslova. Annien šef, Crawford Gates, generalni direktor, nazvao ju je čim je dočuo za tu vijest.

Mila moja Annie reče on glasom iskrenijim no što je inače bio i čega su oboje bili svjesni. Nemoj ni pomisliti vratiti se dok se stanje tvoje djevojčice ne poboljša sto posto, čuješ li me? Crawford.

Ne, Annie, ozbiljno mislim. Grace je jedina važna. Ništa na svijetu nije tako važno. Iskrsne li nešto što nećemo znati, znamo gdje si. Ne samo što je nije utješio, nego je Annie učinio tako paranoičnom da se morala othrvati iznenadnoj želji da pođe sljedećim vlakom u grad.

Voljela je starog Usca on ju je vrbovao i dao joj taj posao ali mu nije vjerovala ni koliko je crno pod noktom. Gates je bio nepopravljiv slučaj spletkaroša i nije si mogao pomoći.

Annie je stajala kod automata za kavu u hodniku ispred odjela za intenzivnu skrb i promatrala zapuhe kiše kako prekrivaju parkiralište. Nfcld sp starar. hnrio s ioeunastim kišobranom, a dviie Časnesestre vie tar je nosio prema njihovu automobilu kao jedrilice. Oblaci su izgledali niski i opasni kao da bi mogli udariti o njihove glave u redovničkim koprenama.

Automat za kavu posljednji put zagrglja i Annie izvadi šalicu i popije gutljaj. Kava je imala jednako ogavan okus kao drugih stotinu šalica koje je popila iz istog automata. Alije barem bila vruća i mokra i u sebi imala kofeina. Ona se polako vrati na odjel. Pozdravi jednu od mlađih bolničarki kojoj je završavala smjena.

Danas dobro izgleda reče bolničarka u prolazu.

Mislite li? Annie je pogleda. Sve su je sestre dosad već dobro upoznale pa takvo što ne bi govorile olako. Da, mislim. Ona zastane kod vrata i na trenutak se činilo kao da želi reći još nešto. Ali se predomisli, gurne vrata i ode.

Samo joj i dalje masirajte mišiće! reče ona. Annie je vojnički pozdravi. Da, gospođo!

Dobro izgleda. Što to znači dobro izgleda, zapita se ona dok se vraćala Graceinu krevetu, kad jedanaest dana ležiš u komi a udovi su ti mlitavi poput mrtve ribe? Jedna je druga sestra mijenjala zavoj na Graceinoj nozi. Annie je stajala i promatrala. Sestra podigne pogled, nasmiješi se i nastavi s poslom. Bilo je to jedino što se Annie nije mogla prisiliti učiniti. Poticali su roditelje i rodbinu da se uključe u njegu. Ona i Robert postali su prilični stručnjaci za fizikalnu terapiju i ostalo što se moralo činiti, primjerice čistiti Graceina usta i oči i mijenjati vrećicu s mokraćom koja je visjela pokraj kreveta. Ali bi Annie od same pomisli na Gracein batrljak zahvatila panika od koje bi se oduzela. Jedva je mogla pogledati u nj, a kamoli ga dodirnuti.

Lijepo zarasta reče sestra. Annie kimne glavom i prisili se da nastavi gledati. Prije dva dana izvadili su šavove i dug, zavojit ožiljak bio je jarkoružičaste boje. Sestra uhvati izraz u Annienim očima. Mislim da se kazeta odvrtjela reča ona i pokaže glavom prema Graceinu walkmanu na jastuku.

Sestra joj je omogućila da makne pogled s ožiljka i Annie zahvalno iskoristi tu prigodu. Izbaci istrošenu vrpcu, Chopinove suite, i u nađe Mozartovu namjesti slušalice na Graceinoj glavi. Znala je da to ne bi bio Gracein izbor. Uvijek je tvrdila da joj je opera mrska. Ali bi Annie prije odnio vrag no što bi svirala zlokobne kazete koje je Grace slušala u automobilu. Tko zna što bi Nirvana ili Alice in Chains mogli učiniti tako teško povrijeđenom mozgu? Čuje li ona što? I ako čuje, hoće li voljeti operu kad se probudi? Vjerojatnije da će mrziti majku zbog još jednog samovoljnog čina, zaključi Annie.

Obriše slinu iz kuta Graceinih usta i odmakne pramen kose. Zadrži ondje ruku i zagleda se u Grace. Nakon stanovitog vremena postane svjesna da je sestra premotala nogu i da je gleda. Nasmiješe se jedna drugoj. Alije u sestrinim očima bilo nečeg opasno blizu sažaljenju i Annie brzo prekine taj trenutak.

Vrijeme za gimnastiku! reče ona. Zasuče rukave i privuče stolac bliže krevetu. Sestra pokupi svoje stvari i uskoro je Annie ponovno bila sama. Uvijek bi počinjala Graceinom lijevom rukom i sad je uhvati svojim objema rukama i počne masirati prste jedan po jedan pa sve zajedno. Natragnaprijed, otvarala je i zatvarala svaki zglob, osjećala kako zglobovi pucketaju pod njezinim stiskom. A sad palac. Okretala gaje, gnječila mišić i mijesila prstima. Čula je limeni zvuk Mozarta kako se izlijeva iz Graceinih slušalica. Ona uhvati ritam te glazbe i počne masirati u skladu s njim, pa prijeđe na ručni zglob.

Ta nova prisnost sa svojom kćeri bila je čudno putena. Annie nije osjetila da tako dobro poznaje to tijelo od vremena kad je Grace bila dijete. Bilo je to otkriće, poput povratka u nekad davno voljenu zemlju. Bilo je na tom tijelu mrlja, madeža i ožiljaka za koje nije nikad znala da postoje. Vrh Graceine nadlaktice bio je nebeski svod pjegica i pokriven tako finim paperjastim dlačicama da je Annie poželjela očešati obraz o njih. Ona okrene ruku i zagleda se u prozirnu kožu na Graceinu zapešću i razgranato ušće vena koje su tekle ispod njega.

Prijeđe na lakat. Otvorila je i zatvorila zglob pedeset puta, pa počne masirati mišiće. Bio je to naporan rad i Annie su ruke i dlanovi boljeli na svršetku svake masaže. Uskoro je došlo vrijeme da se prebaci na drugu stranu. Ona nježno položi Graceinu ruku na krevet i upraNeki pokret tako slabašan i tako brz daje Annie pomislila da joj se učinilo. Ali nakon što je spustila Graceinu ruku, ugleda kako je jedan prst zadrhtao. Annie je sjedila i promatrala hoće li se to ponoviti. Nije. Ona ponovno uhvati Graceinu ruku i stisne je.

Grace? reče ona, tiho. Gracie? Ništa. Graceino je lice bilo bezizražajno. Jedini pokret bio je onaj gornjeg dijela njezina prsnog koša koji se dizao i spuštao u ritmu respiratora. Možda je to stoje vidjela bila tek ruka koja se spušta pod vlastitom težinom. Annie podigne pogled s kćerina lica na hrpu uređaja koji su pratili njezino stanje. Još nije naučila očitavati njihove ekrane tako dobro kao Robert. Možda se ona više pouzdavala u njihove ugrađene alarmne sustave nego on. Ali je prilično dobro znala što trebaju pokazivati oni po život najvažniji, oni koji su kontrolirali Gracein puls, mozak i krvni tlak.

Na ekranu za puls bilo je malo elektronsko narančasto srce, motiv koji se Annie učinio zanimljivim, čak i dirljivim. Broj otkucaja dugo se održavao na postojanih sedamdeset. Alije sad, primijeti Annie, bio viši. Osamdeset pet, pa se smanjio na osamdeset četiri. Annie se namršti.

Osvrne se. Nigdje medicinske sestre. Neće paničariti, to vjerojatno nije ništa. Ponovno pogleda u Grace. Grace?

Ovog puta ona stisne Graceinu ruku i pogleda u brojač pulsa. Ovaj je otkucavao kao lud. Devedeset, stotinu, stotinu deset. Gracie? Annie ustane, držeći ruku čvrsto objema svojim rukama, pa se zapilji u Graceino lice. Okrene se da pozove nekog, ali nije bilo potrebe jer je dvoje ljudi već bilo ondje, jedna sestra i mladi stažist. Primijetili su promjenu na ekranima na središnjem stolu.

Vidjela sam kako se pomaknula reče Annie. Njezina ruka. Nastavite je stiskati reče stažist. Izvadi usku baterijicu iz gornjeg džepa i otvori jedno Graceino oko. Posvijetli u nj i osmotri reakciju. Sestra je provjeravala ekrane. Puls se stabilizirao na stotinu i dvadeset otkucaja. Stažist skine Graceine slušalice. Annie proguta slinu. Na trenutak, glupavo, ponestalo joj je riječi. Stažist je pogleda.

Govorite bilo što; nije važno što ćete reći.

Gracie? To sam ja. Dušo, vrijeme je da se probudiš. Molim te, probudi se.

Pogledajte reče stažist. Još je držao otvoreno Graceino oko. Annie pogleda i ugleda treptaj. Zbog tog naglo i oštro udahne. Krvni tlak skočio na stotinu pedeset reče sestra. Što to znači?

To znači da reagira reče stažist. Smijem li? Uzme Graceinu ruku od Annie, drugom rukom još držeći otvoreno oko. Grace reče on. Sad ću ti stisnuti ruku i želim daje ti pokušaš stisnuti ako možeš. Potrudi se najviše što možeš, u redu?

On joj stisne ruku, cijelo vrijeme gledajući u oko.

Tako je reče on. Preda Graceinu ruku Annie. A sad to učini za svoju majku.

Annie duboko udahne i stisne. i osjeti. Poput prvog, jedva osjetnog, kolebljivog dodira ribe na udici. Duboko u tim crnim, mirnim vodama nešto je zasvjetlucalo i isplivat će na površinu.

Grace je bila u tunelu sličnom podzemnoj željeznici, samo tamnijem i poplavljenom vodom i ona je plivala kroz njega. No voda nije bila dovoljno hladna. Zapravo uopće nije bila poput vode. Bila je pretopla i pregusta. U daljini ugleda krug svjetla i nekako je znala da može birati: ili krenuti prema njemu ili se okrenuti i otići u drugom smjeru, gdje je također bilo svjetla, ali mutnijeg, manje ugodnog. Nije se bojala. Valja samo izabrati. Bilo kojim putem krene bit će dobro.

Tad začuje glasove. Dopirali su s mjesta na kojem je svjetlost bila mutnija. Nije vidjela ljude ali je znala da je jedan od glasova majčin. Čuo se i muški glas, ali ne očev. Od nekog drugog muškarca, nekog nepoznatog. Pokušala je krenuti prema njima niz tunel, ali je voda bila prolaz. Ljepilo me ne pušta, ljepilo. Ona pokuša zazvati u pomoć, ali nije imala glasa. Činilo se da ne znaju daje ona ondje. Zastoje ne vide? Zvučali su tako daleko i ona se odjednom zabrine da bi mogli otići i ostaviti je samu. Ali ju je onaj muškarac zazvao po imenu. Vidjeli su je. Pa iako ona još nije vidjela njih, znala je da pružaju ruke prema njoj i kad bi samo mogla učiniti posljednji, veliki napor, možda bije ljepilo propustilo i oni bije izvukli. 70 Ni eho I as Evans ROBERT JE PLATIO RAČUN U TRGOVINI NA FARMI, A KAD JE IZAŠAO, dva su dječaka svezala grane uzetom i tovarila drvce na stražnji dio kamioneta marke Ford Lariat koji je kupio prošlog ljeta za prijevoz Pilgrima iz Kentuckvja. I Grace i Annie su se iznenadile kad gaje on dovezao zajedno s odgovarajućom prikolicom srebrne boje, pred kuću rano jednog subotnjeg jutra. Izašle su na trijem, Grace razdragana, a Annie prilično srdita. Alije Robert samo slegnuo ramenima, nasmiješio se i rekao, ma daj, pa ne možeš staviti novog konja u staru kutiju. On zahvali dječacima, poželi im čestit Božić i krene iz blatnjavog parkirališta punog rupa na cestu. Nikad još nije tako kasno kupio božićno drvce. Najčešće bi on i Grace otišli vikend prije Božića i kupili drvce, iako bi ukrašavanje uvijek ostavili za Badnjak. Barem će ona biti kod kuće da to učini, da ga okiti. Badnjak je sutra i Grace se vraća kući. Liječnici nisu bili naj sretniji zbog toga. Prošlo je samo dva tjedna otkad se probudila iz kome, ali on i Annie su uvjerljivo dokazali da bi to bilo dobro za nju i naposljetku su osjećaji pobijedili: Grace može kući, ali samo na dva dana. Doći će po nju sutra u podne.

On se zaustavi ispred chathamske pekare i uđe kupiti kruha i peciva. Doručak iz pekare postao im je vikendaški obred. Djevojka iza tezge kadšto bi čuvala Grace. Sutra dolazi kući.

Zaista? To je divno!

Robert shvati da i ostali slušaju. Kao da su svi znali za nesreću i ljudi s kojima nikad nije prije razgovarao raspitivali su se za Grace. No primijetio je da nitko nikad nije spominjao nogu. Svakako je lijepo pozdravite. Hoću, hvala. Čestit Božić.

Robert je vidio kako ga gledaju s prozora dok je ponovno sjedao u Lariat. Proveze se pokraj tvornice stočne hrane, uspori pri prijelazu preko pruge i krene kući kroz Chatham Village. Izlozi duž glavne ulice bili su puni božićnih ukrasa a uski pločnici, ukrašeni obojenim svjetlima, krcati kupcima. Dok se vozio, Robert je mahao poznanicima. Na središnjem trgu bile su postavljene lijepe betlehemske jaslice bez sumnje kršenje Prvog amandmana3 ali ipak lijepe. Pa što onda? Božić je. Kao da vrijeme jedino nije bilo svjesno toga. Otkad je prestala kiša, onog dana kad je Grace usnama oblikovala svoje prve riječi, bilo je smiješno toplo. Još svježi nakon propovijedi o poplavama izazvanima tornadom, medijski klimatolozi imali su najunosniji Božić u puno godina. Svijet je službeno proglašen staklenikom ili barem izvrnutim naglavačke. Kad se vratio u kuću, Annie je bila u radnoj sobi i telefonirala u ured. Po običaju je ribala nekoga, vjerojatno jednog od starijih urednika. Iz onog stoje Robert mogao zaključiti dok je pospremao kuhinju, jadnik je pristao objaviti članak o nekom glumcu kojeg je Annie prezirala.

Zvijezda? upita ona s nevjericom. Zvijezda? On je potpuna suprotnost zvijezde. Tip je jedna crna rupčaga! Robert bi se inače ovome nasmiješio ali je narogušenost u njezinu glasu rastjerala božićni ugođaj s kojim se vratio kući. Znao je daje nervira to što pokušava uređivati pomodni velegradski časopis iz vi3 Dio američkog Ustava koji jamči američkim građanima pravo na slobodu govora, slobodu tiska i sl. kendice na selu. Ali bilo je tu još nečeg. Nakon nesreće, Annie kao da je bila obuzeta gnjevom tako snažnim daje bio skoro zastrašujući. Što? Pristao si mu toliko platiti? zatuli ona. Poludio si! Hoće li se slikati gol ili što? Robert pristavi kavu i prostre stol za doručak. Ovakvo je pecivo Annie najviše voljela. Oprosti, John, ali to ne mogu odobriti. Morat ćeš nazvati i otkazati. Nije me briga. Da, možeš mi poslati fax. Dobro.

Začuje kako je spustila slušalicu. Bez pozdrava, ali to je ionako bio njezin običaj. Dok je prolazila kroz predvorje, njezini su koraci zvučali više rezignirano nego ljuto. On je pogleda i nasmiješi joj se kad je ušla u kuhinju.

Gladna?

Ne. Pojela sam neku kašicu.

On pokuša ne pokazati razočaranje. Ona ugleda pecivo na stolu. Oprosti.

Nema problema. Ostat će više za mene. Hoćeš malo kave?

Annie kimne glavom i sjedne za stol pa pogleda nezainteresirano u novine koje je on kupio. Prošlo je prilično vremena prije no što je itko od njih progovorio.

Kupio si drvce? upita ona.

Naravno. Nije tako kvalitetno kao prošlogodišnje, ali je lijepo.

Ponovno tajac. On im oboma natoči kavu pa sjedne za stol. Pecivo je bilo ukusno. Bilo je tako tiho da je čuo samog sebe kako žvače. Ona uzdahne. Pa, trebali bismo ga okititi večeras reče ona. Srkne gutljaj kave. Molim?

Drvce. Okititi ga. Robert se namršti. Bez Grace? Zašto? Ne bi joj se svidjelo da to učinimo bez nje.

Ne budi glup. Kako će kititi božično drvce na jednoj nozi?

Ona ustane, zastruže stolcem po podu, i priđe vratima. Zabezeknut, Robert blene u nju na trenutak.

Mislim da će moći reče on smireno.

Naravno da neće. Što će učiniti, skakutati naokolo? Kriste, jedva može stajati uz pomoć štaka.

Robert žmirne. Annie, molim te.

Ne, ja molim tebe reče ona, pa se ponovno okrene prema njemu. Želiš da sve bude po starom, ali to ne može biti. Pokušaj molim te to shvatiti.

Ona zastane na trenutak, uokvirena plavim dovratkom. A tad reče da ima posla i ode. Roberta nešto muklo stegne u grudima. Znao je da ima pravo. Više neće biti isto.

Lukavo su izveli to kako je doznala za nogu, pomisli Grace. Razmišljajući o tome, nije se zapravo mogla točno sjetiti trenutka kad je shvatila. Vjerojatno su liječnici to razradili do razine umjetnosti i znali točno koliko droge upumpati u nekog da ne prolupa. Bila je svjesna da se nešto dogodilo s donjim dijelom njezina tijela prije no što se mogla ponovno micati ili govoriti. Imala je taj čudan osjećaj i primijetila je kako sestre pipkaju oko tog mjesta češće nego drugdje. Učini joj se da joj se to uvuklo u svijest poput mnogih drugih činjenica dok su je izvlačili iz onog tunela od ljepila. Ideš kući?

Ona podigne pogled. Na vratima je stajala naslonjena žena koja je dolazila svakog dana vidjeti što želi jesti. Bila je krupna i ljubazna, a njezin grohotan smijeh prolazio je kroz cigle i žbuku. Grace se nasmiješi i kimne glavom.

Neka reče žena. Ali da znaš, to znači da nećeš jesti moj božićni ručak. Možeš mi sačuvati komad. Vraćam se preksutra. Glas joj zaškripi. Još je imala flaster iznad rupe koju su probušili u njezinu vratu za cijev respiratora. Žena namigne. 74 Ni eho I as Evans Ona ode i Grace pogleda na sat. Još dvadeset minuta do dolaska njezinih roditelja. Sjedila je na krevetu, odjevena i spremna za polazak. Premjestili su je u ovu sobu tjedan dana nakon što je izašla iz kome, naposljetku je oslobodili respiratora pa je mogla govoriti a ne samo pomicati usnama. Soba je bila mala, s užasnim pogledom na parkiralište i obojena u tu tjeskobnu nijansu blijedozelene boje koju kao da izrađuju posebice za bolnice. Alije barem imala televizor i zajedno sa svim površinama pretrpanim cvijećem, čestitkama i darovima, bila je prilično vesela.

Ona pogleda u nogu gdje je sestra uredno pribadačama podigla i učvrstila donju polovicu njezine sive nogavice od trenirke. Jednom je čula nekog reći da ruku ili nogu, kad ti je odrežu, ipak osjećaš. A to je bila istina. Po noći ju je tako užasno svrbjela daje htjela poludjeti. I sad je svrbi. Najčudnije je bilo to da čak i tako, čak i kad je pogleda, ta smiješna polovica noge koju su joj ostavili kao da uopće ne pripada njoj. Bila je tuđa. Štake su stajale oslonjene o zid pokraj krevetnog stolića a iza njih je provirivala Pilgrimova fotografija. Bila je to jedna od prvih stvari koju je ugledala kad je izašla iz kome. Njezin je otac vidio kako je gleda i rekao joj daje konj u redu i odmah se bolje osjećala.

Judith je mrtva. I Gully. I to su joj rekli. I kao i s nogom, te vijesti jednostavno nije mogla pojmiti. Ne zbog tog što nije vjerovala u to zašto bi lagali? Plakala je kad joj je otac to priopćio ali, možda zbog lijekova koje su joj dali, nije to bilo kao pravo plakanje. Kao da se gledala kako plače. A otad, kad god bi pomislila o tome a čudilo ju je kako uspijeva ne razmišljati o tome, Judithina smrt kao da nekako visi u njezinoj glavi, zaštitnički umotana tako da je ona ne bi mogla pobliže osmotriti. Prošlog je tjedna došao policajac, postavljao joj pitanja i pravio bilješke o tome što se dogodilo. Jadnik je izgledao tako nervozno a Robert i Annie su zabrinuto stajali u blizini u slučaju da se ona uzruja. Nije bilo potrebe brinuti. Rekla mu je da se samo sjeća do trenutka kad su skliznuli niz obalu. To nije bila istina. Znala je da bi se, kad bi to žeČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Robert joj je već rastumačio da će poslije morati dati još neke izjave, pod prisegom ili nešto slično, za ljude iz osiguravajućeg zavoda, ali tek kad se oporavi. Što god to značilo.

Grace je još buljila u Pilgrimovu sliku. Već je odlučila što će učiniti.

Znala je da će je oni pokušati privoljeti da ponovno jaše na njemu. Ali ona to neće učiniti, nikad. Reći će roditeljima da ga vrate onim ljudima u Kentuckvju. Nije mogla podnijeti pomisao da ga proda negdje na ovom području gdje bi jednog dana mogla vidjeti kako na njemu jaše netko drugi. Otići će k njemu još samo jednom, da se oprosti, i to je sve.

I Pilgrim se vratio kući za Božić, tjedan dana prije Grace i nitko se u Cornellu nije žalostio kad su mu vidjeli leđa. Nekoliko je studenata, u znak pažnje za njihov trud, ponijelo od njega uspomenu. Jedna je studentica imala ruku u gipsu a petero posjekotine i masnice. Dorothy Chen, koja je osmislila vrstu matadorske tehnike da bi mu dala injekcije, nagradio je savršenim otiskom zuba u ramenu.

Vidim ih jedino u zrcalu u kupaonici rekla je Harrvju Loganu. Promijenili su sve nijanse ljubičastog koje si možeš zamisliti. Logan je mogao zamisliti: Dorothv Chen pregledava svoje golo rame u zrcalu u kupaonici. Mili Bože!

Joan Dyer i Liz Hammond došle su s njim po konja. On i Liz su se uvijek dobro slagali, iako su bili poslovni konkurenti. Ona je bila krupna, srdačna žena njegove dobi i Loganu je bilo drago stoje s njim jer mu se Joan Dyer, nasamo, uvijek činila pomalo napornom. Joan je, nagađao je, imala između pedeset i šezdeset godina i onu vrstu strogog, istrošenog lica zbog kojeg biste se uvijek osjećali kao da vas prosuđuje. Ona je vozila, očigledno se zadovoljivši time da sluša dok su Logan i Liz razgovarali o poslu. Kad su stigli u Cornell, ona vješto natraške parkira prikolicu točno ispred Pilgrimova pregratka. Dorothy ugura u nj injekciju sedativa, ali im je ipak trebalo sat vremena da ga ukrcaju.

U ovih posljednjih nekoliko tjedana Liz je bila uslužna i velikodušna. Kad se vratila sa seminara, došla je u Cornell, na traženje žrtva koju bi Logan jako rado podnio. Ali je Liz izvijestila Macleanove da je Logan odlično izvršio posao i da ga treba ostaviti da ga dovrši. Postignut je kompromis tako da će ona voditi neku vrstu promatračkog dnevnika. Logan se nije osjetio ugroženim. Bilo mu je lakše da o ovako teškom slučaju dijeli bilješke.

Joan Dyer, koja nije vidjela Pilgrima od nesreće, zgromi se kad ga ugleda. Ožiljci na njegovu licu i grudnom košu bili su već dovoljno užasni. Ali takvu nepripitomljenu, bezumnu netrpeljivost još nije vidjela u konja. Čitavim putem, četiri duga sata, slušali su ga kako udara kopitima po zidovima boksa. Cijela se prikolica tresla. Joan je izgledala zabrinuto.

Gdje ću ga staviti?

Kako to misliš? upita Liz.

Pa, ne mogu ga ovakvog vratiti u konjušnicu. Ne bi bilo sigurno.

Kad su se vratili u konjušnicu, zadržali su ga u prikolici dok su Joan i njezina dva sina očistili red malih pregradaka iza konjušnice, neupotrebljavanih godinama. Mladići, Eric i Tim, bili su stariji tinejdžeri i pomagali su majci u.poslu. Obojica su, primijeti Logan dok ih je promatrao kako rade, naslijedili njezino dugo lice i škrtost na riječima. Kad je pregradak bio spreman, Eric, stariji sin i mrgodniji od te dvojice, doveze prikolicu do njega. Ali konj je odbijao izaći. Naposljetku je Joan poslala mladiće da uđu kroz prednja vrata prikolice sa štapovima i Logan ih je promatrao kako udaraju konja i kako se on propeo, i nadvio nad njih, onako uplašene. To mu se nije sviđalo i Logan se zabrinuo da će se rana na prsima otvoriti, ali se nije mogao sjetiti neke bolje zamisli i naposljetku konj natraške siđe u pregradak i oni zalupe vrata za njim. Dok se te večeri vozio ženi i djeci, Harry Logan bio je potišten. Sjetio se lovca, onog maleckog u šubari, kako mu se ceri sa željezničkog mosta. Gad je imao pravo, pomisli on. Konja je trebalo ubiti.

Božić u kući Macleanovih počeo je loše a nastavio se još gore. bertova automobila, nogu podignutih na prednje sjedište. Nisu prošli ni pola puta kad je upitala za drvce.

Možemo li ga okititi čim se vratimo?

Annie je gledala preda se i prepustila Robertu da kaže da su to već učinili, iako i ne kako su to učinili, u otužnoj tišini kasno sinoć dok je zrak između njih sijevao od iskrica.

Dušo, mislio sam da nećeš imati snage za to reče on. Annie je znala da bi trebala osjetiti ganuće ili zahvalnost zbog njegova nesebičnog preuzimanja krivnje pa ju je smetalo što nije bilo tako. Pričeka, gotovo razdražljivo, da Robert ublaži situaciju neizbježnom šalom.

Osim toga, mlada damo nastavi on imat ćeš dovoljno posla kad stignemo kući. Treba nacijepati drva, sve očistiti, skuhati jelo.

Grace se nasmije s dužnim poštovanjem a Annie se ne obazre na Robertov pogled iskosa u tišini koja zavlada poslije toga. Kad su stigli kući, uspjeli su se malo oraspoložiti. Grace reče da božično drvce u predvorju ljupko izgleda. Provela je neko vrijeme sama u sobi i navila glasno Nirvanu kako bi ih uvjerila da je u redu. Dobro se služila štakama i čak je mogla sići po stubama. Pala je samo jednom kad je pokušala snijeti vrećicu s malim darovima za roditelje koje je zamolila medicinske sestre da joj kupe.

Dobro mi je reče ona kad je Robert dotrčao do nje. Jako je udarila glavom o zid i Annie, koja je izašla iz kuhinje, vidjela je daje boli. Sigurna si? Robert joj pokuša pomoći, ali je ona prihvaćala samo najnužniju pomoć.

Da. Tata, zaista sam dobro.

Annie ugleda kako su se Robertove oči zasuzile kad je Grace otišla do drvca i stavila darove ispod njega. Taj je prizor tako razljuti da se morala okrenuti i brzo se vratiti u kuhinju.

Uvijek su si poklanjali božične čizmice. Annie i Robert bi Graceinu izradili zajednički, pa posebno jedno za drugo. Ujutro, Grace bi donijela svoje čizmice u njihovu sobu i sjela na krevet, a oni bi naizkako je zaboravio skinuti ceduljicu s cijenom. Annie se sad taj obred, kao i onaj s drvcem, činio gotovo nepodnošljivim. Grace ode rano na počinak i kad su bili sigurni da je zaspala, Robert na prstima uđe u njezinu sobu noseći čizmicu. Annie se razodjene i posluša kako ura u predvorju otkucava tišinu. Bila je u kupaonici kad se Robert vratio i ona začuje šuškanje. Znala je da gura njezinu čizmicu pod njezinu stranu kreveta. Ona je upravo učinila isto to s njegovom. Kakva lakrdija.

On uđe dok je prala zube. Bio je odjeven u svoju englesku pidžamu na pruge i smiješio joj se u zrcalo. Annie ispljune kalodont i isplahne usta. Moraš prestati s tim plakanjem reče ona ne pogledavši ga. Molim?

Vidjela sam te, kad je pala. Moraš prestati osjećati sažaljenje za nju. Sažaljenje joj uopće neće pomoći.

On je stajao i gledao u nju i kad se ona okrenula da se vrati u spavaću sobu, pogledi im se sretnu. Mrštio se i odmahivao glavom. Nevjerojatna si, Annie. Hvala. Što se događa s tobom? Nije odgovorila, samo je prošla pokraj njega i vratila se u spavaću sobu. Uđe u krevet i ugasi svoje svjetlo a nakon što je on završio u kupaonici i on učini to isto. Ležali su okrenuti leđima i Annie je zurila u četverokut žutog svjetla oštrih rubova koji se usjekao s odmorišta na pod spavaće sobe. Nije ju gnjev spriječio da mu odgovori; jednostavno nije znala kakav je bio odgovor. Kako mu je mogla tako nešto reći? Možda su je njegove suze razgnjevile jer je bila ljubomorna na njih. Ona nije nijedanput zaplakala poslije nesreće. Ona se okrene i s osjećajem krivnje obujmi ga rukama i priljubi tijelo uz njegova leđa.

Oprosti promrmlja ona i poljubi ga u vrat. Na trenutak se Robert ne pomakne. A tad se polako prevrne na leđa i zagrli je i ona ugodno namjesti glavu na njegova prsa. Osjeti kako je duboko uzdahČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA njegov trbuh, nježno ga uhvati i osjeti kako se pomaknuo. Podigne se i klekne iznad njega, pa povuče spavaćicu preko glave i baci je na pod. A on posegne za njom, kao i uvijek, i položi ruke na njezine dojke dok se ona trudila oko njega. Ud mu se ukrutio i ona ga rukom ubaci u sebe i osjeti kako je zadrhtao. Nijedno ne ispusti ni glasa. I ona spusti pogled u tami na tog dobrog čovjeka koji je tako dugo poznaje i ugleda u njegovim očima, nezamagljenima od želje, užasnu, neizbrisivu tugu. Na Božić zahladi. Metalni su se oblaci kao tjerani bičem kovitlali iznad šume poput ubrzanog filma a vjetar je skrenuo na sjeverac i donio spiralu arktičkog zraka u dolinu. U kući, slušali su kako zavija u dimnjaku dok su sjedili i igrali scrabble 4 pokraj velike vatre u kaminu. Tog jutra, dok su otvarali darove oko drvca, svi su se jako trudili. Nikad u životu, čak ni kao mala, Grace nije dobila toliko puno darova. Skoro svi njihovi poznanici poslali su joj nešto i Annie prekasno shvati da neke darove nisu trebali izložiti. Grace je osjetila samilost i mnoge darove ostavila neotvorene. Annie i Robert nisu znali što da joj kupe. Posljednjih su joj godina uvijek kupovali nešto u vezi s jahanjem. Sve čega su se sad mogli sjetiti podsjećalo je na nesreću baš zato što nije imalo veze s jahanjem. Naposljetku joj je Robert kupio akvarij sa zlatnim ribicama. Znali su da ga želi, ali se Annie bojala da čak i uz to ide poruka: sjedi i gledaj. Sad je to sve što možeš. Robert ga je ukrasio u malom salonu u stražnjem dijelu kuće i umotao u božićni ukrasni papir. Doveli su Grace do njega i promatrali kako joj se ozarilo lice kad gaje odmotala. Bože moj! reče ona. Predivno. Navečer, kad je Annie pospremila posuđe nakon večere, zatekne Grace i Roberta ispred akvarija, kako leže na sofi u mraku. Akvarij je bio osvijetljen, mjehurići su se dizali, a njih su se dvoje bili zagledali u nj i zaspali jedno drugom u naručju. Uzbibane biljke i klizeće sjene riba proizvodili su užasne šare na njihovim licima. Za doručkom idućeg jutra Grace je bila jako blijeda. Robert položi ruku na niezinu.

Dobro si, srce?

Onakimne glavom. Annie se vrati za stol s vrčem soka od naranče i Robert makne ruku s nje. Annie je vidjela da Grace ima nešto teško za reći.

Razmišljala sam o Pilgrimu reče ona mirnim glasom. Prvi put je spomenula konja. Annie i Robert nepomično su sjedili. Annie se postidjela zato što ga nitko od njih nije otišao posjetiti nakon nesreće ili barem nakon povratka gospođi Dyer. Aha reče Robert. 1?

Mislim da bismo ga trebali poslati natrag u Kentuckv. Tajac. Gracie počne Robert. Ne moramo sad donositi odluke. Možda. Grace ga prekine.

Znam što ćeš reći, da ljudi s mojim povredama ponovno jašu, ali ja ne. Na trenutak zašuti da se pribere. Ja ne želim. Molim vas.

Annie pogleda Roberta. Znala je da on osjeća njezin pogled na sebi da vidi hoće li se usuditi pokazati ma i navještaj suza. Ne znam hoće li ga uzeti nastavi Grace. Ali ne želim da ga ima netko u ovom kraju.

Robert polako kimne glavom, pokazujući da je shvatio iako još nije pristao. Grace se uhvati toga. Tata, želim se oprostiti od njega. Bismo li ga mogli sad posjetiti? Prije no što se vratim u bolnicu?

Annie je samo jednom razgovarala s Harrvjem Loganom. Bio je to neugodan poziv pa iako nisu spominjali njezinu prijetnju tužbom, ona je visjela iznad svake njihove riječi. Logan je bio uljudan, a Annie, barem tonom, nikad nije bila bliža isprici. Ali su otad vijesti o Pilgrimu stizale isključivo preko Liz Hammond. Ne želeći nepotrebno dodavati nove brige onima zbog Grace, Liz je prikazala oporavak konja na način koji je bio utješan koliko i lažan. usudili nadati. Ništa od tog nije bila laž. No ništa od tog nije pripremilo Annie, Roberta i Grace za to što ih je očekivalo kad su prešli dugi kolni prilaz i zaustavili automobil ispred kuće Joan Dyer. Gospođa Dyer izađe iz konjušnice i prijeđe preko dvorišta, brišući ruke o staru plavu vatiranu jaknu koju je uvijek nosila. Vjetar je zalijepio pramenove sijede kose preko njezina lica i ona se nasmiješi i odmakne ih. Smiješak je bio tako čudan i u takvom neskladu s njezinim karakterom da se Annie zbuni. Vjerojatno zbog nelagode kad je vidjela Grace kako joj Robert pomaže da se osovi na štake. Zdravo Grace reče gospođa Dyer. Kako si, mila? Izvrsno, zar ne srce? reče Robert. Zašto joj ne dopusti da sama odgovori, pomisli Annie. Grace se hrabro nasmiješi. Da, dobro sam.

Jesi li se lijepo provela za Božić? Puno darova?

Nebrojeno reče Grace. Super smo se zabavljali, zar ne? Ona pogleda u Annie.

Super potvrdi Annie. Nitko nije znao što bi rekao i na trenutak su svi tako stajali na hladnom vjetru, u neugodnoj tišini. Oblaci su se valjali iznad njihovih glava i crveni zidovi konjušnice odjednom planu sunčanim sjajem.

Grace želi vidjeti Pilgrima reče Robert. Je li u konjušnici? Lice gospođe Dyer se trgne. Ne. Otraga je.

Annie osjeti da nešto nije u redu, a vidjela je i da je Grace to shvatila. Divno reče Robert. Možemo li ga vidjeti? Gospođa Dyer je oklijevala, ali samo trenutak. Naravno. Ona se okrene i pođe. Oni pođu za njom iz dvorišta i iza konjušnice do starih pregradaka.

Pazite kako hodate Ona pogleda preko ramena u Grace na štakama pa dobaci pogled Annie. Izgledalo je poput upozorenja.

Prilično je vješta na štakama, zar ne Joan? reče Robert. Ne mogu držati korak s njom.

Da, vidim. Gospođa Dyer se nasmiješi, nakratko. Zašto nije u konjušnici? upita Grace. Gospođa Dyer ne odgovori. Sad su stigli do pregradaka i ona se zaustavi kod jedinih zatvorenih vrata i okrene se prema njima. Proguta slinu i pogleda u Annie.

Ne znam koliko su vam Harry i Liz rekli. Annie slegne ramenima.

Pa, znamo da ima sreće što je živ reče Robert. Zavlada muk. Svi su čekali da gospođa Dyer nastavi. Ona kao da je tražila prave riječi.

Grace reče ona. Pilgrim nije onakav kakav je bio. Jako ga je uznemirilo to što se dogodilo. Grace se naglo zabrinula i gospođa Dyer pogledom zatraži pomoć od Annie i Roberta. Da budem iskrena, nisam sigurna daje dobra zamisao da ga ona vidi.

Zašto? Što.? Robert zausti, ali ga Grace prekine. Želim ga vidjeti. Otvorite vrata.

Gospođa Dyer pogleda u Annie da ona odluči. Annie se učinilo da su već otišli predaleko da bi odustali. Ona kimne glavom. Gospođa Dyer nevoljko povuče zasun na gornjoj polovici vrata. Iz pregratka istog trenutka grune zvuk koji ih prestraši. Tad zavlada tišina. Gospođa Dyer polako otvori gornja vrata i Grace zaviri unutra. Annie i Robert su stajali iza nje.

Bilo je potrebno stanovito vrijeme da se djevojčičine oči naviknu na tamu. A tad ga ugleda. Progovori utanjenim glasom koji su ostali jedva čuli.

Pilgrim? Pilgrim?

A tad vrisne i okrene se i Robert je brzo morao ispružiti ruke da ne bi pala.

On je zagrli i povede natrag u dvorište. Zvuk nježnih jecaja se stiša i izgubi na vjetru.

Annie reče gospođa Dyer. Žao mi je. Nisam joj trebala dopustiti. Annie je pogleda bezizražajno pa se približi vratima pregratka. Zapahne je oštar miris mokraće i ugleda pod prljav od izmeta. Pilgrim se zabio u sjenu u suprotnom kutu i promatrao je. Noge je raširio, a vrat tako istegnuo da mu je glava visjela tek nešto više od tridesetak centimetara iznad poda. Nagrđenu njušku punu ožiljaka nakrivio je prema njoj kao da je izaziva da se pomakne i dahtao kratkim, nervoznim frktajima. Annie osjeti drhtaj na zatiljku, a i konj kao da je to osjetio jer nakrivi uši prema natrag i naceri joj se svojim konjskim zubima, nalik na parodiju romana strave i užasa iz doba romantizma.

Annie pogleda u njegove oči i sluđene zakrvavljene bjeloočnice i prvi put u životu shvati kako ljudi mogu povjerovati u sotonu.

SASTANAK SE OTEGNUO SKORO SAT VREMENA IANNIE SE DOSAĐIVALA. Posvuda u njezinu uredu sjedili su ljudi uhvaćeni u žustru i ezoteričnu raspravu o tome koja bi nijansa ružičaste boje najbolje izgledala na idućoj naslovnoj stranici. Pred njima su bili rasprostrti konkurentski prijedlozi. Annie se činilo da svi izgledaju ogavno.

Mislim da naši čitatelji nisu ljudi koji vole fluorescentne boje netko je govorio. Umjetnički direktor, koji je očito tako mislio, uzmicao je. Nisu fluorescentne reče on. To je žarko obojena lizalica.

Mislim da ne vole ni žarko obojene lizalice. Izgleda kao daje iz osamdesetih godina.

Osamdesetih? Glupost!

Annie bi inače presjekla tu raspravu davno prije no što bi došlo do ovoga. Rekla bi im što misli i to bi bio kraj razgovora. No problem je bio u tome da se nije mogla usredotočiti ili, što ju je više zabrinjavalo, nije joj bilo stalo.

Tako je bilo cijelog jutra. Najprije sastanak uz doručak kako bi se pomirila s holivudskim agentom čiji je klijent, ona crna rupa, šiznuo kad su otkazali članak o njemu. Tad su ljudi iz proizvodnje bili u ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA jene papira. Jedan se polio tako užasnom kolonjskom vodom daje Annie morala poslije otvoriti sve prozore. Još je osjećala miris.

Posljednjih tjedana sve se više počela oslanjati na prijateljicu i zamjenicu, Lucy Friedman, proročicu stila zaposlenu u njihovu časopisu. Naslovnica o kojoj su sad raspravljali bila je u vezi s člankom o vječitim mladićima koji je Lucy naručila, a na kojoj je bila fotografija široko nasmiješene neuništive rock zvijezde čije je bore kompjutor već uklonio u skladu s odrednicama ugovora.

Osjetivši, bez sumnje, da su Anniene misli negdje drugdje, Lucy je djelotvorno vodila sastanak. Ona je bila krupna, ratoborna žena, zajedljiva smisla za humor i glasa poput zahrđale ispušne cijevi automobila. Uživala je sve okrenuti naglavce. I sad je to učinila tako što se predomislila i rekla da pozadina ne bi uopće trebala biti ružičasta nego zelena kao Kmeta.

Dok je prepirka bjesnjela, Annie ponovno odluta u mislima. U uredu preko puta ulice, muškarac u naočalama i poslovnom odijelu stajao je pokraj prozora i izvodio neku vrsta tai chija.4 Annie je promatrala precizne, dramatične, obrušavajuće pokrete njegovih ruku, i to kako nepomično drži glavu i pitala se kako mu to koristi.

Nešto joj privuče pogled i ona kroz stakleni zid pokraj vrata ugleda svog pomoćnika Anthonyja kako usnama oblikuje riječi i pokazuje na svoj ručni sat. Bilo je skoro podne i trebala se sastati s Robertom i Grace u ortopedskoj klinici. Što ti misliš Annie? upita Lucy. Oprosti Luče, što si me pitala?

Zelena kao Kmeta. S ružičastim okvirom.

Zvuči izvrsno. Umjetnički direktor promrmlja nešto što Annie odluči prečuti. Ona se nagne naprijed i položi dlanove na stol. Slušajte, možemo li ovo privesti kraju? Moram nekamo ići. Čekao ju je automobil i ona vozaču da adresu i sjedne otraga, skutrena u svom kaputu, dok su gmizali preko East Sidea i izašli iz središta grada. Ulice i oni koji su hodali po njima izgledali su sivo i jadno. Bilo je to tmurno doba, kad je nova godina već dovoljno dugo trajala da bi svi shvatili daje loša kao i stara. Dok je čekala na semaforu, Annie se zagleda u dvije skitnice sklupčane u kućnoj veži. Jedan je uzvišeno deklamirao nebu, a drugi spavao. Zazebu je ruke i ona ih gurne dublje u džepove kaputa.

Prođu pokraj kavane Lester u 84. ulici kamo je Robert katkad vodio Grace na doručak prije škole. Još nisu razgovarali o školi, ali će se uskoro ona morati vratiti i suočiti se s pogledima drugih djevojčica. Neće biti lako, ali što više otežu, to će biti teže. Bude li joj umjetna noga, ona koju će danas isprobati u klinici pristajala, Grace će uskoro hodati. Kad se navikne na nju, trebala bi se vratiti u školu.

Annie zakasni dvadeset minuta. Robert i Grace već su bili s Wendy Auerbach, ortopedom. Annie odbije ponudu službenice na ulazu da uzme kutu i ova je povede niz uski bijeli hodnik u sobu za probu. Čula je njihove glasove. Vrata su bila otvorena i nitko je nije vidio kad je ušla. Grace je sjedila u gaćicama na krevetu. Gledala je u svoje noge ali ih Annie nije mogla vidjeti jer je ortopedica ondje klečala i nešto namještala. Robert je stajao sa strane i gledao.

A ovo? upita ortopedica. Je li to bolje? Grace kimne glavom. Dobo. Pogledajmo sad kako je kad stojiš.

Ona se odmakne i Annie ugleda kako se Grace napregnuto mršti i polako spušta s kreveta. Žmirne kad je stala na umjetnu nogu punom težinom. Tad podigne pogled i ugleda Annie.

Bok reče ona i pokuša se nasmiješiti. Robert i ortopedica se okrenu. Bok reče Annie. Kako ide?

Grace slegne ramenima. Kako je blijeda, pomisli Annie. Kako slaba.

Mala je prirodni talent reče Wendy Auerbach. Mama, žao nam je, ali smo morali početi bez vas. Annie podigne ruku da pokaže da joj to ne smeta. Nesmiljena vedrina te žene ju je nervirala. Dobo je bilo na granici podnošljivosti. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA je teško svrnuti pogled s proteze i bila je svjesna da Grace promatra njezinu reakciju. Noga je bila boje kože i osim šarnira i rupe od ventila u koljenu, prilično slična Graceinoj lijevoj nozi. Annie se učini ružnom, groznom. Nije znala što reći. Robert joj priskoči u pomoć. Nova zglobna čašica pristaje kao salivena.

Poslije prve probe, ponovno su uzeli gipsani otisak Graceina batrljka i izradili tu novu i bolju zglobnu čašicu. Robertovo oduševljenje tehnologijom olakšalo je cijeli postupak. Odveo je Grace u radionicu i toliko zapitkivao daje sad vjerojatno znao dovoljno da bi mogao biti ortoped. Annie je znala da je svrha tog skrenuti ne samo Graceinu nego i Robertovu pozornost s te užasne situacije. Alije djelovalo i Annie je bila zahvalna.

Netko je donio hodalicu i Robert i Annie su promatrali kako Wendy Auerbach pokazuje Grace kako da se njome služi. Bit će joj potreban samo dandva, reče ona, dok se Grace ne navikne na protezu. Tad će joj biti dovoljan samo štap a uskoro će shvatiti da joj čak ni on nije potreban. Grace ponovno sjedne i liječnica izvergla popis uputa o održavanju i higijeni. Uglavnom se obraćala Grace, ali je pokušala uključiti i roditelje. Uskoro se to svede na Roberta jer je samo on postavljao pitanja a usto je osjetila Annienu nesklonost. Dobo reče ona i pljesne rukama. Mislim da smo gotovi.

Ona ih otprati do vrata. Grace nije skinula protezu, ali je hodala sa štakama. Robert je nosio hodalicu i torbu sa stvarima koje im je dala Wendy Auerbach za održavanje proteze. On joj zahvali i oni pričekaju da ona otvori vrata i da Grace posljednji savjet.

Zapamti. Jedva da ima stvari koje si činila prije a koje ne možeš učiniti sada. Dakle, mlada gospođice, popni se na tog tvog prokletog konja što prije.

Grace ponikne pogledom. Robert joj položi ruku na rame. Annie ih izgura kroz vrata.

Ona to ne želi procijedi kroza zube dok je prolazila. A ni prokleti konj. Dobo?

Pilgrim je kopnio. Slomljene kosti i ožiljci po tijelu i nogama su mim. Samo mu je kombinacija mirovanja i fizikalne terapije mogla pomoći. No tako je rogobatno reagirao kad bi mu se itko približio daje ovo posljednje bilo nemoguće a da se netko ne izloži riziku da zadobije ozbiljne tjelesne povrede. Preostalo mu je jedino mirovanje. U tamnom vonju njegova pregratka, iza konjušnice gdje je doživio i boljih dana, Pilgrim je sahnuo. Harry Logan nije imao ni hrabrosti ni vještine Dorothv Chen u davanju injekcija. I tako su sinovi gospođe Dyer smislili lukavu tehniku da mu pomognu. Izrezali su mala pokretna vratašca u donjem dijelu vrata kroz koja bi gurnuli Pilgrimovu hranu i vodu. Kad bi trebao dobiti injekciju, izgladnjeli bi ga. Logan bi stajao spreman s injekcijom, a oni bi postavili posude s hranom i vodom pa otvorili vratašca. Mladiće bi često uhvatilo cerekanje kad bi se sakrili u stranu i čekali da Pilgrimova žeđ i glad nadvladaju njegov strah. Kad bi se oprezno približio ponjušiti posude, dječaci bi naglo spustili vratašca i uhvatili mu glavu koliko je bilo potrebno da ga Logan ubode u vrat. Loganu je to bilo mrsko. Posebice je mrzio način na koji su se mladići hihotali.

Početkom veljače on nazove Liz Hammond i dogovore se da će se sastati kod konjušnice. Pogledaju Pilgrima kroz vrata pregratka pa sjednu u Lizin automobil. Sjedili su šuteći neko vrijeme i promatrali Tima i Erica kako polijevaju dvorište i šale se.

Meni je prekipjelo, Liz reče Logan. Odsad ga prepuštam tebi. Jesi li razgovarao s Annie?

Nazvao sam je deset puta. Rekao sam joj prije mjesec dana da bi konja trebalo ubiti. Ne želi slušati. Ali tebi kažem, ja to više ne mogu. Ona me dva dripca izluđuju. Lizzie, ja sam veterinar. Trebao bih sprečavati da životinje trpe, a ne obratno. Bilo je dosta. Oboje su na trenutak zašutjeli. Sjedili su mrko i ocjenjivački zagledani u mladiće. Eric je pokušavao pripaliti cigaretu, ali je Tim stalno ciljao u njega gumenim crijevom.

Pitala me postoje li psihijatri za konje reče Liz. Logan se nasmije.

Tom konju nije potreban psihijatar, nego lobotomija. Nakratuzima ovakve slučajeve. Ne mogu se sjetiti ikoga tko se bavi takvim slučajevima. A ti?

Liz odmahne glavom.

Nema nikog takvog. Logan uzdahne. Cijeli je slučaj, zaključi on, jedna usrana zajebancija od početka. A nije bilo znaka da bi se stanje moglo popraviti. BIJAŠE TO U AMERICI: PRVI SU KONJI POČELI SLOBODNO LUTATI MILIJUN godina prije nastanka čovjeka. Pasli su na nepreglednim ravnicama žilavu travu i prelazili na druge kontinente preko mostova od stijena koje bi uskoro presjekao led pri povlačenju. Prvi su put upoznali čovjeka kako lovina upoznaje lovca, jer dugo prije no što je u njima vidio sredstvo za ubijanje drugih zvijeri, čovjek ih je ubijao zbog mesa.

Slikanje na zidovima pećina prikazivale su kako je to činio. Lavovi i medvjedi bi se okrenuli, da se bore, i u tom trenutku čovjek bi ih probo kopljem. No konj je bio stvoren za bijeg, a ne za borbu i lovci bi se, slijedeći jednostavnu ubojitu logiku, poslužili bijegom da ih unište. Cijela bi krda sunovratili u smrt s vrha stijena. Naslage njihovih slomljenih kostiju svjedoče o tome. Pa iako se čovjek poslije pretvarao da je prijatelj, savez s čovjekom će zauvijek ostati krhak, jer je strah koji je konjima utjerao u kosti bio predubok da bi ga se iskorijenilo.

Od onog trenutka u neolitu kad je zauzdan prvi konj, bijaše među ljudima onih koji su to shvatili.

Mogli su vidjeti u dušu tih stvorenja i ublažiti rane koje bi ondje našli. Često su ih smatrali vješticama i vračevima, a možda su to i bili. Neki su izvodili vradžbine izbijeljenim kostima žaba, ulovljenim u dom ukopati kopita konjske zaprege u zemlju koju su orali. Bijaše cigana i zabavljača, šamana i šarlatana. A oni koji su imali istinski dar bili su skloni smotreno ga čuvati, jer se govorilo da onaj koji vraga istjeruje može vraga i utjerati. Vlasnik konja kojeg si umirio može se rukovati s tobom, a tad zaplesati oko vatre dok te spaljuju na seoskom trgu.

Zbog tajni koje su izgovarali tiho u naćuljene i nemirne uši, te se ljude nazivalo Šaptačima. Čini se da su uglavnom bili muškarci i to je zbunilo Annie dok je čitala pokraj zasjenjene svjetiljke u golemoj čitaonici javne knjižnice. Pretpostavljala je da će žene znati više o takvim stvarima od muškaraca. Prosjedila je mnoge sate za jednim od dugih, ulaštenih stolova od mahagonija, neometana, ograđena knjigama koje je pronašla, i ostala do zatvaranja.

Pročitala je o Ircu po imenu Sullivankoji je živio prije dvije stotine godina i čije su kroćenje pobješnjelih konja vidjeli mnogi. Odveo bi životinje u zamračenu štalu i nitko nije točno znao što bi se dogodilo kad bi on zatvorio vrata. Tvrdio je da se služi samo nekim indijanskim vradžbinama koje je kupio za cijenu jednog ručka od nekog gladnog putnika. Nitko nikad nije doznao je li to istina, jer je njegova tajna otišla s njim u grob. Sve što su svjedoci znali bilo je da bi, kad bi Sullivan izveo konje iz štale, iz njih iščeznuo sav gnjev. Neki su rekli da su izgledali hipnotizirani od straha.

U Grovenportu u Ohiu živio je čovjek po imenu John Solomon Rarey koji je ukrotio svog prvog konja u dobi od dvanaest godina. Glas o njegovu daru proširio se i godine 1858. pozvali su ga u Windsor u Engleskoj da smiri konja kraljice Victorije. Kraljica i njezina pratnja zapanjeno su promatrali kako Rarey stavlja ruke na životinju i kako ona liježe na zemlju ispred njih. Tad on legne pokraj nje i položi glavu na njezina kopita. Kraljica se nasmijala razdragano i dala Rareyu stotinu dolara. On je bio dotad skroman, tih čovjek, ali je tad postao slavan i novinari su željeli izvući iz tog nešto više. Razglasili su da traže najmahnitijeg konja u cijeloj Engleskoj.

Bijaše to pastuh po imenu Cruiser, jedan od najbržih konja u cijeloj zemlji. Prema prikazu koji je Annie pročitala, on je bio utjelovljenje sotone i nosio je željeznu brnjicu od četiri kilograma da bi ga spriječili da ubija konjušare. Njegovi su ga vlasnici ostavili na životu jer su željeli njegov rasplod, a da bi ga smirili namjeravali su ga oslijepiti. Protivno svim savjetima, Rarey uđe u konjušnicu u koju se nitko nije odvažio ući i zatvori vrata. Izašao je tri sata poslije vodeći Cruisera, bez brnjice i mirnog poput janjeta. Vlasnika se to toliko dojmilo da su mu dali konja. Rarey gaje doveo u Obio gdje je Cruiser uginuo 6. srpnja 1875. godine, nadživjevši svog novog gospodara punih devet godina. Annie je izašla iz knjižnice i sišla između golemih lavova koji su čuvali stube na ulicu. Vozila su drečala a vjetar se studeno vijao uz kanjon od zgrada. Još joj je preostalo tri ili četiri sata posla kad se vrati u ured, ali ne pozove taksi. Željela je prošetati. Hladan će joj zrak možda razbistriti sve te priče koje joj se motaju po glavi. Bez obzira na to kako se zovu, bez obzira na to gdje i kad živjeli, konji o kojima je pročitala imali su samo jedno lice. Pilgrimovo. U Pilgrimove je uši Irac pjevušio, a iza željezne brnjice bile su Pilgrimove oči.

Nešto se događalo s Annie što još nije mogla odrediti. Nešto nagonski. Prošli je mjesec gledala svoju kćer kako hoda po stanu, najprije s hodalicom, a poslije sa štapom. Pomagala je Grace, svi su joj pomagali, u bolnoj, dosadnoj, svakodnevnoj muci fizikalne terapije, sat za satom, dok ih udovi nisu boljeli koliko i nju njezini. Tjelesno, nizale su se male pobjede. Ali je Annie vidjela da, u gotovo jednakoj mjeri, nešto u djevojčici umire. Grace je pokušavala to sakriti od njih svojih roditelja, Else, prijatelja, čak i vojske savjetnika i terapeuta koji su bili dobro plaćeni da primjećuju takve stvari s nekom vrstom tvrdokorne vedrine. Ali ju je Annie prozrela, vidjela kako bi se Graceino lice promijenilo kad bi mislila daje nitko ne gleda i ugledala kako šutnja, poput strpljive nemani privija njezinu kćer u naručje.

Annie nije imala pojma zašto bi se život neukrotivog konja zatvorenog u prljavom pregratku na selu činio tako presudno vezanim za propadanje njezine kćeri. U tome niie bilo lomke Ona i Graceinu odluku da ponovno ne jaše, jer se ni Annie nije sviđala zamisao da to uopće pokuša. A kad su joj Harry Logan i Liz puno puta ponovili da bi bilo milosrdnije ubiti Pilgrima i da to produljenje života znači bijedu za sve, znala je da govore razborito. Pa zašto onda odbija? Zašto je, kad se naklada časopisa prestala povećavati, uzela dva slobodna poslijepodneva da bi čitala o čudacima koji šapću u uši životinja? Jer je budala, reče si ona.

Svi su odlazili kući kad se ona vratila u ured. Sjedne za svoj stol, Anthonv joj da popis poruka i podsjeti je na jutarnji sastanak koji je pokušala izbjeći. Tad joj poželi laku noć i ostavi je samu. Annie obavi nekoliko telefonskih poziva za koje je Anthonv rekao da ne mogu pričekati, pa nazove kući.

Robert joj reče da Grace vježba. Dobro je, reče on. To je uvijek govorio. Annie mu reče da će zakasniti i neka počnu jesti bez nje. Zvučiš umorno reče on. Težak dan?

Ne. Provela sam ga čitajući o Šaptačima. O čemu?

Ispričat ću ti poslije.

Počne pregledavati hrpu papira koju joj je ostavio Anthonv, ali bi joj misli neprestano odlutale u pretjerane sanjarije o kojima je čitala u knjižnici. Možda John Rarey ima negdje prapraunuka koji je naslijedio njegov dar i koji bi ga mogao iskušati na Pilgrimu? Možda bi mogla dati oglas u Times da mu uđe u trag? TRAŽI SE ŠAPTAČ. Nije znala koliko je vremena prošlo prije no što je zaspala, ali se trgnula iz sna i ugledala čovjeka iz osiguranja kako stoji na vratima. Bio je u redovnom obilasku ureda i ispriča se što ju je probudio. Annie ga upita koliko je sati i zapanji se kad začuje daje prošlo jedanaest.

Ona pozove automobil i zavali se turobno na stražnjem sjedištu dok ju je vozio do Central Park Westa. Zeleni svod ispred njezine stambene zgrade izgledao je bezbojno na narančastoj svjetlosti uličnih svjetiljaka. Robert i Grace su već legli. Annie zastane na vratima Graceine sobe i pričeka da joj se oči naviknu na tamu. Proteza je stajala u kutu li u snu i nešto nromrmlja. Annie odjednom padne na um da ta potreba koju osjeća da održi Pilgrima na životu, da nađe nekog tko bi mogao umiriti njegovo ojađeno srce, uopće nema veze s Grace. Možda to ima veze s njom.

Annie nježno povuče pokrivače preko Graceina ramena i vrati se kroz hodnik u kuhinju. Robert je ostavio poruku na žutom papiru na stolu. Nazvala je Liz Hammond, pisalo je na njoj. Doznala je ime nekog tko bi mogao pomoći. TOM BOOKER PROBUDIO SE U ŠEST SATI I POSLUŠAO LOKALNE TELEVIzijske vijesti dok se brijao. Neki tip iz Oaklanda je parkirao automobil nasred Golden Gate Bridgea, ustrijelio svoju suprugu i dvoje djece i tad skočio s mosta. Promet u oba smjera je u zastoju. U istočnim predgrađima, neku je ženu koja je džogirala u brdima iza kuće ubio planinski lav. Od svjetla iznad zrcala njegovo suncem opaljeno lice izgledalo je zeleno u odnosu na pjenu za brijanje. Kupaonica je bila prljava i pretrpana i Tom se morao prignuti da bi stao ispod tuša montiranog u kadi. Uvijek se činilo da su ovakvi moteli sagrađeni za neku patuljastu rasu kakvu se ne može nigdje sresti, za ljude sićušnih, spretnih prstiju koji vole higijenski umotane sapune veličine kreditnih kartica.

On se odjene i sjedne na krevet obuti čizme. Pritom pogleda u malo parkiralište krcato kamionetima i velikim kamionima čiji su vlasnici bili ljudi koji su dolazili u savjetovalište. Bit će dvadeset ždrijebaca i otprilike jednak broj konja za dresuru. Odveć, ali nije volio odbijati ljude. Više zbog njihovih konja nego njih. Odjene svoju zelenu vunenu jaknu, uzme šešir i izađe u uski betonski prolaz koji je vodio do recepcije. Mladi kineski upravitelj slagao je pladanj ružnih uštipaka kod automata za kavu. Ozarena lica pogleda u Toma.

Dobro, hvalareče Tom. Položi ključ na recepciju. Kako ste vi? Dobro. Uštipak na račun kuće? Ne, hvala.

Sve spremno za savjetovalište?

Ma, snaći ćemo se. Vidimo se poslije. Do viđenja, gospodine Booker.

Jutarnji zrak bio je vlažan i prohladan dok je išao prema svom kamionetu, ali su oblaci bili visoko i Tom je znao da će ih sunce rastjerati za nekoliko sati. Kod kuće, u Montani, ranč je još bio pokriven s pedeset centimetara snijega, ali kad su se sinoć dovezli ovdje, u Marin County, učinilo mu se kao proljeće. Kalifomija, pomisli on. Sve su ovdje dotjerali do savršenstva, čak i klimu. Jedva je čekao da se vrati kući.

Usmjeri crveni Chevy na autocestu i zavije natrag preko autoceste 101. Jahaći se centar ugnijezdio u šumovitoj dolini između blagih obronaka nekoliko kilometara izvan grada. Sinoć je ovdje dovukao prikolicu prije no što se prijavio u motel i pustio Rimrocka na livadu. Netko je već postavio putokaze sa strelicama duž puta s natpisom BOOKEROVO SAVJETOVALIŠTE ZA KONJE i poželi da onaj tko je to učinio nije to učinio. Daje savjetovalište teže pronaći, možda se oni gluplji ne bi ni pojavili.

Proveze se kroz vrata i parkira automobil na travi u blizini velike jahaonice gdje je pijesak bio poliven i uredno poravnat. Nigdje nije bilo nikoga. Rimrock ga ugleda s drugog kraja livade i kad je Tom stigao do ograde, on gaje već ondje čekao. Bio je to osmogodišnji smeđi quarter konj5 s bijelom zvijezdom na glavi i četiri uredne bijele čarape zbog kojih je izgledao dotjerano poput osobe odjevene za partiju tenisa. Tom gaje uzgojio za sebe. On protrlja konja po vratu i dopusti mu da njuškom protrlja njegov obraz.

Stari moj, danas ćeš se naraditi reče Tom. Običaj mu je bio da u savjetovalištu radi s dva konja kako bi podijelili teret posla. Ali nje5 Lagan, mišićav konj, najčešće tamne dlake; zbog brzih refleksa popularan je kod kauboia i rodeo iahačn gova kobila, Bronty, trebala se uskoro oždrijebiti i morao ju je ostaviti u Montani. To je bio još jedan razlog zbog kojeg se želio vratiti kući.

Tom se okrene i nasloni na ogradu i njih se dvoje u tišini zagledaju u prazan prostor koji će idućih pet dana vrvjeti od nervoznih konja i njihovih još nervoznijih vlasnika. Nakon što će on i Rimrock raditi s njima, većina će se vratiti kući malo manje nervozna i to je bilo vrijedno truda. No to je bilo četvrto savjetovalište u otprilike istom broju tjedana i malo gaje zamaralo gledati iste idiotske probleme kako iznova iskrsavaju.

Prvi put u dvadeset godina ostavit će si slobodno proljeće i ljeto.

Nikakvih savjetovališta, nikakvih putovanja. Neće se micati s ranca, dresirat će nekoliko svojih ždrijebaca, pomoći bratu s njegovima. I to je sve. Možda stari. Imao je četrdeset pet godina, dovraga, gotovo četrdeset šest. Kad je počeo raditi u savjetovalištima, mogao je obaviti jedno tjedno i uživati u svakom trenutku. Kad bi barem ljudi bili pametni kao konji.

Rona Williams, vlasnica centra i domaćica ovog savjetovališta svake godine, ugleda ga i krene prema njemu. Ona je bila niska, žilava žena s očima zanesenjaka i, iako se približavala četrdesetoj, nosila je kosu ispletenu u dvije duge pletenice. Ta djevojačka pojedinost bila je u suprotnosti s njezinim muževnim hodom. Bio je to hod osobe naviknute na posluh. Tom ju je volio. Jako se trudila da savjetovalište uspije. On dotakne šešir u znak pozdrava a ona se nasmiješi pa pogleda u nebo. Bit će lijep dan reče ona. Čini se. Tom kinine glavom prema cesti. Vidim da si dala postaviti zgodne putokaze. U slučaju da se neki od ovih četrdeset ludih konja izgubi.

Trideset devet.

O? Netko se ispisao iz škole?

Ne. Trideset devet konja, jedan magarac. Ona se široko nasmiješi. Njegov je vlasnik neki glumac ili nešto slično. Dolazi iz L.A. Nemilosrdna si, Rona. Prije no što se povučeš, još ćeš me natjerati da se borim s grizlijima. Dobra ideja.

Odu zajedno do jahaonice i porazgovaraju o rasporedu. Tom će početi sa ždrijepcima, raditi pojedinačno s njima. S obzirom na to da ih je dvadeset, na to će mu otići skoro čitav dan. Sutra je tečaj jahanja, a poslije toga rad sa stokom, bude li vremena, za one koji to budu željeli. Tom je kupio nove zvučnike i želio ih isprobati, pa mu Rona pomogne izvaditi ih iz Chevvja. Stave ih blizu tribina gdje će sjediti gledatelji. Zvučnici zapište od feedbacka kad ih je uključio, pa se ustale u prijetećem brujanju kad je Tom prešao preko netaknutog pijeska jahaonice i progovorio u radiomikrofon na svojim slušalicama. Bok narode. Njegov glas zagrmi između stabala koja su stajala nepomična u nepokretnom zraku doline. Ovo je šou Rone Williams a ja sam Tom Booker, krotitelj magaraca zvijezda. Kad su sve temeljito provjerili, odvezu se u grad, u restoran u kojem su uvijek doručkovali. Smoky i T.J, dva mladića koje je Tom doveo sa sobom iz Montane da mu pomognu u ova četiri savjetovališta, već su jeli. Rona naruči granolu6 a Tom nekoliko pečenih jaja, prepečenac od pšenice i veliki sok od naranče. Jeste li čuli za onu ženu koju je ubio planinski lav za vrijeme džogiranja? upita Smoky.

Zar je i lav džogirao? upita Tom i bezazleno raširi plave oči. Svi se nasmiju.

Zašto ne? reče Rona. Momci, pa ovo je Kalifornija.

Tako je reče T. J. Kažu daje bio odjeven u Iveru i imao male slušalice. Jedan od onih Sonvjevih Prowlmena7? upita Tom. Smoky je pričekao da oni završe sa zadirkivanjem, ne ljuteći se. Zadirkivati 6 Granola je mješavina pahuljica od zobi, pšeničnih klica, sezamovih sjemenki, smeđeg šećera ili meda, komadića sušenog voća ili oraha. Smokvja postao je jutarnji obred. Tomu je on bio drag. Nije bio nobelovac, ali kad je bila riječ o konjima, imao je nešto u sebi. Jednog dana, bude li se trudio, bit će nešto od njega. Tom ispruži ruku i promrsi mu kosu.

Dobar si ti, Smoke reče.

Par lešinara lijeno je kružio na pozadini tekućeg plavetnila poslijepodnevnog neba. Lebdeći su se penjali sve više na struji toplog zraka koja se dizala iz doline, ispunjavajući taj međuprostor između drveća i vrha brda jezivim, neprekidnim kričanjem. Stotinu pedeset metara ispod njih, u oblaku prašine, odvijala se posljednja od današnjih dvadeset drama. Sunce, a možda i putokazi duž ceste namamili su više znatiželjnika nego ikad. Tribine su bile krcate, a ljudi su još pristizali, plaćali deset dolara po osobi jednom od Roninih pomagača na ulazu. Ženama u kiosku s pićem i hranom posao je išao izvrsno i zrak je bio prošaran mirisom roštilja. Na sredini jahaonice stajao je mali obor promjera deset metara i u njemu su radili Tom i Rimrock. Znoj je počeo utirati pruge u prašini na Tomovu licu i on ga obriše rukavom svoje izblijedjele plave košulje s pucetimanitnama. Noge su mu se užarile ispod starih kožnih kaubojskih hlača koje je nosio preko traperica. Već je obradio jedanaest ždrijebaca i ovaj je bio njegov dvanaesti, prelijep crni čistokrvni konj.

Tom bi uvijek počeo razgovorom s vlasnikom kako bi doznao povijest konja, kako je to on rado nazivao. Je li već netko na njemu jahao? Ima li posebnih problema? Uvijek je bilo, ali najčešće bi mu konj, a ne vlasnik, ispričao o kakvim je problemima bila riječ. Ovaj čistokrvni konj bio je dobar primjer. Njegova je vlasnica rekla daje sklon ritati se i da nerado izlazi iz konjušnice. Lijen je, čak i ćudljiv, rekla je. Ali sad, dok su ga Tom i Rimrock vodili ukrug po oboru, konj je govorio nešto drugo. Tom je stalno komentirao u radiomikrofon tako daje publika mogla pratiti što on radi. Trudio se da vlasnica ne ispadne smiješna. Barem ne previše.

Ovdje čujemo drugu priču reče on. Uvijek je zanimljivo čuti konjsku stranu priče. Daje ćudljiv ili lijen, kao što vi kažete, njegov bi se rep trzao a uši bi možda nagnuo prema natrag. Ali to nije Žena je stajala s druge strane ograde, naslonjena na nju. Ona kinine glavom. Tom je okretao Rimrocka u mjestu, vještim koračićima u bijelim čarapama, tako daje uvijek bio licem okrenut prema konju koji je hodao ukrug. 1 to kako mi stalno okreće stražnji dio tijela? Slutim daje razlog zbog kojeg nevoljko izlazi iz konjušnice taj da ga, kad to učini, zadesi nevolja. Ne idu mu najbolje prijelazi reče žena. Shvaćate? Kad želim da, na primjer, prijeđe iz kasa u galop.

Tom se morao ugristi za jezik kad je čuo te riječi.

Aha reče on. Ja to ne vidim. Možda mislite da tražite galop, ali vaše tijelo govori nešto drugo. Postavljate mu odveć uvjeta. Kažete: Kreni, ali hej, nemoj! Ili možda: Kreni, ali ne prebrzo! On to osjeti na vama. Vaše tijelo ne laže. Udarate li ga kad želite da krene? U protivnom neće krenuti. 1 tad on krene a vama se čini da ide prebrzo, pa ga potegnete? Pa. da. Katkad.

Katkad. Aha. I tad se uzjoguni? Ona kimne glavom. On zašuti. Žena je shvatila poruku i počela se skanjivati. Imidž joj je bio silno važan, bila je odjevena kao Barbara Stanwyck, imala najbolju opremu. Samo joj je kapa sigurno izbila iz džepa tri stotine dolara. Bog zna koliko je koštao konj. Tom je radio na tome da se konj usredotoči na nj. Imao je dvadeset metara smotanog užeta i on ga baci tako daje udario konja po slabini, pa konj potrči dugim koracima. On ponovno smota uže pa ga ponovno baci. I tako nebrojeno puta, a životinja je prelazila iz kasa u galop. On bi joj dopustio da uspori, pa je ponovno potjerao u galop. Želim ga dovesti u stanje potpune opuštenosti reče on. Počeo je shvaćati. Nije napet i zgrčen kao na početku. Vidite kako mu se sapi zaobljuju? I kako mu rep više nije podvinut? Shvaća da može slobodno krenuti. Ponovno baci uže i ovog puta prijelaz u galop bio je gladak.

Vidite to? To je promjena. Već se poboljšava. Uskoro, budete li radili malo na tome, moći ćete lagano izvršiti sve te prijelaze labavo držeći Kao što će svinje letjeti, pomisli on. Odvest će jadnu životinju kući, jahati na njemu kao što je dosad jahala i sav ovaj trud će uludo propasti. Ta ga misao, kao i uvijek, nadahne još više. Dovede li konja u red, možda bi jadnika mogao učiniti imunim na njezinu glupost i strah. Konj se sad lijepo kretao, ali je Tom dosad radio samo s jedne strane, pa ga okrene da potrči na drugu stranu, i sve ponovi.

Potrajalo je skoro sat vremena. Kad je završio, konj se jako znojio. Ali kad je Tom popustio uže i dopustio konju da se zaustavi, konj je izgledao nekako razočarano. Mogao bi se igrati čitav dan reče Tom. Gospodine, molim vas, vratite mi loptu. Publika se nasmije. Bit će dobro ne budete li ga potezali. On pogleda u ženu. Ona kimne glavom i pokuša se nasmiješiti, ali je Tom vidio da se pokunjila pa se sažali na nju. Povede Rimrocka prema mjestu gdje je stajala i isključi radiomikrofon tako da gaje sad jedino ona mogla čuti. Riječ je o samoodržanju reče on blago. Shvaćate, te životinje imaju tako veliko srce, najviše na svijetu hoće učiniti što želite da učine. Ali kad ih poruke počnu zbunjivati, oni jedino mogu pokušati spasiti sebe. On joj se nasmiješi pa reče: A sad ga osedlajte i uvjerite se sami. Žena je bila na rubu plača. Popne se preko ograde i priđe konju. Konj ju je promatrao cijelim putem. Dopustio je da mu se približi i pogladi ga po vratu. Tom je gledao.

On se neće osvrtati na prošlost ako vi nećete reče on. Oni su najmilostivia stvorenja koja je Bog ikad stvorio.

Ona izvede konja i Tom polako vrati Rimrocka u sredinu obora, puštajući da šutnja još potraje. Skine šešir i zaškilji u nebo pa obriše znoj s čela. Ona dva lešinara još su lebdjela u zraku. Tom pomisli kako njihovo kričanje zvuči tugaljivo. Ponovno natakne šešir i pritisne prekidač radiomikrofona.

U redu, narode. Tko je sljedeći? Onaj tip s magarcem. PROŠLO JE VIŠE OD STOTINU GODINA OTKAD SU JOSEPH I ALICE BOOKER, Tomovi pradjed i prabaka, prešli dug put do Montane, primamljeni poput tisuća drugih obećanjem besplatne zemlje. Taj ih je put stajao života dvoje djece. Jedno je umrlo od šarlaha, a drugo se utopilo, ali su stigli do Clarks Fork River i ondje zauzeli stotinu šezdeset jutara plodne zemlje. Kad se rodio Tom, početni se ranč proširio na dvadeset tisuća juara. To što se tako proširio i izdržao nemilosrdnu smjenu suše, poplava i kriminala, uglavnom se moglo zahvaliti Tomovu djedu Johnu. Stoga je bilo logično da gaje on i uništio.

John Booker, muškarac silne krepkosti i još veće blagosti, imao je dva sina. Iznad kuće koja je davno zamijenila kolibu obloženu katranom, stajala je vrletna stijena na kojoj su se dječaci igrali skrivača i tražili šiljke strelica. S vrha se vidjela rijeka kako zavija kao opkop oko dvorca a u daljini snježne vrhunce planina Pryor i Beartooth. Kadšto bi dječaci šuteći sjedili jedan pokraj drugog i gledali očevu zemlju. Mlađi sin bi tad vidio svoj cijeli svijet. Daniel, Tomov otac, volio je ranč cijelim srcem, pa ako su ikad njegove misli odlutale izvan njegovih granica, to bi samo poslužilo da učvrsti osjećaj da sve što želi leži unutar njih. Njemu su udaljene planine bile utješni zidovi, koji su štitili od bura sve do čeg mu je bilo stalo. Nedu, tri godine starijem od šio šesnaest godina to je i učinio. Otišao je u Kaliforniju tražiti sreću, a umjesto toga spiskao imetke lakovjernog niza poslovnih partnera. Daniel je ostao i upravljao rancem zajedno s ocem. Oženio se djevojkom po imenu Ellen Hooper iz Bridgera i imali su troje djece, Toma, Rosie i Franka. Velik dio zemlje koju je John pripojio prvobitnim jutrima uz rijeku bili su manje plodni pašnjaci, teško prohodni, kaduljom posuti brežuljci od crvenog gumbo tla prošaranog crnim vulkanskim stijenama. Posao oko stoke obavljao se na konju i Tom je naučio jahati skoro prije no što je prohodao. Njegova je majka običavala rado govoriti kako su ga u dobi od dvije godine našli u štali, kako sklupčan spava na slami, između glomaznih kopita percheron mustanga. Kao da ga je konj čuvao, rekla je. Navikavali su svoje ždrijepce na oglav kao jednogodišnjake, u proljeće, i dječak bi sjedio na vrhu ograde obora i gledao. I njegov otac i njegov djed blago su postupali s konjima i tek je poslije otkrio da i nema drugog načina.

To je kao zamoliti damu za ples govorio bi starac. Nemaš li samopouzdanja i bojiš se da će te odbiti, plaho ćeš joj se približiti, gledajući u vrh čizama, i ona će te odbiti kao što je sigurno da će se jaja razbiti. Naravno, tad je možeš pokušati zgrabiti i prisiliti da se zavrti s tobom po podiju, ali ni ti ni ona nećete u tome previše uživati. Njegov je djed bio izvrstan plesač. Tom ga je pamtio kako klizi s bakom ispod nanizanih raznobojnih žarulja na plesu za Dan nezavisnosti.

Njihova stopala kao da su bila u zraku. Jednako kao i kad je jahao na konju.

Plesanje i jahanje, ista stvar rekao bi. Riječ je o povjerenju i pristanku. Muškarac i žena se drže. Muškarac vodi ali ne vuče ženu za sobom, već ga ona osjeća i prati. Usklađeni ste i krećete se u ritmu jedno drugog, slijedite osjećaj.

To je već Tom znao, iako nije znao kako je doznao. Razumio je jezik konja kao što je shvaćao razliku između boja ili mirisa. U svakom je trenutku znao što im se događa u glavama i znao je da je to obostrano. Svog je prvog ždrijepca pripitomio nikad se nije služio riČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Tomovi su baka i djed umrli iste zime, ubrzo jedno za drugim, kad je Tomu bilo dvanaest godina. John ostavi cijeli ranč Tomovu ocu. Ned doleti iz Los Angelesa na čitanje oporuke. Malokad je svraćao i Tom gaje pamtio jedino po njegovim kicoškim dvobojnim cipelama i očima progonjena čovjeka. Uvijek bi ga nazvao kompa i donio neki beskoristan dar, dranguliju za kojom su ludovali gradski klinci. Ovog puta ode bez riječi. Umjesto njega, javili su im se njegovi odvjetnici.

Parnica se razvukla tri godine. Tom bi čuo majku kako plače noću a kuhinja kao daje uvijek bila puna odvjetnika i trgovaca nekretninama i susjeda koji su nanjušili novac. Tom je svemu tome okrenuo leđa i posvetio se konjima. Izostajao je iz škole da bi bio s njima a roditelji su bili prezauzeti da bi to primijetili ili da bi hajali. Jedini put kad je vidio oca sretnog u tom razdoblju bilo je u proljeće kad su tri dana gonili stoku na ljetne pašnjake. I njegova majka, Frank i Rosie su pošli s njima i njih petero bi jahalo cijeli dan i spavalo pod zvijezdama.

Kad bi barem sada potrajalo zauvijek Frank reče jedne od tih noći dok su ležali na leđima i promatrali golemi polumjesec kako se probija iza crnih vrhova planine. Frank je imao jedanaest godina i po prirodi nije bio filozof. Svi su ležali nepomično, razmišljajući o tome. Negdje, daleko, oglasi se kojot. A to zauvijek i jest odgovori njegov otac. Dugi niz sadašnjih trenutaka. A jedino što se može učiniti je pokušati proživjeti jedan po jedan sadašnji trenutak i ne uzbuđivati se zbog onog prethodnog ili idućeg. Tomu se to učini najboljim receptom za život koji je ikad čuo.

Tri godine parničenja dotuklo je njegova oca. Ranč je naposljetku prodan naftnoj tvrtki a novac koji je preostao kad su odvjetnici i poreznici uzeli svoj dio, podijeljen je napola. Neda više nisu ni vidjeli ni čuli. Daniel i Ellen su poveli Toma, Rosie i Franka i preselili na zapad. Kupili su sedam tisuća jutara zemlje i stare gospodarske zgrade na Rocky Mountain Frontu, na mjestu gdje se visoravni usijecaju u vapnene stijene stare stotinu milijuna godina, mjesto opore, visinske ljepote, koje će Tom kasnije zavoljeti. Ali tad nije bio spreman za to. je pomogao roditeljima da se uhodaju na novom rancu, on se spakira i ode.

Ode u Wyoming i zaposli se kao najamni radnik. Ondje je vidio nevjerojatne stvari. Kauboje koji su šibali i mamuzali svoje konje do krvi. Na rancu u blizini Sheridana vlastitim je očima vidio što su oni nazivali kroćenjem konja. Jedan je muškarac privezao jednogodišnjaka oko vrata za ogradu, sapeo mu stražnje noge pa ga izbatinao cinčanom cijevi i tako prisilio na pokornost. Tom nikad nije zaboravio strah u očima životinje ni glupavo likovanje onog čovjeka kad se, poslije mnogih sati, u želji da si spasi život, konj prepustio sedlu. Tom reče čovjeku daje budala, potuče se i dobije otkaz na licu mjesta.

Ode u Nevadu gdje je radio na nekoliko velikih rančeva. Gdje god bi radio, namjerno bi tražio najproblematičnije konje i nudio se da ih jaše. Većina muškaraca s kojima je jahao počeli su raditi taj posao puno prije no što se on uopće rodio i u početku bi se cerekali i rukama pokrivali usta kad bi ga vidjeli kako se penje na neku mahnitu životinju koja je najbolje među njima zbacila desetak puta. No uskoro bi prestali kad bi vidjeli kako se mladić drži u sedlu i kako bi se konj promijenio. Tom je zaboravio koliko je konja upoznao koje je ozbiljno uprskala glupost ili okrutnost čovjekova, ali nikad nije upoznao konja kojem ne bi uspio pomoći. Pet godina to je bio njegov život. Dolazio bi kući kad bi mogao i uvijek pokušavao biti ondje u vrijeme kad bi njegovu ocu najviše trebala pomoć. Za Ellen, te su posjete bile poput serije fotografija koje prate odrastanje njezina sina u odrasla muškarca. Izrastao je vitak i visok i od njezinih troje djece bio najzgodniji. Njegova od sunca izbijeljena kosa bila je dulja nego prije i ona ga je zadirkivala zbog tog, ali joj se u duši sviđala. Čak i zimi njegovo je lice bilo opaljeno od sunca pa su se njegove jasne, blijedoplave oči još jače isticale. Život koji je opisao njegovoj se majci učini samotnjačkim. Spominjao je neke prijatelje, ali nikog bliskog. Izlazio je s djevojkama, ali ni sa jednom ozbiljno. Po vlastitim riječima, kad nije radio s konjima, vrijeme je uglavnom provodio čitajući i učeći za dopisni tečaj u koji se što za reći. No za razliku od njegova oca, nije bilo ničeg žalobnog u toj šutljivosti. Bila je to više neka vrsta napregnutog mira.

Vremenom, ljudi su dočuli za Bookerova sina i počeli su stizati pozivi gdje god radio, da pogleda nekog konja s kojim je bilo problema. Koliko im računaš za to? upita ga njegov brat Frank za večerom jednog travnja kad se Tom vratio kući pomoći žigosati stoku. Rosie je bila u koledžu a Frank, sad devetnaestogodišnjak, radio je puno radno vrijeme na rancu. Imao je nos za posao i zapravo je on upravljao rancem sad kad im se otac povukao dublje u sumornost koju su izazvale parnice. Ništa im ne računam reče Tom. Frank odloži vilicu i pogleda ga. Ništa im ne računaš? Nikad?

Ne. On uzme još jedan zalogaj.

A zašto, dovraga, ne? Ti ljudi imaju novca, zar ne? Tom se na trenutak zamisli. I njegovi su ga roditelji gledali. Činilo se da ih to sve prilično zanima.

Pa. znate, ne radim to zbog ljudi. Činim to zbog konja. Zavlada muk. Frank se nasmiješi i odmahne glavom. Vidjelo se i da otac smatra Toma luckastim. Ellen ustane i počne obranaški slagati tanjure. Ja mislim daje to lijepo reče ona.

Tom se zamisli nad tim. Ali mu je trebalo još dvije godine da mu se u potpunosti oblikuje zamisao o obilasku veterinarskih klinika. U međuvremenu, sve ih iznenadi objavom da odlazi na čikaško sveučilište.

Upisao je kolegije iz humanističkih i društvenih znanosti i on izdrži osamnaest mjeseci. Toliko je izdržao samo zato što se zaljubio u prelijepu djevojku iz New Jerseva koja je svirala violončelo u studentskom gudačkom kvartetu. Tom je otišao na pet koncerata prije no što su uopće prozborili ijednu riječ. Imala je grivu guste, sjajne crne kose koju je češljala prema natrag i nosila je velike srebrne okrugle naušnice retnje dok je svirala; glazba kao da je strujala kroz njezino tijelo. Seksualno najuzbudljivije stoje ikad vidio.

Na šestom koncertu ona ga prožme pogledom i on je pričeka poslije koncerta. Ona mu priđe i uhvati ga za ruku bez riječi. Zvala se Rachel Feinerman i poslije te noći, u njezinoj sobi, Tom je pomislio daje umro i otišao u nebo. Gledao ju je dok je palila svijeće a tad se okrenula i zagledala u njega i iskoračila iz haljine. Učinilo mu se čudnim daje ostavila naušnice, ali mu je poslije bilo drago jer je svjetlost svijeća bljeskala na njima dok su vodili ljubav. Nijednom nije zatvorila oči.

Nadvijala se nad njega, promatrala ga kako gleda kako njegove ruke prelaze njezinim tijelom u čudu. Imala je velike bradavice boje čokolade, a raskošan trokut dlaka na njezinu trbuhu ljeskao se kao gavranovo krilo. Dovede je kući za Dan zahvalnosti a ona reče da joj tako nikad nije bilo hladno u životu. Dobro se slagala sa svima, čak i s konjima, i rekla da misli da je to najljepše mjesto koje je ikad vidjela. Tom je znao što njegova majka misli po izrazu njezina lica. Da ta djevojka, sa svojom neprikladnom obućom i vjerom, nije nikakva supruga za rančera.

Nedugo zatim, kad je Tom rekao Rachel da mu je dosta društvenih znanosti i Chicaga i da se vraća u Montanu, ona poludi.

Vratit ćeš se i biti kauboj? reče ona zajedljivo. Tom reče da, zapravo to namjerava. Bili su u njegovoj sobi i Rachel se okrene na peti i očajnički zalomi rukama prema njegovim knjigama pretrpanim policama.

A ovo? upita ona. Zar ti ovo nije važno? On se zamisli na trenutak, pa kinine glavom.

Naravno da jest reče on. To je dio razloga zbog kojeg želim prekinuti.

Kad sam radio kao najamni radnik, jedva sam čekao noć da se vratim započetom štivu. Knjige su imale neku vrstu čarolije. Ali ovi profesori, tolike riječi, to. Čini mi se da se čarolija gubi govori li se odveć o tome i uskoro ostanu samo riječi. Neke stvari u životu jednostavno. jesu. Ona se na trenutak zagleda u nj, glave zabačene unazad, pa ga Glupane jedan reče ona. Zar me nikad nećeš zaprositi?

I on je zaprosi. Sljedećeg tjedna odu u Nevadu i vjenčaju se, oboje svjesni da vjerojatno griješe. Njezini su roditelji pobjesnjeli. Njegovi su bili zapanjeni. Tom i Rachel živjeli su s ostalima u kući veći dio godine, dok su pokrpali drvenu, staru trošnu kuću, s pogledom na potok. Ondje je bio bunar sa starom pumpom od lijevanog željeza i Tom je ponovno osposobi za rad, obnovi postolje i ureze svoje i Racheline inicijale u vlažan beton. Uselili su se taman na vrijeme da Rachel rodi njihova sina. Nazovu ga Hal. Tom je radio s ocem i Frankom na rancu i gledao kako njegova supruga postaje potištenija. Satima bi razgovarala telefonom s majkom, pa plakala cijelu noć i govorila mu kako se osjeća usamljeno i kako je glupa što se tako osjeća jer toliko voli njega i Hala da bi joj to trebalo biti dovoljno. Neprekidno gaje zapitkivala voli li on nju, čak bi ga kadšto probudila u mrtvo doba noći i postavila mu to pitanje a on bije zagrlio i rekao daje voli.

Tomova je majka rekla da se to ponekad zna dogoditi ženama poslije poroda i da bi možda nakratko trebali otići, na praznike. I tako su ostavili Hala kod nje i odletjeli u San Francisco, pa iako je nad gradom visjela hladna magla cijeli tjedan koji su ondje proveli, Rachel se ponovno počela smiješiti. Odlazili su na koncerte i u kino i skupe restorane i ponašali se kao pravi turisti. A kad su se vratili, bilo je još gore.

Došla je zima, najhladnija koju je itko na Frontu pamtio. Snijeg se slijegao u doline i pretvarao orijaške topole pokraj potoka u patuljke. U provali polarnog zraka jedne noći izgubili su trideset grla stoke koje su tjedan dana poslije iskopali iz leda poput palih kipova neke drevne vjere. Rachelina kutija s violončelom skupljala je prašinu u kutu kuće. Kad ju je zapitao zašto više ne svira, rekla mu je da glazba ovdje nema smisla. Izgubi se, reče ona, proguta je silan zrak. Poslije nekoliko dana, kad je čistio kamin, Tom nađe pocrnjelu metalnu žicu a kad je prekopao po pepelu našao je nagoreni vrh glave violončela. Pogleda u kutiju i ondje nađe samo gudalo.

Kad se snijeg otopio, Rachel mu reče da vodi Hala i da se vraća u New Jersev. a Tom samo previše različitog svijeta, reče ona, kao što su oboje znali, ali nikad priznali. Više ne može živjeti ovdje u tom vjetrom šibanom, bolnom prostoru oko sebe kao što ne bi mogla živjeti na Mjesecu. Nije bilo gorčine, samo šuplja tuga. I nije se dovodilo u pitanje da dijete treba ići s njom. Tomu se to činilo jedino pravedno.

U četvrtak ujutro prije Uskrsa on složi njihove stvari u prikolicu kamioneta da ih odveze u zračnu luku. Obronak planine bio je obavijen maglom i hladna kišica sipila je s visoravni. Tom zagrli sina kojeg je slabo upoznao i kojeg će uvijek slabo poznavati, omotana u pokrivač. Frank i njegovi roditelji u neprilici su stali u red ispred kuće da se oproste. Rachel ih redom zagrli, njegovu majku posljednju. Obje su žene plakale. Žao mi je reče Rachel. EUen je privine k sebi i pogladi po zatiljku. Ne, dušo. Menije žao. Svima nama.

Prvo savjetovalište za konje Toma Brookera održano je u Elkou u Nevadi, idućeg proljeća. Po općem mišljenju, s velikim uspjehom.

A NNIE NAZOVE LIZ HAMMOND IZ UREDA DRUGOG JUTRA NAKON ŠTO JE dobila njezinu poruku. Čujem da si mi našla šaptača reče ona. Koga?

Annie se nasmije. Nema veze. Nešto sam jučer pročitala. Tako su nazivali takve ljude. Šaptači. Hm, sviđa mi se. Ovaj zvuči više kao kauboj. Živi negdje u Montani. Ispriča Annie kako je za nj čula. Bio je to dug lanac, prijatelj koji poznaje nekog tko se sjetio kako mu je netko jednom rekao za tipa koji je imao problematičnog konja pa ga je odveo tom drugom tipu u Nevadu. Liz je upomo nabrajala.

Liz, to te sigurno stajalo bogatstvo! Ja ću platiti razgovore.

Ma, u redu je. Očigledno ima nekoliko ljudi na Zapadu koji to rade, ali mi kažu da je on najbolji. Nabavila sam ti njegov broj. Annie ga zapiše i zahvali joj. Nema na čemu. Ali ispostavi li se daje riječ o Clintu EastwoAnnie joj još jednom zahvali i spusti slušalicu. Zagleda se u broj na žutom papiru pred sobom. Nije znala zašto, ali odjednom osjeti strepnju. Tad si reče da ne bude glupa, podigne telefon i nazove broj.

Uvijek bi priredili roštiljadu prve večeri Ronina savjetovališta. To bi donijelo nešto novca a hrana je bila dobra pa Tom nije imao ništa protiv da ostane, iako je čeznuo da izađe iz svoje prašnjave, znojne košulje i uskoči u vruću kadu.

Jeli su za dugim stolovima na terasi Ronine niske, bijele kuće od nepečene opeke. Tom se u jednom trenutku nađe na mjestu pokraj vlasnice onog čistokrvnog konja. Znao je da to nije slučajno jer mu se nabacivala cijelu večer. Više nije imala jahaću kapu i rasplela je kosu. Imala je tridesetak godina, zgodna žena, pomisli on. I znala je to. Gledala gaje u oči svojim crnim očima ali je malko pretjerala, postavljala mu odveć pitanja i slušala ga kao daje najzanimljiviji muškarac kojeg je ikad upoznala. Već mu je rekla da se zove Dale, da prodaje nekretnine, da ima kuću pokraj oceana u blizini Santa Barbare. Ah da, rastavljena je. Ne mogu se načuditi tome kako gaje bilo drukčije jahati kad ste vi završili s njim reče ona, ponovno. Sve se, nekako, oslobodilo ili nešto takvo.

Tom kimne glavom i lagano slegne ramenima.

To se i dogodilo reče on. Samo mu je bilo potrebno znati da je sve u redu a vi ste mu se samo malo morali skinuti s vrata.

Za susjednim stolom svi se grohotom nasmiju i oni se okrenu. Vlasnik magarca ispredao je neki holivudski trač o dvije filmske zvijezde za koje Tom nikad nije čuo, a koje su uhvatili u automobilu da čine nešto što nije mogao baš zamisliti.

Gdje ste sve to naučili, Tome? začuje Daleino pitanje. On se ponovno okrene k njoj. Što to?

Pa to, o konjima. Jeste li imali nekog, gurua ili učitelja?

On se zagleda u nju ozbiljno, kao da će je udostojiti velikom muPa, Dale, znate, uglavnom je riječ o vrtešci i vrtuljku. Ona se namršti. Kako to mislite?

Pa ako je jahač uvrnut, konju se zavrti u glavi. Ona se nasmije, s malo previše žara, i položi ruku na njegovu. Dovraga, pomisli on, vic nije bio tako dobar.

Ne ona napući usta. Recite mi, ozbiljno.

Puno toga ne može se naučiti. Može se jedino stvoriti situacija u kojoj ljudi mogu naučiti, ako žele. Najbolji učitelji koje sam upoznao bili su konji. Puno ljudi ima mišljenja, ali želite li činjenice, bolje se obratiti konju. Ona mu uputi pogled koji je vjerojatno trebao prenijeti, u jednakoj mjeri, vjerski zanos zbog njegove silne mudrosti a usput i nešto tjelesnije. Vrijeme je da ode.

On ustane od stola uz neku neuvjerljivu ispriku da mora obići Rimrocka, koji je dugo izvan štale. Kad je poželio Dalei laku noć, ona je izgledala malo srdito zato što je uzaludno utrošila toliko energije na njega.

Dok je vozio natrag u motel te noći pomisli kako nije slučajno da je Kalifornija oduvijek bila omiljeno mjesto za sve kultove koji su miješali seks i vjeru. Kalifornijci su tako lake žrtve. Možda bi ona sekta iz Oregona oni koji su nosili narančaste hlače i štovali tipa s devedeset RollsRoycea da se ovdje utaborila, opstala.

Tom je tijekom godina u savjetovalištama upoznao desetke, stotine, žena poput Dale. I sve su tražile nešto. Kod mnogih je to na čudan način bilo povezano sa strahom. Pokupovale su si te vatrene, skupe konje kojih su se užasavale. Tražile su nešto da im pomogne svladati taj strah ili možda strah općenito. Mogle su jednako odabrati zmajarenje ili planinarenje ili hrvanje s morskim psima ubojicama. Slučajno su odabrale jahanje.

Dolazile su u njegova savjetovališta čeznući za prosvjetljenjem i utjehom. Tom nije znao koliko su se prosvijetlile, ali je prilično često gled kakav mu je uputila Dale i otkoturali bi se natrag u motel i iskočili iz odjeće prije no što bi uspjeli zatvoriti vrata.

Ne znači daje u posljednje vrijeme uvijek propuštao takve prilike.

Jednostavno mu se više nije činilo vrijedno truda. Jer bi najčešće bilo problema. Očekivanja u vezi s tim susretima malokad su bila ista.

Potrajalo je dok je to shvatio, kao i dok je shvatio kakva su njegova očekivanja, a kamoli očekivanja žena koje bi upoznao.

Stanovito vrijeme nakon Rachelina odlaska, krivio je sebe zbog tog što se dogodilo. Znao je da problem nije bio samo u rancu. Kao da je željela nešto od njega što joj on nije mogao dati. Kad joj je rekao da je voli, ozbiljno je to mislio. A kad su ona i Hal otišli, ostavili su u njemu prazninu koju, uza sav trud, nikad nije uspio ispuniti radom.

Uvijek je volio žensko društvo i shvatio je da do seksa može doći ne tražeći ga. A kad se posao sa savjetovalištima razgranao i on počeo mjesecima putovati po Americi, našao je nešto utjehe u tome. Uglavnom su to bile kratke veze, iako bi mu jedna ili dvije žene, neopterećene u tome poput njega, uvijek poželjele dobrodošlicu u svojim posteljama kao starom prijatelju kad bi prolazio u blizini. No krivnja zbog Rachel ga nije napuštala. Dok jednog dana nije shvatio daje to stoje ona trebala od njega bila potreba. Daje ona njemu potrebna kao on njoj. A Tom je znao da je to nemoguće. Nikad neće moći osjetiti takvu potrebu, ni za Rachel, ni za kim drugim. Nije si to morao priznati, nije o tome mislio s osjećajem samozadovoljstva, ali je znao da u životu ima stanovitu urođenu ravnotežu, za kojom drugi tragaju cijeli život. Nije smatrao to ničim posebnim. Jednostavno se osjećao dijelom poretka stvari, kohezije stvari živih i neživih, s kojima je bio povezan i duhom i krvlju.

Tom okrene Chevy na motelsko parkiralište i nađe slobodno mjesto točno ispred svoje sobe. Kada je bila prekratka da se u njoj dugo namače. Morao se odlučiti hoće li mu se smrznuti ramena ili koljena. On izađe iz kade i obriše se ispred televizora. Priča o planinskom lavu još je bila udarna vijest. Odlučili su ga uhvatiti i ubiti. Muškarci s puškama i u fluoros ninski će lav vidjeti te jakne na stotinu kilometara. On legne u krevet, ugasi televizor i nazove kući.

Javi se njegov nećak Joe, najstariji od Frankova tri sina. Bok Joe, kako si? Dobro. Gdje si? Ma u nekom motelu Bogu iza leđa, u krevetu prekratkom jedan metar. Možda ću morati skinuti šešir i čizme.

Joe se nasmije. Imao je dvanaest godina i bio šutljiv, kao Tom u njegovim godinama. A dobro je znao i s konjima. Kako je stara Brontosaurica?

Dobro. Jako je velika. Tata misli da će se oždrijebiti do sredine tjedna. Svakako pokaži svom starom što, da radi. Hoću. Želiš govoriti s njim? Naravno, ako je u blizini. Čuo je Joea kako zove tatu. Televizor u dnevnoj sobi bio je upaljen i po običaju, Frankova supruga Diane urlala je na jednog od blizanaca. Još mu se činilo čudnim to što oni žive u toj velikoj kući na rancu. Tom je i dalje o njoj razmišljao kao o roditeljskoj kući iako je prošlo gotovo tri godine od smrti njegova oca a majka je otišla živjeti s Rosie uGreatFalls. i Kad se Frank oženio za Diane, oni su preuzeli kuću uz potok, onu u kojoj su Tom i Rachel nakratko stanovali i malo je preuredili. Ali s tri sina uskoro je postalo pretijesno i kad je njegova majka otišla, Tom je navalio da se oni presele u veliku kuću. On je često odsutan, obilazi savjetovališta, a kad je na rancu, kuća mu se čini prevelikom i prepustom. Rado bi zamijenio kuće i preselio se natrag u onu potočnu, ali je Diane rekla da će se oni preseliti jedino ako on ostane, ima dovoljno prostora za sve njih. I tako je Tom zadržao svoju nekadašnju sobu i sad su svi živjeli zajedno. Gosti, i rodbina i prijatelji, kadšto bi odsjeli u potočnoj kući, iako je uglavnom bila prazna.

Tom začuje Frankove korake kako se približavaju telefonu. Bok cobra. kako ide?

Dobro. Rona pokušava srušiti svjetski rekord u broju konja a motel je sagrađen za sedam patuljaka, ali osim toga, sve je super.

Porazgovarali su o tome što se događa na rancu. Krave se upravo tele, pa oni ustaju u svako doba noći i odlaze na pašnjak provjeriti stado. Bilo je to naporno, ali još nisu izgubili nijedno tele i Frankje zvučao veselo. Rekao je Tomu da se puno ljudi raspitivalo hoće li ponovno razmisliti o svojoj odluci da ljetos ne obilazi savjetovališta. Što si im rekao?

Da stariš i da ti nije ni do čega. Hvala, brate.

A nazvala je i neka Engleskinja iz New Yorka. Nije željela reći 0 čemu je riječ, samo daje hitno. Izgnjavila me kad joj nisam htio dati tvoj broj. Rekao sam joj da ću te zamoliti da ti nazoveš nju.

Tom uzme mali snop papira s noćnog stolića i zapiše Annieno ime i četiri telefonska broja koja je ostavila, jedan s mobitela. 1 to je sve? Samo četiri? Nema broja vile u južnoj Francuskoj? Nema. To je sve.

Porazgovarali su kratko o Brontv pa se pozdravili. Tom pogleda u papirić. Nije poznavao odveć ljudi u New Yorku, samo Rachel i Hala. Možda je to imalo nekakve veze s njima, iako bi ta žena, tko god bila, to i rekla. Pogleda na ručni sat. Bilo je pola jedanaest, što znači pola dva u New Yorku. Vrati papire za bilješke na stolić i ugasi svjetlo. Može nazvati i ujutro.

Nije mu se pružila ta prilika. Još je bila noć kad je telefon zazvonio i probudio ga. On upali svjetlo prije no što se javio. Bilo je tek pet 1 petnaest.

Je li to Tom Brooker? Po naglasku je odmah znao tko je to.

Mislim da jest reče on. Malo je prerano da bih bio siguran.

Znam, oprostite. Mislila sam da ćete vjerojatno rano ustati pa sam se bojala da vas neću naći. Zovem se Annie Graves. Jučer sam naNaravno. Rekao mi je. Namjeravao sam vas nazvati. Rekao je da vam nije dao ovaj broj. 1 nije. Uspjela sam ga doznati od nekog drugog. Dakle, razlog zbog kojeg zovem jest taj što vi pomažete ljudima koji imaju problema s konjima.

Ne, gospođo, ne pomažem.

Na drugom kraju zavlada tajac. Tom je znao da ju je zbacio iz sedla. O reče ona. Oprostite, ja.

Obratno. Pomažem konjima koji imaju problema s ljudima. Nije baš dobar početak i Tom zažali što je želio ispasti duhovit. Upita je o kakvom je problemu riječ i dugo je slušao šuteći dok je ona pričala što se dogodilo njezinoj kćeri i konju. Bila je to potresna priča a još potresnija zbog odmjerenog, gotovo ravnodušnog načina na koji ju je ispričala. Osjetio je da je puna osjećaja, ali zatomljenih i čvrsto obuzdanih. Užasno reče on kad je Annie završila priču. Zaista mije žao. Čuo je kako je duboko udahnula.

Hm. da. Hoćete li ga doći pogledati? Što, u New York? Da. Gospođo, bojim se.

Ja ću, naravno, platiti putne troškove. Želio sam reći da ja to ne činim. Čak i daje nešto bliže, to nije moj običaj. Ja držim savjetovališta. A neću ni njih držati stanovito vrijeme. Ovo je posljednje do jeseni.

Znači, vremena biste imali kad biste željeli.

To nije bilo pitanje. Žena je bila napasna. Ili mu se to možda samo učinilo zbog naglaska.

Kad vam završava savjetovalište? U srijedu. Ali.

Nije bilo samo zbog naglaska. Uhvatila se za lagano oklijevanje koje je osjetila u njegovu glasu i nije popuštala. Kao što se čini s konjem, nađeš liniju najmanjeg otpora i radiš na njoj. Žao mi je, gospođo reče on odlučno. A i zaista mi je žao zbog svega što se dogodilo. Ali imam posla na svom rancu i ne mogu vam pomoći. Nemojte to reći. Molim vas, nemojte. Hoćete li barem razmisliti, molim vas. 1 ponovno to nije bilo pitanje. Gospođo.

Moram ići. Oprostite što sam vas probudila.

I ne dopustivši mu da progovori ili je pozdravi, ona prekine vezu.

Kad je Tom sutradan ujutro došao na recepciju, upravitelj motela mu preda poštanski paket. U njemu je bila fotografija djevojčice na prelijepom Morganovu konju i povratna avionska karta za New York bez naznačenih datuma. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA TOM POLOŽI RUKU NA NASLON NAJLONOM OBLOŽENE KLUPICE I ZAGLEda se u svog sina kako peče hamburgere iza tezge zdravljaka. Mladić je izgledao kao daje to činio cijelog života, to kako se kretao oko roštilja i ležerno okretao meso dok je čavrljao i smijao se s jednim od konobara. Hal gaje uvjeravao daje to najpopularniji novi restoran u Greenwich Villageu.

Mladić je u njemu radio za čavle, tri ili četiri puta tjedno u zamjenu za besplatan tavanski stan koji je pripadao vlasniku, Rachelinu prijatelju. Kad nije ovdje radio, Hal je pohađao filmsku školu. Prije je ispričao Tomu o kratkometražnom filmu koji je snimao. Radi se o čovjeku koji jede motorkotač svoje djevojke komad po komad. Zvuči ludo. 1 jest. Neka vrsta road filma, ali se sve događa u jednom gradu. Tom je bio devedeset posto uvjeren daje riječ o šali. Iskreno se tome nadao. Hal nastavi. Kad završi s motorkotačem, učini to isto s djevojkom.

Tom kimne glavom, zamišljeno. Momak upozna djevojku, momak pojede djevojku.

Hal se nasmije. Imao ja majčinu gustu crnu kosu i bio zgodan, tako tamnoput ali prečesto viđali, ali su se dopisivali, a kad bi se sastali, osjećali su se ugodno. Hal je odrastao kao gradsko dijete, ali bi s vremena na vrijeme došao u Montanu, a kad bi to učinio, bilo mu je jako drago. Čak je i prilično dobro jahao, s obzirom na sve.

Tom nije vidio mladićevu majku nekoliko godina, ali su telefonom razgovarali o Halu, o tome kako mu ide, i ni to nikad nije bilo mučno. Rachel se udala za trgovca umjetninama po imenu Leo. Imali su troje svoje djece, sad tinejdžera. Hal je imao dvadeset godina i činilo se daje odrastao u sretnog mladića. Prilika da ga vidi prevagnula je i Tom odluči odletjeti na istok i pogledati konja one Engleskinje. Namjeravao je otići onamo danas poslije podne.

Izvoli. Jedan cheeseburger sa slaninom. Hal ga stavi ispred njega i sjedne sučelice njemu, široko se smiješeći. On je samo pio kavu.

Ti ne jedeš? upita Tom.

Ja ću nešto poslije. Kušaj.

Tom odgrize zalogaj i kimne glavom u znak odobravanja. Dobar je.

Neki ga samo ostave ležati na rešetki. A mora ih se okretati, zadržati sokove.

Smiješ li samo tako uzeti slobodno? Naravno. Ako zagusti, pomoći ću. Još nije bilo podne i u restoranu je bilo mirno. Tom najčešće u podne nije puno jeo i malokad je jeo meso, ali je Hal tako navalio da mu pripremi burger pa se pretvarao daje svim srcem za to. Za susjednim stolom, četvorica muškaraca u odijelima i s puno nakita oko zapešća glasno su razgovarali o sklopljenom poslu. Nisu to uobičajeni gosti, Hal ga diskretno obavijesti. Ali je Tom uživao promatrati ih. Uvijek bi ga se dojmila energija New Yorka. Samo što mu je bilo drago da ne mora ovdje živjeti. Izvrsno. Ponovno svira. Leo joj je ugovorio koncert u galeriji iza ugla u nedjelju. Lijepo.

Namjeravala je danas doći ovdje i naći se s tobom, ali je sinoć došlo do žestoke svađe i pijanist je demonstrativno otišao, pa je mama sad u strci da nađe nekog drugog. Rekla je da te lijepo pozdravim. A ti svakako lijepo pozdravi nju. Razgovarali su o Halovoj školi i njegovim planovima za ljeto. Reče da bi rado došao u Montanu na nekoliko tjedana i Tomu se učini da to misli ozbiljno, da to nije rekao samo zato da bi se Tom osjećao željenim. Tom mu reče kako će raditi s jednogodišnjacima i nekim starijim ždrijepcima koje je uzgojio. Dok je pričao o tome uhvati ga čežnja da počne s radom. Njegovo prvo ljeto nakon mnogih godina bez savjetovališta, putovanja. Bit će u planinama i promatrati kako se priroda ponovno budi. Restoran se počeo puniti gostima pa se Hal morao vratiti na posao. Nije dopustio da Tom plati i isprati ga iz restorana. Tom stavi šešir na glavu i primijeti kako ga je Hal pogledao. Nadao se da mu nije previše neugodno da ga se vidi s kaubojem. Njihov bi oproštaj uvijek bio pomalo mučan, jer je Tom mislio da bi možda trebao zagrliti sina, ali su se nekako navikli da se rukuju pa su i danas, po običaju, samo to učinili. Sretno s konjem reče Hal. Hvala ti. I tebi s filmom.

Hvala. Poslat ću ti kazetu.

Bilo bi mi drago. Do viđenja, Hal. Do viđenja. Tom odluči propješačiti nekoliko četvrti pa tek tad potražiti taksi. Bilo je hladno i sivo i para se dizala u nepostojanim oblacima iz kanalizacijskih otvora na ulici. Na uglu je stajao mladić i prosio. Kosa mu je bila zamršeno klupko štakorskih repova a koža boje natučenog pergamenta. Prsti su mu se prolijevali kroz iznucane vunene rukavice bez prstiju. Nije imao kaput pa je skakutao sjedne noge na drugu da bi se Očekivali su ga u konjušnici oko četiri sata, ali kad je stigao na postaju Penn, otkrije da ima raniji vlak i odluči poći njime. Što je jače danje svjetlo kad pregledava konja, pomisli on, tim bolje. A možda će tako imati prilike pogledati životinju nasamo. Uvijek je lakše kad ti vlasnici ne pusu za vrat. Jer kad to čine, na konje uvijek prijeđe napetost. Bio je uvjeren da mu ova žena neće zamjeriti. Annie se pitala da li da Grace kaže za Toma Bookera. Pilgrimovo se ime jedva spominjalo od onog dana kad ga je Grace vidjela u konjušnici. Jednom su Annie i Robert pokušali razgovarati s njom o njemu, uvjereni daje bolje raspraviti o tome što s njim učiniti. Ali se Grace jako uzrujala i prekinula Annie. Ne želim to slušati reče ona. Rekla sam vam što ja želim. Želim da ga se vrati u Kentuckv. Ali vi uvijek znate bolje, pa vi odlučite. Robert joj pomirljivo položi ruku na rame i nešto zausti, ali ona snažnim pokretom ramena odbaci njegovu ruku i vikne: Ne tata! Na tome je ostalo.

Naposljetku su ipak odlučili reći joj za čovjeka iz Montane. Grace je samo rekla da ne želi biti u Chathamu kad on dođe. I tako su odlučili da Annie ide sama. Stigla je sinoćnjim vlakom i provela jutro u kući na farmi, telefonirajući i pokušavajući se usredotočiti na tekst koji su joj iz ureda poslali modemom na ekran njezina kompjutora. Bilo je to nemoguće. Sporo otkucavanje ure u predvorju, koje joj je inače zvučalo utješno, danas je bilo gotovo nepodnošljivo. A svakim dugim satom koji se vukao postajala je nervoznija. Čudila se zastoje tome tako i ne dosjeti se zadovoljavajućeg odgovora. Najbliži je bio osjećaj, snažan koliko i iracionalan, da na neki neumoljiv način danas taj neznanac ne odlučuje jedino o Pilgrimovoj sudbini, nego o sudbini sviju njih. Graceinoj, Robertovoj i njezinoj. Na postaji u Hudsonu nije bilo taksija kad je vlak stigao. Počelo je sipiti i Tom je morao čekati pet minuta ispod nadstrešnice na željeznim nntnnrnim stunovima s pričekao da stigne taksi.

Kad je stigao, on sjedne na stražnje sjedište držeći putnu torbu i da vozaču adresu konjušnice. Hudsonje izgledao kao daje jednom bio lijep, ali je sad izgledao žalosno. Nekoć veličanstvene stare zgrade sad su propadale. Mnoge trgovine duž onog što je Tom pretpostavljao da je glavna trgovačka ulica bile su zabijene daskama a one koje nisu, uglavnom su prodavale smeće. Ljudi su gazili po pločnicima ramena povijenih pred kišom.

Bilo je tek nešto poslije tri kad je taksi skrenuo na kolni prilaz gospođe Dyer pa uzbrdo prema konjušnicama. Tom pogleda blatnjava polja i konje koji su stajali na kiši. Naćulili su uši i promatrali prolazak taksija. Ulaz u dvorište ispred štale bio je preprijecen prikolicom. Tom zamoli taksista da pričeka pa izađe.

Dok se provlačio između prikolice i zida čuo je glasove iz dvorišta i toptanje kopita.

Ulazite! Ulazite, prokletnici!

Sinovi Joan Dyer pokušavali su utovariti dva prestrašena ždrijepca u otvoreni kraj prikolice. Tim je stajao u prikolici i pokušavao povući prvog ždrijepca unutra vukući ga za oglav. To bi natezanje konopa lako izgubio da nije bilo Erica na drugom kraju, koji je životinju gonio naprijed bičem i pritom se izmicao njezinim kopitima. U drugoj je ruci držao oglav drugog ždrijepca koji je sad već bio preplašen koliko i prvi. Sve je to Tom vidio jednim pogledom dok je zaobišao prikolicu i stupio u dvorište.

Stanite, momci, što se događa? reče on. Oba se mladića okrenu i na trenutak zagledaju u njega ništa ne odgovarajući. A tad, kao da ne postoji, odvrate pogled i nastave s poslom.

Ne valja, jebeš ga reče Tim. Pokušaj prvo s onim drugim. On odvuče ždrijepca od prikolice tako daje Tom morao brzo odskočiti i priljubiti se uza zid konjušnice kad su oni prošli. Naposljetku ga Eric ponovno pogleda.

Izvolite, nešto trebate? 1 u njegovu glasu i načinu na koji gaje mladić odmjeravao bilo je toliko prezira da se Tom mogao jedino nasmiiešiti Hvala vam. Tražim konja po imenu Pilgrim. Pripada gospođi Annie Graves.

Tko ste vi?

Zovem se Booker.

Eric trgne glavom u pravcu konjušnice. Porazgovarajte s mojom mamom. Tom mu zahvali i ode do štale. Začuje kako se jedan od njih zacerekao i rekao nešto o Wyattu Earpu, ali se Tom nije obazirao na to. Gospođa Dyer izađe kroz vrata konjušnice baš kad je on stigao. On se predstavi i oni se rukuju nakon što je ona obrisala ruke o jaknu. Ona pogleda preko njegova ramena u dečke kod prikolice i zamaše glavom. Ima i boljih načina da se to učini reče Tom.

Znam reče ona, klonulo. Ali je bilo očito da ne želi više razgovarati o tome. Uranili ste. Annie još nije ovdje. Oprostite. Došao sam ranijim vlakom. Trebao sam nazvati. Smijem li ga pogledati prije no što ona dođe?

Joan je oklijevala. On joj se urotnički nasmiješi, gotovo namigne. Taj je smiješak značio da će ona, poznavatelj konja, shvatiti što on namjerava reći.

Znate kako je kadšto nekako lakše shvatiti u čemu je problem dok gospodar nije nazočan.

Ona proguta mamac i kimne glavom. Onje otraga.

Tom pođe za njom iza konjušnice do niza starih pregradaka. Kad su došli do Pilgrimovih vrata, ona se okrene prema njemu, odjednom narogušena.

Moram vam reći, ovo je katastrofa od početka. Ne znam koliko vam je ispričala, ali je istina, po svačijem mišljenju osim njezinu, da se tom konju odavno trebalo prikratiti muke. Zašto su veterinari poslušali nju, ne znam. Iskreno, mislim da je okrutno i glupo održavati pa na životu. Njezina žestina iznenadi Toma. On polako kimne glavom a tad pogleda u zakračunata vrata. Već je primijetio žućkastosmeđu tekućinu kako curi ispod vrata i osjetio smrad. On je unutra? Da. Oprezno.

Tom izvuče gornji zasun i odmah začuje komešanje. Od smrada mu je pozlilo.

Bože, zar nitko ne čisti njegov pregradak? Odveć se bojimo tiho reče gospođa Dyer.

Tom polako otvori gornji dio vrata i nagne se u pregradak. Ugleda konja kroz tamu, kako ga gleda spljoštenih ušiju i iskeženih žutih zuba. Konj neočekivano nasrne, propne se i zalomi kopitima prema njemu. Tom se brzo odmakne, kopita ga promaše za nekoliko centimetara i udare u donji dio vrata. Tom zatvori gornja vrata i gurne zasun. Kad bi ovo vidjela inspekcija, zatvorila bi vam konjušnicu reče on. Zbog prigušena, obuzdanog gnjeva u njegovu glasu, gospođa Dyer pogleda u zemlju.

Znam, pokušavala sam reći. On je prekine. Stidite se.

On se okrene i krene prema dvorištu. Čuo je brektanje motora a oglasi se uplašeno i neki konj kad zatrubi automobil. Kad je zaobišao konjušnicu, jednog su ždrijepca već privezali u prikolici. Na stražnjoj nozi bilo je krvi. Eric je pokušavao dovući drugog ždrijepca u prikolicu, šibao po njegovim sapima bičem dok gaje njegov brat, koji je sjedio u starom kamionetu, usmjeravao odostraga i trubio. Tom priđe automobilu, širom otvori vrata i izvuče mladića za vrat. Sto si, dovraga, umišljate da ste? reče mladić ali posljednju riječ propišti falsetom kad gaje Tom okrenuo i bacio na zemlju.

Wyatt Earp reče Tom i krene prema Ericu koji ustukne.

Slušajte vi, kauboju. reče on. Tom ga ščepa za vrat, oslobodi ždrijebe i uzme bič iz mladićeve druge ruke svinuvši mu je tako daje jauknuo. Ždrijebac pobjegne preko dvorišta i tako se spasi. Tom je u se mladićeve uplašene oči iskolačile. Držao gaje ispred sebe. Lica su im bila na udaljenosti od dvadesetak centimetara.

Kad bih mislio da si vrijedan te muke reče Tom isprašio bih te po tvom niškoristi turu od nemila do nedraga. On ga odgurne, mladić leđima udari o zid i od udarca ostane bez daha. Tom pogleda preko ramena i ugleda gospođu Dyer kako dolazi u dvorište. On se okrene i zaobiđe prikolicu. Kad se provukao kroz uzani prolaz, neka je žena upravo izlazila iz Ford Lariata srebrne boje parkiranog pokraj taksija. Na trenutak se on i Annie Graves nađu licem u lice. Gospodin Booker? upita ona. Tom je teško disao. Jedino stoje vidio bila je crvena kosa i napaćene zelene oči. On kimne glavom. Ja sam Annie Graves. Stigli ste prerano.

Ne, gospođo. Stigao sam vraški prekasno.

On uđe u taksi, zatvori vrata i reče vozaču da krene. Kad su stigli do kraja kolnog prilaza, on shvati da još drži bič. Spusti prozor i odbaci ga u jarak. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA ROBERT JE BIO TAJ KOJI JE NAPOSLJETKU PREDLOŽIO DA ODU K LESTERU na doručak. Bila je to odluka koja ga je mučila dva tjedna.

Nisu bili ondje otkad je Grace ponovno krenula u školu i ta neizrečena činjenica počela ih je tištati. Razlog zbog kojeg nisu spominjali taj restoran bio je taj što je ukusan zajutrak kod Lestera bio dio obreda. Drugi dio, jednako važan, bila je vožnja autobusom preko cijelog grada. Bila je to jedna od gluposti koja je počela kad je Grace bila puno mlađa. Kadšto bi i Annie došla, ali bi se uglavnom to svelo na Roberta i Grace. Pretvarali bi se daje bila riječ o nekoj velikoj pustolovini pa bi sjedili u stražnjem dijelu autobusa i šapćući igrali igru u kojoj bi naizmjence raspredali izmišljene priče o drugim putnicima. Vozač je tako najčešće zapravo bio najmljeni ubojicaandroid a one staričice prerušene rock zvijezde. U posljednje su vrijeme uglavnom ogovarali, ali do nesreće nijednom nije palo na um da se ne voze autobusom. Sad više nisu bili sigurni bi li se Grace mogla popeti u nj.

Išla je u školu dva, pa tri dana tjedno, isključivo ujutro. Robert bi je odveo taksijem, a Elsa bi u podne taksijem došla po nju. On i Annie pokušali su zvučati opušteno kad su je upitali kako joj ide. Super, rekla je. Sve je super. A kako su Becky i Cathy i gospođa Shaw? I one su super. On je sumnjao da ona predobro zna što su je željeli pitati, ali nisu mogli. Zure li ljudi u njezinu nogu? Zapitkuju lije o njoj?

Doručak kod Lestera? Robert reče tog jutra, ravnodušno koliko je mogao. Annie je već otišla na rani sastanak. Grace slegne ramenima i reče: Naravno. Ako želiš.

Siđu dizalom u prizemlje i požele dobro jutro Ramonu, vrataru. Da vam pozovem taksi? upita on. Robert je bio neodlučan, ali samo djelić sekunde. Ne. Idemo autobusom. Dok su hodali do autobusne postaje, Robert je brbljao i pokušavao izgledati kao da je prirodno ovako polako hodati. Znao je da ga Grace ne sluša. Oči je uprla u pločnik pred sobom, pretraživala njegovu površinu zbog mogućih zamki i duboko se koncentrirala na to kako će položiti gumeni vrh štapa i zamahnuti nogom. Dok su stigli do postaje, unatoč hladnoći, ona se znojila.

Kad je stigao autobus, ona se popne kao da to čini godinama. Bio je krcat i nakratko su stajali blizu ulaza. Neki starčić ugleda Gracein štap i ponudi joj svoje mjesto. Ona mu zahvali i pokuša odbiti, ali on nije htio ni čuti za to. Robertu dođe da se izdere na nj, da je pusti na miru, ali to ne učini. Grace, rumena u licu, popusti i sjedne. Pogleda u Roberta i uputi mu blijed, ponižen osmijeh koji mu zapara srce.

Kad su ušli u kavanu, Robert se prestravi da je možda trebao nazvati i upozoriti Lestera kako joj u restoranu ne bi posvećivali pretjeranu pozornost ili postavljali nezgodna pitanja. Zabrinutost je bila bezrazložna. Možda im je netko iz škole već rekao, ali Lester i konobari su bili uobičajeno brzi i veseli.

Sjeli su za svoj stol pokraj prozora i naručili što i uvijek, pogačicu punjenu punomasnim sirom i lososom. Dok su čekali, Robert se svojski trudio da razgovor ne zapne. To mu je bilo novo, ta potreba da ispunjava razdoblja tišine između njih. Razgovor s Grace uvijek je bio tako lagan. Primijetio je kako joj pogled luta prema prolaznicima koji odlaze na posao. Lester, dotjeran, nizak muškarac, brčića poput četkice za zube, imao je radio iza tezge i Robert je ovog puta bio zahvalan zbog neprekidne, šupljoglave mješavine vijesti o prometu i reklama. Kad su stigle pogačice, Grace je svoju jedva okusila. Misliš na praznike?

Da. Mislio sam da bismo mogli do Italije. Unajmiti kuću u Toskani ili negdje. Sto kažeš?

Ona slegne ramenima. Može. Ne moramo. Ne. Bilo bi lijepo.

Bude li ti dobro, mogli bismo čak i do Engleske u posjetu baki. Grace spremno iskrivi lice. Prijetnja da će je poslati u posjet Annienoj majci bila je stara obiteljska šala. Grace pogleda kroz prozor pa ponovno u Roberta.

Tata, mislim da ću krenuti u školu. Nisi gladna? Ona odmahne glavom. On je shvaćao. Željela je rano doći u školu, prije no što se predvorje ispuni djevojčicama koje će zjakati u nju. On ispije svoju kavu i plati račun. Grace se oprosti od njega na uglu ulice i ne dopusti mu da je otprati do školskog ulaza. On je poljubi i ode, boreći se protiv jake želje da se okrene i isprati je pogledom do ulaza u školu. Znao je da bi mogla pogrešno pomisliti da je riječ o sažaljenju, a ne o brizi, kad bi vidjela da gleda za njom. Pješice ode do Treće avenije i skrene prema središtu grada i svom uredu. Nebo se razvedrilo dok su bili kavani. Bit će to jedan od onih studenih, vedrih newyorških dana koje je Robert obožavao. Bilo je to najbolje vrijeme za šetnju i on krene žustrim korakom. Pokušao je odagnati misli o onom usamljenom liku kako hramljući ulazi u školu tako daje počeo razmišljati što mora učiniti kad stigne na posao.

Kao prvo, po običaju, nazvat će odvjetnicu za osobne povrede koju su angažirali da se brine o zamršenoj pravnoj farsi u kakvu se Graceina nesreća bila osuđena pretvoriti.

Samo bi razborita osoba bila dovoljno budalasta i pomislila kako će se taj slučaj svesti na to jesu li djevojčice pokazale nehat kad su jahale po cesti i je li vozač kamiona pokazao nehat kad ih je udario. No umjesto toga, naravno, svi su tužili svakog: osiguravajuća društva kod vajuće društvo prijevozničku tvrtku u Atlanti, njihovo osiguravajuće društvo tvrtku od koje je vozač unajmio kamion, njihovo osiguravajuće društvo proizvođače kamiona, proizvođače kamionskih guma, okrug, tvornicu papira, željeznicu. Još nitko nije uložio tužbu protiv Boga jer je dopustio da padne snijeg, ali tek je bio početak. Slučaj je bio pravi raj za tužitelje i branitelje i Robertu je bilo čudno gledati to sve s drugog kraja. Barem su, hvala nebesima, uspjeli uglavnom držati Grace podalje od svega toga. Osim izjave koju je dala u bolnici, sve što je morala učiniti bilo je dati službeni iskaz pod prisegom njihovoj odvjetnici. Grace je tu ženu vidjela nekoliko puta privatno i nije joj teško palo ponovno prepričati nesreću. I ponovno je rekla da se ne sjeća ničeg nakon što se odsklizala niz obalu.

Početkom nove godine, vozač kamiona im je napisao pismo u kojem je izrazio žaljenje. Robert i Annie su dugo raspravljali treba li pismo pokazati Grace i naposljetku su zaključili daje to njezino pravo. Ona gaje pročitala, vratila i samo rekla daje to lijepo od njega. Za Roberta, jednako je važna odluka bila treba li ga pokazati njihovoj odvjetnici koja bi ga se naravno rado dočepala kao priznanja krivnje. Odvjetnik u Robertu reče pokaži. Nešto ljudskije u njemu reče nemoj. Neodlučan, pohrani ga među spise.

U daljini ugleda sunce kako se hladno ljeska na staklu nebodera u kojem je bio njegov ured. Izgubljeni ud, nedavno je pročitao u nekom učenom pravnom stručnom časopisu, u današnje doba vrijedi tri milijuna dolara odštete. Zamisli blijedo lice svoje kćeri, zagledano kroz izlog kavane. Kako su to vrli stručnjaci, pomisli on, kad mogu odrediti cijenu toga u brojkama. U školskom je predvorju bilo živahnije nego inače. Grace preleti pogledom preko lica, nadajući se da neće vidjeti ona iz svog razreda. Beckvna je mama bila ondje, razgovarala s gospođom Shaw, ali nisu gledale u njezinu smjeru, a od Becky ni traga. Vjerojatno je već u knjižnici, radi za jednim od kompjutora. Nekad bi i Grace ondje kre ostale ondje do zvona. Tad bi potrčale uza stube do razreda, smijući se i gurajući laktovima. Sad kad Grace nije mogla po stubama, osjećale bi obvezu da idu s njom dizalom, sporim, prastarim. Kako bi ih poštedjela nelagode, Grace bi sama odmah otišla u razred tako da bi sjedila za stolom kad bi one stigle. Ona krene k dizalu i pritisne pozivni gumb, ne skidajući pogled s njega, tako da je njezine prijateljice mogu izbjeći budu li prolazile onuda.

Svi su bili tako ljubazni prema njoj nakon njezina povratka u školu. U tome je bio problem. Ona je željela samo da oni budu normalni. A i druge su se stvari promijenile. Dok je nije bilo, njezine su se prijateljice pregrupirale. Becky i Cathy, njezine dvije najbolje prijateljice, zbližile su se. Njih su tri bile nerazdvojne. Ogovarale bi i zadirkivale jedna drugu, jadikovale jedna zbog druge i tješile se svake večeri preko telefona. Bio je to besprijekorno uravnotežen trojac. Ali sad, iako su se one trudile uključiti i nju, nije bilo isto. Ali kako bi i moglo biti?

Dizalo stigne i Grace uđe, zahvalna što jedina ona čeka i što će imati dizalo za sebe. No baš kad su se vrata počela zatvarati, dvije mlađe djevojčice ulete u dizalo, smijući se i brbljajući nešto. Čim su ugledale Grace, ušute.

Grace se nasmiješi i reče: Bok. Bok. Rekle su to uglas, ali ništa više i njih tri stajale su u neugodnoj tišini dok se dizalo tegobno, škripavo uspinjalo. Grace je primijetila kako obje djevojčice pogledom prelaze preko praznih zidova i stropa, gledajući u sve osim u jedinu stvar u koju su zapravo željele pogledati, njezinu nogu. Uvijek isto.

Spomenula je to psihologu za traume, još jednoj stručnoj osobi koju je morala posjećivati svakog tjedna na nagovor svojih roditelja. Žena je bila dobronamjerna i vjerojatno jako stručna, ali Grace je smatrala te seanse potpunim gubitkom vremena. Kako neka nepoznata osoba kako itko može znati kako je to?

Reci im da slobodno gledaju reče joj žena. Ali nije u tome bio problem. Grace nije željela da oni gledaju, nije željela da oni o tome govore. Razgovor. Psihijatri misle da razgovor sve rješava, a to nije istina.

Jučer ju je žena pokušala privoljeti da priča o Judith a to je bilo posljednje što je Grace željela učiniti. Kako se osjećaš u vezi s Judith?

Grace poželi vrisnuti. Umjesto toga, reče hladno: Mrtva je, što mislite kako se osjećam? Žena je naposljetku shvatila i odustala od te teme. Isto se dogodilo prije nekoliko tjedana kad je pokušala navesti Grace da razgovara o Pilgrimu. Bio je sakat i beskoristan poput Grace i svaki put kad bi pomislila na nj jedino što bi vidjela bile su te užasne oči šćućurene u kutu one smrdljive konjušnice na imanju gospođe Dyer. Kako bi do vraga moglo pomoći razmišljanje ili pričanje o tome?

Dizalo se zaustavi na katu ispod Graceina i one dvije mlađe djevojčice izađu. Počele su razgovarati čim su stupile u hodnik.

Kad je ušla u svoj razred, ondje još nikog nije bilo, kao što se i nadala. Izvadi knjige iz torbe, brižljivo sakrije svoj štap na pod među klupe, pa se polako spusti na tvrdi drveni stolac. Zapravo je bio toliko tvrd da bi potkraj jutra u njezinu batrljku kuckalo od boli. No to je mogla otrpjeti. Taje bol bila podnošljiva.

1Prošlo je tri dana prije no što je Annie uspjela razgovarati s Tomom Bookerom. Stekla je prilično jasnu sliku o tome što se dogodilo onog dana u konjušnici. Kad je pogledom ispratila taksi kako odlazi niz kolni prilaz, otišla je u dvorište i izvukla glavninu priče s lica sinova gospođe Dyer. Njihova majka hladno reče Annie da želi da ona Pilgrima odvede do ponedjeljka. Annie nazove Liz Hammond i zajedno odu Harryju Loganu. Upravo je izvršio histeroktomiju na čiuai kad su stigle. On izađe odjeven u kiruršku kutu i kad ugleda njih dvije reče: Uhuh! i tobože se sakrije. Iza klinike imao je nekoliko pregradaka za oporavak životinja i nakon mnogih uzdaha, pristane da Annie stavi Pilgrima u jednog od njih. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Dva reče Annie.

On pogleda Liz i bespomoćno se nasmiješi.

Tvoja prijateljica? U redu, može dva. Apsolutni maksimum. Dok ne nađeš nešto drugo.

Harry, duša si reče Liz. On podigne ruke. Ja sam budala. Taj konj. Grize me, udara, navlači kroz zaleđenu rijeku, a što ja činim? Uzimam ga za kućnog gosta. Hvala Harry reče Annie.

Njih troje sutra ujutro odu do konjušnice. Mladića nije bilo u blizini i Annie samo jednom ugleda Joan Dyer, kako ih promatra s prozora na gornjem katu. Poslije dva sata mučnog natezanja i trostruke doze sedativa koje je Harry rado davao, uvuku Pilgrima u prikolicu i odvezu ga natrag na kliniku.

Dan nakon posjete Toma Bookera, Annie ga je pokušala nazvati u Montanu. Žena koja se javila na telefon Bookerova supruga, pretpostavi Annie reče joj da se treba vratiti iduće večeri. Ženin ton nimalo nije bio prijateljski i Annie pomisli daje sigurno čula što se dogodilo. Reče da će reći Tomu daje Annie nazvala. Annie pričeka dva duga dana i ne dočeka ništa. Druge večeri, kad je Robert bio u krevetu i čitao, i kad je bila sigurna da Grace spava, ona ponovno nazove. I ponovno joj se javi ona žena.

Upravo večera reče ona.

Annie začuje muški glas kako pita tko je i šuškav zvuk kad je netko položio ruku preko slušalice. Čula je kako kaže: Ponovno ona Engleskinja. Nastane duga stanka. Annie shvati daje prestala disati i reče si da se smiri.

Gospođo Graves, ovdje Tom Booker.

Gospodine Booker. Željela bih se ispričati za ono što se dogodilo u konjušnici. Na drugom kraju je vladala tišina pa ona nastavi. Trebala sam znati što se ondje događa, ali sam vjerojatno zažmirila na oba oka. To moeu shvatiti. Očekivala ie da kaže ioš nešto, ali niie Dakle. Premjestili smo ga na drugo mjesto, bolje, pa sam mislila biste li mogli. Ona shvati kako je to jalovo, kako glupo prije no što je izrekla do kraja. Biste li ponovno došli i pogledali ga. Žao mije. Ne mogu. Čak i da imam vremena, istini za volju, ne znam bi li imalo smisla.

Zar ne biste mogli odvojiti dandva? Nije mi važno koliko bi stajalo. Začuje kako se tiho nasmijao i požali što je to rekla.

Gospođo, nadam se da mi nećete zamjeriti budem li s vama govorio iskreno, ali morate shvatiti. Nema granica količini patnje koju ta stvorenja mogu podnijeti. Uvjeren sam daje taj vaš konj predugo živio u mraku.

Znači, mislite da bismo ga trebali ubiti? Kao što svi misle? Nastane stanka. Gospodine Booker, daje on vaš konj, biste li ga ubili?

Gospođo, on nije moj konj i drago mije da ne moram donositi takvu odluku. Ali da sam na vašem mjestu, da, to bih učinio. Ona ga pokuša još jednom nagovoriti da dođe, ali je vidjela daje uzalud. Bio je uljudan i smiren i potpuno neumoljiv. Ona mu zahvali i spusti slušalicu, pa ode niz prolaz u dnevni boravak. Svjetla su bila pogašena i poklopac glasovira mutno je sjajio u tami. Ona polako priđe prozoru i dugo ondje ostane, zagledana preko krošnji stabala u parku prema visokim stambenim zgradama na East Sideu. Poput kulisa, deset tisuća sićušnih prozora, svijetlećih vrhova pribadača na umjetnom noćnom nebu. Bilo je nemoguće vjerovati da je iza svakog od njih neki drukčiji život s posebnom boli i sudbinom.

Robert je zaspao. Ona mu uzme knjigu iz ruke, ugasi njegovo svjetlo i razodjene se u tami. Dugo je ležala na leđima pokraj njega, slušala njegovo disanje i promatrala narančaste oblike koje su na stropu stvarale ulične svjetiljke čija se svjetlost razlijevala oko rubova zavjesa. Već je znala što će učiniti. Ali neće reći Robertu, a ni Grace, dok sve ne sredi. OSIM PO SVOM DARU DA ODGOJI MLADE I BEZOBZIRNE NOVAKE DA MU upravljaju moćnim carstvom, Crawford Gates bio je poznat, među mnogim manje laskavim imenima, kao Lice koje je pokrenulo tisuće sranja. Iz tog razloga Annie nikad nije bila silno sretna kad mu se trebala obratiti za pomoć.

Sjedio je nasuprot njoj, uredno jeo svoju pečenu sabljarku ne skidajući pogleda s nje. Dok je govorila, Annie je očaralo kako njegova vilica pronalazi idući zalogaj i precizno se obara na nj kao vođena magnetom. Bio je to onaj isti restoran u koji ju je odveo skoro prije godinu dana kad joj je ponudio uredničko mjesto, glomazan prostor bez duše, minimalističkog zagasitog crnog dekora i poda od bijelog mramora, koji bi Annie nekako uvijek podsjetio na klaonicu.

Znala je da je mjesec dana puno, ali je osjećala da joj on to duguje. Do nesreće jedva daje uzela jedan slobodan dan, a čak i poslije tog ih nije uzela puno.

Imat ću telefon, fax, modem, sve reče ona. Nećeš ni znati da nisam ovdje.

Opsuje u sebi. Govori petnaest minuta u potpuno krivom tonu. Zvuči kao da moli za nešto. Trebala bi nastupiti odrješito, jednostavno mu reći što namjerava učiniti. U njegovu ponašanju dosad nije bilo ničeg što bi ukazivalo na neodobravanje. Samo je slušao što mu govori.

Kad je bila nervozna, imala je glupu naviku osjetiti da mora popuniti stanke u razgovoru. Odluči zašutjeti i pričekati reakciju. Crawford Gates prestane žvakati, kimne glavom i polako otpije Perrier. Povest ćeš Roberta i Grace?

Samo Grace. Robert ima odveć posla. Ali Grace je zaista potrebno da ode nekamo. Otkad se vratila u školu, počela je kopnjeti. Odmor će joj dobro doći. Ono što nije rekla bilo je da u ovom trenutku ni Grace ni Robert nemaju pojma o njezinim planovima. Obavijestiti njih o njima bilo je gotovo jedino što još nije učinila. Sve ostalo organizirala je, uz Anthonvjevu pomoć, iz ureda.

Kuća koju je unajmila bila je u Choteauu, najbližem iole većem gradu rancu Toma Bookera. Nije bilo velikog izbora, ali je kuća bila namještena i, sudeći po detaljima koje je poslao trgovac nekretninama, činila se prikladnom. U blizini je našla fizioterapeuta za Grace i konjušnicu gdje su bili spremni primiti Pilgrima, iako je Annie bila više nego iskrena u opisu konja. Najgori dio bit će vožnja s prikolicom preko sedam država. Ali Liz Hammond i Harry Logan obavili su nekoliko telefonskih razgovora i ugovorili im prenoćišta u kojima će ih rado prihvatiti dok su na putu.

Crawford Gates laganim dodirima ubrusa obriše usta. Annie, mila moja, već sam rekao, a i ponovit ću. Uzmi vremena koliko ti treba. Naša su djeca dragocjenost, Bogom dana stvorenja i kad nešto krene po zlu, moramo biti uz njih i učiniti što je najbolje. Čuti to od osobe koja je ostavila četiri supruge i dvostruko toliko djece, Annie se učini prilično šaljivo. Zvučao je poput Ronalda Reagana na svršetku napornog dana i njegova hollywoodska iskrenost samo je pojačala gnjev koji je već osjećala zbog svojeg bijednog nastupa. Stari će govnar sutra vjerojatno ručati za istim ovim stolom s njezinom nasljednicom. Napola se nadala da će se on izlanuti i otpustiti je.

Klizeći natrag u ured u svom besmisleno dugom crnom Cadillacu, Annie zaključi da će večeras reći Robertu i Grace. Grace će početi vrištati na nju a Robert joj reći daje luda. Ali će pristati na to jer su uviieknristaiali.

Jedina osoba koju je još morala obavijestiti bila je ona o kojoj je ovisio cijeli plan: Tom Booker. Drugima bi se učinilo čudnim, razmišljala je ona, daje to od sveg najmanje brine. Ali Annie je tako postupila već puno puta, kao novinarka. Specijalizirala se za ljude koji govore ne.

Jednom je prešla osam tisuća kilometara do nekog pacifičkog otoka i pojavila se na pragu slavnog spisatelja koji nikome nije davao intervjue. Završilo je tako daje proživjela s njim dva tjedna, a članak koji je napisala dobio je nagrade i bio objavljen u čitavom svijetu.

Bila je to, vjerovala je, prosta i nepobitna životna činjenica: ako je žena spremna učiniti podvig junačkih razmjera i predati se na milost i nemilost muškarcu, on je neće htjeti, neće moći, odbiti.

AUTOCESTA SE KILOMETRIMA, O ČIJEM BROJU NIJE VALJALO RAZMIšljati, sterala ravno ispred njih između ograda koje su se spajale na olujno crnoj kupoli obzora. U toj najudaljenijoj točki, gdje se činilo da se cesta penje u nebo, munje bi bljesnule kao da pretvaraju asfalt u oblak. Iza ograda, s obje strane, ocean iowaške prerije pružao se ravan i bezličan ni do kamo, osvijetljen mjestimice kroz jureće oblake jasnim, okruglim zrakama sunca kao da neki div traži plijen.

U takvom krajoliku razglavilo se i vrijeme i prostor i Annie osjeti začetak nečega što bi, dopusti li, moglo prerasti u paniku. Pogledom pretraži nebo da bi se za nešto uhvatila, neki znak života, silos za žito, stablo, pticu samotnicu, bilo što. Ništa ne našavši, ona počne brojati stupove u ogradi i oznake na cesti koje su klizile prema njoj od obzora kao da ih je izbacivala munja. Mogla je zamisliti kako odozgo izgleda Lariat srebrne boje i njegova prikolica u obliku projektila koji kao da gutaju te oznake upornim zalogajima.

U dva su dana prešli više od dvije tisuće kilometara i za to vrijeme Grace je jedva progovorila pokoju riječ. Uglavnom je spavala, kao i sad, sklupčana na stražnjem sjedištu. Kad bi se probudila, ostala bi ondje, slušala walkman ili praznog pogleda zurila van. Jednom, samo jednom, Annie je pogledala u retrovizor i uhvatila svoju kćer kako je gleda. Kad su im se sreli pogledi, Annie se nasmiješi Reagirala je na majčin plan uglavnom kako je Annie predvidjela. Urlala je i derala se i rekla da ona ne ide, daje ne mogu prisiliti i gotovo. Ustala je od stola, otišla u svoju sobu i zalupila vratima. Annie i Robert sjedili su neko vrijeme šuteći.

Annie mu je prije već sve rekla nasamo i zatrla u zametku sve njegove prosvjede.

Ne može nastaviti izbjegavati taj problem reče ona. To je njezin konj, zaboga. Ne može tek tako oprati ruke od njega. Annie, sjeti se kroz što je mala prošla. Ali to što okreće leđa konju joj ne pomaže, nego odmaže. Znaš koliko ga je obožavala. Vidio si kako je bilo onog dana u konjušnici. Zar ne možeš zamisliti kako je progoni taj prizor?

On ne odgovori, nego obori pogled i zamaše glavom. Annie uhvati njegovu ruku u svoju.

Roberte, možemo nešto poduzeti reče ona, ovaj put blago. Znam da možemo. Pilgrim ponovno može biti zdrav. Taj ga čovjek može izliječiti. A to znači i Grace. Robert je pogleda. Zar on zaista misli da to može? Annie se lecne, ali ne toliko da bi on primijetio.

Dareče ona. Bilo je to prvi put daje uistinu lagalau vezi s tim. Robert je logično pretpostavio da se Toma Bookera pitalo o Pilgrimovu odlasku u Montanu. Bila je to zabluda koju je Annie podržavala i kod Grace. Ne našavši saveznika u ocu, Grace popusti, kao što je Annie znala da će se dogoditi. Ali je srdita šutnja u koju se njezin gnjev pretvorio, trajala puno dulje no stoje Annie očekivala. Nekad, prije nesreće, Annie bi takva raspoloženja uspjela podrovati zadirkivanjem ili veselim oglušivanjem. No ova je šutnja bila drukčije vrste. Bila je natčovječanska i nepromjenljiva poput pothvata koji je djevojčica bila prisiljena poduzeti i, dok su kilometri promicali, Annie se morala diviti njezinoj upornosti.

Robert im se pomogao spakirati, odveo ih natrag u Catham i otišao s njima do Harrvja Logana. U Graceinim očima to gaje učinilo suučesnikom. Dok su tovarili Pilgrima u prikolicu, sjedila je poput stupa Soli. Njištanje konja i zvuk udaraca njegovih kopita po prikolici razlijegali su se po dvorištu, ali Grace nijednom nije podigla pogled.

Harry da Pilgrimu poveliku dozu sedativa i preda Annie kutiju punu tih lijekova, zajedno s nekoliko igala u slučaju nužde. Priđe prozoru pozdraviti Grace i počne joj pričati o tome kako će hraniti Pilgrima na putu. Grace ga prekine.

Bolje da to kažete mami reče ona.

Kad je bilo vrijeme za polazak, njezina reakcija na Robertov oproštajni poljubac bila je tek malo srdačnija od površne.

Prvu su noć proveli kod nekih prijatelja Harrvja Logana koji su živjeli na rubu gradića južno od Clevelanda. Suprug, Elliott, studirao je veterinu zajedno s Harrvjem i sad je bio ortaku velikoj veterinarskoj klinici. Bila je noć kad su stigle i Elliott je navalio da Annie i Grace uđu i osvježe se dok se on pobrine za konja. Reče da su i oni nekad držali konje i da je pripremio pregradak u štali.

Harry je rekao da ga držimo u prikolici reče Annie. Što, cijelim putem? Tako je rekao.

On podigne obrvu i pogleda je udvornim, profesionalnim osmijehom. Vi samo uđite. Ja ću pogledati. Počela je padati kiša i Annie se nije namjeravala dokazivati. Supruga se zvala Connie. Bila je to mala, krotka žena, koja je izgledala kao da je tog poslijepodneva bila na trajni, tako joj je kosa bila čekinjasta. Uvede ih u kuću i odvede u njihove sobe. Kuća je bila prostrana i ispunjena jekom šutnje djece koja su odrasla i otišla od kuće. Njihova su se lica smiješila sa zidova, s fotografija srednjoškolskih pobjeda i suncem obasjane podjele maturalnih svjedodžbi.

Grace smjeste u nekadašnju sobu njihove kćeri a Annie u gostinjsku sobu niže u hodniku. Connie pokaže Annie gdje je kupaonica i ode. Reče da večera može početi čim budu spremne. Annie joj zahvali i vrati se niz hodnik pogledati kako je Grace.

Conniena se kći udala za zubara i odselila u Michigan, ali je njezina soba izeledala kao da niie otišla. U nioi ie bilo kniitra i nlivačkih trofeja i polica krcatih kristalnim životinjicama. Među tom napuštenom kramom iz djetinjstva nepoznate osobe, Grace je stajala pokraj kreveta i prekapala po svojoj torbi tražeći pribor za pranje. Ne podigne pogled kad je Annie ušla. Sve u redu?

Grace slegne ramenima i još ne podigne pogled. Annie se pokušavala ponašati ravnodušno, pretvarala se daje zanimaju slike na zidu. Protegne se i zastenje. Bože, ukočila sam se. Što radimo ovdje?

Glas je bio hladan i netrpeljiv i Annie se okrene. Grace je zurila u nju ruku podbočenih na bokovima. Kako to misliš?

Grace obuhvati čitavu sobu prezrivim pokretom ruke. Sve ovo. Što radimo ovdje? Annie uzdahne, ali prije no stoje uspjela nešto reći, Grace reče da nema veze, da nije važno. Pograbi svoj štap i torbicu s priborom za pranje i krene prema vratima. Annie je vidjela kako je djevojčica bijesna zato što ne može efektnije izjuriti iz sobe. Grace, molim te.

Rekla sam da nema veze, u redu? 1 ode.

Annie je razgovarala s Connie u kuhinji kad je Elliott ušao iz dvorišta. Bio je blijed i s jedne strane umrljan blatom. A pokušavao je i ne šepati. Ostavio sam ga u prikolici reče on.

Za večerom je Grace prebirala po jelu i govorila jedino kad bi je netko nešto pitao. Troje odraslih se svojski trudilo da razgovor ne zapne, ali je bilo dugih razdoblja kad bi jedini zvuk bio zveket jedaćeg pribora. Razgovarali su o Harrvju Loganu i Chathamu i najnovijoj pojavi Lvmeove bolesti koja je sve zabrinula. Elliott reče kako poznaju djevojčicu Graceinih godina koja je oboljela od te bolesti i kako joj je to upropastilo život. Connie ga osine pogledom, on se zarumeni i brzo Dromiieni temu. 144 Ni eho I as Evans Čim je večera završila, Grace reče daje umorna i smije li na počinak. Annie reče da će poći s njom, ali joj Grace ne dopusti. Ona uljudno poželi laku noć Elliottu i Connie. Dok je išla prema vratima, njezin je štap šuplje odzvanjao po podu i Annie primijeti pogled kojim ju je bračni par promatrao. Idućeg dana, zapravo jučer, krenule su rano i prešle, uz samo nekoliko kratkih zaustavljanja, cijelu Indianu i Illinois i zašle u Iowu. I čitavog je dana, dok se golemi kontinent rastvarao oko njih, Grace uporno šutjela.

Prenoćile su kod daleke rođake Liz Hammond koja se udala za farmera i živjela u blizini Des Moinesa. Farma je stajala na osami, na kraju deset ravnih kilometara autoceste, kao da je na vlastitom smeđom planetu, izorana u besprijekornim brazdama od obzora do obzora.

Bili su to tihi, religiozni ljudi baptisti vjerojatno, pomisli Annie i potpuno različiti od Liz. Farmer reče da im je Liz ispričala sve o Pilgrimu, ali je Annie vidjela da se ipak zgrozio onime stoje vidio.

Pomogao joj je nahraniti i napojiti konja i pograbljati stelju i zamijeniti što više mokre, izmetom onečišćene slame ispod Pilgrimovih uzvitlanih kopita. Večerali su za dugim drvenim stolom zajedno sa njihovih šestero djece. Svi su imali očevu plavu kosu i velike plave oči i gledali u Annie i Grace s uljudnim čuđenjem. Hrana je bila jednostavna i zdrava, a pilo se jedino mlijeko, posluženo neobrano i još toplo u staklenim vrčevima punima do vrha. Ujutro, žena im je pripremila doručak; jaja, odreske od miješanog mesa i povrća i domaću šunku, a prije polaska, kad je Grace već sjedila u automobilu, farmer je nešto dao Annie. Željeli bismo da ovo uzmete reče on.

Bila je to stara knjiga izblijedjelih platnenih korica. Muškarčeva je supruga stajala pokraj njega. Promatrali su Annie dok ju je otvarala. Bio je to Pilgrim s Progress od Johna Bunvana8. Annie se sjetila da su im to čitali u školi kad je imala sedam ili osam godina. 8 Knjiga engleskog pisca iz 17. stoljeća Johna Bunyana. To je alegorija mukotrpnog putovania linrtekfi riiišfi kroz živnt do Neha.

Učinilo mi se primjerenim reče farmer. Annie proguta slinu i zahvali mu.

Molit ćemo se za sve vas reče žena.

Knjiga je još ležala na suvozačkom sjedištu. Svaki put kad bi Annien pogled pao na nju, ona bi se sjetila ženinih riječi.

Iako je Annie živjela u Americi puno godina, takvo izravno religiozno izražavanje još bi u njoj uzbunilo pritajenu englesku suzdržljivost i bilo bi joj neugodno. Ali još ju je više uznemirilo to stoje ta nepoznata žena smatrala da su im potrebne molitve. Vidjela ih je kao žrtve. Ne samo Pilgrim i Grace to je bilo shvatljivo nego i Annie. Nitko, nikad, nije gledao Annie na taj način.

Nešto joj privuče pogled ispod munje na obzoru. Počelo je kao treperava mrlja koja se polako širila i poprimila nepostojan oblik kamiona.

Uskoro, iza njega, ugleda kule elevatora za žito pa druge, niže zgrade grad kako niče oko njih. Usplahireno jato smeđih ptičica izleti s ruba ceste i zapah vjetra ih zanese u letu. Kamion im se sad jako približio i Annie se zagleda kako se sjajni krom njegove rešetke povećava dok naposljetku ne prođe pokraj njih uz zapah vjetra od kojeg i automobil i prikolica zadrhte. Grace se promeškolji iza nje. Što je to bilo?

Ništa. Kamion.

Annie je ugleda u retrovizoru kako trlja san iz očiju.

Ispred nas je grad. Treba nam benzina. Jesi li gladna? Malo.

Izlazna cesta obilazila je u velikom luku bijelu drvenu crkvu koja je stajala na osami u polju usahle trave. Ispred nje, neki ih je dječačić na biciklu promatrao kako kruže. Uto crkvu odjednom preplavi sunce. Annie je napola očekivala da će ugledati kako se iz oblaka pomalja prst Božji.

Pokraj benzinske postaje bio je restoran i nakon što su napunile rezervoar, u tišini su pojele sendviče sa salatom od jaja, okružene muškarcima koji su nosili bejzbolske kape ukrašene nazivima poljoprivrednih proizvoda i govorili prigušenim glasom o ozimoj pšenici. platiti račun, pa se vrati za stol. Reče Grace da ide na zahod i da će se naći u automobilu.

A da pogledaš treba li Pilgrimu vode? reče ona. Grace ne odgovori. Grace? Jesi li me čula? Annie stane iznad nje, odjednom svjesna da su farmeri oko njih prestali razgovarati. Obračun je bio sračunat, ali Annie sad požali zbog poriva koji ju je nagnao da ga učini tako javnim. Grace ne podigne pogled. Popije CocaColu, a zvuk koji je njezina čaša proizvela kad ju je odložila na stol potcrta tišinu.

Učini to sama reče ona.

Grace je prvi put pomislila na samoubojstvo u taksiju kojim se vraćala jednog dana od ortopedice. Zglobna čašica proteze zasijecala je u donji dio njezine bedrene kosti, ali se pretvarala da je ne žulja i uklopila se u očevo odlučno dobro raspoloženje istodobno razmišljajući koji bi bio najbolji način da se ubije. Prije dvije godine, jedna se djevojčica iz osmog razreda bacila pod jureći vlak podzemne željeznice. Nitko nije znao razlog njezina čina i kao i ostale, Grace je to duboko potreslo. Ali ju se dojmilo u duši. Koliko je hrabrosti bilo za to potrebno, pomislila je, u tom posljednjem, odlučnom trenutku. Grace se sjećala kako je pomislila da ona osobno nikad ne bi mogla skupiti toliko hrabrosti, a čak i kad bi mogla, mišići bi joj sigurno odbili učiniti taj posljednji napor.

No sad je na to gledala u potpuno drukčijem svjetlu i mogla je razmišljati o toj mogućnosti, ako ne i određenoj metodi, gotovo ravnodušno. Da joj je život upropašten, to je činjenica, potvrđena načinom na koji su se svi oko nje tako usrdno trudili pokazati da nije. Željela je svim srcem daje umrla onog dana u snijegu zajedno s Judith i Gulliverom. No kako su prolazili tjedni, shvatila je skoro razočarano da možda ona ipak nije tip samoubojice.

Ono što ju je sprečavalo bilo je to što nije mogla o tome razmišljati jedino sa svog stajališta. Samoubojstvo joj se činilo tako meloČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA majka. Grace nije palo na um da to možda iz nje progovara Maclean i prokleti pravnički geni, da zbog njih na takav način objektivizira pitanje svoje smrti. Jer krivnja je u njezinoj obitelji uvijek bila jednosmjerna. Za sve je uvijek bila kriva Annie. Grace je voljela majku skoro jednako koliko joj je i zamjerala, često zbog istih stvari. Na primjer, zbog njezine sigurnosti i načina na koji je uvijek bila tako prokleto u pravu. A ponajviše jer je poznavala Grace tako kao što ju je poznavala. Znala je kako će reagirati, što voli a što ne voli, kakvo bi mogla imati mišljenje o nečem. Možda sve majke tako u dušu poznaju svoje kćeri i kadšto je lijepo da te netko tako razumije. No češće, a posebice u posljednje vrijeme, osjećala je to kao čudovišno upletanje u njezinu privatnost.

Za to, i za tisuće neodređenijih krivdi, Grace se sad osvećivala. Jer je, čini se, naposljetku, u ovoj dubokoj šutnji pronašla djelotvorno oružje. Vidjela je kako djeluje na njezinu majku i bilo joj je drago. Annie je provodila svoje tiranske postupke bez trunke grižnje savjesti ili sumnje. Alije sad Grace u nje osjetila ijedno i drugo. Kao daje prešutno priznala daje pogriješila kad je prisilila Grace pridružiti se ovom nepromišljenom pothvatu i to je Grace namjeravala iskoristiti protiv nje. Sa stražnjeg sjedišta Lariata, njezina se majka činila poput kockara koji ulaže život na posljednju očajničku vrtnju ruleta.

Krenule su na zapad u Missouri pa skrenule prema sjeveru. Rijeka je zavijala široka i smeđa s njihove lijeve strane. Kod Sioux Citvja prešli su u Južnu Dakotu i ponovno krenuli prema zapadu po autocesti 90 koja će ih odvesti sve do Montane. Prošle su kroz sjeverni dio Badlandsa i gledale kako sunce zalazi za Black Hills na pojasu krvavo narančastog neba. Putovale su ne govoreći. Sumorna tuga između njih kao daje nabujala i raširila se dok se nije pomiješala s milijunima drugih tuga koje su salijetale taj golem, nepomirljiv krajolik. Ni Liz ni Harry nisu poznavali nekog tko je živio u tim predjelima, pa je Annie rezervirala sobu u malom hotelu u blizini Mount Rushmorea.

Nikad nije vidjela taj spomenik i radovala se da će ga posjetiti s Grace. Ali kad su se zaustavile na pustom hotelskom parkiralištu. što su u tom hotelu ta da neće morati voditi uljudne razgovore s domaćinima koje nikad nije vidjela i koje nikad neće vidjeti.

Sobe su imale naziv po američkim predsjednicima. Njihova se zvala Abraham Lincoln. Njegova brada ih je bola s grafika na svakom zidu a ulomak iz gettvsburskog govora visio je iznad televizora, djelomice zakrit sjajnom reklamom za erotske filmove. U sobi su bila dva velika kreveta, jedan do drugog, i Grace se skljoka na onaj udaljeniji od vrata, a Annie se vrati na kišu obići Pilgrima. Konj kao da se navikavao na putne obrede. Zasužnjen u uskoj prikolici, više ne bi pomahnitao kad bi Annie zakoračila u skučeni, zaštićeni prostor ispred njega. Samo bi se povukao u tamu i promatrao je.

Osjećala je njegove oči na sebi dok bi vješala vrećicu sa sijenom i oprezno gurnula posude s hranom i vodom bliže njemu. Nikad im se ne bi približio dok ona ne bi otišla. Ona je osjećala njegovu pritajenu netrpeljivost i to ju je plašilo i uznemiravalo pa joj je, kad je zatvorila vrata, srce ludo tuklo.

Kad se vratila u sobu, Grace se već razodjenula i bila u krevetu. Ležala je okrenuta leđima pa Annie nije znala spava li ili se samo pretvara. Grace? reče ona blago. Zar ne želiš jesti? Nije bilo reakcije. Annie pomisli da sama ode u restoran, ali nije mogla podnijeti tu pomisao. Dugo se namakala u vrućoj kupki, nadajući se da će joj voda donijeti utjehu. Jedino što joj je donijela bila je sumnja. Visjela je u zraku zajedno s parom, obavijala je. Sto, do vraga, to radi, vuče te dvije ranjene duše preko cijele Amerike, u nekakvoj sablasnoj reprizi pionirske groznice? Zbog Graceine šutnje i nemilostivog bespuća predjela kroz koje su prošle Annie se odjednom osjeti užasno osamljena. Da bi izbrisala te misli, spuzne rukama među noge, dodirne se i nastavi dodirivati, odbijajući popustiti početnoj upornoj neosjetljivosti dok naposljetku njezina bedra ne zadrhte i opuste se u vodi i ona se izgubi za ovaj svijet.

Te je noći sanjala kako hoda s ocem po snijegom pokrivenoj stijeni, privezani uzetima poput planinara, iako to nikad nisu činili dok je otac bio živ. Ispod njih, sa svake strane, strmi zidovi stijena i leda ga, tankoj snježnoj kori za koju je njezin otac rekao daje sigurna. On je bio ispred nje i smiješio se kako se smiješio na njezinoj najdražoj fotografiji, smiješkom koji je s potpunom uvjerenošću poručivao daje on uz nju i daje sve u redu. Dok joj se on tako, preko ramena nasmiješio, ona ugleda pukotinu kako se u cikcak liniji približava njima. Vrh izbočine se slomi i surva niz planinu. Željela je viknuti ali nije mogla i trenutak prije no stoje pukotina stigla do njih, njezin se otac okrene i pogleda je. A tad ga nestane i Annie ugleda kako se uže kojim su bili vezani odmata za njim i ona shvati da je jedini način da ih oboje spasi taj da skoči na drugu stranu. I tako se ona baci u prazno na drugu stranu grebena. No umjesto daje osjetila kako se uže zategnulo, ona je padala i padala, slobodan pad u prazno. Kad se probudila, bilo je jutro. Dugo su spavale. Vani je još jače pljuštala kiša. Mount Rushmore i kamena lica bila su skrivena tmastim oblakom za koji je žena na recepciji rekla da se neće razići. U blizini, reče ona, nalazi se još jedan lik isklesan u stijeni, možda će uspjeti vidjeti barem njega, orijaški lik Crazy Horsea.9 Hvala reče Annie. Imamo već jednog. Doručkovale su, platile račun i vratile se na autocestu. Prešle su granicu Wyominga i obišle Devils Tower i Thunder Basin, pa preko Powder Rivera prema Sheridanu gdje je naposljetku kiša stala.

Vozači kamioneta i kamiona koje su vidjeli na cesti sve su češće bili muškarci u kaubojskim šeširima. Neki bi dodirnuli obod ili podigli ruku u ozbiljnom pozdravu. Kad bi prošli, sunce bi načinilo dugu u perjanicama kišnih kapi koje bi se podizale iza njihovih automobila. Bilo je kasno poslije podne kad su prešli granicu Montane. Ali Annie ne osjeti ni olakšanje ni zadovoljstvo postignuća. Toliko se trudila ne dopustiti daje Graceina šutnja utuče. Cijelog je dana mijenjala radiopostaje i slušala propovjednike koji su udarali po stolu Biblijom, izvješća o stoci i više vrsta countrv glazbe nego je znala da postoje. Ali uzalud. Osjećala se sabijena u sve uži prostor između tereta kćerina mračnog raspoloženja i vlastitog rastućeg gnjeva. Naposljetku više to nije mogla podnijeti. Kad su zašle šezdesetak kilometara u Montanu, ona izađe s autoceste ne gledajući i ne misleći kamo taj odvojak vodi. Htjela se negdje parkirati, ali joj se nigdje nije sviđalo. Prođu pokraj glomaznog kasina koji je stajao na osami. Njegov je neonski natpis žmigao, crven i kričav u sve dubljem sumraku. Ona nastavi voziti uzbrdo, pokraj kafića i neplanski izniklih prizemnih trgovina s neasfaltiranim parkiralištima. Dva Indijanca duge crne kose i perja zataknutog u njihove visoke kaubojske šešire stajali su pokraj ulubljenog kamioneta i promatrali kako im se približava Lariat s prikolicom. Nešto je u njihovu pogledu uznemiri i ona nastavi vožnju uzbrdo, skrene desno i zaustavi se. Ugasi motor i nakratko se ne pomakne. Osjećala je Grace iza sebe, kako je promatra. Njezin glas, kad je progovorila, bio je oprezan. Što se događa?

Molim? obrecne se Annie. Zatvoreno je. Pogledaj.

Pokraj ceste stajao je natpis na kojem je pisalo NACIONALNI SPOMENIK, BOJIŠTE LITTLE BIGHORN. Grace je imala pravo. Prema radnom vremenu koje se moglo pročitati na natpisu, spomenik je zatvoren prije sat vremena. Annie se još više razljutila kad je shvatila daje Grace tako pogrešno procijenila njezino raspoloženje i pomislila daje došla ovamo namjerno, kao turist. Bojala se pogledati u nju. Zurila je pred sebe i duboko uzdahnula.

Grace, koliko će ovo dugo trajati? Što?

Znaš ti što mislim. Koliko će to dugo trajati?

Nastane dug tajac. Annie je promatrala kuglu suhog korova kako se kotrlja u lovu na vlastitu sjenku niz cestu i koja se očeše o automobil kad se otkotrljala pokraj njih. Ona se okrene i pogleda u Grace, a djevojčica odvrati pogled i slegne ramenima.

Hmm? Hoću reći, je li to to? nastavi Annie. Prešli smo skoro tri i pol tisuće kilometara a ti samo sjediš otraga i nisi progovorila ni riječi. Pa sam mislila da bih trebala upitati, toliko da znam. Hoće li ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Grace je gledala u pod i namještala svoj walkman. Ponovno slegne ramenima. Ne znam. Želiš li da se okrenemo i vratimo kući? Grace se podsmjehne. A ti? Grace podigne pogled i pogleda iskosa kroz prozor, pokušavajući izgledati ravnodušno, ali je Annie vidjela da se bori da ne zaplače. Nešto lupne kad se Pilgrim pomaknuo u prikolici. Jer ako to želiš.

Grace se naglo okrene prema njoj, divlja i izobličena lica. Suze su sad tekle i to što ih nije uspjela suzbiti udvostručilo je njezin gnjev.

Ma kao daje tebe briga! vrisne ona. Ti odluči! Uvijek ionako odlučuješ! Pretvaraš se da ti je stalo do tog što drugi ljudi žele, ali nije, samo sereš! Grace reče Annie blago i ispruži ruku, ali je Grace odgurne. Nemoj! Ostavi me na miru!

Annie se na trenutak zagleda u nju pa otvori vrata i izađe. Krene, naslijepo, naginjući lice u vjetar. Cesta je prolazila pokraj borika prema parkiralištu i nekoj prizemnici. I parkiralište i kuća bili su prazni. Ona nastavi hodati. Krenula je stazom koja se zavojito uspinjala uzbrdo i nađe se pokraj groblja ograđenog crnom željeznom ogradom. Na vrhu brda bio je jednostavan kameni spomenik i ondje se Annie zaustavi. Na tom obronku, jednog dana u lipnju 1876, Georgea Armstronga Custera i više od dvije stotine vojnika sasjekli su oni koje su ovi namjeravali pobiti. Njihova su imena bila urezana u kamen. Annie se okrene i pogleda niz brežuljak u raštrkano bijelo nadgrobno kamenje. Bacalo je duge sjene na posljednjim blijedim zrakama sunca. Stajala je tako i gledala preko nepreglednih ravnica pokrivenih od vjetra poleglom travom koje su se protezale od ovog turobnog mjesta do obzora gdje je tuga beskrajna. I počne plakati.

Kasnije joj se učinilo neobičnim to što je ovdje došla slučajno. Nikad neće znati bi li neko drugo mjesto izmamilo suze koje je tako dugo zatomljivala. Spomenik je bio na stanovit način okrutna anomabovi izmasakriranih žrtava ležali zauvijek neoznačeni. No patnja koja se ovdje osjećala kao i nazočnost mnogobrojnih duhova nadilazila je sve pojedinosti. Bilo je to prikladno mjesto za suze. I Annie pogne glavu i isplače ih. Plakala je za Grace i za Pilgrima i za izgubljene duše djece koja su umrla u njezinoj utrobi. A ponajviše je plakala zbog sebe i onog stoje postala. Čitavog je života živjela gdje nije pripadala. Amerika nije njezin dom. A kad bi otišla u posjetu, osjetila bi da to nije ni Engleska. U obje su se zemlje odnosili prema njoj kao da potječe iz one druge. A istina je bila da ne potječe niotkuda. Nema doma. Od očeve smrti ga nema. Nosi je struja, nema korijena, nema svog naroda.

Nekoć joj se to činilo njezinom najvećom prednosti. Znala se uklopiti.

Glatko bi se prilagodila, neopaženo uvukla u svaku grupu, kulturu ili situaciju. Nagonski je znala što se traži, što je potrebno znati, što se mora učiniti za pobjedu. A u poslu, koji ju je tako dugo potpuno zaokupljao, taj joj je dar pomogao postići sve što se isplatilo postići. A sad, poslije Graceine nesreće, sve se to činilo nevrijednim.

U protekla tri mjeseca ona je bila jaka, zavaravala se daje to ono što je potrebno Grace. Zapravo nije znala drukčije reagirati. Izgubila je vezu sa sobom, pa ju je izgubila i s djetetom i zbog tog ju je izjedala krivnja.

Djelovanje je postalo zamjena za osjećanje. Ili za izražavanje osjećaja. I zato je, sad je shvatila, uletjela u tu suludu pustolovinu s Pilgrimom.

Annie je jecala dok je nisu zaboljela ramena, a tad se spusti na zemlju klizeći leđima po hladnom kamenu spomenika i sjedne zaronivši lice u ruke. I tako je ostala dok sunce nije zapalo blijedo i rastaljeno iza udaljenog snijegom pokrivenog grebena Bighorn Mountains a topole kod rijeke se stopile u crni ožiljak. Kad je podigla pogled, bila je noć i svijet je bio fenjer neba. Gospođo? Bio je to čuvar parka. Imao je bateriju, ali je pristojno držao snop svjetla podalje od njezina lica. Dobro ste, gospođo?

Da. Hvala vam reče ona. Dobro sam. Ustane. Vaša se kći već zabrinula. Da, oprostite. Idem sad. On dodirne šešir kad je ona krenula. Noć, gospođo. Pazite kuda hodate. Ona se vrati do automobila, svjesna daje čuvar promatra. Grace je spavala, ili se samo pretvarala da spava. Annie upali motor i svjetla i okrene se na vrhu ceste. Vrati se na autocestu i odveze kroz noć, sve do Choteaua.

DVA POTOKA TEKLA SU PREKO ZEMLJE BRAĆE BOOKER I PO NJIMA JE ranč dobio ime, Double Divide.10 Tekli su iz susjednih nabora na obronku planine i prvi kilometar izgledali poput blizanaca. Greben koji se protezao između njih u tom je dijelu bio nizak, najednom mjestu toliko nizak da su se potoci gotovo spajali, ali tad se visoko dizao u neravnom lancu isprepletenih stijena i razmicao potoke. Prisiljeni potražiti vlastite putove, potoci bi postali prilično različiti.

Sjevernije potok tekao brz i plitak niz široku, nezakrčenu dolinu.

Njegove obale, iako kadšto strme, bile su lako dostupne za stoku. Potočne pastrve nepomično su stajale glave okrenute uzvodno u njegovim udubinama i vrtlozima, a čaplje su se kočoperile po njegovim šljunčanim plažama. Put kojim je južni potok bio prisiljen teći bio je raskošniji, pun prepreka i stabala. Krivudao je kroz guštike vrba i vučjeg drena, pa se nakratko gubio u baruštini. Niže, vijugajući preko livade koja je bila tako ravna da su se njegovi zavijuci gotovo dodirivali, oblikovao je labirint mirnih, tamnih bara i travnatih otoka čiji su razmještaj neprestano mijenjali dabrovi. Ellen Booker običavala je govoriti da su ti potoci bili poput njezina dva sina: Frank, sjeverni i Tom, južni. To je trajalo dok Frank, u dobi od sedamnaest godina, jednom za večerom ne reče da to nije pravedno jer i on voli dabrovinu.11 Otac mu je rekao da ispere usta i poslao ga na spavanje. Tom nije bio siguran je li njegova majka shvatila šalu, ali vjerojatno jest, jer više nikad to nije ponovila.

Kuća koju su nazivali potočna, gdje su najprije živjeli Tom i Rachel, a kasnije Frank i Diane, a koja je sad bila prazna, stajala je na stijeni iznad okuke sjevernog potoka. Iz nje se iznad krošnji topola vidjela dolina, sve do velike kuće udaljene kilometar, okružene vapnom okrečenim štalama, konjušnicama i oborima. Kuće su bile povezane neasfaltiranom cestom koja je krivudala do donjih livada na kojima bi stoka prezimila. Sad, početkom travnja, snijeg se uglavnom otopio na tom nižem dijelu ranca. Zadržao se jedino u sjenovitim, stjenovitim vododerinama i među borovima i smrekama koji su istočkali sjevernu stranu grebena.

Tom pogleda u potočnu kuću sa suvozačkog sjedišta starog Chevvja i pomisli, kao što bi često učinio, da bi se mogao useliti u nju. On i Joe vraćali su se s hranjenja stoke. Dječak je vješto izbjegavao rupe. Joe je bio nizak za svoju dob i morao je sjediti uspravno kao da je progutao kolac da bi vidio iznad komandne ploče. Preko tjedna je Frank hranio stoku, ali je Joe to volio činiti vikendom, a Tom mu je rado pomagao. Istovarili su kocke lucerne i zajedno uživali gledajući i slušajući krave kako jure prema hrani sa svojom teladi.

Smijemo li vidjeti Brontvno ždrijebe? upita Joe. Naravno. Neki klinac u školi kaže da smo ga trebali trenirati metodom utisaka.12 Aha. Kaže da je poslije lakše njima baratati učini li se to ubrzo poslije njihova rođenja.

Aha. Tako neki kažu. 1! Igra riječima; beaver znači dabar, ali u slangu označava ženske genitalije ili film ili fotografiju na kojima su prikazane ženske genitalije. 12 U izvorniku imprinttrained metoda treniranja životinja slikama koje se poklapaju sa Bila je emisija na televiziji o čovjeku koji to čini i s guskama. Ima zrakoplov i guščad naraste misleći da im je to mama. On leti u njemu, a one ga slijede.

Da, čuo sam za to. Što misliš o tome?

Pa Joe, ne znam puno o guskama. Možda je za njih dobro da odrastu misleći da su zrakoplovi. Joe se nasmije. Ali s konjima, mislim da im najprije moraš dopustiti da nauče biti konji. Odvezli su se natrag na ranč i parkirali ispred duge štale u kojoj je Tom držao neke svoje konje. Joeova braća blizanci, Scott i Craig, istrčali su im iz kuće u susret. Tom ugleda kako se Joe pokunjio. Blizanci su imali devet godina i zbog njihove plave kose i ljepote i činjenice da su sve činili bučnim jednoglasjem, uvijek su dobivali više pozornosti nego njihov brat.

Idete vidjeti ždrijebe? vikali su. Možemo li i mi? Tom poklopi njihove glave svojom krupnom rukom poput kljuna dizalice. Možete, budete li tiho reče on. Povede ih u štalu i zastane s blizancima ispred Brontvna pregratka, dok Joe nije ušao. Brontv je bila riđa velika desetogodišnja quarter kobila. Ona gurne njušku prema Joeu koji položi ruku na nju i nježno joj protrlja vrat. Tom je volio gledati dječaka kako posluje oko konja, jer je to činio lagano, pun samopouzdanja. Ždrijebe, malo tamnije od majke, ležalo je u uglu i propinjalo se na noge. Zaglavinja na komičnim, štakastim nogama na zaštićenu stranu kobile, vireći iza nje u Joea. Blizanci se nasmiju.

Izgleda tako smiješno reče Scott.

Imam vašu sliku dok ste bili u toj dobi reče Tom. I znate li što? Izgledali su kao žabe reče Joe.

Blizancima uskoro dosadi i oni odu. Tom i Joe izvedu ostale konje u ograđeni pašnjak iza štale. Poslije doručka počet će raditi s nekoliko jednogodišnjaka. Dok su se vraćali u kuću, psi počnu lajati i protrče zi preko grebena i spušta se niz kolni prilaz prema njima. U njemu je bio samo vozač, a kad se automobil približio vidio je daje vozač žena. Mama ti očekuje društvo? upita Tom. Joe slegne ramenima. Tek kad se automobil zaustavio, a psi počeli obigravati oko njega i lajati, Tom prepozna o kome je riječ. Nije mogao povjerovati. Joe ugleda njegov pogled.

Znaš je?

Mislim da da. Ali ne znam što ovdje radi.

Reče psima da ušute i priđe automobilu. Annie izađe iz automobila i nervozno mu priđe. Bila je odjevena u traperice i čizme i golemi bež pulover koji joj je dosezao do polovine bedara. Od sunca iza njezinih leđa kosa joj je bljesnula crveno i Tom shvati kako je dobro zapamtio te zelene oči onog dana kod konjušnice. Ona mu kimne glavom pokušavajući se nasmiješiti, pomalo plaho. Gospodine Booker, dobro jutro. 1 vama. Stajali su tako nekoliko trenutaka. Joe, ovo je gospođa Graves. Joe je moj nećak. Annie pruži dječaku ruku. Zdravo, Joe. Kako si? Dobro.

Ona pogleda u dolinu, prema planinama, pa ponovno u Toma. Kako lijep ranč. Jest.

Pitao se kad će naposljetku reći što dovraga radi ovdje, iako je već nagađao. Ona duboko uzdahne.

Gospodine Booker, sigurno ćete pomisliti da sam luda, ali vjerojatno pogađate zašto sam došla.

Pa, zaključio sam da niste slučajno prolazili ovuda. Ona se skoro nasmiješi.

Oprostite što sam ovako banula, ali znala sam što biste rekli da sam nazvala. Riječ je o kćerinu konju. Pilgrimu. Da. Znam da mu možete pomoći i došla sam ovamo da vas zaGospođo Graves.

Molim vas. Samo ga pogledajte. Neće dugo potrajati. Tom se nasmije. Što, da odletim u New York? On pokaže glavom prema Lariatu. Ili ste me namjeravali odvesti automobilom? On je ovdje. U Choteauu.

Tom se na trenutak s nevjericom zapilji u nju. Dovukli ste ga ovamo? Ona kimne glavom. Joe je pogledavao ujedno pa drugo, pokušavajući povezati konce. Diane je izašla na trijem i stajala ondje držeći otvorena zaštitna vrata, gledajući ih. Sami? upita Tom.

Grace, mojom kćeri.

Samo da bih ga pogledao? Da. Dolazite li vi jesti? vikne Diane. A zapravo je željela reći, tko je ta žena. Tom položi ruku na Joeovo rame.

Reci mami da dolazim reče on i kad je dječak otišao on se ponovno okrene prema Annie. Na trenutak su stajali i gledali se. Ona lagano slegne ramenima i naposljetku se nasmiješi. On primijeti kako su se uglovi njezinih usta spustili, ali se napaćeni izraz u njezinim očima nije promijenio. Štavljenje pred svršen čin i čudio se zašto mu to ne smeta. Oprostite mi što ću sad reći reče on. Ali vi zaista ne volite prihvatiti negativan odgovor.

Ne reče Annie jednostavno. Vjerojatno ne volim. Grace je ležala na leđima na podu memljive spavaće sobe, radila vježbe i slušala elektronska zvona metodističke crkve s drage strane ulice. Ne bi samo otkucala puni sat, nego bi odsvirala melodiju. Prilično joj se svidio njihov zvuk, uglavnom zato što je izluđivao njezinu majlai. Annie je bila u predvorju u prizemlju, razgovarala o tome s trgovcem nekretninama koji im je iznajmio kuću.

Zar ne znaju da postoje zakoni u vezi s tim? govorila je. ZaBio je to njezin peti poziv u dva dana. Siroti je čovjek pogriješio davši joj svoj kućni broj i Annie mu je upropaštavala vikend, zasipala ga pritužbama: ne radi grijanje, spavaće su sobe vlažne, druga telefonska linija koju je zatražila još nije uvedena, grijanje još ne radi. A sad i zvona.

Ne bi bilo tako loše kad bi svirala nešto iole pošteno govorila je. To je smiješno, metodisti imaju tako lijepe pjesme. Jučer, kad je Annie otišla na ranč, Grace je odbila poći s njom. Nakon što je Annie otišla, krenula je u razgledavanje grada. Nije se imalo puno razgledavati. Choteau je bio jedna duga trgovačka ulica sa željezničkom prugom na jednoj strani i mrežom stambenih ulica na drugoj. Bili su tu kozmetički salon za pse, videoteka, restoran i kino u kojem se prikazivao film koji je Grace vidjela prije više od godinu dana. Jedino po čemu je gradić zaslužio slavu bio je muzej u kojem se moglo vidjeti dinosaurova jaja. Ona uđe u nekoliko trgovina u kojima su ljudi bili ljubazni, ali suzdržani. Bila je svjesna kako su je ljudi promatrali dok se polako vraćala niz ulicu uz pomoć štapa. Kad se vratila u kuću bila je tako potištena daje briznula u plač.

Annie se vrati razdragana i reče Grace da je Tom Booker pristao pregledati Pilgrima sutra ujutro. Grace je samo rekla: Koliko dugo moramo ostati u ovoj rupi? Kuća je bila velika, prostrana, pokrivena blijedoplavom sindrom s koje se gulila boja a svi podovi obloženi umrljanim, žutosmeđim daskama od orahovine. Oskudno pokućstvo izgledalo je kao da je skupljeno na sajmištu. Annie se zapanjila kad su prvi put ugledali kuću. Grace se oduševila. Njezina očigledna neprikladnost bila je na njezinoj strani, predivna osveta. U sebi, nije bila protiv ovog majčinog poslanstva kao što je pokazivala. Zapravo joj je laknulo da se izvukla iz škole i da se ne mora zamarati stalnim pretvaranjem daje hrabra. Ali su je zbunjivali njezini osjećaji prema Pilgrimu. Plašili su je. Najbolje je ne dopustiti mu da se uopće zavuče u njezine misli. No njezina je majka to onemogućila. Svakim svojim postupkom kao daje željela prisiliti Grace da se suoči s tim problemom. Sve je ovo organizirala kao da je Pilgrim njezin, a ali. tad joj prvi put padne na um da možda ne želi da mu se stanje popravi. Možda krivi njega za to što se dogodilo? Ne, to je glupo. Možda želi da bude kao ona, zauvijek unakažen? Zašto bi se on oporavio a ona ne? Nije pravedno. Prestani, prestani, reče samoj sebi. Te zbrkane, lude misli su majčina krivnja i Grace neće dopustiti da se ukotve u njezinoj glavi.

Ona udvostruči jačinu vježbi dok ne osjeti kako joj se znoj slijeva niz vrat. Podizala je batrljak visoko u zrak dok je mišići na desnoj strani stražnjice i bedru nisu zaboljeli. Sad je mogla gledati u tu nogu i napokon je prihvatiti kao svoju. Ožiljak je lijepo zarastao, više nije bio te ljutite, svrbljive ružičaste boje. Mišići su joj ponovno očvrsnuli, toliko da ju je nogavica njezine noge s protezom počela stezati. Začuje kako je Annie spustila slušalicu.

Grace? Jesi li završila? On će uskoro stići. Grace ne odgovori, nego ostavi riječi visjeti u zraku. Grace?

Aha. Pa što? Osjeti Annienu reakciju, zamisli kako srdit izraz njezina lica zamjenjuje pomirenost sa sudbinom. Začuje kako je uzdahnula i vratila se u sumornu blagovaonicu koju je Annie, naravno, kao najvažniju zadaću, pretvorila u svoj ured.

SVE ŠTO JE TOM OBEĆAO BILO JE DA ĆE OTIĆI I JOŠ JEDNOM PREGLEDATI konja. Nakon što je prošla toliki put, to je bilo najmanje što je mogao učiniti. Ali jedino pod uvjetom da ide sam. Nije želio da mu ona zaviruje preko ramena, da vrši pritisak na nj. To joj dobro polazi za rukom, već je to znao. Obećala mu je da će poslije svratiti da čuje njegovu presudu.

Znao je farmu Petersonovih, u neposrednoj blizini Choteaua, gdje je dala Pilgrima na čuvanje u konjušnicu. To su bili simpatični ljudi, ali ako je konj u jednako lošem stanju kao kad ga je Tom posljednji put vidio, neće ga dugo trpjeti.

Stari je Petersen imao lice odmetnika, bradu od tri dana i zube crne poput duhana koji je uvijek žvakao. Pokaže ih u obješenjačkom osmijehu kad je Tom zaustavio svog Chevvja. Kako se ono kaže? Tražiš li nevolje, došao si na pravo mjesto. Skoro me ubio dok sam ga izvlačio iz prikolice. Otad se rita i dernja kao zao duh. Povede Toma niz blatnjavu stazu, pokraj zahrđalih kostura napuštenih automobila, do stare štale, s čije su obje strane bile nanizane pregrade za konje. Drugi su konji bili na paši. Tom je čuo Pilgrima Promijenio sam vrata prošlog ljeta reče Petersen. Stara bi već razvalio. Žena kaže da ćeš ga dovesti u red. Maje li?

Aha. A ja ti kažem, najprije neka ti Bili Larson uzme mjeru. On zaurla od smijeha i udari Toma po leđima. Bili Larson bio je mjesni pogrebnik. Konj je bio u još žalosnijem stanju nego kad gaje Tom posljednji put vidio. Prednja mu je noga bila tako uništena da se Tom čudio kako uopće može stajati, a kamoli se ritati.

Sigurno je nekad bio lijepa životinja reče Petersen. Vjerojatno. Tom se okrene. Dovoljno je vidio. Vrati se u Choteau i pogleda u komad papira na kojem je Annie zapisala svoju adresu. Kad se zaustavio ispred kuće i prišao ulaznim vratima, crkvena su zvona svirala melodiju koju nije čuo otkad je kao dijete išao na vjeronauk. Pozvoni na vratima i pričeka. Trgne se pri pogledu na lice koje je ugledao kad su se vrata otvorila. Ne zato što je očekivao majku, nego zbog otvorene netrpeljivosti na djetetovu blijedom pjegastom licu. Sjetio se lica s fotografije koju mu je Annie poslala, sretne djevojčice i njezina konja. Kontrast je bio zapanjujući. On se nasmiješi.

Ti si sigurno Grace. Nije mu uzvratila osmijeh, nego je samo kimnula glavom i odmaknula se u stranu da ga propusti ući. On skine šešir i pričeka da ona zatvori vrata. Čuo je Annie kako razgovara u sobi pokraj predvorja.

Telefonira. Pričekajte ovdje.

Ona ga povede u oskudno namještenu dnevnu sobu u obliku slova L. Tom pogleda u njezinu nogu i štap dok je hodao iza nje, i upozori samog sebe da više ne gleda. Prostorija je bila sumorna i mirisala na vlagu. U njoj je bilo nekoliko starih naslonjača, ulegnuta sofa i televizor na kojem se prikazivao neki stari crnobijeli film. Grace sjedne i nastavi gledati.

Tom sjedne na naslon jednog od naslonjača. Vrata sobe preko puta hodnika bila su napola otvorena i on ugleda fax, kompjutorski mu koja je nestrpljivo poskakivala. Zvučala je prilično uzrujano zbog nečeg. Što? Rekao je što? Ne mogu vjerovati. Lucy. Lucy, nije me briga. To nema veze s Crawfordom, ja sam urednica, dovraga, i to je našlovnica koju ćemo objaviti.

Tom ugleda kako je Grace podigla oči prema stropu i upita se je li to u njegovu čast. U filmu, glumica čijeg se imena nikad nije mogao sjetiti sad je bila na koljenima, grčevito se držala za Jamesa Cagneva i preklinjala ga da ne ode. Uvijek isto, a Tom nikad nije shvaćao čemu toliki trud.

Grace, molim te donesi gospodinu Bookeru kavu Annie dovikne iz druge sobe. A i ja bih jednu. Ona se vrati svom telefonskom razgovoru. Grace ugasi televizor i ustane, očito iznervirana. Nije potrebno, zaista reče Tom.

Upravo ju je skuhala. Ona se zapilji u njega kao daje rekao nešto neuljudno.

Onda može, hvala. Ali ti nastavi gledati film, a ja ću je donijeti. Već sam ga gledala. Dosadan je.

Ona podigne štap i ode u kuhinju. Tom pričeka trenutak, pa krene za njom. Ona ga prostrijeli pogledom kad je ušao u kuhinju i počne nepotrebno nabijati šalicama. On priđe prozoru. Što tvoja majka radi? Molim?

Tvoja majka. Pitao sam se, kakvim se poslom bavi?

Urednica je časopisa. Ona mu pruži šalicu kave. Šlag i šećer? Ne, hvala. Sigurno je prilično stresan taj posao.

Grace se nasmije. Tom se začudi gorčini u njezinu smijehu. Aha. Moglo bi se tako reći.

Zavlada neugodan muk. Grace se okrene i upravo je namjeravala natočiti drugu šalicu, ali stane i pogleda ga. Vidio je kako površina kave u staklenom vrču podrhtava od napetosti u njoj. Bilo je očito da U slučaju da vam nije rekla, ne želim znati ništa o ovome, u redu? Tom polako kimne glavom i pričeka da ona nastavi. Sasula mu je riječi u lice i sad se iznenadila njegovom mirnom reakcijom. Ona naglo ulije kavu, ali je to učinila prebrzo pa je malo prolila. Lupi vrčem po stolu i podigne šalicu, ne pogledavši u nj, pa nastavi. Ovo je sve njezina zamisao. Mislim daje potpuno glupa. Trebali bi ga se riješiti i gotovo.

Ona prohuji pokraj njega i ode iz sobe. Tom je gledao za njom dok nije otišla, a tad se okrene i pogleda u zapušteno stražnje dvorište. Neka je mačka jela nešto žilavo pokraj prevrnute kante za smeće. Došao je ovamo reći majci ove djevojčice, posljednji put, da se konju ne može pomoći. Bit će to teško nakon što su prešle toliki put. Puno je o tome razmišljao nakon Anniene posjete rancu. Točnije, puno je razmišljao o Annie i tuzi u tim njezinim očima. Palo mu je na um da će možda, pristane li preuzeti brigu za konja, to učiniti ne zato da pomogne konju nego njoj. A to nikad ne čini. To je krivi razlog. Oprostite. Bilo je važno. On se okrene i ugleda Annie kako ulazi. Bila je odjevena u široku traper košulju, a kosa, začešljana od lica, još je bila mokra od tuširanja. Izgledala je dječački. Ureduje.

Ona ode po kavu i napuni svoju šalicu do vrha. Tad mu priđe i bez pitanja učini isto s njegovom šalicom. Obišli ste ga? Ona odloži posudu s kavom ali ostane stajati ispred njega. Mirisala je na sapun ili šampon, nešto skupo.

Da. Upravo dolazim odande. I? Tom još nije znao kako joj priopćiti to što mora, čak ni kad je već počeo govoriti.

Pa. ne može hiti iadniii On zašuti na trenutak i ugleda kako je nešto bljesnulo u njezinim očima. A tad preko njezina ramena ugleda Grace na vratima, kako pokušava izgledati kao da ne haje, ali u tome nikako ne uspijeva. To što je upravo sad upoznao djevojčicu bilo je kao daje vidio posljednji dio triptiha. Cjelina je postala jasna. Sve troje majka, kći, konj nerazrješivo su spojeni u boli. Kad bi mogao pomoći konju, makar malo, možda bi im mogao svima pomoći? Što bi u tome bilo loše? A kako bi uopće i mogao okrenuti leđa tolikoj patnji?

Začuje se kako govori: Možda bismo mogli nešto učiniti. Ugleda kako Annieno lice preplavljuja olakšanje. Samo trenutak, gospođo. To je samo možda. Prije no što uopće počnem o tome razmišljati, moram nešto znati. To je pitanje za Grace. Ugleda kako se djevojčica ukočila.

Znate, kad radim s konjem, nema koristi ako samo ja radim. To ne donosi ploda. I vlasnik se mora uključiti. Evo mog prijedloga. Nisam siguran da mogu nešto učiniti s Pilgrimom, ali ako ti budeš pomogla, i ja sam spreman pokušati.

Grace se ponovno gorko osmjehne i pogleda u stranu kao da ne može povjerovati da on može dati tako glupav prijedlog. Annie pogleda u pod.

To bi ti bio problem, Grace? upita Tom. Ona ga pogleda s nečim stoje bez sumnje trebao biti prezir, ali kad je progovorila, glas joj zadrhti. Nije li to nekako očito? Tom se na trenutak zamisli nad time, pa odmahne glavom. Ne. Mislim da nije. Dakle, takva je pogodba. Hvala na kavi. On odloži šalicu i krene prema vratima. Annie pogleda u Grace koja se vratila u dnevnu sobu. Tad Annie požuri za njim u predvorje. Što bi bio njezin posao?

Da bude ondje, pomaže, uključi se.

Nešto mu je govorilo da ne bi trebao spominjati jahanje. Stavi šešir i otvori ulazna vrata. Vidio je očaj u Annienim očima.

Upravo se okrenuo da izađe kad se Grace pojavi na vratima dnevne sobe. Nije gledala u njega. Reče nešto, ali tako tiho da nije uspio čuti. Oprosti Grace?

Ona se od nelagode promeškolji. Pogleda u stranu.

Rekla sam može. Učinit ću to. I ona se okrene i vrati u sobu.

Diane je ispekla puricu i sad ju je rezala kao daje pečenka to zaslužila. Jedan od blizanaca pokuša uzeti komad, ali dobije po prstima. Njegova je zadaća bila prenijeti tanjure iz ormarića na stol za kojim su već svi sjedili. A jednogodišnjaci? upita ona. Mislila sam daje to razlog da odustaješ od savjetovališta, da možeš za promjenu raditi sa svojim konjima. Bit će vremena za to reče Tom. Nije mogao shvatiti zašto se Diane tako narogušila. Što si ona umišlja daje, doći ovamo tek tako? Pretpostavljajući da te može prisiliti na to. Mislim da je drska. Pusti to! Pokuša ponovno udariti dječaka, ali ovog puta on umakne s mesom. Diane podigne veliki nož. Idući put te čeka ovo, u redu? Frank, ne misliš li daje drska?

Do vraga, ne znam. Čini mi se da o tome treba Tom odlučiti. Craig, molim te dodaj mi kukuruz.

Diane napuni posljednji tanjur za sebe i sjedne za stol. Svi zašute da Frank izreče molitvu. Tom nastavi kad je završio. Joe će mi pomoći oko jednogodišnjaka. Zar ne, Joe?

Naravno.

Ne dok traje škola, e nećeš reče Diane. Tom i Joe izmijene poglede.

Nitko ne reče ništa neko vrijeme, samo su uzimali povrće i umak od brusnice. Tom se nadao da će se Diane ostaviti te teme, ali je ona bila poput psa koji je našao kost.

Trebat će ih hraniti i ostalo, rfnkhurln r.iieli Mislim da to ne očekuju reče Tom. Što, zar će svakog dana prevaliti šezdeset kilometara do Choteaua kad požele šalicu kave? Čaja reče Frank. Diane ga prostrijeli pogledom. Ha? Čaja. Ona je Engleskinja. A oni piju čaj. Ma daj, Diane, pusti čovjeka na miru. Izgleda li noga te curice smiješno? upita Scott ustima punima puretine. Smiješno! Joe zamaše glavom. Ti si ćaknut. Hoću reći, je li drvena ili kakva? Scott, jedi, može? reče Frank.

Neko su vrijeme jeli u tišini. Tom je vidio kako Dianino loše raspoloženje visi iznad nje poput oblaka. Ona je bila visoka, snažna žena, lica i duha očvrsla od mjesta na kojem je živjela. Kako se približavala četrdeset petoj godini, sve je više izgledala kao daje nešto propustila u životu. Odrasla je na farmi pokraj Great Fallsa i Tom se prvi upoznao s njom. Nekoliko su puta izašli, ali joj je on jasno dao na znanje da nije spreman oženiti se i tako je rijetko dolazio daje veza zgasnula. I tako se Diane udala za mlađeg brata. Tomu je bila draga, iako bi mu se kadšto učinilo, posebice nakon što se njegova majka preselila u Great Falls, da se ponaša malo previše zaštitnički. Katkad bi se zabrinuo da mu posvećuje više pozornosti nego Franku. Ali Frank nije ništa primjećivao.

Kad namjeravaš početi žigosati? upita brata. Idućeg vikenda. Ako se vrijeme popravi.

Na mnogim bi rančevima taj posao ostavili za kasnije, ali je Frank žigosao stoku u travnju jer su dječaci voljeli pomagati, a telići su tad bili dovoljno mali da ih oni mogu držati. Uvijek bi od tog napravili veliki događaj. Prijatelji bi došli pomoći a Diane bi poslije za sve priredila gozbu. Bila je to tradicija koju je započeo Tomov otac ijedna od mnogih koje je Frank održao. Druga je bila da su još za puno poslova upotrebljavali konje dok su se drugi rančeri služili vozilima. PrikuTom i Frank su uvijek o tim stvarima razmišljali na jednak način. Nikad se nisu porječkali oko toga kako bi trebalo upravljati rancem, ili oko nečeg drugog. To je bilo djelomice i zato što je Tom uvijek ranč smatrao više Franko vim nego svojim. Frank je ostao na rancu sve ove godine koje je Tom proveo na putu, držeći savjetovališta za konje. A i Frank je uvijek imao više smisla za posao i znao više o stoci no što će Tom ikad znati.

Njih su dvojica bili bliski i dobro se slagali. Frank se iskreno oduševio Tomovim planovima da se ozbiljnije počne baviti uzgojem konja, jer je to značilo da će više biti na rancu. Iako je stoka uglavnom bila Frankova a konji Tomovi, razgovarali su i pomagali si kad god bi mogli. Prošle godine, kad je Tom bio na putu i držao seriju savjetovališta, Frank je nadgledao gradnju jahaonice i bazena za vježbanje koje je Tom projektirao za konje.

Tom odjednom postane svjestan da ga je jedan od blizanaca nešto upitao.

Oprosti, što si me pitao?

Je li slavna? Bio je to Scott.

Je li tko slavan, zaboga! prasne Diane. Ona žena iz New Yorka.

Diane nije pružila Tomu priliku da odgovori. Jesi li čuo za nju? upita ona dječaka. On odmahne glavom. Znači da nije slavna, zar ne? Jedi. SJEVERNI RUB CHOTEAUA ČUVAO JE DINOSAUR VISINE ČETIRI METRA. Cjepidlake su znale da je riječ o albertasauru ali svima drugima izgledao je prilično nalik običnom T. Rexu. Stražario je na parkiralištu Old Trail Museuma i ugledalo bi ga se čim bi se prošlo putokaz na autocesti 89 na kojem je pisalo DOBRO DOŠLI U CHOTEAU UGODNI LJUDI, DIVNA PRIRODA. Vjerojatno svjestan da bi dinosaur mogao odmah umanjiti srdačnost dobrodošlice, kipar je oblikovao dinosaurove zube veličine kuhinjskog noža u vragoljast osmijeh. Učinak je bio uznemirujući. Nije se moglo odrediti želi li vas pojesti ili vas lizanjem otjerati u smrt. Četiri puta na dan, već dva tjedna, Annie je prolazila kroz pogled tog gmaza na odlasku i povratku s Double Dividea. Krenule bi u podne nakon što bi Grace učila ili provela naporno jutro kod fizioterapeutkinje. Annie bije ostavila na rancu, vratila se, navalila na telefone i fax, pa ponovno krenula oko šest sati, kao sad, po nju.

Put je trajao četrdesetak minuta i ona je uživala u njemu, a napose, otkad se vrijeme promijenilo, u večernjoj vožnji. Pet dana je nebo bilo vedro, šire i plavlje nego što je pretpostavljala da nebo može biti. Nakon poslijepodnevnog mahnitanja s telefonskim pozivima za New York, odvesti se u ovakav krajolik bilo je kao zaroniti u golem, smiruiući bazen.

Put je bio u obliku dugog slova L i prvih trideset pet kilometara, sjeverno po autocesti 89, Annienje automobil često bio jedini. Ravnica se sterala unedogled s njezine desne strane i kad bi se sunce u niskom luku spustilo prema Rocky Mountains s lijeve strane, zimom izmučena trava oko nje poprimila bi blijedozlatnu boju.

Skrene na zapad, na neoznačenu šljunčanu cestu koja se pravocrtno pružala idućih dvadesetak kilometara do ranca i planinskog masiva iza njega. Lariat je iza sebe ostavljao oblak prašine koji bi se polako razišao na povjetarcu. Ugare su se kočoperile na cesti pa bi u posljednji trenutak otplovile na pašnjak. Annie spusti vizor da se zaštiti od sunčana sjaja i osjeti kako joj se ubrzava bilo. Posljednjih nekoliko dana počela je dolaziti na ranč malo ranije kako bi mogla promatrati Toma Bookera dok radi. Pravi rad s Pilgrimom još nije počeo. Dosad je uglavnom to bila fizikalna terapija, da se u bazenu oporave upropašteni rameni i nožni mišići. Pilgrim je plivao ukrug, pogleda kao da ga ganjaju krokodili. Sad je bio na rancu, u pregratku pokraj bazena, i jedini bliski kontakt koji je Tom dosad imao s njim bilo je uvesti ga i izvesti iz vode. Čak je i to bilo opasno.

Jučer je Annie stajala pokraj Grace i gledala ga kako izvodi Pilgrima iz vode. Konj nije želio izaći, bojeći se zamke, pa je Tom morao zagaziti u vodu do struka. Pilgrim se ritao i cijelog ga smočio, čak se i propeo na zadnje noge. Ali se Tom nije dao nimalo zbuniti. Annie se činilo čudesnim to kako on tako mirno stoji blizu sigurne smrti. Kako izračuna gdje je granica sigurnosti? I Pilgrima kao daje zbunilo to pomanjkanje straha pa uskoro odglavinja iz vode i da se odvesti do svog pregratka. Tom se vrati do Grace i Annie i stane ispred njih. S njega je kapala voda. Skine šešir i izlije vodu iz oboda. Grace se počne smijati i on je iskosa pogleda od čega se ona još jače počne smijati. A tad se okrene Annie i zamaše glavom.

Ta vaša kći je žena bez srca reče on. Ali ne zna da idući put ona ide u vodu.

Zvuk Graceina smijeha nije izlazio iz Anniene glave. Na povratku u Choteau, Grace joj je ispričala što su radili s Pilgrimom i ponovi ždrebetu, o Franku i Diane i njihovim sinovima, o tome kako su blizanci napast, ali daje Joe u redu. Bilo je to prvi put daje govorila slobodno i sretno otkad su otišli iz New Yorka i Annie se teško suzdržavala da ne pokaže preveliko oduševljenje i da se ponaša kao da to nije ništa posebno. Nije potrajalo. Kad su prošli pokraj dinosaura, Grace umukne, kao da ju je dinosaur podsjetio kako se danas ophodila prema majci. Ali i to je neki početak, pomisli Annie. Lariatove gume zaškripe na šljunku kad su zaobišle greben i spustile se u dolinu ispod drvenog znaka s dvostrukim D koji je označavao početak kolnog prilaza ranca. Annie je vidjela konje kako trče po velikoj nenatkritoj jahaonici kod štale i kad su se približili, ugleda Toma kako jaše između njih. U jednoj je ruci držao dugi štap na čijem je jednom kraju bila narančasta zastavica i on je njome mahao prema njima, tjerajući ih od sebe. Unutra je bilo dvanaestak ždrijebaca i uglavnom su se držali na okupu. No jedan je uvijek bio sam i Annie shvati daje to Pilgrim.

Grace je stajala naslonjena na ogradu pokraj Joea i blizanaca, i svi su pozorno gledali. Annie parkira automobil i priđe im, pogladivši glave pasa koji više nisu lajali kad bi ona stigla. Joe joj se nasmiješi i jedini je pozdravi.

Sto se događa? upita Annie.

Ma samo ih malo vrti ukrug.

Annie se nasloni na ogradu pokraj njega i zagleda se. Konji bi naglo potrčali i jurili s jednog kraja jahaonice na drugi, bacali duge sjene na pijesak i dizali u zrak jantarne oblake pijeska koji su zakriljivali za» lazeće sunce. Tom je lagano tjerao Rimrocka za njima. Kadšto bi sel pomaknuo ustranu ili unatrag da bi im prepriječio put ili im otvorio I prolaz. Annie ga dosad nije vidjela jahati. Rimrockove noge s bijelim j čarapama izvodile su zamršene korake bez vidljiva vođenja. Annie se činilo kao da njima upravljaju Tomove misli. Kao da su on i konj bili jedno. Nije mogla skinuti pogleda s njega. Kad je prošao pokraj nje, dotakne šešir i nasmiješi se. Annie.

Prvi put da je nije nazvao gospođo ili gospođo Graves i bude joj ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA se prihvaćenom. Gledala je kako odlazi Pilgrimu koji je stao zajedno s ostalima na drugom kraju jahaonice. Pilgrim je stajao odjelito i jedini se znojio. Ožiljci na njegovu licu i grudnom košu isticali su se na suncu.

Zabacivao je glavu i rzao. Činilo se da mu drugi konji smetaju koliko i Tom.

Ono što pokušavamo, Annie, je ponovno ga naučiti kako biti konj. Ostali to znaju, vidite? Takvi su u divljini, životinje stada. Kad imaju problem, kao što sad imaju sa mnom i ovom zastavicom, pomažu si. Alije stari Pilgrim to sasvim zaboravio. Ja sam za njega čekić, a oni nakovanj. Misli da nema prijatelja na svijetu. Kad bih ih pustio u planine, ovi bi se momci snašli. No jadni bi Pilgrim postao medvjeđi plijen. Želio bi se sprijateljiti, samo ne zna kako. On potjera Rimrocka prema njima i naglo podigne zastavicu, tako da je zapucketala na vjetru. Konji potrče udesno i ovog puta, umjesto da kao inače potrči ulijevo, Pilgrim pođe za njima. No čim se odmaknuo od Toma, on se odvoji i zaustavi postrani. Tom se nasmiješi. Naučit će.

Sunce je odavno zašlo i zahladilo je kad su Pilgrima vratili u njegovu pregradu. Diane pozove dječake na večeru i Grace uđe s njima uzeti kaput koji je ostavila u kući. Tom i Annie polako odu do Lariata. Annie odjednom postane intenzivno svjesna da su sami. Nekoliko trenutaka nijedno od njih ništa ne reče. Sova preleti nisko iznad njihovih glava prema potoku i Annie se zagleda kako se stopila s crnim topolama. Osjeti Tomov pogled i okrene se prema njemu. On joj se smireno nasmiješi, bez nelagode, a pogled kojim ju je pogledao nije bio pogled «potpunog stranca, nego nekog tko je dugo poznaje. Annie mu uspije uzvratiti osmijeh i lakne joj kad ugleda Grace kako im prilazi iz smjera kuće.

Sutra žigošemo stoku reče Tom. Možda biste vas dvije željele pomoći. Annie se nasmije. Mislim da bismo samo smetale reče ona.

On slegne ramenima. Možda. Ali to nije važno budete li se klonile užarenog željeza. Nađete li mu se na putu, ima jako lijepi uzorak. Annie se okrene prema Grace koja bi rado pristala, ali je pokušavala to ne pokazati. Ona se ponovno okrene Tomu. Može, zašto ne? reče ona.

On joj reče da počinju oko devet sati ujutro, ali da one mogu doći kad god budu htjele. Tad mu one požele laku noć. Dok se udaljavala od kuće, Annie pogleda u retrovizor. On je još stajao ondje i gledao za njima. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA TOM JE JAHAO S JEDNE STRANE DOLINE A JOE S DRUGE. ŽELJELI SU uhvatiti odlutalu stoku, ali kravama nije trebalo puno poticaja.

Vidjele su stari Chevy na livadi gdje bi uvijek bio parkiran u vrijeme hranjenja i čule su Franka i blizance kako galame i udaraju vrećom kravlje hrane po spuštenom stražnjem dijelu automobila kako bi krave došle po nju. Slijevale su se s obronaka, javljale mu se mukanjem dok su telići trčkarali za njima, također se glasajući, da ne bi zaostali.

Tomov je otac počeo uzgajati čistokrvne herefordske krave ali je nekoliko posljednjih godina Frank uzgajao križance između vrsta Black Angus i Hereford. Krave vrste Angus bile su dobre majke i bolje su odgovarale ovom podneblju jer su im vimena bila crne boje, a ne ružičasta kao u herefordskih krava, pa im ne bi izgorjela na suncu koje bi se otibijalo od snijega. Tom je neko vrijeme gledao kako silaze niz brijeg a tad okrene Rimrocka nalijevo i spusti se do sjenovitog korita potoka.

Para se dizala iz vode u zagrijani zrak a vodeni kos prhne i nastavi letjeti uzvodno ispred njih brzo i tako nisko da je svojim krilima skoro opjenio površinu vode. Ovdje je mukanje stoke bilo prigušeno i jedini je zvuk bilo blago prskanje konjskih kopita dok se uspinjao prema vrhu livade. Katkad bi se na tom potezu zaglavilo tele u gustom vrbinu šiblju. Ali danas nisu ništa našli pa se u luku vrate prema suncu na vrhu grebena i ondje stanu.

Ugleda Joea na njegovu smeđebijelom poniju daleko na drugoj strani doline. Dječak mu mahne i Tom odmahne. Ispod njega, stoka se slijevala kao u lijevak prema Chevvju, okružila ga tako daje s mjesta na kojem je stajao izgledao poput čamca na crnom uzburkanom moru. Blizanci su izbacivali komade stočne hrane kako krave ne bi izgubile zanimanje, a Frank se uzverao natrag za upravljač i polako se počeo izvlačiti iz livade. Namamljena hranom, stoka nagrne za automobilom. ovog se grebena moglo vidjeti niz cijelu dolinu do ranca i obora u koje se sad vodilo stoku. Dok je tako gledao, opazi ono što je pogledom tražio cijelo jutro. Annien automobil je dolazio niz kolni prilaz, ostavljajući za sobom nizak, sivi oblak prašine. Kad se dovezao na lučni dio ispred kuće, sunce bljesne na njegovu prednjem staklu. Dva kilometra su ga dijelila od dva lika koja su izašla iz automobila. Bili su mali i nisu im se vidjele crte lica. Alije Tom mogao zamisliti Annieno lice kao da je pokraj njega. Ugleda je onakvu kakva je bila sinoć, dok je gledala sovu, prije no što je osjetila daje promatra. Izgledala je tako izgubljeno i prelijepo da ju je poželio zagrliti. Ona je supruga drugog muškarca, reče si on, dok su se Lariatova pozicijska svjetla uspinjala kolnim prilazom. Ali ga to nije spriječilo da na nju misli. On lagano potjera Rimrocka i krene niz brijeg za stokom.

Zrak iznad obora bio je težak od prašine i mirisa osmuđena mesa. Odvojene od majki, koje su neprekidno mukale, teliće su gurali kroz niz spojenih odjeljaka dok se ne bi našli u uskom prilazu iz kojeg nije bilo povratka. Izlazili bi iz njega, jedan po jedan, a tad bi ih uhvatili kliještima, spustili postrance na stol gdje bi se četiri para ruku odmah prihvatilo posla. Prije no što bi shvatili što se događa, dobili bi injekciju, žutu paletu s insekticidom u jedno uho, paletu s hormonima za poboljšanje rasta u drugo, a tad ih ožegli po stražnjici užarenim željezom. Tad bi se stol ponovno uspravio, popustile bi stezaljke i odjednom su bili slobodni. Omamljeni bi oteturali u smjeru mukanja svojih čii ntiphn n niihnvim vimenima. Sve su to lijeno, kraljevski nezainteresirano promatrali njihovi očevi, pet glomaznih herefordskih bikova, koji su ležali i preživali u susjednom oboru. Gledala je to i Annie pogledom koji je bio na rubu očaja. Vidjela je da Grace osjeća isto. Telad je užasno skvičala i osvećivala se tako da bi poprskala govnom čizme svojih mučitelja ili udarala kopitima u neoprezne potkoljenice koje bi im se našle na putu. Neki susjedi koji su došli pomoći poveli su i djecu koja su pokušavala zavezati i srušiti manje teliće. Annie je vidjela kako ih Grace promatra i pomisli kakvu je užasnu pogrešku učinila time što je došla. U svemu tome bilo je nečeg užasno tjelesnog. Kao daje invalidnost njezina djeteta još bila očitija. Tom je sigurno pročitao to s Anniena lica jer joj priđe i brzo joj nađe posla. Stavi je da radi kod žlijeba za hranjenje pokraj nasmiješenog gorostasa s metaliziranim naočalama u majici kratkih rukava na kojoj je pisalo MASIVNI UBOJICA. On se predstavi kao Hank i tako stisne Annienu ruku da su joj popucali zglobovi. Reče daje on sa susjednog ranca niže u dolini.

Naš ljubazni susjed psihopat reče Tom.

Sve je u redu, već sam jeo Hank se povjeri Annie.

Kad je počela raditi, Annie ugleda kako Tom prilazi Grace, obavija rukom njezina ramena i odvodi je, iako Annie nije imala vremena vidjeti kamo jer joj je tele svojski nagazilo na nogu a tad je jako udarilo u koljeno. Ona zaskviči. Hank se nasmije i pokaže joj kako ih ugurati u onaj uski prolaz a da se ne zaradi puno masnica ili ne ostane posran. Bio je to težak posao i morala se usredotočiti, ali uskoro, nešto zbog Hankovih šala a nešto zbog toplog proljetnog sunca, počela se bolje osjećati. Poslije, kad je imala trenutak vremena pogledati oko sebe, ugleda kako je Tom odveo Grace naprijed i dao joj da vitla užarenim željezom. U početku je držala zatvorene oči. No uskoro ju je prisilio da se koncentrira na svoju tehniku pa je iščezla sva gadljivost.

Nemoj prejako pritiskati začuje Annie Tomov glas. Stajao je iza Grace, ruke lagano položio na njezine nadlaktice. Neka lagano padne. Plamenovi sunu uvis kad je užarena glava željeza dodirnula ga malo okreni. Dobro. Sad podigni. Grace, to je prekrasan žig. Najbolji dvostruki D dana. Svi počnu klicati. Djevojčičino se lice žarilo, a oči sjale. Ona se nasmije i lagano se pokloni. Tom je uhvatio Annien pogled pa se široko nasmiješi i pokaže rukom prema njoj. Annie, na tebi je red.

Kasno poslije podne sva je telad, osim najmanjih, bila žigosana i Frank objavi da je vrijeme jelu. Svi krenu prema kući. Mlađa djeca potrče prva, vičući. Annie pogledom potraži Grace. Nitko njih nije pozvao i Annie osjeti da je vrijeme da odu. Ugleda Grace daleko naprijed, kako ide prema kući s Joeom. Njih su dvoje o nečem bezbrižno čavrljali. Annie je pozove i ona se okrene.

Moramo ići reče Annie. Što? Zašto? Da, zašto? Ti ne smiješ ići. Bio je to Tom. Stajao je pokraj nje. Bili su kod obora s bikovima. Njih je dvoje jedva progovorilo pokoju riječ cijelog dana. Annie slegne ramenima. Pa, znaš. Kasno je.

Da, znam. Moraš se vratiti i nahraniti fax i obaviti sve one telefonske razgovore i ostalo, zar ne? Sunce je bilo iza njega i Annie nagne glavu u stranu i zaškilji se u njega, tobože strogo. Muškarci se inače nisu tako šalili s njom. To joj se svidjelo.

Ali vidite, ovdje je tradicija nastavi on da onaj tko napravi najbolji žig mora nakon večere održati govor. Što? reče Grace.

Tako je. Ili popiti deset krigli piva. Grace, zato požuri i počni se pripremati. Grace pogleda u Joea da bi se uvjerila kako je riječ o šali. Tom pokaže glavom prema kući, mrtav ozbiljan. Joe, pokaži joj put. Joe je odvede, trudeći se svim silama da se ne nasmije. Ako si siguran da smo pozvane reče Annie. Hvala ti. Nema na čemu.

Oni se nasmiješe jedno drugom a tišinu između njih ispuni mukanje stoke. Sad se tiše glasala kad je strka završila. Annie prva osjeti potrebu da progovori. Pogleda u bikove koji su ljenčarili na posljednjim zrakama sunca. Tko bi želio biti krava kad se možeš izležavati poput ovih mrcina čitav dan? upita ona.

Tom ih pogleda i kimne glavom. Da. Cijelo ljeto provedu vodeći ljubav a zimi se izležavaju i jedu. On zašuti, zamislivši se nad nečim dok ih je promatrao. As druge strane, nije ih puno kojima se pruži ta prilika. Rodiš se kao bik, ali imaš devedeset devetpostotne izglede da te kastriraju i posluže kao hamburger. Sve u svemu, mislim da bih radije bio krava.

Sjeli su za dugi stol pokriven uštirkanim bijelim stolnjakom i divnim šunkama, puricom i vrućim jelima od kukuruza, graha i slatkog krumpira. Soba u kojoj se nalazio očito je bila glavna dnevna soba ali se Annie učinila više kao veliko predvorje koje je dijelilo dva krila kuće. Strop je bio visok a pod i zidovi od potamnjelog drveta. Slike su prikazivale Indijance u lovu na bivole a stare sepije muškarce dugih brkova i jednostavno odjevenih žena ozbiljnih lica. Na jednoj strani, široko je stubište zavijalo do prostranog, ograđenog odmorišta s kojeg se pružao pogled na cijelu prostoriju. Annie je bilo neugodno kad su ušli. Shvati daje većina žena bila u kući i pripremala hranu dok je ona žigosala stoku. Ali se činilo da joj to nitko nije zamjerio. Diane, koja do danas nije pokazala preveliku ljubaznost, bila je uljudna prema njoj i čak ponudila odjeću da se presvuče. Budući da su svi muškarci bili jednako prašnjavi i blatnjavi, Annie joj zahvali i odbije.

Djeca su sjedila na jednom kraju stola i galama koju su podizala bila je tako glasna da su se odrasli na drugom kraju morali napinjati da bi čuli što govore. Svako malo Diane bi dreknula na njih da se stišaju, ali to ne bi imalo gotovo nikakva učinka i uskoro, predvođeni Franstala posvemašnja. Grace je sjedila pokraj Joea. Annieje čula kako mu priča o New Yorku i njezinu prijatelju kojem su u podzemnoj željeznici ukrali nove Nike tenisice. Joe je slušao razrogačenih očiju.

Tom je sjedio nasuprot Annie, između svoje sestre Rosie i njihove majke. Stigle su tog poslijepodneva s Rosiene dvije kćeri, od pet i šest godina. EUen Booker je bila blaga žena, finih kostiju, potpuno sijede kose i očiju žarkoplave boje poput Tomovih. Govorila je malo, uglavnom je slušala i smješkala se onome što se događa oko nje. Annie je primijetila kako se Tom brine za nju i tiho joj govori o rancu i konjima. Vidjela je po načinu na koji ga je Ellen gledala da joj je on najdraže dijete. 1 tako Annie, objavit ćeš veliki članak o nama u svom časopisu reče Hank.

Tako je, Hank. Ti ćeš biti na duplerici. On zarokće od smijeha.

Frank reče: Hej, Hank, moraš si dati napraviti onu. kako to zovu? Lijeposukciju.

Liposukcija budalo reče Diane.

Ja bih radije lijeposukciju reče Hank. Iako vjerojatno ovisi o tome tko vrši sukciju.

Annie upita Franka o rancu i on joj ispriča kako su se preselili ovamo kad su on i Tom bili dječaci. Odvede je da pogleda fotografije i reče joj tko je tko. Bilo je nečeg u toj galeriji ozbiljnih lica što trone Annie. Kao daje njihov opstanak na toj obeshrabrujućoj zemlji samo po sebi bilo silan uspjeh. I dok joj je Frank pričao o svom djedu, Annie slučajno pogleda prema stolu. Tom podigne pogled, ugleda je i nasmiješi se. Kad su se ona i Frank vratili za stol i ponovno sjeli, Joe je pričao Grace o nekoj hipici koja živi u planinama. Prije nekoliko godina kupila je nekoliko mustanga, reče on, i pustila ih da žive na slobodi. Razmnožili su se i sad ih je poprilično stado. Liposukcija je metoda za vađenje masnog tkiva lipos, grč. mast, sukcija sisanje, A ima i puno djece i ona trče okolo gola. Tata je zove Granola Gay.14 Došla je iz L.A.

Kalifornikacija! zapoje Hank. Svi se nasmiju. Hank, pripazi se malo! reče Diane.

Poslije, kad su jeli desert, bučnicu i domaći sladoled od višanja, Erank reče: Znaš što, Tome? Dok ti radiš s tim njihovim konjem, Annie i Grace bi se trebale useliti u potočnu kuću. Glupo da se toliko vozikaju.

Annie uhvati oštar pogled kojim je Diane ošinula supruga. Očito je to bilo nešto o čemu nisu prije razgovarali. Tom pogleda Annie. Naravno reče on. Dobra zamisao. Jako ljubazno od vas, ali. Do vraga, znam tu staru kuću u kojoj stanujete u Choteauu reče Frank. Samo što vam se ne sruši na glavu. Frank, zaboga, pa ni potočna kuća nije baš palača reče Diane. Osim toga, sigurna sam da Annie želi svoj mir.

Prije no što je Annie mogla odgovoriti, Frank se nagne i pogleda niz stol. Grace? Što ti misliš?

Grace pogleda u Annie, ali je njezino lice odgovorilo umjesto nje i to je bilo dovoljno Franku. Znači, dogovoreno.

Diane ustane. Skuhat ću kavu reče ona.

MJESEC BOJE PJEGAVE KOSTI JOŠ JE STAJAO NA JUTARNJEM NEBU KAD je Tom izašao kroz zaštitna vrata na trijem. Stane ondje, navuče rukavice, osjeti hladan zrak na licu. Svijet je bio bijel i loman od mraza. Nikakav povjetarac nije mreškao oblaciće njegova daha. Psi dotrče k njemu pozdraviti ga. Tijela su im se njihala od mahanja repovima i on ih dodirne po glavi. Jedva primjetnim pokretom glave pošalje ih trkom prema konjskom oboru. Ujedali su se i gurali, a njihove su šape ostavljale na travi duge ogrebotine. Tom podigne ovratnik svoje zelene vunene jakne, siđe s trijema pa pođe za njima. Žute zavjese na gornjim prozorima potočne kuće bile su navučene.

Annie i Grace vjerojatno još spavaju. Pomogao im je preseliti se jučer poslije podne nakon što su on i Diane malo počistili kuću. Diane je jedva progovorila riječ čitavo jutro, ali je vidio kako se osjeća po isturenoj bradi i sustavno prijetećem načinu na koji je vitlala usisavačem i pospremala krevete. Annie je trebala spavati u glavnoj prednjoj spavaćoj sobi, s pogledom na potok. Ondje su spavali Diane i Frank, a prije njih, on i Rachel. Grace je dobila Joeovu nekadašnju spavaću sobu u stražnjem dijelu kuće.

Koliko namjeravaju ostati? upita Diane kad je dovršila sa spremanjem Anniena kreveta. Tom je stajao kraj vrata, provjeravao radi li radijator. On se okrene, ali ona nije gledala u njega.

Diane ne reče ni riječi, samo koljenima gurne krevet natrag na mjesto, tako daje okvir udario o zid.

Ako imaš nešto protiv, siguran sam.

Tko kaže da imam nešto protiv? Nemam ja ništa protiv. Ona zatopće pokraj njega na odmorište i pokupi hrpu ručnika koje je ondje ostavila. Samo se nadam da ta žena zna kuhati, to je sve. 1 ona siđe niza stube. Diane nije bila u blizini kad su stigle Annie i Grace. Tom im je pomogao istovariti stvari iz Lariata i odnijeti prtljagu na kat. Laknulo mu je kad je vidio da su donijele dvije velike kutije živežnih namirnica. Sunce je koso sjalo kroz veliki prednji prozor u dnevnu sobu i činilo je svijetlom i prozračnom. Annie reče kako je lijepa. Upita smije li pomaknuti dugi stol za ručavanje do prozora tako da joj može poslužiti kao radni stol i da može gledati u potok i konjske obore dok radi. Tom uhvati jedan kraj stola, a ona drugi a kad su ga premjestili, on joj pomogne unijeti sve njezine kompjutore i faxove i ostalu elektronsku opremu čiju namjenu nije mogao ni nagađati.

Učini mu se čudnim daje prvo što je Annie učinila kad je došla u ovu novu kuću, prije no što se raspakirala, prije no stoje vidjela gdje će spavati, bilo da si nađe mjesto za raditi. Po izrazu Graceina lica shvatio je da to njoj uopće nije čudno; to je uvijek bilo tako.

Sinoć, prije no stoje otišao na počinak, prošetao se, kao i uvijek, da pogleda konje, a na povratku pogleda u potočnu kuću i ugleda svjetlo. Pitao se što rade, ta žena i njezino dijete, i o čemu, ako i o čemu, razgovaraju. Gledajući tako kuću na pozadini vedrog noćnog neba, pomisli na Rachel i bol koju su ti zidovi opasavali prije toliko puno godina. I sad je ponovno bol bila njima ograđena, najsilnija bol, istančano zdjeljana uzajamnom krivnjom, koja služi ranjenim dušama da kažnjavaju one koje najviše vole.

Tom prođe pokraj obora. Mrazom pokrivena trava škripala je pod potplatima njegovih čizama. Grane topola duž potoka bile su prošarane srebrom i iznad njihovih krošanja on ugleda nebo na istoku kako poprima ružičast sjaj na mjestu na kojem će se uskoro pokazati sunce. šta ući s njim, ali su uvijek smatrali daje vrijedno pokušati. On ih otjera i uđe pogledati konje.

Poslije sat vremena, kad je sunce otopilo crne površine na krovu štale premazanog mrazom, Tom izvede jednog ždrijepca s kojim je počeo raditi prošlog tjedna i jednim se pokretom ubaci u sedlo. Konj, kao i ostali koje je odgojio, bio je mekan i opušten i oni lagano korakom odjašu po neasfaltiranoj cesti prema livadama.

Kad su prolazili ispod potočne kuće, Tom ugleda da su zavjese na Annienoj spavaćoj sobi razmaknute. Malo dalje naiđe na tragove nogu u mrazu pokraj ceste i on ih je slijedio dok se nisu izgubili među vrbama gdje je cesta prelazila preko potoka na plitkom gazu. Bilo je tu kamenja koje je moglo poslužiti za prijelaz preko potoka i on je vidio po vlažnim tragovima na njima daje osoba čiji su to tragovi bili, upravo to učinila. Konj je ugleda prije njega i, potaknut njegovim naćuljenim ušima, Tom podigne pogled i ugleda Annie kako se trkom vraća s livade. Bila je odjevena u blijedosivi gornji dio trenirke, crne tajice i par onih tenisica od stotinu dolara koje reklamiraju na televiziji. Još ga nije vidjela i on zaustavi konja na rubu potoka i zagleda se u nju kako mu se približava. Kroz tiho žuborenje vode, jedva je razaznavao zvuk njezina disanja. Kosu je povezala na zatiljku, a lice joj je bilo ružičasto od hladnog zraka i napora trčanja. Gledala je u zemlju, usredotočena na to kamo staje pa bi se zaletjela u njih da konj nije tiho zarzao. Od tog. zvuka ona podigne pogled i stane kao ukopana, desetak metara podalje. Bok!

Tom dotakne rub šešira. Džogerica, ha?

Ona napravi lažno oholo lice. Ja ne džogiram, gospodine Booker. Ja trčim.

Sva sreća, jer ovdašnji grizliji napadaju samo džogere. Ona razrogači oči. Grizliji? Ozbiljno?

Pa sad, dobro ih hranimo i tako to. Vidio je da se zabrinula pa vaju se na većim visinama. Sigurna si. Želio je dodati, ali ne i od planinskih lavova, ali ako je čula za onu ženu u Kalifomiji, možda joj se to ne bi učinilo smiješno.

Ona se zbog njegova zadirkivanja zaškilji u njega a tad se veselo nasmiješi i primakne se tako da joj je sunce obasjalo cijelo lice. Morala je zakloniti oči rukom da bi mogla pogledati u njega. Njezine grudi i ramena su se podizali i spuštali u ritmu njezina disanja a spora para se izvijala od nje i raspršivala u zraku.

Jesi li dobro spavala u kući? upita on. Više nigdje ne spavam dobro.

Je li grijanje u redu? Nije već dugo.

U redu je. Sve jš u redu. Zaista jako ljubazno od vas da ste nam dopustili da ovdje boravimo.

Lijepo je da netko ponovno stanuje u toj kući. Kako god. Hvala vam.

Na trenutak, ni on ni ona kao da nisu znali što bi rekli. Annie ispruži ruku da dodirne konja, ali to učini prenaglo pa konj zabaci glavu i uzmakne nekoliko koraka.

Oprosti reče Annie. Tom se sagne i protrlja vrat životinji. Ispruži ruku. Malo niže, tako, da te može omirisati. Konj spusti njušku do Anniene ruke i ispita je vrhovima brkova, pa je onjuši. Annie je gledala, usne su joj se počele razvlačiti u smiješak i Tom ponovno primijeti kako kutovi njezinih usana kao da žive nekim vlastitim, tajanstvenim životom, prilagođujući osmijeh prilici. Prelijep je reče ona.

Aha, dobro napreduje. Jašeš li ti?

Ma, nekad davno. Kad sam bila Graceine dobi. Nešto se na njezinu licu promijeni i on odmah požali što ju je to upitao. A osjeti se i glupo jer je bilo očito da na neki način ona okrivljuje sebe za to što se dogodilo njezinoj kćeri. Morala bih se vratiti, postaje mi hladno. Ona krene. Zaobiđe konja dok je prolazila, pa se zaškilji u Toma. Mislila sam daje ovo Znaš kako kažu, ako vam se vrijeme u Montani ne sviđa, pričekajte pet minuta. On se okrene u sedlu i zagleda za njom kako preskače preko kamenja u potoku. Annie se posklizne i opsuje u bradu kad joj se jedna tenisica nakratko umoči u ledeno hladnu vodu. Da te prebacim?

Ne, sve je u redu.

Doći ću oko dva sata po Grace vikne on. Uredu!

Ona stigne na drugu stranu potoka, okrene se i lagano mu mahne. On dotakne šešir i zagleda se za njom kako se ponovno okrenula i potrčala, i dalje ne gledajući oko ili ispred sebe nego jedino kamo staje. Pilgrim utrči u jahaonicu kao ispaljen iz topa. Otrči ravno na drugi kraj i ondje stane, podigavši za sobom oblak crvenog pijeska. Rep mu je bio zgrčen i trzao se, a uši se pomicale naprijednatrag. Oči su mu bile divlje i uperene u otvorena vrata kroz koja je ušao i kroz koja je znao da će za njim ući onaj čovjek. Tom je išao pješice, a u rukama je držao narančastu zastavicu i smotano uže. Uđe i zatvori vrata pa stane nasred arene. Po nebu iznad njega jurili su bijeli oblačići pa se svjetlost stalno mijenjala od sumračne do bliješteće.

Stajali su ondje skoro minutu, nepomični, konj i čovjek, i procjenjivali se. Pilgrim se pomakne prvi. Frkne i spusti glavu i učini nekoliko malih koraka unatrag. Tom je stajao poput kipa. Vršak zastavice počivao je na pijesku. Tad učini korak naprijed prema Pilgrimu i istodobno podigne zastavicu u desnoj ruci i pucne njom. Konj se istog trenutka okrene ulijevo i potrči.

Trčao je ukrug, nogama odbacivao pijesak, glasno frktao i zamahivao glavom. Njegov podignut i smršen rep krivio se iza njega, šibao i fijukao na vjetru. Trčao je naherene glave, a svaki gram svakog mišića na njegovu tijelu bio je zgrčen i usredotočen isključivo na muškarca. Pod takvim je kutom držao glavu, daje lijevo oko morao napinjati gled, zarobljeno strahom tako podjarmljujućim da je, u njegovu drugom oku, svijet bio tek mutna vrteška ništavila.

Uskoro su se njegove slabine počele ljeskati od znoja a iz kutova usta polete komadići pjene. No onaj gaje čovjek i dalje tjerao, a svaki put kad bi usporio, zastavica bi se podigla i zapucketala, prisiljavajući ga ide naprijed i samo naprijed.

Sve je to Grace promatrala s klupe koju joj je Tom postavio s druge strane ograde. Prvi put gaje vidjela da radi tako, ne jašući, i danas je bilo u njemu nečeg napregnutog što je primijetila odmah kad je došao u Chevvju točno u dva daje odveze do konjušnice. Jer danas, to su oboje znali, počinje pravi rad s Pilgrimom.

Nožni mišići konja su ojačali nakon tolikog plivanja a ožiljci na licu i grudima su svakog dana izgledali bolje. No sad se trebalo posvetiti oziljcima u njegovoj glavi. Tom se parkirao ispred štale i prepustio Grace da povede Pilgrima niz aveniju pregradaka do onog velikog na kraju gdje je Pilgrim sad živio. Na gornjoj polovici vrata bile su rešetke i vidjeli su kako ih promatra dok su mu prilazili. Kad bi stigli do vrata, uvijek bi ustuknuo u najudaljeniji ugao, spustio glavu i spljoštio uši. Ali više se ne bi zaletavao prema njima kad bi ušli i Tom je počeo dopuštati Grace da mu donosi hranu i vodu. Dlaka mu je bila bez sjaja, a griva i rep prljavi i zamršeni. Grace je čeznula za tim da ga očetka. Nasuprotni zid pregratka imao je posmična vrata koja su se otvarala na golo betonsko predvorje gdje su bila vrata koja su vodila u bazen i jahaonicu. Odvesti ga u bilo koju od tih prostorija i dovesti ga iz njih značilo je otvoriti vrata i pritijesniti ga toliko da projuri kroz njih. Danas, kao daje osjećao neki novi zaplet, nije želio krenuti i Tom mu se morao približiti i pljesnuti ga po sapima.

A sad, kad je Pilgrim prošao pokraj nje vjerojatno po stoti put, Grace ugleda kako je okrenuo glavu i pogledao u Toma, pitajući se zašto mu se najednom dopušta usporiti a da se zastavica nije podigla. Tom mu dopusti da uspori i da se zaustavi. Konj je stajao tako, ogledavao se, puhao kroz nos. Pitao se što se događa. Nakon nekoliko trenutaka, Tom krene prema njemu. Pilgrimove se uši pomaknu naprijed, pa natrag, pa ponovno naprijed. Mišići su mu drhtali u valovitim grčevima niz slabine Vidiš li to, Grace? Vidiš li sve ove zgrčene mišiće? Imaš silno odlučnog konja. Tebe će se morati dugo kuhati, ha, stari moj? Znala je što želi reći. Ispričao joj je neki dan o starcu po imenu Dorrance iz Wallowa Countv u Oregonu, najboljem jahaču kojeg je Tom ikad upoznao, koji bi, kad bi pokušavao opustiti konja, ubo prstom u njegove mišiće i rekao da želi provjeriti jesu li krumpiri skuhani. Alije Grace shvaćala da Pilgrim takvo što neće dopustiti. Okretao je glavu na jednu stranu, promatrao približavanje muškarca jednim prestrašenim okom i kad je Tom bio na udaljenosti od pet metara, on potrči u istom smjeru kao prije. Samo što mu se sad Tom ispriječio i podigao zastavicu. Konj naglo zakoči i skrene udesno. Okrene se od Toma, i kad se njegov stražnji dio zanjihao pokraj njega, Tom vješto priskoči i lupi ga zastavicom. Pilgrim poskoči prema naprijed. Sad je hodao ukrug u smjeru kazaljke na satu i proces krene iznova. Želi biti dobro reče Tom. Samo što ne zna što to znači. A bude li mu ikad dobro, pomisli Grace, što onda? Tom ništa nije rekao o tome kamo sve to vodi. Svaki je dan bio poseban, ništa nije forsirao, dopuštao je Pilgrimu da sam određuje ritam, da sam bira. Ali što tad? Oporavi li se Pilgrim, očekuje li se od nje da ona jaše na njemu?

Grace je prilično dobro znala da jašu i teži invalidi od nje. Neki su čak počeli učiti jahati u takvom stanju. Viđala je takve ljude na konjičkim natjecanjima a jednom je čak sudjelovala na dobrotvornom natjecanju s kojeg je sav novac išao društvu Jahači invalidi. Mislila je kako su ti ljudi hrabri i sažalijevala ih. Sad nije mogla podnijeti pomisao da ljudi osjećaju isto za nju. Neće im pružiti tu priliku. Rekla je da nikad više neće jahati i to je to. Dva sata poslije, nakon što su se Joe i blizanci vratili iz škole, Tom otvori vrata jahaonice i dopusti Pilgrimu da odjuri natrag u svoj pregradak. Grace ga je već očistila i promijenila strugotine, a Tom je stražario dok je ona unosila posude s hranom i vješala svježe sijeno. Dok ju je vozio natrag do potočne kuće, sunce se spustilo nisko, a stijene i borovi na obroncima iznad njih bacali su duge sjene na blijedu travu. Nisu razgovarali i Grace se pitala zašto šutnja s tim čovjekom kojeg tako kratko poznaje nikad nije neugodna. Znala je da ima žnjeg trijema. Tad ugasi motor, zavali se u sjedištu, okrene se i pogleda je ravno u oči.

Grace, imam problem.

Zašuti, a ona nije znala treba li ona reći nešto, no on nastavi. Znaš, kad radim s konjem, volim znati njegovu povijest. Uglavnom konj može prilično puno toga reći. Zapravo puno više od gospodara. Ali katkad može imati takvu zbrku u glavi da se mora doznati više.

Potrebno je znati što je krenulo naopako. A često to nije nešto očito, nego nešto stoje krenulo naopako neposredno prije toga, možda čak neka sitnica.

Grace nije razumjela i on je vidio kako se namrštila. Kad bih ja vozio ovog starog Chevvja i udario u stablo i kad bi me netko upitao ŠW se dogodilo, ja ne bih rekao: Znate, udario sam u stablo. Rekao bih da sam možda popio odveć piva ili je bilo ulja na cesti ili mije možda sunce udaralo u oči ili nešto slično. Shvaćaš? Ona kimne glavom. Ne znam kako je tebi govoriti o tome i shvaćam da možda i ne želiš. Ali želim li shvatiti što se događa u Pilgrimovoj glavi, pomoglo bi mi puno kad bih znao nešto o nesreći i što se točno dogodilo tog dana. Grace začuje kako je oštro udahnula zrak. Pogleda u kuću. Kroz kuhinju se vidjelo u dnevnu sobu. Vidjela je plavosivi sjaj kompjutorskog ekrana i svoju majku kako sjedi ondje, razgovara telefonom, uokvirena blijedećom svjetlošću koja je prodirala kroz veliki prozor.

Nikome nije rekla čega se zaista sjeća o tom danu. Pred policajcima, odvjetnicima, liječnicima, pa čak i roditeljima, pretvarala se da se uglavnom ne sjeća što se dogodilo. Problem je bila Judith. Još nije znala može li podnijeti razgovarati o Judith. Ili čak o Gulliveru. Ponovno pogleda u Toma Bookera i on se nasmiješi. U njegovim očima nije bilo ni trunke sažaljenja i u tom je trenutku znala daje on prihvaća, a ne procjenjuje. Možda zato što poznaje jedino osobu kakva je ona sad, nakazna, djelomična, a ne potpuna kakva je nekad bila. Ne mislim sad reče on blago. Kad budeš spremna. I jedino ako to želiš. Nešto iza isprati njegov pogled i ugleda majku kako izlazi na trijem. Grace se okrene prema njemu i kimne glavom. Razmislit ću o tome reče.

Robert natakne naočale navrh čela, zavali se u stolcu i počne trljati oči. Zavrnuo je rukave košulje, a njegova je kravata ležala zgužvana ispod slojeva papira i pravnih knjiga kojima je bio prekriven njegov radni stol. U hodniku je čuo čistačice kako se sustavno pomiču kroz druge urede, i kako se kadšto obraćaju jedna drugoj na Španjolskom. Svi su već otišli kući prije četiri ili pet sati. Bili Sachs, jedan od mlađih partnera, pokušao gaje privoljeti da pođe s njim i njegovom suprugom pogledati neki novi film s Gerardom Depardieuom o kojem svi govore. Robert se zahvali ali reče da ima previše posla, a osim toga ga uvijek nešto smeta kod Depardieuova nosa.

Izgleda, znaš, malko falusno reče on.

Bili, koji je ionako izgledao kao psihijatar, virne u njega iznad ruba naočala s rožnatim okvirom i upita šaljivim frojdovskim naglaskom zašto bi Roberta takva asocijacija trebala uznemiravati. Tad nasmije Roberta pričom o dvije žene čiji je razgovor neki dan čuo u podzemnoj željeznici.

Jedna je od njih čitala knjigu u kojoj se govori o značenju snova pa je pričala drugoj kako u njoj piše da, sanjaš li zmije to znači da si zapravo opsjednut penisima, a druga je rekla, hej, baš joj je laknulo, jer ona jedino sanja penise. Bili nije bio jedini koji se silno trudio razvedriti ga. Roberta je to dirnulo, ali sve u svemu želio je da to ne čine. Ostati sam nekoliko tjedana nije opravdavalo ovu razinu suosjećanja pa je sumnjao da su kolege u njemu osjetile dublji gubitak. Jedan mu se čak ponudio da će preuzeti slučaj Dunford Securities. Bože, pa to je bilo jedino što gaje održavalo na životu.

Svake noći, gotovo tri tjedna, radio je na tom slučaju do dugo poslije ponoći. Hard disk njegova prenosivog kompjutora pucao je od njega.

Bio je to jedan od najsloženijih slučajeva na kojima je ikad radio, u kojem je bila riječ o milijardama dolara koje su se u nedogled nrebacivale kroz labirint tvrtki na tri kontinenta. Danas ie imao dvo satni telefonski sastanak s odvjetnicima i klijentima iz Hong Konga, Ženeve, Londona i Sydneya. Vremenske su razlike bile noćna mora. Ali, začudo, taj ga je slučaj držao pri zdravoj pameti i, što je bilo još važnije, odveć zaposlenog da bi previše razmišljao o tome koliko mu nedostaju Grace i Annie.

On otvori svoje umorne oči i nagne se preko stola da pritisne tipku za automatsko biranje brojeva najednom od telefona. Tad se zavali u stolac i zagleda kroz prozor u osvijetljena kruništa Chrvslerove zgrade. Broj koji mu je Annie dala, u novoj kući u koju su se uselile, još je bio zauzet. Pješice je stigao do ugla Pete avenije i 59. ulice prije no stoje podigao ruku i pozvao taksi. Hladan noćni zrak mu je godio i poigravao se s mišlju da propješači cijeli put do kuće preko parka. Već je to učinio nekoliko puta navečer iako je samo jednom pogriješio i to rekao Annie. Vikala je na njega punih deset minuta i rekla mu daje lud što onuda hoda po noći, zar želi da mu raspore crijeva? Upitao se nije li propustio pročitati u novinama o tom neobičnom zdravstvenom riziku, ali mu se činilo da nije vrijeme za takva pitanja.

Po imenu napisanom u stražnjem dijelu taksija, zaključi daje vozač Senegalac. Bilo ih je puno i Robert bi uvijek uživao u tome kako bi se raspametili kad bi im se ležerno obratio na wolof ili jola jezicima. Ovaj se mladić tako zapanjio da se skoro zaletio u autobus. Razgovarali su o Dakaru i mjestima koja su obojica poznavali pa je taksist počeo tako loše voziti da se Robertu činilo kako bi se osjećao sigurnije u parku. Kad su se zaustavili ispred Robertove stambene zgrade, vratar Ramon siđe i otvori vrata taksija a vozač reče da zahvaljuje na napojnici i da će se moliti da Allah blagoslovi Roberta s puno snažnih sinova.

Nakon što mu je Ramon priopćio očito udarnu vijest o igraču koji će vjerojatno potpisati za Metse, Robert uđe u dizalo pa u stan. U stanu je bilo tamno a mukli zvuk kad su se zatvorila vrata odjekne kroz beživotan labirint prostorija.

Ode u kuhinju i nađe večeru koju mu je Elsa pripremila i uobičajenu poruku u kojoj je pisalo što je skuhala i koliko se treba grijati u mikrovalnoj. astruže je u kantu za smeće. Ostavljao joj je poruke zahvale, ali i molbe da se ne treba mučiti i kuhati za njega, može si donijeti gotovu hranu ili nešto skuhati sam. Ali ipak bi ga jelo čekalo svake večeri, Bog je blagoslovio. Zapravo ga je bolna praznina stana ispunjavala sjetom i on je izbjegavao biti u njemu koliko god je mogao. Vikendom bi to još jače osjećao. Otišao bi u Chatham ali ondje je usamljenost bila još dublja. Nije pomoglo ni to što se ondje termostat na Graceinu akvariju s tropskim ribicama pokvario i sve su ribice uginule od studeni. Pogled na njihova sićušna, izblijedjela trupla kako plutaju u akvariju duboko ga potrese. Nije rekao ni Grace, pa čak ni Annie, nego se pribrao, sve brižljivo zapisao i naručio potpuno jednake zamjene iz trgovine za prodaju kućnih ljubimaca.

Nakon što su otišle Annie i Grace, telefonski razgovori s njima postali su vrhunac Robertovih dana. A večeras, nakon što ih je satima pokušavao dobiti ali nije uspio, osjeti jaču potrebu nego ikad za zvukom njihovih glasova. Zaveže vreću za smeće tako da Elsa ne otkrije sramotnu sudbinu večere koju je skuhala. Dok je odlagao vreću ispred vrata za poslugu, začuje telefon i potrči stoje brže mogao natrag. Kad je stigao, telefonska se sekretarica već uključila i on je morao glasno govoriti da bi nadglasao vlastiti snimljeni glas. Pričekaj malo, ovdje sam. Nađe tipku za isključivanje. Bok, upravo sam ušao.

Uspuhao si se. Gdje si bio? Zabavljao sam se. Znaš već, obilazio barove i klubove i slično. Bože, ala je zamorno.

Ne želim o tome slušati. Niti nećeš. Pa kako je tamo gdje se jeleni i antilope igraju? Nazivao sam vas cijeli dan. Oprosti. Ovdje imam samo jednu liniju a iz ureda su me pokuOna reče da ga je Grace pokušala nazvati prije pola sata u ured, vjerojatno upravo kad je on otišao kući. Otišla je u krevet, ali ga lijepo pozdravlja. Dok mu je Annie pričala o tome što je radila tog dana, Robert je odšetao u dnevnu sobu i, ne paleći svjetla, udobno se smjestio na sofi pokraj prozora. Annie je zvučala umorno i potišteno i on ju je pokušao, ne odveć uspješno, raspoložiti. A kako je! Grace?

Nastane stanka i začuje kako je Annie uzdahnula.

Ma, ne znam. Glas joj je sad bio tih, vjerojatno daje ne bi čula Grace. Vidim kakva je s Tomom Bookerom i Joeom, znaš onim dvanaestogodišnjakom? Odlično se slažu. I kad je s njima, čini se daje dobro. Ali kad smo nas dvije nasamo, ne znam. Naši su se odnosi tako pogoršali, da čak ne želi pogledati u mene. Ona ponovno uzdahne. Eto. Neko su vrijeme šutjeli i on u daljini začuje zavijanje sirena s ulice, na putu prema još jednoj bezimenoj tragediji. Nedostaješ mi, Annie.

Znam reče ona. I ti nama nedostaješ. ANNIE OSTAVI GRACE ISPRED KLINIKE MALO PRIJE DEVET SATI PA SE probije do benzinske postaje u središtu Choteaua. Dok je punila rezervoar, pokraj nje se zaustavi mali čovjek čije je lice bilo kao od kože, a obod šešira dovoljno širok da se pod njega skloni konj. Provjeravao je ulje u kamionetu marke Dodge za koji je bila spojena prikolica puna stoke. Black Angus, kao i stado na rancu Double Divide i Annie se morala suzdržavati da s njim povjerljivo ne izmijeni neku znalačku primjedbu na temelju ono malo znanja što je pozobala od Toma i Hanka kad su žigosali stoku. Ona najprije reče tekst u sebi. Lijepa stoka. Ne, oni ne bi rekli stoka. Zgodne životinje? Živine? Onda odustane. Zapravo pojma nije imala je li ta stoka dobra, loša ili izjedena buhama, pa zadrži jezik za zubima i umjesto toga kimne čovjeku glavom i nasmiješi se. Kad je platila račun i izašla iz kućice, netko je zazove po imenu. Ona se okrene i ugleda Diane kako izlazi iz svoje Tovote kod drugog reda crpki. Annie joj mahne i priđe. Znači, ipak katkad predahneš od telefona reče Diane. Već smo se počeli pitati.

Annie se nasmiješi i reče joj da mora voditi Grace u grad tri jutra u tjednu na fizikalnu terapiju. Sad se vraća na ranč raditi pa će se vratiti po nju u podne.

Pa to bih ja mogla umjesto tebe reče Diane. Moram obaviti puno poslova u gradu. Ona je u Bellview Medical Centeru? Da, ali nije potrebno, zaista.

Nemoj biti smiješna. Nije potrebno da toliko voziš.

Annie se skanjivala, ali Diane nije htjela ni čuti. To nije nikakav problem, reče ona, i naposljetku Annie popusti i zahvali joj. Popričale su još nekoliko minuta o tome kako je u potočnoj kući i imaju li Annie i Grace sve što im je potrebno, a tad Diane reče da bi trebala krenuti.

Na putu do ranca, Annie se zamisli nad tim susretom. Dianina je ponuda bila lpabazna, ali način na koji ju je izrekla bio je malo manje ljubazan. Bilo je u njemu jedva primjetnog navještaja osude, kao daje željela reći da je Annie previše zaposlena da bi imala vremena biti majka. Ili je možda Annie bila paranoična.

Poveze se na sjever i pogleda u ravnice s desne strane gdje su se crni obrisi stoke isticali na pozadini blijede trave poput duhova bivola iz nekog drugog doba. Ispred nje na asfaltu, sunce je već stvaralo prividne lokvice i ona spusti prozor i dopusti da joj vjetar otpuhuje kosu od lica. Bio je drugi tjedan svibnja i izgledalo je kao daje proljeće naposljetku stiglo i da se ne šali. Kad je skrenula s autoceste 89, Rocky Mountain Front se nadvije nad nju, okrunjen oblakom koji je izgledao kao istisnut iz neke galaktičke bočice fine francuske čipke. Jedino što nedostaje, pomisli ona, je stablo višnje ijedan od onih papirnatih kišobrančića. Tad se sjeti svih faxova i telefonskih poruka koje će je čekati kad se vrati na ranč i shvati da je zbog te pomisli oslabio njezin pritisak na papučicu gasa.

Već je iskoristila veći dio jednomjesečnog dopusta koji je tražila od Crawforda Gatesa. Morat će zatražiti produljenje, a tome se nije veselila. Jer, unatoč tome što je rekao da može uzeti koliko god slobodnih dana želi, Annie se nije zavaravala. Posljednjih nekoliko dana Gates je pokazivao jasne znakove nervoze. Došlo je do niza malih smetnji u komunikaciji, nijedna sama po sebi vrijedna da se oko nje diže prašina, ali koje su, zajedno, signalizirale opasnost.

Kritizirao je članak Lucy Friedman o vječnim mladićima koji je Annie smatrala sjajnim; ispitivao je dizajnerski tim zbog dvije naslovdugačak memorandum o tome kako smatra da njihova izvješća o Wall Streetu zaostaju za konkurentskima. To bi bilo u redu da ga nije poslao četvorici šefova prije no što je uopće porazgovarao s njom. Želi li stari gad rat, neka mu bude. Nije ga nazvala. Umjesto toga mu je odmah napisala oštar odgovor, pun činjenica i brojki i poslala ga istim ljudima i k tome još nekim ljudima za koje je znala da su joj saveznici. Touche. Ali mili Bože, kako to iziskuje puno napora. Kad je prešla preko brežuljka i spustila se pokraj obora, ugleda Tomove jednogodišnjake kako trče po jahaonici ali nije bilo ni traga Tomu i ona osjeti razočaranje, pa čuđenje zbog tog razočaranja. Zaobišavši potočnu kuću, ugleda parkiran kamion telefonske kompanije. Kad je izašla iz automobila, muškarac u radnom odijelu izađe iz kuće na trijem. Poželi joj dobar dan i reče da joj je uveo još dvije linije.

U kući nađe dva nova telefona pokraj kompjutora. Na telefonskoj sekretarici bile su četiri poruke i tri faxa, jedan od Lucy Friedman. Kad gaje počela čitati, zazvoni jedan od njezinih novih telefona.

Bok. Bio je to muški glas i na trenutak ga nije prepoznala. Samo sam provjeravao radi li.

Tko je to? upita Annie.

Oprosti. Tom Booker. Upravo sam vidio telefonista kako odlazi i želio sam se uvjeriti rade li nove linije. Annie se nasmije. Čujem da rade, barem jedna. Nadam se da ti ne smeta to što je sam ušao u kuću.

Naravno da ne. Hvala ti. Zaista nisi morao.

Nije to ništa. Grace je rekla da te njezin tata katkad teško dobije. Ljubazno od tebe.

Nastane tajac a tad, tek toliko da nešto kaže, Annie mu reče daje srela Diane u Choteauu i da se ona ljubazno ponudila dovesti Grace natrag. Mogla ju je i odvesti, da smo znali.

Annie mu ponovno zahvali i ponudi se platiti, ali on to odbije i počne čitati Lucyn fax, ali iz nekog razloga teško se koncentrirala pa ode u kuhinju skuhati kavu.

Poslije dvadeset minuta vrati se za radni stol ijednu od linija prikopča na modem, a drugu na fax. Upravo je namjeravala nazvati Lucy koja je ponovno bjesnjela zbog Gatesa, kad začuje korake na stražnjem trijemu i lagano kucanje na zaštitnim vratima. Kroz maglicu ekrana ona ugleda Toma Bookera koji joj se nasmiješi kad je ugleda. Odmakne se kad je Annie otvorila vrata. Imao je sa sobom dva osedlana konja, Rimrocka i jednog ždrijepca. Ona prekriži ruke na grudima, nasloni se na dovratak i sumnjičavo mu se nasmiješi. Odgovor je ne reče ona.

Ne znaš još kako glasi pitanje. Mislim da pogađam. Zaista?

Mislim da da.

Pa, pomislio sam, upravo si uštedjela četrdeset minuta vožnje do Choteaua pa još četrdesetak natrag, i možda osjećaš potrebu da nešto te energije ispušeš i udahneš svježeg zraka. Jašući. Pa. da.

Pogledaju se, nasmiješeni. On je bio odjeven u izblijedjelu ružičastu košulju a iznad traperica nosio one stare pokrpane kožne hlače u kojima je uvijek jahao. Možda joj se to učinilo zbog svjetla, ali su njegove oči bile bistre i plave poput neba iza njega.

Istina, učinila bi mi uslugu. Izveo sam sve ždrijepce na jahanje pa se siroti Rimrock osjeća zapostavljen. Bio bi ti silno zahvalan, jako bi ti bio dobar.

To j e cij ena telefona?

Ne, gospođo. Nažalost, telefoni su posebno.

Fizioterapeutkinja koja je vježbala s Grace bila je sićušna ženica izgledala kao daje u stanju trajnog čuđenja. Terri Carlson je imala pedeset jednu godinu, rođena u znaku vage; oba su joj roditelja umrla i imala je tri sina koja joj je njezin suprug darovao jednog za drugim prije tridesetak godina prije no stoje pobjegao s Miss rodea države Texas. Zahtijevao je da dječaci budu nazvani John, Paul i George i Terri je zahvalila Bogu stoje otišao prije no što se rodio četvrti. Sve je to Grace doznala prigodom prve posjete, a iduće je Terri nastavila gdje je stala pa je sad, da ju je netko zatražio, Grace mogla ispisati nekoliko bilježnica o životu te žene. Grace to nije smetalo. Sviđalo joj se. To je značilo da može ležati na gimnastičkoj klupi, kao sad, i predati se potpuno ne samo ženinim rukama nego i njezinim riječima. Grace je prosvjedovala kad joj je Annie rekla daje ugovorila da dolazi tri jutra u tjednu. Znala je daje poslije svih tih mjeseci to više no što je bilo potrebno. Ali je terapeut u New Yorku rekao Annie da što više Grace bude vježbala, to je manja mogućnost da počne hramati. Koga briga što ću ja šepati? reče Grace.

Mene reče Annie i bio je to svršetak razgovora.

Zapravo, Grace je ovdje više uživala u vježbama nego u New Yorku.

Najprije bi se razgibala. Terri ju je prisiljavala da radi koješta. Povrh svih tih vježbi, privezala bi utege za njezin batrljak, oznojila je na biciklu, čak ju je natjerala da pleše na disko glazbu ispred zrcala kojima su bili obloženi zidovi. Prvog dana vidjela je Gracein izraz lica kad je počela svirati glazba s kazete. Ne voliš Tinu Turner?

Grace reče daje Tina Turner u redu. Samo nekako. Stara? Da ne bi! Ona je moj ih godina!

Grace porumeni i one se nasmiju. Otad je sve bilo u redu. Terri joj je rekla da donese svoje kazete i one su postale izvor smijeha. Kad bi Grace donijela novu kazetu, Terri bi je pregledala, zatresla glavom i uzdahnula: Još malo glazbe mraka, kao u grobu bez zraka.

Poslije razgibavanja, Grace bi kratko počinula a tad sama vježbala u bazenu. A zatim, posljednjih sat vremena, natrag ispred zrcala na vježbe hodanja ili vježbe u razboju, kako ih je nazvala Terri. GraDanas je Terri stisnula tipku za pauzu na svojoj životnoj priči i govorila o Indijancu kojeg obilazi svakog tjedna u rezervatu plemena Crna Noga. Ima dvadeset godina, ponosan je i prekrasan, reče ona, kao daje sa slike Charlieja Russella. Odnosno bio je takav do prošlog ljeta, kad je otišao na jezero s prijateljima i skočio na glavu na skrivenu stijenu. Puknuo mu je vrat i sad je paraliziran od vrata naniže.

Kad sam prvi put došla k njemu, ala je bio ljut reče ona. Masirala je Gracein batrljak kao da stišće pumpicu. Rekao mi je da ne želi imati posla sa mnom i da će, ne odem li ja, otići on, neće trpjeti da ga ponižava, nije baš rekao žena, ali je to mislio. Pomislim, kako to misli otići? Nikamo on nije mogao, mogao je samo ležati. Ali znaš što? Zaista je otišao. Počela sam ga masirati i nakon stanovitog vremena pogledala sam u njegovo lice a on je otišao. Vidjela je da Grace ne razumije.

Njegov um, njegov duh, kako god to nazvali. Pokupio se i otišao. Tek tako. A nije lažirao, to se vidjelo. Bio je negdje drugdje. A kad sam završila s masažom, kao da se vratio. Sad to čini svaki put kad dođem. Okreni se, dušo, sad nekoliko Fondinih vježbi.

Grace se okrene na lijevi bok i počne izvoditi škare. Kaže li kamo ide? upita ona. Terri se nasmije.

Znaš, pitala sam ga a on kaže da mi ne želi reći jer bih ja samo zanovijetala. Tako me zove, Staro zanovijetalo. Pravi se da me ne voli, ali znam da me voli. To je samo način da sačuva ponos. Vjerojatno to svi činimo, ovako ili onako. To je dobro, dušo. A sad malo više? Dobro je!

Terri je odvede do bazena i ostavi je ondje. Ondje je bilo tiho i danas je Grace bila sama u njemu. Zrak je bio prošaran oštrim mirisom klora.

Ona se presvuče u kupaći kostim i namjesti da se malo odmara u malom bazenu s mjehurićima. Sunce je koso padalo kroz stropni prozor na površinu bazena. Neke su se zrake odbijale i plesale u treperavom odsjaju na stropu, dok su ostale koso padale na dno bazena gdje su tvorile lelujave oblike nalik koloniji blijedoplavih zmija koje su živjele i umirale i iznova se rađale. Pjenušava voda na batrljku joj je godila i ona se zavali i zamisli nad tim poželiš i otići nekamo. Počela je razmišljati o danima kada je bila u komi. Možda se to tad dogodilo. Ali, kamo je otišla i što je vidjela? Nije se mogla ničeg sjetiti, čak ni sna, samo buđenja, kako pliva kroz tunel ljepila prema majčinu glasu. Uvijek se sjećala svojih snova. Bilo je to lako, morao si ih samo nekome ispričati čim se probudiš, makar i samom sebi. Kad je bila mlađa, ujutro bi se uzverala u krevet svojih roditelja, sklupčala pod očevom rukom i ispričala mu snove. On bi joj postavio svakojaka podrobna pitanja a kadšto bi morala izmišljati kako bi popunila praznine. Uvijek bi pričala ocu jer bi u to doba Annie već ustala i otišla trčati ili se tuširala i dovikivala Grace da se odjene i počne vježbati glasovir. Robert joj je rekao kako bi sve svoje snove trebala zapisati jer će se zabavljati čitajući ih kad odraste ali Grace nije imala volje. Očekivala je da će sanjati užasne, krvave snove o nesreći. Ali nijednom nije sanjala o tome. A Pilgrima je sanjala tek prije dvije noći. Stajao je na drugoj strani velike smeđe rijeke, a bilo je čudno jer je bio mlađi, gotovo ždrijebe, ali nedvojbeno Pilgrim. Ona ga pozove, a on provjeri vodu kopitom pa uđe u nju i počne plivati prema Grace. Ali nije bio dovoljno snažan za struju koja gaje počela nositi dalje od nje i ona je promatrala kako se njegova glava smanjuje i osjetila se tako bespomoćna i puna zebnje jer je jedino mogla izvikivati njegovo ime. Tad postane svjesna da netko stoji pokraj nje. Ona se okrene i ugleda Toma Bookera, a on joj reče da ne treba brinuti, Pilgrim će biti dobro, jer rijeka nizvodno nije tako duboka i on će sigurno naći mjesto da prijeđe rijeku. Grace nije rekla Annie da ju je Tom Booker pitao bi li govorila o nesreći. Bojala se da bi Annie mogla podići galamu ili zamjeriti ili pokušati odlučiti umjesto nje. To se ne tiče Annie. To je nešto osobno između nje i Toma, u vezi s njom i njezinim konjem i odluka je njezina. I ona shvati daje već odlučila. Iako ju je ta mogućnost plašila, razgovarat će s njim. Možda će Annie reći poslije.

Vrata se otvore i Terri se vrati i upita je kako joj ide. Reče da je upravo nazvala Graceina majka. Diane Booker će doći u podne po nju.

Odjahali su duž potoka i prešli ga kod gaza gdje su se sreli onog intra TCaH su se snnstili na Honin livaHn stoka se liienn odmakne 11 stranu da ih propusti. Oblaci su se razišli sa snijegom pokrivenih vrhova planina i zrak je mirisao svježe, na korijenje koje se grana. U travi su pomolili glavu ružičasti šafrani i jaglaci, a oko topola je navještaj lišća visio kao zelena izmaglica.

On je pusti da neko vrijeme jaše ispred njega i zagleda se u vjetar u njezinoj kosi. Nikad nije jahala na kaubojski način i reče da joj se sedlo čini poput čamca. Još kod kuće ga je zamolila da skrati Rimrockov stremen tako da je sad bio kratak kao kad se jaše stočarski konj ili kad se uči bacati laso, ali ona reče da se tako osjeća sigurnije. Vidjelo se da zna jahati po načinu na koji se držala u sedlu i lakoći kojom se njezino tijelo micalo u ritmu konja. Kad je postalo jasno da se uhodala, on počne jahati uz nju. Jahali su tako zajedno, ne govoreći osim kad bi ga ona upitala za naziv nekog stabla ili biljke ili ptice. Upiljila bi se u nj tim svojim zelenim očima dok bi joj on govorio a tad kimnula glavom, ozbiljno, i pohranila dobiveni podatak. Projahali su pokraj grmova jasike za koje joj je rekao da ih zovu drhtave jasike zbog načina na koji vjetar podrhtava u njihovu lišću i pokaže joj crne ožiljke na njihovim blijedim deblima gdje je zimi izgladnjeli los ogulio koru.

Uspeli su se po dugom, kosom grebenu, posutom borovima i petolistom, pa stignu do ruba visoke stijene odakle se pružao vidik na dvije doline po kojima je ranč dobio ime i ondje se zaustave. Kakav pogled! reče Annie. On kimne glavom. Kad nas je tata preselio ovamo, Frank i ja bismo katkad dolazili ovamo i utrkivali se do obora za deset centi ili možda petnaest ako bismo bili rasipnički raspoloženi. On bi pošao jednim potokom, a ja drugim. Tko je pobjeđivao?

Pa, on je bio mlađi i uglavnom bi se tako zaletio da bi pao, a ja sam morao čekati ondje dolje među stablima i tako podesiti vrijeme da ispadne mrtva trka. Frank bi bio sretan kad bi pobijedio, pa sam uglavnom tako namještao utrke. Ona mu se nasmiješi.

Na tom tvom konju bi svatko izgledao dobar jahač. Annie se sagne i protrlja Rimrockov vrat. Na trenutak je jedini zvuk bilo tiho rzanje konja. Ona se uspravi i ponovno pogleda u dolinu. Iznad stabala nazirao se vrh potočne kuće.

Tko je R.B.? upita ona. On se namršti. R.B.? Na bunaru, pokraj kuće. Tamo su neki inicijali, T.B. pretpostavljam tvoji i R.B. On se nasmije.

Rachel. Moja supruga. Oženjen si?

Moja bivša supruga. Razveli smo se. Davno. Imate li djece?

Aha, jedno. Ima dvadeset godina. Živi s majkom i očuhom u New Yorku.

Kako se zove?

Zaista postavlja puno pitanja. To joj je posao, pomisli on, i nije mu to nimalo smetalo. Zapravo mu se sviđao način na koji je bila tako izravna, kako bi pogledala u oči i izrekla pitanje. On se nasmiješi. Hal.

HalBooker. Simpatično.

Pa, on je simpatičan momak. Kao da si iznenađena.

Istog trenutka požali što je to rekao jer je vidio po načinu na koji se zarumenjela da ju je doveo u nepriliku. Ne, nimalo. Samo sam.

Rodio se baš u potočnoj kući. Zar ste ondje živjeli?

Aha. Rachel se nije ovdje svidjelo. Zime mogu biti prilično teško podnošljive ako nisi naviknut na njih.

Sjena prođe preko glava konja i on pogleda u nebo kao i ona. Bio je to par zlatnih orlova i on joj reče kako to zna po veličini, obliku i dižu polako u dolini dok se nisu izgubili u daljini ispod sivog planinskog masiva.

Jesi li već bila u muzeju? upita Diane dok ih je albertasaur promatrao kako prolaze pokraj muzeja na izlazu iz grada. Grace reče da nije. Diane je vozila grubo, postupala s automobilom kao da zaslužuje batine. Joe ga obožava. Blizanci više vole Nintendo.

Grace se nasmije. Sviđala joj se Diane. Bila je malko čangrizava, ali je otpočetka bila prema njoj ljubazna. Pa, svi su bili, ali je bilo nečeg posebnog u načinu na koji je Diane razgovarala s njom, nečeg povjerljivog, skoro sestrinskog. Grace pomisli da to možda ima veze s time što ima samo sinove.

Kažu daje dinosaurima cijelo ovo područje služilo za razmnožavanje nastavi ona. Znaš što, Grace? Još ih ima. Pričekaj dok upoznaš neke ovdašnje muškarce.

Razgovarali su o školi i Grace joj ispriča kako je u dane kad ne mora u bolnicu, Annie prisiljava učiti za školu. Diane se složi daje to teško. Što tvoj tata kaže na to što ste vi obje ovdje? Malo je usamljen.

Kladim se da jest.

Ali radi na nekom važnom slučaju pa se možda ionako ne bih često vidjela s njim.

Tvoji mama i tata su zaista velike ribe, ha? Uspješne karijere i ostalo. Ma, tata to ne voli. Izletjelo joj je to samo od sebe i zbog tišine koja isprati te njezine riječi, one zazvuče još gore. Grace nije željela kritizirati majku, ali je znala po načinu na koji ju je Diane pogledala da je tako zazvučalo.

Ide li ona ikad na godišnji odmor?

Ton njezina glasa bio je pun razumijevanja, suosjećajan i zbog oružje i ona poželi reći ne, krivo ste shvatili, nije tako. No umjesto toga ona slegne ramenima i reče: O da, katkad.

Skrene pogled i nekoliko kilometara nijedna ne progovori. Neke stvari drugi ljudi ne mogu shvatiti, pomisli ona. Uvijek mora biti ili ovako ili onako, a to nije tako jednostavno. Zaboga, pa ona se ponosi svojom majkom. Iako joj to ne bi ni u snu priznala, ona je željela biti kao Annie kad odraste. Možda ne potpuno ista, ali se činilo prirodno i ispravno da žene imaju takve karijere. Sviđalo joj se to što sve njezine prijateljice znaju za njezinu majku, kako je uspješna i ostalo. Ona ne bi željela da bude drukčije, pa iako bi joj kadšto zagorčavalo život to što Annie nije kod kuće koliko druge majke, istini za volju, nikad nije osjećala da nešto propušta. Često su ona i otac bili sami, ali je to bilo u redu. Bilo je to i više nego u redu, kadšto bi joj to čak i godilo. Problem je bio jedino u tome što je Annie bila, ovaj, tako sigurna u sve. Tako isključiva i odlučna. Poželjeli biste joj se usprotiviti čak i kad biste se slagali s njom. Lijepo je, zar ne? reče Diane. Da. Grace je već neko vrijeme gledala ravnicu ali ništa nije vidjela, a sad kad je naposljetku obratila pozornost, lijepo nije uopće bila primjerena riječ. Njoj je izgledalo pusto.

Nitko nikad ne bi pomislio daje tu zakopano dovoljno nuklearnog oružja da uništi čitav svijet, zar ne? Grace je pogleda. Zaista?

Nego što. Ona se veselo nasmiješi. Posvuda spremišta interkontinentalnih projektila. Ljudi možda nemamo puno, ali bombi i govedine, mili Bože, u tome prednjačimo. Annie je ugnijezdila telefon na vratu, napola uha slušala Dona Farlowa i prebirala po tipkovnici, zabavljajući se s rečenicom koju je upravo natipkala. Pokušavala je napisati uvodnik, jedinu vrstu tekstova koje je sad morala pisati. Danas je pokapala novu kampanju protiv uličnog kriminala koju je upravo objavio gradonačelnik New Yorka, ali je teško pogađala nekadašnju mješavinu duhovitosti i žučljivosti koia ie bila nhiliežie naibniiih tekstova Annie Graves ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Farlow ju je ukratko uputio u potpuri poslova na kojima su on i njegov pravnički tim radili, od kojih nijedan Annie nije ni najmanje zanimao. Odustane od one rečenice i pogleda kroz prozor. Sunce se spuštalo a kod velike jahaonice vidjela je Toma, naslonjenog na ogradu, kako razgovara s Grace i Joeom. Tom je zabacio glavu i nečemu se nasmijao. Iza njega je štala bacala dugi klin sjene na crveni pijesak. Radili su s Pilgrimom čitavo poslijepodne. Konj je sad stajao i gledao ih s druge strane jahaonice, a na njegovim leđima sjajio se znoj. Joe se upravo vratio iz škole i po običaju otišao ravno k njima. S vremena na vrijeme, posljednjih nekoliko sati, Annie bi pogledala Toma i Grace i osjetila tračak nečeg što bi, da se nije tako dobro poznavala, mogla pogrešno protumačiti kao ljubomoru.

Bedra su je boljela od jutrošnjeg jahanja. Mišići koje nije upotrebljavala trideset godina sad su se bunili i Annie je uživala u toj boli kao suveniru. Prošle su godine otkad je posljednji put osjetila ushićenje poput jutrošnjeg. Kao da ju je netko pustio iz kaveza. Još uzbuđena, ispričala je Grace sve o tome čim ju je Diane dovezla kući. Graceino se lice malo pogružilo prije no što je navukla izraz nezainteresiranosti kojim je u posljednje vrijeme dočekivala sve majčine novosti i Annie se prekori zbog brzog jezika. Bilo je to neobazrivo, pomisli ona, iako poslije, kad je o tome razmislila, nije bila sigurna zašto. 1 rekao je da odustanemo govorio je Farlow. Molim? Oprosti Don, ponovi, molim te.

Rekao je da odustanemo od tužbe. Tko? Annie! Jesi li dobro?

Oprosti, Don. Nešto ovdje radim. Gates mije rekao da odustanemo od slučaja Fiske. Sjećaš li se? Fenimore Fiske? A tko je, molim vas lijepo, taj Martin Scorcese? Bio je to jedan od Fiskeovih mnogih besmrtnih gafova. Nekoliko godina poslije, još je dublje zaglibio kad je Taksista nazvao bijednim filmićem jednog antitalenta.

Hvala, Don. Dobro ga se sjećam. Gates je zaista rekao da odustanemo? Da. Rekao je daje preskupo i da bi tebi i časopisu više naškodilo nego koristilo.

Gad jedan! Kako se usuđuje to učiniti a da ne razgovara sa mnom? Isuse!

Nemoj mu reći da sam ti ja rekao. Isuse!

Annie se okrene na stolcu i laktom sruši šalicu kave sa stola. Sranje! Dobro si?

Aha. Slušaj, Don, moram o tome razmisliti. Nazvat ću te, može? U redu.

Ona spusti slušalicu i na trenutak se zagleda u razbijenu šalicu i sve veću mrlju od kave. Sranje.

Pa ode u kuhinju po krpu.

ZNAŠ, MISLILA SAM DA JE RALICA. ČULA SAM GA DOK JE JOŠ BIO JAKO daleko. Imale smo puno vremena. Da smo znale što je to, mogle smo skrenuti s konjima s ceste, u polje ili negdje. Trebala sam to spomenuti Judith, ali nisam mislila da je potrebno. Jer, kad bismo otišle na jahanje, ona je uvijek bila glavna, shvaćaš? Ako je trebalo nešto odlučiti, ona je bila ta koja je to morala učiniti. A tako je bilo i s Gulliverom i Pilgrimom. Gully je bio šef, razborit konj. Ona se ugrize za usnu i pogleda u stranu tako daje svjetlo koje je padalo na stražnji dio štale osvijetlilo njezin profil. Spuštao se mrak i svjež povjetarac puhao je s potoka. Njih je troje odvelo Pilgrima na počinak i tad je bio dovoljan samo jedan Tomov pogled da se Joe izgubi, rekavši da mora pisati zadaću. Tom i Grace polako odu do stražnjeg obora gdje je Tom držao jednogodišnjake. Jednom joj je stopalo proteze upalo u rupu i ona malo posrne. Tom je skoro ispružio ruku da je zadrži da ne padne, ali se ona uspravi i njemu je bilo drago što nije pala. Sad su njih dvoje stajali naslonjeni na ogradu i gledali konje. Povela ga je korak po korak kroz snježno jutro kad se dogodila nesreća. Kako su se penjale kroz šumu i kako je Pilgrim bio smiješan i igrao se sa snijegom. Izgubile su stazu i morale se spustiti po strmini pokraj potoka. Govorila je ne gledajući ga, pogleda uprtog u konje, ali nja i prijateljicu, koji su sad oboje mrtvi. Tom ju je gledao kako govori i suosjećao s njom cijelim srcem.

Tad smo našle mjesto koje smo tražile, strmu obalu koja je vodila do željezničkog mosta. Već smo bile ondje, pa smo znale gdje je staza. Dakle, Judith je krenula prva i znate, bilo je čudno, kao da je Gully znao da nešto ne valja jer nije želio ići, a Gully nije takav. Čula je svoje riječi, kako je pogriješila u glagolskom vremenu i pogleda ga brzo a on joj se nasmiješi. 1 tako se on počne penjati i ja je upitam je li put siguran i ona reče da jest, ali da budem oprezna, pa i ja krenem za njom. Jesi li morala Pilgrima prisiljavati da krene?

Ne, uopće. Nije bilo kao s Gullvjem. Rado je krenuo.

Ona spusti pogled i na trenutak zašuti. Jedan od jednogodišnjaka tiho zarže na drugom kraju obora. Tom položi ruku na njezino rame. Dobro si? Ona kimne glavom. Tad je Gully počeo kliziti. Pogleda ga usrdno. Znaš, poslije su otkrili daje leda bilo samo na toj strani staze. Daje bio nekoliko centimetara nalijevo, to se ne bi dogodilo. Alije stavio jednu nogu na led i to je bilo dovoljno. Ona ponovno odvrati pogled i on po pokretima njezinih ramena vidi da se trudi usporiti disanje. 1 tako je počeo kliziti. Upinjao se, vidjelo se, zabadao kopita da bi se učvrstio, ali stoje on više to pokušavao, bilo je sve gore, noge ga nisu htjele držati. Padali su ravno na nas i Judith nam je doviknula da se maknemo s puta. Držala se čvrsto za Gullvjev vrat a ja sam pokušavala okrenuti Pilgrima i znam da sam to pokušala prenaglo, znaš, zaista sam ga snažno povukla. Da sam zadržala prisebnost i učinila to nježnije, maknuo bi se. Vjerojatno sam ga prestrašila još više i on se nije želio. nije želio pomaknuti!

Ona na trenutak zašuti i proguta slinu.

Tad su udarili u nas. Ne znam kako sam se zadržala u sedlu. Ona se tiho nasmije. Bilo bi puno pametnije da nisam. Osim da mi se noga zakvačila kao Judith. Kad je pala iz sedla, izgledalo je kao da krpe. Kad je pala, odskočila je. Dakle, noga joj se zaglavila u stremenu i svi smo počeli kliziti prema dolje. Kao daje trajalo vječnost. Znaš li što? Najčudnije je da se sjećam kako sam pomislila dok smo klizili, a plavo nebo iznad nas, sunce sja, snijeg na drveću, a ja mislim, Bože moj, kako je danas lijep dan. Ona se okrene i pogleda ga. Nije li to nešto najčudnije što si ikad čuo?

Tom uopće nije mislio da je to čudno. Bilo je takvih trenutaka, znao je, kad bi nam se svijet razotkrio i to ne da se naruga našoj muci ili našoj nevažnosti, kako bi nam se moglo učiniti, nego da potvrdi nama i svim živim bićima čin postojanja. On joj se nasmiješi i kimne glavom. Ne znam je li ga Judith odmah vidjela, kamion. Jako je udarila glavom, a Gully je potpuno poludio i vitlao je njome. No čim sam ga ja ugledala, kako dolazi s mjesta na kojem je nekad stajao most, pomislila sam, nema teorije da se ovaj zaustavi. Pomislila sam, kad bih barem mogla dohvatiti Gullvja, sve bih nas sklonila s puta. Kako sam bila glupa. Bože, kako sam bila glupa! Ona pritisne rukama glavu, čvrsto stisne oči, ali samo nakratko. Trebala sam sići s konja. Bilo bi ga puno lakše dohvatiti. Hoću reći, pomahnitao je, ali je povrijedio nogu i nije mogao nikamo pobjeći. Mogla sam Pilgrima pljesnuti po stražnjici i potjerati ga a tad odvesti Gullvja s ceste. Ali nisam.

Ona šmrcne, pa se ponovno pribere.

Pilgrim je bio nevjerojatan. Hoću reći, i on se prilično uznemirio, ali se odmah sredio. Kao da je znao što želim. Mogao je lako nagaziti na Judith ili nešto slično, ali nije. Znao je. A da vozač nije zatrubio, uspjeli bismo, bili smo ovoliko blizu. Moji su prsti bili toliko daleko, toliko. Grace ga pogleda. Lice joj je bilo iskrivljeno od boli zbog onog što je moglo biti i naposljetku poteku suze. Tom je zagrli i ona položi jedan obraz na njegove grudi i zajeca. Ugledala sam njezino lice kako me gleda, kod Gullvjevih nogu, prije no što se oglasila truba kamiona. Izgledala je tako mala, tako Nije ništa rekao jer je znao koliko su riječi beskorisne i da ne mogu ništa promijeniti i da će njezina uvjerenost da se tako dogodilo ostati nepokolebana i nakon puno godina. Dugo je tako stajao, dok ih je noć obavijala. On rukom uhvati njezinu glavu i osjeti svjež mladi miris njezine kose. A kad je prestala plakati i on osjetio kako joj se tijelo opustilo, nježno je upita želi li nastaviti. Ona kimne glavom, šmrcne i duboko uzdahne. Kad se oglasila truba, to je bio kraj. Pilgrim se okrenuo prema kamionu. Bilo je to suludo, ali kao da nije namjeravao to dopustiti. Nije imao namjeru dopustiti toj golemoj nemani da dođe i povrijedi nas, borit će se. Protiv kamiona od četrdeset tona, zaboga! Nije li to ludo? Ali je namjeravao, osjetila sam to. A kad se kamion našao ispred nas, propeo se na zadnje noge, a ja sam pala i udarila glavom. To je sve čega se sjećam.

Ostalo je Tom znao, barem u najkraćim crtama. Annie mu je dala broj Harrvja Logana pa ga je prije nekoliko dana nazvao i poslušao njegovu priču o tome što se dogodilo. Logan mu je ispričao kako je završilo za Judith i Gullivera i kako je Pilgrim pobjegao i kako su ga našli kod potoka s tom velikom rupom na grudima. Tom mu je postavio puno preciznih pitanja, a za neke je osjetio da su zbunila Logana. Ali je čovjek zvučao velikodušno i strpljivo je nabrajao Pilgrimove povrede i što je učinio da ih zaliječi. Ispričao je Tomu kako su odveli Pilgrima u Cornell, za čiji je ugled Tom znao, i što su sve ondje učinili za nj. Kad je Tom rekao da, istini za volju, nikad nije čuo za veterinara koji bi spasio tako teško povrijeđena konja, Logan se nasmijao i rekao kako silno želi da i nije. Reče kako je sve krenulo naopako kod Dyerove i da sam Bog zna što su njezini sinovi učinili tom jadnom stvorenju. Prizna da čak krivi i sebe zato što je djelomice bio suučesnik u svemu tome, jer je Pilgrimovu glavu prikliještio vratima svaki put kako bi mu dao injekciju.

Grace je postajalo hladno. Bilo je kasno i majka će joj se pitati gdje je. Polako se vrate do štale i prođu kroz njezinu tamnu, prazninu punu odjeka pa kroz druga vrata do automobila. Prednja svjetla ma potočnoj kući. Neko su vrijeme psi trčali ispred automobila i bacali usiljene sjene ispred sebe, a kad bi okrenuli glave da pogledaju u automobil, oči bi im bljesnule zelenim sablasnim sjajem.

Grace ga upita hoće li mu to što sad zna pomoći da se poboljša Pilgrimovo stanje, a on reče da će morati malo razmisliti, ali da se nada da će biti tako. Kad su se zaustavili bilo mu je drago što se na njoj više ne vidi daje plakala, a kad je izašla, nasmiješi mu se, i on je vidio da bi mu željela zahvaliti, ali daje odveć stidljiva. On pogleda iza nje prema kući, nadajući se da će ugledati Annie, ali od nje ni traga. On se nasmiješi Grace i dodirne šešir. Vidimo se sutra.

U redu reče ona i zatvori vrata za sobom.

Kad je stigao kući, ostali su već završili s večerom. Frank je pomagao Joeu riješiti neki matematički zadatak za velikim stolom u dnevnoj sobi i posljednji put upozoravao blizance, koji su gledali neku komediju na televiziji, da smanje ton ili će on doći i ugasiti televizor. Bez riječi, Diane uzme večeru koju je sačuvala za njega i stavi je u mikrovalnu pećnicu dok se Tom otišao oprati u kupaonicu u prizemlju.

Pa, je li zadovoljna svojim novim telefonima? Kroz otvorena vrata on ugleda kako Diane sjeda za kuhinjski stol i laća se svog pletiva. Da, bila je zaista zahvalna. On obriše ruke i vrati se u kuhinju. Mikrovalna se pećnica oglasila i on izvadi svoju večeru i priđe stolu. Za večeru je bila piletina s mahunama i golemim pečenim krumpirom. Diane je mislila da je to njegovo omiljeno jelo, a Tom nikad nije imao srca lišiti je te zablude. Uopće nije bio gladan, ali nije ju želio uzrujati pa je sjeo za stol i počeo jesti.

Ono što ne mogu shvatiti je što će joj treći reče Diane ne podižući pogled.

Kako to misliš?

O, ima fax i druge uređaje kojima su potrebne posebne linije, a ljudi je stalno nazivaju, pa joj je to potrebno. Ponudila je platiti za uvođenje. A ti si, kladim se, rekao ne.

On to ne zaniječe, a Diane se nasmiješi sebi u bradu. Znao je da se ne smije prepirati s njom kad je u takvu raspoloženju. Od početka je jasno dala do znanja da joj nije previše drago stoje Annie ovdje pa je Tom smatrao da je najbolje dopustiti joj da kaže što ima. On nastavi jesti i neko su vrijeme oboje šutjeli. Frank i Joe su se gložili oko toga treba li neku brojku podijeliti ili pomnožiti.

Frank kaže da si je jutros odveo na jahanje na Rimrocku reče Diane. Tako je. Prvi put od djetinjstva. Dobro jaše.

Jadna djevojčica. Da joj se tako nešto dogodi. Da.

Izgleda tako usamljena. Bilo bi joj bolje u školi, čini mi se. Ne znam. Dobro se osjeća. Nakon što je povečerao i otišao pogledati konje, reče Diane i Franku da mora nešto pročitati i poželi njima i dječacima laku noć.

Tomova je soba zauzimala čitav sjeverozapadni ugao kuće i s njezina bočnog prozora vidjela se cijela dolina. Soba je bila velika a činila se još većom jer je u njoj bilo tako malo pokućstva. Krevet je bio onaj isti u kojem su spavali njegovi roditelji, visok i uzak, a okvir od javorovine bio je ukrašen volutama. Na njemu je bila velika seljačka, prošivena perina koju je izradila njegova baka. Nekoć je bila crvenobijela, ali je crvena boja izblijedjela u blijedoružičastu, a na mjestima se platno tako izlizalo da se providjela podstava. U sobi je bio stolić od borovine i jedan jednostavan stolac, komoda i stari kožni naslonjač koji je stajao ispod svjetiljke pokraj crne željezne peći na drva. Na podu je bilo nekoliko meksičkih prostirača koje je Tom nabavio prije nekoliko godina u Santa Feu, ali su bili premali da bi učinili sobu ugodnijom i zapravo su ostavljali suprotan dojam, nasukani poput izgubljenih otoka na pocrnjelom moru podnih dasaka. U stražnjem zidu bila su dvoia vrata, od ugerađenih ormara držao odjeću, a druga od male kupaonice. Na komodi je stajalo nekoliko skromno uokvirenih fotografija njegove obitelji. Na jednoj je bila Rachel kako drži Hala dok je još bio malo dijete. Boje su već potamnjele. Pokraj nje je bila jedna novija Halova. Njegov je smiješak sablasno sličio Rachelinu s prve slike. Osim po tim fotografijama i knjigama i starim brojevima časopisa o konjima kojima su bili prekriveni zidovi, netko bi se mogao zapitati kako muškarac može tako dugo živjeti, a posjedovati tako malo.

Tom sjedne za stol i počne listati hrpu starih brojeva Quarter Horse Journal, tražeći članak za koji se sjećao da gaje pročitao prije nekoliko godina. Napisao ga je jedan dreser konja iz Kalifornije kojeg je jednom upoznao, a u njemu je bila riječ o mladoj kobili koja je stradala u gadnoj prometnoj nesreći. Prevozili su je iz Kentuckvja zajedno s još šest konja i negdje u Arizoni, tip koji je vukao prikolicu zaspao je, sletio s ceste i vozilo se prevrnulo. Prikolica se prevrnula na stranu na kojoj su bila vrata, pa su se spasioci morali poslužiti motornim pilama da bi ušli u nju. Kad su to učinili, zatekli su konje privezane u pregradama kako vise u zraku s onoga što je sad bio krov. Svi su bili mrtvi osim kobile. Omiljena teorija tog dresera, sjećao se Tom, bila je da se može iskoristiti prirodna reakcija konja na bol da bi mu se pomoglo. Teorija je bila složena i Tom nije bio siguran da ju je potpuno shvatio. Činilo se da se temelji na zamisli da će se konj, iako mu je prva nagonska reakcija pobjeći, kad jednom osjeti bol, zapravo suočiti s njom.

Taj je čovjek to potkrijepio pričama o tome kako konji u divljini pobjegnu od čopora vukova, ali kad osjete njihove zube na svojoj koži, oni se ukopaju i suoče s boli. Rekao je daje to slično kad djetetu izbijaju zubi; ono ne izbjegava bol, nego u nju zagrize. Tvrdio je da mu je ta teorija pomogla izliječiti tu traumatiziranu kobilu koja je preživjela nesreću. Tom nađe broj koji je tražio i ponovno pročita članak, nadajući se da bi mu mogao pomoći u vezi s Pilgrimom. Članku je manjkalo pojedinosti, ali se činilo daje ono stoje čovjek zapravo učinio bilo daje počeo s kobilom iznova, pomogao joj pronaći sebe, olakšavao ono što bilo ničeg novog za Toma. On to već radi. A o tom ukopavanju u bol, još ne shvaća o čemu je riječ. Ali, što on to čini? Traži novi trik? Nema trikova, to bi mu već moralo biti jasno. Samo postoje on i konj i mišljenje o tome što se događa, u njihovim glavama. On odgurne časopis, zavali se u stolac i uzdahne.

Dok je večeras slušao Grace i onomad Logana, pretražio je svaki kutak onoga što su rekli ne bi li se za nešto uhvatio, neki ključ, neko uporište. Ali ga nije bilo. I naposljetku shvati što je cijelo vrijeme vidio u Pilgrimovim očima potpuni slom. Njegovo pouzdanje, u sebe i sve oko njega, uništeno je. Oni koje je volio i kojima je vjerovao, izdali su ga. Grace, Gulliver, svi. Poveli su ga uz taj obronak, pretvarali se daje siguran, a tad se počeli derati na nj i nanijeli mu bol kad se pokazalo da nije.

Možda je Pilgrim čak krivio sebe zbog tog što se dogodilo. Jer, zašto bi ljudi mislili da imaju monopol na osjećaj krivnje? Tom je tako često vidio kako konji štite jahače, posebice djecu, od opasnosti u koje bi ih uvuklo njihovo neiskustvo. Pilgrim je iznevjerio Grace. A kad ju je pokušao zaštititi od kamiona, dobio je zauzvrat samo bol i kaznu. Pa sve te nepoznate osobe koje su ga namamile, uhvatile ga i nanosile mu bol, ubadale mu igle u vrat i zaključavale ga u tamu, prljavštinu i smrad.

Poslije, dok je ležao bez sna uz ugašeno svjetlo, nakon što je sve u kući utihnulo, Tom osjeti kako je nešto teško zalepršalo u njemu i spustilo se na njegovo srce. Sad je imao sliku koju je želio ili barem onoliko koliko je želio ili koliko će ikad moći imati, a ta je slika bila crnja i beznadnija od svega što je znao. Nije bilo zavaravanja, ničeg glupavog ili nerazložnog u načinu na koji je Pilgrim ocijenio užase koji su ga zadesili. Bilo je to logično i zbog tog mu je bilo tako teško pomoći. A Tom mu je tako silno želio pomoći. Želio je to zbog konja i zbog djevojčice. Alije i znao a istodobno je znao da to nije u redu da ponajviše to želi zbog žene s kojom je jutros jahao i čije je oči i usta mogao tako jasno zamisliti kao da leži ovdje, pokraj njega.

8NOĆ KAD JE UMRO MATTHEW GRAVES, ANNIE I NJEZIN BRAT BILI SU kod prijatelja u Blue Mountains na Jamaici. Bio je svršetak božičnih blagdana i njezini su se roditelji vratili u Kingston, a njih ostavili još nekoliko dana jer su se tako dobro zabavljali. Annie i George, njezin brat, dijelili su bračni krevet u šatoru od goleme mreže protiv komaraca u koji je, usred noći, ušla majka njihovih prijatelja u spavaćici i probudila ih. Upalila je svjetiljku pokraj kreveta, sjela u podnožje kreveta i pričekala da Annie i George trljanjem očiju otjeraju san.

Nejasno, kroz gazu mreže protiv komaraca, Annie je vidjela ženina supruga, kako stoji postrani u prugastoj pidžami, lica u sjeni.

Annie će se uvijek sjećati neobičnog smiješka na ženinu licu. Poslije je shvatila da je to bio osmijeh rođen iz straha od onog što mora priopćiti, ali u tom se trenutku zbog sanjivosti i polusvjesnog stanja njezin izraz lica činio šaljiv, pa kad je žena rekla da nosi loše vijesti i da im je otac mrtav, Annie je pomislila da je riječ o šali. Ne jako zabavnoj, ali ipak šali. Poslije puno godina, kad je Annie razmišljala da bi trebala nešto učiniti u vezi sa svojom nesanicom poriv koji bi je obuzeo svakih četiri ili pet godina a čija bi posljedica bila da bi potrošila goleme novčane iznose da čuje što već zna, otišla je hipnoterapeutu. Ženina je tehnika bila usmjerena na događaje. To je značilo daje voljela kad bi kojem su se našli. Tad bi vas bacila u trans, probudila iz njega i riješila problem.

Nakon prvog pregleda od stotinu dolara, sirota je žena bila očito razočarana time što se Annie nije mogla sjetiti prikladnog događaja, pa je tjedan dana Annie napinjala mozak da se sjeti nečeg. Porazgovarala je o tome s Robertom i on se sjetio: kad su Annie probudili u dobi od deset godina u tri sata u noći i rekli da joj je otac mrtav.

Terapeutkinja se skoro prevalila sa stolca od uzbuđenja. I Annie je bila prilično zadovoljna, poput onih djevojčica koje je mrzila u školi, a koje su sjedile u prvoj klupi ruku podignutih u zrak. Nemoj zaspati, jer bi netko koga voliš mogao umrijeti. Nije smislila ništa pametnije. To što je dvadeset godina poslije te noći Annie svake noći spavala kao klada nije zabrinjavalo tu ženu.

Ona upita Annie što je osjećala za oca, pa za majku, a nakon što joj je Annie to ispričala, žena je upita pristaje li na malu vježbu odvajanja.

Annie reče da pristaje. Žena ju je tad pokušala hipnotizirati, ali je bila tako uzbuđena daje to učinila prebrzo i nije bilo nade koliko je crnog pod noktom da će uspjeti. Daje ne bi razočarala, Annie se potrudila odglumiti trans, ali je jedva zadržala ozbiljan izraz lica kad je žena postavila njezine roditelje na rotirajuće srebrne ploče i lansirala ih jednog po jednog, isprativši ih blaženim mahanjem, u svemir.

Ako očeva smrt, kako je Annie zapravo vjerovala, nije imala veze s njezinom nesanicom, utjecaj gubitka oca na gotovo sve drugo u njezinu životu bio je neizmjeran.

U roku od mjesec dana poslije očeve smrti, majka je spakirala kuću u Kingstonu i riješila se predmeta oko kojih se život njezine djece vrtio. Prodala je mali čamac u kojem ih je otac naučio jedriti i vodio ih do pustih otoka roniti među koraljnim grebenima u potrazi za jastozima, gdje su trčali goli po bijelom pijesku oivičenom palmama. A njihova psa, crnu labradorsku mješanku po imenu Bella, dala je susjedu kojeg su jedva poznavali. Vidjeli su je na vratima kad ih je taksi povezao u zračnu luku.

Odletjeli su u Novu Englesku, čudnu, vlažnu, hladnu zemlju gdje se nitko nije smiješio. Njihova ih je majka ostavila u Devonu kod svojih roditelja, a ona otišla u London srediti, do niezinim riiečima. su prugoveoslove. Nije gubila vrijeme pa je sredila i svoje poslove jer se za šest mjeseci preudala.

Annien djed bio je nježna, nesposobna duša. Pušio je lulu, rješavao križaljke, a najveća mu je briga u životu bila izbjegavati gnjev ili čak i blago nezadovoljstvo svoje supruge. Anniena je baka bila niska, zajedljiva žena, čvrste sijede trajne kroz koju je ružičasta boja njezina skalpa sjajila poput upozorenja. Njezina nesklonost prema djeci nije bila ništa veća ni manja od njezine nesklonosti prema skoro svemu u životu. No dok je većina tih stvari bila apstraktna ili neživa ili nesvjesna njezine nesklonosti, od mučenja svojih jedinih unuka dobivala je zauzvrat puno veće zadovoljstvo, pa se zdušno posvetila tome da njihov boravak, tijekom idućih mjeseci, zagorca što je više moguće. George joj je bio ljubimac, ne zato što bi joj on bio manje mrzak, nego da ih zavadi ljubomorom i tako učini Annie, u čijim je očima brzo uočila prkos, još nesretnijom. Rekla je Annie daje živeći u kolonijama stekla prostačke, nemarne životne navike koje je ona naumila iskorijeniti tako da bi je poslala na spavanje bez večere ili udarila po nogama, zbog najtričavijeg razloga, kuhačom duge drške. Njihova majka, koja bi doputovala vlakom svakog vikenda u posjetu, slušala je nepristrano što bi joj djeca ispričala. Zatim bi se održali zapanjujuće objektivni istražni postupci i Annie je prvi put shvatila kako se činjenice mogu prekrojiti i tako dobiti drukčije istine.

To dijete ima tako bujnu maštu reče njezina baka.

Svedena na nijemi prezir i sitne osvete, Annie je krala cigarete iz vještičine torbice i pušila ih iza pokislih rododendrona, nezrelo razmišljajući kako je glupo voljeti, jer ti koje voliš će umrijeti i ostaviti te. Njezin je otac bio živahan, veseo muškarac. Jedini koji je mislio da ona nešto vrijedi. Poslije njegove smrti, njezin je život bio beskonačna borba da dokaže daje imao pravo. Kroz školu i studentske dane i u karijeri, tjerala ju je jedna jedina želja: da pokaže govnarima. Stanovito je vrijeme, nakon što se rodila Grace, mislila daje dokazala što je namjeravala. U tom naboranom ružičastom lišcu, koje je tako slijepo i željno gladovalo za njezinom bradavicom, došlo je smirenje kao daje putovanju došao kraj. Bilo je vrijeme za definicije. Sad, bacaj. Pa još jedan, pa još jedan i još jedan, neuspjeh zjkneuspjehom i uskoro je Annie ponovno bila ona blijeda, gnjevna djevojčica iza rododendrona. Već im je jednom pokazala a pokazat će im ponovno.

Ali nije više bilo kao prije. U njezinim počecima u Rolling Stoneu, oni mediji koji su pratili takav tisak nazvali su je sjajnom i žestokom. A sad, reinkarnirana kao šefica vlastitog časopisa posao za koji se zaklela da nikad neće prihvatiti prvi od tih pridjeva se zadržao. Ali, kao znak hladnijeg goriva koje ju je pokretalo, žestoka se pretvorilo u nemilosrdna. Zapravo, Annie je iznenadila čak i sebe ravnodušnom okrutnošću koju je unosila u svoje novo radno mjesto.

Jesenas je srela staru prijateljicu iz Engleske, ženu koja je bila u istom internatu i kad joj je Annie ispričala za čistke u časopisu ona se nasmijala i rekla sjeća li se Annie da je u školskoj predstavi glumila Lady Macbeth? Annie se sjećala. Zapravo, iako to nije rekla, sjećala se daje prilično dobro glumila.

Sjećaš li se kako si gurnula ruke u posudu lažne krvi prije monologa Gubi se, prokleta mrljo!? Bila si crvena do laktova! Aha. Bila je to vraška mrlja.

Annie se nasmije zajedno s njom, ali ju je kod kuće taj prizor mučio cijelo poslijepodne, dok nije zaključila da on nije nimalo važan za njezino sadašnje stanje jer je Lady Macbeth to činila zbog muževljeve karijere a ne svoje, a usto je sišla s uma. Idućeg dana, vjerojatno da to dokaže, otpustila je Fenimorea Fiskea. A sad, gledajući na to sa stajališta svog ureda u izgnanstvu kao na nešto isprazno, Annie se zamislila nad takvim postupcima i svojim vlastitim gubicima koji su je potaknuli da tako postupa. Nešto od tog je postala svjesna one noći kod Little Bighorna kad se skutrila u podnožju kamena s uklesanim imenima mrtvih ljudi i zaplakala. Ovdje, u ovom mjestu neba, sad je jasnije spoznala svoje postupke, kao da se njihove tajne razotkrivaju zajedno s godišnjim dobima. Svibanj prođe u ožalošćenoj umrtvljenosti rođenom iz tog znanja, a ona je promatrala kako se vanjski svijet, odijeljen od nje, zagrijava i ozelenjuje. Jedino se osjećala njegovim dijelom kad bi bila s njim. Još je triput došao pred njezina vrata s konjima i odjahali bi zajedno do drugih Uobičajilo se da srijedom Diane ode po Grace u kliniku a kadšto bi je i u druge dane ona ili Frank odvezli ako su morali u grad. U ta bi se jutra Annie uhvatila kako čeka da je Tom pozove na jahanje, a kad bi se to dogodilo, pokušala bi ne zvučati odveć željno.

Posljednji put, dok je razgovarala na konferencijskoj liniji, pogledala je prema oborima i ugledala ga kako vodi Rimrocka i onog ždrijepca, osedlane, iz štale pa je izgubila nit razgovora. Odjednom je postala svjesna da su svi u New Yorku zašutjeli. Annie? upita jedan od starijih urednika.

Da, oprostite reče Annie. Krči mi u telefonu. Nisam čula što ste posljednje rekli.

Kad je Tom stigao, razgovor je još trajao i ona mu mahne kroz zaštitna vrata. On skine šešir i uđe u kuću. Annie mu usnama reče da neka je ispriča i neka se posluži kavom. On to učini i sjedne na naslon kauča. Ondje je bilo nekoliko novijih brojeva njezina časopisa. On uzme jedan i prelista ga. Nađe njezino ime na vrhu stranice s popisom svih zaposlenih i iskrivi lice da pokaže kako ga se to dojmilo. Tad ona ugleda kako se veselo nasmiješio ugledavši još jednu modnu reportažu Lucy Friedman s nazivom Novi primitivci. Odveli su nekoliko manekena u neko mjesto Bogu iza leđa u Arkansasu i fotografirali ih ispred starosjedilaca, nenasmiješenih tetoviranih muškaraca trbuha nabreklih od piva, pušaka naslonjenih na prozore njihovih kamiona. Annie se pitala kako je fotograf, silno nadaren, otkačeni mladić, koji je trepavice mazao maškarom i volio svima pokazivati svoje probušene bradavice, uspio izvući živu glavu.

Prošlo je deset minuta prije no što je završio razgovor i Annie, svjesna da Tom sluša, postajala je sve zbunjenija. Shvati da govori ozbiljnije nego inače kako bi ga impresionirala i odmah se osjeti glupavo.

Okupljeni oko zvučnika na telefonu u njezinu uredu u New Yorku, Lucy i ostali su se sigurno pitali što se događa. Kad je razgovor završio, ona spusti slušalicu i okrene se prema njemu.

U redu je, svidjelo mi se slušati te kad radiš. A sad znam i što trebam odjenuti idući put kad idem u Arkansas. On baci časopis na kauč.Zabavno je.

Bolesno je. Uglavnom od tog zaboli glava.

Već je bila u odjeći za jahanje pa izađu iz kuće i krenu prema konjima. Ona reče da će pokušati jahati s malo duljim stremenom i on joj pokaže kako da to učini jer je remenje bilo malo drukčije od onog na koje je bila naviknuta. Ona se približi vidjeti kako on to radi i prvi put postane svjesna njegova mirisa, toplog čistog mirisa kože i neke svrhovite vrste sapuna. Cijelo vrijeme, vrhovi njihovih ruku su se lagano dodirivali, ali se nijedno ne odmakne.

Tog su jutra prešli do južnog potoka i polakir se uspeli do mjesta na kojem se moglo vidjeti dabrove. Ali nisu vidjeli nijednog, jedino dva komplicirana nova otoka koja su sagradili. Sjašu i sjednu na sivi izblijedjeli trupac srušene topole dok su konji pili vlastiti odraz iz jezera. Riba ili žaba probije površinu ispred ždrijepca i on odskoči prestrašeno poput nekog lika iz crtanog filma. Rimrock ga umorno pogleda i nastavi piti. Tom se nasmije. Ustane, priđe ždrijepcu, pa položi jednu ruku na njegov vrat a drugu na glavu. Na trenutak je tako stajao i držao ga. Annie nije čula je li nešto rekao, ali je primijetila da konj izgleda kao da sluša. Bez nagovaranja, vrati se do vode i nakon što je nekoliko puta oprezno onjušio vodu, počne piti kao da se ništa nije dogodilo. Tom se vrati do Annie koja se smiješila i mahala glavom. Stoje?

Kako ti to uspijeva? Što?

Pokazati mu daje sve u redu. Ma znao je on da je to u redu. Ona pričeka da on nastavi. Samo je kadšto melodramatičan. A kako to znaš? On je pogleda jednako veselo kao i onog dana kad gaje ispitivala o ženi i sinu. Nauči se. On zašuti. Po nečemu na njezinu licu primijetio je da se osjeća prekorenom pa se on nasmiješi i nastavi.

Samo je riječ o razlici između gledati i vidjeti. Gledate li dovoljno dugo, i činite li to kako valja, vidjet ćete. Kao i u tvojem poslu. Znaš što je dobar članak za tvoj časopis jer si posvetila puno vremena tome da to naučiš. Annie se nasmije. Aha, na primjer o modno kreiranim primitivcima?

Da, tako je. Ne bih se u milijun godina sjetio da bi ljudi o tome željeli čitati.

I ne žele.

Naravno da žele. Zabavno je. Glupo je.

Zazvuči to oporo i nepobitno i između njih se zavuče šutnja. On ju je promatrao i ona se smekša i nasmiješi trpkim osmijehom. Glupo je i snishodljivo i lažno. Ima tu i ozbiljnih članaka.

Je li? Ali kome je to potrebno? On slegne ramenima. Annie pogleda u konje. Popili su svoju dozu i sad su brstili mladu travu pokraj vode.

Ono što ti radiš je stvarno reče ona. Dok su se vraćali, Annie mu ispriča o knjigama koje je našla u knjižnici, o šaptačima i magiji, a on se nasmije i reče naravno, pročitao je i on neke od tih knjiga a često je poželio biti čarobnjak. Znao je za Sullivana i J. S Rareva.

Neki od tih ljudi ne Rarey, on je bio pravi ljubitelj konja ali neki drugi, činili su djela koja su se činila čarobnjaštvom, ali su bila zapravo okrutna. Recimo, ulijevali su olovo u uho konja, kako bi od tog zvuka obamro od straha a ljudi bi rekli, vidi, ukrotio je tog mahnitog konja! Ono što nisu znali bilo je da gaje vjerojatno i ubio.

Reče da se često bolesnom konju stanje pogorša prije no što se trag. A ona nije odgovorila jer je znala da ne govori samo o Pilgrimu nego o nečem većem, što zahvaća sve njih. Znala je daje Grace razgovarala s Tomom o nesreći. Nije joj on to rekao nego je čula kad je Grace to nakon nekoliko dana spomenula Robertu preko telefona. To je postala jedna od Graceinih omiljenih smicalica, da dopusti Annie nešto doznati posredno kako bi shvatila koliko je isključena. Te se večeri Annie kupala u kupaonici na katu. Ležala je u kadi i slušala kroz otvorena vrata što je Grace znala, jer nije pokušavala stišati glas.

Nije išla u pojedinosti, samo je rekla Robertu da se sjetila više no što je očekivala o tome što se dogodilo i da se osjeća bolje jer je to učinila. Kasnije, Annie je čekala da i njoj kaže, ali je znala da se to neće dogoditi. Neko se vrijeme ljutila na Toma, kao da im je neovlašteno upao u život. Idućeg je dana s njim razgovarala osorno. Čujem da ti je Grace ispričala o nesreći.

Da, jest reče on, skoro ravnodušno. I to je bilo sve. Bilo je očito daje to smatrao nečim što se tiče samo njega i Grace i kad se Annie prestala ljutiti, poštovala gaje zbog tog i sjetila sada nije on neovlašteno upao u njihove živote nego obratno. Tom je malokad s njom govorio o Grace, a kad bi to učinio, govorio je o činjeničnim i neprijepornim stvarima. Alije Annie znala da on shvaća u kakvim su one odnosima, jer tko to ne bi primijetio?

TELIĆI SU SE STISNULI NA SUPROTNOM KRAJU BLATNJAVOG OBORA. POkušavali su se sakriti jedno iza drugog i gurkali se svojim crnim vlažnim njuškama. Kad bi jednog izgurali naprijed, njega bi obuzela panika, a kad bi postala neizdržljiva, ono bi pobjeglo otraga i cijeli bi proces počinjao iznova.Bila je subota ujutro prije Memorial Daya15 i blizanci su pokazivali Joeu i Grace kako vješto barataju lasom.

Scott, koji je bio na redu, imao je na sebi par novih novcatih kožnih hlača i šešir broj prevelik za njega. Već je nekoliko puta pao zamahujući petljom. Svaki put bi Joe i Craig prasnuli u smijeh i Scott bi pocrvenio u licu i pretvarao se daje to i njemu smiješno. Toliko je dugo vrtio lasom u zraku da se Grace zavrtjelo u glavi.

A da se vratimo idućeg tjedna? upita Joe. Izabirem tele, no.

Tamo su. Crni, s četiri noge i repom. U redu, pametnjakoviću.

Ma daj već jednom baci. Uredu! Uredu! Joe odmahne glavom i veselo se nasmiješi Grace. Sjedili su jedno pokraj drugog na najvišoj prečki ograde i Grace se još ponosila time što se popela onamo. Učinila je to kao da to nije ništa pa iako ju je vraški boljelo na mjestu na kojem se prečka usijecala u njezin batrljak, nije se namjeravala maknuti.

Na sebi je imala novi par Wrangler traperica, a da bi ih pronašle, ona i Diane potrošile su puno vremena u Great Fallsu i znala je da dobro izgledaju jer je jutros provela pola sata ispred zrcala u kupaonici ogledavajući se. Zahvaljujući Terri, mišići na njezinu desnom bedru lijepo su ih ispunili. Smiješno, u New Yorku bi je samo mrtvu mogli vidjeti u nekim drugim trapericama osim Levisicama, ali su ovdje svi nosili Wranglerice. Prodavač u trgovini rekao je daje to zato što su šavovi s unutrašnje strane nogavica ugodniji za jahanje. Bolji sam od tebe u svakom slučaju reče Scott. Petlja ti je sigurno veća.

Joe skoči u obor i prijeđe preko blata do telića. Joe! Miči se s puta!

Nemoj se popiškiti u gaće. Olakšat ću ti posao, malo ću ih raštrkati.

Kad im se on približio, telići su se odmaknuldok se nisu sabili u uglu. Njihov jedini spas sad je bio raštrkati se i Grace je vidjela kako zabrinutost među njima raste do usijanja. Joe stane. Još jedan korak i razbježat će se.

Spreman? vikne on.

Scott se ugrize za donju usnicu i zamahne petljom malo brže tako daje zazvrjala u zraku. On kinine glavom i Joe korakne prema naprijed. Telići potrče u drugi ugao. Scott nehotice tiho klikne kad je bacio laso. Uže zavijuga kroz zrak a njegova petlja sleti ravno oko glave teleta predvodnika.

Tako je! vikne on i čvrsto zategne uže. Alije slavodobitno veselje potrajalo samo trenutak, jer čim je tele osjetilo kako se petlja steže, ono potrči i povuče Scotta za sobom. Njegov šešir ostane visjeti u zraku, a on pljusne naglavačke u blato po Pusti uže! Pusti ga! Joe je urlao, ali ga Scott možda nije čuo ili mu možda ponos nije dopuštao, jer se držao za uže kao da su mu se ruke zalijepile za nj i tako se vukao za teletom. Ono stoje teletu manjkalo u kilaži, nadomjestilo je srčanošću, pa je skakalo i jogunilo se poput junca na rodeu i navlačilo dječaka za sobom po blatu poput sanjki. Grace se zabrinuto rukama uhvati za lice i skoro se izvrne na leđa s vrha ograde. Ali kad su shvatili da se Scott drži za uže zato što tako želi, Joe i Craig počnu tuliti od smijeha. On svejednako nije popuštao. Tele gaje odvuklo s jednog kraja obora na drugi i natrag dok su ostali telići stajali zbunjeno na mjestu. Galama dozove Diane iz kuće, ali je preteknu Tom i Frank, koji su bili u štali. Stigli su do ograde pokraj Grace upravo kad je Scott pustio laso.

Ležao je nepomično, licem u blatu i svi utihnu. O ne, pomisli Grace, o ne. Istog trenutka stigne Diane i uplašeno vrisne. Jedna se ruka polako podigne iz blata, kao da salutira. Tad se, teatralno, dječak podigne i okrene prema njima. Stajao je ispred njih nasred obora i čekao da mu se oni nasmiju do mile volje. A oni su to i učinili. A kad je Grace ugledala Scottove bijele zube na inače nepomućenom smeđem premazu, i ona im se pridruži. Zajedno su se smijali glasno i dugo i Grace osjeti da im pripada i daje život možda ipak lijep.

Pola sata poslije svi su se raspršili. Diane je odvela Scotta u kuću da se opere, a Frank, koji je želio čuti Tomovo mišljenje o teletu zbog kojeg se zabrinuo, odvezao je njega i Craiga na livadu. Annie je otišla u Great Falls kupiti hranu za ono stoje ona uporno nazivala, na Graceinu sramotu, večernja zabava na koju je pozvala Bookerove. I tako su ostali samo njih dvoje, Grace i Joe, i Joe predloži da odu pogledati Pilgrima. Pilgrim je sad imao obor samo za sebe, pokraj ždrijebaca s kojima je Tom počeo raditi i čije je zanimanje, preko dvostruke ograde, on uzvraćao mješavinom sumnjičavosti i prezira. Izdaleka ugleda Grace i Joea i počne frktati i njištati i kaskati goredolje po neurotičnoj, blatGrbava trava otežavala je hodanje, ali Grace se usredotočila na to da provuče nogu kroz nju. Iako je znala da Joe hoda polakše nego što bi inače hodao, to je nije smetalo. S njim se osjećala ugodno kao s Tomom. Stignu do ulaznih vrata Pilgrimova obora, naslone se na ogradu i zagledaju u njega.

Bio je tako lijep konj reče ona. Ijošje. Grace kimne glavom. Ispriča mu što se dogodilo onog dana, skoro prije godinu dana, kad su otišli u Kentuckv. Dok je govorila, na drugoj strani obora Pilgrim kao da je izvodio nakaradnu parodiju događaja koje je ona opisivala. Koračao je pokraj ograde podrugljivo se šepureći, visoko podignuta, ali zamršena, skvrčena i kriva repa, i to, Grace je znala, ne od straha nego ponosa.

Joe je slušao i ona u njegovim očima ugleda jednaku suzdržanu smirenost kao i u Tomovim. Kadšto bije prestrašilo koliko sliči stricu, i izgledom i ponašanjem. Ležeran osmijeh i način na koji skida šešir i odmiče kosu s lica. Katkad bi se Grace uhvatila kako razmišlja o tome kako bi bilo lijepo daje godinudvije stariji. Ne zato što bi se on zainteresirao za nju, naravno. Ne na taj način, ne sad, s tom njezinom nogom. Lijepo je ovako kako jest, da su samo prijatelji. Puno je naučila gledajući Joea kako postupa s mlađim konjima, posebice s Brontvnim ždrebetom. Nikad im se nije nametao nego bi pričekao da oni dođu njemu i ponude se a tad bi ih prihvatio s lakoćom, zbog koje bi se oni, shvati Grace, osjećali dobrodošli i sigurni. Igrao bi se s njima, ali ako bi oni osjetili nesigurnost, on bi se povukao i ostavio ih na miru. Tom kaže da ih se mora usmjeravati reče joj on jedan dan kad su bili sa ždrebetom. Ali ako se pretjera, oni se uzjogune. Mora im se ostaviti malo slobodnog prostora. On kaže daje tu zapravo riječ o samoočuvanju.

Pilgrim se zaustavio i stajao je gledajući ih iz najveće moguće daljine. Znači, jahat ćeš na njemu? upita Joe. Grace se okrene prema ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Što?

Kad ga Tom sredi.

Ona se nasmije. Smijeh čak i njoj zazvuči šuplje. O, ja više neću jahati.

Joe slegne ramenima i kinine glavom. Iz susjednog obora čuo se topot kopita i oni se okrenu pogledati kako ždrijepci igraju neku vrstu lovice. Joe se sagne i ubere vlat trave pa je počne grickati. Šteta reče on. Molim? Za nekoliko tjedana tata će odvesti stoku na ljetne pašnjake, a mi ćemo svi s njim. To je zabavno, zaista jako lijepo.

Oni priđu ždrijepcima i dadu im neke orahe koje je Joe imao u džepu. Dok su se vraćali prema konjušnici, Joe je sisao svoju vlat trave a Grace se pitala zašto se pretvara da ne želi jahati. Nekako je samu sebe uhvatila u stupicu. I ona osjeti, kao u većini stvari, da to vjerojatno ima nekakve veze s njezinom majkom.

Annie ju je iznenadila podržavši tu njezinu odluku, tako da je Grace postala sumnjičava. Bila je to, naravno, ona poznata engleska osobina, ne pokazivati osjećaje, a kad padneš, penješ se odmah natrag i tako ne gubiš hrabrost. Pa iako je to što se dogodilo Grace bilo više od pada, Grace je počela sumnjati da Annie igra neku zakulisnu igru i daje prihvatila Graceinu odluku samo da bi proizvela obratan učinak. Jedino zbog čega je sumnjala daje tome tako bila je Annie, koja je poslije toliko godina ponovno počela jahati. Grace joj je zavidjela na tim jutarnjim izletima s Tomom Bookerom. Alije čudno bilo to stoje Annie sigurno znala da će to odvratiti Grace da ponovno počne jahati.

No kamo ju je, Grace se sad zapita, dovelo takvo razmišljanje? Čemu odricati svojoj majci neki možda i umišljeni uspjeh, ako to znači uskratiti sebi nešto što je sad skoro sigurna da želi?

Znala je da nikad neće jahati na Pilgrimu. Čak i da se oporavi, između njih više nikad ne bi bilo tog povjerenja i on bi sigurno osjetio pritajeni strah u njoj. Ali bi mogla pokušati jahati na nekom mirnijem konju. Kad bi barem to mogla učiniti a da tome drugi ljudi ne pridaju Stignu do štale. Joe otvori vrata i uđe prvi. Svi konji su sad, kad je zatoplilo, bili vani i Grace nije znala zašto ju je on doveo ovamo. Udarci njezina štapa o betonski pod odjekivali su u praznom prostoru. Joe skrene u dio s hranom i Grace stane na ulazu, pitajući se što on to radi. Prostorija je mirisala na novu oplatu od borovine i stavljenu kožu. Joe ode do sedala koja su stajala na policama na zidu. Obratio joj se preko ramena, još držeći vlat trave u zubima, ravnodušno, kao da joj nudi da izabere neki osvježavajući napitak iz hladnjaka. Mojeg konja ili Rimrocka? Annie je požalila što je pozvala Bookerove na večeru čim ih je pozvala. Kuhinja u potočnoj kući nije bila sagrađena za pripremu finih jela, iako ona nije bila vrsna kuharica. Djelomice zato što je vjerovala daje to kreativnije, ali uglavnom zato što je bila odveć nestrpljiva, kuhala je po osjećaju a ne receptima. Osim tri ili četiri standardna jela koje je znala skuhati zatvorenih očiju, izgledi hoće li neko njezino jelo ispasti dobro ili loše bili su polapola. Ove večeri, već je osjećala, vaga je prevagnula na ovo posljednje. Odlučila se, misleći da igra na sigurno, za tjesteninu. Jelo koje su kuhali do besvijesti prošle godine. Bilo je pomodno, a lagano. Djeci će se svidjeti, a postojali su izgledi da će impresionirati Diane. Primijetila je i da Tom izbjegava jesti previše mesa, a više no što je bila spremna priznati, željela mu je ugoditi. Neće biti posebnih sastojaka. Potrebne su joj samo penne regata, mozzarella, svježi bosiljak i na suncu sušene rajčice, a to će, mislila je, moći nabaviti u Choteauu.

Trgovac pogleda u nju kao da govori Urdu. Morala se odvesti sve do velikog samoposluživanja u Great Fallsu i još nije uspjela naći sve što joj je bilo potrebno. Beznadno. Morala je promijeniti plan na licu mjesta. Pregledavala je police, sve nezadovoljnija. Neka je prokleta ako popusti i posluži im odreske. Odlučila se za tjesteninu i bit će tjestenina.

Naposljetku kupi sušene špagete, bolonjski umak u bočici i nekoliko pouzdanih sastojaka za začin pa će se moći pretvarati da je recept njezin. Izađe iz trgovine s dvije boce dobrog talijanskog crve Kad se vratila u Double Divide, osjećala se bolje. Željela je to učiniti za njih, najmanje stoje mogla. Bookerovi su svi bili tako ljubazni, iako je Dianina ljubaznost bila malko opora. Kad god bi Annie povela razgovor o plaćanju stanarine i rada s Pilgrimom, Tom bi na to odmahnuo rukom. Sredit će to poslije, rekao bi. Dobila je jednak odgovor od Franka i Diane. I tako je večerašnja večera bila način da im se Annie u međuvremenu oduži.

Ona pospremi hranu i odnese hrpu novina i časopisa koje je kupila u Great Fallsu na stol ispod kojeg je već bilo brdo novina. Prije je provjerila ima li poruka. Bila je samo jedna, na elektronskoj pošti, od Roberta.

Nadao se da će doći avionom i provesti vikend s njima, ali je u posljednji trenutak pozvan na sastanak u ponedjeljak u London. Odande mora dalje u Ženevu. Sinoć je nazvao i proveo pola sata ispričavajući se Grace, obećavajući da će uskoro doći. Poruka putem elektronske pošte bila je šaljiva, a poslao ju je dok se spremao krenuti na JFK, i napisana nekim nerazumljivim jezikom koji su on i Grace nazivali cvbergovor i koji je Annie tek polovično razumjela. U dnu je nacrtao kompjutorsku sliku konja s velikim osmijehom na licu. Annie je odštampa ne pročitavši je. Kad joj je Robert sinoć rekao da neće doći, njezina je prva reakcija bila olakšanje. Tad se zabrinula zbog toga što se tako osjeća i otad je marljivo izbjegavala dublju analizu.

Ona sjedne i lijeno se zapita gdje je Grace. Kad se Annie dovezla iz Great Fallsa na ranč, nije zatekla nikog. Vjerojatno su svi u kući ili u stražnjim oborima. Otići će i pogledati kad pročita tjednike, subotnji obred kojeg se ovdje pridržavala, iako se činilo da iziskuje puno više napora. Ona otvori Time i zagrize jabuku.

Grace je trebalo desetak minuta da stigne ispod obora i kroz gaj topola do mjesta o kojem joj je Joe pričao. Ovdje još nije bila, ali kad su prošli kroz drveće ona shvati zašto gaje izabrao.

Ispod nje, u podnožju zavojite obale, ležala je savršena elipsa livade, okružene jarkom rukavca potoka. Bila je to prirodna jahaonica, skrivena od svepa osim vozelena a u njoj su rasle takve vrste divljeg cvijeća kakve Grace nikad nije vidjela.

Ona pričeka i osluhne dolazi li on. Puhao je tako slab povjetarac da je jedva micao lišće topola koje su se uzdizale iza nje i jedino stoje čula bili su zujanje kukaca i otkucaji njena srca. Nitko neće znati. Takav je dogovor. Čuli su Annien automobil i kroz pukotinu na vratima štale gledali kako prolazi. Scott će uskoro ponovno izaći, i zato, da ih ne bi vidjeli, Joe joj reče da pođe prva. On će osedlati konja, provjeriti je li zrak čist i doći za njom.

Joe je rekao da zna da se Tom neće ljutiti bude li ona jahala na Rimrocku, ali Grace nije mislila tako, pa su se odlučili za Gonza, Joeva malog ponija. Kao svi konji koje je tamo upoznala, bio je drag i miran i Grace se već sprijateljila s njim. A i njegova joj je veličina bolje odgovarala. Začuje pucketanje grane i jedva čujno rzanje konja. Ona se okrene i ugleda ih kako dolaze kroz drveće. Netko te vidio? upita ona. Ne. On projaše pokraj nje i odvede Gonza polako niz obalu do livade. Grace krene za njim, ali je obronak bio nezgodan za spust i otprilike metar prije podnožja, noga joj zapne i ona padne. Zapetljala se, ali je izgledalo gore no stoje bilo. Joe siđe s konja i priđe joj. Dobro si? Sranje!

On joj pomogne ustati. Jesi li povrijeđena? Ne, dobro sam. Sranje, sranje i sranje!

On je pusti da psuje i bez riječi joj otare leđa. Ona ugleda blatnjavu mrlju po cijeloj strani njezinih novih traperica. Noga ti je dobro?

Da. Oprosti. Tako me katkad razljuti.

On kimne glavom i trenutakdva ne reče ništa, da joj vremena da se pribere.

Još želiš pokušati? Da. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Joe povede Gonza i njih troje pješice stignu na livadu. Leptiri su polijetali pred njima. Oni su se probijali kroz visoku travu koja je mirisala toplo i slatko od sunca i gnječenja njegovih čizama. Potok je ovdje tekao plitak preko šljunka i kad su se približili, Grace začuje vodu. Čaplja se vine u zrak i lijeno odleti, namještajući noge u letu.

Stignu do niskog panja topole, čvornatog i obraslog. Joe stane pokraj i povede Gonza da zaobiđe panj tako daje poslužio kao plato da se Grace popne.

Pomaže li to? upita on.

Aha. Uspijem li se popeti na panj.

On stane konju kod ramena, držeći jednom rukom njega na mjestu a drugom Grace. Gonzo se pomakne i Joe ga potapše po vratu i reče mu daje sve u redu. Grace položi ruku na Joeovo rame i podigne se zdravom nogom na panj.

Sve u redu? Da, mislim da jest.

Je li ti stremen prekratak? Ne, ureduje. Njezina je lijeva ruka još bila na njegovu ramenu. Ona se upita osjeća li on u njoj otkucaje njezine krvi.

Dobro. Drži se za mene i kad budeš spremna, položi desnu ruku na obluk sedla.

Grace duboko udahne i učini kako je rekao. Gonzo malo pomakne glavu, ali su mu noge ostale kao ukopane. Kad je bio siguran da se ona dobro namjestila, Joe makne ruku s nje, sagne se i uhvati stremen.

Taj je dio bio težak. Da bi stavila lijevu nogu u stremen, svu težinu morala je prebaciti na protezu. Pomisli da bi se mogla okliznuti, ali osjeti kako se Joe ukrutio i preuzeo puno težine i učas joj se noga smjesti sigurno u stremenu kao toliko puta prije. Jedino što se dogodilo bilo je da se Gonzo ponovno malo pomaknuo, no Joe ga smireno ali odlučno ukori i on se umiri istog trenutka. Sad je samo morala prebaciti svoju umjetnu nogu, ali je bilo tako čudno što u njoj ništa nije osjećala. Sjeti se daje posljednji put zajahala konja onog jutra kad se dogodila nesreća. U redu? uoita Joe. Da.

Kreni.

Ona ukruti lijevu nogu, prebaci težinu na stremen, pa pokuša podići desnu nogu preko konjskih sapi.

Ne mogu je dovoljno visoko podignuti. Nasloni se još malo više na mene. Nagni se ulijevo, da dobiješ veći kut. Ona to učini i, skupivši svi snagu koju je imala i kao da joj život 0 tome ovisi, ona podigne nogu i zamahne. Kad je to učinila, okrene se 1 podigne pomoću obluka sedla. Osjeti kako ju je podigao i Joe, pa ona visoko zamahne nogom i prebaci je na drugu stranu. Namjesti se u sedlu i iznenadi što se ne osjeća čudnije. Joe je vidio kako ona traži drugi stremen pa brzo ode na drugu stranu i pomogne joj da u nj stavi nogu. Osjetila je unutrašnju stranu batrljka na sedlu pa, iako je bio mekan, bilo je nemoguće znati točno gdje završavaju osjeti a počinje ništavilo.

Joe se odmakne u stranu očiju prikovanih za nju u slučaju da se nešto dogodi ali je ona bila odveć zaokupljena svojim mislima da bi to primijetila. Prihvati uzde i potjera Gonza. On krene bez pitanja i ona korakom prijeđe u dugom luku po rubu potoka ne osvrnuvši se. Nogom je mogla jače pritisnuti nego što je mislila da može, iako je bez mišića listova morala pritiskati batrljkom i mjeriti učinak reakcijom konja. On se kretao kao da to sve zna i kad su stigli do ruba livade i vješto se okrenuli, njih dvoje već su bili jedno. Grace prvi put podigne pogled i ugleda Joea kako stoji među cvijećem i čeka je. Ona se vrati k njemu u obliku blagog slova i stane. On joj se veselo nasmiješi sa suncem u očima, na pozadini livade koja se prostirala iza njega i Grace dođe da zaplače. Ali se snažno ugrize za unutrašnju stranu usne pa se i ona njemu veselo nasmiješi. Ništa lakše reče on.

Grace kimne glavom i čim je bila sigurna da joj glas neće zadrhtati ona reče da, ništa lakše. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA KUHINJA U POTOČNOJ KUĆI BILA JE SPARTANSKA, OSVIJETLJENA HLADnim fluorescentnim cijevima čija su kućišta postala mrtvački kovčezi za razne kukce. Kad su se Frank i Diane preselili u veliku kuću, odnijeli su sa sobom ponajbolje komade kuhinjske opreme. Svi lonci i tave bili su iz uništenih obitelji a stroj za pranje posuđa moralo se udariti u pravo mjesto da bi odvrtio svoj ciklus. Jedino što Annie još nije svladala bila je pećnica koja je bila prilično svojeglava. Lijepak za vrata istrunuo je, a prekidač za temperaturu olabavio pa je pečenje u njoj zahtijevalo mješavinu nagađanja, opreza i sreće.

No ispeći francusku pitu od jabuka koju je namjeravala poslužiti za desert, bilo je tek pola posla. Ona teža polovica posla bila je dosjetiti se iz čega bi je oni mogli pojesti. Annie je prekasno otkrila da nema dovoljno tanjura, pribora za jelo pa čak ni stolaca. Posramljena jer to kao daje na neki način poništavalo cijelu svrhu morala je nazvati Diane i posuditi od nje nešto pribora. Tad je shvatila kako je jedini stol dovoljno velik da posluži svrsi onaj koji je njoj služio kao radni stol, pa je morala sve maknuti s njega i sad su svi njezini uređaji bili poslagani po podu zajedno s novinama i časopisima. Večer je počela uspaničeno. Annie je bila naviknuta za goste imati ljude koji smatraju da si veća faca što kasnije stigneš, pa joj nije palo na pamet da bi oni mogli stići točno u minutu. No u sedam sati, dok se ona ioš niie nresvukla. ona ih ugleda. sve osim Toma uspinju obronkom. Ona pozove Grace, odjuri na kat i nabaci na se haljinu koju sad nije imala vremena izglačati. Kad je začula njihove glasove na trijemu, našminkala je oči i usne, počešljala se, poprskala parfemom i sjurila u prizemlje pozdraviti ih.

Kad ih je ugledala kako stoje ondje, Annie pomisli kako je glupa zamisao bila ugostiti te ljude u njihovoj kući. Činilo se daje svima neugodno. Frank reče da se Tom zadržao s nekim jednogodišnjakom, ali da se tuširao kad su oni odlJfeili i uskoro će stići. Annie ih upita što žele popiti, a kad ih je to upitala, sjeti se daje zaboravila kupiti pivo. Ja ću pivo reče Frank.

No, krenulo je nabolje. Otvorila je bocu vina dok je Grace odvela Joea i blizance i posjela ih na pod ispred Anniena kompjutora gdje su uskoro očarani plovili Internetom. Annie, Frank i Diane odnijeli su stolce na trijem pa sjedili i razgovarali u blijedećem žaru večernje svjetlosti.

Smijali su se Scottovoj pustolovini s teletom, pretpostavljajući daje Grace ispričala Annie. Annie se pretvarala da jest. Tad Frank ispriča dugu priču o katastrofalnom srednjoškolskom rodeu na kojem se osramotio pred djevojkom koju je pokušao impresionirati. Annie je slušala s lažnim zanimanjem i čekala trenutak kad će ugledati Toma kako izlazi iza ugla kuće. A kad je to učinio, njegđv osmijeh i način na koji je skinuo šešir i rekao da se ispričava zbog zakašnjenja bili su upravo onakvi kakvima ih je zamišljala.

Ona ga odvede u kuću. Prije no što je on uopće zatražio pivo, ona se ispriča što ga nema. Tom reče da mu odgovara i vino, pa stane i zagleda se u nju dok gaje točila. Ona mu pruži čašu i prvi ga pjit pogleda u oči.

Ono što je namjeravala reći, isparilo joj je iz glave. Otkuca takt neugodne šutnje prije no što je on izbavi. Nešto fino miriše.

Ništa posebno, na žalost. Je li konju dobro?

Da. Ima povišenu temperaturu, ali će biti dobro. Je li tvoj dan bio ugodan?

Prije no što je mogla odgovoriti, Craig utrči zazivajući Toma i reče mu da mora doći i vidjeti nešto na kompjutoru. Hei, razgovaram s Graceinom mamom. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Annie se nasmije i reče mu da slobodno može otići, Graceina se mama ionako mora pobrinuti za hranu. Diane dođe pomoći i njih se dvije raspričaju o djeci dok su zgotavljale jelo. Svako malo Annie bi pogledala u dnevnu sobu i vidjela Toma u njegovoj blijedoplavoj košulji, zgrbljenog među djecom, koja se.nadmeću za njegovu pažnju. Špageti su bili pun pogodak. Diane je čak zatražila recept za umak i Annie bi bila priznala daje umak kupljen daje Grace nije preduhitrila. Annie je prostrla stol nasred dnevne sobe i osvijetlila ga svijećama kupljenima u Great Fallsu. Grace je rekla daje pretjerala s time, ali je Annie bila uporna i sad joj je bilo drago jer je svjetlost svijeća sobi davala topao sjaj i bacala treperave sjene na zidove.

Pomisli kako je divno kad tišinu ove kuće ispunja razgovor i smijeh. Djeca su sjedila najednom kraju stola, a četvero odraslih na drugom, ona i Frank nasuprot Tomu i Diane. Nekome tko ih ne pozna, pomisli Annie, učinilo bi se da su dva para.

Grace je svima pričala kakve se sve podatke može dobiti na Internetu, na primjer The Visible Man, ubojica iz Texasa koji je smaknut, a koji je svoje tijelo poklonio za znanstvena istraživanja. Zamrznuli su ga i izrezali na dvije tisuće komadića i svaki fotografirali reče ona.

Gnusno reče Scott. Želimo li slušati o tome dok jedemo? upita Annie. Nije to mislila jako ozbiljno, ali Grace odluči to shvatiti kao prijekor, pa sprži Annie pogledom. Mama, pa to je abeceda medicine. To je opća kultura, zaboga, a ne neka kompjutorska igra za zatupljivanje mozga. Više za sjeckanje mozga reče Craig.

Nastavi Grace reče Diane. Silno je zanimljivo.

Pa, to bi bilo sve reče Grace. Govorila je bez zanosa i dala svima do znanja daje njezina majka, po običaju, poklopila ne samo nju nego i predmet razgovora koji je zanimljiv i zabavan. Ponovno su ga sastavili i može ga se pozvati na ekran i secirati, kao na trodimenzionalnoj slici. Da.

Taje riječ bila tako bezvoljna i konačna daje iza nje mogao uslijediti jedino tajac. Potrajao je tek trenutak, iako se Annie učinilo da traje vječno. Tom je sigurno vidio očaj u njezinim očima, jer je podrugljivo kimnuo glavom prema Franku i rekao: Pa, mlađi brate, eto ti prilike za besmrtnost.

Bože, smiluj se reče Diane. Tijelo Franka Bookera pred očima nacije! Oho, a što to nije u redu s mojim tijelom, ako smijem pitati? Odakle da počnemo? upita Joe i svi se nasmiju.

• Do vraga reče Tom. S dvije tisuće komadića, može ih se sastaviti na drukčiji način i dobiti ljepši rezultat. Raspoloženje se ponovno popravilo i kad je Annie postala u to sigurna, uputi Tomu pogled olakšanja i zahvalnosti, našto se njegov pogled jedva primjetno smekša. Učini joj se čudnovatim da taj muškarac, koji nikad nije potpuno upoznao vlastito dijete, tako dobro razumije svaku bolnu nijansu koja se događa između nje i Grace.

Pita od jabuka nije postigla jednak uspjeh. Annie je zaboravila cimet, a shvatila je čim je odrezala prvi komad da se pita mogla peći još petnaest minuta. Ali nitko se nije žalio, a djeca su ionako jela sladoled umjesto pite i uskoro ponovno otišla za kompjutor dok su odrasli sjedili i pili kavu za stolom.

Frank se žalio na borce za očuvanje okoliša, ili zelenjake kako ih je on nazivao, i na to kako nimalo ne razumiju rančerski posao. Obrfćao se Annie jer su ostali to očito čuli stotinu puta. Ti manijaci puštaju vukove u prirodu, dovoze te prokletinje iz Kanade kako bi pomogli grizlijima jesti stoku. Prije nekoliko tjedana, reče on, vlasniku ranca u blizini Auguste pojeli su dvije junice.

A ti zelenjaci su doletjeli iz Missoule u helikopterima, ekološki osviješteni i slično i rekli, žao nam je, stari, prebacit ćemo ga negdje drugdje, ali da ga nisi lovio u stupicu ili pucao u njega jer ćemo ti odrati kožu na sudu. Taj se prokletnik sad vjerojatno izležava pokraj bazena u nekom hotelu s pet zvjezdica, a vi i ja to plaćamo. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA I ovaj je jedan od njih, Annie, kažem ti. Rančerski mu je posao u krvi, a zelen je kao gatalinka na stolu za biljar koju muči morska bolest. Čekajte samo dok gospodin Vuk ubije jedno njegovo ždrijebe, mili Bože. Bit će to dan tri velika Ua.

Tom se nasmije i ugleda kako se Annie mršti. Upucaj, ukopaj i ušuti povjeri joj on. Odgovor obzirnog rančera prirodi. Annie se nasmije i odjednom postane svjesna Dianinih očiju na sebi. Kad je Annie pogledala u nju, Diane joj se nasmiješi načinom koji je samo još jače isticao da se prije nije smiješila. Što ti misliš, Annie? upita ona. O, ja ne moram s tim živjeti. Ali sigurno imaš mišljenje. Zapravo i ne.

Ma daj. Sigurno o takvim stvarima stalno pišete u vašem časopisu.

Annie se iznenadi što se Diane okomila na nju i toliko je gnjavi. Slegne ramenima.

Mislim da svako stvorenje ima pravo živjeti. Što, čak i štakori koji prenose kugu i komarči malaričari? Diane se još smiješila i govorila šaljivim tonom, ali je bilo nečeg u njemu zbog čega Annie postane oprezna.

Imaš pravo reče ona nakon kratke šutnje. Vjerojatno ovisi o tome koga grizu. Frank zaurla od smijeha a Annie si dopusti pogledati Toma. Smiješio joj se. A smiješila se, na manje dokučiv način i Diane koja se naposljetku činila spremnom prekinuti razgovor o toj temi. Je li to zaista bilo tako ostala je tajna, jer se odjednom začuje vriska, Scott se nađe iza nje i zgrabi je za rame, obraza zažarenih od gnjeva. Joe mi ne dopušta pisati na kompjutor!

Nisi na redu Joe vikne s mjesta na kojem su ostali još sjedili šćućureni oko ekrana.

Nisi na redu, Scott!

Diane pozove Joea i pokuša posredovati. Ali je vriska postajala sve glasnija i uskoro se uključi i Frank pa se prepirka pretvori iz specifične u opću.

Nikad mi ne daš doći na red! reče Scott. Bio je na rubu suza. Ne budi beba reče Joe.

Dečki, dečki. Frank položi ruke na njihova ramena. Misliš da si faca. Ma, začepi. jer učiš Grace jahati i tako to.

Svi umuknu osim animirane ptice na kompjutorskom ekranu koja je uporno kriještala. Annie pogleda Grace koja istog trenutka skrene pogled. Nitko nije znao što bi rekao. Scott se malo prestraši učinka koji je proizvelo njegovo otkriće.

Vidio sam te! reče glasom podrugljivijim, ali kolebljivijim. Nju na Gonzu, dolje kod potoka!

Ti govno malo! Joe to procijedi kroza zube i nasrne na njega. Nastane urnebes. Joe sruši Scotta na stol i šalice za kavu i čaše polete na sve strane. Njih dvojica padnu isprepleteni na pod. Frank i Diane stajali su iznad njih, vikali i pokušavali ih razdvojiti. Dotrči Craig, jer je osjećao da se i on nekako mora uključiti u sve to, ali Tom ispruži ruku i nježno ga dohvati. Annie i Grace su samo stajale i promatrale. Idućeg trenutka Frank krupnim koracima izvede dječake iz kuće. Scott je tulio, Craig plakao iz suosjećanja, a Joe gnjevno šimo, stoje bilo još glasnije. Tom ih isprati do kuhinjskih vrata. Annie, žao mi je reče Diane.

Stajale su pokraj krhotina sa stola poput ošamućenih žrtava tornada. Grace je stajala blijeda i sama na drugom kraju sobe. Kad ju je Annie pogledala, nešto što nije bilo ni strah ni bol, nego mješavina i jednog i drugog, prijeđe djevojčičinim licem. I Tom to ugleda kad se vratio iz kuhinje, pa joj priđe i položi ruku na rame. Dobro si?

Ona kimne glavom ne pogledavši ga. Idem gore.

Uzme svoj štap i požuri nespretno preko sobe. Grace. blago će Annie. Ne, mama!

Ona izađe a njih troje ostanu slušati zvuk njezinih neujednačenih koraka po stubama. Annie ugleda nelagodu na Dianinu licu. Na Tomovu ugleda sažaljenje koje bi joj, kad bi to dopustila, izmamilo suze. Ona udahne zrak i pokuša se nasmiješiti. Jeste li znali za to? upita ona. Jesu li svi znali osim mene? Tom odmahne glavom. Mislim da nitko nije znao.

Možda je željela da to bude iznenađenje reče Diane. Annie se nasmije. Aha. Željela je samo da odu, ali je Diane uporno predlagala da ostanu pospremiti i tako su napunili stroj za pranje posuđa i očistili razbijeno staklo sa stola. Tad Diane zasuče rukave i lati se lonaca i tava. Očito je smatrala daje najbolje da bude bezbrižna i cvrkutala je kod sudopera o plesu u ponedjeljak na koji ih je Hank sve pozvao.

Tom jedva daje progovorio koju riječ. Pomogao je Annie odvući stol natrag do prozora i pričekao da ona ugasi kompjutor. Tad, jedno pokraj drugog, počnu slagati njezine stvari natrag na stol. Što ju je potaknulo, Annie nije znala, ali odjednom upita kako je Pilgrim. Nije joj odmah odgovorio, nastavio je raspletati žice, ne gledajući u nju, dok je razmišljao. Njegov ton, kad je naposljetku progovorio, bio je skoro ravnodušan.

O, mislim da će se izvući. Zaista? Aha.

Siguran si?

Nisam. Ali znaš, Annie, gdje ima boli, ima još osjećaja, a gdje ima osjećaja, ima i nade.

Eto. On se okrene prema njoj i oni se pogledaju u oči. Hvala tiho reče Annie.

Gospođo, moje zadovoljstvo. Ne dopusti joj da se otuđite. Kad su se vratili u kuhinju, Diane je završila s poslom i sve osim onoga što je posudila Annie bilo je pospremljeno na svoje mjeste što je Diane bolje znala od Annie. A kad je Diane odmahnula rukom na Anniene zahvale i ponovno se ispričala zbog dječaka, ona i Tom joj požele laku noć i odu.

Annie je stajala ispod svjetla na trijemu i promatrala ih kako odlaze. I kako je njihove likove gutala tama, poželi ga zazvati da ostane i zagrli je i sačuva od hladnoće koja se ponovno spustila na kuću.

Tom poželi Diane laku noć ispred štale i uđe pogledati bolesnu ždrebicu. Na povratku iz potočne kuće, Diane nije prestajala govoriti o tome kako je bilo glupo od Joea odvesti djevojčicu na jahanje a da nikome ništa nije rekao. Tom reče da on ne misli daje to uopće glupo, da shvaća zašto bi Grace mogla željeti da to ostane tajnom. Joe je samo postupio kao prijatelj, to je sve. Diane reče da to nije dječakov posao, a istini za volju, bilo bi joj drago kad bi se Annie spakirala i odvela jadnicu kući u New York. Ždrebičino se stanje nije pogoršalo, iako je još disala malo prebrzo. Temperatura joj je pala na 38,8. Tom je počeše po vratu i nježno porazgovara s njom, dok joj je drugom rukom opipavao bilo iza koljena. Brojao je otkucaje dvadeset sekundi, pa ih pomnoži s tri. Četrdeset dva otkucaja u minuti, još iznad normale. Očito je imala nekakvu groznicu i možda će ujutro morati probuditi veterinara daje pregleda ne promijeni li joj se stanje. Svjetla u Annienoj spavaćoj sobi bila su upaljena kad je izašao, a bila su upaljena i kad je završio s čitanjem i ugasio svjetlo u svojoj sobi. Sad mu je to bila navika, taj posljednji pogled prema potočnoj kući na kojoj su se rasvijetljene žute zavjese na Annienu prozoru isticale u noći. Kadšto bi vidio njezinu sjenu kako promiče po njima dok je ona obavljala svoje nepoznate obrede pred spavanje. Jednom ju je vidio kako je zastala ondje, uokvirena svjetlošću, dok se razodijevala i ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA No sad su zavjese bile razmaknute i on je znao da se nešto dogodilo ili se događa. Alije znao daje to nešto što jedino one mogu riješiti pa, iako je to bilo glupo, pomisli da zavjese možda nisu navučene ne zato da puste tamu unutra, nego daje puste van.

Nikad, otkad je prvi put ugledao Rachel prije toliko godina, nije sreo ženu koju bi više želio.

Noćas ju je prvi put vidio u haljini. Jednostavnoj, pamučnoj, s mnoštvom sićušnih ružičastih i crnih cvjetića, naprijed zakopčana cijelom duljinom sedefnim pucetima. Sezala je prilično do ispod koljena, a imala je male rukavezaklopce pa su se vidjele njezine nadlaktice.

Kad je došao i ona mu rekla da dođe u kuhinju po piće, nije mogao skinuti pogleda s nje. Pošao je za njom i duboko udahnuo dašak njezina parfema. Dok je točila vino, on ju je promatrao i primijetio da drži jezik među zubima koliko se koncentrirala. Primijetio je i komadić satenske naramenice u koju je cijelu večer pokušavao ne gledati, ali nije uspijevao. Ona mu pruži čašu i nasmiješi mu se, i pritom nabere kutove tih usta na način za koji on poželi daje namijenjen jedino njemu. Za večerom je skoro povjerovao da je tako, jer osmijesi koje je upućivala Franku, Diane i djeci nisu bili nimalo slični. Možda je to samo zamislio, ali kad bi govorila, bez obzira na to kako općenito, uvijek bi mu se činilo da se obraća njemu. Još je nije vidio našminkanih očiju i gledao je kako one zeleno blistaju i zatočuju svjetlost svijeća kad bi se nasmijala.

Kad je sve buknulo a Grace odjurila, jedino što gaje spriječilo da zagrli Annie i dopusti joj da se isplače, a što je vidio da bi ona željela, bila je Dianina nazočnost. Nije se zavaravao da ju je želio samo utješiti. Želio ju je držati zagrljenu i spoznati iz blizine kako izgleda osjetiti je, dodirnuti i pomirisati. Tom nije smatrao daje to sramotno, iako je znao da bi drugi možda tako pomislili. I ženina bol i njezino dijete i bol tog djeteta bili su dio nje, zar ne? A koji je čovjek toliko Bogu nalik da može suditi o fiSve je na svijetu objedinjeno, i poput jahača u savršenom skladu s konjem, najbolje što se može učiniti jest osjetiti taj sklad, prepustiti mu se i biti mu odan koliko to duša dopušta.

Ona pogasi sva svjetla u prizemlju i dok se penjala stubama ugleda da su Graceina vrata zatvorena, a po prorezu ispod njih, daje u njoj mrak. Annie ode u svoju sobu i upali svjetlo. Zastane na vratima, znajući da prijelaz preko praga ima posebno značenje. Kako može dopustiti da to samo tako prođe? Dopustiti da se zajedno s ovom noći još jedan nanos slegne neraščišćen između njih kao daje na djelu neki neumoljivi tektonski proces? Ne mora biti tako.

Vrata zaškripe kad ih je Annie otvorila, a u Graceinu sobu prodre svjetlost s odmorišta. Učinilo joj se daje vidjela kako se posteljina pomaknula, ali nije bila sigurna, jer je krevet bio izvan kuta svjetlosti a Annienim je očima bilo potrebno vremena da se naviknu na tamu. Grace?

Grace je ležala licem okrenuta prema zidu. U držanju njezinih ramena ispod plahte bilo je proračunate nepomičnosti. Grace? Što je? Nije se pomaknula. Možemo li razgovarati? Želim spavati. 1 ja, ali mislim da bi bilo dobro kad bismo razgovarale. O čemu? L Annie priđe krevetu i sjedne. Graceina proteza bila je naslonjena o zid pokraj noćnog stolića. Grace uzdahne i okrene se na leđa pa zagleda u strop. Annie duboko uzdahne. Moraš pogoditi pravi ton, ponavljala je u sebi. Nemoj zvučati povrijeđeno, budi smirena, ljubazna. Znači, ponovno jašeš.

Pokušala sam. Kako je bilo?

Grace slegne ramenima. Dobro. zvrsno. Jeli? Zar nije?

Ne znam, ti reci meni.

Annie je pokušavala smiriti kucanje svog srca pa si reče, samo mirno, samo tako, ništa zato. No umjesto toga začuje se kako kaže: Zar mi nisi mogla reći?

Grace pogleda u nju. Mržnja i bol u njezinim očima skoro su Annie oduzeli dah.

Zašto bih ti rekla? Grace.

Zašto? Ha? Jer ti je stalo? Ili samo zato što moraš sve znati i sve nadzirati i ne dopustiti nekom nešto učiniti osim ako ti tako kažeš! Je li zato? O, Grace. Annie odjednom osjeti da joj je potrebna svjetlost i ona ispruži ruku da upali svjetiljku na noćnom stoliću, ali Grace sune rukom kao bičem.

Nemoj! Ne želim da bude upaljena!

Udarac pogodi Annienu ruku i sruši svjetiljku na pod. Keramičko postolje uredno pukne na tri dijela. Pretvaraš se da ti je stalo, ali ti je zapravo jedino stalo do sebe i do toga što ljudi o tebi misle. I tvog posla i tvojih prevažnih prijatelja. Ona se podigne na laktove kao da želi raspiriti gnjev koji se već pojačao zbog suza koje su joj naružile lice.

Ionako si rekla da ne želiš da ponovno jašem, pa zašto bih ti do vraga govorila? Zašto bih ti išta rekla? Mrzim te.

Annie ju je pokušala zagrliti, ali je Grace odgurne. Odlazi! Ostavi me na miru! Odlazi!

Annie ustane i zaljulja se tako da je na trenutak pomislila da će pasti. Gotovo naslijepo posrne preko lokvice svjetlosti za koju je znala da će je odvesti do vrata. Nije znala što će učiniti kad onamo stigne, jedino je znala da se pokorava naredbi o konačnom razlazu. Kad gleda prema krevetu. Grace je ponovno bila licem okrenuta prema zidu a ramena su joj se tresla. Molim? upita Annie.

Ona pričeka. Nije znala je li njezina ili Graceina tuga prigušila njezine riječi, tek nešto u načinu na koji su bile izgovorene prisili je da se vrati. Ona priđe krevetu i stane dovoljno blizu da dodirne Grace, ali to ne učini, od straha da joj udarcem ne odmakne ruku. Grace? Nisam čula što si rekla. Rekla sam. dobila sam.

Riječi su izašle između grcaja i na trenutak Annie nije razumjela. Dobila si?

Mjesečnicu. Što, večeras? Grace kimne glavom.

Osjetila sam dok sam bila u prizemlju, a kad sam došla gore, na gaćicama mije bilo krvi. Oprala sam ih u kupaonici, ali nije izašlo. O, Gracie.

Annie ispruži ruku i položi je na Graceino rame. Grace se okrene. Na njezinu licu više nije bilo ljutnje, samo boli i tuge, pa Annie sjedne na krevet i zagrli kćer. Grace se privine uz nju i Annie osjeti kako ih Graceini grcaji potresaju kao da su jedno tijelo. Tko će me poželjeti?

Molim, dušo? Tko će me ikad poželjeti? Nitko. O, Gracie, to nije istina. Zašto bi? Jer si ti ti. Nevjerojatna si. Lijepa si i snažna. A i najhrabrija si osoba koju sam ikad upoznala.

Sjedile su zagrljene i plakale. A kad su ponovno mogle govoriti, Grace joj reče da nije mislila one užasne stvari koje je rekla, a Annie reče da zna, ali da u njima ima istine, i kako je kao majka učinila mnorame i dopuštale da im iz srca poteku riječi koje su se jedva usudile izreći u sebi.

Sve one godine koje ste ti i tata pokušavali dobiti drugo dijete? Svake sam se noći molila da ovog puta sve bude u redu. Ne zbog tebe ili zato što sam željela brata ili sestru ili nešto slično. Ali tako ne bih morala i dalje biti tako. ma, ne znam. Reci mi.

Tako posebna. Jer sam bila jedina, osjećala sam kao da oboje očekujete da budem u svemu izvrsna, savršena, a nisam bila, bila sam samo ja. A sad od mene ništa i sve sam pokvarila. Annie je čvršće zagrli i pogladi po kosi i reče da nije tako. Pomisli, ali ne reče, kako je ljubav pogibeljan proizvod i daje ispravno odvagnuti davanje i uzimanje odveć precizna zadaća za obične smrtnike. Koliko su vremena sjedile tako, Annie nije mogla reći, ali sigurno dugo nakon što su prestale plakati a vlaga se njihovih suza ohladila na njezinoj haljini. Grace joj je zaspala u naručju i nije se probudila ni kad ju je Annie polegla. A tad legne pokraj nje.

Slušala je kćerino disanje, ravnomjerno i spokojno, i neko vrijeme gledala kako povjetarac njiše blijede zavjese na prozoru. A tad i Annie zaspi, dubokim snom bez snova, dok se vani zemlja valjala golema i šutljiva ispod neba.

ROBERT POGLEDA KROZ KIŠOM UMRLJAN PROZOR CRNOG TAKSIJA U ženu na plakatu koja mu je sveudilj mahala posljednjih deset minuta. Bila je to jedna od onih elektronski pokretanih naprava, pa se ruka zaista micala. Nosila je Ray Ban naočale i žarkoružičasti kupaći kostim, a u drugoj je ruci imala nešto što je trebalo biti pina colada. Trudila se iz petnih žila uvjeriti Roberta i nekoliko stotina drugih u prometnu gužvu uhvaćenih, do kože pokislih putnika, da bi imbilo bolje kupiti avionsku kartu za Floridu.

To je bilo upitno. A i puno teže prodati no što se činilo, znao je Robert, jer su engleske novine s užitkom prepričavale priče o britanskim turistima na Floridi koje su orobili, silovali i ubili. Dok je taksi milio po cesti, Robert ugleda kako je neki šaljivac naškrabao pokraj ženinih nogu, Ne zaboravite ponijeti svoj Uzi.

Prekasno shvati daje trebao poći podzemnom željeznicom. U posljednjih deset godina, svaki put kad bi došao u London, prekopavali bi neki dio ceste do zračne luke, a bio je prilično siguran da ne čekaju da on dođe.

Zrakoplov za Ženevu trebao je poletjeti za trideset pet minuta, a ovom brzinom će zakasniti otprilike dvije godine. Taksist gaje već obavijestio, tonom koji je sumnjivo bio na rubu razdraganosti, da je kod zračne luke magla gusta kao kremjuha od graška.

I bila je. A na zrakoplov nije zakasnio jer su let otkazali. Sjedio je ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA širim krugom namučenih poslovnih ljudi, samouvjerenih, na sigurnom putu do odjela za bolesti srca i krvnih žila. Pokušao je nazvati Annie, ali je dobio telefonsku sekretaricu pa se zapita gdje su. Zaboravio je pitati kakvi su im planovi za prvi Memorial Day nakon puno godina koji nisu proveli zajedno. Ostavio je poruku i otpjevao za Grace nekoliko taktova pjesme Halls of Montezuma, što bi činio za doručkom na taj praznik kao uvod u stenjanje i nabacivanje hranom. Tad posljednji put pregleda bilješke s današnjeg sastanka koji je dobro prošao i papire za sutrašnji koji bi također mogao dobro proći stigne li na nj a tad sve to skloni i krene u još jednu šetnju po prostoru za odlazak putnika. Dok je bezvoljno i bez razloga razgledavao pulovere za golf od kašmira koje ne bi kupio ni najgorem neprijatelju, netko ga pozdravi, on podigne pogled i ugleda čovjeka koji se od svih njegovih poznanika najviše približio toj kategoriji.

Freddie Kane bio je nešto između srednjeg i malog izdavača, jedan od onih ljudi koje se nikad podrobno ne ispituje o tome čime se zapravo bave, ne iz straha da ćete dovesti u neugodan položaj njih, nego sebe. Nadoknadio bi sve manjkavosti s tog mutnog područja tako da je jasno davao na znanje daje bogat po rođenju, a usto je znao svaki trač koji se mogao znati o nekome tko je bio nešto u New Yorku. Time što bi zaboravio Robertovo ime iako su se upoznali četiri ili pet puta, Freddie je jednako jasno dao na znanje da supruga Annie Graves ne ubraja u tu kategoriju. S druge strane, Annie je i te kako ubrajao. Bok! Mislio sam da si ti! Kako si?

Spusti tešku ruku na Robertovo rame a drugom mu je stiskao ruku na način koji je istodobno bio i snažan i mlitav. Robert se nasmiješi i primijeti da ovaj nosi naočale kakve nose sve filmske zvijezde u nadi da će izgledati pametnije. Očito je ponovno zaboravio Robertovo ime. Razgovarali su neko vrijeme kod pulovera za golf, izmjenjivali informacije o odredištima, predviđenim dolascima i obilježjima magle. Robert je uvijeno i oprezno govorio o tome zastoje u Europi, ne zato što je to bila tajna, nego zato što je vidio kako je to razočaralo Freddieja. I tako je vjerojatno osveta potaknula Freddieja da izreče zaČujem da Annie ima Gatesovu bolest reče on. Molim?

On rukom pokrije usta i napravi grimasu poput školarca koji je nešto skrivio.

Ups! Možda ne smijemo znati.

Oprosti mi Freddie, ne mogu te slijediti.

Ma, mala mi je ptičica rekla da je Cravvford Gates ponovno krenuo u lov na glave. Vjerojatno u tome nema ni zrnca istine. Kako to misliš, lov na glave?

Ma znaš kako je uvijek ondje bilo, igra glazbenih stolica i ubijte pijanista. Upravo sam čuo da gnjavi Annie, to je sve. Prvi put da.

Ogovaranja. Nisam trebao uopće spominjati.

On se zadovoljno naceri i, kad je ispunio to stoje lako mogla biti jedina svrha njihova susreta, reče da se mora vratiti na šalter avioprijevoznika da se ponovno žali.

Kad se vratio u čekaonicu poslovnog razreda, Robert se posluži još jednim pivom i prelista primjerak The Economista, zamislivši se nad onim stoje Freddie rekao. Iako se pravio naivan, odmah je znao na što Freddie cilja. Drugi put u tjedan dana čuo je to isto.

Prošlog utorka bio je na primanju koje je organizirao jedan od velikih klijenata njegove tvrtke. Prilika kakve je inače izbjegavao, ali kojima se, dok nije bilo Annie i Grace, zapravo radovao. Primanje se održavalo na nekoliko raskošnih jutara uredskog prostora blizu Rockefeller Centera s planinama kavijara dovoljno visokima da se na njima skija.

Bez obzira na to koja je bila najnovija zbirna imenica za skup pravnika izmislili bi novu i pogrdniju svakog tjedna, ovo je primanje to zaista bilo. Bila su tu mnoga lica koja je Robert znao iz drugih odvjetničkih tvrtki i on zaključi daje domaćinov motiv da ih sve pozove bio da odvjetnici iz njegove tvrtke budu u toku. Među drugim odvjetnicima bio je Don Farlow. Sreli su se samo jednom, ali se Robertu Farlow ga toplo pozdravi i Robertu bude drago kad je otkrio u nevezanom razgovoru da dijele ne samo apetit za kavijar koji graniči s proždrljivošću, nego i zdravo ciničan odnos prema onima koji su ga kupili. Ukotvili su se pokraj blagih obronaka kavijara i Farlow je s puno razumijevanja slušao Robertovu priču o tome kako napreduje parnica zbog Graceine nesreće odnosno ne napreduje, jer se silno zapetljala pa se činilo daje osuđena razvlačiti se godinama. Tad razgovor prijeđe na drugu temu. Farlow se raspita kako je Annie i kako stvari napreduju na zapadu.

Annie je senzacionalna reče Farlow. Najbolja. A najblesavije u svemu tome je to da onaj govnar Cravvford to dobro zna.

Robert ga upita kako to misli. Farlow se iznenadi pa se postidi. Brzo promijeni temu i jedino što je još rekao, kad je pošao, je da bi Robert trebao reći Annie da se uskoro vrati. Robert je otišao ravno kući i nazvao Annie. Ona to nije uzela odveć ozbiljno.

Moj je ured palača paranoje reče ona. Naravno, Gates je gnjavi, ali ne više nego inače Stari gad zna da sam ja potrebna njemu više nego on meni.

Robert više nije to spominjao, iako je osjećao daje namjera njezine razmetljive hrabrosti više uvjeriti sebe nego njega. Ako već i Freddie Kane zna za to, sigurno zna, ili će uskoro znati, i cijeli New York. Iako to nije bio Robertov svijet, vidio je dovoljno da bi znao stoje važnije: što se govori ili stoje istina.

HANK I DARLENE SU INAČE ORGANIZIRALI PLES ČETVRTOG SRPNJA, NA Dan nezavisnosti. Ali je ove godine Hank dogovorio operaciju vena za svršetak lipnja, a budući da mu se nije sviđala zamisao da skakuće na jednoj nozi, ples su prebacili za otprilike mjesec dana unaprijed, na Memorial Day.

To je bilo spojeno s rizikom. Prije nekoliko godina, tog je vikenda palo pedeset centimetara snijega. A neki koje je Hank pozvao smatrali su da dan namijenjen odavanju počasti onima koji su umrli za svoju domovinu nije nimalo prikladan dan za slavlje. Hank reče jebi ga, razmišlja li se tako, i slaviti nezavisnost je prilično bedasto ako si oženjen tako dugo kao on i Darlene, a usto, svi oni koje je on poznavao a koji su bili u Vijetnamu vole dobre tulume, pa kog vraga gnjave? Tek toliko da se nauči pameti, padala je kiša.

Rijeke kiše klizile su s cerada koje su se nadimale te siktale među hamburgerima, rebarcima i odrescima na roštilju, a kutija s osiguračima bljesnula je i eksplodirala i ugasila žarulje u boji nanizane oko dvorišta. To kao da nikome nije smetalo. Svi su se lijepo pokupili u štalu. Netko je Hanku dao majicu kratkih rukava koju je on odmah odjenuo; na njoj je velikim crnim slovima bilo otisnuto REKAO SAM TI.

Tom je zakasnio jer veterinar nije mogao stići na Double Divide nju, posljednju. Još su imali posla s njom kad su ostali otišli na zabavu. Kroz otvorena vrata štale vidio je djecu kako se trpaju u Lariat s Annie i Grace. Annie mu mahne i upita dolazi li i on. On joj reče da će stići kasnije. Bilo mu je drago kad je vidio daje odjenula haljinu koju je imala na sebi prije dvije večeri. Ni ona ni Grace nisu mu rekle ni riječi o onome što se dogodilo te noći.

U nedjelju, on je ustao prije svanuća i odjenuo se u mraku. Vidio je da su Anniene zavjese još razmaknute i da svjetlo još gori. Želio je otići i provjeriti je li sve u redu, ali odluči pustiti da se stvari slegnu kako se ne bi činilo da je znatiželjan. Kad je završio obilazak konja i ušao u kuću na doručak, Diane reče da je Annie upravo nazvala. Želi znati mogu li ona i Grace s njima u crkvu. Vjerojatno samo želi tome napisati članak u svojem časopisu reče Diane. Tom joj reče da misli daje to nepravedno i da bi trebala prestati biti kivna na Annie. Diane nije s njim progovorila ostatak dana.

Odvezli su se u crkvu u dva automobila i bilo je odmah očito, barem Tomu, da se nešto promijenilo između Annie i Grace. Bilo je neke mirnoće. On primijeti kako Grace, kad bi Annie progovorila, gleda Annie u oči i kako su se njih dvije, kad su parkirali automobile, uhvatile ispod ruke i zajedno prešle put do crkve.

Nije bilo mjesta za sve njih u jednom redu pa su Annie i Grace sjele u prednji red gdje je zraka sunca koso padala kroz prozor i lovila spora zrnca prašine. Tom je vidio kako ostali vjernici gledaju u novopridošlice, i žene i muškarci. A uhvatio se kako se njegove oči vraćaju na Annien zatiljak kad bi ona ustala pjevati ili nagnula glavu u molitvi. Kad su se vratili na Double Divide, Grace je ponovno jahala na Gonzu, samo ovog put u velikoj jahaonici i dok su je svi gledali. Malo gaje vodila korakom, a kad joj je Tom rekao, povela ga u kas. Bila je u početku malo napeta, ali kad se opustila i stekla osjećaj, Tom je vidio kako dražesno jaše. Reče joj nekoliko stvari o načinu na koji se treba služiti svojom nogom, a kad je sve sjelo na svoje mjesto, on joj reče da krene u trk.

I ona to učini i sve je bilo u redu, a kad je otvorila kukove i počela se micati u skladu s kretanjem konja, on ugleda širok osmijeh kako joj se razlio licem. Zar ne bi trebala nositi kapu? upita ga tiho Annie. Mislila je na jednu od onih sigurnosnih kaciga kakve ljudi nose u Engleskoj i na istoku Amerike a on reče pa ne, osim ako namjerava pasti. Znao je da je trebao ozbiljnije odgovoriti, ali činilo se da Annie ima povjerenja u njega i ona više ne reče ništa.

Grace besprijekorno uspori i lagano zaustavi Gonza ispred njih i svi zaplješću i počnu klicati. Mali je konj izgledao kao daje osvojio Kentuckv Derby. A Gracein je smiješak bio širok i vedar poput jutarnjeg neba.

Nakon što je veterinar otišao, Tom se istušira, odjene čistu košulju i krene kroz kišu prema Hankovu rancu. Tako je pljuštalo, da su Chevvjevi brisači gotovo odustali i Tom je morao viriti nosom priljubljenim uz staklo da bi se uspio probiti kroz poplavljene rupčage na staroj šljunčanoj cesti. Bilo je tako puno automobila kad je stigao daje morao parkirati na kolnom prilazu i da se nije sjetio ponijeti kabanicu, pokisao bi do kože dok bi stigao do štale. Čim je ušao, Hank ga ugleda i priđe mu noseći pivo. Tom se nasmije natpisu na majici, no dok je skidao kabanicu, shvati da pretražuje lica ne bi li ugledao Annieno. Štala je bila velika, ali ipakpremala za sve te ljude koji su se nagurali u nju. Svirala je countrv glazba, skoro nadglasana zvukom razgovora i smijeha. Ljudi su još jeli. Svako malo, vjetar bi dopuhao oblak dima s roštilja kroz otvorena vrSta. Ljudi su uglavnom jeli stojećki jer su stolovi koje su dovukli izvana još bili mokri.

Dok je razgovarao s Hankom i još nekoliko muškaraca, Tom očima prijeđe po prostoriji. Jedan prazni pregradak bio je pretvoren u bar i on iza njega ugleda Franka. Starija djeca, uključujući Grace i Joea, skupili su se oko tonske opreme, pregledavali kutiju s kazetama i stenjali zbog neugodne mogućnosti da bi njihovi roditelji mogli pokušati zaplesati na glazbu Eaglesa i Fleetwood Maca. U blizini vesti kući. Bilo je puno lica koja je Tom poznavao i puno onih koja su ga pozdravljala. Alije on tražio samo jedno i naposljetku ga ugleda. Stajala je u suprotnom kutu držeći praznu čašu u ruci. Razgovarala je sa Smokvjem koji je došao iz New Mexica gdje je radio nakon Tomova posljednjeg savjetovališta. Činilo se da uglavnom Smoky govori. Svako malo Annie bi se osvrnula po prostoriji i Tom se upita traži li nekog posebnog, a ako je tako, traži li možda njega. Tad si reče da ne bude takav blesavac pa ode i uzme si nešto za jelo.

Smoky je znao tko je Annie čim su ih upoznali. Vi ste ona koja ga je nazvala kad smo bili u Marin Conutv! reče on. Annie se nasmiješi. Tako je.

Hej, sjećam se kako me nazvao kad se vratio iz New Yorka i rekao da nema teorije da radi s tim konjem. A sad ste svi lijepo ovdje. Predomislio se. Gospođa, sigurno je tako. Nikad Toma nisam vidio da čini nešto što ne želi.

Annie se raspitivala o njegovu radu s Tomom i što se događa u savjetovalištima. Bilo je očito iz načina na koji je govorio da Smoky obožava tlo po kojem Tom hoda. Reče da sad puno ljudi vodi savjetovališta i slično, ali da nijedan nije u Tomovoj ligi, ni blizu. Ispriča joj što je sve vidio da Tom čini, konje kojima je pomogao a koje bi većina ljudi odvukla i ubila.

Kad stavi ruke na njih, kao da problemi nekako izađu iz njih.

Annie reče da to još nije postigao s Pilgrimom, a Smoky reče da je to sigurno zato što konj još nije spreman. Zvuči poput čudotvorstva reče ona.

Ne, gospođa, to je više od čudotvorstva. Čudotvorstvo, to su samo trikovi. Što god to bilo, Annie je to osjetila. Osjećala je to dok bi Tom radio, dok bi jahala s njim. Zapravo, osjećala je to skoro svakog trenutka koii bi provela s njim.

O tome je razmišljala jučer ujutro kad se probudila dok je Grace još spavala pokraj nje i ugledala zoru kako se razlijeva kroz izblijedjele zavjese koje su sad nepomično visjele. Dugo je ležala mirno, uljuljana u bezvjetrini kćerinog disanja. Jednom, u dubokom snu, Grace promrmlja nešto što se Annie uzalud mučila odgonetnuti.

Tad primijeti, u hrpi knjiga i časopisa pokraj kreveta, primjerak knjige Pilgrim s Progress koju su joj darovali rođaci Liz Hammond. Nije ju otvorila, niti je imala pojma da ju je Grace donijela ovamo. Annie tiho sklizne iz kreveta i odnese je do stolca pokraj prozora gdje je bilo dovoljno svjetla za čitanje. Sjeti se kako je kao dijete slušala tu priču širom otvorenih očiju, očarana jednostavnim književnim stilom te priče o herojskom putovanju malog Christiana do Nebeskog grada. Sad joj se ta alegorija učinila preočitom i nespretnom. No blizu svršetka bio je odlomak nad kojim se zamisli. Vidjeh u svom snu da su dotad hodočasnici prešli preko Začaranog Zemljišta i ušli u zemlju Beulaha, u kojoj zrak bijaše sladak i ugodan; jer ih put vodaše ravno kroz nju, tješiše se ondje jedno godišnje doba. I da, ovdje oni stalno slušahu pjev ptica i svakog dana gledahu kako cvijeće izbija iz zemlje a čuše i glas grlice u toj zemlji. U toj zemlji sunce si • jaše noć i dan; jer to bijaše iza Doline Sjenke Smrti, a i podalje od Golemog Očaja, ne mogahu s tog mjesta vidjeti Dvorac Sumnje. Ovdje bijahu u blizini Grada u koji se zaputiše i ovdje sretoše njegove sta novnike. Jer po toj zemlji Sjajni često hodaju, jer je na granici Neba. Annie triput pročita taj odlomak. Dalje nije čitala. On ju je potaknuo da nazove Diane i pita mogu li ona i Grace u crkvu. No taj poticaj tako nenalik na nju da se čak i Annie nasmijala imao je malo, ako uopće, veze s religijom. Imao je veze s Tomom Bookerom.

Annie je znala da je on nekako pripremio pozornicu za to što se Otkliučan ie vrata kroz koia su se ona i Grace našle. Ne do pusti joj da se otuđite rekao joj je. I nije. Sad se jednostavno željela zahvaliti, ali na ritualiziran način koji neće nikog dovesti u neugodnu situaciju. Grace ju je zadirkivala kad joj je to rekla, upitala je koliko je stoljeća prošlo otkad je posljednji put bila u crkvi. Alije to rekla s ljubavlju i bila je očito sretna da može s njom. Anniene se misli ponovno usmjere na zabavu. Smoky nije primijetio da su njoj misli odlutale. Bio je usred neke duge, zakučaste priče o vlasniku ranca na kojem je Smoky upravo radio u New Mexicu. Dok je slušala, Annie ponovno počne činiti stoje činila veći dio večeri, pogledom tražiti Toma. Možda ipak neće doći.

Hank i ostali muškarci odnesu stolove ponovno na kišu i počne ples. Glazba je sad bila glasnija i još više countrv tako da su djeca, predvođena najhrabrijima među njima, mogla nastaviti stenjati, a u duši im je bez sumnje laknulo jer nisu oni morali plesati. Smijati se roditeljima bilo je puno zabavnije nego da se oni smiju tebi. Jednadvije starije djevojke, izdajice, otišle su plesati i taj prizor zabrine Annie. Glupo, ali sve dosad nije joj palo na pamet da bi Grace moglo uznemiriti to što vidi druge plesati. Ispriča se Smokvju i ode je potražiti. Grace je sjedila s Joeom pokraj pregradaka za konje. Oni ugledaju Annie kako se približava i Grace mu nešto šapne zbog čeg se on veselo nasmiješi. Osmijeha je nestalo dok im je Annie prišla. On je ustane pozdraviti.

Gospođo, biste li zaplesali?

Grace prasne u smijeh i Annie je sumnjičavo pogleda. To je, naravno, potpuno spontano reče ona. Naravno, gospođo. 1 nije, ni u kojem slučaju, oklada?

Mama! Nepristojna si! reče Grace. Kakva užasna ideja! Joe se držao mrtvački ozbiljno.

Ne, gospođo. Nikako.

Annie ponovno pogleda u Grace koja je pročitala njezine misli. Mama, ako misliš da ću plesati s njim na ovu glazbu, zaboravi. U tom slučaiu. hvala ti Joe. Jako rado I tako su zaplesali. Joe je dobro plesao pa iako su se ostala djeca rugala, on nije okom trepnuo. Toma je ugledala dok su plesali. Stajao je kod bara i gledao je, pa joj mahne. Kad gaje ugledala osjeti takvo mladenačko uzbuđenje da se pobojala da će se primijetiti.

Kad je glazba prestala, Joe se uljudno nakloni i otprati je do Grace koja se nije prestala smijati. Annie osjeti dodir na ramenu i okrene se. Bio je to Hank. Želio je idući ples i bio uporan u tome. Dok su plesali, toliko je nasmijavao Annie da su je slabine boljele. Ali nije bilo predaha. Najprije Frank, pa Smoky.

Dok je plesala, pogleda Grace i Joea koji su sad izvodili neki šaljivi ples s blizancima i s još nekoliko djece, dovoljno šaljiv da omogući Grace i Joeu privid da zapravo ne plešu jedno s drugim. Gledala je Toma kako pleše s Darlene, pa Diane, pa nešto bliže s nekom zgodnom, mlađom ženom koju Annie nije poznavala, niti je željela upoznati. Vjerojatno neka njegova djevojka za koju nije još čula. A svaki put kad bi glazba prestala, Annie bi ga potražila pogledom i upitala se zašto ne dolazi po nju za ples. Ugleda je kako se probija prema baru nakon plesa sa Smokvjem i čim je to mogao učiniti a da ne bude neuljudan, on pođe za njom. Bilo je to treći put daje pokušao doći do nje, ali gaje uvijeknetko pretekao.

Probijao se za njom kroz oznojeno mnoštvo i ugleda kako briše znoj s čela objema rukama kroz kosu baš kao što je učinila kad ju je sreo na trčanju. Na leđima je imala tamnu mrlju gdje se tkanina njezine haljine natopila znojem i prilijepila za tijelo. Kad se približi, osjeti miris njezina parfema pomiješanog s drugim, finijim i jačim, njezinim vlastitim. Frank je posluživao za barom i upita Annie iznad glava ostalih ljudi što će popiti. Ona zatraži čašu vode. Frank reče nažalost, nema vode, samo Dr Peppers.16 On joj pruži jednu, ona mu zahvali, okrene se, a Tom stoji ispred nje.

Bok! reče ona.

Bok. Znači, Annie Graves voli plesati.

Zapravo ne podnosim ples. Samo što ovdje nema izbora.

On se nasmije i odluči da je neće zamoliti za ples, iako se tome veselio cijele večeri. Netko se ugura između njih i na trenutak ih razdvoji. Glazba je ponovno počela pa su se morali dovikivati. Ti očito voliš reče ona. Što?

Voliš plesati. Vidjela sam te, Vjerojatno. Ali sam ja vidio i tebe i zaključio da ti voliš plesati više no što priznaješ.

Ma, ponekad. Kad sam raspoložena. Hoćeš vode?

Dala bih život za vodu.

Tom dovikne Franku da mu da čistu čašu a vrati Dr Peppers. Tad lagano položi ruku na Anniena leđa da je progura kroz mnoštvo i osjeti toplinu njezina tijela kroz vlažnu haljinu. Pođimo.

On nađe prolaz između svih tih ljudi, a jedino o čemu je ona mogla misliti bio je dodir njegove ruke na leđima, malo ispod lopatica i kopče njezina grudnjaka.

Dok su zaobilazili plesni podij, ona se prekoravala zato što je rekla da ne voli plesati, jer bije on inače sigurno zamolio a nije bilo ničeg što bi više željela. Velika vrata štale stajala su otvorena i disco svjetla su osvjetljavala kišu poput zavjese od kuglica koja neprestano mijenja boju. Više nije bilo vjetra, ali je tako pljuštala kiša daje stvarala vlastiti vjetrić pa su se i drugi skupili na vratima u potrazi za svježinom koju Annie sad osjeti na licu. Zaustave se na rubu natkritog prostora i zavire u kišu čija je grmljavina prigušivala glazbu iza njihovih leđa. Više nije bilo razloga da njegova ruka bude na njezinim leđima pa iako se nadala da neće, on povuče ruku.

Pretpostavljala je da su ondje krenuli po njezinu čašu vode. Pokisnut ćemo kao miševi reče ona. Nisam toliko žedna. Mislio sam da si rekla da bi život dala za vodu.

Da, ali ne i da bih umrla u vodi. Iako kažu daje utapanje najbolji način da se umre. Uvijek sam se pitala, kako to do vraga znaju? On se nasmije. Puno razmišljaš, zar ne?

Aha, ovdje uvijek nešto bućka. Ne mogu to zaustaviti. Katkad smeta, zar ne? Aha.

Na primjer sada. Vidio je da nije shvatila. On pokaže prema kući. Stojimo tako, gledamo kroz kišu a ti misliš, šteta, ništa od vode.

Annie ga čudno pogleda i uzme čašu iz njegove ruke. Hoćeš reći, od stabala ne vidim šumu. On slegne ramenima i nasmiješi se, a ona ispruži ruku s čašom u tamu. Bockanje kiše na njezinoj goloj ruci je iznenadi, skoro zaboli. Grmljavina kiše isključila je sve zvukove i postojali su samo njih dvoje. Dok se čaša punila, gledali su se u oči s razumijevanjem kojemu je šaljivi ton razgovora bio tek površina. Čaša se napunila brže no što se njima učinilo ili što su željeli. Annie je najprije ponudi njemu, ali on odmahne glavom i nastavi je gledati. Ona mu uzvrati pogled iznad ruba čaše dok je pila. A voda je bila hladna i čista i tako bez okusa, da poželi zaplakati. GRACE JE ZNALA DA SE NEŠTO DOGAĐA ČIM JE SJELA POKRAJ NJEGA U Chevy. Odao gaje smiješak, kao u djeteta koje je sakrilo staklenku slatkiša. Ona zalupi vrata i Tom se odveze od stražnjeg dijela potočne kuće i krene prema oborima. Upravo se s Terri vratila s jutarnje vježbe u Choteauuijoš je jela sendvič. Što je? upita ona. Stoje što?

Ona zaškilji u njega ali se on ponašao kao nevinašce. Za početak, uranio si.

Jesam li? On zatrese svojim ručnim satom. Prokleta naprava.

Ona shvati da je to izgubljen slučaj i zavali se na sjedište da pojede sendvič do kraja. Tom joj se ponovno čudno nasmiješi i nastavi voziti. Drugi pokazatelj bilo je uže koje je uzeo iz konjušnice prije no što su krenuli u Pilgrimov obor. Bilo je puno kraće od onog koje mu je služilo kao laso i tanje, spleteno u složenom uzorku ljubičaste i zelene boje. Što je to?

Uže. Lijepo je, zar ne? Pa, Grace, nema kraja tome što ruka može učiniti s uzetom poput ovog. Naprimjer ljuljati se na stablu, svezati se. Da, takvo što.

Kad su stigli do obora, Grace se nasloni na ogradu kao i uvijek a Tom uđe noseći uže. U suprotnom uglu, također kao i uvijek, Pilgrim počne frktati i kaskati goredolje kao da obilježava neko uzaludno pribježište.

Njegov rep, uši i mišići na bokovima kao da su bili spojeni na grčevitu struju. Promatrao je svaki Tomov korak.

Ali Tom ga ne pogleda. Činio je nešto s uzetom, ali budući da joj je bio okrenut leđima, Grace nije znala što. Što god radio, nastavio je to činiti i nakon što se zaustavio na sredini obora. Još nije podigao pogled.

Grace je vidjela da se Pilgrim zainteresirao kao i ona. Prestao je hodati goredolje i stajao je i gledao. Pa iako bi svako malo zatresao glavom i kopitom zastrugao po zemlji, uši je uperio prema Tomu kao da ih nateže lastikom. Grace se polako pomakne duž ograde kako bi pod boljim kutom vidjela što Tom radi. Nije morala daleko otići jer se Tom okrenuo prema njoj tako da je ramenom zaklanjao od Pilgrima što radi. Jedino što je Grace vidjela bilo je da se činilo da veže uže u niz čvorova. On nakratko podigne pogled i nasmiješi joj se ispod ruba šešira. Znatiželjan je, a? Grace pogleda Pilgrima. Bio je više nego znatiželjan. A sai kad više nije mogao vidjeti što Tom radi, učini stoje učinila Grace, nekoliko malih koraka u stranu da bolje vidi. Tom ga začuje pa se istog trenutka pomakne nekoliko koraka i okrene tako da je sad bio konju okrenut leđima. Pilgrim je stajao na mjestu neko vrijeme pa pogleda u stranu, kao da razmišlja. Tad ponovno pogleda u Toma i učini nekoliko bojažljivih koraka prema njemu. Tom gaje ponovno čuo pa se pomakne, ali tako daje razmak između njih ostao jednak, ali ne sasma.

Grace je vidjela da je završio vezati čvorove, ali ih nastavi potezati i raditi na njima i odjednom ona shvati što je napravio. Jednosta Pokušat ćeš to navući na njega?

Tom joj se veselo nasmiješi i reče šapćući kao na pozornici: Samo ako me bude preklinjao. Grace se odveć uživjela da bi ocijenila koliko je to dugo potrajalo. Deset, možda petnaest minuta, ali ne puno dulje. Svaki put kad bi se Pilgrim približio, Tom bi se odmaknuo, odrekao mu tajnu i podjario njegovu želju da je dozna. A tad bi Tom prestao i svakim korakom malko smanjio razmak između njih. Dok su tako dvaput obišli obor i Tom se vratio u sredinu, bili su udaljeni tek desetak koraka.

Sad se Tom okrenuo tako da je stajao pod pravim kutom, i dalje mirno slažući uže. Jednom je pogledao u Grace i nasmiješio se, ali nikad nije pogledao u konja. Tako odbačen, Pilgrim puhne i pogleda na jednu, pa na drugu stranu. Tad učini dvatri koraka prema Tomu. Grace je vidjela da očekuje da će se muškarac ponovno pomaknuti, ali ovog puta nije. Ta ga promjena iznenadi i on stane i ponovno pogleda oko sebe da vidi može li mu išta na svijetu, uključujući Grace, pomoći pohvatati konce. Ne dobivši odgovora, primakne se. Pa još bliže. Puhao je i krivio nos ne bi li namirisao opasnost koju ovaj čovjek možda skriva u rukavu i odvagujući rizike sad nesavladive želje da dozna što ima u rukama. Naposljetku se toliko približio da je brkovima skoro očešao rub Tomova šešira, a Tom je sigurno osjećao njuškavi dah na zatiljku.

Tom se odmakne nekoliko koraka. Iako njegov pokret nije bio nagao, Pilgrim poskoči poput prestrašene mačke i zanjišti, ali se ne odmakne. A kad je primijetio da se Tom okrenuo prema njemu licem, smiri se. Sad je vidio uže. Tom ga je držao objema rukama da bi ga Pilgrim mogao dobro pogledati. Ali gledanje neće biti dovoljno, znala je Grace. Morat će ga i omirisati.

Prvi put je Tom sad gledao u konja i nešto mu i govorio, iako je Grace bila predaleko da bi čula što. Ugrizla se za usnicu dok je to gledala, u mislima tjerajući konja da priđe. Hajde, neće ti učiniti ništa nažao, kreni. Ali mu nije bilo potrebno dodatnog poticaja osim vlastite znatiželje. Oklijevajući, ali sa sigurnošću koja se povećavala svakim Pilorim rinšetn rio Toma i stavi nos na uže. A kad ie oniušio uže, počne njušiti Tomove ruke. Tom je stajao na mjestu i dopuštao mu da to čini. U tom trenutku, tom drhtavom dodiru konja i čovjeka, Grace osjeti kako su mnoge stvari došle na svoje mjesto. Nije to mogla objasniti, čak ni sebi. Samo je znala da je taj dodir bio točka na i svemu što se dogodilo proteklih dana. Ponovno je našla majku, počela jahati, osjetila samopouzdanje na zabavi. No u sve se to Grace dosad nije mogla pouzdati, kao da bi joj to svakog trenutka netko mogao oteti. No u tom Pilgrimovu opreznom činu povjerenja postojala je takva nada, takvo obećanje svjetlosti, da je osjetila kako se u njoj nešto pomaknulo i otvorilo i znala je daje to trajno. Tom, s jasnim pristankom konja, polako pomakne jednu ruku na njegov vrat. Pilgrim zadrhti i na trenutak stane kao ukopan. Ali bio je to samo oprez i kad osjeti ruku na sebi i shvati da mu ne donosi bol, on se opusti i dopusti da ga Tom počeše. Potrajalo je to dugo. Tom je polako pomicao ruku sve dok nije zahvatio cijeli vrat, a Pilgrim mu je to dopustio. A tad mu dopusti učiniti Isto s druge strane pa čak i opipati grivu. Bila je tako zamršena da je stajala poput šiljaka među Tomovim prstima. A tad, nježno i još bez žurbe, Tom mu navuče oglav. Pilgrim se ne poplaši. Čak se nimalo nije opirao. Jedino što gaje brinulo u tome stoje to pokazao Grace bilo je da bi ona tome mogla pridati previše važnosti. Uvijek je trenutak u kojem konj učini taj korak bio osjetljiv, a kod ovog konja bio je više nego osjetljiv. Ne kao ljuska jajeta nego kao unutarnja opna u jajetu. Čitao je iz Pilgrimovih očiju i podrhtavanja njegovih sapi kako je blizu toga da odbaci oglav. A odbaci li ga, idućeg puta bude li ga bit će još gore.

Tom se puno dana pripremao za to, ujutro, da Grace ne zna. Činio je druge stvari kad bi ona poslije podne gledala, uglavnom mahao zastavicom, tjerao ga i navikavao na bačeno uže. Ali priprema za oglav bilo je nešto što je želio izvršiti sam. A do jutros nije znao hoće li mu se to ikad posrećiti, postoji li zaista iskra nade o kojoj je pričao Annie. U jednom je trenutku ugledao iskru nade i tu prekinuo rad, jer je želio da Grace bude nazočna kad on hukne u tu iskru i kad ona zablista. Nije morao pogledati u Grace da bi znao koliko ju je to potreslo. Ono što ona nije znala, a što joj je možda trebao reći umjesto da bude takav pametnjaković, bilo je da neće sve odsad biti med i mlijeko. Čeka ih posao zbog kojeg će možda Pilgrim ponovno izgledati zaogrnut ludilom. Ali to može pričekati. Tom neće sad početi jer ovaj trenutak pripada Grace i on ga ne želi pokvariti. I tako joj on reče da uđe, jer je znao da za tim čezne. Ona odloži štap na stup od vrata i pažljivo priđe, jedva primjetno šepajući. Kad je skoro stigla do njih, Tom joj reče da stane. Bolje je da konj priđe njoj nego ona njemu i laganim trzajem oglava, to mu i uspije.

Vidio je kako se Grace grize za usnicu i pokušava ne drhtati kad je ispružila ruke i stavila ih ispod Pilgrimova nosa. S obje strane je bilo straha i to je sigurno bio manje srdačan pozdrav od onih kojih se Grace sjeća. No u njuškanju njezinih ruku, a poslije lica i kose, Tomu se učini daje naposljetku ugledao tračak onog što su nekad Pilgrim i Grace bili i što bi ponovno mogli biti.

Annie, ovdje Lucy. Jesi li kod kuće?

Annie ostavi da pitanje malo visi u zraku. Sastavljala je važan memorandum svim svojim najvažnijim suradnicima o tome kako se odnositi prema upletanjima Crawforda Gatesa. Sažetak poruke bio je da mu kažu neka se nosi u materinu. Uključila je telefonsku sekretaricu da bi si osigurala malo mira kako bi se dosjetila nekog malko uvijenijeg načina da to kaže. Sranje. Vjerojatno si izašla odsjeći kravlja muda ili što već oni tamo rade. Slušaj, ja. Ma, daj me nazovi.

U njezinu se glasu osjećala zabrinutost zbog koje Annie podigne slušalicu.

Krave nemaju muda. •• Govori u svoje ime, curo. Znači, pritajili smo se u kući, ha? Izolacija, Luče, to se naziva izolacija. Što je? Otpustio me. Što?

Annie je tjednima gledala kako to visi u zraku. Lucy je bila prva osoba koju je ona zaposlila, njezina najbliža saveznica. Otpustivši nju, Gates je slao najjasnije signale. Annie je slušala Lucvnu priču o tome kako se to dogodilo a u grudima je osjećala težak kamen.

Povod je bio članak o ženama vozačicama kamiona. Annie je vidjela primjerak i smatrala daje bio jako zabavan, iako je predvidljivo prenaglašavao seks. I fotografije su bile izvrsne. Lucy je željela velik, jednostavan naslov JAHAČICE KAMIONA. Gates je uložio veto i rekao daje Lucy opsjednuta gadostima. Ustali su i posvađali se pred cijelim uredom, a Lucy je neuvijeno rekla Gatesu da učini ono za što je Annie sad pokušavala naći ublaženicu u svom memorandumu. Neću mu to dopustiti reče Annie. Mala, učinjeno je. Nema me.

Nije tako. Ne može to učiniti.

Može, Annie. Znaš da može a ionako mi je dosta svega. Više nije zabavno. Nekoliko sekundi zavlada šutnja dok su obje razmišljale o tome. Annie uzdahne.

Annie? Molim?

Znaš, mislim da bi se trebala vratiti. I to brzo. Grace se kasno vratila kući, pršteći od svega što se dogodil s Pilgrimom. Ona pomogne Annie poslužiti večeru i ispriča joj dok su jele kako je bilo ponovno ga dodirnuti, kako je zadrhtao. Nije joj dopustio da ga miluje kao stoje dopustio Tomu, i malo se uznemirila time kako je kratko podnio njezinu blizinu. Ali Tom reče da će to doći, mora se ići korak po korak.

Nije me želio pogledati. Bilo je čudno. Kao da se stidi ili nešto takvo. Onog što se dogodilo? ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Ona ispriča Annie kako gaje, poslije, Tom odveo u konjušnicu i kako su ga oprali. Dopustio je Tomu da mu podigne kopita i iščisti dio utabane prljavštine iz njih pa iako nije dopustio da mu diraju grivu ili rep, barem su uspjeli očetkati velik dio tijela. Grace odjednom zašuti i zabrinuto pogleda Annie. Ti si dobro?

Dobro sam. Zašto?

Ne znam. Izgledala si nekako zabrinuto. Vjerojatno sam umorna, to je sve.

Kad su bili pri kraju s jelom, nazove Robert. Grace se javi i sjedne za Annien stol i ponovi cijelu priču dok je Annie čistila posuđe.

Stajala je kod sudopera, ispirala lonce i slušala mahnit štropot kukca uhvaćenog u zamku među njemu možda poznatim leševima u jednoj od fluorescentnih cijevi. Lucyn je poziv zavio dan u crno što čak ni Graceine vijesti nisu uspjele potpuno razbiti.

Njezino se raspoloženje nakratko popravilo kad je začula škripu Chevvjevih kotača koji je dovezao Grace iz obora. Ona i Tom nisu razgovarali poslije plesa iako joj rijetko kad on nije bio u mislima i ona na brzinu provjeri svoj odraz u staklenim vratima pećnice, misleći, nadajući se, da će on ući. Ali on samo mahne rukom i odveze se.

Lucyn ju je poziv dovukao u stvarnost Robertov je to učinio na drugi način u ono što je zlovoljno znala da je njezin stvarni život. Iako Annie više nije znala što misli pod tim stvarni. Ništa, na određen način, ne može biti stvarnije od života koji su našle ovdje. Pa kakva je razlika između ta dva života?

Jedan se, činilo se Annie, sastoji od obveza, a drugi od mogućnosti.

Otud, vjerojatno, osjećaj stvarnosti. Jer obveze su opipljive, temeljito ukorijenjene u uzajamnim djelima; mogućnosti, s druge strane, su opsjene, prolazne i nevažne, čak i opasne. A s godinama, kako čovjek odrasta i postaje pametniji, to shvaća i zatvara vrata mogućnostima. Tako je bolje. Naravno da jest.

Kukac u svjetlu iskušavao je novu taktiku. Dugo bi se odmarao, pa se udvostručenim snagama zaletio u plastično kućište. Grace je pripašnjake i kako će svi spavati na otvorenom. Da, reče ona, naravno da će jahati, kako bi inače išla?

Tata, ne moraš brinuti, dobro? Gonzo je dobar.

Annie pospremi kuhinju i ugasi svjetlo da kukcu pruži priliku za predah. Polako ode u dnevnu sobu i stane iza Graceina stolca, besposleno popravljajući djevojčičinu kosu na njezinim ramenima. Ona ne ide reče Grace. Kaže da ima odjfeć posla. Ovdje je, želiš li razgovarati s njom? Dobro. I ja tebe volim, tata.

Ona isprazni stolac za Annie i ode na kat napuniti kadu. Robert je još bio u Ženevi. Reče da će vjerojatno odletjeti natrag u New York idućeg ponedjeljka. Ispričao je Annie prije dvije večeri što je rekao Freddie Kane i sad mu ona, umorno, ispriča kako je Gates otpustio Lucy. Robert je slušao u tišini a tad je upita što će učiniti u vezi s tim. Annie uzdahne. Ne znam. Sto misliš da bih trebala učiniti?

Zavlada tajac i Annie osjeti da Robert pozorno razmišlja o tome što će reći.

Pa, odande, mislim da ne možeš puno učiniti. Kažeš da bismo se trebale vratiti? Ne, ne kažem.

Kad je sve tako lijepo krenulo s Grace i Pilgrimom? Ne, Annie. Nisam to rekao. Tako je zvučalo. J Čula je kako je duboko udahnuo i odjednom se osjeti krivom zato što izvrće njegove riječi a ona nije iskrena u vezi sa svojim motivima ostanka. Njegov glas, kad je ponovno progovorio, bio je odmjeren.

Oprosti ako je tako zazvučalo. Prekrasno je to s Grace i Pilgrimom. Važno je da vi ostanete ondje koliko god je potrebno. Važnije od mog posla, hoćeš reći? Isuse, Annie!

Razgovarali su o drugim, manje spornim stvarima i kad su se oprostili ponovno su bili prijatelji, iako joj nije rekao daje voli. Annie spusti slušalicu i ostane sjediti. Nije ga namjeravala tako napasti. Više je sebe kažnjavala zbog svoje nesposobnosti ili nevoljkosti da razmrsi čvor napola ostvarenih želja i odricanja koji su se komešali u njoj. Grace je u kupaonici imala upaljen radio. Neka postaja je emitirala stare pjesme s nazivom Velika retrospektiva Monkeesa. Upravo su odsvirali Davdream Believer a sad su pustili Last Train to Clarksville. Grace je sigurno zaspala ili je uši zagnjurila ispod vode. Odjednom, jasnoćom samoubojice, Annie je znala što će učiniti. Reći će Gatesu da će dati ostavku ne primi li Lucy Friedman natrag na posao.

Sutra će mu faxom poslati ultimatum. Ako Bookerovi još nemaju ništa protiv, ona će ipak poći na to prokleto tjeranje stoke. A kad se vrati, ili će imati posao ili neće. 14 STADO JE ZAVIJUGALO PREMA NJEMU OKO PLANINSKOG SEDLA POPUT crne rijeke koja se izlijeva natraške. Ovdje je reljef terena usmjeravao stoku, prisiljavajući je da se penje po zavojitoj stazi koja je, iako neograđena i neoznačena, bila jedini njihov izbor. Tom je uvijek volio na tom dijelu odjahati ispred stoke, zaustaviti se visoko na obronku i promatrati dolazak životinja.

I drugi su jahači sad pristizali, strateški raspoređeni iznad i oko ruba stada, Joe i Grace na desnoj strani, Frank i Annie na lijevoj, a straga su sad dolazili Diane i blizanci. Iza njih, proplanak preko kojeg su upravo prešli bilo je more poljskog cvijeća kroz koje je njihov prolazak ostavio uspjenjeni tamnije zeleni trag i na čijoj su dalekoj obali počivali ispod podnevnog sunca i gledali stoku kako pije. mjesta na kojem je Tom sad zaustavio konja, jedva se naziralo svjetlucanje jezera, a uopće se nije vidjela dolina iza njega gdje je tlo prelazilo u livade i topolama obrubljene potoke ranca Double Divide. Kao da se visoravan spuštala ravnomjerno stepeničasto, ravno do nepreglednih ravnica i istočnog ruba neba.

Telad je izgledala okretnije i snažno, sjajne dlake. Tom se nasmiješi u sebi kad se prisjeti jadnih životinja koje su gonili onog proljeća prije tridesetak godina kad ih je otac prvi put doveo živjeti ovamo. Neke su bile tako mršave da se skoro moglo čuti kako im rebra zvekeću.

Daniel Booker je proživio nekoliko cičih zima na Clarks Forku, ali nijednu tako gadnu kakve su ga dočekale na Frontu. Te je prve zime izgubio skoro jednak broj teladi koliko je i uzgojio, a studen i brige usjekli su još dublje bore u lice koje je već zauvijek promijenila prisilna prodaja njegova doma. Ali na grebenu gdje je Tom sad stajao, njegov se otac nasmiješio kad se obazreo oko sebe i prvi put shvatio da bi njegova obitelj mogla ovdje preživjeti, čak se i obogatiti. Tom je to ispričao Annie dok su jahali preko visoravni. Tijekom jutra, pa čak i kad su se zaustavili da jedu, previše se tog događalo da bi imali vremena za razgovor. Ali sad su se i stoka i jahači uhodali i bilo je vremena. Ujutro je jahao pokraj nje, a ona gaje ispitivala o nazivima cvijeća. Pokazao joj je plavi lan i petoprsticu i netik i cvijeće koje nazivaju pijetlovim glavama a Annie je slušala na taj svoj ozbiljan način i pohranjivala te podatke kao da bijednog dana netko mogao provjeravati njezino znanje.

Bilo je to jedno od najtoplijih proljeća koje je Tom pamtio. Trava je bila bujna, i proizvodila vlažan glatki zvuk pod nogama njihovih konja. Tom joj pokaže greben ispred njih i ispriča joj kako je tog davnog dana dojahao do njega s ocem vidjeti jesu li na dobrom putu za visoke pašnjake.

Danas je Tom jahao na jednoj mlađoj kobili, lijepom riđanu. Annie je jahala na Rimrocku. Čitavog je dana razmišljao o tome kako dobro izgleda na njemu. Ona i Grace nosile su kape i čizme koje im je jučer pomogao kupiti nakon što je Annie rekla da će i ona poći s njima. U trgovini su se smijale jedna drugoj stojeći ispred zrcala. Annie je upitala moraju li nositi oružje a on je odgovorio da to ovisi o tome u koga namjerava pucati. Ona reče da je jedini kandidat njezin šefu New Yorku pa bi joj možda bolje došao projektil Tomahawk. Bez žurbe su prešli preko visoravni. No kad je stoka stigla do podnožja grebena, kao da je osjetila da odavde počinje dugi uspon i oni ubrzaju korak i počnu mukati kao da žele pribrati snagu za kolektivan napor. Tom je zamolio Annie da jaše naprijed s njim, ali se ona nasmiješila i rekla da će biti bolje da ostane otraga i vidi treba li Diane pomoć. I tako se popeo ovamo sam.

Stado je stiglo skoro do njega. On okrene konja i odjaše preko vrha sedla. Malo krdo jelena odjuri ispred njega dugačkim skokovima.

Zaustave se na sigurnoj udaljenosti i osvrnu se. Srne su bile otežala trbuha od lanadi i ocjenjivale su ga svojim velikim nakošenim ušima prije no što ih mužjak ponovno potjera. Iza njihovih glava koje su se micale goredolje, Tom ugleda prvi od uskih klanaca obrubljenih borovima koji su vodili do visokih pašnjaka. Iznad njih ugleda snijegom prošarane vrhove razvoda, kako se teški naslanjaju jedni na druge. Želio je biti pokraj Annie i vidjeti joj lice kad joj pred očima pukne taj prizor pa se snuždi kad je ona odbila i otišla otraga Diani. Možda je u njegovoj ponudi osjetila prisnost koja mu nije bila na umu ili za kojom je čeznuo ali nije namjeravao izraziti.

Kad su stigli do klanca, prijevoj je već bio u sjeni planina. Dok su se polako kretali između zatamnjenih redova stabala, okrenu se i ugledaju sjenu kako se širi na istok poput mrlje sve dok samo daleke ravnice nisu zadržale sunce. Iznad stabala s obje strane, zakrilili su ih goli sivi zidovi stijene, i stvarali jeku dječjih povika i žamora stoke. Frank baci još jednu debelu granu na vatru i njezin udar pošalje vulkan iskri u noćno nebo. Drvo je bilo sa srušenog stabla koje su našli i tako suho da se činilo kao da žeđa za plamenom koji gaje zahvatio i lizao visoko u zrak, nošen ne vjetrom nego vlastitim žarom.

Kroz plamenove koji su se izmicali čas na jednu čas na drugu stranu, Annie je promatrala odsjaj vatre na dječjim licima i primijetila kako im oči i zubi blistaju kad bi se nasmijala. Postavljali su ji zagonetke i Grace ih je sve navukla da grozničavo pogađaju jednu od Robertovih omiljenih. Grace je svoju novu kapu vragolasti nagnula naprijed i njezina kosa, koja se slijevala od nje do ramena, uhvatila je svjetlost vatre u spektru crvenih, jantarnih i žutih boja. Nikad, pomisli Annie, njezina kći nije izgledala ljupkije.

Završili su s večerom, jednostavnim jelom skuhanim na vatri, koje se sastojalo od graha, kotleta i posoljene slanine s krumpirima u ljusci pečenima na žeravici. Hrana je bila silno ukusna. Dok se Frank brinuo o održavaniu vatre. Tom ode do vodu do ootoka na drueoi stra ni livade tako da mogu skuhati kavu. Diane im se pridružila u odgonetanju. Svi su pretpostavili da Annie zna odgovor, pa iako gaje zaboravila, zadovoljno je šutila, naslonjena o svoje sedlo i promatrala ih. Stigli su ovamo nešto prije devet sati kad su posljednje sunčane zrake blijedjele na dalekim ravnicama. Posljednji je klanac bio strm, a planine su se naginjale iznad njihovih glava poput zidova katedrale.

Naposljetku prođu za stokom kroz prastari ulaz u stijeni i pukne im vidik na pašnjak.

Trava je bila gusta i crna na večernjem svjetlu i zato što proljeće, pretpostavljala je Annie, ovamo stiže kasnije, u njoj je bilo manje cvijeća. Iznad njihovih glava, ostao je samo najviši vrhunac a njegov nagib je bio pod takvim kutom da se vidio zapadni obronak na kojem se komadić snijega žario na zlatnoružičastoj svjetlosti odavno zašlog sunca.

Pašnjak je bio okružen šumom i na jednoj strani, gdje je zemljište bilo malo uzdignuto, stajala je mala drvena planinska koliba s jednostavnim oborom za konje. Potok je vijugao kroz drveće na drugoj strani i ovdje su se prvi put svi okupili da napoje konje pokraj stoke koja se naguravala. Tom ih je upozorio da bi po noći temperatura mogla pasti ispod nule i da ponesu toplu odjeću. Alije zrak ostao blag.

Kako ide, Annie? Frank prorošta vatru i smjesti se pokraj nje. Ona ugleda kako se Tom stvorio iz mraka u kojem bi se kadšto začulo mukanje nevidljive stoke.

Frank, osim mojeg bolnog tura, dobro sam. On se nasmije. Nije bila riječ samo o njezinu turu. Boljeli su je i listovi, a unutarnje strane bedara bile su tako osjetljive na dodir da bi žmirnula svaki put kad bi se pomaknula. Grace je u posljednje vrijeme jahala još manje od nje, ali kad ju je Annie prije upitala boli li što i nju, rekla je daje dobro i daje noga uopće ne boli. Annie nije povjerovala ni riječi, ali je ostalo na tome.

Tome, sjećaš li se onih Švicaraca od prošle godine? Tom je ulijevao vodu u posudu za kavu. On se nasmije i reče aha, sjeća se, pa stavi posudu na vatru i sjedne pokraj Diane poslušati tu Frank reče kako su se on i Tom vozili kroz Pryor Mountains kad im cestu zakrči stado stoke. Iza njih su hodali kauboji, odjeveni tiptop u najnoviju skupu odjeću.

Jedan je imao na sebi par rukom izrađenih kožnih hlača koje su ga sigurno olakšale za tisuću dolara. Najsmješnije je bilo da nisu čak ni jahali, nego pješačili, a konje vodili za sobom i izgledali jadno. Dakle, ja i Tom spustimo prozor i upitamo je li sve u redu a oni ne razumiju ni riječi.

Annie je gledala Toma preko vatre. On je gledao u brata i smješkao se svojim mirnim osmijehom. Kao da je osjetio njezin pogled, jer skrene pogled s Franka na nju i u njima nije bilo iznenađenosti, tek mir tako srdačan da joj je srce zastalo. Gledala ga je u oči koliko se usudila, pa se nasmiješi i ponovno okrene Franku.

Ni mi ne razumijemo nijedne njihove riječi, pa im mahnemo i propustimo ih. Malo niže na cesti naiđemo na nekog starca kako drijema za volanom najnovijeg modela Winnebaga, ispod čekića. On podigne šešir i ja shvatim da ga poznam. To je Lonnie Harper, ima velik komad zemljišta, ali nikad nije znao njime upravljati tako da se prehrani. Dakle, mi kažemo bok i upitamo je li to bilo njegovo stado a on kaže aha, naravno, a kauboji su iz Švicarske, ovdje su na praznicima.

Reče da se počeo baviti rančerskim turizmom i da mu ti ljudi plaćaju tisuće dolara zato da dođu i rade poslove za koje je inače plaćao najamnu radnu snagu. Upitamo ga zašto pješače? A on se nasmije i reče daje to najbolji dio, jer su prvi dan dobili žuljeve od jahanja i više nisu mogli jahati, pa nisu čak ni konje umorili. Tako im i treba reče Diane.

Aha. Ti švicarski jadničci spavaju na zemlji i sami kuhaju grah na vatri dok on spava u svom Winneu, gleda televiziju i jede kao kralj.

Kad je voda zavrila, Tom skuha kavu. Blizanci su iscrpili zagonetke i Craig je zamolio Franka da pokaže Grace svoj trik sa šibicama. Joj ne zastenje Diane. Ne opet.

Frank uzme dvije šibice iz kutije koju je držao u džepu svog prnagne se i protrlja glavicu druge šibice po Graceinoj kosi. Ona se nasmije, malo kolebljivo.

Pretpostavljam Grace da u školi učiš fiziku i ostalo. Aha. Pa onda ćeš znati za statički elektricitet i to. A u tome se sastoji ovaj trik. Sad ovdje stvaram naboj.

Ma nemoj podrugljivo će Scott. Joe ga spremno utiša. Držeći naelektriziranu šibicu između prsta i palca lijevom rukom, Frank je polako povuče po dlanu desne ruke tako da se njezina glavica primaknula glavici prve šibice. Čim su se dotaknule, začuje se prasak i prva šibica iskoči iz njegove ruke. Grace iznenađeno vrisne i svi se nasmiju. Tražila je od njega da to ponovi još nekoliko puta, a tad pokuša sama i, naravno, ne uspije. Frank dramatično zamaše glavom, kao da je zbunjen zašto nije uspjelo. Djeci se to silno svidjelo. Diane, koja je to sigurno vidjela stotinu puta, umorno se i popustljivo nasmiješi Annie.

Njih su se dvije dobro slagale, bolje no što je Annie ikad mogla očekivati, iako je sve do jučer bila svjesna hladnoće, bez sumnje izazvane time što se Annie predomislila u posljednji trenutak da pođe na gonjenje stoke. Dok su danas zajedno jahale, ugodno su razgovarale o raznim stvarima. No ipak, negdje ispod Dianine ljubaznosti, Annie je osjetila oprez koji je bio manje od mržnje, ali više od nepovjerenja. A napose je primijetila način na koji ju je Diane motrila kad je bila u Tomovoj blizini. To je potaknulo Annie, suprotno svim njezinim željama, da odbije Tomov poslijepodnevni poziv da odjaše s njim do sljemena. Što misliš, Tom? upita Frank. Da pokušamo s vodom?

Mislim da da, brate. Poslušan urotnik, on doda Franku kanticu koju je napunio u potoku i Frank reče Grace da zavrne rukave i umoči u nju obje ruke do laktova. Grace se toliko smijuljila daje prolila pola vode po košulji.

Znaš. to noiačava naboi Nakon deset minuta, ništa pametnija, ali zato mokrija, Grace odustane. Za to su vrijeme i Tom i Joe uspjeli da im šibica poskoči. I Annie je pokušala, ali ni ona nije uspjela. Diane se povjeri Annie daje prvi put kad joj je Frank prodao taj trik, završila potpuno odjevena u koritu za hranjenje stoke.

Tad Scott zamoli Toma da pokaže svoj trik s uzicom. To nije trik reče Joe. Baš jest. Nije, zar ne Tom? Tom se nasmiješi. Pa to ovisi o tome što podrazumijevaš pod trikom. On izvadi nešto iz džepova svojih traperica. Bio je to jednostavan komad sive uzice, duljine pedesetak centimetara. On zaveže krajeve i načini petlju. Dakle reče on. Ovo je za Annie. On ustane i priđe joj. Ne ako uzrokuje bol ili smrt reče Annie. Gospođo, nećete ništa osjetiti. On klekne pokraj nje i zamoli je da podigne kažiprst desne ruke. Ona to učini, a on prebaci petlju preko prsta pa joj reče da pažljivo gleda. Lijevom je rukom zategnuo drugi kraj petlje, pa srednjakom desne ruke prebaci jednu stranu uzice preko druge. Tad prebaci ruku tako da je sad bila ispod petlje, pa je vrati natrag, pa položi jagodicu istog prsta na jagodicu Anniena.

Izgledalo je kao daje petlja okružila njihove spojene jagodice i da se jedino može maknuti prekine li se dodir. Tom zastane i ona ga pogleda. On se nasmiješi i blizina njegovih jasnih plavih očiju skoro je zbuni.

Pogledaj reče on tiho. I ona ponovno spusti pogled na njihove spojene prste. On nježno povuče uzicu i petlja skliznejoš svezana u čvor a da nije ni na trenutak prekinula njihov dodir. On joj to pokaže još nekoliko puta a tad Annie pokuša, i Grace pokuša, i blizanci pokušaju, ali nikome ne uspije. Uspjelo je jedino Joeu, iako je Annie vidjela po Frankovu širokom osmijehu da i on zna taj trik. Je li i Diane znala, bilo je teško reći, jer je ona samo pijuckala kavu i nromatrala s naoola oodsmiešliivom nezainteresiranošću. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Kad su svi pokušali, Tom ustane i uredno namota uzicu oko prstiju pa je da Annie.

Je li to dar? upita ona dok je uzimala. Ne reče on. Samo dok svladaš trik.

Ona se probudi i na trenutak nije imala pojma u što gleda. Tad se sjeti gdje je i shvati da gleda u mjesec. Izgledao je tako blizu kao da bi mogla ispružiti ruku i gurnuti prste u njegove kratere. Ona okrene glavu i ugleda Graceino usnulo lice pokraj sebe. Frank im je ponudio da spavaju u kolibi, koju su inače koristili jedino ako bi padala kiša. Annie je došla u kušnju, ali je Grace zahtijevala da spavaju na otvorenom zajedno s ostalima. Annie ih je vidjela kako leže u vrećama za spavanje pokraj blijedećeg žara vatre.

Bila je žedna i tako rasanjena da nije imalo smisla pokušati ponovno zaspati. Ona se uspravi i pogleda oko sebe. Nije vidjela kanticu s vodom, a sigurno bi probudila ostale kad bi je pošla tražiti. Na livadi su crni obrisi stoke bacali još crnje sjene na blijedu mjesečinom obasjanu travu. Ona tiho izvuče noge iz vreće za spavanje i ponovno osjeti u kakvom su joj jadnom stanju mišići od jahanja. Spavali su u odjeći, samo su skinuli čizme i čarape. Annie je nosila traperice i bijelu pamučnu majicu. Ona ustane i krene bosa prema potoku.

Na stopalima je osjećala rosom natopljenu travu čija ju je hladnoća prožimala, iako je pazila kamo staje iz straha da ne stane na nešto manje romantično. Negdje visoko među stablima, sova je hukala i ona se upita je li se probudila zbog sove ili mjeseca ili iz čiste navike. Stoka je podizala glave dok je prolazila između njih i ona ih šapćući pozdravi pa se postidi stoje toliko budalasta.

Trava na bližoj obali potoka bila je ugažena kopitima stoke. Voda je tekla polako i bešumno, a na njezinoj crnoj površini zrcalila se jedino crna šuma iza njega. Annie ode uzvodno i nađe mjesto gdje se potok razdvojio oko stablaotoka. U dva duga koraka ona stigne na drugi kraj i pođe nizvodno do izbočine gdje je mogla kleknuti i popiti vode. tog mjesta, u vodi se sad jedino odražavalo nebo. A mjesec je sljetku to učinila, od hladne vode naglo udahne. Bila je hladnija od leda, kao daje izvirala u drevnom ledenjačkom srcu planine. Annie zagrabi vodu u sablasno bijele ruke i opere lice. Tad zagrabi još i popije.

Ugleda ga u vodi kad se nadnio nad mjesečev odraz koji joj je tako prikovao pogled da je izgubila osjećaj vremena. Nije se prestrašila. Čak i prije no što je podigla pogled, znala je da je to on. Dobro si? upita on. Druga obala, na kojoj je on stajao bila je viša i morala je zaškiljiti u njega zbog mjeseca. Na njegovu je licu čitala zabrinutost. Ona se nasmiješi. Dobro sam.

Probudio sam se i vidio da te nema. Samo sam bila žedna. Slanina.

Vjerojatno.

Je li ova voda ukusna koliko ona čaša kišnice od prije nekoliko večeri? Skoro. Kušaj. On pogleda u vodu, ali shvati da bi bilo lakše dohvatiti vodu ondje gdje je ona stajala.

Smijem li prijeći k tebi? Smetam li?

Annie se skoro nasmije. Ma ne smetaš. Slobodno. On dođe do stablaotoka i prijeđe preko potoka. Annie gaje promatrala. Znala je da on prelazi nešto više od potoka. On se nasmiješi dok joj je prilazio, a kad joj je prišao, klekne pokraj nje i bez riječi zagrabi rukom vode i popije. Nešto je vode iscurilo kroz njegove prste i raspršilo mjesečevu svjetlost u srebrnim kapima. Annie se učinilo, kao što će joj se uvijek činiti, da u tome što je uslijedilo nije bilo izbora. Neke stvari naprosto jesu i ne mogu biti drukčije.

Zadrhtala je kad se dogodilo a zadrhtat će i poslije kad bi pomislila na to, iako nikad sa žaljenjem.

On prestane piti i okrene se prema njoj. Upravo je namjeravao ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Osjeti hladnoću vode na prstima. Mogla je to shvatiti kao odbijanje i odmaknuti ruku da nije kroz to osjetila potvrdnu toplinu njegova tijela. Od tog dodira, svijet se zaustavi.

U njegovim očima bilo je jedino zgusnutog mjesečeva bljedila. Pročišćene od svih boja, kao da su imale dubinu bezdana u koju se ona sad spuštala s čuđenjem, ali bez bojazni. On nježno podigne ruku do ruke koju je ona još držala na njegovu obrazu. Uhvati je, okrene i pritisne njezin dlan na svoje usne, kao da njime pečati neku dugo očekivanu dobrodošlicu. Annie se zagleda u njega i dugo i uzdrhtalo uzdahne. Tad ispruži drugu ruku i prođe njome po njegovoj glavi, od hrapavog, neobrijanog obraza do mekane kose. Ona osjeti kako je rukom prošao po donjoj strani njezine ruke i pomilovao joj lice kao što je ona pomilovala njegovo. Od njegova dodira, ona sklopi oči i tako obnevidjela dopusti njegovim prstima ispisati nježnu stazu od sljepoočica do kutova usta. Kad su njegovi prsti stigli do njezinih usana, ona ih otvori i dopusti mu da nježno istraži njihov rub. Nije se usudila otvoriti oči da u njegovim ne bi primijetila ustručavanje ili sumnju ili čak sažaljenje. Ali kad je pogledala, u njima nađe samo mir i uvjerenost i potrebu čitljivu poput njezine. On položi ruke na njezine laktove i pogladi ih u rukavima njezine pamučne majice pa je uhvati za nadlaktice. Annie osjeti kako joj se koža steže. Sad je stavila obje ruke u njegovu kosu pa nježno privuče njegovu glavu k sebi i osjeti jednakom mjerom uzvraćen pritisak na svojim rukama.

U trenutku prije no što su im se dotaknula usta, Annie je osjetila silnu potrebu da kaže da joj je žao, neka joj oprosti, ali da to ne želi učiniti.

Sigurno je vidio kako joj se ta misao oblikuje u očima prije no što ju je uspjela izustiti jer je on blago ušutka jedva primjetnim pokretom usana. Kad su se poljubili, Annie se učinilo kao da se vraća kući. Daje nekako uvijek poznavala kako je okusiti i osjetiti ga. Pa iako je skoro zadrhtala kad je njegovo tijelo dodirnulo njezino, nije točno znala gdje završava njezina put, a počinje njegova.

Ona se sjetno osmjehne, pa pogleda u mjesec koji je sad stajao na drugom mjestu i djeliće mjeseca zatoči u očima. Još je osjećao okus slatke vlage njezinih ljeskavih usana i osjećao toplinu njezina daha na svom licu. Prođe dlanovima po njezinim golim rukama i osjeti kako je zadrhtala.

Hladno ti je? Nije.

Još nisam ovdje doživio tako toplu lipanjsku noć.

Ona spusti pogled, objema rukama uhvati jednu njegovu i nježno je okrene dlanom prema gore u svom krilu i prstima prijeđe po zadebljaloj koži.

Koža ti je tako ogrubjela.

Aha. Jadna ti je to ruka, to je sigurno. Ne, nije. Osjećaš li kad je dodirujem? O, da.

Ona ne podigne pogled. Kroz tamni luk od njezine spuštene kose, on ugleda kako joj je suza kanula niz obraz. Annie?

Ona odmahne glavom i još ga ne pogleda. On je uhvati za ruke. Annie, sve je u redu. Zaista, sve je u redu.

Znam daje. Samo što je toliko u redu da ne znam što bih. Mi smo samo dvoje ljudi, to je sve.

Ona kimne glavom. Koji su se prekasno sreli.

Ona ga naposljetku pogleda, nasmiješi se i obriše oči. Tom joj uzvrati osmijeh, ali ne odgovori. Ako je to što je rekla istina, on to nije želio potvrditi. Umjesto tog joj ispriča što je njegov brat rekao jedne noći jako slične ovoj ispod bljeđeg mjeseca prije puno godina. Kako je Frank poželio da sad potraje zauvijek i kako je njegov otac rekao daje zauvijek tek niz sadašnjih trenutaka i najbolje što čovjek može učiniti je proživjeti svaki u potpunosti. Njezine oči nisu skidale pogled s njega dok je govorio, a kad je zašutio, i ona je ostala šutjeti tako da se zabrinuo da je možda krivo shvatila nreanve riieri i u niima virliela sehičnn naomaranifi Tza niih ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA u borovima, ona sova počne ponovno hukati i ovog joj puta druga odgovori daleko, s drugog kraja livade. Annie se nagne i ponovno nađe njegova usta i on u nje osjeti žarku želju koje prije nije bilo. Okusi sol njezinih suza u kutovima njezinih usana, mjestu koje je tako dugo čeznuo dodirnuti i za koje nije ni sanjao da će poljubiti. Dok ju je grlio i prelazio rukama po njoj i osjećao pritisak njezinih grudi, nije mislio da čine nešto loše, nego tek zabrinutost da bi ona tako mogla osjećati. Ali ako je ovo pogrešno, što je, do vraga, na svijetu ispravno?

Naposljetku se ona odmakne od njega. Teško je disala, kao da se prestrašila svoje žudnje i onoga do čeg bi sigurno dovela. Najbolje da se vratim reče ona. Najbolje.

Ona ga još jednom nježno poljubi, pa položi glavu na njegovo rame kako joj on ne bi vidio lice. On usnama okrzne njezin vrat i udahne njezin topao miris kao da ga želi pohraniti u sjećanje, vjerojatno zauvijek.

Hvala ti dahne ona. Na čemu?

Na svemu što si učinio za nas. Nisam ništa učinio.

O Tom, znaš ti što si učinio. Ona se otkine od njega i stane lagano položivši ruke na njegova ramena. Nasmiješi mu se, pomiluje po kosi, a on uhvati njezinu ruku i poljubi je. Tad ona ode od njega, preko stablaotoka pa na drugu stranu potoka. Samo se jednom okrenula pogledati ga, no mjesec joj je bio za leđima pa je on samo mogao nagađati što je vidjela. Gledao je kako se njezina bijela majica vraća preko livade, a njezina sjena prati tragove koraka u sivoj rosi dok goveda klize oko nje, crna i tiha poput brodova. Dok se vratila, ugasio se i posljednji žar u vatri. Diane se promeškolji, ali u snu, mislila je Annie. Ona tiho ubaci svoja vlažna stopala natrag u vreću za spavanje. čula je kad se vratio Tom i nije se usudila pogledati. Ležala je dugo gledajući u prerazmještene zvijezde, misleći na njega i na to što on misli o njoj. Bilo je to doba kad bi je počele tištati uobičajene sumnje i Annie je očekivala da će osjetiti stid zbog tog što je učinila. Ali ga ne osjeti.

Ujutro, kad je naposljetku smogla hrabrosti pogledati ga, ne ugleda izdajničkih aluzija na ono što se dogodilo između njih. Nikakvih skrovitih pogleda, a kad bi joj se obratio, nije bilo nikakvog podteksta koji bi jedino ona razumjela. Zapravo je njegovo ponašanje, kao i ponašanje ostalih, bilo tako potpuno bezbrižno jednako prijašnjem da se Annie gotovo razočarala, toliko je silna bila promjena koju je osjećala u sebi.

Dok su doručkovali, ona pogleda preko livade prema mjestu na kojem su klečali, ali dnevna svjetlost kao daje izmijenila izgled terena i nije ga mogla naći. Čak je i tragove koje su ostavili za sobom stoka ugazila i uskoro su nestali zauvijek na jutarnjem suncu.

Poslije jela, Tom i Frank odu pregledati susjedne pašnjake dok su se djeca igrala kod potoka a Annie i Diane prale posuđe i pakirale stvari.

Diane joj ispriča o iznenađenju koje su ona i Frank pripremili za djecu. Idućeg tjedna svi lete za L.A.

Znaš, Disnevland, Universal Studios i ostalo. Divno. Nemaju pojma o tome?

Ne. Frank je pokušao nagovoriti Toma da i on pođe, alije već obećao otići u Sheridan dovesti u red konja nekog starca.

Reče daje to jedino doba godine kad mogu otići. Smoky će pripaziti na ranč. Inače će ranč biti prazan.

Ta vijest zgrane Annie, ne samo zato što Tom ništa nije spomenuo. Možda je očekivao da će dotad završiti s Pilgrimom. Još ju je više zgranula poruka skrivena u Dianinim riječima. Ljubaznim je riječima jasno davala Annie do znanja kako je vrijeme da Grace i Pilgnma vodi kući. Annie shvati kako je dugo izbjegavala suočiti se s tim pitanjem, dopuštajući da dani prolaze neprebrojani u nadi da će joj se vrijeme odužiti tako da i ono na nju zaboravi.

Do sredine jutra već su se spustili ispod najnižeg usjeka. Nebo se Rff7 stnVe su hrže nanredovali iako se na strmiiim diieln vima bilo teže spuštati nego penjati i puno okrutnije prema Annienim izmučenim mišićima. Više nije ostalo ničeg od jučerašnje bezbrižnosti, a zbog usredotočenosti na jahanje čak su i blizanci utihnuli. Dok je jahala, Annie je dugo razmišljala o tome što joj je Diane rekla a još više o tome što joj je Tom sinoć rekao. Da su oni tek dvoje ljudi i daje sad sad i jedino sad. Kad su probili obzor na planinskom sedlu do kojeg je Tom želio da ona jaše s njim, Joe vikne i pokaže rukom pa se oni svi zaustave i pogledaju. Daleko na jugu, preko visoravni, bilo je konja. Tom joj reče da su to mustanzi koje je pustila na slobodu ona žena hipi, koju je Frank nazivao Granola Gay. Bilo je to gotovo sve što joj je rekao cijelog dana. Bila je večer i počela je padati kiša kad su stigli na Double Divide. Svi su bili preumorni za razgovor dok su skidali sedla s konja.

Annie i Grace požele Bookerovima laku noć ispred štale i sjednu u Lariat. Tom reče da će otići vidjeti je li Pilgrim dobro. Laku noć koju je zaželio Annie nije se činila ništa posebnije od one koje je zaželio Grace. Na putu do potočne kuće, Grace reče daje ovojnica proteze zateže na batrljku i dogovore se da će sutra tražiti od Terri Carlson da pogleda što je s time. Dok se Grace otišla okupati na prvi kat, Annie je provjerila poruke.

Telefonska je sekretarica bila sita do grla. Fax je izbljuvao čitavu novu rolu papira po podu a njezina elektronska postaje žagorila. Poruke su uglavnom izražavale različite stupnjeve sablazni, gnjeva i sućuti. Bile su još dvije poruke i to su bile jedine koje se Annie potrudila pročitati od početka do kraja, jednu s olakšanjem, a drugu s mješavinom osjećaja koje je tek trebala imenovati.

U prvoj, od Crawforda Gatesa, pisalo je da s najvećim mogućim žaljenjem mora prihvatiti njezinu ostavku. Druga je bila od Roberta. Dolazi zrakoplovom u Montanu provesti idući vikend s njima. Reče i da ih obje jako voli. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA TOM BOOKER JE GLEDAO KAKO LARIAT NESTAJE PREKO GREBENA I PItao se kao već toliko puta kakav je muškarac kojeg će Annie i Grace dočekati. Ono stoje znao o njemu, uglavnom je doznao od Grace. Kao po nekom prešutnom dogovoru, Annie je o suprugu govorila malokad a čak i tad bezlično, više o njegovu poslu nego karakteru.

Unatoč mnogim dobrim stvarima koje mu je Grace ispričala ili možda zbog njih i unatoč njegovu silnom trudu, Tom se nije mogao potpuno riješiti bezrazložne nesklonosti koja nije bila, znao je, u njegovu karakteru. Pokušao ju je racionalno rastumačiti, u nadi da će naći neki prihvatljiv razlog. Čovjek je, ipak, odvjetnik. Koliko ih je upoznao koji bi mu se svidjeli? Ali naravno, to nije bilo to. Dovoljan razlog bila je prosta činjenica daje taj odvjetnik bio suprug Annie Graves. Za nekoliko kratkih sati, on će biti ovdje, i javno je ponovno prisvojiti. Tom se okrene i uđe u štalu.

Pilgrimove su uzde visjele na istoj vješalici u prostoriji za opremu gdje ih je stavio onog dana kad je Annie dovela konja na ranč. On ih skine i prebaci preko ramena. I englesko je sedlo bilo na istom mjestu. Bilo je pokriveno tankim slojem trine koju Tom obriše rukom. Podigne sedlo zajedno s gunjem i odnese ga kroz aveniju praznih pregradaka do stražnjih vrata.

Jutro je bilo vruće i mirno. Nekoliko je jednogodišnjaka u najudalieniiem nadoku već notražilo zaklon u hladu tooola. Dok ie Tom išao 288 Ni eho I as Evans prema Pilgrimovu oboru, pogleda u planine i znao je po jasnoći i prvom dašku oblaka da će poslije biti grmljavine i kiše. Čitavog ju je tjedna izbjegavao, klonio se trenutaka koje je prije uvijek priželjkivao, kad će biti nasamo s njom. Od Grace je doznao da dolazi Robert. No čak i prije tog, još dok su se spuštali s planine, odlučio je da tako mora postupiti. Ne bi prošao ni jedan sat da se on nije sjetio njezina dodira i mirisa, njezine kože na svojoj, toga kako su im se usne stopile. Sjećanje je bilo previše živo, odveć puteno za miran san, ali on će se prema njemu odnositi kao daje to bio san, jer što inače može učiniti? Njezin suprug dolazi i uskoro, za nekoliko dana, ona će otići. Za njezino i njegovo dobro, za dobro sviju njih, najbolje je da se dotad drži podalje i viđa je jedino kad je i Grace s njima. Jedino će tako moći ustrajati u svojoj odluci. Njegova je odlučnost bila podvrgnuta teškoj kušnji već prve večeri. Kad je dovezao Grace kući, Annie je čekala na trijemu. On mahne i odvezao bi se, ali ona priđe automobilu porazgovarati s njim, a Grace uđe u kuću.

Diane mi kaže da oni svi idu u L.A. idućeg tjedna. Da. To je velika tajna.

A da ti odlaziš u Wyoming.

Tako je. Obećao sam odavno da ću doći onamo. Prijatelj ima nekoliko ždrijebaca koje želi početi pripremati za jahanje. Ona kimne glavom i na trenutak je jedini zvuk bio nestrpljivo brundanje Chevvjeva motora. Oni se nasmiješe jedno drugom i on osjeti kako je ona jednako nesigurna u vezi s terenom na koji su kročili. Tom se trudio da ga ne odaju oči, što bi njoj moglo otežati sjuaciju. Najvjerojatnije je zažalila zbog onog što se dogodilo između njih. Možda će i on jednog dana zažaliti. Zaštitna se vrata zalupe i Annie se okrene. Mama? Smijem li nazvati tatu? Naravno. Grace ponovno uđe u kuću. Kad se Annie okrenula k njemu, on ugleda u njezinim očima da nešto želi reći. Ako je riječ o žaljenju, on to nije želio čuti pa progovori da bi to soriiečio. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Čujem da dolazi ovaj vikend? Da.

Grace je kao mačka s deset repova, cijelo poslijepodne priča o tome. Annie kimne glavom. Nedostaje joj. Naravno. Vidjet ćemo možemo li do njegova dolaska dovesti Pilgrima u red i privoljeti Grace da ponovno jaše na njemu. Ti to ozbiljno? Zašto ne? Čeka nas puno posla ovog tjedna, ali bude li sve išlo po planu, ja ću pokušati prvi, a podnese li on mene, Grace to može učiniti za tatu. Pa ga možemo odvesti kući. Aha. Tom. Naravno, možete ostati koliko vam drago. Zato što nas nikog neće biti, ne znači da vi morate otići.

Ona se hrabro nasmiješi. Hvala ti.

Hoću reći, potrajat će tjedandva da spakiraš kompjutor i fax i ostalo.

Ona se nasmije, a on je morao skrenuti pogled s nje bojeći se da će ga odati bol u grudima koju je osjećao pri pomisli na njezin odlazak. On ubaci u brzinu, nasmiješi se i poželi joj laku noć. Otad je Tom sve činio da izbjegne ostati s njom nasamo. Bacio se na rad s Pilgrimom energijom kakvu nije imao od najranijih savjetovališta.

Ujutro gaje vježbao jašući na Rimrocku, tjerajući ga oko obora dok nije naučio prelaziti iz hoda u kas i obratno, okretno kao što je Tom bio uvjeren daje nekad znao, a njegove stražnje noge upadale su točno u tragove prednjih. Poslije podne Tom je radio pješice i navikavao ga na oglav. Tjerao gaje u krugovima, približavao mu se i okretao ga, tjerao da okreće sapi ukoso.

Kadšto bi Pilgrim pokušao opirati se i uzmaknuti, a kad bi to učinio, Tom bi potrčao s njim, držeći ga u istom položaju, sve dok konj ne bi shvatio da nema smisla je možda ipak u redu učiniti što se od njega traži. Njegove bi se noge zaustavile i njih bi dvoje stajali tako neko vrijeme, natopljeni u vlastitom znoju i znoju onog drugog, naslonjeni jedan na drugog i dahtali, poput dva ošamućena boksača koji čekaju zvuk zvona. Pilgrima je najprije ta nagla hitnja zbunila, jer čak ni Tom nije znao kako bi mu rekao da sad postoji vremenski rok. Tom nije znao objasniti, čak ni sebi, zašto je tako čvrsto odlučio konja dovesti u red, kad će se time lišiti zauvijek onog što najviše želi. Bez obzira na to što on zaključio o tome, Pilgrim kao daje dobio nadahnuće u toj čudnoj i bespoštednoj novoj odlučnosti i uskoro se uključio u taj pothvat koliko i Tom. A danas, naposljetku, Tom će jahati na njemu.

Pilgrim je promatrao kako zatvara vrata i prilazi sredini obora, noseći sedlo u ruci, a uzda prebačenih preko ramena.

Tako je, stari moj, to je to. Ali nemoj me hvatati za riječ.

Tom položi sedlo na travu i odmakne se. Pilgrim na trenutak pogleda na jednu stranu, pretvarajući se da to nije ništa osobito i da ga ne zanima. Ali nije mogao spriječiti da pogled ne vraća na sedlo i nakon stanovitog vremena on korakne naprijed i krene prema njemu.

Tom ga je promatrao kako dolazi ali se ne pomakne. Konj stane otprilike metar od mjesta gdje je ležalo sedlo i ispruži njušku skoro komično pa onjuši zrak iznad njega. Što kažeš? Ugrist će te?

Pilgrim ga opako pogleda pa ponovno pogleda u sedlo. Još je na sebi imao oglav od užeta koji mu je Tom načinio. On nekoliko puta kopitom zagrebe po zemlji pa se približi nekoliko koraka i gurne sedlo njuškom. Tom lagano skine uzde s ramena i uhvati ih objema rukarfta i počne razdvajati. Pilgrim začuje kako su zvecnule i podigne glavu.

Da nisi gledao tako iznenađeno. Vidio si što se sparna s udaljenosti od stotinu kilometara. Tom pričeka. Bilo je teško zamisliti da je to ista životinja koju je vidio u onom užasnom pregratku u državi New York, odvojenog od cijelog svijeta i svega stoje ikad bio. Dlaka mu se sjajila, oči bile bistre, a zbog načina na koji mu je zarastao nos, izgledao je gotovo plemepomisli Tom, nije vidio takav preobražaj u konja. A niti se ikad toliko života promijenilo zbog nekog konja. Pilgrim mu priđe, kao što je Tom znao da će učiniti, i izvede isti obred s njuškanjem kao i sa sedlom. A kad je Tom raspleo oglav i navukao uzde na njega, on i ne trepne. Njegovi su mišići još bili napeti i jedva su se primjetno trzali, ali on dopusti Tomu da mu protrlja vrat i da pomakne ruku dalje i protrlja mjesto na koje će doći sedlo. Pilgrim se nije ni odmaknuo pa čak ni zabacio glavu kad je osjetio žvale u ustima. Ma kako krhko, povjerenje na kojem je Tom radio, bilo je uspostavljeno.

Tom gaje vodio za uzde kao što su često činili s oglavom, kružio oko sedla pa se zaustavio pokraj njega. Lagano, i pazeći da Pilgrim vidi svaki njegov pokret, on ga podigne i stavi konju na leđa, umirujući ga cijelo vrijeme ili rukom ili riječima ili oboma. On lagano priveže stremen, pa prošeće konja da bi osjetio kako to izgleda kad se kreće. Pilgrim je neprestano strizao ušima, ali se u očima nije vidjela bjeloočnica i svako malo bi tiho puhnuo zrak kroz nozdrve, zvuk koji je Joe nazivao ispuhivanje leptira. Tom se sagne i zategne stremen, pa se prebaci preko sedla i dopusti konju da još malo hoda da bi osjetio njegovu težinu, čitavo ga vrijeme umirujući. A kad je naposljetku konj bio spreman, on prebaci nogu preko konja i sjedne u sedlo. Pilgrim krene, i to ravno. Iako su mu mišići još podrhtavali zbog nekog dubokog, nepristupačnog ostatka straha koji će se vjerojatno zauvijek zadržati, hodao je hrabro i Tom je znao da će i Grace moći jahati na Pilgrimu ne osjeti li odraz svog straha u njoj.

A kad to učini, više neće biti potrebe da ona ili njezina majka ostanu. Robert je kupio vodič po Montani u svojoj najdražoj knjižari na Broadwayu i kad se oglasio znak PRIVEŽITE POJASOVE prije slijetanja u Butte, vjerojatno je znao više o tom gradu od većine trideset tri tisuće, tri stotine i trideset šest stanovnika koji su ondje živjeli.

Još nekoliko minuta i on ga ugleda ispod sebe. Najbogatije brdo na zemlji, nadmorska visina 1.918 metara, najveće nalazište srebra Danas je taj grad, doznao je Robert, kostur onog stoje tad bio, ali nije ništa izgubio od svojeg šarma, od kojeg se, međutim, ništa nije primjećivalo s visine Robertova sjedišta uz prozor. Izgledao je kao daje netko poslagao prtljagu na brdo i zaboravio doći po nju. Želio je letjeti do Great Fallsa ili Helene, ali je u posljednjem trenutku nešto iskrsnulo na poslu i on je morao promijeniti svoje planove. Butte je bilo najbolje što je uspio dobiti. Iako je na zemljovidu izgledala golema udaljenost za voziti, Annie je svejedno inzistirala da dođe pred njega. Robert nije imao jasnu sliku toga kako je gubitak posla djelovao na nju. Newyorške novine slinile su nad tom pričom cijeli tjedan. GATES GAROTIRAO GRAVESOVU, drečao je jedan od naslova, dok su drugi prežvakavali stari štos, od kojih je najbolji bio GRAVESOVA ISKOPALA JAMU SAMOJ SEBI. Bilo je čudno vidjeti Annie u ulozi žrtve ili mučenice, kako su je opisivali u naklonjenijim člancima. Još čudnije je bilo kako je nehajno govorila o tome preko telefona nakon što je odglumila kaubojku na onom gonjenju stoke. Fućka mi se živo rekla je. Zaista?

Zaista. Drago mi je da je to vrag odnio. Radit ću nešto novo.

Robert se na trenutak zapitao nije li nazvao pogrešan broj. Možda se samo pretvara. Reče da je umorna od te utrke za moći i zakulisnih igara, da se želi vratiti pisanju, onome što joj dobro ide. Grace, reče ona, misli daje to predivna vijest, najbolje što se moglo dogoditi. Robert ju je tad upitao o gonjenju stoke a Annie jednostavno reče d je bilo predivno. Tad preda telefon Grace, tek pristigloj iz kupaonice, da mu ona sve ispriča o tome. One će ga obje dočekati u zračnoj luci.

Dok je prelazio preko piste, ugleda malu skupinu ljudi kako mašu, ali među njima ne ugleda ni Annie ni Grace. Tad se bolje zagleda u dvije žene u trapericama i kaubojskim šeširima koje su mu se smijale, prilično obijesno, pomisli on, i shvati da su to one.

Mili Bože reče kad im je prišao. Pa to su Pat Garrett i Billy ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Pozdrav, neznance otezala je Grace. Sto te dovodi u grad? Ona skine šešir i baci mu se oko vrata.

Dušo moja, kako si? Kako si?

Dobro. Ona se tako snažno privila uz njega da se Robert gušio od ganuća. 1 jesi. Vidim. Daj da te pogledam.

On je odmakne od sebe i odjednom mu se prividi ono mlitavo, beživotno tijelo u koje je gledao dok je sjedio u bolnici. Jedva je mogao povjerovati. Oči su joj previrale od života a sunce izvuklo sve pjege na lice pa se činilo da žari. Annie gaje gledala i smiješila se, očito mu čitajući misli.

Jesi li nešto primijetio? upita Grace. Misliš, osim svega?

Ona se okrene oko osi i on odjednom shvati. Nemaš štapa! Nemam štapa.

Ti, zvijezdo moja.

On je poljubi a istodobno ispruži ruke prema Annie. I ona je skinula šešir. Zbog preplanule kože oči su joj izgledale bistre i tako jako zelene. Robertu se činilo da nikad nije izgledala tako lijepo. Ona mu priđe, zagrli ga i poljubi. Robert je zadrži u zagrljaju sve dok nije osjetio da se pribrao i da ih neće osramotiti.

Bože, čini se kao daje prošlo tako puno vremena reče on naposljetku. Annie kimne glavom. Znam.

Povratak na ranč potrajao je oko tri sata. No iako je bila nestrpljiva da pokaže ocu ranč, odvede ga do Pilgrima, upozna sa svim Bookerovim, Grace je uživala u svakom kilometru vožnje. Sjedne na stražnje sjedište Lariata i stavi svoj šešir na Robertovu glavu. Bio je premali za njega i izgledao je smiješno, ali ga on ostavi tako nataknutog navrh Gotovo svako drugo sjedalo zauzimali su članovi crkvenog zbora koji su pjevali cijelim putem. Robert je sjedio stiješnjen između dvije obilne altistice, nos je zabio u svoj vodič po Montani, dok su svi oko njega dreždali Bliže Bože tebi, što je naravno, na visini od petnaest tisuća metara, bila istina.

Reče Grace da prekopa po njegovoj torbi i potraži darove koje im je kupio u Ženevi. Za nju je kupio golemu kutiju čokolada i minijaturni sat s najneobičnijom kukavicom koju je ikad vidjela. Glasa se, prizna Robert, više kao papiga koja ima hemoroide. Ali je sto posto izvorna, prisegne on; znao je sigurno da tajvanske kukavice, posebice one s hemoroidima, izgledaju i glasaju se točno tako. Annieni darovi, koje je Grace odmotala, bili su uobičajena bočica njezina omiljenog parfema i svileni rubac za koji su sve troje znali da ga nikad neće staviti na sebe. Annie reče daje divna, nagne se i poljubi ga u obraz.

Gledajući u svoje roditelje, združene jedno pokraj drugog ispred sebe, Grace osjeti iskreno zadovoljstvo. Kao da su posljednji dijelovi njezine ulomljene životne slagalice došli na svoje mjesto. Jedini prostor koji je preostao bilo je zajahati na Pilgrimu a i taj će, ako je danas sve išlo po planu na rancu, uskoro biti popunjen. Dok ne čuju potvrdu, ni ona ni Annie neće to spominjati Robertu.

Ta ju je mogućnost i uzbuđivala i mučila. Ne zbog toga jer je ponovno željela jahati na njemu, nego zato stoje znala da mora. Otkad je počela jahati na Gonzu, nitko nije sumnjao da će ona to učinjti, pod uvjetom, naravno, da Tom reče daje sigurno. Samo stoje ona, potajice, sumnjala. Te sumnje nisu bile u vezi sa strahom, barem ne u običnom smislu.

Zabrinjavalo juje dabi, kad kucne čas, mogla osjetiti strah, iako je bila prilično sigurna da bi ga mogla obuzdati. No više ju je zabrinjavalo to što bi mogla razočarati Pilgrima, da neće biti dovoljno dobra.

Njezina ju je proteza sad tako žuljala, da ju je neprekidno boljela. Posljednjih nekoliko kilometara gonjenja stoke bolje bila gotovo nepodnošljiva. Nije to rekla ni živoj duši. Kad je Annie primijetila kako često skida protezu kad su same, Grace je na to odmahnula rukom. Bilo se teže pretvarati pred Terri Carlson. Terri je vidjela kako je batrČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA bio u tome što nitko u ovom dijelu Amerike nije izrađivao takvu vrsta proteza. Jedino mjesto gdje se to moglo učiniti bio je New York. Grace je čvrsto odlučila istrajati. Još najviše tjedan ili dva. Mora se samo nadati daje bol neće jako ometati i umanjiti njezin uspjeh kad dođe vrijeme.

Bila je večer kad su skrenuli s autoceste 15 prema zapadu. Ispred njih, na Rocky Frontu bila je poslagana hrpa olujnih oblaka koji kao da su posezali za njima preko nabreklog neba.

Provezli su se kroz Choteau kako bi Grace mogla Robertu pokazati rupu u kojoj su najprije živjele i dinosaura ispred muzeja. Čudno, ali nije im se učinio ni velik ni prijeteći kao prvi put. Grace gotovo da je očekivala da im namigne.

Kad su stigli do izlaza s autoceste 89, nebo je bilo nadsvođeno crnim oblacima poput ruševne crkve, kroz koje bi sunce pronašlo povremeni pristup. Vozeći se po ravnoj šljunčanoj cesti prema Double Divideu, svi su zašutjeli i Grace osjeti nervozu. Toliko je željela da se oca dojmi ranč. Vjerojatno se i Annie tako osjećala, jer kad su stigli do sedla i puknuo im pogled na Double Divide, ona zaustavi automobil kako bi Robert mogao uživati u pogledu.

Oblak prašine koji su podigli s ceste pretekne ih i polako otplovi naprijed, raspršujući zlatnu boju jakih sunčanih zraka. Konji, koji su pasli kod topola uz rub najbližeg koljena potoka, podignu glave i zagledaju se u njih.

Hej reče Robert. Sad znam zašto se vas dvije ne želite vratiti kući. ANNIE JE KUPILA JELO ZA VIKEND NA PUTU DO ZRAČNE LUKE, A TREbala je, naravno, to učiniti na povratku. Pet sati u vrućem automobilu nije nimalo pogodovalo lososu. Supermarket u Butteu bio je najbolji koji je našla od dolaska u Montanu. Čak su imali sušene rajčice i male teglice svježeg bosiljka koji se opasno sparušio na putovanju kući. Annie ga je zalila i stavila na prozorsku dasku. Možda dođe k sebi. Što se ne bi moglo reći za lososa. Odnese ga u sudoper i ispere pod mlazom hladne vode u nadi da će sprati miris amonijaka. Šum vode zagluši neprekidnu potmulu grmljavinu vani. Annie dobro opere ribu. Promatrala je kako otpale krljušti drhte, vrte se i nestaju s vodom. Tad raspori trbuh s neizvađenom utrobom, istisne krv iz ugrušanog opnastog mesa dok nije zasjalo žarkom ružičastom bojom.

Miris je postao manje oštar, ali ribino beživotno tijelo u njezinim rukama izazove takav val mučnine da je morala ostaviti ribu na dasci za cijeđenje i brzo izaći kroz vrata na trijem. Zrak je bio vruć i težak i nije joj donio olakšanje. Bio je skoro mrak, iako puno prije no što bi trebalo biti. Oblaci su bili gnjile crne boje, prošarani žutim žilama i tako niski pa se činilo da su gnječili zemlju.

Robert i Grace su otišli skoro prije sat vremena. Annie je željela to ostaviti za sutra ujutro, ali je Grace bila uporna. Željela je odmah ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA dala vremena zaviriti u kuću prije no što gaje natjerala daje odveze do ranca. Željela je da i Annie pođe, ali je Annie rekla ne, pripremit će večeru da ih čeka kad se vrate. Nije joj se baš gledalo kako Tom upoznaje Roberta. Ne bi znala kamo pogledati. Pomisao na to pojačala je njezinu mučninu. Okupala se i presvukla u haljinu, koja joj se ponovno slijepila od znoja. Izađe na trijem i napuni pluća beskorisnim zrakom. Tad polako odšeta do prednjeg dijela kuće odakle ih je mogla vidjeti.

Vidjela je Toma i Roberta i svu djecu kako se trpaju u Chevy i gledala kako automobil prolazi putem prema livadama. Kut je bio takav da je jedino vidjela Toma na vozačevu sjedištu dok su prolazili. Nije pogledao prema kući. Bio je okrenut i razgovarao s Robertom koji je sjedio pokraj njega. Annie se pitala što misli o njemu. Kao da kroz njega i nju posredno ocjenjuje. Tom ju je izbjegavao čitav tjedan, pa iako je mislila da zna zašto, osjećala je njegovu suzdržljivost poput zjapećeg ponora u sebi. Dok bi Grace bila u Choteauu, na pregledu kod Terri Carlson, Annie je čekala da on svrati kao uvijek i pozove je na jahanje, znajući u srcu da on to neće učiniti. Kad je otišla s Grace gledati kako vježba s Pilgrimom, bio je tako zaokupljen poslom da ju je jedva primjećivao. Nakon toga je njihov razgovor bio svakidašnji, gotovo uljudan. Željela je razgovarati s njim, reći mu da joj je žao zbog tog što se dogodilo, iako joj nije bilo žao. Noću, sama u krevetu, mislila bi na ono nježno uzajamno ispitivanje, nadopunjujući ga u mašti dok je tijelo ne bi zaboljelo od želje za njim. Željela je reći da joj je žao u slučaju da on o njoj loše misli. Ali jedina prilika koju je imala bila je ona prva večer kad je dovezao Grace kući i kad je ona počela govoriti a on ju je prekinuo, kao da je znao što će reći. Zbog pogleda u njegovim očima dok je odlazio, gotovo daje potrčala za njim i pozvala ga.

Annie je stajala ruku prekriženih na grudima i promatrala kako munje bljeskaju negdje iznad planinskog masiva zaogrnutog oblacima. Sad je vidjela prednja svjetla Chevvja između drveća kod gaza u potoku a kad su izbili na drugu stranu potoka i krenuli niz stazu, ona osjeti tešku kap kiše na ramenu. Pogleda u nebo a druga joj se kap raspunio se svježim mirisom vlage na prašini. Annie je vidjela kako se kiša spušta niz dolinu poput zida. Ona se okrene i požuri u kuću ispeći lososa na žaru. On je bio simpatičan čovjek. A stoje drugo Tom očekivao? Bio je veseo i zabavan i zanimljiv a, što je bilo još važnije, sve ga je zanimalo. Robert se nagne i zaškilji kroz uzaludan luk koji su opisivali brisači. Morali su vikati da bi nadglasali bubnjanje kiše po krovu automobila. Ne sviđa li vam se vrijeme u Montani, pričekajte pet minuta reče Robert. Tom se nasmije.

Je li vam to Grace rekla? Pročitao sam u vodiču.

Tata je zadnji naivac kad su u pitanju vodiči vikne Grace sa stražnjeg sjedišta.

Pa hvala ti, dušo, i ja tebe volim.

Tom se nasmiješi. Pa, zaista izgleda kao kiša.

Odvezao ih je prilično visoko, dokle se moglo automobilom. Vidjeli su jelene, jedandva sokola pa krdo losova na drugoj strani doline. Njihova mladunčad, neka stara tek tjedan dana, našla su utočište od grmljavine pokraj svojih majki. Robert je ponio dalekozor, pa su desetak minuta promatrali krdo. Djeca su glasno tražila da dođu na red. Ondje je bio veliki mužjak, širokog rogovlja sa šest parožaka i Tom se oglasi njihovim zovom, ali ne dobije odgovora. Koliko takav mužjak teži? upita Robert. Tri stotine pedeset kilograma, malo više. U kolovozu bi mu samo rogovi mogli težiti dvadeset pet kilograma. Lovite li ih?

Moj brat Frank ponekad odlazi u lov. Ja radije gledam njihove glave kako se ovdje miču nego da vise na nekom zidu.

Robert postavi još puno pitanja na putu do kuće. Grace gaje zbog tog neprestano zadirkivala. Tom pomisli na Annie i njezina pitanja ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA zapita je li Robert stekao tu naviku od nje ili ona od njega ili su oboje takvi po prirodi pa su se samo dobro našli. Sigurno je tako, zaključi Tom, dobro su se našli. Pokuša misliti na nešto drugo.

Voda se u bujici slijevala niz put prema potočnoj kući. Sa stražnje strane, kiša je šikljala u mlazovima iz svakog ugla krova. Tom reče da će on i Joe poslije dovesti Lariat s ranca. Zaustavi automobil stoje bliže mogao trijemu da Robert i Grace ne bi pokisli do kože kad izađu. Robert izađe prvi. Zatvori vrata a sa stražnjeg sjedišta Grace brzo, šapćući, upita Toma kako je prošlo s Pilgrimom. Iako su prije obišli konja, nisu imali vremena govoriti nasamo.

Bilo je dobro. Ništa nemoj brinuti.

Ona se ozari i nasmiješi od uha do uha, a Joe je veselo šakom udari po ruci. Nije imala vremena više išta zapitati jer joj Robert otvori stražnja vrata.

Tom se trebao dosjetiti da će kiša na prašini učiniti trijem skliskim. Ali mu to nije palo na um dok Grace nije izašla iz automobila a njezine noge se posmakle ispod nje. Ona tiho zavapi kad je pala. Tom iskoči iz automobila i potrči oko prednjeg dijela.

Robert je bio zabrinuto sagnut nad njom. Bože Gracie, dobro si?

Dobro sam. Već je pokušavala ustati i činilo se da joj je više neugodno no što se ozlijedila. Tata, zaista, dobro mije. Annie istrči iz kuće pa i ona skoro padne. Sto se dogodilo?

Sve je u redu reče Robert. Samo se okliznula.

I Joe je izašao iz automobila, zabrinut. Pomogli su Grace ustati. Ona žmirne kad je stala punom težinom. Robert je držao ruku oko njezina ramena.

Sigurna si da si dobro, dušo?

Tata, molim te, nemoj praviti toliku strku. Dobro sam. Šepala je, ali je to pokušala prikriti dok su je vodili u kuću.

Vidio je po Graceinu postiđenom licu daje vrijeme za polazak. Vidimo se ujutro.

Dobro reče Robert. Hvala vam na obilasku. Nema na čemu.

On namigne Grace i reče joj da se dobro ispava, a ona se hrabro nasmiješi i reče da hoće. Tom izgura Joea kroz zaštitna vrata pa se okrene poželjeti im laku noć. Njegov i Annien pogled se sretnu. Potrajalo je to manje od sekunde, ali je sadržavao sve što bi njihova srca izrekla.

Tom dotakne šešir i reče laku noć. Znala je daje nešto puklo čim je udarila o pod trijema. U trenutku užasa pomislila je daje riječ o njezinoj bedrenoj kosti. Tek kad je ustala uvjerila se da nije. Bila je uzdrmana i Bože mili kako posramljena, ali neozlijeđena. Dogodilo se nešto još gore. Ovojnica proteze puknula je od vrha do dna. Grace je sjedila na rubu kade. Traperice su ležale zgužvane oko njezina lijevog gležnja, a protezu je držala u ruci. Unutarnji dio napukle ovojnice bio je topao i vlažan i mirisao po znoju. Možda bi ga mogli zalijepiti ljepilom ili ljepljivom vrpcom ili nečim sličnim. No to znači da će roditeljima morati reći za to, a ne uspiju li, nema načina da će joj dopustiti sutra jahati na Pilgrimu.

Kad su Bookerovi otišli, morala je dobro odglumiti da dokaže kako je pad sretno prošao. Morala se smješkati i šaliti i reći mami i tati još najmanje deset puta da je dobro. Činilo se da su joj povjerovali. Kad je smatrala daje zrak čist, zatražila je da se prva okupa i pobjegla u kupaonicu ispitati štetu iza zatvorenih vrata. Osjećala je tu prokletu stvar kako se pomiče po njezinu batrljku dok je prelazila preko dnevne sobe, a penjanje po stubama bilo je zaista teško. Ako čak ni to ne može učiniti, kako će, do vraga, jahati na Pilgrimu? Sranje! Kakva Dugo je sjedila i razmišljala. Čula je Roberta u prizemlju kako uzbuđeno govori o losovima. Pokušavao je oponašati zov kojim se Tom oglasio. Njegov nije bio nimalo nalik Tomovu. Začuje Annien smijeh. Bilo je tako divno što je otac naposljetku ovdje. Kad bi im Grace sad rekla što se dogodilo, to bi pokvarilo cijelu večer.

Ona odluči što će. Ustane, dovuče se do umivaonika i izvadi kutiju hansaplasta iz ormarića za lijekove. Zalijepit će protezu najbolje što bude mogla, a ujutro pokušati jahati na Gonzu. Bude li sve u redu, šutjet će. Reći će tek kad bude jahala na Pilgrimu.

Annie ugasi svjetlo u kupaonici i tiho prijeđe preko odmorišta do Graceine sobe. Vrata su bila širom otvorena i tiho zaškripe kad ih je otvorila jače. Svjetiljka pokraj kreveta još je bila upaljena, ona koju su kupile zajedno u Great Fallsu kao zamjenu za razbijenu. Noć kad se razbila sad se Annie činila kao da pripada drugom životu. Gracie? Ne dobije odgovora. Annie priđe krevetu i ugasi svjetlo. Slučajno opazi da Graceina proteza nije naslonjena na uobičajenom mjestu na zid, nego leži na podu, ugurana u sjenu između kreveta i stola. Grace je spavala i tako tiho disala daje Annie morala naćuliti uši da bi je čula. Kosa joj se vrtložila poput ušća crne rijeke po jastuku. Annie je stajala neko vrijeme i gledala je.

Tako je hrabro podnijela pad. Annie je znala da ju je sigurno zaboljelo. A za večerom i cijele večeri bila je tako zabavna, bezbrižna i raspoložena. Nevjerojatno dijete. Prije večere, u kuhinji, dok se Robert kupao, ispričala je Annie što je Tom rekao o jahanju na Pilgrimu. Prštala je od uzbuđenja, sve je isplanirala kako će iznenaditi tatu. Joe će ga odvesti da vidi Brontvno ždrijebe pa ga dovesti natrag u pravom trenutku da nju ugleda na Pilgrimu. Annie nije bila sretna zbog toga, a vjerojatno neće biti ni Robert. Ali ako Tom misli daje sigurno, i bit će. Čini se da je zaista simpatičan čovjek rekao je Robert dok je uzimao još jedan komad lososa, koji je, začudo, bio sasvim ukusan.

Jako je ljubazan prema nama reče Annie, naj ležernije što je moela. Nakratko zavlada tišina u koini su niezine riieči ostale lebdieti u zraku kao za provjeru. Bog joj se smiluje i Grace počne pričati o tome stoje vidjela daje Tom ovog tjedna radio s Pilgrimom.

Annie se sad nagne i nježno poljubi kćer u obraz. Iz nekog dalekog predjela, Grace promrmlja odgovor.

Robert je već bio u krevetu. Bio je gol. Kad je ona ušla i počela se razodijevati, on odloži knjigu i zagleda se u nju, čekajući je. Bio je to znak kojim se služio godinama i nekad se često uživala razodijevati pred njim, čak bi je to i uzbudilo. No sad, njegov šutljiv pogled je uznemiri. Bio joj je gotovo nepodnošljiv. Znala je, naravno, da večeras očekuje da će voditi ljubav, nakon tolike odvojenosti. Cijele je večeri zbog tog strepjela. Skine haljinu i položi je na stolac. Odjednom postane tako silno svjesna njegovih očiju na sebi i dubine tišine da priđe prozoru i razmakne zavjese pa pogleda van. Kiša je prestala.

Prestala je prije otprilike pola sata. Oh.

Ona pogleda prema velikoj kući. Iako nikad nije bila u Tomovoj sobi, znala je koji je njegov prozor. Svjetlo je gorjelo. Oh Bože, pomisli ona, zašto to ne možeš biti ti? Zašto ne možemo biti mi? Ta je misao preplavi žudnjom na granici očaja pa je morala brzo navući zavjese i okrenuti se. Ona žurno skine grudnjak i gaćice i posegne,za velikom pamučnom majicom kratkih rukava u kojoj je spavala.

Nemoj je oblačiti tiho će Robert. Ona se okrene i pogleda ga, a on joj se nasmiješi. Dođi.

On ispruži ruke prema njoj, a ona proguta slinu i potrudi se uzvratiti mu osmijeh, moleći se Bogu da on ne pročita ono što se bojala da se vidi u njezinim očima. Odloži majicu i priđe krevetu. Osjećala se užasno izložena u svojoj golotinji. Sjedne na krevet pokraj njega, ali nije mogla spriječiti drhtaj kože kad je on položio jednu ruku na njezin zatiljak a drugu na njezinu dojku. Hladno ti je? Malo. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA On nježno privuče njezinu glavu i poljubi je, na način na koji ju je uvijek ljubio. A ona je pokušala, posljednjim atomom snage, odagnati iz misli svaku usporedbu i predati se poznatim obrisima njegovih usta, njegovu poznatom mirisu i okusu i načinu na koji drži ruku na njezinoj dojci. Ona sklopi oči ali ne uspije zatomiti osjećaj prijevare koji je bujao u njoj. Prevarila je tog dobrog i vjernog čovjeka ne toliko onime stoje učinila s Tomom nego onime stoje čeznula učiniti. No još je jače osjećala, iako se prekoravala zbog gluposti, da vara Toma onime što sad čini.

Robert podigne pokrivače i pomakne se u stranu da ona legne pokraj njega. Ona ugleda poznatu šaru crvenkastih dlaka na njegovu trbuhu i kako se njiše njegov krvlju podliven ružičast ukrućen ud. On tvrdo klizne niz njezino bedro kad se ona ispružila pokraj njega i ponovno pronašla njegova usta.

Bože, Annie, nedostajala si mi. 1 ti meni. Zaista?

Pst. Naravno da jesi.

Ona osjeti kako on prelazi dlanom po njezinim slabinama, preko boka do trbuha i znala je da će je pomilovati između nogu i otkriti kako je neuzbuđena. U trenutku kad su njegovi prsti dosegli rub njezinih dlačica, ona sklizne naniže u krevetu.

Najprije mi dopusti ovo reče ona. I ona se namjesti između njegovih nogu i uzme ga u usta. Puno je vremena prošlo, čak i godina, otkad je to učinila i od uzbuđenja koje ga prožme od tog on naglo uzdrhtalo udahne.

Bože, Annie, ne znam mogu li to podnijeti. Nije važno. Ja to želim.

Kakvim nas pokvarenim lašcima ljubav čini, pomisli ona. Kakvim nas tamnim i neprohodnim stazama tjera hoditi. A kad je svršio, preplavi je žalobno uvjerenje da, bez obzira na to što se dogodilo, nikad više neće biti isto i daje ovaj prijetvorni čin njezin potajni oproštaini dar.

Poslije, kad su ugasili svjetlo, on svrši u njoj. Tako je crna bila noć da nisu vidjeli jedno dragome oči i, tako zaštićena, Annie se naposljetku uzbudi. Ona se prepusti uhodanom ritmu njihova parenja i nađe, u tom jadu, kratak zaborav. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA ROBERT ODVEZE GRACE DO KONJUŠNICE POSLIJE DORUČKA. KIŠA JE pročistila i osvježila zrak i nebo je bilo savršen široki luk plavetnila. Već je primijetio da je Grace jutros šutljivija, ozbiljnija, i on je upita je li joj dobro.

Tata, moraš me to prestati pitati. Dobro sam. Molim te. Oprosti. Ona se nasmiješi i potapše ga po ruci i on prestane ispitivati. Nazvala je Joea prije no što su krenuli pa kad su stigli onamo on je vać doveo Gonza iz padoka. On im se široko nasmiješi kad su izašli iz Lariata. Dobro jutro, mladiću reče Robert. Jutro, gospodine Maclean.

Zovi me Robert, molim te. U redu, gospodine.

Odvedu Gonza u štalu. Robert opazi da Grace jače šepa nego jučer. Jednom skoro daje izgubila ravnotežu i morala se uhvatiti za vrata pregratka da bije povratila. Gledao ih je kako osedlavaju Gonza, ispitivao Joea o njemu, koliko je poni star, koliko visok, imaju li šarci posebnu ćud. Joe je davao pune i ljubazne odgovore. Grace nije rekla ni riječi.

Zaključio je po Joeovim pogledima koje joj je dobacivao daje i on to primijetio, iako ni jednom ni drugom nije padalo na um išta pitati.

Izveli su Gonza kroz stražnja vrata konjušnice u jahaonicu. Grace se pripremila uzjahati.

Bez kape? upita Robert. Misliš bez kacige? Da.

Tako je, tata. Bez kacige.

Robert slegne ramenima i nasmiješi se. Ti znaš najbolje.

Grace zaškilji u njega. Joe je pogledavao u jedno pa u drugo i veselo se smiješio. Tad Grace uhvati uzde i, uprevši se o Joeovo rame, stavi lijevo stopalo u stremen. Dok se punom težinom oslonila na umjetnu nogu, nešto kao da je popustilo i Robert ugleda kako je žmirnula. Sranje reče ona. Stoje? Ništa. Sve je u redu.

Zastenje od napora, prebaci nogu preko stražnjeg obluka i sjedne u sedlo. Još prije no što se smjestila u sedlu, vidio je da nešto nije u redu a tad ugleda da joj se lice iskrivilo i shvati da ona plače. Gracie, što je?

Ona odmahne glavom. Najprije je pomislio da je nešto boli, ali kad je naposljetku progovorila, bilo je jasno da su to bile suze bijesa. Nema smisla. Skoro je ispljunula te riječi. Neće uspjeti.

Robertu je bio potreban ostatak dana da dođe do Wendy Auerbach.

Klinika je imala telefonsku sekretaricu s brojenlza hitne slučajeve koji, začudo, kao da je bio trajno zauzet. Kao da je svaka druga proteza u New Yorku napukla iz solidarnosti ili zbog nekog skrivenog nedostatka pa im je rok trajanja istekao. Kad je naposljetku dobio vezu, dežurna sestra reče da žali ali da nije običaj bolnice davati privatne brojeve. No ako je zaista riječ o tako hitnom slučaju kao stupiti u vezu s doktoricom Auerbach. Nakon sat vremena sestra ga nazove. Dr. Auerbach je vani i vratit će se tek kasno poslije podne. Dok su čekali, Annie nazove Terri Carlson, čiji je broj za razliku od broja Wendy Auerbach bio u telefonskom imeniku. Terri reče da zna nekog u Great Fallsu tko bi mogao na brzinu srediti drugu vrstu proteze, ali da ona to ne bi preporučila. Kad se jednom naviknete na određenu vrstu umjetne noge, reče ona, zamijeniti je drugom je teško i moglo bi potrajati. Iako su ga Graceine suze uznemirile i žalio ju je u njezinu jadu, Robert je u sebi osjetio i olakšanje da će ga poštedjeti nečeg što je, sad se pokazalo, trebalo biti iznenađenje pripremljeno njemu u čast. Dovoljno mu je razdrmalo živce kad je vidio Grace kako se penje na Gonza. Pomisao na nju na Pilgrimu, čijem smirenijem ponašanju nije potpuno vjerovao, bila je skroznaskroz zastrašujuća. No nije to osporavao. Problem je, znao je, u njemu. Jedini konji s kojima se osjećao ugodno bili su oni mali u trgovačkim centrima u koje se ubaci kovanica da bi se počeli ljuljati. Kad je postalo očito da zamisao uživa ne samo Annienu potporu nego i onu važniju, Toma Bookera, Robert je poduzeo sve da se ona ostvari, kao da je i on za nju svim srcem. Do šest sati skovali su plan.

Wendy Auerbach naposljetku nazove i Grace joj opiše točno gdje je proteza pukla. Kad bi se Grace vratila u New York, reče ona Robertu, i došla uzeti novi otisak u ponedjeljak poslije podne, mogli bije pripremiti za probu u srijedu i izraditi novu protezu do vikenda. Dobo?

Dobo reče Robert i zahvali joj.

Na obiteljskom sastanku u dnevnom boravku potočne kuće, njih troje odluče što će učiniti. Annie i Grace će se vratiti s njim u New York a idućeg će se vikenda one vratiti da bi Grace jahala na Pilgrimu. Robert se neće moći vratiti s njima jer ponovno mora u Ženevu. Pokušao je izgledati uvjerljivo žalostan što će propustiti tu zabavu. Annie nazove Bookerove i dobije Diane.

Smoky može paziti na njega. Ona i Frank se vraćaju iz Los Angelesa u subotu, iako nije sigurna kad će se Tom vratiti iz Wyominga. Ona ih pozove da im se te večeri svi pridruže na roštiljadi. Annie reče da će rado doći.

Tad Robert nazove aviokompaniju. Iskrsne problem. Imali su još samo jedno mjesto na povratnom letu za koji je on imao rezervaciju iz Salt Lake Citvja do New Yorka. On ih zamoli da mu ga sačuvaju. Ja ću poći kasnijim zrakoplovom reče Annie. Zašto? upita Robert. Možeš ostati ovdje.

Ona se ne može sama vratiti zrakoplovom.

Grace reče: Zašto ne? Ma daj, mama, letjela sam sama avionom u Englesku kad mi je bilo deset godina!

Ne. Presjedaš. Ne želim da mi sama lunjaš po aerodromu. Annie reče Robert. Pa to je Salt Lake City. Ondje na četvorni metar ima više kršćana nego u Vatikanu. Mama, nisam dijete. Ti si dijete. Aviokompanija će voditi brigu o njoj reče Robert. Gledaj, bude li zaista potrebno, Elsa može poći s njom.

Zavlada tišina u kojoj su on i Grace promatrali Annie i čekali njezinu odluku. Bilo je nečeg novog, neke neodredljive promjene u njoj koju je on primijetio jučer na putu od Buttea. U zračnoj luci je, to pripisao njezinu izgledu, zdravlju kojim je isijavala. Dok su se vozili prema rancu, ona je slušala s blagonaklonim spokojem kako se on i Grace zafrkavaju. No poslije, ispod tog spokoja, učini mu se daje opazio neku sjetu. U krevetu, to što je učinila za njega bilo je blaženstvo, ali i nekako sablažnjivo. Kao da nije izviralo iz želje, nego iz neke dublje, tužnije namjere.

Robert je pomislio da su toj promjeni, bez obzira na to o kakvoj je promjeni riječ, uzrok šok i opuštanje nakon gubitka posla. Ali sad, dok ju je promatrao kako se odlučuje, prizna si da mu je njegova supruga nedokučiva. Annie je gledala kroz prozor u prelijepo kasnoproljetno poslijeČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Bit ću ovdje potpuno sama. Oni se nasmiju. Grace je zagrli. Jadna mamica.

Robert joj se nasmiješi. Hej! Odmori se. Uživaj. Nakon jedne godine Crawforda Gatesa, ako netko zaslužuje malo vremena, to si ti. On nazove aviokompaniju da potvrdi Graceinu rezervaciju. Naložili su vatru za roštilj u zaklonjenom zavijutku potoka niže od gaza gdje su cijele godine stajala dva grubo istesana drvena stola i učvršćene klupe. Njihove plohe su od vjetra, kiše i sunca bile ulubljene, izbrazdane i izbijeljene do blijedosive boje. Annie je prvi put nabasala na njih za jutarnjeg trčanja, čijoj se strahovladi, čini se bez primjetljivijih loših posljedica, skoro uspjela izmaknuti. Nakon gonjenja stoke samo je jednom trčala a tad se sablaznila kad se čula kako govori Grace da je bila na džogingu. Ako je postala džoger, može i sasma prestati trčati.

Muškarci su otišli prije, da nalože vatru. Za Grace je bilo predaleko hodati sa svojom zalijepljenom umjetnom nogom i uskrsnulim štapom, pa se odvezla s Joeom u Chevvju, kojim su dovezli jelo i piće. Annie i Diane slijedili su ih pješice s blizancima. Hodali su polako, uživali u večernjem suncu. Put u Los Angeles prestao je biti tajna i dječaci su uzbuđeno brbljali. Diane je bila ljubaznija nego ikad. Činilo se da joj je iskreno drago što su riješili Gracein problem i nije uopće bila čangrizava, kako se Annie pribojavala, zbog njezina ostanka.

Kažem ti istinu, Annie, drago mi je da ćeš biti tu. Onaj Smoky je dobar mladić, ali je dijete a i nisam odveć sigurna koliko ima u glavi.

Hodale su a blizanci su trčali ispred njih. Samo je jednom njihov razgovor zapeo, kad im je par labudova preletio iznad glava. Zagledale su se u sunce na njihovim bijelim vratovima koje su izvijali u dolini i poslušale lepet njihovih krila kako se gubi u večernjem miru.

Kad su se približile, Annie začuje pucketanje drva za potpalu.

Muškarci su naložili vatru na komadićku nisko podrezane trave, izbočenog u potok. S jedne je strane Frank pokazivao djeci kako zna bacati žabice po površini potoka ali je zaslužio samo porugu. Robert, s pivom u ruci, bio je zadužen za kotlete. Kao što je Annie predvidjela, shvatio je taj posao ozbiljno. Razgovarao je s Tomom jednom stranom mozga, a drugom je nadzirao meso. Neprestano je gnjavio meso i razmještao ga komad po komad vilicom s dugom drškom. U svojoj kariranoj košulji i mokasinama, stojeći pokraj Toma, Annie s naklonošću pomisli kako on tu uopće ne pripada.

Tom prvi ugleda žene. Mahne im i donese piće iz hladnjaka. Diane uzme pivo a Annie čašu bijelog vina koje je ona kupila. Bilo joj je teško pogledati Toma u oči kad joj je pružio čašu. Njihovi se prsti nakratko dodirnu na čaši i od tog joj osjeta poskoči srce. Hvala reče ona.

Znači, ti ćeš upravljati našim rancem idući tjedan. Možeš misliti.

Barem će netko biti ovdje dovoljno pametan da se zna poslužiti telefonom, dogodi li se nešto reče Diane. Tom se nasmiješi i s puno povjerenja pogleda Annie. Nije stavio šešir pa odmakne pramen plave kose s čela kad je progovorio.

Diane smatra da siroti Smoky ne zna nabrojati do deset. Annie se nasmiješi. Jako ste ljubazni. Mi smo nepristojno iskoristili vaše gostoprimstvo.

On ne odgovori, nego se ponovno nasmiješi i ovoga ga puta Annie uspije pogledati u oči. Kad bi se prepustila, mogla bi zaroniti u plavetnilo njegovih očiju. U tom trenutku dotrči Craig i reče da gaje Joe gurnuo u potok. Hlače su mu bile mokre do koljena. Diane pozove Joea pa ode istražiti što se dogodilo. Ostavši nasamo s Tomom, Annie osjeti kako u njoj raste panika. Toliko mu je toga željela reći, ali nijedna od tih riječi nije bila dovoljno svakodnevna da bi je mogla izreći u toj prigodi. Nije mogla ocijeniti osjeća li i on isto i naslućuje li njezinu nelagodu. Ma, riješili smo sve. Hoću reći, ako tebi odgovara, ona bi mogla jahati na Pilgrimu kad se vratiš iz Wyominga. Naravno.

Hvala ti. Robert to neće vidjeti, ali znaš, toliko učiniti a tad ne. Nema problema. On zašuti. Grace mi je rekla da si dala otkaz. Moglo bi se i tako reći.

Rekla je da se ne uzrujavaš previše zbog toga. Ne, drago mije. To je dobro. Annie se nasmiješi i otpije još vina, nadajući se da će razbiti šutnju koja se spustila među njih. Ona pogleda prema vatri i Tom isprati njezin pogled. Prepušten sam sebi, Robert je poklanjao mesu svoju nepodijeljenu pozornost. Annie je znala: meso će biti besprijekorno ispečeno.

Taj tvoj muž je vješt s mesom. O, da. Uživa u tome. Silan je. Da. Jest. Pokušavao sam zaključiti tko je imao više sreće. Annie ga pogleda. Još je gledao u Roberta. Sunce je padalo na Tomovo lice. On je pogleda i nasmiješi se. Ti što imaš njega, ili on što ima tebe.

Sjedili su i jeli, djeca za jednim stolom, a odrasli za drugim. Zvuk njihova smijeha ispunjavao je prostor između topola. Sunce je zašlo i između obrisa drveća Annie je promatrala kako rastopljena površina potoka poprima ružičaste, crvene i zlatne boje neba koje se gasilo. Kad se dovoljno smračilo, upalili su svijeće u visokim staklenim grlima da bi ih zaštitili od povjetarca koji nikako da puhne i promatrali pogibeljno lepršanje moljaca iznad njih. Grace je ponovno izgledala sretno, sad kad su se obnovile njezine nade da će jahati na Pilgrimu. Kad su svi završili s jelom, ona reče Joeu da pokaže Robertu trik sa šibicama i djeca se okupe oko stola odraslih da ooeledaiu.

Kad je šibica odskočila prvi put, svi zaurlaju. To pobudi Robertovo zanimanje. Zatraži Joea da ponovi, pa još jednom, samo sporije. Sjedio je preko puta Annie, između Diane i Toma. Promatrala je svjetlost svijeća kako pleše na njegovu licu dok se on koncentrirao, pozorno motrio svaki pokret Joeovih prstiju, u potrazi, po običaju, za racionalnim tumačenjem. Annie se zatekne kako se nada, skoro moli Bogu, da ga ne nađe ili ako ga nađe, da ga ne kaže.

Pokušao je nekoliko puta, bez uspjeha. Joe mu je prodao štos o statičkom elektricitetu i to uspješno. Skoro ga je nagovorio da stavi ruku u vodu da pojača naboj, kad Annie ugleda kako se Robert nasmiješio i znala je da zna rješenje. Nemoj sve pokvariti, reče ona u sebi. Molim te, nemoj sve pokvariti.

Shvaćam reče on. Odbaciš je, noktom. Je li tako? Daj da još jednom pokušam.

On protrlja šibicu o svoju kosu i polako je povuče po dlanu prema drugoj šibici. Kad su se dodirnule, druga šibica zapucketa i odskoči.

Djeca veselo zaciče. Robert se nasmiješi od uha do uha, poput dječaka koji je upecao najveću ribu. Joe se trudio ne izgledati razočarano. Prepametni su ti odvjetnici rče Frank.

A Tomov trik? vikne Grace. Mama? Imaš li još onu uzicu?

Naravno reče Annie. Držala ju je u džepu cijelo vrijeme nakon što ju je dobila od Toma. Kao dragocjenost. Bio je to jedini dio njega koji ima. Ne razmišljajući, ona je izvadi i pruži Grace i odmah zažali. Odjednom je obuzme užasan predosjećaj, tako jak daje skoro zavapila: dopusti li mu, znala je, Robert će prozrijeti i taj trik. A učini li to, nešto neshvatljivo dragocjeno će nestati. Grace pruži uzicu Joeu koji reče Robertu da podigne prst. Svi su gledali. Osim Toma. On je sjedio malo iza ostalih i gledao Annie iznad svijeće. Znala je da čita njezine misli. Joe je sad prebacio uzicu preko Robertova prsta.

Nemoj odjednom će Annie.

Svi pogledaju u nju, zaprepašteno. Umuknu zbog zdvojnosti u ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA od nelagode tražeći pomoć među licima. Alije pozornica još bila njezina. Ja. željela sam gaja prva riješiti. Joe je oklijevao trenutak da se uvjeri govori li ozbiljno. Tad skine petlju s Robertova prsta i vrati je njoj. Annie se učini daje u dječakovim očima vidjela daje i on, kao i Tom, shvatio. Frank je izbavi.

Tako valja, Annie reče on. Nemoj ništa pokazivati odvjetnicima dok nemaš ugovor.

Svi se nasmiju, čak i Robert. Iako, kad su im se pogledi sreli, vidjela je da je zbunjen a možda i uvrijeđen. Kasnije, kad je razgovor prešao u mirnije vode, jedino je Tom opazio kako je ona tiho smotala uzicu i gurnula je natrag u džep.

KASNO U NEDJELJU NAVEČER, TOM POSLJEDNJI PUT OBIĐE KONJE PA SE vrati u kuću spakirati stvari. Scott je stajao u pidžami na odmorištu i slušao Dianino posljednje upozorenje jer nije povjerovala u njegovu priču o tome da ne može zaspati. Njihov je zrakoplov polazio u sedam sati ujutro i dječake su poslali spavati prije nekoliko sati. Ne prestaneš li s tim, ne ideš, jasno?

Ostavila bi me ovdje samog? Nego što. Ne bi to učinila. Živi bili pa vidjeli.

Tom se popne uza stube i ugleda razbacanu odjeću i napola spakirane kovčege. Namigne Diane i bez riječi odvede Scotta u sobu gdje su spavali blizanci. Craig je već spavao. Tom sjedne na Scottov krevet pa počnu šaputati o Disnevlandu i kojim će redoslijedom odlaziti na pojedine atrakcije, dok dječakove vjeđe nisu otežale i on zaspi. Na putu do svoje sobe, Tom prođe pokraj Frankove i Dianine sobe. Ona ga ugleda, zahvali mu i poželi laku noć. Tom spakira sve što će mu biti potrebno za idući tjedan, a to nije bilo puno, pa pokuša malo čitati, ali se nije mogao koncentrirati.

Dok je bio vani s konjima, vidio je Annie kako se vraća u Lariatu rin zračne luke. Sadoriđe orozoČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA ru i pogleda prema potočnoj kući. Žute zavjese njezine spavaće sobe bile su osvijetljene i on pričeka nekoliko trenutaka nadajući se da će vidjeti njezinu sjenu kako prolazi, ali nije. Opere se, razodjene i legne u krevet. Pokušao je ponovno čitati, ali i ovaj put bez većeg uspjeha. Ugasi svjetlo i legne na leđa a ruke podmetne pod glavu. Zamišljao ju je u kući, potpuno samu, kakva će biti cijeli tjedan.

Mora krenuti u Sheridan oko devet. Prije odlaska otići će do nje i pozdraviti se. On uzdahne, okrene se i prisili se zaspati, snom koji nije donio počinka. i Annie se probudi oko pet sati. Ležala je neko vrijeme i promatrala blještavo žutilo zavjesa. U kući je stolovala tišina tako krhka da joj se činilo da bi se mogla razbiti od najmanjeg pomaka njezina tijela. Sigurno je tad zadrijemala, jer se ponovno probudila od dalekog zvuka automobila i znala je da to Bookerovi odlaze u zračnu luku. Pitala seje li Tom ustao s njima da ih isprati. Sigurno jest. Ona ustane iz kreveta i razgrne zavjese. Ali automobil je otišao i ispred velike kuće nije bilo nikog. Ona siđe u prizemlje u svojoj pamučnoj majici i skuha si kavu. Stajala je i držala šalicu kave u rukama pokraj prozora dnevnog boravka. Uz potok je bilo izmaglice kao i u udubinama obronka doline. Možda je Tom već kod konja, obilazi ih još jednom prije odlaska. Mogla bi otići na trčanje i slučajno ga sresti. A što ako on dođe ovamo pozdraviti se, kao stoje rekao da će učiniti, dok je ona vani? Ode na kat i napuni kadu vodom. Bez Grace, kuća se činila tako prazna a njezina tišina obeshrabrujuća. Nađe podnošljivu glazbu na Graceinu malom radiju i legne u vruću vodu ne nadajući se da bije ona mogla smiriti.

Poslije sat vremena bila je odjevena. Velik dio tog vremena potrošila je na odluku o tome što odjenuti. Probala je jedno pa drugo a naposljetku se tako naljutila na sebe što je takva glupača da se kaznila tako daje navukla na sebe iste stare traperice i pamučnu majicu.

Kad je pogledala dvadeseti put, ugleda ga kako izlazi iz kuće i baca torbu u stražnji dio Chevvja. Kad se zaustavio kod gaza, na trenutak je stegne oko srca da bi on mogao okrenuti na drugu stranu i krenuti niz kolni prilaz. Ali on ipak okrene automobil prema potočnoj kući. Annie ode u kuhinju. Neka je zatekne da nešto radi, da njezin život teče dalje, kao da njegov odlazak nije ništa posebno. Ona se uspaničeno osvrne. Nije bilo ništa za raditi. Sve je već obavila, ispraznila stroj za pranje posuđa, odnijela smeće, čak je Bog joj se smilovao ulaštila sudoper, sve samo da joj prođe vrijeme do njegova dolaska. Odluči skuhati još kave. Čula je kako Chevvjeve gume ispred kuće drobe šljunak. On učini puni krug tako daje automobil bio okrenut u smjeru odlaska. Ugleda je i mahne.

Skine šešir i lagano pokuca na okvir zaštitnih vrata dok je ulazio. Bok. f Bok.

Stajao je i okretao obod šešira u rukama. Grace i Robert su stigli na zrakoplov?

Da, jesu, hvala. Čula sam da su Frank i Diane otišli. Zaista? Da.

Dugo je jedini zvuk koji se čuo bilo kapanje kave u automatu. Nisu mogli ni razgovarati, pa lak se ni pogledati u oči. Annie je stajala naslonjena na sudoper i pokušavala izgledati opušteno, a nokte je zabijala u dlanove. Hoćeš li kave?

Oh. Hvala ti, ali morao bih krenuti. Dobro.

Pa. On izvuče komadić papira iz džepa na košulji i priđe joj da joj ga dade. To je broj na kojem ću biti u Sheridanu. U slučaju da iskrsne neki problem ili nešto.

Ona era ii7tnp Hnhrn hvala KaH ćeš se vratiti? ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA U subotu, vjerojatno. Smoky će svratiti sutra, obići konje i slično. Rekao sam mu da ćeš ti hraniti pse. Slobodno jaši na Rimrocku, koliko god želiš.

Hvala, možda i hoću. Oni se pogledaju. Ona mu se blijedo osmjehne a on kimne glavom.

Dakle. reče on. Okrene se i otvori vrata, a ona pođe za njim na trijem.

Osjećala se kao da joj srce netko drži u rukama i polako iz njega cijedi život. On stavi šešir na glavu. Pa, bok Annie. Bok.

Stajala je na trijemu i gledala kako se vraća u automobil. On upali motor, dotakne šešir u znak pozdrava i krene niz put. Vozio je četiri i pol sata, ali udaljenost nije mjerio vremenom nego time koliko je svaki kilometar produbljivao bol u njegovim grudima.

Zapadno od Billingsa, izgubljen u mislima o njoj, skoro se zabio u kamion za prijevoz stoke. Odluči izaći s autoceste na idućem izlazu i poći sporijom cestom prema jugu kroz Lovell. Cesta ga odvede u blizinu Clarks Forka, preko zemlje koju je poznavao kao dječak iako nije bilo puno toga po čemu bi je sad poznao. Nestalo je i posljednjeg traga starog ranca. Naftna kompanija je odavno uzela što je željela i povukla se, a zemlju prodala u parcelama premalim da bi se od njih moglo živjeti. Prođe pokraj udaljenog malog groblja na kojem su bili pokopani njegovi djed i baka i pradjed i prabaka. Neki bi drugi dan kupio cvijeće i zaustavio se, ali ne danas. Jedino planine kao da su nudile blijedu nadu utjehe i južno od Bridgera on skrene lijevo prema njima i zaputi se cestama od crvene prašine u Pryor. Bol u njegovim grudima pogoršavala se. On spusti prozor i na licu osjeti zapah vrućeg zraka u kojem se osjećao miris kadulje. Prokune se što se ponaša poput nesretno zaljubljenog školarca. Negdje će se zaustaviti i pribrati.

U razdoblju nakon njegove posljednje posjete, sagradili su otzemljovidima i natpisima na kojima je pisalo sve o geologiji i ostalom. Vjerojatno su dobro učinili. Bila su ondje dva automobila puna japanskih turista koji su se slikali, a jedan ga mladi par zamoli da ih fotografira kako bi mogli na jednoj slici biti zajedno. On to učini, oni se nasmiješe i zahvale mu četiri puta a tad se svi potrpaju u automobile i ostave ga samog s kanjonom.

On se nasloni na metalnu ogradu i pogleda niz tri stotine pedeset metara naizmjeničnih slojeva žutog i ružičastog vapnenca sve do zmijolike, kričavo zelene vode.

Zastoje nije zagrlio? Vidio je da to ona želi, pa zašto nije? Otkad je on tako krepostan u tim stvarima? Na tom se području svog života dosad upravljao prema jednostavnom pravilu: ako muškarac i žena osjećaju isto jedno za drugo, trebaju postupiti u skladu s tim. Dobro, udana je. Ali ga to nije smetalo u prošlosti, osim ako je suprug bio prijatelj ili mogući ubojica. Pa u čemu je problem? Tražio je odgovor, ali ga ne nađe, osim da nema presedana po, kojem bi sudio.

Ispod njega, možda tri stotine pedeiet metara niže, ugleda crna leđa ptica raširenih krila, ptica koje nije mogao prepoznati, kako lebde visoko iznad zelenila rijeke. I, prilično naglo, on shvati što to osjeća. Potrebu.

Potrebu kakvu je Rachel, prije toliko godina, osjetila za njim, a koju on nije mogao uzvratiti, i kakvu nije osjetio ni za koga i ni za što prije ili poslije tog. Ovdje je naposljetku shvatio. Bio je čitav, više nije. Kao daje dodir Annienih usana te noći ukrao neki bitan dio njega za koji je tek sad shvatio da mu nedostaje.

Tako je i najbolje, pomisli Annie. Bila je zahvalna ili je barem vjerovala da je tako što je on bio jači od nje.

Nakon što je Tom otišao, bila je stroga sa sobom, odredila si svakojake zadaće za taj dan jpredstojeće dane. Dobro će ih iskoristiti. Nazvat će prijatelje na čije faksirane izraze sućuti još nije odgovorila; nazvat će svog odvjetnika u vezi s dosadnim pojedinostima njezine otpremnine i pohvatat će sve zaostale niti koje je ostavila nepohvatane proteklog tjedna. Tad će uživati u svojoj osami šetat će, jahati, čitati. Možda čak i nešto napiše, iako nije imala pojma što. A kad se Grace Nije to bilo baš tako lako. Nakon što je sunce rastjeralo jutarnji visoki oblak, dan se pretvorio u još jedan od prelijepih dana, vedar i topao. No iako se trudila postati njegovim dijelom, i izvršavala redom sve zadaće koje sije postavila, nije se mogla osloboditi bezvoljne praznine u sebi. Oko sedam sati, natoči si čašu vina i odloži je na rub kade dok se kupala i prala kosu. Na Graceinu je radiju našla Mozartovu glazbu, pa iako je krčao, pomogne joj odagnati nešto od usamljenosti koja se uvukla u nju. Da bi se još više oraspoložila, odjene najdražu haljinu, onu crnu s ružičastim cvjetićima. Kad je sunce zašlo za planine, ona sjedne u Lariat i odveze se nahraniti pse. Oni joj dojure u susret niotkuda i otprate je kao najbolju prijateljicu u štalu gdje je stajala njihova hrana. Upravo kad je napunila njihove zdjelice začuje automobil i pomisli kako je čudno da psi nisu reagirali. Ona spusti zdjelice ispred njih i priđe vratima.

Ugleda ga trenutak prije no što on ugleda nju.

Stajao je ispred Chevvja. Vrata su bila otvorena a prednja svjetla iza njega plamtjela u sumraku. Kad je ona stala na vratima štale, on se okrene i ugleda je. Skine šešir, ali ga nije nervozno savijao u rukama kao jutros. Lice mu je bilo ozbiljno. Stajali su nepomično, možda pet metara udaljeni, i dugo nijedno ne progovori.

Pomislio sam. On proguta slinu. Pomislio sam da bih se mogao vratiti. Annie kimne glavom. Da. Glas joj je bio nečujniji od zraka. Željela mu je prići, ali nije bila u stanju pomaknuti se. On to shvati, stavi šešir na poklopac automobila i priđe joj. Gledajući ga kako prilazi, ona se pobojala da će je bujica u njoj progutati i otplaviti prije no što on stigne do nje. Želeći to spriječiti, ona ispruži ruke poput utopljenice da se uhvati za nj, a on stupi u krug njezinih ruku i okruži nju svojima, privine je i spasi je. Onaj je val prekrije, i ona se zgrči od jecaja koji su je potresali do kostiju dok se grčevito privijala uz njega. On osjeti njezino drhtanje pa koje su tekle niz njezin obraz, pa ih zagladi, ublaži usnama. A kad je osjetila da ju je drhtanje minulo, ona pomakne lice po njegovu mokrom, pritisnutom o njezino i nađe njegova usta. On je poljubi kako ju je poljubio u planini ali sa željom koju sad nijedno neće zatomiti. On uhvati rukama njezino lice da bije poljubio jače. Ona rukama prijeđe po njegovim leđima i uhvati ga ispod ruku. Osjeti kako mu je tijelo čvrsto i vitko, mogla bi gurnuti prste u udubljenja njegovih rebara. Tad on uhvati nju na isti način i ona zadrhti od tog dodira. Odmaknu se da bi povratili dah i pogledali se. Ne mogu povjerovati da si ovdje reče ona. Ne mogu povjerovati da sam uopće otišao.

On je uhvati za ruku i povede pokraj Chevvja, čija su vrata još bila otvorena, a prednja svjetla sve jače žarila na blijedećoj svjetlosti. Nebo iznad njih bilo je poput potamnjele narančaste kupole dok se ne bi spojilo s crnim planinama u vatrometu tamno i svijetlocrvenih nijansi oblaka. Annie pričeka na trijemu dam otključa vrata.

Nije upalio svjetlo nego ju je poveo kroz sjene dnevne sobe gdje su njihovi koraci škripali i odzvanjali na drvenom podu a polumračna lica sa sepija na zidu promatrala njihov prolazak. Čežnja za njim bila je na rubu mučnine dok su se penjali uza široko stubište. Popnu se na odmorište i prođu držeći se za ruku pokraj otvorenih vrata soba u kojima je bilo razasute odjeće i igračaka kao na napuštenom brodu. I vrata njegove sobe bila su otvorena i on se odmakne u stranu daje propusti ući pa uđe za njom i zatvori vrata.

Ona ugleda kako je soba široka i prazna, da nije onakva kakvom ju je zamišljala u mnogim noćima u kojima je vidjela svjetlo na njegovu prozoru. Kroz taj isti prozor sad je vidjela potočnu kuću kako se ocrtava crno na pozadini neba. Soba je bila ispunjena sumračnim žarom koji je pretvarao sve čega bi se dotakao u koraljnu i sivu boju.

On ispruži ruke i privuče je k sebi da bije ponovno poljubio. Tad, bez riječi, počne otkopčavati dugi niz puceta na prednjoj strani njezine haljine. Promatrala ga je kako to čini, promatrala njegove prste a mijeti kako ga promatra, ali se ne nasmiješi, nego je nastavi gledati u oči dok nije otkopčao i posljednje puce. Haljina se rastvori, a kad se njegova ruka zavukla ispod nje i dodirnula joj kožu, ona uzdahne i zadrhti.

Držao ju je za tijelo kao i prije, pa sagne glavu i nježno poljubi vrhove njezinih dojki iznad ruba grudnjaka.

A Annie nagne glavu unatrag, sklopi oči i pomisli, nema ničeg osim ovog. Nema drugog vremena, ni mjesta, ni postojanja, osim ovog sad i ovdje, i njega i nas. I nema zemaljskog mjerila prema kojem bi se računale posljedice ili postojanost ili dobro ili zlo, jer sve, sve ostalo, bilo je ništa prema ovom. Moralo je biti i bit će i bilo je. Tom je povede do kreveta. Stajali su ondje dok je ona iskoračila iz cipela i počela otkopčavati njegovu košulju. Sad je bio na njemu red da gleda i on je to činio kao da ga nosi val čuda. Nikad prije nije vodio ljubav u toj sobi. Ne poslije Rachel, ne u kući koju bi mogao nazvati domom. Odlazio je ženama u krevete, ali nikad im nije dopuštao da dođu u njegov. Prema seksu se odnosio nehajno, držao ga na udaljenosti da bi ostao slobodan i zaštitio se od potrebe kakvu je vidio u Rachel i kakvu je sad osjećao za Annie. Njezina nazočnost, u svetištu ove sobe, poprimila je tako važnost koja je bila i zastrašujuća i čudesna.

Svjetlost s prozora zažarila je njezinu kožu na mjestima koja su se otkrila kad se haljina rastvorila. Ona otkopča njegov remen i traperice i izvuče košulju daje spusti niz njegova ramena.

U privremenoj oslijepljenosti dok je skidao svoju majicu, on osjeti njezine ruke na grudima. Sagne glavu i ponovno je poljubi između dojki i duboko udahne njezin miris kao da će se utopiti u njemu. Nježno joj spusti haljinu preko ramena. O Annie. Ona rastvori usne ali ne reče ništa. Samo ga je pogledala u oči, savinula ruku iza leđa i otkopčala grudnjak. Bio je jednobojan, bijel, i obrubljen jednostavnom čipkom. Ona podigne naramenice s ramena i skine ga. Tijelo joj je bilo prelijepo. Koža bijela, osim na vratu i rukama gdje ju je sunce obojilo u pjegastozlatnu boju. Imala je veće grudi njih položi ruke, a zatim i lice, pa osjeti kako joj se bradavice stežu i ukrućuju kad ih je okrznuo usnama. Njezine su ruke bile na zatvaraču njegovih traperica.

Molim te dahne ona. On povuče izblijedjeli pokrivač s kreveta i odmakne plahte. Ona legne i zagleda se u njega dok je skidao čizme i čarape, pa traperice i gaćice. A on ne osjeti stid, a ne osjeti ga ni u nje, jer zašto bi se stidjeli nečeg što nisu pokrenuli oni, nego neka dublja sila koja im je pomutila ne samo tijela nego i duše i koja ne zna ni za stid niti za ikakav sličan pojam? On klekne na krevet pokraj nje, a ona ispruži ruku i uhvati njegov ukrućeni ud. Sagne glavu i dotakne ga usnama tako nježno da on zadrhti. Morao je zatvoriti oči kako bi se prebacio u neki niži, podnošljiviji tonalitet.

Njezine oči, kad se odvažio ponovno pogledati u njih, bile su tamne i zamućene istom željom za koju je znao daje zamutila i njegove. Ona se odmakne od njega, legne na leđa i podigne bokove da bi joj on mogao skinuti gaćice. Bile su od svijetlog, praktičnog sivog pamuka. On rukom prođe preko mekane nabrekline u njima pa ih nježno povuče nadolje. 9 Trokut otkrivenih dlačica bio je dubok i gust i boje tamnog jantara. Na njihovim kovrčastim vršcima svjetlucali su posljednji odbljesci svjetla. Iznad njega prolazio je izblijedjeli ožiljak od carskog reza. Pogled na tu crtu na koži ga dirne, iako nije znao zašto, i on spusti glavu i usnama prijeđe po njoj punom duljinom. Dodir njezinih dlačica na njegovu licu i topao, sladak miris koji ondje zatekne, uzbudi ga silno i on podigne glavu i nagne se na pete kako bi povratio dah i bolje je pogledao.

Gledali su se sad u svojoj golotinji, očima slobodno prelazili po svojim tijelima i hranili se nevjerojatnom, na trenutak zatomljenom, obostranom gladi. Zrak je bio ispunjen žudnom usklađenošću njihova disanja, a soba kao da se nadimala i usukavala u tom ritmu, kao daje omotana plućnim krilom. Želim te u sebi dahne ona. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Nije važno. Sigurno je. Samo uđi u mene. Uz mali grč želje na licu, ona ponovno ispruži ruku prema njegovu udu. Kad je sklopila prste oko njega, on se osjećao kao da mu je zahvatila u dušu. Ponovno se spusti na koljena i prepusti njoj da ga vodi prema sebi.

Kad je vidio kako mu se Annie otvorila i kad je osjetio mekan sudar njihovih tijela, Tom ponovno ugleda u mislima one ptice, širokih krila, crne i bezimene, kako visoko lete ispod njega na pozadini zelene rijeke. Kao da se vraćao iz neke udaljene zemlje progonstva i da ovdje, i jedino ovdje, može ponovno biti čitav.

Annie se učinilo, kad je ušao u nju, daje u njezinu utrobu izbacio neki vruć i snažni val koji ju je polako preplavio cijelom duljinom tijela pa zapljusnuo i usjekao se u njezin mozak. Osjeti njegovu nabreklost u sebi, osjeti klizeće stapanje njihove dvije polovice. Osjeti milovanje njegovih snažnih ruku na grudima pa otvori oči i ugleda ga kako saginje glavu da ih poljubi. Osjeti stazu njegova jezika, i kako je zubima uhvatio bradavicu.

Koža mu je bila bijela, iako ne kao njezina, a na njegovim rebrima izbrazdanim prsima, križ od dlaka bio je tamniji nego suncem izbijeljena kosa na glavi. Bio je gipko koščat, posljedica njegova posla, stoje na stanovit način očekivala. Micao se na njoj istim koncentriranim samopouzdanjem koje je cijelo vrijeme primjećivala u njega, samo što je sad, usmjereno isključivo na nju na tom novom području, bilo izraženije i napregnutije. Čudila se kako joj se to tijelo, koje dotad nije vidjela, ta put, ti dijelovi njega koje nikad nije dosad dodirnula, mogu učiniti tako poznatima i tako joj dobro odgovarati.

Ustima je pretraživao njezino pazuho. Osjeti kako jezikom zalizuje dlačice koje je nakon njezina dolaska ovamo pustila da ponovno narastu duge i mekane. Ona okrene glavu i ugleda uokvirene fotografije na vrhu komode. Na trenutak joj taj prizor zaprijeti da će je spojiti s drugim svijetom, svijetom koji je ovim činom mijenjala i za koji je znala da će naći zatrovanog krivnjom dopusti li si makar samo jedan pogled. Ne sad, ne još, reče si i podigne njegovu glavu rukama i nasliKad su im se usta razdvojila, on se nagne natrag i pogleda je i prvi se put nasmiješi, mičući se na njoj u ritmu polaganog trenja njihovih sparenih bića. Sjećaš li se prvog dana kad smo otišli na jahanje? upita ona. Svakog trenutka.

Ona dva zlatna orla? Sjećaš li se? Da. Eto, to smo mi. Sada. To smo eto mi.

On kimne glavom. Njihovi se pogledi stope, nenasmiješeni, u rastućoj nestrpljivoj žudnji dok ona naposljetku ne ugleda trzaj na njegovu licu i osjeti njegov drhtaj a tad i njegov mlaz i bujicu u sebi. Ona se izvije prema njemu i istodobno osjeti u utrobi potres, otegnutu imploziju puti koja se sjuri u dubinu njezine duše pa je prodrma i raširi se u valovima do najudaljenijih dijelova njezina bića, povukavši i njega dok on nije ispunjao svaki njezin dio i oni postanu jedno i neraspoznatljivi. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA ON SE PROBUDI U SVANUĆE I ODMAH OSJETI NJEZINU USNULU TOPLINU pokraj sebe. Ležala je uz njegovo tijelo, priljubljena u skloništu njegove ruke. Osjećao je njezin dah na svojoj koži i kako joj se blago dižu i spuštaju grudi. Desnu je nogu prebacila preko njegove. Osjećao je nježno bockanje njezinih dlačica na svom bedru. Dlan njezine desne ruke ležao je na njegovim grudima iznad srca.

Bio je to sat osvješćivanja kad bi muškarci najčešće odlazili, a žene ih zadržavale. Prošao je kroz to puno puta, taj poriv da se u zoru iskrade poput lupeža. Čini se da gaje izazivala ne toliko krivnja koliko strah, strah da utjeha ili druženje, koje žene često žele nakon noći provedene u tjelesnim užicima, nekako više obvezuje. Možda je pritom djelovala i neka iskonska sila: posiješ sjeme pa pobjegneš glavom bez obzira. Ako je tako, jutros Tom nije osjećao ni trunke toga.

Ležao je mirno daje ne bi probudio. A možda se boji probuditi je, pomisli. Noću nijednom, ni u dugim satima njihove neutoljive gladi, nije pokazala ni trunke žaljenja. Alije on znao da će sa svanućem ono doći, ako ne žaljenje, a ono neki hladniji, novi kut gledanja. I tako je ležao na sve jačem svjetlu i uživao u njezinoj toplini pod svojom rukom, dok je još tako opuštena i bez osjećaja krivnje.

On ponovno zaspi. Drugi ga put probudi zvuk automobila. Annie pijen uz obrise njezinih leđa. Lice je gurnuo u njezin mirisni zatiljak. Kad se odvojio od nje, ona nešto promumlja, ali se ne probudi i on isklizne iz kreveta i tiho pokupi svoju odjeću.

Bio je to Smoky. Zaustavio je svoj automobil pokraj njihova dva i zagledavao Tomov šešir koji je cijele noći stajao na poklopcu Chevyjeva motora. Zabrinutost na njegovu licu pretvori se u širok osmijeh olakšanja kad začuje lupu zaštitnih vrata i ugleda Toma kako ide prema njemu.

Bok, Smoke.

Mislio sam da si se pokupio u Sheridan.

Došlo je do promjene plana. Oprosti, namjeravao sam te nazvati. Nazvao je onog čovjeka sa ždrijepcima s benzinske postaje u Lovellu da mu se ispriča što ne može doći, ali je potpuno zaboravio na Smokvja. Smoky mu pruži šešir. Bio je vlažan od rose. Na trenutak sam pomislio da su te oteli vanzemaljci ili nešto slično. On pogleda u Annien automobil. Tom je vidio da pokušava povezati konce. Znači, Annie i Grace nisu se vratile na istok? Grace jest, ali njezina majka nije mogla dobiti mjesto. Ostat će ovdje do vikenda kad se Grace vraća. Tako dakle. Smoky polako kimne glavom, ali je Tom vidio da uopće nije siguran što se događa. Tom pogleda u otvorena vrata Chevvja i prisjeti se da su svjetla sigurno ostala upaljena cijelu noć. Jučer navečer sam imao malih problem s akumulatorom reče on. Možda bi mi ti mogao pomoći i pokrenuti me.

To nije puno objašnjavalo, ali je pomoglo, jer zaduženje kao daje odagnalo sve preostale sumnje sa Smokvjeva lica.

Naravno reče on. Imam spojne kablove u kamionu.

Annie otvori oči. Bio joj je potreban trenutak da se sjeti gdje je. Okrene se na drugu stranu očekujući ugledati njega i obuzme je lagatomobilskih vrata i obuzme je teška panika. Uspravi se i iskobelja noge iz zgužvanih plahta. Ustane i priđe prozoru, a kad je to učinila, morala je stisnuti mišiće ne bi li spriječila da njegov vlažni trag poteče niz njezine noge. Osjeti ondje bolni pritisak koji je istodobno bio nekako sladak.

Kroz uzak razmak između zavjesa ona ugleda Smokvjev kamion kako kreće ispred štale i Toma kako mu maše. Tad se okrene i krene natrag prema kući. Znala je da će je ugledati pogleda li gore. Dok gaje tako gledala, razmišljala je kako ih je ova noć oboje promijenila. Što bi on sad mogao misliti o njoj, kad ju je vidio tako razbludnu i bestidnu? A što ona sad misli o njemu?

On zaškilji prema nebu na kojem je sunce već toplinom tjeralo oblake. Psi dotrče i počnu obigravati oko njegovih nogu. On ih počeše po glavama i reče im nešto u hodu i Annie je znala da se, barem kod nje, ništa nije promijenilo.

Otušira se u njegovoj maloj kupaonici, čekajući daje uhvati osjećaj krivnje ili grižnje savjesti, ali ne dogodi se nijedno ni drugo. Osjeti tek strepnju zbog onog što bi on mogao osjećati. Dirne je pogled na njegov skroman toaletni pribor pokraj umivaonika. Posluži se njegovom četkicom za pranje zubi. Pokraj vrata bio je prebačen veliki plavi frotirni ogrtač za kupanje i ona ga odjene, omota se u njegov miris, i vrati u njegovu sobu. Razgrnuo je zavjese i gledao kroz prozor kad je ona ušla. Čuo ju je pa se okrene i ona se sjeti daje isto učinio i onog dana u Choteauu kad je došao priopćiti joj svoju presudu o Pilgrimu. Na stolu pokraj njega pušile su se dvije šalice kave. Vidjela je strepnju u njegovu smiješku. Skuhao sam kavu. Hvala.

Ona priđe i uzme šalicu objema rukama. Zajedno sami u toj velikoj praznoj sobi, odjednom su izgledali službeno, kao ljudi koji su došli prerano na zabavu a koji se ne poznaju. On kimne glavom prema ogrtaču. Pristaje ti. Ona se nasmiješi i srkne gutljaj kave. Bila je crna i iaka i iako vruća. Tma bolia kimaonica malo niže ako želiš. 328 Ni eho I as Evans Tvoja je sasma dobra.

To je bio Smoky. Zaboravio sam ga nazvati.

Zavlada tišina. Negdje kod potoka zanjišti konj. Tom je izgledao tako zabrinut, pa se odjednom pobojala da će reći da mu je žao, ali da je sve to bila pogreška i da zaborave da se išta dogodilo. Annie? Molim? On proguta slinu. Želio sam reći da bez obzira na to što osjećaš, misliš ili želiš učiniti, to je u redu. A što ti osjećaš?

On reče jednostavno: Da te volim. Tad se nasmiješi, lagano slegne ramenima, od čega joj skoro prepukne srce. 1 to je sve. Ona odloži šalicu na stol, priđe mu i oni se čvrsto zagrle kao daje svijet već naumio razdvojiti ih. Ona obaspe njegovo pognuto lice poljupcima. Imali su četiri dana prije no što se vrate Grace i Bookerovi, četiri dana i četiri noći. Jedan produljeni trenutak u nizu sadašnjih. I jedino će u njemu živjeti i udisati ga i o njemu misliti, odluči Annie, ni o čemu poslije, ni o čemu prije njega. Ma što se dogodilo, bez obzira na to na kakva okrutna svođenja računa budu prisiljeni, taj će trenutak biti tu, neizbrisivo urezan u njihove glave i srca, zauvijek.

Ponovno su vodili ljubav dok je sunce zavirilo iza ugla kuće i zaškiljilo u njih kao da nešto zna. A poslije, privinuta u njegovu naručju, reče mu što želi. Da njih dvoje ponovno odjašu do visokih pašnjaka gdje ju je prvi put poljubio i gdje sad mogu biti sami i gdje će jedini suci biti planine i nebo.

Prešli su preko potoka nešto prije podneva.

Dok je Tom sedlao konje i natovario teglećeg konja svime što bi im moglo zatrebati, Annie se odvezla natrag dopotočne kuće presvući se i uzeti svoje stvari. Oboje će ponijeti hranu. Iako ona nije rekla, a on nije pitao, znao je da će nazvati i supruga u New York kako bi opravdala svoje predstojeće izbivanje. A on nazove Smokvja kojemu se već zavrtielo u elavi od svih tih tromiena Dlanova. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Ideš obići stoku, ha? Da. Sam ili.?

Ne, i Annie ide sa mnom.

Oh. Tako. Na trenutak zavlada muk i Tom je čuo kako Smoky u glavi zbraja dva i dva.

Smoke, bilo bi mi drago kad bi to zadržao za sebe. Naravno, Tom. Svakako.

Reče da će svratiti pogledati konje kako su se prije dogovorili. Tom je znao da se u njega može pouzdati i u vezi s prvim i s drugim obećanjem.

Prije polaska, Tom ode do obora i izvede Pilgrima u polje s nekoliko mlađih konja s kojima se Pilgrim počeo družiti. Pilgrim bi inače odmah otrčao s njima, ali je danas stajao pokraj vrata i gledao za Tomom kako se vraća do mjesta gdje je ostavio osedlane konje.

Tom je jahao na onoj kobili koju je poveo na gonjenje stoke, onoj riđastoj. Dok je jahao prema potočnoj kući, vodeći Rimrocka i malog teglećeg konja uza se, osvrne se i primijeti da Pilgrim još stoji sam pokraj vrata i gleda ga kako odlazi. Kao daje konj znao da se nešto u njihovim životima promijenilo. Tom je čekao s konjima na stazi ispod potočne kuće i gledao kako Annie grabi velikim koracima niz obronak prema njemu. Trava na livadi s druge strane gaza narasla je gusta i visoka. Uskoro će nakupci doći po sijeno. Trava je šuštala pod nogama konja dok su Tom i Annie jahali kroz nju jedno pokraj drugog, a jedini je drugi zvuk bilo ritmičko škripanje njihovih sedala.

Dugo nijedno nije osjetilo potrebu za razgovorom. Ona sad nije više postavljala pitanja o području kojim su prolazili. A Tomu se činilo da to nije zato stoje naposljetku naučila nazive nego zato što ti nazivi više nisu bili važni. Jedino stoje bilo važno bili su njih dvoje.

Zaustavili su se usred vrućine poslijepodneva i napojili konje u istom jezeru kao onomad. Pojeli su jednostavan obrok koji je ona ponijela, kruh, sir i naranče. Svoje je naranče vješto ogulila. Prešli su preko proplanka na kojem je cvijeće počelo blijedjeti i ovog su puta zajedno dojahali do vrha grebena. Nisu uplašili jelene ali su umjesto njih vidjeli, možda kilometar u smjeru planina, malu skupinu mustanga. Tom da znak Annie da se zaustavi. Stajali su niz vjetar i konji ih još nisu nanjušili. Bila je to obitelj sa sedam kobila i pet ždrebadi. Bilo je i nekoliko ždrijebaca, premladih da bi ih se otjeralo. Pastuha Tom dosad nije vidio.

Kakva prekrasna životinja reče Annie. Aha.

Konj je bio veličanstven. Dubokih prsa i snažnih sapi, težio je možda više od pet stotina kilograma. Imao je snježnobijelu dlaku. Razlog zbog kojeg još nije vidio Toma i Annie bio je taj što je imao hitnijeg posla da otjera opasnijeg uljeza. Mladi pastuh, dorat, nudio se kobilama. U ovo doba godine, situacija se zakuha Tom tiho reče. Sezona je parenja i ovaj mladac misli daje vrijeme da i on pokuša. Sigurno danima prati ovu skupinu, vjerojatno s još nekoliko mladih pastuha. Tom se podigne u sedlu i zaviri na sve strane. Da, eno ih. Pokaže ih Annie. Još otprilike kilometar prema jugu bilo ih je devet ili deset. To nazivaju momačkim krdom. Provode vrijeme tulumareći, opijaju se, hvale jedan drugom, urezuju imena u koru stabala, dok ne narastu dovoljno veliki da nekom tipu ukradu njegove kobile. Ah, tako. Po njezinu je tonu shvatio što je rekao. Gledala ga je, ali on joj ne uzvrati pogled. Znao je točno kako će izgledati kutovi njezinih usana i ta mu je pomisao godila.

Tako je. Nije skidao pogleda s mustanga.

Dva pastuha su sad stajala priljubljenih nosova, a kobile i ždrebad i izazivačevi udaljeni prijatelji su sve to promatrali. Odjednom, oba pastuha pomahnitaju, počnu zabacivati glavei njištati. U tom bi trenutku slabiji konj trebao ustuknuti, ali ovaj dorat nije. Propeo se i zarzao a i bijeli se pastuh propeo, ali više, i zalomio prema njemu kopitima. Čak i odavde se moglo vidjeti kako se bjelasaju njihovi iskeženi zubi i čuti praskave udarce kad bi njihova kopita pogodila u pravo njeno pokupi pobijeđen. Bijeli ga je pastuh promatrao kako odlazi. Tad, pogledavši u Toma i Annie, on odvede svoju obitelj.

Tom ponovno osjeti njezine oči na sebi. Slegne ramenima i naceri se. Nekad pobijediš, nekad izgubiš. Hoće li se onaj drugi vratiti?

O, da. Morat će još malo bildati, ali će se vratiti.

Naložili su vatru pokraj potoka, pokraj mjesta gdje su se poljubili. Zakopali su krumpire kao i prije u žeravicu i dok su se oni pekli, napravili su krevet: položili prostirke jednu do druge, a sedla stavili pod glavu, pa spojili svoje dvije jednostruke vreće za spavanje. S druge strane potoka stajala je znatiželjna i zbijena skupina junica i promatrala ih spuštenih glava.

Kad su krumpiri bili gotovi, oni ih pojedu s kobasicom pečenom u pocrnjeloj tavi i s nekoliko jaja za koje je Annie mislila da neće preživjeti put. Ostatak kruha umoče u tamne žutanjke na svojim tanjurima. Na nebo su se navukli oblaci. Oprali su tanjure u potoku u kojem se nije ogledao mjesec i poslagali ih na travu da se osuše. Tad su se razodjenuli i vodili ljubav, dok im je plamen treperio na koži.

U njihovu je sjedinjenju bilo težine koja se Annie učinila prikladnom tom mjestu. Kao da su došli ukazati poštovanje obećanju kojem je ovo mjesto bilo svjedokom.

Poslije, Tom je sjeo oslonjen o sedlo a ona je ležala obgrljena njegovim rukama, leđa i glave naslonjenih na njegove grudi. Zrak se ohladio. Negdje visoko u planini iznad njih čuli su se kevtanje i žalopojke životinja za koje joj je on rekao da su kojoti. Prebaci pokrivač preko svojih ramena, začahurivši je tako protiv noći i svih uljeza. Ništa, pomisli Annie, ništa iz onog drugog svijeta ne može nas ovdje dohvatiti. Puno su sati, zagledani u vatru, govorili o svojim životima. Ona mu ispriča o svom ocu i svim egzotičnim mjestima u kojima su živjeli prije no što je umro. Ispričala mu je o tome kako je upoznala Roberta i ćajan. I još je bio uza sve to, plemenit, plemenit muškarac. Njihov je brak bio dobar, i još je, u mnogo čemu. Ali gledajući unatrag, shvatila je da je to što je željela od njega bilo ono što je izgubila u svom ocu: stabilnost, sigurnost i slijepu ljubav. To joj je Robert pružio dobrovoljno i bezuvjetno. Ono što mu je dala zauzvrat bila je vjernost. Ne mislim time reći da ga ne volim reče ona. Volim ga. Zaista. Samo što je to ljubav koja više izgleda kao, ne znam, zahvalnost ili nešto slično. Jer te voli.

Da. I jer voli Grace. Zvuči užasno, zar ne? Ne.

Ona ga upita je li tako bilo s Rachel i on reče ne, bilo je drukčije. A Annie posluša u tišini njegovu priču. Zamisli život s fotografije koju je vidjela u Tomovoj sobi, lijepo lice tamnih očiju i sjajnog slapa kose. Taj je smiješak bilo teško pomiriti s tugom o kojoj je sad govorio Tom. Annie nije toliko ganula žena, nego dijete u njezinu naručju. Prožela ju je bol za koju je, u to vrijeme, odbila priznati da je zapravo ljubomora.

Jednaki osjećaj kao kad je ugledala Tomove i Racheline inicijale u betonu bunara. Čudno, ali druga fotografija, odraslog Hala, olakšala joj je dušu. Iako je bio crnoput poput majke, imao je Tomove oči. Čak tako zarobljene u vremenu, razoružavale su svaku nesklonost, fr Viđaš lije? upita Annie kad je završio s pričom. Ne, već nekoliko godina. Kadšto porazgovaramo telefonom, uglavnom o Halu.

Vidjela sam sliku u tvojoj sobi. Prekrasan je.

Začuje kako se Tom smiješi iza njezine glave. Aha, je. Zavlada tajac. Grana, bijele kore od pepela, sruši se u vatru i pošalje pregršt narančastih iskri u noć.

On upita: Jeste li željeli više djece? O, da. Pokušavali smo. Ali ih nikad nisam inogla zadržati. Naposljetku smo jednostavno odustali. Najviše sam to željela zbog GraČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Oni ponovno ušute i Annie je znala, ili je mislila da zna, što on razmišlja. Ali je to bila misao tako žalosna, čak i na ovom vanjskom rubu svijeta, da bi je netko od njih izustio. Kojoti su pjevali u zboru cijelu noć. Oni se pare za cijeli život, reče joj on, i tako su privrženi jedno drugom da, uhvati li se jedno u stupicu, onaj drugi mu donosi hranu.

Dva su dana jahali po stijenama i klancima Fronta. Kadšto bi ostavili konje i pošli pješice. Vidjeli su losove i medvjede, a jednom je Tom pomislio daje vidio, dok je stajao na visokoj litici, vuka. Okrenuo se i otišao prije no što je Tom uspio provjeriti i nije to spomenuo Annie da se ne bi zabrinula.

Naišli su na skrivene doline pune medvjetke i ledenjačkog ljiljana i gazili do koljena kroz livade pretvorene u jezera blistavo plava od vučike.

Prve je noći padala kiša i on podigne mali šator koji je ponio sa sobom na ravnom zelenom polju posipanom izblijedjelim deblima srušenih jasika. Pokisli su do kože i stisnuli se jedno uz drugo, drhturili od zime i smijali se na otvoru šatora s pokrivačima prebačenima preko ramena. Pijuckali su kipuću kavu iz pocrnjelih plehnatih šalica dok su vani konji pasli s nepomućenim mirom, a kiša im je klizila niz leđa. Annie ih je promatrala. Njezino mokro lice i vrat bili su osvijetljeni odozdo uljanicom i on pomisli da nikad nije vidio, niti će ikad vidjeti, tako lijepo ljudsko biće. Te noći, dok je spavala u njegovu naručju, on je slušao bubnjanje kiše po krovu šatora i pokušavao učiniti što mu je rekla da moraju, ne misliti ni o čemu izvan sadašnjeg trenutka, proživjeti ga. Ali nije mogao.

Idući je dan bio vedar i vruć. Našli su jezero koje se napajalo iz uskog odvojka vodopada. Annie reče da želi plivati i on se nasmije i reče daje prestar za to a voda prehladna. Ali ona nije priznavala negativne odgovore, pa se pod sumnjičavim pogledima konja oni razodjenu i skoče u vodu. Voda je bila tako ledena da su vrisnuh i odmah se iskobeljali iz nje. Zagrlili su se, gologuzi i poplavjeli i naklapali kojeTe je noći nebo svjetlucalo zeleno, plavo i crveno od polarnog svjetla. Annie ga nikad nije vidjela, a on ga nikad nije vidio tako jasnog i sjajnog. Treperilo je i širilo se u golemu sjajnom luku i za sobom povlačilo isprepletene vrpce boja. Ugleda njegov zupčasti odraz u njezinim očima dok su vodili ljubav. Bila je to posljednja noć njihove ustreptale idile iako je ni on ni ona nisu nikako krstili, osim šumnim spajanjem njihovih tijela. Prešutnim sporazumom posvjedočenim jedino njihovim tijelima, nisu se odmarali. Ne smije se tratiti vrijeme na san. Hranili su se jedno drugim kao stvorenja koje očekuje neka užasna, beskonačna zima. A prestajali bi jedino kad bi zbog nagnječenih kosti i trenja njihove sjedinjene kože jauknuli od boli. Taj bi se zvuk vinuo kroz ljeskavu tišinu noći, kroz zasjenjen borik, i sve više, dok ne bi dosegao daleke vrhunce koji su osluškivali. U neki sat, dok je Annie spavala, on začuje, poput udaljene jeke, snažan iskonski zov od kojeg ušute sva noćna stvorenja. I Tom je znao daje imao pravo i daje ono ipak vidio vuka. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA OGULI GLAVICE LUKA, PA IH PREREZE NAPOLA I TANKO NAREŽE. DIsala je na usta da se ne bi rasplakala. Osjećala je njegove oči na svakom svom pokretu i to joj je davalo neku neobičnu snagu, kao daju je njegovo promatranje podarilo vještinama za koje nije znala da ima. Osjetila bi to i dok su vodili ljubav. Možda ona se nasmiješi pri toj pomisli, možda se tako i konji osjećaju u njegovoj nazočnosti. On se naslonio na pregradni zid na drugoj strani sobe. Nije okusio čašu vina koju mu je natočila. U dnevnoj sobi, glazbu koju je našao na Graceinu radiju zamijenila je učena rasprava o nekom skladatelju za kojeg nikad nije čuo. Svi ti ljudi na radiopostajama kao da su imali jednake, žitke glasove. Što gledaš? upita ona blago.

On slegne ramenima. Tebe. Smeta li te?

Sviđa mi se. Tad se osjećam kao da znam što činim. Dobro kuhaš. Ne bih si svojim kuhanjem spasila život. Nema veze, možeš spasiti moj. Pribojavala se, kad su se danas poslije podne vratili na ranč, da će ih stvarnost zgromiti. Ali, začudo, nije. Annie kao daje bila zaogrnuta nekim neprobojnim mirom. Dok je on obilazio konje, ona je presluvažnija je bila od Roberta, jer je ostavio brojeve Graceinih letova i vrijeme sutrašnjeg dolaska u Great Falls. Sve je prošlo dobo, reče on, kod Wendy Auerbach zapravo Grace je tako dobo u vezi s njezinom novom umjetnom nogom da razmišlja o tome da se prijavi za maraton. Anniena je smirenost preživjela i telefonski razgovor s njima. Poruka koju je ostavila u utorak, da će provesti nekoliko dana u planinskoj kući Bookerovih, čini se da nije izazvala ni najmanje sumnje. Kroz cijeli brak ona bi često odlazila negdje sama i Robert je vjerojatno i ovo shvatio kao dio procesa potrebnog da se ona pribere nakon gubitka posla. Upitao ju je kako je bilo, a ona je odgovorila da je bilo lijepo. Nije čak ni morala lagati, samo je prešutjela pojedinosti.

Zabrinjava me taj tvoj povratak prirodi i želja za životom pod vedrim nebom za koji si se zagrijala našali se on. Zašto? Pa, uskoro ćeš poželjeti onamo se preseliti i ja ću se morati prebaciti na stočno pravo ili nešto slično.

Kad su spustili slušalicu, Annie se upita zašto je zvuk njegova ili Graceina glasa nije gurnuo u ponor krivnje koja je sigurno očekuje.

Jednostavno nije. Kao daje taj osjetljivi dio njezine prirode čekao po strani, jednim okom na satu i pazio na to da ona odradi svoj dug prema Tomu, tih nekoliko sati koji će brzo proći.

Pripremala mu je tjesteninu koju je namjeravala pripremiti one večeri kad ih je sve pozvala k sebi. Male teglice bosiljka koje je kupila u Butteu razrasle su se. Dok je sjeckala lišće, on joj priđe s leđa i lagano položi ruke na njezine bokove i poljubi je sa strane u vrat. Od dodira njegovih usana njoj zastane dah. Lijepo miriše reče on. Ja ili bosiljak? Oboje.

Znaš, stari su se narodi služili bosiljkom za balzamiranje. Mumija? Ženskih? muških. Usporava raspadanje tijela. ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA I usporava, pa ga zato nemoj puno jesti.

Nakrene dasku i istrese bosiljak u tiganj gdje su se već kuhali luk i rajčica, pa se polako okrene u njegovim rukama, licem prema njemu.

Njezino je čelo bilo na njegovim usnama i on je nježno poljubi u njega. Ona spusti pogled i gurne palčeve u prednje džepove njegovih traperica. U obostranoj šutnji tog trenutka Annie je znala da ne može ostaviti ovog čovjeka.

O, Tom. Toliko te volim. I ja tebe volim.

Da bi mogli jesti za malim stolom u kuhinji, upalili su svijeće koje je kupila još za zabavu, a ugasili neonska svjetla. Tjestenina je bila izvrsna. Kad su završili s jelom, on je upita je li prozrela trik s uzicom. Ona reče da prema Joeovim riječima to uopće i nije trik, ali da, ovako ili onako, nije.

Imaš li je još? Što misliš? Ona je izvadi iz džepa i da mu je, a on joj reče da podigne prst i pažljivo gleda jer će joj pokazati samo jedanput. Ona to učini. Pratila je svaki složeni pokret njegove ruke sve do trenutka kad se činilo daje petlja uhvaćena u zamku njihovih prstiju koji su se dodirivali. Tad, kad je on polako povukao petlju, trenutak prije no što se razvezala, ona odjednom shvati kako se to radi.

Daj da ja pokušam reče ona. Mogla je točno zamisliti pokrete njegovih ruku i ponoviti ih kao u odrazu u zrcalu. I zaista, kad je povukla, petlja se razveže. On se zavali u stolac i nasmiješi joj se osmijehom koji je bio istodobno i pun ljubavi i sjetan.

Eto reče on. Sad znaš.

Smijem li zadržati uzicu?

Više ti ne treba. 1 on je uzme i stavi u svoj džep.

Svi su bili ondje, a Grace to nije bilo po volji. No svi su tako neOna pogleda u napeta lica načičkana uz ogradu velike jahaonice: njezina mama, Frank i Diane, Joe, blizanci u jednakim kapicama Universal Studios, a čak je svratio i Smoky. A što ako sve pođe naopako? Neće, reče si ona uvjereno. Neće to dopustiti.

Pilgrim je stajao osedlan na sredini jahaonice dok je Tom podešavao stremen. Konj je lijepo izgledao iako se Grace još nije mogla naviknuti vidjeti ga s kaubojskim sedlom. Otkad je počela jahati na Gonzu, ta su joj se sedla počela više sviđati od njezinih nekadašnjih engleskih. Osjećala se sigurnije, pa će i danas jahati u njemu. Jutros su ona i Tom uspjeli raščešljati posljednje čvorove u Pilgrimovoj grivi i repu i očetkati ga dok nije zablistao. Ožiljci na stranu, pomisli ona, izgleda kao paradni konj. Uvijek je imao osjećaja za svečane prigode. Danas je skoro godinu dana, prisjeti se ona, daje vidjela njegovu prvu fotografiju, onu koju su im poslali iz Kentuckvja.

Najprije je Tom nekoliko puta lagano projahao s njim oko jahaonice.

Grace je stajala pokraj majke i pokušavala dubokim disanjem umiriti svoj uskomešani želudac.

A što ako će dopustiti da jedino Tornjaše na njemu? prosikće ona. Annie je zagrli. Dušo, Tom te ne bi pustio jahati da nije sigurno, znaš to dobro.

Bila je to istina. Ali zbog tog nije bila ništa manje nervozna. Tom je ostavio Pilgrima na miru i krenuo prema njima. Ona iskorakne. Nova proteza je nije smetala.

Sve spremno? upita on. Ona proguta slinu i kimne glavom. Nije bila sigurna može li se pouzdati u svoj glas. On ugleda zabrinutost na njezinu licu i kad joj se približio, reče tako da nitko ne čuje: Znaš, Grace, ne moramo to učiniti sad. Istini za volju, nisam znao da će to biti takav cirkus.

U redu je. Ne smeta mi. Sigurna si? Sigurna.

On je obgrli rukom oko ramena i oni odu do mjesta gdje je stajao Annieno je srce tako jako tuklo daje bila uvjerena da ga čuje i Diane, koja je stajala pokraj nje. Bilo je teško razlučiti koliko je otkucaja bilo za Grace, a koliko za nju. Jer to što se događalo na tom komadiću crvenog pijeska bilo je prijelomno. Bio je to ujedno i početak i svršetak, iako čega i za koga, Annie nije točno znala. Kao da se sve vrtložilo u nekoj golemoj, klimaktičkoj centrifugi osjećaja i tek kad se zaustavi, ona će vidjeti što im je svima učinila i što će biti od njih. Ona je hrabro dijete, ta tvoja kći reče Diane. Znam. Tom je zaustavio Grace nedaleko od mjesta gdje je stajao Pilgrim, da se ne bi odveć natiskali oko njega. On prođe posljednjih nekoliko koraka sam, pa stane pokraj njega i nježno posegne za uzdama. Držao gaje za uzde i stavio svoju glavu pokraj Pilgrimove dok mu je gladio vrat dlanom druge ruke. Pilgrim nije skidao pogleda s Grace. Čak i iz daljine, Annie je vidjela da nešto nije u redu.

Kad je Tom pokušao pomaknuti Pilgrima, on se jogunio, podizao glavu i gledao u Grace tako da su mu se vidjele bjeloočnice. Tom ga okrene i povede nekoliko krugova, kao što ga je vidjela da radi s povodcem.

Priginjao gaje, prisiljavao da se podvrgne pritisku i da okreće stražnji dio tijela poprijeko. Činilo se da gaje to smirilo. No čim ga je Tom poveo natrag prema Grace, ponovno se usplahirio.

Grace je bila okrenuta na drugu stranu, pa Annie nije mogla vidjeti njezino lice. Ali nije ni morala. Osjećala je sa svog mjesta zabrinutost i bol koje su obuzele djevojčicu.

Ne znam je li ovo pametna zamisao reče Diane.

Smirit će se reče Annie prebrzo. Zazvučalo je grubo.

Vjerojatno reče Smoky. Ali čak ni on nije zvučao previše uvjereno. Tom odvede Pilgrima i povede ga još nekoliko krugova, a kad ni to nije pomoglo, on uzjaše na njega i povede ga nekoliko krugova oko jahaonice kasom. Grace se polako okretala i pratila ih pogledom.

NaTom nije govorio ni gledao ni u koga osim u Pilgrima. Mrštio se i Annie nije znala mršti li se od koncentracije ili je i zabrinut, iako je znala da nikad ne pokazuje zabrinutost kad je s konjima.

On sjaše i ponovno povede Pilgrima prema Grace. I ponovno konj ustukne. Ovog se puta Grace okrene na peti i skoro padne. Dok se vraćala preko pijeska, usta joj zadrhte i Annie je vidjela da se bori protiv suza.

Smoke? zovne ga Tom. Smoky se popne preko ograde i priđe mu. Frank reče: Sve će biti u redu, Grace. Strpi se još minutudvije. Tom će ga smiriti, vidjet ćeš.

Grace kimne glavom i pokuša se nasmijati, ali nije mogla pogledati njemu ni ikome u oči, a ponajmanje Annie. Annie je poželi zagrliti, ali se suzdrži. Znala je da Grace to ne bi mogla podnijeti i da bi potekle suze a tad bi joj bilo neugodno i ljutila bi se na obje. Umjesto toga, kad se djevojčica dovoljno približila, Annie reče tiho: Frank je u pravu. Sve će biti u redu.

Vidio je da se bojim procijedi Grace kroz zube.

U jahaonici, Tom i Smoky su zbili glave i tiho, živahno raspravljali o nečem što je jedino Pilgrim mogao čuti. Nakon stanovitog vremena Smoky se okrene i otrči do vrata na drugom kraju jahaonice. Popne se preko njih i iščezne u štali. Tom ostavi Pilgrima i priđe mjestu gdje su svi stajali i čekali.

Ovako, Gracie reče on. Učinit ćemo nešto za što sam se nadao da nećemo morati učiniti. Ali njemu se još po glavi mota nešto do čeg ne mogu doprijeti na drugi način. Ja i Smoke ćemo ga pokušati polegnuti. U redu?

Grace kimne glavom. Annie je vidjela da djevojčica ne zna što to znači kao ni ona.

U čemu se to sastoji? upita Annie. On je pogleda i njoj se odjednom prikažu njihova spojena tijela.

Višemanje u tome što kaže sam naziv. Samo vam moram reći da nije uvijek lijepo za gledati. Katkad se konj tome jako opire. Zato to ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA uživa u borbi. Pa, ne želiš li gledati, predlažem da uđeš u kuću a mi ćemo te pozvati kad sve prođe.

Grace odmahne glavom. Ne. Želim gledati. Smoky se vrati u jahaonicu sa stvarima po koje ga je Tom poslao. Morali su to učiniti prije nekoliko mjeseci u jednom savjetovalištu u New Mexicu, pa je Smoky prilično dobro bio upoznat s postupkom. No Tom ipak, tiho i podalje od promatrača, ponovi upute kako ne bi bilo pogrešaka i povreda.

Smoky je ozbiljno slušao i katkad bi kimnuo glavom. Kad se Tom uvjerio daje Smokvju sve jasno u glavi, njih dvojica priđu Pilgrimu. On se odmaknuo na drugu stranu jahaonice i po načinu na koji je strizao ušima vidjelo se daje nanjušio da će se nešto dogoditi i da neće biti ugodno. On dopusti Tomu da mu priđe i protrlja po vratu, ali nije skidao pogleda sa Smokvja koji je stajao nekoliko metara podalje sa svim tim uzetima i predmetima u ruci. Tom odveže uzde i na njihovo mjesto natakne oglav od užeta koji mu je Smoky pružio. Tad mu Smoky doda, jednog po jednog, krajeve dva dugačka užeta smotanih preko njegove ruke. Tom pričvrsti jedan ispod oglava a drugi za obluk sedla.

Radio je smireno, nije davao Pilgrimu povoda za strah. Taje prevara oneraspoložila Toma, jer je znao što će se dogoditi i da će morati proigrati povjerenje koje je stekao kod konja pa ga poslije ponovno steći. Možda je sad pogriješio, pomisli. Možda je ono što se dogodilo između njega i Annie utjecalo na njega na neki način koji je Pilgrim osjetio.

Možda je jedino stoje konj osjetio bio Gracein strah. Ali se nikad ne može biti potpuno siguran, čak ni on, što im se događa u glavi. Možda je negdje iz dubine svoje duše Tom govorio konju da ne želi da uspije, jer kad uspije to će biti kraj i Annie će otići.

On zatraži od Smokvja uže za sputavanje. Bilo je načinjeno od starog komada jute i konopca. Gladeći rukom Pilgrimovu lijevu prednju nogu, on podigne kopito. Konj se tek malko pomakne. Tom ga je čitavo vrijeme umirivao rukom i glasom. Tad, kad se konj umirio, on prebaci povez od jute preko kopita i provjeri da li dobro drži. ga omota oko obluka sedla. Pilgrim je sad bio tronožna životinja. Očekivala se eksplozija. I dogodila se, kao stoje znao da će se dogoditi, čim se Tom odmaknuo i od Smokvja preuzeo jedno uže, ono od oglava. Pilgrim se pokušao pomaknuti i shvati daje obogaljen. On srne i poskoči na desnoj prednjoj nozi i taj ga osjećaj tako silno prestraši da se trgnuo i ponovno poskočio i još više prestrašio samog sebe.

Ako ne može hodati, možda može trčati, pa to sad pokuša a oči mu se ispune panikom kad je vidio kako to izgleda. Tom i Smokv čvrsto uhvate konopce i prisile ga da hoda u krugu promjera otprilike pet metara. I tako je hodao ukrug, poput mahnitog drvenog konjića za ljuljanje slomljene noge.

Annie je položila ruke na Graceina ramena. Zglobovi su joj pobijeljeli. Svaki mišić u njihovim tijelima bio je napet i trzao se sa svakim bolnim Pilgrimovim skokom.

Zašto to čini? zavapi Grace. Ne znam.

Sve će biti u redu, Grace reče Frank. Već sam ga vidio jednom kako to radi. Annie ga pogleda i pokuša se nasmiješiti. Njegovo je lice bilo u opreci s njegovim utješnim riječima. Joe i blizanci izgledali su skoro jednako zabrinuti kao Grace.

Diane reče tiho. Možda bi bilo najbolje daje odvedeš u kuću. Ne reče Grace. Želim gledati. Pilgrim je bio pokriven znojem, ali je ipak nastavio hodati. Dok je trčao, njegova je sputana noga bola zrak poput suvišne, deformirane peraje. Njegovo skakutanje podiglo bi oblak crvene prašine pri svakom koraku i on je lebdio iznad njih troje poput fine crvene izmaglice.

Annie se činilo tako pogrešno, tako neprimjereno Tomu, to što čini. Vidjela gaje kako postupa strogo s konjima, ali nikad im nije nanosio bol ili patnju. Sve stoje dosad učinio s Pilgrimom bilo je sračunato na to da izgradi povjerenje. A sad mu nanosi bol. Nije mogla to Naposljetku se konj zaustavi. Čim je to učinio, Tom kimne glavom Smokvju i oni popuste krajeve konopaca. Tad on ponovno krene a oni zategnu konopce i nisu popuštali dok se nije zaustavio. Tad ponovno popuste stisak. Konj je stajao tako, a njegov znojni trbuh se nadimao. Dahtao je poput očajnog astmatičnog pušača i taj je zvuk bio tako pištav i užasan daje Annie poželjela poklopiti uši.

Tom je nešto govorio Smokvju. Smoky kimne glavom i pruži mu svoj konopac, pa ode po smotani laso koji je ostavio ležati na pijesku.

Zamahne širokom petljom u zraku i u drugom pokušaju prebaci je preko obluka Pilgrimova sedla. Čvrsto zategne, a drugi kraj povuče do druge strane jahaonice i nekoliko puta omota oko donje prečke ograde. Vrati se i uzme druga dva užeta od Toma.

Tom ode do ograde i počne zatezati laso. Pilgrim to osjeti i ukopa se. Laso gaje vuklo prema dolje i obluk sedla se nagne. Što to radi? upita Grace piskutavim i prestrašenim glasom. Frank reče: Pokušava ga prisiliti da klekne.

Pilgrim se dugo i uporno opirao, a kad je naposljetku ipak kleknuo, učinio je to samo na trenutak. Tad kao daje prikupio posljednje atome snage, ponovno ustane. Još je tri puta kleknuo pa ustao, poput nevoljkog obraćenika. Ali je Tomov pritisak na sedlo bio presnažan i nepopustljiv i konj naposljetku padne na koljena i tako ostane.

Annie osjeti olakšanje u Graceinim ramenima. Ali još nije sve bilo svršeno. Tom nije popuštao pritisak. Vikne Smokvju da pusti druge konopce i dođe mu pomoći. Zajedno su potezali laso. Zašto ga ne ostave na miru? upita Grace. Zar mu nisu nanijeli dovoljno boli?

Mora leći reče Frank. Pilgrim frkne poput ranjena bika. Na usta mu je izbila pjena. Sapi su mu bile prljave na mjestima gdje se pijesak zalijepio za znoj. Ponovno se dugo opirao. Ali to je bilo odveć za njega. Naposljetku, polako, on se prevali na bok, polegne glavu na pijesak i umiri se.

Osjeti kako su Graceino tijelo počeli potresati grcaji. Osjeti kako suze naviru u njezine oči i nije ih mogla zaustaviti. Grace se okrene i zarije lice u Anniene grudi. Grace! Bio je to Tom.

Annie podigne pogled i ugleda ga kako stoji sa Smokvjem pokraj Pilgrimova ispružena tijela. Izgledali su poput dva lovca pokraj trupla lovine.

Grace? on je ponovno pozove. Molim te, dođi ovamo. Ne! Neću! On ostavi Smokvja i krene prema njima. Lice mu je bilo smrknuto, skoro neprepoznatljivo, kao da ga je opsjela neka tamna ili osvetoljubiva sila. Annie nije puštala Grace iz skloništa svog zagrljaja. Tom se zaustavi ispred njih.

Grace? Želio bih da dođeš sa mnom. Ne, ja to ne želim. Moraš.

Ne, samo ćeš ga još više mučiti.

Ništa mu nije. U redu je. Naravno! Annie se htjela uplesti, zaštititi je, ali je Tomova napregnutost bila tako zastrašujuća da mu je umjesto tog dopustila da joj uzme kćer iz ruku. On pograbi djevojčicu za ramena i prisili je da ga pogleda u oči. Moraš to učiniti, Grace. Vjeruj mi. Učiniti što?

Pođi sa mnom i pokazat ću ti.

Nevoljko, ona mu dopusti da je odvede preko jahaonice. Potaknuta zaštitničkim nagonom, Annie se popne nepozvana preko ograde i krene za njima. Zastane nekoliko metara od njih, ali dovoljno blizu u slučaju potrebe. Smoky se pokuša nasmiješiti, ali odmah shvati da nije pravo vrijeme za to. Tom je pogleda. Dakle, Grace reče Tom. Želim da ga pogladiš. Počni od stražnjeg dijela, trljaj ga, razmakni mu noge i dodiruj ga po cijelom tijelu. Čemu? Napola je mrtav.

Samo učini kako ti kažem. Grace nevoljko priđe stražnjem dijelu konja. Pilgrim nije podigao glavu iz pijeska, ali je Annie vidjela kako je pokušava pratiti jednini okom.

Dobro. Sad ga pomiluj. Hajde. Počni s ovom nogom. Hajde. Miči je na sve strane. Tako.

Grace zavapi: Tijelo mu je mrtvo i mlitavo! Što si mu učinio? Annie se ukaže prizor kako Grace leži u komi u bolnici. Bit će mu dobro. A sad položi ruku na njegov bok i protrljaj ga. Učini to, Grace. Tako.

Pilgrim se nije pomaknuo. Postupno je Grace prešla na druge dijelove njegova tijela, razmazivala prašinu po njegovim nadimljućim, znojnim slabinama, gladila njegove noge prema Tomovim uputama. Naposljetku ga počeše po vratu i vlažnoj svilenkastoj glavi. Dobro. Sad stani na njega. Što? Grace ga pogleda kao daje lud. Želim da staneš na njega. Nema teorije. Grace. Annie se primakne korak bliže. Tom.

Tiho, Annie. Nije je čak ni pogledao. Zatim skoro vikne: Grace, učini kako ti kažem. Stani na njega. Sad! Bilo je nemoguće ne poslušati. Grace počne plakati. On je uhvati za ruku i povede je prema udubljenju Pilgrimova trbuha. Sad zakorači. Hajde, stani na njega.

I ona to učini. Suze su joj se slijevale niz lice dok je stajala lomna na zgaženom boku stvorenja koje je voljela najviše na svijetu i jecala zboe svoie okrutnosti.

Tom se okrene i ugleda da i Annie plače, ali se ne obazre na to, pa se okrene ponovno prema Grace i reče joj da sad može sići. Zašto to činiš? preklinjala ga je Annie. To je tako okrutno i ponižavajuće. Ne, varaš se. Pomagao je Grace sići i nije pogledao u Annie. Što? podrugljivo upita Annie.

Varaš se. Nije okrutno. Imao je izbor. O čemu to pričaš? On se okrene i napokon je pogleda. Grace je još plakala pokraj njega, ali on nije obraćao pozornost. Čak i ovako uplakana, jadna djevojčica, kao i Annie, nije mogla povjerovati da Tom može biti takav, tako svirep i nemilostiv.

Imao je izbor da se nastavi boriti protiv života ili da ga prihvati. Nije imao izbora.

Jest. Vraški težak izbor, ali je mogao ustrajati. Mogao je produbljivati svoju nesreću. Alije umjesto tog izabrao da ode do ruba i pogleda dolje. I vidio je stoje ondje i odlučio prihvatiti život.

On se okrene Grace i položi ruke ne njezina ramena. To što mu se upravo dogodilo, dok je tako ležao, bilo je najgore stoje mogao zamisliti. A znaš li što? Shvatio je da je to u redu. Čak i to da ti stojiš na njemu. Shvatio je da mu ne želiš nanijeti zlo. Tama je najcrnja prije svanuća. To je bio Pilgrimov najcrnji trenutak i preživio gaje. Razumiješ li? Grace je brisala suze i trudila se shvatiti. Ne znam reče ona. Vjerojatno. Tom se okrene i pogleda Annie, i ona ugleda nešto nježno i preklinjuće u njegovim očima, nešto stoje naposljetku shvatila i za što se mogla uhvatiti. Annie? Shvaćaš li? Jako, jako je važno da to shvatiš. Katkad nešto što se čini predajom nije uopće predaja, nego govori o tome što se događa u našim srcima. O tome da jasno vidimo kakav je život i prihvatimo ga i da ga tako proživimo, bez obzira na bol, jer je bol kad je se ne živi onakvom kakva jest puno, puno veća. Annie, znam da to razumiješ. Ona kinine glavom i obriše oči i pokuša se nasmiješiti. Znala je da u njegovim riječima ima skrivena poruka, samo za nju. Nije tu bila riječ o Pilgrimu, nego o njima i onome što se događalo između njih. No iako se pretvarala da jest, nije ništa shvaćala i mogla se jedino nadati da će doći vrijeme kad će moći.

Grace ih je promatrala kako odvezuju Pilgrimovu sponu i konopce privezane za njegov oglav i sedlo. On je trenutak ostao ležati, gledao ih jednim okom, ne mičući glavu. Tad, pomalo nesigurno, on se posrćući osovi na noge. Strese se, zanjišti i frkne pa učini nekoliko koraka da provjeri je li u jednom komadu.

Tom reče Grace da ga odvede do pojila kod ograde jahaonice i ona je stajala pokraj njega dok je on dobro potegnuo. Kad se napio, podigne glavu, zijevne i svi se nasmiju. Odlepršali leptirići! vikne Joe. Tad mu Tom ponovno stavi uzde i reče Grace da stavi nogu u stremen. Pilgrim je stajao nepomično kao kamen. Tom je podboči ramenom i ona zamahne nogom i sjedne u sedlo.

Nije osjećala strah. Najprije je hodala s njim na jednu pa na drugu stranu oko jahaonice. Tad ga povede u kas. Njegov je korak bio dobar, smiren i mekan poput svile.

Potrajalo je dok je shvatila da joj svi kliču baš kao i onog dana kad je jahala na Gonzu.

Ali ovo je bio Pilgrim. Njezin Pilgrim. Izvukao se. Osjećala gaje ispod sebe, kakav je uvijek bio, nesebičan, trpeljiv i privržen.

ZABAVA JE BILA FRANKOVA ZAMISAO. REKAO JE DA JE TO DOČUO IZ prve konjske noge: Pilgrim mu je rekao da želi zabavu i tako će i biti. Nazove Hanka i Hank reče daje on za to. Štoviše, reče on, ima punu kuću rođaka iz Helene koji se dosađuju pa su i oni za. Kad su nazvali sve koga su se sjetili, zabava se iz male pretvorila u srednju pa u veliku i Diane je dobila napad razmišljajući o tome kako ih sve nahraniti.

Do vraga, Diane reče Frank. Ne možemo dopustiti da Annie i Grace voze tri i pol tisuće kilometara do kuće s tim svojim starim konjem a da im ne pripremimo dobru oproštajnu zabavu. Diane slegne ramenima i Tom je vidio kako je ona pomislila, a zašto, do vraga, ne?

A i ples reče Frank. Moramo prirediti ples. Ples? Ma, nemoj me zezati! Frank upita Toma što on misli, a Tom reče da ne bi bilo loše organizirati ples. I tako Frank ponovno nazove Hanka i Hank reče da će donijeti svoju zvučnu opremu a mogu i instalirati žarulje u boji ako žele. Stigne za manje od jednog sata pa muškarci i djeca sve postave ispred štale, a Diane, naposljetku stidom prisiljena promijeniti raspoloženje, odveze Annie u Great Falls po hranu. Dok je izlazio iz tuš kabine, Tomu padne pogled na plavi ogrtač pokraj vrata i on osjeti tupo stezanje u utrobi. Pomisli da ogrtač još možda miriše po njoj, ali kad gaje pritisnuo o lice, nije mirisao ni po čemu.

Nije imao prilike biti nasamo s Annie otkad se Grace vratila i on osjeti njihovu odvojenost kao da mu je netko nemilosrdno izrezao dio tijela. Kad je ugledao njezine suze zbog Pilgrima, osjetio je potrebu da potrči k njoj i zagrli je. To stoje nije mogao dodirnuti bilo je skoro nepodnošljivo. Polako se odijevao i zadržavao u svojoj sobi, slušao kako stižu automobili, smijeh i kako počinje glazba. Kad je pogledao kroz prozor, ugleda mnoštvo. Svjetla su se počela žariti u sumraku. Oblaci dima polako su se dizali s roštilja gdje bi on trebao pomagati Franku. Pretraži lica i ugleda nju. Razgovarala je s Hankom. Imala je na sebi haljinu koju prije nije vidio, tamnoplavu bez rukava. Dok ju je promatrao, ona zabaci glavu i nasmije se nečemu što je Hank rekao. Tom pomisli kako je lijepa. Nikad mu u životu nije bilo manje do smijeha.

Ona ga ugleda čim je izašao na trijem. Hankova je supruga ulazila u kuću s pladnjem punim čaša i on joj pridrži vrata i nasmije se nečem što je rekla u prolazu. Tad on pogleda van i odmah nađe njezine oči pa se nasmiješi. Ona shvati da ju je Hank upravo nešto upitao. Oprosti Hank, što si rekao? Rekoh, čujem da ideš kući.

Da, nažalost. Sutra se pakiram.

Ne mogu privoljeti vas gradske cure da ostanete, ha?

Annie se nasmije, malo preglasno, što je činila cijele večeri. Ponovno u sebi reče da se utiša. Među mnoštvom ugleda Toma kojeg je oteo Smoky koji gaje želio upoznati s nekim prijateljima.

Isuse, kako ta hrana fino miriše reče Hank. Što kažeš, Annie, da si uzmemo malo? Pođi sa mnom.

Ona se dopusti odvesti, kao da nema vlastite volje. Hank joj da tau chilliju. Annie se smuči, ali se nastavi smiješiti. Već je odlučila što će učiniti.

Naći će se s Tomom nasamo zamoliti ga za ples bude li potrebno i reći mu da će ostaviti Roberta. Vratit će se u New York idućeg tjedna i priopćiti tu vijest. Najprije Robertu, a zatim Grace. O Bože, pomisli Tom, ovo će biti kao na prethodnom plesu. Ples je trajao više od pola sata i svaki put kad bi joj se pokušao približiti, ili bi netko uvrebao nju ili pak njega. Upravo kad je pomislio daje slobodan, osjeti udarac po ramenu. Bila je to Diane. Zar šogorice ne moraju plesati?

Diane, mislio sam da me to nikad nećeš upitati. Znala sam da ti nikad ne bi.

On je uhvati oko struka. Stegne ga oko srca kad shvati da je na redu polagan ples. Imala je na sebi novu crvenu haljinu koju je kupila u Los Angelesu i pokušala je namazati usta ružem jednake boje, ali joj nije potpuno uspjelo. Mirisala je oštro po parfemu na podlozi pića koje je vidio i u njezinim očima. Izgledaš izvrsno reče on.

Hvala ti, dobri gospodine.

Već dugo nije vidio Diane pijanu. Nije znao zašto, ali ga to rastuži. Gurala je svoje bokove u njega i tako jako izvijala leđa daje znao, pusti li je, prevalit će se. Gledala gaje lukavim, podrugljivim pogledom koji nije ni razumio, a koji mu se nije ni sviđao.

Smoky mi kaže da nisi otišao u Wyoming. Maje li? Aha.

Tako je, nisam otišao. Jedan se momak tamo razbolio pa idem idući tjedan. Aha.

Diane, što ti znači taj aha?

Znao je, naravno. A sad se prekori što joj je pružio priliku da to Samo se nadam da si bio dobar, to je sve.

Diane, prestani. Previše si popila. Bila je to pogreška. Njezine oči bijesnu.

Jesam li? Nemoj misliti da nismo svi primijetili. Primijetili što? Još jedna pogreška. Znaš ti o čemu govorim. Može se namirisati znoj koji se isparava iz vas dvoje. On zatrese glavom i skrene pogled, kao daje luda, ali je ona vidjela daje pogodila jer se pobjedonosno naceri i priprijeti mu prstom. Dobro da odlazi kući, šogore.

Nisu progovorili ni riječi do kraja pjesme, a kad je završila, ona ga ponovno pogleda lukavo i ode, njišući bokovima poput kurve. Još je dolazio k sebi kad mu Annie priđe s leđa kod bara. Šteta što ne pada kiša šapne ona.

Zapleši sa mnom reče on. I odvede je prije no stoje to uspjelo nekom drugom. Glazba je bila brza i plesali su odvojeno. Odvojili bi poglede jedino kad bi napregnutost pogleda prijetila da ih svlada ili oda. To što mu je tako blizu, a opet tako nepristupačna, činilo mu se kao neki istančan oblik mučenja. Poslije druge pjesme, Frank je pokuša odvesti, ali se Tom našali daje on stariji brat i daje neće ustupiti.

Iduća je pjesma bila polagana balada u kojoj je žena pjevala o svom draganu u ćeliji smrti. Naposljetku su mogli prisloniti glave. Od dodira njezine kože i laganog pritiska njezina tijela kroz odjeću, zavrti mu se u glavi i na trenutak je morao sklopiti oči. Negdje, znao je, promatra ih Diane, ali mu je bilo svejedno.

Prašnjavi podij bio je krcat. Annie pogleda lica oko njih i reče tiho: Trebam razgovarati s tobom. Gdje možemo razgovarati?

Došlo mu je da kaže, što se ima razgovarati? Odlaziš. I to je sve što se ima za reći. Umjesto tog on reče: Kod bazena. Za dvadeset minuta. Čekat ću te. Imala je tek toliko vremena da kimne glavom jer u idućem trenutGrace se vrtjelo u glavi i to ne samo od dvije čaše punča koje je popila. Plesala je skoro sa svima Tomom, Frankom, Hankom, Smokvjem, čak i milim Joeom i slika koju je stekla o sebi silno ju je uzbuđivala. Mogla se okretati, mogla se drmusati, mogla se čak i njihati. Nijednom nije izgubila ravnotežu. Mogla je sve. Da je barem Terri Carlson sad vidi. Prvi put u svom novom životu, a možda i u cijelom, osjećala se lijepom. Morala je piškiti. Pokraj štale bio je zahod, ali kad je došla onamo zatekne podugačak red. Zaključi kako joj nitko neće zamjeriti posluži li se jednom od kupaonica u kući ona je skoro kao član obitelji a usto, ovo je njezina zabava, na neki način pa krene prema trijemu. Uđe kroz zaštitna vrata i nagonski ih pridrži rukom da se ne bi zalupila. Dok je prolazila kroz usku ostavu za obuću u obliku slova L koja je vodila u kuhinju, začuje glasove. Frank i Diane su se svađali. Odveć si popila reče on. Jebi se.

To se tebe ne tiče, Diane.

Bacila je oko na njega čim je došla ovamo. Pogledaj je samo, kao uspaljena kuja. Gluposti.

Bože, vi ste muškarci tako glupi.

Začuje se ljutito zveckanje posuđa. Grace se ukipila. Upravo kad je zaključila da bi joj ipak bilo bolje vratiti se u štalu i stati u red, začuje Frankove korake kako su krenuli prema otvorenim vratima hodnika. Znala je da neće imati vremena otići prije no stoje on ugleda. A uhvati li je kako se šulja van znat će da je prisluškivala. Jedino što je mogla učiniti bilo je krenuti dalje i naletjeti na njega kao daje upravo ušla.

Kad se Frank pojavio ispred nje na vratima, on zastane i okrene se prema Diane.

Netko bi pomislio da si ljubomorna ili nešto slično. Ma pusti me na miru!

Pusti ti njega na miru. Zaboga, pa on je odrastao čovjek.

Frank se okrene i uđe u hodnik odmahujući glavom i Grace zakorači prema njemu.

Bok reče ona veselo. Izgledao je više no iznenađeno, ali odmah dođe k sebi i lice mu se ozari.

Hej, pa to je ljepotica bala! Kako ide, dušo? On položi ruke na njezina ramena.

Izvrsno se zabavljam. Hvala vam, zato što ste ga organizirali i za sve. Grace, pravo mi je zadovoljstvo, vjeruj mi. On je cjelune u čelo. Smijem li se poslužiti kupaonicom? Vani je red. Naravno da možeš! Samo ravno.

Kad je prošla u kuhinju ondje nije bilo nikog. Začuje korake kako se penju na kat. Dok je sjedila na zahodu, zapita se o kome su se to prepirali i prvi put joj padne na um da možda zna.

Annie je stigla onamo prije njega pa polako ode na drugu stranu bazena. Zrak je mirisao po kloru a udarci njezinih cipela po betonskom podu odjekivali su u tamnoj duplji prostorije. Ona se nasloni na okrečen zid i osjeti njegovu blažeću hladnoću na leđima. Tračak svjetla probijao se iz konjušnice i ona se zagleda u njegov odraz na bezvjetrini vode u bazenu. U drugom, vanjskom, svijetu, završi jedna countrv pjesma a počne druga, jedva čujna. Činilo se nemogućim da su još sinoć stajali u kuhinji potočne kuće, i da nije bilo nikog tko bi ih uznemiravao ili razdvajao. Da mu je barem tad rekla to što će mu reći sada. Nije imala povjerenja u sebe da će naći prave riječi. Jutros, kad se probudila u njegovu naručju nije ništa sigurnija, čak i u istom krevetu koji je samo prije tjedan dana dijelila sa suprugom. Jedino se stidjela toga što ne osjeća nimalo stida. No nešto ju je ipak spriječilo da mu to kaže i sad se pitala je li to bilo zbog straha kako će reagirati.

Ni na trenutak nije sumnjala u njegovu ljubav. Kako bi mogla? stička. Vidjela je to danas, u njegovoj očajničkoj želji da ona shvati što je učinio Pilgrimu.

Stazu koja je vodila do štale nakratko preplavi svjetlo. Tom stane i pogledom je potraži u tami. Ona mu pristupi i kad je čuo taj zvuk, on je ugleda i dođe joj u susret. Annie pretrči nekoliko posljednjih stuba koje su ih dijelile kao da bi ga netko mogao pograbiti i odvući. Osjeti u njegovu zagrljaju isto drhtavo oslobođenje onoga što je cijele večeri pokušavala obuzdati. Disali su kao jedno biće, njihova usta, njihova krv kao daje kroz isprepletene žile tjeralo jedno srce.

Kad je naposljetku mogla govoriti, i kad se našla u sigurnosti njegova zagrljaja, reče mu da će otići od Roberta. Rekla je to stoje mirnije mogla, obraza pritisnutog o njegove grudi, bojeći se možda što bi mogla vidjeti u njegovim očima pogleda li ga. Reče da zna koliko će ih to sve užasno boljeti. No za razliku od boli koju bi osjetila kad bi zauvijek izgubila Toma, ovo je bila bol koju je barem mogla zamisliti.

On je slušao u tišini, privinutu, milujući joj lice i kosu. Ali kad je zašutjela, on svejedno ne progovori i Annie osjeti prvi hladni dodir prsta užasa. Ona podigne glavu, usuđujući se naposljetku pogledati u njega, i shvati da je i on previše ganut da bi nešto rekao. On pogleda preko bazena. Vani je glazba uporno bubnjala. On ponovno pogleda u nju pa lagano zamaše glavom. O Annie. Što je? Reci mi.

Ne možeš to učiniti.

Mogu. Vratit ću se i reći mu.

A Grace? Misliš li da možeš reći Grace?

Ona se zagleda u njega, tražeći njegove oči. Zašto to čini? Nadala se odobrenju, a on je ponudio samo sumnju, gurnuvši joj odmah pod nos jedini problem s kojim se nije usudila suočiti. Annie shvati da se u svojim razmišljanjima poslužila svojom starom samozaštitnom navikom i objektivizirala je: naravno da djecu to pogađa, rekla si je, to je neizbježno. No učini li se to na uljuđen, obazriv način neće biti trajne traume; imala bi oba roditelja, samo što bi se njihov geografski polonjezinih prijatelja dokazali su daje to moguće. No primijeniti to ovdje i sad, na njih i Grace, bila je, naravno, glupost. On reče: Nakon tog što je propatila. Zar misliš da ne znam!

Naravno da znaš. Namjeravao sam reći da zbog toga, zato što znaš, nikad si nećeš dopustiti to i učiniti, iako sad misliš da možeš.

Ona osjeti kako joj naviru suze i znala je da ih ne može zaustaviti.

Nemam izbora. Izrekla je to uz tihi vapaj koji je odjeknuo među golim zidovima poput tužbalice.

On reče: To si rekla i o Pilgrimu, ali nisi imala pravo.

Jedina druga mogućnost je izgubiti tebe! On kimne glavom. To nije izbor, zar ne shvaćaš? Bi li ti izabrao izgubiti mene? Ne reče on jednostavno. Ali ja to ne moram. Sjećaš se što si rekao o Pilgrimu? Rekao si daje otišao do ruba i vidio što se krije iza njega i odlučio prihvatiti život.

Ali ugledaš li ondje bol i patnju, tad bi se samo budala odlučila to prihvatiti.

Ali za nas ne bi bilo boli i patnje. On odmahne glavom. Annie osjeti kako je obuzima ljutnja. Na njega jer je izrekao to stoje ona u duši znala i na sebe jer su joj grcaji parali tijelo. Ne želiš me reče ona i zamrzi se istog trenutka zbog tog plačljivog samosažaljenja, pa još više zbog likovanja koje je osjetila kad su mu se uči napunile suzama.

O Annie. Nikad nećeš znati koliko te želim.

Ona je plakala u njegovu naručju i izgubila osjećaj vremena i prostora. Reče mu da ne može živjeti bez njega pa kad joj on reče da to vrijedi za njega, ali ne i za nju, u tome ne osjeti ništa zloslutno. On joj reče da će se ovih dana jednom sjećati ne sa žaljenjem nego kao neki dar prirode koji je poboljšao živote sviju njih. Kad više nije mogla plakati, umije lice u hladnoj vodi bazena, a on nađe ručnik i pomogne joj obrisati razmazanu maškaru. Pričekali su, ne govoreći puno, dok crvene mrlje nisu izblijedjele s njezinih ANNIE SE OSJEĆALA KAO NEKO STVORENJE MOČVARE KOJE PROMATRA svijet s dna bare. Prvi put u nekoliko mjeseci uzela je pilulu za spavanje, od vrste za koju se pričalo daje uzimaju piloti, stoje trebalo ojačati vjeru u pilule, a ne sumnjičavost prema pilotima. Istina da su u prošlosti, kad ih je uzimala redovito, nuspojave bile minimalne. Jutros su joj obmotale mozak poput debelog, omamljujuceg pokrivača kojeg nije imala snage zabaciti sa sebe, iako je bio dovoljno proziran da se mogla sjetiti zašto je uzela pilulu i osjetiti zahvalnost zbog tog.

Grace joj je prišla uskoro nakon što su ona i Tom izašli iz konjušnice i rekla joj kratko i jasno da joj se ide kući. Bila je blijeda i uznemirena, ali kad ju je Annie upitala što joj je ona reče ništa, da je samo umorna. Nije ju željela pogledati u oči. Na putu do potočne kuće, nakon što su svima poželjele laku noć, Annie je pokušala povesti razgovor o zabavi, ali je jedva izvukla jednu šturu rečenicu zauzvrat. Ponovno je upita je li joj dobro i Grace reče daje umorna i da joj je malo slabo. Od punča? Ne znam.

Koliko si čaša popila?

Ona ode odmah u krevet a kad ju je Annie došla poljubiti za laku noć, nešto je promrmljala i ostala okrenuta prema zidu, kao i u početku kad su došle ovamo. Annie ode ravno po svoje pilule za spavanje. Sad posegne za svojim ručnim satom i morala je prisiliti svoj zamućeni mozak da se usredotoči na nj. Bližilo se osam sati. Sjeti se Franka koji ih je zapitao kad su sinoć odlazile hoće li danas ujutro poći u crkvu i jer se to činilo pristojnim, poput završne kazne, ona potvrdno odgovori. Izvuče svoje nevoljko tijelo iz kreveta i ode u kupaonicu. Vrata Graceine sobe bila su odškrinuta. Annie se odluči okupati, pa tad donijeti čašu soka i probuditi je.

Ležala je u vodi iz koje se pušilo i pokušavala što dulje zadržati djelovanje one pilule za spavanje. Već je osjećala hladnu geometriju boli kako se razmješta u njoj. To su oblici koji te sad ispunjavaju, pomisli ona, i na čije se bridove, vrhove i kutove moraš naviknuti. Ona se odjene i ode u kuhinju po Gracein juice. Bilo je pola devet. Otkad se razišla njezina dremljivost, potražila je zaborav u slaganju mentalnih popisa svega što mora učiniti ovog posljednjeg dana na Double Divideu. Moraju se spakirati; očistiti kuću; provjeriti ulje i gume; nabaviti nešto hrane i pića za putovanje; razdužiti se s Bookerovima. Stigne na vrh stuba. Graceina se vrata nisu pomaknula. Ona pokuca na njih dok je ulazila. Zavjese su još bile navučene i ona prijeđe preko sobe i malo ih razmakne. Bilo je prelijepo jutro.

Tad se okrene prema krevetu. Bio je prazan.

Joe je prvi otkrio da ni Pilgrima nema. Pretražili su svaki paučinom pokriven kutak svake gospodarske zgrade na rancu ali nisu našli ni traga od nje. Razišli su se i pročešljali obje obale potoka. Blizanci su neprestano izvikivali njezino ime, ali osim pjeva ptica, nisu dobili odgovora. Tad Joe dotrči iz pravca obora i vikne da konja nema i oni svi otrče u konjušnicu. Nije bilo ni sedla ni uzdi.

Neće joj ništa biti reče Diane. Samo je odjahala s njim nekamo. Tom ugleda strah u Annienim očima. Oboje su već znali daje riječ o nečemu važnijem. Nikad.

Kakva je bila kad je legla u krevet?

Tiha. Rekla je da joj je slabo. Nešto kao da ju je uzrujalo.

Annie je izgledala prestrašeno i jadno. Tom je poželi zagrliti i utješiti, što bi bilo prirodno, ali pod Dianinim pogledom nije se usudio, pa to učini Frank.

Diane je u pravu reče Frank. Ništa joj se neće dogoditi.

Annie je još gledala u Toma. Je li sigurna s Pilgrimom? Jahala je na njemu samo jednom. On neće praviti probleme reče Tom. To nije bila potpuna laž; no važnije je bilo hoće li ih Grace praviti, a to je ovisilo o stanju u kojem je bila. Poći ću s Frankom potražiti je.

Joe reče da i on želi poći, ali Tom reče ne i pošalje ga s blizancima pripremiti Rimrocka i očeva konja za jahanje a on i Frank odu u kuću presvući se iz svečane odjeće koju su odjenuli za crkvu.

Tom je izašao prvi. Annie ostavi Diane u kuhinji i pođe za njim preko trijema pa ga sustigne i ode s njim do štale. Imali su vremena za razgovor koliko im je bilo potrebno da stignu onamo. Mislim da Grace zna. Rekla je to tiho, gledajući preda se. Silno se trudila zadržati prisebnost. Tom ozbiljno kimne glavom. Pretpostavljam. Žao mi je.

Nemoj da ti je ikad žao, Annie. Ikad.

To je sve što su rekli, jer Frank dotrči do njih i njih troje priđe u tišini ogradi kod štale gdje je Joe držao osedlane konje.

Vide se njegovi tragovi vikne Joe. Pokaže na njihove jasne obrise u prašini. Pilgrimove su potkove bile drukčije od ostalih konja na rancu. Nije bilo sumnje da su ti tragovi bili njegovi.

Tom se osvrne samo jednom dok su on i Frank grabili po stazi prema gazu, ali Annie više nije bilo ondje. Sigurno ju je Diane odvela Grace je to palo na um tek kad je našla šibice u džepu. Stavila ih je ondje nakon što je uvježbavala onaj trik s ocem u zračnoj luci dok su čekali da pozovu njezin let.

Nije znala koliko su jahali. Sunce je bilo visoko, znači nekoliko sati sigurno. Jahala je mahnito, namjerno tako, punim srcem, uživala u mahnitosti, poticala Pilgrima da uzvrati jednakom mjerom. On je to osjećao pa je jurio i jurio čitavo jutro, zapjenjenih usta, poput vještičjeg ždrijepca. Učinilo joj se da bi i poletio kad bi to od njeg zatražila. Isprva nije imala plan, tek slijep, poguban gnjev bez cilja i smjera, koji se lako mogao okrenuti protiv nje same kao i protiv drugih. Dok je stavljala na njega sedlo i umirivala ga na blijedoj svjetlosti obora, jedino je znala da će ih nekako kazniti. Požalit će zbog tog što su učinili.

Rasplakala se tek kad je stigla na livadu i krenula galopom i osjetila hladan zrak na očima. Tad se suze pojačaju i počnu liti i ona se nagne preko Pilgrimovih uši i počne glasno jecati.

A sad, dok je Pilgrim pio vodu iz jezera na proplanku, ona osjeti kako njezin bijes nimalo ne jenjava nego se pročišćuje. Pogladi njegov uznojeni vrat rukom i ponovno u mislima ugleda ona dva šuljajuća lika kako se iskradaju jedan za drugim iz tamne štale, poput pasa iz mesarova dvorišta, misleći da ih nitko ne vidi niti što sumnja. I njezina majka, razmazane maškare i zažarena lica od požude, sjedi mirno za upravljačem njihova automobila i nevino pita zašto joj je slabo.

A kako je Tom to mogao učiniti? Njezin Tom. Poslije toliko pažnje i ljubaznosti, a zapravo je ovo njegovo pravo lice. Sve je to bila gluma, paravan iza kojeg su se njih dvoje skrivali. Prošlo je samo tjedan dana, tjedan dana za Boga miloga, nakon što je razgovarao i smijao se s njezinim tatom! Bolesno. Odrasli su bolesni. I svi za to znaju, svi. Diane je tako rekla. Kao uspaljena kuja, rekla je. Bolesno, sve je to tako bolesno. Grace pogleda preko proplanka prema grebenu gdje je prvi klanac krivudao poput ožiljka u planinama. Gore, u planinskoj kolibi gdje im je svima bilo tako lijepo kad su gonili stoku, u toj kolibi su to učinili.

Zagadili, ukaljali je. I kako je njezina majka tako bezočno lapa pokazat će im. Ima šibice i pokazat će im. Planut će kao papir. I naći će njezine pougljenjene kosti u pepelu i zažalit će. O da, i te kako će zažaliti.

Teško je bilo reći koliku prednost ima pred njima. Tom je poznavao mladića iz indijanskog rezervata koji bi pogledao trag i znao reći koliko je star, skoro u minutu. Frank je znao više od mnogih ljudi o tome jer je odlazio u lov, puno više od Toma, ali ne toliko da bi znao koliko je ispred njih. No znali su da žestoko mamuza konja i da će konj uskoro lipsati nastavi li tako.

Bilo je očito daje krenula prema ljetnim pašnjacima i prije no što su ugledali tragove njegovih kopita u mulju uz rub jezera. Dok je jahala s Joeom, prilično je dobro upoznala donje dijelove ranca, ali jedini put je bila ovdje kad su gonili stoku. Želi li se ona negdje osamiti, jedino mjesto koje bi znala naći bila bi koliba. Odnosno, sjeti li se puta kad zađe u usjeke. Još dva tjedna ljeta, i čitav će predio izgledati drukčije. Čak i bez vihora koji joj se sudeći po brzini njezina napredovanja kovitla u glavi, lako je mogla zalutati. Frank sjaše s konja da izbliza pogleda tragove na rubu vode. Skine šešir i rukavom obriše znoj s lica. I Tom sjaše i pridrži konje da ne bi uništili ono malo tragova u blatu. Što kažeš?

Ne znam. Već su suhi, ali na tako jakom suncu to ne znači puno. Pola sata, možda više.

Pustili su konje da se napiju vode i stajali su brišući čela i gledajući preko proplanka.

Frank reče: Mislim da bismo je mogli vidjeti odande. I ja.

Nijedan ne progovori neko vrijeme. Slušali su kako konji lapću vodu. Tom? Tom se okrene i pogleda ga. Njegov se brat premještao s noge na nogu i smeteno smješkao. To se mene ne tiče, ali sinoć, Dije razvezala o tome da ste ti i Annie, ovaj. Već sam rekao, to se mene ne tiče. U redu je, nastavi. Dakle, ona je rekla neke stvari, Grace je ušla, i nisam siguran, ali mislim daje možda čula.

Tom kimne glavom. Frank ga upita događa li se ovo zbog toga a Tom mu reče da on tako misli. Oni se pogledaju. Čini se daje Frank u Tomovim očima ugledao odsjaj boli iz Tomova srca. Frank reče: Prilično te uhvatilo, ha? Nije moglo jače.

Više ništa nisu rekli, samo su okrenuli konje od vode i krenuli preko proplanka.

Znači, Grace zna, iako mu nije bilo važno kako je doznala. Toga se i bojao, još prije no što je Annie jutros izrazila svoja strahovanja. Kad su sinoć odlazile sa zabave, upitao je Grace je li se dobro zabavila a ona ga je jedva pogledala, samo kimnula glavom i uljudno se nasmiješila. Kako pati, pomisli Tom, kad je ovako odjurila. A toj je patnji uzrok on. I on prigrli tu patnju i pridruži je svojoj.

Očekivali su da će je ugledati s vrha grebena, ali nisu. Njezini tragovi, kad bi ih našli, pokazivali su da je tek neznatno usporila. Samo se jednom zaustavila, pedesetak metara od ulaza u usjek. Kao da je naglo zaustavila Pilgrima, pa obišla mali krug kao da nešto razmišlja ili odlučuje. Tad je ponovno krenula uzbrdo kasom.

Frank zategne uzde i zaustavi konja na mjestu gdje se tlo počinjalo strmo uspinjati između borova. On pokaže prstom u zemlju da Tom pogleda. Što kažeš na to? Sad se više nisu vidjeli tragovi samo jednog para kopita, nego mnogih, iako su se Pilgrimovi jasno isticali među njima zbog njegovih potkova. Bilo je nemoguće reći čiji su bili svježiji.

Sigurno Granolini mustanzi reče Frank. Vjerojatno. Ni ja. Čuli su čim su stigli do zavoja na otprilike pola usjeka i zastanu da osluhnu. Čula se duboka tutnjava za koju Tom najprije pomisli da su se odronile stijene negdje među drvećem. Tad začuju prodorno nj istanje i shvati da su to konji.

Oni odjašu, brzo ali oprezno, do vrha usjeka, očekujući da se svakog trenutka nađu licem u lice sa stampedom mustanga. Ali osim njihovih uspinjućih tragova nije ih se moglo vidjeti. Bilo je teško reći koliko ih je. Možda desetak, pomisli Tom.

U najvišoj točki, usjek se račvao poput uskih hlača u dvije odvojene staze. Da bi se stiglo do visokih pašnjaka, moralo se skrenuti udesno.

Oni se ponovno zaustave i zagledaju u tlo. Vrvjelo je od kopita u svim smjerovima, pa se Pilgrimova nisu mogla razabrati, a nije se moglo ni znati u kojem je smjeru on ili neki drugi konj otišao.

Braća se raziđu. Tom pođe udesno, a Frank niže ulijevo. Dvadesetak metara uzbrdo Tom ugleda Pilgrimove tragove, ali su se spuštali dolje. Malo više naiđe na još jedan komad zemlje izrovan tragovima i upravo ih se spremao pregledati kad začuje Frankov povik.

Kad je zategnuo uzde i zaustavio se pokraj njega, Frank mu reče da posluša. Nekoliko se trenutaka ništa nije čulo. A tad i Tom začuje, novo mahnito njištanje konja. Kamo vodi ta staza?

Ne znam. Nikad nisam tamo bio.

Tom zarije pete u Rimrocka i potjera ga u galop.

Staza se penjala pa spuštala. Vijugala je, uska, a stabla su bila tako zbijena s obje strane da se činilo da se svijaju prema natrag, namjerno. Mjestimice je bilo srušenih stabala na stazi. Neka su zaobišli, a neka preskočili. Rimrock nije nijednom uzmaknuo, ali je pazio na svoj korak i prešao preko svih ne okrznuvši ni granu.

Nakon što su prešli kilometar, tlo se ponovno spuštalo pa širilo ispod strmog obronka posipanog kamenjem u koji se staza usjekla u obliku izduženog polumjeseca. Ispod nje tlo je strmo padalo, stotine ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Staza je vodila do nečeg stoje izgledalo kao golemi i prastari kamenolom, usječen u vapnenac poput divovskog kotla koji je puknuo i izlio se niz planinu. S tog mjesta, glasnije od toptanja Rimrockovih kopita, Tom ponovno začuje njisak konja. Tad začuje drugi zvuk i shvati, na što ga oblije mučnina, da je to Grace. Vidio je kamenolom tek kad je zaustavio Rimrocka u zjapećem otvoru kotla.

Ona se stisnula uz stražnju stijenu, uhvaćena u metežu uznjištalih kobila. Bilo ih je sedam ili osam, a bilo je tu i ždrijebaca i ždrebadi, i svi su trčali ukrug i plašili jedni druge, sve više, svakim korakom. Odjek njihova straha odbijao se od stijena i udvostručivao ga. Što su jače trčali, to su podizali više prašine, a obnevidjelost im je samo povećavala paniku. U sredini tog kruga bili su Pilgrim i onaj bijeli pastuh kojeg je Tom vidio prije nekoliko dana s Annie. Propinjali su se, njištali i udarali se kopitima.

Isuse Kriste. Frank gaje sustigao. Njegov konj ustukne pred tim prizorom i on je morao čvrsto stegnuti uzde i zaobići Toma pa mu stati s druge strane. Rimrock se uznemirio, ali je ostao na mjestu. Grace ih nije vidjela. Tom sjaše i preda Rimrockove uzde Franku.

Ostani ovdje u slučaju da mi zatrebaš, ali ćeš se morati brzo maknuti ustranu kad naiđu reče on. Frank kinine glavom. Tom krene ulijevo, leđima okrenut prema stijeni, ne skidajući pogleda s konja. Vrtjeli su se ispred njega poput poludjelog vrtuljka. Osjeti škakljanje prašine u grlu. Oblak prašine je bio tako gust da je iza kobila Pilgrim bio tek tamna mrlja na pozadini propetog bijelog obrisa pastuha.

Grace je sad bila udaljena dvadesetak metara. Ona ga naposljetku ugleda. Bila je jako blijeda. Povrijeđena si? vikne on.

Grace odmahne glavom i pokuša mu doviknuti da je dobro, ali joj je glas bio preslab da se probije kroz buku i prašinu. Ugruvala je rame i iščašila gležanj kad je pala, i to je bilo sve. Onemoćala je samo od straha i to više od straha za Pilgrima nego za sebe. Vidjela je iskežene ružičaste pastuhove desni iznad njegovih zuba. vuk njihova njištanja, zvuk koji je samo jednom dosad čula, jednog snježnog, vedrog jutra na nekom drugom mjestu. Ugleda kako je Tom skinuo šešir, zakoraknuo među kobile koje su jurile ukrug i njime zamahnuo visoko iznad glave. One su odskočile ustranu, poplašene, sudarale se s onima iza sebe. Sad su se sve okrenule i on brzo krene iza njih, goneći ih pred sobom, dalje od Pilgrima i pastuha. Jedna je pokušala pobjeći udesno, ali Tom skoči ustranu i vrati je. Kroz oblak prašine Grace je vidjela još jednog čovjeka, možda Franka, kako odvlači dva konja s prolaza. Kobile, a njima za repovima ždrijepci i ždrebad, projure pokraj njega i pobjegnu.

Tom se sad okrene i pripije uza zid kako bi, pretpostavi Grace, dao prostora konjima koji su se borili da se u žaru borbe ne približe njoj. Stane gdje je i prije stajao i ponovno vikne. Grace, ostani gdje jesi. Ništa ti neće biti.

A tad, bez znaka straha, krene na bojište. Grace je vidjela kako mu se miču usne, ali od njištanja konja nije čula što je govorio. Možda je govorio sam sa sobom, a možda uopće i nije govorio.

Zaustavio se tek kad im je prišao sasma blizu. Tek su ga tad oni primijetili. Vidjela je kako je posegnuo i dohvatio Pilgrimove uzde. Čvrsto, ali bez potezanja, on spusti konja na prednje noge i okrene ga od pastuha. Tad ga snažno pljesne po sapima i potjera.

Tako pomršenih računa, pastuh svali gnjev na Toma. Grace će se do smrti sjećati prizora koji je uslijedio nakon toga. A nikad neće znati točno što se dogodilo. Konj se okretao oko svoje osi, zabacivao glavu i kopitima podizao oblak prašine i kamenčića. Sad kad su ostali konji otišli, njegovo bijesno rzanje gospodarilo je zrakom i činilo se da jača od jeke. Na trenutak kao da nije znao što bi s muškarcem koji je tako neustrašivo stajao ispred njega.

Sigurno je bilo to da se Tom mogao odmaknuti. Dvatri koraka bi ga odvela izvan pastuhova domašaja i opasnosti. Grace je bila uvjerena da bi ga konj ostavio na miru i otišao za ostalima. Umjesto toga, Tom korakne prema njemu. Čim se pomaknuo, pastuh se propne i zanjišti, stoje Tom sigurno je kako se jednom Pilgrim propeo i opazila kako se vješto Tom sklonio. Znao je gdje će se spustiti noge konja, koji će mišić pomaknuti i zašto, prije no što bi konj to znao. No tog dana, nije odskočio u stranu, nije se sagnuo, nije se ni trgnuo nego se ponovno primakne.

Prašina se slijegala no još je bila pregusta da bi Grace mogla biti potpuno sigurna, ali joj se učini daje vidjela Toma kako je lagano raširio ruke i kretnjom tako blagom da ju je možda zamislila, pokaže konju dlanove ruku. Kao da mu nudi nešto, vjerojatno ono što je uvijek nudio, dar bliskosti i mira. Iako nikad nikome neće to reći, Grace je imala dojam daje bilo obratno i daje Tom, bez straha ili očaja, ovog puta nudio sebe. A tad, s užasnim zvukom, dovoljnim da posvjedoči o svršetku njegova života, kopita se obruše na njegovu glavu i sruše ga poput palog idola na zemlju.

Pastuh se ponovno propne, ali ne tako visoko i ovog puta nađe sigurniju površinu da prizemlji nego što je muškarčevo tijelo. Na trenutak kao daje bio zbunjen tako brzom kapitulacijom pa sumnjičavo kopitom zagrebe po prašini oko Tomove glave. A tad zatrese grivom, zanjišti posljednji put, pa poskoči prema prolazu i ode.

IDUĆE JE GODINE PROLJEĆE KASNO STIGLO U CHATHAM. JEDNE NOĆI, potkraj travnja, padne dobrih trideset centimetara snijega. Bio je težak, vlažan i otopio se za jedan dan, ali se Annie pobojala da bi mogao sparušiti pupoljke koji su već izbili na Robertovih šest trešnjica. No kad se u svibnju priroda naposljetku zagrijala, oni su oživjeli i procvali raskošnim cvatom.

Sad je ta svečanost prošla vrhunac. Ružičasta boja latica izblijedjela je i bila fino obrubljena smeđim. Pod svakim naletom povjetarca, otkinulo bi se novo mnoštvo latica i zasipalo travu u širokom krugu. Pale bi se latice uglavnom izgubile među duljim vlatima trave koje su rasle oko korijena. No neke bi našle posljednje kratko utočište na bijeloj gazi koja je štitila zipku koja je, otkad je zatoplilo, stajala cijele dane u sjeni prošaranoj suncem. Zipka je bila stara i načinjena od pletera. Dobili su je od jedne Robertove tete kad se Grace rodila i koja je prije nje pružala sigurno utočište razvoju glavica nekoliko višemanje uglednih odvjetnika. Mreža, nad koju se sad nadnijela Anniena sjenka, bila je nova. Primijetila je kako dijete rado promatra latice kako padaju po njoj pa ostavi one koje su već ondje pale. Zaviri u zipku. Dijete je spavalo.

Bilo je rano govoriti kome je sličan. Imao je bijelu kožu i svijetlosmeđu kosu, iako se na suncu činilo da ima crvenkast preljev, kao AnAnnien joj je liječnik rekao da bi svoj slučaj trebala predati sudu. Spiralu je dala ugraditi tek prije četiri godine, godinu dana kraće od jamstvenog roka. Kad ju je pregledao, bakar je bio izlizan. Bio je uvjeren da bi se proizvođači nagodili zbog straha od loše reklame. Annie se samo nasmijala i taj joj je osjećaj bio tako stran da se zaprepastila. Ne, reče ona, ne želi ih tužiti, a ne želi, unatoč lošim iskustvima i njegovu rječitu nabrajanju rizika, ni prekinuti trudnoću. Da nije bilo tog obličja koje se razvijalo u njezinoj utrobi, Annie se pitala bi li itko od njih, ona ili Robert ili Grace, preživjeli. Doduše, moglo je, ili možda i trebalo, pogoršati njihove odnose, postati gorkom jezgrom njihovih zasebnih jadova. Umjesto toga, nakon prvog šoka, njezina je trudnoća, postupno, zacijeljela rane i donijela pročišćenjei spokoj. Annie osjeti pritisak u dojkama i na trenutak je razmišljala o tome da ga probudi i nahrani. Bio je toliko drukčiji od Grace. Ona bi se brzo zasitila dojenja kao da ne može zadovoljiti svoje potrebe i u toj je dobi već bila na bočicama. Ovaj se odmah svojski prihvatio i sisao kao da je to već jednom prošao. Kad bi se zasitio, jednostavno bi zaspao. Ona pogleda na sat. Bilo je skoro četiri sata. Za jedan sat Robert i Grace će krenuti iz grada. Annie je na trenutak pomišljala da se vrati u kuću i još malo radi, ali se predomisli. Danas joj je dobro išlo i članak na kojem je radila, iako stilom i sadržajem potpuno nenalik člancima kakve je pisala, dobro je napredovao. Odluči prošetati pokraj jezera do polja i pogledati konje. Kad se vrati, dijete će već vjerojatno biti budno.

Ukopali su Toma Bookera pokraj njegova oca. Annie je to čula od Franka. Napisao joj je pismo. Poslao gaje u Chatham, gdje je stiglo jedne srijede ujutro potkraj srpnja kad je bila sama i upravo doznala da je trudna.

Namjera je bila, napisao je Frank, da pogreb bude mali, uglavnom u obiteljskom krugu. Alije došlo tri stotine ljudi, neki su stigli čak iz Charlestona i Santa Fea. U crkvi je bilo mjesta samo za dio njih, pa su širom otvorili vrata i prozore i svi su stajali vani na suncu.

Piše joj ovo pismo, nastavi on, jer je dan prije smrti Tom rekao Joeu da bi želio Grace nešto darovati. Njih dvojica su zaključili da bi trebala dobiti Brontvno ždrijebe. Erank bi želio znati što Annie misli o tome. Ako joj se to čini dobrom zamisli, poslat će ga Annienom prikolicom zajedno s Pilgrimom. Robertova je zamisao bila da sagrade štalu. Annie ju je sad vidjela dok je išla prema polju, uokvirenu dugim drvoredom lješnjaka koji su se izvijali nad jezerom. Nova zgrada jednostavnih linija stajala je na pozadini strme obale pokrivene prolistalim topolama i brezama. Annie se uvijek iznenadila kad bije ugledala. Drvo još neuništeno od kiše, vjetra i sunca, a nova vrata i ograda ravni. Različite nijanse zelenila stabala i trave u polju bile su tako jasne, svježe i izrazite da se činilo kao da žamore.

Oba konja podignu glave kad im se ona približila, pa nastave mirno pasti. Brontvno ždrijebe sad je bio gizdavi jednogodišnjak prema kojem se u javnosti Pilgrim odnosio s oholim prezirom. Bila je to uglavnom gluma. Annie ih je puno puta uhvatila u igri. Ona prekriži ruke na vratima i nasloni bradu pa se zagleda u njih.

Grace je svakog vikenda radila sa ždrijepcem. Kad bi je promatrala, Annie bi shvatila koliko je ona naučila od Toma. Vidjelo se to u njezinim pokretima, čak i u načinu na koji je razgovarala s konjem. Nikad nije pretjerivala, samo mu pomagala da se nađe. Dobro je napredovao. Već se kod njega mogla primijetiti ona mekoća koju su imali svi konji s Double Dividea. Grace gaje nazvala Gully, ali je najprije upitala Annie misli li da bi to smetalo Judithinim roditeljima. Annie reče kako je uvjerena da ne bi. Bilo joj je teško razmišljati o Grace bez divljenja i čuđenja. Taje djevojka, sad petnaestogodišnjakinja, bila stalno vrelo čuda.

Onaj tjedan poslije Tomove smrti još je bio u omaglici i vjerojatno je najbolje za njih obje da takav i ostane. Otišle su čim je Grace bila sposobna za put i odletjele natrag u New York. Djevojčica je danima bila skoro katatonična. Promjena je nastupila kad je onog kolovoskog jutra vidjela divlje konje. U njoj je to podiglo vrata ustave i dva je tjedna plakala i izbacinoj bezvjetrini koju je ta bujica ostavila za sobom, Grace kao daje razmislila o svemu i odlučila, poput Pilgrima, preživjeti. U tom trenutku Grace je odrasla. Ali bi se ponekad, kad ne bi znala daje tko promatra, u njezinim očima moglo ugledati bljesak nečeg što je bilo više od odraslog. Dva puta do pakla i natrag. Vidjela je što je vidjela i iz tog izvukla neku sjetnu i umirujuću mudrost, staru koliko svijet. U jesen Grace ponovno krene u školu i dobrodošlica koju su joj poželjeli njezini prijatelji bila je vrijedna tisuću sati vježbanja s njezinom novom terapeutkinjom, koju je svejedno, još i sad, posjećivala svakog tjedna. Kad joj je naposljetku Annie strepeći rekla za dijete, Grace je bila presretna. Nikad nije zapitala tko je otac. A nije ni Robert. Nikakvim testom se to nije ustanovilo, niti je on tražio da se to učini. Annie se činilo da mu je draža mogućnost daje dijete njegovo od sigurnosti da nije.

Annie mu je sve ispričala. I kao što su krivnje različitih uzroka i složenosti bile zauvijek urezane u njezino i Graceino srce, tako je bilo i s patnjom koju je nanijela njegovu. Zbog Grace su odgodili odluku o tome kakvu budućnost, i ako je uopće, njihov brak može imati. Annie je ostala živjeti u Chathamu, Robert u New Yorku. Grace je putovala između ta dva grada, poput putujućeg iscjelitelja, i nit po nit krpala poderano povjesmo njihovih života. Kad je počela škola, dolazila je u Chatham svakog vikenda, najčešće vlakom. No katkad bije dovezao Robert.

Isprva bi nju pustio iz automobila, poljubio je za rastanak i nakon nekoliko službenih riječi s Annie, odvezao se natrag u New York. Jedne kišne večeri potkraj listopada Grace ga nagovori da prespava kod njih. Njih troje su zajedno večerali. S Grace je bio kao i uvijek zabavan i pažljiv. S Annie je bio suzdržljiv, nikad ništa više ni manje od uljudnog. Prespavao je u gostinskoj sobi i otišao rano ujutro. To se pretvorilo u prešutni običaj petkom. Pa iako u načelu nije ostajao dulje od jedne noći, njegovi odlasci idućeg dana postupno su šivali sve kasniji.

U subotu prije Dana zahvalnosti, njih troje odu na doručak u BaČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA Harrvja Logana. On se pretrgne od silne ljubaznosti prema Grace i natjera rumenilo u njezine obraze rekavši joj kako odraslo i prelijepo izgleda. Bila je to istina. On upita može li navratiti kod njih i pozdraviti Pilgrima a oni rekoše da, naravno, može. Koliko je Annie znala, nitko u Chathamu nije imao pojma o tome što se dogodilo u Montani osim da se njihov konj oporavio. Harry pogleda u Annien nabrekli trbuh, zamaše glavom i nasmiješi se.

Vi reče on. Dovoljno je da vas vidim sve četvero pa da se raspoložim. Zaista sam, zaista sretan zbog vas.

Svi su se iščuđavali kako je, nakon toliko spontanih pobačaja, Annie uspjela ovog puta bez tegoba iznijeti dijete. Ginekolog reče da se čudne stvari događaju s trudnoćama u starijoj dobi. Annie reče: Baš vam hvala. Dijete se rodilo početkom ožujka planiranim carskim rezom. Pitali su je želi li injekciju protiv bolova pa da gleda, ali ona reče da to ne dolazi u obzir, neka joj daju sva uspavljujuća sredstva koja imaju. Probudila se, kao što se već jednom probudila, i našla dijete na jastuku pokraj sebe. I Robert i Grace su bili ondje i njih troje je plakalo i smijalo se. Dali su mu ime Matthew, po Annienu ocu. Povjetarac donese do Annienih uši zvuk dječjeg plača. Kad se okrenula od vrata i krenula natrag prema trešnjama, konji nisu podignuli glave. Nahranit će ga pa unijeti u kuću i previti ga. Tad će ga postaviti u kut kuhinje daje može gledati tim svojim jasnoplavim očima dok ona priprema večeru. Možda uspije privoljeti Roberta da ovog puta ostane cijeli vikend. Dok je prolazila pokraj jezera, otprhne nekoliko divljih pataka i krilima zaklopara po vodi.

Frank je u onom pismu koje je poslao prošlog ljeta spomenuo još samo jednu stvar. Kad je pospremao Tomovu sobu, reče on, našao je omotnicu na stolu. Na njoj je pisalo Annieno ime i on je ovom prigo...Annie je dugo gledala u nju prije no što ju je otvorila. Pomisli kako je čudno da dosad nikad nije vidjela Tomov rukopis. Unutra, zamotana u komad čistog bijelog papira, bila je uzica koju je uzeo od nje posljednje noći koju su proveli zajedno u potočnoj kući. A na papiru, jedino što je napisao bilo je: U slučaju da zaboraviš.