1. DEFINIRAJTE POJAM: IZBORNI SISTEM?

Izborni sistemi su način na koji su izbori formalno struktuirani i kako slijedi vitalna komponenta u
postignuću tih ciljeva. Striktno definirano izborni sistemi su mehanizmi pomoću kojih se sklonosti birača
(građana s pravom glasa) transponiraju (prevode) u mjesta (mandate) u predstavničkim institucijama. Izborni
sistem se može definirati dvojako: u širem i u užem smislu.U širem smislu, izborni sistem je skup svih mjera
i postupaka koji se, regulisani pravnim propisima jedne zemlje, odnose na izbore, tj. na biračko pravo,
organizaciju izbora, postupak i tehniku izbora, dodjeljivanje mandata itd. Značaj izbornog sistema sastoji se u
tome što izbori, u sistemu predstavničke demokratije, predstavljaju način formiranja najviših predstavni čkih
organa u zemlji. Osnovi izbornog sistema postavljeni su, po pravilu, u Ustavu. Oni se potom razra đuju u
posebnom izbornom zakonodavstvu. U užem smislu, izborni sistem je način raspodjele mandata.Izborni sistemi
su način na koji su izbori formalno struktuirani i kako slijedi vitalna komponenta u postignu ću tih ciljeva.
Striktno definirano izborni sistemi su mehanizmi pomoću kojih se sklonosti birača (građana s pravom glasa)
transponiraju (prevode) u mjesta (mandate) u predstavničkim institucijama. Najjednostavnija definicija je da
izborni sistemi prevode glasove u mjesta koja osvoje stranke i kandidati.

2. NABROJTE PORODICE IZBORNIH SISTEMA?

Postoji veliki broj različitih izbornih sistema koji se trenutno koriste i mnogo više permutacija na svaki oblik,
ali zbog jednostavnosti mi smo kategorizirali izborne sisteme u tri šire porodice:
1. većinske/pluralne sisteme,
2. proporcionalni sisteme i
3. mješovite sisteme.
4.
3. KLJUČNE VARIJABLE IZBORNOG SISTEMA?
Ključne varijable su korištena izborna formula (npr. da li se koristi većinski/pluralni, proporcionalni, mješoviti ili
drugi sistem, te koja se matematička formula koristi kako bi se izra čunala dodjela mandata ), struktura
glasačkog listića (npr. da li birač glasa za kandidata ili stranku i da li birač pravi jedan izbor ili izražava niz
preferencija) i veličina izborne jedinice (ne koliko birača živi u izbornoj jedinici, nego koliko predstavnika ta
jedinica bira u legislaturu, tzv. izborna magnituda). Potrebno je tako đer naglasiti da su pitanja kao što je
određivanje biračkih mjesta, predlaganje kandidata, registracija bira ča, ko provodi izbore itd., od iznimne
važnosti, te će moguće prednosti bilo kojeg izbornog sistema biti narušene ako ovim aspektima nije pružena
potrebna pažnja.
4. NAJVAŽNIJI KRITERIJI ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA?
1. Osigurati predstavljenost
2. Kako da izbori budu dostupni i značajni
3. Pružanje poticaja za pomirenje

1
 4. Omogućiti stabilnu i efikasnu vlast
5. Odgovornost vlasti
6. Odgovornost predstavnika
7. Ohrabrivanje političkih stranaka
8. Promoviranje zakonodavnog kontrasta i kontrole
9. Kako izborni proces učiniti održivim
10. Izborni sistem mora uzeti u obzir ”međunarodne standarde”

5. OBJASNITE PRVI KRITERIJ ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA?

1. OSIGURATI PREDSTAVLJENOST
Predstavljenost može imati najmanje četiri oblika.
Prvo, geografska predstavljenost znači da svaka regija, grad ili općina, provincija ili izborni distrikt, ima
članove legislature koje bira i koji na kraju odgovaraju toj oblasti.
Drugo, ideološki rascjepi unutar društva mogu biti zastupljeni u legislaturi, kroz predstavnike politi čkih stranaka
ili neovisne predstavnike, te čak i kroz njihovu kombinaciju.
Treće, legislatura može biti predstavnik stranačke političke situacije koja postoji unutar zemlje ako političke
stranke nemaju ideološku osnovu. Ako polovina birača glasa za jednu politi čku stranku, ali ta stranka u
legislaturi ne dobije niti jedno mjesto ili jedva njih nekoliko, onda se za sistem ne može re ći da adekvatno
zastupa volju naroda.
Četvrto, koncept deskriptivne predstavljenosti smatra da bi legislatura do neke mjere trebala biti “ogledalo
nacije”, koja bi trebalo izgledati, osjećati, misliti i djelovati na na čin koji odražava narod kao cjelinu.
Adekvatna deskriptivna zastupljenost bi uključivala muškarce i žene, mlade i stare, bogate i siromašne, te bi
odražavala različite religiozne pripadnosti, lingvističke zajednice i etničke i rasne grupe unutar društva.

6. OBJASNITE DRUGI KRITERIJ ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA?

2. KAKO DA IZBORI BUDU DOSTUPNI I ZNAČAJNI
Izbori su dobri, ali oni malo znače ljudima ako je teško glasati ili ako na kraju dana njihovi glasovi ne prave
nikakvu razliku u načinu na koji se upravlja zemljom. “Lako ća glasanja” odre đena je faktorima kao što su
kompliciranost glasačkog listića, koliko je biraču lako doći do bira čkog mjesta, koliko je ažuriran bira čki spisak
i koliko će birač biti uvjeren da je njegovo ili njeno glasanje tajna.
Izborna participacija - najmanje kao slobodan izbor- se pove ćava kada će rezultat izbora, bilo na državnom
nivou ili nivou određenog distrikta, najvjerovatnije napraviti zna čajnu promjenu za budu će opredjeljenje vlade.

2
 Ako znate da vaš kandidat nema šanse da osvoji mandat u vašem distriktu, koji je poticaj za glasanje? U
nekim izbornim sistemima “potraćeni glasovi“ (tj. važeći glasovi koji ne idu ka izboru bilo kojeg kandidata,
nasuprot uništenim ili nevažećim glasačkim listićima, koji se ne broje) mogu iznositi zna čajan dio ukupnih
državnih glasova. Na kraju, stvarna moć tijela koje se bira pomaže odrediti da li njegov izbor ima bilo kakvo
značenje. Prazni izbori u autoritarnim sistemima, koji ne pružaju pravi izbor, gdje legislature imaju malo
stvarnog utjecaja na sastavljanje vlada ili vladinu politiku, su mnogo manje važni od izbora legislature koji
uistinu imaju moć da učine pomak u svakodnevnim životima ljudi.
Čak i u demokratskim sistemima, izbor izbornog sistema može utjecati na legitimitet institucija. Na primjer,
australski Senat je između 1919 i 1946. godine izabran veoma neproporcionalnim izbornim sistemom
(alternativni glas u višemandatnim distriktima), što je stvorilo razli čite i nereprezentativne rezultate. Ovo je
naginjalo ka narušavanju stvarnog legitimiteta samog Senata u o čima bira ča i politi čara, te su neki posmatra či
argumentirali da je također narušilo podršku javnosti za institucije savezne vlade uop će. Nakon što je sistem
izmijenjen u pošteniji proporcionalni sistem (jedan prenosivi glas) u 1948. godini Senat je po čeo biti vi đen kao
vjerodostojniji i reprezentativniji, te se je tako povećalo poštovanje za njega i njegovu relativnu važnost u
donošenju odluka.

7. OBJASNITE TREĆI KRITERIJ ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA?

3. PRUŽANJE POTICAJA ZA POMIRENJE
Izborni sistemi se mogu posmatrati ne samo kao načini za konstituiranje upravnih tijela, nego kao i alat
menadžmenta sukoba unutar društva. Neki će sistemi u nekim okolnostima ohrabriti stranke da prave
zaključne pozive za izbornu podršku izvan njihove klju čne osnove glasova. Npr., iako stranka svoju podršku
dobiva primarno od crnih glasača, određen izborni sistem može ih ohrabriti da se obrate bijelim ili drugim
biračima. Znači da bi stranačka politička platforma postala manje ona koja dijeli i isklju čuje, te više
sjedinjujuća i uključujuća. Slični poticaji izbornog sistema mogu učiniti stranke manje etni čki, regionalno,
lingvistički ili ideološki isključujućim
S druge strane, izborni sistemi mogu ohrabriti birače da gledaju izvan svoje grupe i razmišljaju dati svoj glas
strankama koje tradicionalno predstavljaju različitu grupu. Takvo glasa čko ponašanje stvara pogodnosti i
građenje zajednice. Sistemi koji biraču daju više od jednog glasa ili dozvoljavaju bira ču da preferencijalno
glasa za kandidate pruža prostor biračima da prevaziđu unaprijed stvorene socijalnie barijere.

8. OBJASNITE ČETVRTI KRITERIJ ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA?

4. OMOGUĆITI STABILNU I EFIKASNU VLAST
Izgledi za stabilnu i efikasnu vlast nisu određeni samim izbornim sistemom, ali rezultati koje sistem na čini
mogu doprinijeti stabilnosti u nizu veoma važnih pitanja. Klju čna pitanja su da li bira či vide sistem kao
pošten, da li vlada može efikasno provesti zakone i vladati, te da li sistem izbjegava diskriminiranje odre đenih
stranaka ili interesnih grupa.

3
 Shvaćanje da li su rezultati pošteni ili nisu veoma varira od zemlje do zemlje. Dva puta u Ujedinjenom
Kraljevstvu (UK) (1951 i 1974. godine) stranka koja je osvojila najveći broj glasova u cijeloj zemlji osvojila je
manje mandata nego njeni protivnici, ali ovo se smatralo više kao boljka u osnovi zdravog sistema (FPTP)
nego kao izravna nepravda koji bi se trebala ispraviti. Suprotno tome, sli čni rezultati na Novom Zelandu 1978
i 1981. godine, gdje je Nacionalna Stranka zadržala vlast iako je dobila manji broj glasova od laburisti čke
opozicije, se smatraju kao početak reformskog pokreta koji je doveo do promjene izbornog sistema.
Pitanje da li pobjednička vlada može učinkovito provesti zakone je djelomično povezano sa pitanjem da li
može okupiti radnu većinu u legislaturi, a ovo je opet sa druge strane povezano sa izbornim sistemom. Kao
opće pravilo postavljeno na temelju prakse, pluralni/većinski izborni sistemi će mnogo vjerovatnije proizvesti
legislature gdje jedna stranka može nadglasati kombiniranu opoziciju, dok PR sistemi će mnogo vjerovatnije
podržati stvaranje koalicijske vlasti. Ipak, treba imati u vidu da PR sistemi tako đer mogu proizvesti ve ćinu
jedne stranke, a pluralni/većinski sistemi mogu niti jednoj stranci pružiti radnu ve ćinu. Mnogo ovisi o strukturi
stranačkog sistema i prirodi samog društva.
Na kraju, sistem bi koliko je to moguće trebao djelovati na izborno neutralan na čin prema svim strankama i
kandidatima; ne bi trebao otvoreno diskriminirati niti jednu politi čku grupaciju. Shva ćanje da je izborna politika
u demokraciji nejednak igrački teren jeste znak da je politi čki red slab i da nestabilnost nije daleko iza ugla.
Dramatičan primjer ovoga su bili izbori 1998. godine u Lesotu na kojim je Lesoto Kongres za Demokraciju
osvojio sve mandate u legislaturi sa samo 60% glasova u FPTP sistemu. Nezadovoljstvo javnosti koje je
uslijedilo i kulminiralo u zahtjev za vojnom intervencijom u zemlji od strane južnoafri čke razvojne zajednice,
pokazalo je da takav rezultat nije samo nepošten nego i opasan, te je izborni sistem stoga promijenjen za
buduće izbore .

9. OBJASNITE PETI KRITERIJ ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA?

5. ODGOVORNOST VLASTI
Odgovornost je jedan od temelja reprezentativne vlade. Odsustvo odgovornosti može zaista dovesti do
dugoročne nestabilnosti. Odgovoran politički sistem je onaj u kojem vlada odgovara bira čima na najve ći
mogući način. Birači bi trebali biti u stanju utjecati na oblik vlade kroz izmjenjivanje koalicije stranaka koje su
na vlasti ili uklanjanjem stranke koja nije uspjela efikasno djelovati. Prikladno dizajnirani izborni sistemi
olakšavaju ovaj cilj.

10.OBJASNITE ŠESTI KRITERIJ ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA?

6. ODGOVORNOST PREDSTAVNIKA
Odgovornost na individualnom nivou je sposobnost biračkog tijela da u činkovito provjeri one koji jednom
izabrani izdaju obećanja koja su dali tokom kampanje ili koji pokazuju nekompetentnost ili beskorisnost u radu.
Neki sistemi naglašavaju ulogu lokalno popularnih kandidata, više nego kandidata koje je kandidirala jaka
centralna stranka.

4
 Pluralni/većinski sistemi tradicionalno su sistemi koji do maksimuma omogućavaju bira čima da nezadovoljavaju će
pojedinačne kandidate lako zamjene.
Istovremeno, sistemi otvorenih i slobodnih listi i jedan prenosivi glas su dizajnirani da omogu će bira čima da
istaknu izbor kandidata u kontekstu proporcionalnog sistema.

11.OBJASNITE SEDMI KRITERIJ ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA?

7. OHRABRIVANJE POLITIČKIH STRANAKA
Težina dokaza iz utemeljenih i novih demokracija sugerira da dugoro čna demokratska konsolidacija - to jeste,
opseg do kojeg je demokratski režim izoliran od doma ćih izazova stabilnosti politi čkog reda- zahtjeva rast i
održavanje jakih i učinkovitih političkih stranaka, te bi tako politi čki sistem trebao ohrabrivati ovo, a ne
opkopavati ili promovirati dijeljenje stranaka. Izborni sistemi mogu posebno biti podešeni da isklju če stranke sa
malim ili minimalnim nivoom podrške. Razvoj uloge stranaka kao instrumenta za pojedina čne politi čke vo đe je
drugi trend, koji može biti olakšan ili zadržan odlukama o dizajnu izbornog sistema.
Većina stručnjaka se također slaže da bi izborni sistem trebao ohrabrivati razvoj stranaka koje su zasnovane
na širim političkim vrijednostima i ideologijama kao i specifi čne politi čke programe, radije nego na ograni čenim
etničkim, rasnim ili regionalnim temama.

12.OBJASNITE OSMI KRITERIJ ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA

8. PROMOVIRANJE ZAKONODAVNOG KONTRASTA I KONTROLE
Učinkovito upravljanje ne oslanja se samo na one na vlasti, nego skoro u istoj mjeri i na one koji se
suprotstavljaju i nadgledaju ih. Izborni sistem bi trebao pomo ći osigurati prisustvo održive opozicijske grupacije
koja kritički može ocijeniti zakonodavstvo, ispitati djelovanje izvršne vlasti, čuvati prava manjina, te u činkovito
predstavljati svoje birače. Opozicijske grupacije bi trebale imati dovoljno predstavnika da budu i u
parlamentarnom sistemu bi trebale biti spremne da predstavljaju realnu alternativu sadašnjoj vladi. O čigledno
jačina opozicije ovisi o mnogim drugim faktorima pored izbora izbornog sistema, ali ako sam sistem čini
opoziciju slabom, demokratska vladavina je inherentno oslabljena. Izborni sistem bi trebao sprije čavati sistem
“pobjednik uzima sve”.
U predsjedničkom sistemu, predsjednik treba pouzdanu podršku značajne grupe zakonodavaca: me đutim, uloga
opzicije u suprotnim i pažljivo proučenim zakonskim prijedlozima vlade je jednako bitna.

13.OBJASNITE DEVETI KRITERIJ ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA?

9. KAKO IZBORNI PROCES UČINITI ODRŽIVIM

5
 Izbori se ne održavaju na stranicama akademskih knjiga, nego u stvarnom svijetu. Zato je dizajn izbornog
sistema do neke mjere ovisan o troškovima i administrativnim kapacitetima zemlje. Iako donatori često daju
značajnu financijsku podršku za prve, pa čak i za druge izbore zemljama u tranziciji ka demokraciji, takav
pristup najvjerovatnije neće biti dugoročno dostupan, iako može biti poželjan. Održivi politi čki okvir zahtjeva
domaće kadrovske resurse (izborni administratori), kao i financijsku potporu kroz državni budžet.
Na primjer, siromašna zemlja možda neće biti u mogućnosti priuštiti višestruke izbore koji su potrebni po
dvokružnom izbornom sistemu ili neće moći provesti komplicirano brojanje preferencijalnih glasova. Me đutim,
jednostavnost kratkoročno, možda nije uvijek dobra za financijsku djelotvornost dugoro čno. Izborni sistem može
biti jeftin i jednostavan za provesti, ali možda neće odgovoriti na neodložne potrebe zemlje, a gdje je izborni
sistemi u nesaglasnostii sa potrebama zemlje rezultati mogu biti katastrofalni. Alternativno, sistem koji izgleda
malo skuplji i koji je malo kompleksniji može na dugoro čne staze osigurati stabilnost zemlje i pozitivan smjer
ka demokratskoj stabilnosti.

14.OBJASNITE DESETI KRITERIJ ZA ODABIR IZBORNOG SISTEMA?

10. IZBORNI SISTEM MORA UZETI U OBZIR ”MEĐUNARODNE STANDARDE”
Dizajn izbornig sistema danas odražava niz međunarodnih ugovora, sporazuma i drugih pravnih instrumenata
koji utiču na politička pitanja.
Takvi međunarodni standardi uključuju načela slobodnih, poštenih i periodi čnih izbora, koji garantiraju
univerzalno pravo glasa, tajnost glasanja i slobodu od prisile i opredijeljenost na čelu jedna osoba, jedan glas,
poštena zastupljenost svih građana, jednakost muškaraca i žena, prava manjina, poseban obzir prema
hendikepiranim itd.
Ova pitanja su formalizirana u međunarodnim pravnim instrumentima kao što je 1948 Univerzalna Deklaracija
o ljudskim pravima i 1966 Međunarodni pakt o građanskim i politi čkim pravima, te u raznim konvencijama i
obavezama u vezi sa demokratskim izborima koje su sa činile organizacije kao što je Evropska Unija (EU),
Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), Vijeće Evrope (VE) i dr.

15.NABROJTE VRSTE PLURALNO/VEĆINSKIH (PLURALITY-MAJORITY) SISTEMA? Str 324

Načelo pluralnih/većinskih sistema je jednostavno. Nakon glasanja i brojanja glasova, oni kandidati ili stranke
sa najviše glasova proglašavaju se pobjednicima (mogu postojati i dodatni uvjeti). Me đutim, na čin na koji se
ovo postiže u praksi je različit.
Može se identificirati pet vrsta pluralnih/većinskih sistema:
1. First past the post (FPTP),
2. blok glas (BV),

6
 3. stranački blok glas (PBV),
4. alternativni glas (AV) i
5. dvokružni sistem (TRS).

16.NABROJTE TIPOVE SISTEMA PROPORCIONALNE REPREZENTACIJE? Str. 344

Postoje dva glavna tipa PR sistema: Listovni PR sistem i Jedinstveni prenosivi glas (STV).
PR zahtjeva korištenje višemandatnih izbornih jedinica: nije moguće proporcionalno podijeliti jedan mandat.

17.MJEŠOVITI IZBORNI SISTEMI? Str 380

…pokušavaju kombinirati pozitivne atribute pluralnog/većinskog (ili „drugog“) i PR izbornog sistema. U
mješovitom sistemu postoje dva izborna sistema koja koriste razli čite formule koje djeluju jedna do druge.
Glasove daju isti birači i doprinose izboru predstavnika pod oba sistema. Jedan od ovih sistema je
pluralni/većinski sistem (ili ponekad „drugi“ sistem), uglavnom sistem jednomandatnog distrikta, a drugi je
listovni PR sistem. Postoje dva oblika mješovitih sistema:
PERSONALIZIRANI PROPORCIONALNI SISTEM (MMP).
MMP sistem općenito daje proporcionalne rezultate, dok Paralelni sistem daje rezultate čija proporcionalnost se
nalazi negdje između one pluralnog/većinskog i PR sistema.
Pod MMP sistemima, PR mandati dodijeljeni su kako bi se kompenzirala neproporcionalnost koju daju rezultati
u jednomandatnim distriktima. Na primjer, ako jedna stranka osvoji 10% glasova na državnom nivou, ali niti
jedan mandat distrikta, onda će joj biti dodijeljeno dovoljno mandata sa PR listi kako bi svoju zastupljenost
dovela do 10% mandata u legislaturi. Birači vrše dva odvojena izbora, kao što je slu čaj u Njema čkoj i na
Novom Zelandu. Alternativno, birači mogu naznačiti samo jedan izbor, gdje se ukupni glasovi stranke dobijaju
iz ukupnog broja glasova pojedinačnih kandidata distrikta.
PARALELNI SISTEM
Kada su dva seta izbora odvojena i različita i ne ovise jedan od drugog za dodjelu mandata, sistem se
naziva Paralelni sistem.
Paralelni sistemi također koriste komponente PR-a i pluralnih/većinskih sistema, ali ne kao MMP.
PR komponenta sistema ne kompenzira neproporcionalnost unutar pluralnih/ve ćinskih distrikta (tako đer je
moguće da PR komponenta Paralelnog sistema ne potiče iz porodice „drugih“ sistema, kao što je slu čaj na
Tajvanu).
U Paralelnom sistemu, kao i u MMP-u, svaki birač dobija jedan glasački listić, koji se koristi za izbor i
kandidata i njegove stranke, kao što se radi u Južnoj Koreji (Republika Koreja), ili dva odvojena glasa čka
listića, jedan za pluralni/većinski mandat i jedan za PR mandate, kao što se to na primjer radi u Japanu,
Litvaniji i Tajlandu.

18.OSTALI IZBORNI SISTEMI?

7
 Pored pluralnih/većinskih sistema, sistema proporcionalne zastupljenosti i mješovitih sistema postoji niz drugih
sistema koji uredno ne spadaju niti u jednu određenu kategoriju. Me đu ovima su Jedinstveni neprenosivi glas,
Ograničeni glas i Borda brojanje. Ovi sistemi skloni su pretvarati dobivene glasove u mandate na na čin koji
spada negdje između proporcionalnosti PR sistema i rezultata pluralnih/većinskih sistema.

19.ŠTA JE TO IZBORNA MAGNITUDA?

Bitna determinanta sposobnosti izbornog sistema da glasove prenese u osvojene mandate proporcionalno
jeste veličina distrikta, odnosno izborna magnituda. U svim proporcionalnim sistemima, broj članova koji se
biraju u svakom distriktu do značajne mjere određuje stepen proporcionalnosti izbornih rezultata.
Sistemi koji postižu najveći stepen proporcionalnosti koristit će veoma velike distrikte, jer takvi distrikti mogu
osigurati da su čak i najmanje stranke zastupljene u legislaturi. U manjim distriktima, u činkovit izborni prag
je viši. Na primjer, u distriktu gdje se biraju samo tri člana, stranka mora osvojiti najmanje 25% +1 glas
kako bi osigurala mandat. Stranka koja ima podršku samo 10% bira čkog tijela najvjerovatnije ne će osvojiti niti
jedan mandat, te bi se moglo reći da su glasovi simpatizera ove stranke izgubljeni. U distriktu sa devet
mandata, 10%+1 glas bi garantirao da stranka osvaja najmanje jedan mandat.

Broj mjesta/delegata koji se bira u jednoj izbornoj jedinici

- Jednomandatne izborne jedinice
o granice izbornog okruga?
 Geografsko/administrativne (odgovornost)
- višemandatne izborne jedinice
o broj mjesta/delegata?
 Broj birača po zastupniku (zastupljenost)

20.IZBORNI PRAG? Str 316

Prohibitivna klauzula (izborni prag) predstavlja izbornim zakonom propisani postotak glasova koji mora dobiti
pojedina lista na izborima da bi uopće mogla sudjelovati u diobi zastupni čkih mandata. Glede prohibitivne
klauzule propisuje se da pravo na sudjelovanje u diobi zastupni čkih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju liste
koje na izborima dobiju najmanje 3% - kod nas dok kod ve ćine zemalja je 5% važe ćih glasova bira ča. Sa
svake liste izabrani su kandidati od rednog broja 1. pa do rednog broja koliko je odre đena lista dobila
zastupničkih mjesta.

8
 Svi izborni sistemi imaju prag zastupljenosti tj., minimalan nivo podrške koja je stranci potrebna kako bi
imala zastupljenost. Prag može biti zakonski nametnut (formalni prag) ili postoje kao matematička stavka
izbornog sistema (djelotvorni ili neutralni prag).
FORMALNI PRAG navodi se u ustavu ili zakonu koji definiraju PR sistem. U mješovitim sistemima u
Njemačkoj, Novom Zelandu i Rusiji, postoji prag od 5% u PR sistemu: stranke koje ne osvoje 5% glasova
na nivou države nisu podobne za dodjelu mandata sa PR listi. Ovaj koncept svoje porijeklo ima u želji da
se ograniči izbor ekstremnih grupa u Njemačkoj, te je sa činjen da se sprije či zastupljenost malih stranaka.
Međutim, u Njemačkoj kao i na Novom Zelandu postoje „stražnja vrata“ za stranke kako bi imale pravo na
mandate sa listi; u slučaju Novog Zelanda stranka može osvojiti najmanje jedan mandat u izbornoj jedinici, a
u slučaju Njemačke tri mandata, kako bi zaobišle uvjete za postizanje izbornog praga.
UČINKOVIT, SAKRIVEN ILI PRIRODNI PRAG je kreiran kao matematički nusprodukt osobina izbornih sistema,
od čega je veličina distrikta najvažnija. Na primjer, u distriktu sa četiri mandata po PR sistemu, kao što bi
svaki kandidat sa više od 20% glasova bio izabran, tako svaki kandidat sa manje od 10% glasova (ovisno o
konfiguracije stranaka, kandidata i glasova) najvjerovatnije ne bi bio izabran.

21.GERRYMANDERING? Str 305

Gerrymandering označava svako utvrđivanje granica izboranih jedinica na politi čki pristrasan na čin. To je dakle
politički pristrana podjela izbornih okruga. Riječ je o oblicima manipulacije kojima se granice izbornih okruga
svjesno povlače i uspostavljaju prema određenim političkim interesima. Time se iskorištava zemljopisna
raštrkanost birača različitih političkih stranaka kako bi se manipuliralo izbornim rezultatima.
Pojam potiče iz izborne prakse SAD-a, a nastao je spajanjem prezimena guvernera Massachusetts-a Elbridga
Gerrya , te riječi "salamander" ( eng. daždevnjak ) koja je upotrijebljena kako bi opisala nepravilan oblik
izbornog okruga koji je 1812. prolazio Massachusetts-om, a stupio je na snagu Gerryjevom inicijativom. Cilj
tog pothvata bio je dolazak na vlast pomoću neutralizcije izbornog potencijala protivnika.

- Postoje dvije osnovne strategije gerrymanderinga:

- pakiranje ( eng. packing ) - stavljanje što više bira ča iste politi čke opredjeljenosti u isti okruk kako bi
se smanjio njihov utjecaj u drugim izbornim okruzima
- razbijanje (eng. cracking ) - rasipanje i miješanje birača istih politi čkih uvjerenja u više okruga kako bi
se smanjila biračka moć, te političke orijentacije.

22.NABROJTE TIPOVE GLASAČKIH LISTA? Str. 308

Način glasanja direktno je u vezi s oblikom liste. Tako imamo na čine glasanja koji se mogu primjenjivati
neovisno od oblika liste kao i glasanja koji su primjenjivi samo kod odre đenih tipova lista. Razlikujemo tri tipa
izborne liste:

9
1. uređena zatvorena (kruta) lista (redoslijed kandidata na liste ne može se promijeniti birač ima jedan
glas. Bira listu u cjelini)
2. slabo strukturirana lista (redoslijed kandidata na listi može se primijeniti bilo preferencijskim glasovima, nilo
novim redoslijedom birač ima najmanje dva glasa (glas z alistu i glas za kandidata ili onoliko
glasova koliko se bira predstavnika. Birač može u danom slu čaju dati više glasova jednim kandidatu –
kumuliranje)
3. slobodna ili otvorena lista ( slobodne promjene unurar lista i između njih birač ima više glasova i može
sastaviti „svoju“ listu od prijedloga stranaka (panaširanje)

10