Professional Documents
Culture Documents
- Tel Quel se nije pojavio sam u Francuskoj, pojavljuje se paralelno sa nekoliko razlicitih pojava:
- Francuski filmski novi talas ( autori su bili prvo skolovani kao teoreticari, pa su onda uzeli kameru,
postali su umetnici tek iz pozicije teoreticara; druga neobicna stvar vezana za njih jeste da su oni svoju
filmsku produkciju odredili, ne kao stvaralastvo novih filmova, vec kao kritiku postojecih filmova:
nasuprot studijskim velikim produkcijama oni pocinju da snimaju kamerom iz ruke, rade sa realnim
vremenom, fundamentalno su promenili principe bioskopskog igranog filma. Osim toga vrlo vazan
zahvat je sto je to teorizovano; Godar, Trifo i drugi autori novog talasa su se bavili teorijskim
tumacenjem svog rada.)
- Takodje, u to vreme pojavljuje se gomila predavaca na zvanicnim i nezvanicnim skolama u Francuskoj
(Ronald Bart, Altiser, Klod Levis Fros – uvodi pojam kurtularne, strukturalne antropologije, Zak
Lakan…). Stvorena je jedna siroka atmosfera eksperimenta i pokusaja da se napravi jedna
fundamentalna promena u odnosu na tradicionalno evropsku ideju filozofije i teorije kao otkrica ljudske
istine. Ovi svi autori su zapravo “napali autora” (kao stvaraoca). Pokusali su da pokazu da autor postaje
autor tek u odnosu na odredjene tekstove. Autor nije onaj koji vam kaze: “ja cu vam reci istinu”. Ko je
zapravo taj Ja koje se vama obraca?
- Mishel Fuko napisao je slavni tekst “Sta je autor?”, rekavsi da zapravo autor nije jedno zivo bice iz
koga se iskazuje ja, vec jeste mesto sa koga govore diskursi. Mi smo samo pod odredjenim uslovima
tekstova (kulture, umetnosti, teorije, svakodnevnog zivota) koji se ukrstaju…”Subjekt nije uvek
postojao, subjekt je istorijski stvoren i imao je svoje trajanje od renesanse do 60-ih godina XX veka.
Subjekt je jedna istorijska kategorija” (srednjevekovni covek nije imao svoje Ja koje izvire iz svog bica,
to je bio covek koji je slika onog drugog – Boga; nije imao moc da sebe izrazi. Tek renesansni covek
pocinje da stvara diskurs o tome da je ljudsko bice na neki nacin nezavisno, autonomno od sveta, Boga,
pocinje sebe da prepoznaje kao izvor, kao javstvo, te se stvara ta veoma opterecujuca prica o “umetniku
geniju”, o “umetniku izvoru”, umetniku iz koga “buja” (Leonardo koji ne zna sta ce sa svojim
talentima). Fuko kaze: to je bio jedan trenutak stvaranja “nove evropske ideologije” koja je dovedeena u
pitanje 50ih i 60ih godina sa pojavom masovne medijske kulture (koja je ucinila da svet vidimo na drugi
nacin; mi vise nemamo stabilno Ja, nase zelje nisu stabilne; ~ konstrukcija zelje = moja zelja je zapravo
zelja nekog drugog (psihoanaliticki princip koji Lakan izvodi pozivajuci se na Anu Frojd)
- (Ana Frojd, cerka Sigmunda Frojda, preuzela je psihoanaliticko drustvo. Tada je vec bila stara i
povremeno je odlazila kod svojih roditelja. Svi su u kuci naravno bili psihoanaliticari i trazili su zaplet,
te su otkrili da ona svaki put kada ode u roditeljsku kucu nekontrolisano jede ogromnu kolicinu kolaca.
Tim povodom zakazali su seansu (!) i otkrili su da kada je bila mala svi u kuci su je terali da jede. Posto
je bila jaka, ambiciozna i tvrdoglava ona se suprostavljala njihovim zahtevima. Sada, kada je odrasla i
ostvarila svoje ambicije i moci, ona hoce da zadovolji zelju svoje majke da jede. Iz ovoga izvode tezu da
“nije moja zelja moja, ne izvire iz mene, vec je uvek zelja nekog drugog, gde ja uvek ispunjavam zelju
drugog” - ovako funkcionise sistem reklamne industrije)
- Drugim recima, mi smo u polju struktura, nema dubine, mi smo skup tekstova koji se ukrstaju ovde i
sada. Ne postoji iskreno delo (logika koju uspostavlja Tel Qel), sve je deo strukturalne igre. Mi smo
zapravo u svetu klisea. Svako umetnicko delo, svaka slika je ideoloski tekst, politicki konstrukt jednog
shvatanja drustva i realnosti, a ne istina o svetu koja izvire iz slicica ili pera umetnika, to je uhvacenost
u mrezu jezika i teksta
- Julija Kristeva, vazna autorka za Tel Quel, saradjuje sa Filipom Solersom, udaje se za njega; preko
stipendije i studija kod Ronalda Barta i saradnje sa Solarsom, ulazi u ovaj krug i objavljuje svoju
TEORIJU INTERTEKSTUALNOSTI
- Ona se zasniva na sledecem: “ jedan tekst postoji samo kroz odnos sa drugim tekstovima, jedan tekst
nije po sebi izvor znacenja vec jedna vrsta poligona ili matrice koja dobija znacenje u odnosu sa drugim
tekstovima, njihovim odnosima, sukobima, transformacijama i td.
- Sta je tekst?
- Tekst je svaki zatvoreni poredak znakova – najstarija odrednica.
- Tekst je skup ikonickih i indeksnih znakova kao celine.
2
- Ikonicki znaci = predstavljacki znaci
- Indeksni znaci = znaci upisa tekstova, tragovi umetnikovih ruku
- Slika je celina koja se moze procitati (sistem klisea koje prizivamo gledajuci sliku, pozivamo se na vec
poznate tekstove, kulturne kontekste…) Znacenje jedne slike proizilazi iz njenog odnosa sa drugim
tekstovima.
- Ne postoji ni jedno znacenje koje izvire iz samog teksta, kaze teorija intertekstualnosti, vec iz dijaloga
- Svako znacenje jednog umetnickog dela, bio to roman, bila to drama, film ili slika ne izvire iz samog
dela vec iz scene na kojoj se to delo pojavljuje i odnosa kulturalnih tekstova i tog teksta
- Ovim teorija intertekstualnosti ponistava autora, suocava nas sa tim da nema vise autora (Ronald Bart).
Autor je zapravo konstrukt, onaj koji se pojavljuje kao Ja u preseku razlicitih tekstova
- Tel Quel ove ideje postavlja negde izmedju 62., 63. i 67. 68. godine.