You are on page 1of 40

Voja Tauš

Ranc Imre

ISO 19011:2002

PROVERAVANJE SISTEMA MENADŽMENTA KVALITETOM I/ILI ZAŠTITOM ŽIVOTNE


SREDINE

Priručnik

Beograd, juni 2007.


AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante

SADRŽAJ

I CILJ KURSA........................................................................................................................................3
II TEME KURSA.....................................................................................................................................4
III SATNICA KURSA ...........................................................................................................................4
IV TERMINI I DEFINICIJE ...............................................................................................................5
1. PREDAVANJE – PRINCIPI MENADŽMENTA KVALITETOM ...................................................5
1.1 POTREBA ZA SISTEMOM MENADŽMENTA KVALITETOM ..................................................................5
1.2 PRINCIPI MENADŽMENTA KVALITETOM ..........................................................................................6
2. PREDAVANJE - STANDARDI SERIJE ISO 9000:2000 I ZAHTEVI STANDARDA
ISO 9001:2000..............................................................................................................................................6
RAZVOJ STANDARDA SERIJE ISO 9000:2000 .............................................................................................6
STANDARDI SERIJE ISO 9000:2000............................................................................................................6
STRUKTURA STANDARDA ISO 9001:2000 .................................................................................................7
ZAHTEVI STANDARDA ISO 9001:2000.......................................................................................................7
1 Predmet i područje primene ...........................................................................................................7
2 Normativne reference .....................................................................................................................7
3 Tremini i definicije..........................................................................................................................7
4 Sistem menadžmenta kvalitetom .....................................................................................................7
5 Odgovornost rukovodstva ...............................................................................................................8
6 Menadžment resursima .................................................................................................................10
7 Realizacija proizvoda ...................................................................................................................11
8 Merenje, analize i poboljšavanja..................................................................................................14
3. PREDAVANJE......................................................................................................................................16
DOKUMENTACIJA SISTEMA MENADŽMENTA KVALITETOM ..................................................16
Potreba za dokumentacijom.................................................................................................................16
Struktura dokumentacije ......................................................................................................................16
Smernice za dokumentovanje ...............................................................................................................17
Dokumenti koje zahteva sistem menadžmenta kvalitetom....................................................................17
Upravljanje dokumentima i zapisima...................................................................................................20
4. PREDAVANJE - STANDARDI SERIJE ISO 14000: 2004 I ZAHTEVI STANDARDA ISO
14001:20004................................................................................................................................................20
PRINCIPI SISTEMA UPRAVLJANJA ZAŠTITOM ŽIVOTNE SREDINE ..............................................................20
Osnovni principi...................................................................................................................................20
ISO 14001 : 2004 SISTEMI UPRAVLJANJA ZAŠTITOM ŽIVOTNE SREDINE – ZAHTEVI SA
UPUTSTVOM ZA PRIMENU.................................................................................................................21
1 PREDMET I PODRUČJE PRIMENE ............................................................................................................21
2 NORMATIVNE REFERENCE ....................................................................................................................21
NORMATIVNE REFERENCE NISU CITIRANE ...............................................................................................21
3 TERMINI I DEFINICIJE ............................................................................................................................21
4. ZAHTEVI ZA SISTEM UPRAVLJANJA ZAŠTITOM ŽIVOTNE SREDINE .......................................................21
4.1 OPŠTI ZAHTEVI ..............................................................................................................................21
4.2 POLITIKA ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE ................................................................................................22
4.2 POLITIKA ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE ................................................................................................22
4.3 PLANIRANJE ................................................................................................................................22
4.3.1 ASPEKTI ŽIVOTNE SREDINE .......................................................................................................22
4.3.2 ZAKONSKI I DRUGI ZAHTEVI......................................................................................................23
4.3.3 OPŠTI I POSEBNI CILJEVI I PROGRAMI ........................................................................................23
4.4 PRIMENA I SPROVOĐENJE......................................................................................................24
4.4.1 RESURSI, ZADACI, ODGOVORNOSTI I OVLAŠĆENJA ...................................................................24
4.4.2 OSPOSOBLJENOST, OBUKA I SVEST ............................................................................................24
4.4.3 KOMUNIKACIJA .........................................................................................................................25
4.4.4 DOKUMENTACIJA ......................................................................................................................25
4.4.5 KONTROLA DOKUMENTACIJE ....................................................................................................26
4.4.6 KONTROLA NAD OPERACIJAMA .................................................................................................26
4.4.7 SPREMNOST ZA REAGOVANJE U VANREDNIM SITUACIJAMA I ODGOVOR NA NJIH .....................26
4.5 PROVERAVANJE .........................................................................................................................27

Strana 2 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
4.5.1 PRAĆENJE I MERENJE .................................................................................................................27
4.5.2 VREDNOVANJE USAGLAŠENOSTI ...............................................................................................27
4.5.3 NEUSAGLAŠENOST, KOREKTIVNE MERE I PREVENTIVNE MERE.................................................27
4.5.4 KONTROLA ZAPISA ....................................................................................................................28
4.5.4 INTERNE PROVERE .....................................................................................................................28
4.6 PREISPITIVANJE OD STRANE RUKOVODSTVA ................................................................28
5. PREDAVANJE :KONCEPT, PRINCIPI I VRSTE PROVERE ......................................................28
OPŠTE .......................................................................................................................................................28
KONCEPTNI DIJAGRAM PROVERE .............................................................................................................29
PRINCIPI PROVERE....................................................................................................................................29
VRSTE PROVERE .......................................................................................................................................30
Provera preko prve strane ...................................................................................................................30
Provera preko druge strane .................................................................................................................30
6.PREDAVANJE :PROVERA: PROGRAM, PROCES, PLAN I RADNA DOKUMENTA.............30
UPRAVLJANJE PROGRAMOM PROVERE.....................................................................................................30
PROGRAM PROVERE ...........................................................................................................................32
PROCES PROVERE .....................................................................................................................................33
PLAN PROVERE «NA LICU MESTA»...........................................................................................................33
RADNA DOKUMENTA PROVERE................................................................................................................34
7. PREDAVANJE......................................................................................................................................34
PROVERA: PROCESNI PRISTUP, METODE I TEHNIKE, UPRAVLJANJE .....................................34
PROCESNI PRISTUP PROVERI ....................................................................................................................34
METOD I TEHNIKA PROVERE ....................................................................................................................35
TEHNIKA POSTAVLJANJA PITANJA ...........................................................................................................35
UPRAVLJANJE PROVEROM .......................................................................................................................36
8. PREDAVANJE......................................................................................................................................37
PROVERA: PREISPITIVANJE, DOKUMENTOVANJE NALAZA PROVERE I
NEUSAGLAŠENOSTI, IZVEŠTAJ O PROVERI I NAKNADNE AKTIVNOSTI. ULOGA INTERNE
PROVERE U STALNOM POBOLJŠAVANJU.....................................................................................37
PREISPITIVANJE PROVERE ........................................................................................................................37
DOKUMENTOVANJE NEUSAGLAŠENOSTI..................................................................................................37
ZAHTEV ZA KOREKTIVNU MERU (ZKM)..................................................................................................37
ZAVRŠNI SASTANAK ................................................................................................................................38
Izveštaj o internoj proveri ....................................................................................................................39
Naknadne aktivnosti (praćenje i zaključivanje) ...................................................................................39
Pregled statusa korektivnih mera.........................................................................................................39
PREGLED STANJA ZKM ......................................................................................................................39
ULOGA INTERNE PROVERE U STALNOM POBOLJŠANJU ............................................................................40

I CILJ KURSA

Cilj Kursa za interne provere je da polaznike osposobi za efektivno i efikasno sprovođenje internih provera u
organizaciji u kojoj su zaposleni. Na taj način interni proveravači i ostala lica uključena u proveru daju svoj
doprinos stalnom poboljšavanju sistema menadžmenta kvalitetom i/ili zaštitom životne sredine.
Po uspešno završenom Kursu interni proverevači će biti osposobljeni za:
• izradu programa internih provera;
• pripremu interne provere i izradu upitnika;
• proveru dokumentacije sistema menadžmenta kvalitetom i/ili zaštitom životne sredine i utvrđivanje da li
ista odgovara zahtevima standarda ISO 9001:2000 i/ili ISO 14001:2004;
• identifikovanje procesa u okviru sistema menadžmenta kvalitetom i/ili zaštitom životne sredine i
kriterijuma koji se na njih odnose;
• sprovođenje interne provere – postavljanje efikasnih pitanja, proveravanje efikasnosti i efektivnosti
procesa, identifikovanje, evidentiranje i saopštavanje neusaglašenosti;
• saopštavanje primedbi – zapažanja koja pomažu razvoj i poboljšavanja sistema menadžmenta kvalitetom
i/ili zaštitom životne sredine i njihovih procesa.

Strana 3 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
II TEME KURSA
Kurs za interne proveravače obuhvata sledeće teme:
• osnove sistema menadžmenta kvalitetom;
• principi menadžmenta kvalitetom;
• standard ISO 19011:2002;
• standardi serije ISO 9000:2000;
• zahtevi standarda ISO 9001:2000;
• standardi serije ISO 14000;
• standard ISO 14001:2004;
• procesni pristup, stalno poboljšavanje, usmeravanje na korisnika i zainteresovane strane;
• dokumantacija sistema menadžmenta kvalitetom i/ili zaštitom životne sredine;
• identifikacija procesa neophodnih za sistem menadžmenta kvalitetom i/ili zaštitom životne sredine;
• uloga internih proveravača, njihova ovlašćenja i odgovornosti;
• tok interne provere;
• izrada i upravljanje programima internih provera;
• kriterijumi provere;
• komuniciranje, efikasne metode pripreme provere i provere;
• principi provere i pravila ponašanja proveravača;
• izrada upitnika;
• korišćenje šema procesa;
• simulacija provere i prikupljanje dokaza o proveri;
• zaključivanje provere, definisanje neusaglašenosti i zapažanja (primedbi);
• mesto i uloga internih provera u procesu stalnog poboljšavanja sistema menadžmenta kvalitetom i/ili
zaštitom životne sredine;
• izveštavanje o proveri i aktivnosti nakon provere.

III SATNICA KURSA

Vreme Aktivnost Sadržaj


1. dan
14,00 - 1. predavanje Principi menadžmenta kvalitetom
2. predavanje Standardi serije ISO 9000:2000 i zahtevi standarda ISO
9001:2000
1. vežba Poznavanje zahteva standarda ISO 9001:2000
3. predavanje Dokumantacija sistema menadžmenta kvalitetom
2. vežba Područje primene sistema menadžmenta kvalitetom
4. predavanje Standardi serije ISO 14000:2004 i zahtevi standarda ISO
14001:2004
- 19,00 3. vežba Poznavanje zahteva standarda ISO 14001:2004

2. dan
14,00 - 5. predavanje Provera: koncept, principi i vrste
6. predavanje Provera: program, proces, plan i radna dokumentacija
4. vežba Priprema interne provere, izrada upitnika uz korišćenje
procedura
7. predavanje Provera: procesni pristup, metode i tehnike provere,
upravljanje proverom
5. vežba Interna provera procesa – simulacija
8. predavanje Provera: preispitivanje nalaza, dokumentovanje nalaza
provere i neusaglašenosti, izveštavanje o proveri i aktivnosti
nakon provere
- 18,00 6. vežba Evidentiranje neusaglašenosti, pokretanje Zahteva za
korektivnu meru
18.00 – 19.00 Test Poznavanje zahteva standarda ISO 9001 i ISO 14001

Strana 4 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
IV TERMINI I DEFINICIJE

Termini i definicije utvrđeni su u standardu ISO 9001:2000.

1. PREDAVANJE – PRINCIPI MENADŽMENTA KVALITETOM

1.1 Potreba za sistemom menadžmenta kvalitetom


Korisnici zahtevaju proizvode i usluge koje zadovoljavaju njihove potrebe i očekivanja. Svoje potrebe i
očekivanja korisnici najčešće iskazuju u odgovarajućim specifikacijama koje zajednički nazivamo “zahtevi
korisnika”.
Zahtevi korisnika mogu biti specificirani u ugovoru, ali ih može utvrditi i sama organizacija. U oba slučaja
korisnik je taj koji na kraju utvrđuje da li su proizvod ili usluga prihvatljivi ili ne. Konkurencija i tehnički
razvoj uslovljavaju stalne promene potreba i očekivanja korisnika, pa su organizacije primorane da stalno
poboljšavaju svoje proizvode, usluge i procese.
Sistematski pristup menadžmentu kvalitetom podstiče organizaciju da:
• analizira zahteve korisnika;
• dosledno ispunjava zahteve i očekivanja korisnika;
• utvrdi procese koji doprinose realizaciji proizvoda/usluge koji ispunjavaju zahteve korisnika;
• upravlja tim procesima;
• rešava probleme koji se odnose na kvalitet.
Efektivan sistem menadžmenta kvalitetom sposoban je da obezbedi okvir i uslove za stalno poboljšavanje
čime se povećava verovatnoća da se postigne bolje zadovoljenje korisnika. Izuzetno je važno da svi
zaposleni budu svesni značaja ispunjavanja zahteva korisnika i ostvarivanja kvaliteta proizvoda/usluge.
Obaveze najvišeg rukovodstva ne ograničavaju se samo na donošenje srateške odluke o uvođenju sistema
menadžmenta kvalitetom već je potrebno njihovo aktivno uključivanje u uspostavljanje, dokumentovanje,
primenu, održavanje i stalno poboljšavanje efektivnosti sistema menadžmenta kvalitetom.
Tokom uspostavljanja i primene sistema menadžmenta kvalitetom organizacija mora da:
• utvrdi potrebe i očekivanja korisnika i ostalih zainteresovanih strana;
• utvrdi politiku kvaliteta i ciljeve kvaliteta;
• utvrdi procese i ovlašćenja i odgovornosti neophodne za ostvarivanje ciljeva kvaliteta;
• utvrdi i obezbedi resurse neophodne za ostvarivanje ciljeva kvaliteta;
• utvrdi metode merenja efektivnosti i efikasnosti svakog procesa;
• primenjuje utvrđene metode radi verifikovanja efektivnosti i efikasnosti svakog procesa;
• utvrdi načine za sprečavanje neusaglašenosti i eliminisanje njihovih uzroka;
• utvrdi sistem monitoringa i preispitivanja;
• utvrdi i primenjuje procese stalnog poboljšavanja sistema menadžmenta kvalitetom.
Sistem menadžmenta kvalitetom mora da odgovara organizaciji, da bude pogodan i efektivan.
Uspostavljanje, dokumentovanje, primena, održavanje i stalno poboljšavanje efektivnosti takvog sistema
zahteva vreme, trud i angažovanje svih zaposlenih.
Najznačajnije koristi od sistema menadžmenta kvalitetom (ali nisu ograničene samo na) su:
• poboljšavanje planiranja svih poslovnih procesa;
• stvaranje svesti o kvalitetu u celoj organizaciji;
• poboljšavanje nivoa internog i eksternog komuniciranja;
• povećavanje zadovoljenja korisnika;
• poboljšavanje organizacije poslovanja;
• smanjenje troškova neodgovarajućeg kvaliteta.
Sistem menadžmenta kvalitetom osigurava poverenje i kod korisnika i kod organizacije kada je u pitanju
mogućnost doslednog obezbeđenja proizvoda/usluge koji ispunjavaju zahteve korisnika i odgovarajućih
propisa. Krajnji rezultat je bolje upravljanje procesima i aktivnostima u organizaciji na svim nivoima.
Ukoliko sistem menadžmenta kvalitetom ispunjava zahteve standarda ISO 9001:2000, isti može biti
certifikovan od ovlašćene (akreditovane) organizacije.

Strana 5 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
1.2 Principi menadžmenta kvalitetom
Osnovu standarda serije ISO 9000:2000 čine principi menadžmenta kvalitetom koji treba da pomognu
najvišem rukovodstvu pri vođenju organizacije i upravljanju njom. Principi menadžmenta kvalitetom
obuhvataju:
• Usmeravanje na korisnike – organizacija zavisi od korisnika pa, prema tome, treba da razume aktuelne i
buduće potrebe korisnika, treba da ispuni njihove zahteve i da nastoji da pruži i više od onoga što
korisnici očekuju.
• Liderstvo – lideri uspostavljaju jedinstvo ciljeva i vođenja organizacije – oni treba da stvaraju i
održavaju interno okruženje i klimu u kojima zaposleno osoblje može u potpunosti da učestvuje u
ostvarivanju ciljeva organizacije.
• Uključivanje osoblja – osoblje na svim nivoima čini suštinski deo organizacije i njihovo puno
uključivanje omogućava da se iskoriste sposobnosti pojedinaca za ostvarivanje dobrobiti organizacije.
• Procesni pristup – ostvarivanje željenih rezultata znatno je efikasnije ako se menadžment aktivnostima i
resursima ostvaruje kao proces.
• Sistemski pristup menadžmentu – identifikovanje i razumevanje sistema međusobno povezanih procesa
i menadžment tim sistemom doprinose efektivnosti i efikasnosti organizacije u ostvarivanju utvrđenih
ciljeva.
• Stalno poboljšavanje – trajni cilj organizacije treba da bude stalno poboljšavanje njenih ukupnih
performansi.
• Odlučivanje na osnovu činjenica – analiza podataka i informacija predstavlja osnovu za donošenje
efektivnih odluka.
• Uzajamno korisni odnosi sa isporučiocima – organizacija i njeni isporučioci su međusobno zavisni –
uzajamno korisni odnosi povećavaju sposobnost i jednih i drugih da stvaraju vrednost.

2. PREDAVANJE - STANDARDI SERIJE ISO 9000:2000 I ZAHTEVI STANDARDA ISO 9001:2000

Razvoj standarda serije ISO 9000:2000


Prvi standard koji je utvrđivao zahteve za sistem obezbeđenja kvaliteta, standard BS 5750, izdao je 1979.
godine Britanski institut za standardizaciju (BSI). Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) izdala
je 1987. godine seriju međunarodnih standarda ISO 9000:1987, zasnovanu na standardima BS 5750.
Prva revizija međunarodnih standarda serije ISO 9000:1987 izdata je 1994. godine kao serija ISO
9000:1994. Savezni zavod za standardizaciju je dve godine kasnije izdao identične standarde serije JUS ISO
9000:1996. Standard ISO 9001:1994 Sistemi kvaliteta – Model za obezbeđenje kvaliteta pri projektovanju,
razvoju, proizvodnji, ugradnji i servisiranju predstavljao je specifikaciju sistema obezbeđenja kvaliteta
koja je utvrđivala 20 elemenata usmerenih na planiranje, primenu i proveru “kritičnih aktivnosti”.
Nova revizija međunarodnih standarda serije ISO 9000:2000 izdata je decembra 2000. godine, a
odgovarajuće jugoslovensko izdanje u martu 2001. godine. Standard ISO 9001:2000 Sistemi menadžmenta
kvalitetom – Zahtevi predstavlja specifikaciju sistema menadžmenta kvalitetom, jer je usmeren na
utvrđivanje i ostvarivanje ciljeva kvaliteta, efektivno upravljanje procesima, stalno poboljšavanje i
povećavanje zadovoljenja korisnika. Nova revizija sprovedena je zbog:
• problema u vezi sa primenom prethodne serije standarda;
• teškoća u primeni u malim i srednjim preduzećima, jer je pristup bio prilagođen velikim organizacijama;
• stalnih promena zahteva kupaca i korisnika;
• nedovoljne kompatibilnosti sa drugim standardima koji utvrđuju zahteve za sisteme menadžmenta;
• potrebe za drugim standardima koji podržavaju ostvarivanje, održavanje i poboljšavanje ukupnih
performansi i mogućnosti organizacije;
• usvajanja “procesnog pristupa” u organizovanju i upravljanju organizacijom.
Standardi serije ISO 9000:2000 razvijeni su u cilju lakšeg uspostavljanja i primene efektivnog sistema
menadžmenta kvalitetom u organizacijama različitih tipova i veličina.
Standardi serije ISO 9000:2000
JUS ISO 9000:2001 sistemi mendžmenta kvalitetom – Osnove i rečnik

Ovaj standard opisuje osnove sistema menadžmenta kvalitetom i utvrđuje terminologiju za sisteme
menadžmenta kvalitetom.
Strana 6 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante

ISO 9001:2000 sistemi menadžmenta kvalitetom – Zahtevi

Ovaj standard utvrđuje zahteve koji se odnose na sisteme menadžmenta kvalitetom, koji se koriste ramo gde
je potrebno da se prikaže sposobnost organizacije da obezbeđuje proizvode koji zadovoljavaju korisnika i
ispunjavaju zahteve odgovorajućih propisa i ima za cilj da poveća zadovoljenje korisnika.
ISO 9004:2000 Sistemi menadžmenta kvalitetom – Uputstva za poboljšanje performansi
Ovaj standard daje uputstva koja se odnose i na efektivnost i na efikasnost sistema menadžmenta kvalitetom.
Cilj ovog standarda je poboljšanje preformansi organizacije i zadovoljenje korisnika i ostalih zainteresovanih
strana. Ovaj standard ne predstavlja uputstvo za primenu ISO 9001:2000.
Struktura standarda ISO 9001:2000
Standard ISO 9001:2000 ima 8 poglavlja:
• Predmat i područje primene
• Normativne refrence
• Termini i definicije
• Sistem menadžmenta kvalitetom
• Odgovornost rukovodstva
• Menadžment resursima
• Realizacija proizvoda
• Merenje, analize i poboljšanja
Svako poglavlje standarda podeljeno je na tačke i podtačke koje sadrže zahteve.

Zahtevi standarda ISO 9001:2000


1 Predmet i područje primene
1.1 Opšte odredbe
Ovaj međunarodni standard specificira zahteve za sistem menadžmenta kvalitetom kada organizacija:
• treba da pokaže ssvoju sposobnost da dosledno obezbeđuje proizvod koji ispunjava zahteve
korisnika i odgovarajućih propisa, i
• ima za cilja da poveća zadovoljenje korisnika efektivnom primenom sistema, uključujući procese
stalnog poboljšavanja sistema, kao i dokazivanje usaglašenosti sa zahtevima korisnika i zahtevima
propisa.

1.2 Primena
Svi zahtevi ovog međunarodnog standarda su opšti (standard utvrđuje ŠTA, ali ne i KAKO) i predviđeno je
da budu primenljivi za sve organizacije, bez obzira na njihov tip, veličinu i proizvode, koje isporučuju.
Kada se bilo koji zahtevi ovog međunarodnog standarda ne mogu primeniti, zbog prirode organizacije i
njenog proizvoda, može se razmotriti njihovo izostavljanje
Organizacija može izostaviti samo zahteve iz tačke 7.
Izostavljanja ne smeju uticati na sposobnost organizacije ili n njenu odgovornost da obezbeđuje proizvod
koji ispunjava zahteve korisnika i odgovarajućih propisa.

2 Normativne reference
3 Tremini i definicije
4 Sistem menadžmenta kvalitetom
4.1 Opšti zahtevi
Organizacija mora da:
• uspostavi
• primeni
• dokumentuje
• primenjuje
• održava i
• stalno poboljšava efektivnost sistema menadžmenta kvalitetom.
Organizacija mora da:
a) identifikuje procese neophodne za sistem menadžmenta kvalitetom (videti 1.2);
b) primenjuje te procese u celoj organizaciji;
Strana 7 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
c) odredi redosled i međusobno delovanje tih procesa;
d) odredi kriterijume i metode potrebne za efektivno izvođenje i upravljanje tim procesima;
e) osigura raspoloživost resursa i informacija za podršku primeni i praćenju tih procesa;
f) prati, meri i analizira performanse tih procesa;
g) primenjuje mere potrebne za ostvarivanje planiranih rezultata i stalno poboljšavanje tih procesa.
Organizacija mora da obavlja menadžment ovim procesima u skladu sa zahtevima ovog međunarodnog
standarda.
Kada organizacija izabere da ima bilo koji proces iz «autsorsa», koji utiče na usaglašenost proizvoda sa
zahtevima, ona mora da osigura upravljanje takvim procesima. Upravljanje takvim procesima iz «autsorsa»
mora da se identifikuje u okviru sistema menadžmenta kvalitetom.

4.2 Zahtevi kojie se odnose na dokumentaciju

4.2.1 Opšte odredbe


Dokumentacija sistema menadžmenta kvalitetom mora da sadrži:
a) dokumentovane izjave o poitici kvaliteta i ciljevima kvalitetaČ
b) poslovnik o kvalitetu;
c) dokumentovane procedure koje se zahtevaju ovim međunarodnim standardom;
d) dokumente potrebne organizaciji da osigura efektivno planiranje i izvođenje svojih procesa, kao i
upravljanje tim procesima i
e) azpise o kvalitetu koji se zahtevaju ovim međunarodnim standardom (videti 4.2.4).
Struktura dokumentacije trebada odgovara:
• veličini organizacije i vrsti aktivnosti,
• složenosti procesa i njihovog međusobnog delovanja i
• osposobljenosti osoblja

4.2.1 Poslovnik o kvalitetu


Poslovnik o kvalitetu mora obuhvatiti:
• predmet i područje primene sistema menadžmenta kvalitetom, uključujući detalje o svim
izostavljanjima i obrazloženje za ta izostavljanja;
• dokumentovane procedure ili pozive na njih i
• opis međusobnog delovanja procesa sistema menadžmenta kvalitetom.

4.2.2 Upravljanje dokumentima


Dokumentovana procedura mora utvrditi:
• odobravanje adekvatnosti dokumenata pre izdavanja;
• preispitivanje i ažuriranje, ako je potrebno;
• označavanje izmena i važećeg statusa revizije;
• osiguravanje da su relevantne verzije dokumenata koji se primenjuju raspoložive svakom mestu
korišćenja;
• osiguravanje da su dokumenti uvek čitki i laki za identifikovanje;
• osiguravanje da se identifikuju dokumenti eksternog porekla i upravljanje njihovom distribucijom i
• sprečavanje neželjene upotrebe zastarelih dokumenata.

4.2.3 Upravljanje zapisima


Dokumentovana procedura mora utvrditi:
• označavanje;
• arhiviranje;
• zaštitu;
• pretraživanje;
• vreme čuvanja;
• uklanjanje zapisa.

5 Odgovornost rukovodstva
5.1 Obaveze i delovanje rukovodstva
Najviše rukovodstvo mora imati dokaze o prihvatanju obaveza za:

Strana 8 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
• razvoj i primenu sistemamenadžmenta kvalitetom i
• stalno poboljšavanje njegove efektivnosti.
Najviše rukovodstvo mora:
• informisati organizaciju o važnosti ispunjavanja zahteva korisnika;
• informisati organizaciju o važnosti ispunjavanja zahteva iz propisa i drugih normativnih
dokumenata;
• uspostvaiti politiku kvaliteta;
• osiguravati da sus utvrđeni ciljevi kvaliteta;
• sprovoditi preispitivanja i
• osiguravati raspoloživost resursa.

5.2 Usredsređenost na korisnika


Najviše rukovodstvo mora osigurati da se zahtevi korisnika:
• utvrđuju i
• ispunjavaju radi povećavanja njegovog zadovoljenja.

5.3 Politika kvaliteta


Najviše rukovodstvo mora da obezbedi da politika kvaliteta:
• odgovara svrsi(misiji) organizacije;
• sadrži prihvatanje obaveze da se ispunjacaju zahtevi i da se stalno poboljšava efektivnost sistema
menadžmenta kvalitetom;
• daje okvir za utvrđivanje i preispitivanje ciljeva kvaliteta;
• bude saopštena i objašnjena svima u organizaciji i
• bude preispitivana da bi stalno bila adekvatna.

5.4 Planiranje

5.4.1 Ciljevi kvaliteta


Najviše rukovodstvo mora da obezbedi da se na odgovarajućim funkcijama i nivoimaunutar organizacije
utvrde ciljevi kvaliteta.
Ciljevi kvaliteta moraju da budu merljivi i usklađeni sa politikom kvaliteta.
Ciljevi kvaliteta moraju uključivati one koji su potrebni za ispunjavanje zahteva za proizvod.

5.4.2 Planiranje sistema menadžmenta kvalitetom


Najviše rukovodstvo mora da obezbedi da se:
• planira ispunjavanje ciljeva kvaliteta;
• planira ispunjavanje zahteva utvrđenih u 4.1;
• održava celovitost sistema menadžmenta kvalitetom kada se planiraju i primenjuju izmene u sistemu
menadžmenta kvalitetom.

5.5 Odgovornosti, ovlašćenja i komuniciranje

5.5.1 Odgovornosti i ovlašćenja


Najviše rukovodstvo mora osigurati da se odgovornosti i ovlašćenja definišu i saopšte u organizaciji.

5.5.2 Predstavnik rukovodstva


Predstavnik rukovodstva mora:
• obezbediti da se utvrđuju, primejuju i održavaju procesi sistema menadžmenta kvalitetom;
• izveštavati najviše rukovodstvo o delotvornosti i potrebama za poboljšavanjem sistema
menadžmenta kvalitetom;
• osiguravati stvaranje svesti o zahtevima korisnika, na svim nivoima u organizaciji.

5.5.3 Interno komuniciranje


Najviše rukovodstvo mora da osigrua, da se ostvaruje komuniciranje koje se odnosi na efektivnost sistema
menadžmenta kvalitetom.

Strana 9 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
5.6 Preispitivanje od strane rukovodstva

5.6.1 Opšte odredbe


Najviše rukovodstvo mora da preispituje sistem menadžmenta kvalitetom u planiranim intervalima, da bi se
obezbedila njegova stalna prikladnost, adekvatnost i efektivnost.
Preispitivanje mora da obuhvati procenjivanje:
• mogućnosti za poboljšavanje i
• potreba za izmenama u sistemu menadžmenta kvalitetom, uključujući politiku i ciljeve kvaliteta.
Zapisi o preispitivanju od strane rukovodstva moraju se održavati (videti 4.2.4).

5.6.2 Ulazni elementi preispitivanja


Ulazni elementi moraju da sadrže informacije o:
• rezultatima provera;
• povratnim informacijama od korisnika;
• performanama procesa i neusaglašenosti proizvoda;
• statusu preventivnih i korektivnih mera;
• dodatnim meram proisteklim iz prethodnih preispitivanja od strane rukovodstva;
• izmenama koje bi mogle uticati na sistem menadžmenta kvalitetom i
• preporukama za poboljšavanje.

5.6.3 Izlazni elementi preispitivanja


Izlazni elementi preispitivanja od strane rukovodstva moraju da sadrže odluke i mere koje se odnose na:
• poboljšavanje efektivnosti sistema menadžmenta kvalitetom i njegovih procesa;
• poboljšavanje proizvoda u vezi sa zahtevima korisnika i
• potrebne resurse.

6 Menadžment resursima
6.1 Obezbeđivanje resursa
Organizacija mora da utvrdi i obezbedi resurse potrebne za:
• primenu, održavanje i stalno poboljšavanje efektivnosti sistema menadžmenta kvalitetom;
• povećanje zadovoljenja korisnika ispunjavanjem njihovih zahteva.

6.2 Ljudski resursi


6.2.1 Opšte odredbe
Osoblje koje obavlja poslove koji utiči na kvalitet proizvoda mora da bude kompetentno na osnovu
odgovarajućeg:
• formalnog obrazovanja;
• obuke za ispunjavanje zahteva;
• znanja;
• iskustva.

6.2.2 Osposobljenost, svest i obuka


Organizacija mora da:
• utvrdi potrebnu kompetentnost osoblja koje obavlja poslove koji utiču na kvalitet proizvoda;
• obezbedi obuku za ispunjavanje zahteva ilil preduzme druge mere da se zadovolje ove potrebe;
• ocenjuje efektivnost preduzetih mera;
• osigura da zaposleni budu svesni relevantnosti i važnosti svojih aktivnosti i načina na koji oni
doprinose ostvarivanju ciljeva kvaliteta;
• održava odgovarajuće zapise o obrazovanju, obuci, znanju i iskustvu (videti 4.2.4).

6.3 Infrastruktura
Organizacija mora da utvrdi, obezbedi i održava infrastrukturu uključujući:
• zgrade, radni prostor i pripadajuću opremu;
• procesnu opremu (i hardver i softver) i
• usluge podrške (kao što su transportne ili komunikacijske usluge).

Strana 10 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
6.4 Radna sredina
Organizacija mora da utvrdi i obavlja menadžment radnom sredinom potrebnom da bi se postigla
usaglašenost sa zahtevima proizvoda.

7 Realizacija proizvoda

7.1 Planiranje realizacije proizvoda


Organizacija mora da planira i razvija proces potrebne za realizaciju proizvoda.
Planiranje realizacije proizvoda mora da utvrdi, gde je pogodno:
• ciljeve kvaliteta i zahteve za proizvod;
• potrebu za usopstavljanjem procesa, dokumenata i da obezbedi posebne resurse koji odgovaraju
datom proizvodu;
• zahtevane aktivnosti verifikacije, validacije, praćenja, kontrolisanja i ispitivanja, koji su specifični za
dati proizvod, kao i kriterijume za prihvatanje proizvoda i
• zapise koji su potrebni da bi se obezbedili dokazi o tome da procesi realizacije i rezultujući proizvod
ispunjavaju zahteve (videti 4.2.4).

7.2 Procesi koji se odnose na korisnike


7.2.1 Utvrđivanje zahteva koji se odnose na proizvod
Organizacija mora da utvrdi:
• zahteve koje je specificirao korisnik;
• zahteve koje korisnik nije iskazao, ali koji su neophodni za specificiranu ili nameravanu upotrebu,
kada je poznata;
• zahteve propisa i drugih normativnih dokumenata koji se odnose na proizvod i
• sve dodatne zahteve koje utvrdi organizacija.

7.2.2 Preispitivanje zahteva koji se odnose na proizvod


Organizacija mora da preispita zahteve koji se odnose na proizvod pre prihvatanja obaveze da proizvod
isporuči korinsiku.
Preispitavanje mora da obezbedi:
• da zahtevi za proizvod budu jasno utvrđeni;
• da se razreše zahtevi iz ugovora ili narudžbine koji se razlikuju od onih koji su prethodno bili
iskazani i
• da organizacija ima mogućnosti da ispuni itvrđene zahteve.
Moraju se održavati zapisi o rezultatima ovog preispitivanja i merama koje proističu iz preispitivanja (videti
4.2.4).
Kada dođe do izmene zahteva za proizvod, organizacija mora da osigura da odgovarajući dokumetni budu
izmenjeni i da je odgovarajuće osoblje upoznato sa izmenjenim zahtevima.

7.2.3 Komuniciranje sa korisnicima


Organizacija mora da utvrđuje i primenjuje efektivna rešenja za komuniciranje sa korisnicima u vezi sa:
• informacijam o proizvodu;
• upitima, ugovorima ili postupanjem sa narudžbinama, uključujući i njihove izmene;
• povratnim informacijama od korisnika, uključujući i njihove žalbe.

7.3 Projektovanje i razvoj

7.3.1 Planiranje projektovanja i razvoja


Organizacija mora da planira projektovanje i razvoj proizvoda i da njime upravlja.
Plan projektovanja i razvoja organizacija mora da utvrdi:
• faze projektovanja i razvoja i aktivnosti u okviru tih faza;
• odgovarajuće aktivnosti preispitivanja, verifikacije i validacije za svaku fazu projektovanja i razvoja;
• termine početka i završetka aktivnosti;
• odgovornosti i ovalšćenja za sprovođenje planiranih aktivnosti;
• resurse neophodne za sprovođenje planiranih aktivnosti.

Strana 11 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
Vezama između različitih grupa koje su uključene u projektovanje i razvoj, mora se upravljati kako bi se
obezbedilo efektivno komuniciraje i jasna raspodela odgovornosti.
Izlazni elementi planiranja moraju se , gde to ima smisla, ažurirati u skladu sa napredovanjem projektovanja
i razvoja.

7.3.2 Ulazni elementi projektovanja i razvoja


Moraju se utvrđivati ulazni elementi koji se odnose na zahteve za proizvod i održavati zapisi. Ulazni
elementi projektovanja i razvoja moraju obuhvatiti:
• funkcionalne zahteve i zahteve za perfomanse;
• odgovarajće zahteve iz propisa i drugih normativnih dokumenata;
• gde je primenljivo, informacije dobijene na osnovu prethodnih sličnih projekata i
• ostale zahteve bitne za projektovanje i razvoj.

Ulazni elementi projektovanja i razvoja moraju se preispitivati sa apekta:


• adekvatnosti;
• kompletnosti;
• nedvosmislenosti;
• međusobne nesuprotstavljenosti.

7.3.3 Izlazni elementi projektovanja i razvoja


Izlazni elementi projektovanja i razvoja moraju da se daju i moraju se odobriti pre puštanja u upotrebu.
Izlazni elementi projektovanja i razvoja moraju:
• biti u obliku koji omogućava verifikaciju u odnosu na ulazne elemente projektovanja i razvoja,
• ispuniti ulazne zahteve projektovanja i razvoja;
• obezbediti odgovarajućeinformacije za nabavku proizvodnju i pružanje usluga;
• sadražati ili se pozivati na kriterijume prihvatanja proizvoda;
• utvrditi karakteristike bitne za bezbedno i pravilno korišćenje proizvoda.

7.3.4 Preispitivanje projektovanja i razvoja


Preispitivanje mora da se obavlja u odgovarajućim fazama projektovanja i razvoja, u skladu sa planom.
Preispitivanje mora obuhvatiti:
• vrednovanje mogućnosti rezultata projektovanja i razvoja da ispuni ulazne zahteve;
• identifikovanje problemai predlaganje mera neophodnih za njihovo rešavanje.
Moraju se održavati zapisi o preispitivanju i o svim neophodnim merama.

7.3.5 Verifikacija projektovanja i razvoja


Verifikacija mora da se obavlja u određenim fazama projekotvanja i razvoja, u skladu sa planom.
Verifikacija mora utvrditi da izlazni elementi projektovanja i razvoja ispunjavaju ulazne elemente
projektovanja i razvoja.
Moraju se održavati zapisi o verifikaciji i o svim neophodnim merama.

7.3.6 Validacija projektovanja i razvoja


Validacija mora da se obavlja u svim fazama projekotvanja i razvoja, u skladu sa planom.
Validacija mora utvrditi da rezultujući proizvod može da ispuni zahteve za spcificiranu ili nameravanu
upotrebu ili primenu, kada je ona poznata.
Kada je to izvodljivo, validacija mora da se obavi pre isporuke ili primene proizvoda.
Moraju se održavati zapisi o rezultatima validacije i o svim neophodnim merama.

7.3.7 Upravljanje izmenama projektovanja i razvoja


Izmene u projektovanju i razvoju moraju da se identifikuju, preispituju, verifikuju i validiraju, gde je
primenljivo, i odobre pre primene.
Preispitivanje izmena projekotvanja i razvoja mora da obuhvata i vrednovanje uticaja izmena na sastavne
delove i isporučeni proizvod.
Moraju se održavati zapisi o rezultatima preispitivanja izmena i o svim neophodnim merama.

7.4 Nabavka
7.4.4 Proces nabavke

Strana 12 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
Procesom nabavke mora se uravljati da bi se osigurala usaglašenost nabavljenog proizvoda sa utvrđenim
zahtevima nabavke. Vrsta i obim upravljanja koje se primenjuje na isporučioca i na proizvod koji se nabavlja
moraju da zavise od uticaja tog proizvoda na naknadnu realizaciju proizvoda ili na krajnji proizvod.
Isporulioci se moraju birati i vrednovati na osnovu njihove sposobnosti da isporučuju proizvod usaglašen sa
zahtevima organizacije. Moraju se ustanoviti kriterijumi za izbor, vrednovanje i ponovno vrednovanje
isporučilaca.
Moraju se održavati zapisi o rezultatima vrednovanja i o svim neophpdnim merama koje proističu iz tog
vrednovanja.

7.4.5 Informacije o nabavci


Informacije o nabavci opisuju proizvod koji se nabavlja, uključujući, gde to ima smisla:
• zahteve za odobravanje proizvoda, postupaka, procesa i opreme;
• zahteve za kvalifikacije osoblja i
• zahteve za sistem menadžmenta kvalitetom.

Organizacija mora da obezbedi adekvatnost specificiranih zahteva o nabavci pre njihovog saopštavanja
isporučiocu.

7.4.6 Verifikacija proizvoda koji se nabavlja


Organizacija mora da uspostavi i primenjuje kontrolisanje ili druge potrebne aktivnosti radi obezbeđenja da
je nabavljeni proizvod usaglašen sa utvrđenim zahtevima nabavke.
Aktivnosti i metode verifikacije u prostoru isporučioca moraju biti navedene u dokumentima nabavke.

7.5 Proizvodnja i servisiranje

7.5.4 Upravljanje proizvodnjom i servisiranjem


Organizacija mora da upravlja planiranjem i obavljanjem proizvodnje i servisiranja.
Upravljanje obuhvata, gde je moguće:
• raspoloživost informacija koje opisuju karakteristike proizvoda;
• Raspoloživost radnih uputstava;
• korišćenje odgovarajuće opreme;
• raspoloživost i korišćenje oprem za praćenje i merenje;
• Primenu praćenja i merenja;
• primenu aktivnosti puštanja, isporuke i aktivnosti posle isporuke.

7.5.2 Validacija procesa proizvodnje i servisiranja


Organizacija mora validirati procese proizvodnje i servisiranja kada rezultujući izlazni elementi mogu biti
verifikovani naknadnim praćenjem ili merenjem.
Validacija mora pokazati sposobnost ovih procesa da postižu planirane rezultate.
Planiranje procesa validacije uključuje, gde je to moguće:
• definisanje kriterijuma za preispitivanje i odborenje procesa;
• odobravanje opreme i kvalifikacije osoblja;
• korišćenje posebnih metoda i procedura;
• zahteve za zapise;
• ponovnu validaciju.

7.5.3 Identifikcija i sledljivost


Tamo gde to ima smisla, proizbod mora biti označen na odgovarajući način kroz celokupnu realizaciju
proizvoda.
Status proizvoda mora biti označen u odnosu na zahtev praćenja i merenja.
Tamo gde sledljivost predstavlja zahtev, organizacija mora upravljati jedinstvenom identifikacijom
proizvoda.

7.5.4 Imovina korisnika


Imovina korisnika koja je data za korišćenje ili ugradnju u proizvod mora biti:
• označena;
• verifikovana;

Strana 13 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
• zaštićena.
Imovina korisnika može da obuhvati intelektualnu svojinu.

7.5.5 Očuvanje proizvoda


Organizacija mora da sačuva usaglašenost proizvoda u toku realizacije internih procesa i isporuke planiranog
odredišta.
Očuvanje proizvoda mora da obuhvati:
• identifikaciju;
• rukovanje;
• pakovanje;
• skladištenje;
• zaštitu.
Čuvanje se takođe mora primeniti i na sastavne delove proizvoda.

7.6 Upravljanje uređajma za praćenje i merenje


Organizacija mora da utvrdi koja praćenja i merenja moraju da se sprovode, ako i koji su uređaji za praćenje
i merenje neophodni da bi se obezbedio dokaz o usglašenosti proizvoda sa određenim zahtevima.
Organizacija mora da utvrdi procese koji obezbeđuju da se praćenje i merenje izvršavaju na način koji je
usklađen sa zahtevima za praćenje i merenje.
Gde god je potrebno osigurati validne rezultate, oprema za merenje mora se:
• etalonirati ili vrifikovati u specificiranim intervalima, ili pre upotrebe, etalonima sledljivim do
međunarodnih ili nacionalnih etalona. Ako takvi etaloni ne postoje, mora se zapisati osnova koja se
koristi za etaloniranje ili verifikaciju;
• podešavati ili ponovo podešavati ako je potrebno;
• označiti, da bi se omogućilo da se odredi status etaloniranja;
• zaštititi od podešavanja koja bi rezultat merenja učinila pogrešnim i
• zaštititi od oštećenja ili kvara u toku rukovanja, održavanja i skladištenja.
Organizacija mora da oceni i zapiše validnost prethodnih rezultata merenja kadase utvrdi da oprema nije
usaglašena sa zahtevima. Organizacija mora da preduzme odgovarajuće mere za tu opremu i za proizvod na
koji je to imalo uticaja.
Moraju se održavati zapisi o rezultatima etaloniranja i verifikacije (videti 4.2.4).
Kada se koristi za praćenje i merenje specificiranih zahteva, mora se potvrditi sposobnost računarskog
softvera da zadovolji planiranu primenu. To se mora učiniti pre početne upotrebe i ponovo potvrditi, ako je
potrebno.

8 Merenje, analize i poboljšavanja


8.1 Opšte odredbe
Organizacija mora da planira i primenjuje procese praćenja, merenja, analize i poboljšavanja, koji su
potrebni da bi se:
• dokazala usaglašenost proizvoda;
• osigurala usaglašenost sistema meandžmenta kvalitetom i
• stalno poboljšavala efektivnost sistema menadžmenta kvalitetom.
To mora da obuhvati utvrđivanje primenljivih metoda, uključujući statstičke tehnike i obim njihovog
korišćenja.

8.2 Praćenje i merenje


8.2.1 Zadovoljenje korisnika
Organizacija mora da prati informacije o zapažanju korisnika o tome u kojoj meri je ispunila njegove
zahteve, kao jedno od merenja performansi sistema menadžmenta kvalitetom.
Moraju se utvrditi metode za dobijanje i korišćenje ovih informacija.

8.2.2 Interna provera


Organizacija mora da sprovodi interne provere u planiranim intervalima, da bi utvrdila da li je sistem
menadžmenta kvalitetom:
• usaglašen sa planiranim postavkama;
• usaglašen sa zahtevima ovog međunarodnog standarda;
• usaglašen sa zahtevima sistema menadžmenta kvalitetom koje je utvrdila organizacija;

Strana 14 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
• efektivno primenjen i održavan.
Osnovu za planiranje programa provere mora predstavljati status i važnost procesa i oblasti koje se
proveravaju, kao i rezultati prethodnih provera.
Moraju se definisati kriterijumi provere, predmet i područje primene, učestalost i metode.
Izbor proveravača i izvođenje provera moraju osigurati objektivnost i nesristrasnost procesa provere.
Proveravači ne smeju proveravati svoj sopstveni rad.
Odgovornosti i zahtevi za planiranje i izvođenje provera, kao i za izveštavanje o rezultatima i održavanju
zapisa moraju da se definišu u dokumentovanoj proceduri.

8.2.3 Praćenje i merenje performansi preduzeća


Organizacija mora da primenjuje odgovoarajuće metode za praćenje i , gde je to moguće, merenje
performansi procesa sistema menadžmenta kvalitetom.
Ove metode moraju pokazati sposobnost procesa da postigne planirane rezultate.
Kada se planirani rezultati ne postignu, moraju se preduzeti ispravke i korektivne mere, gde je moguće , da bi
se osigurala usaglašenost proizvoda.

8.2.4 Praćenjei merenje karakteristika proizvoda


Organizacija mora da prati i meri karakteristike proizvoda da bi verifikovala da su ispunjeni zahtevi za
proizvod.
To mora da se izvršava u odgovarajućim fazama procesa realizacije proizvoda.
Mora se održavati dokaz o usaglašenosti sa kriterijumima za prihvatanje. Iz zapisa se mora videti koje osobe
su ovlašćene za puštanje proizvoda (videti 4.2.4).
Puštanje proizvoda i pružanje usluge ne smeju se obaviti sve dok se na zadovoljavajući ne kompletiraju
planirane postavke, osim ukoliko inje drugačije odobreno od relevantnog organai, gde to ima smisla, od
korisnika.

8.3 Upravljanje neusaglašenim proizvodom


Proizvod koji nije usaglašen sa zahtevima za proizvod mora biti označen i njime se mora upravljati, kao bi se
sprečila neželjena upotreba ili isporuka.
Upravljanje, kao i odgovornosti i ovlašćenja u vezi sa postupanjem sa neusaglašenim proizvodom moraju se
definisati u dokumentovanoj proceduri.
Postupanje sa neusaglašenim proizvodom obuhvata:
• preduzimanje mera za otklanjanje uvrđene neusaglašenosti i/ili
• odobravanje korišćenja, puštanja ili prihvatanja proizvoda na osnovu naknadne dozvole za
odstupanje od relevantnog organa i , gde ima smisla, od korisnika i/ili
• preduzimanje mera za sprečavanje njegove originalno planirane upotrebe ili primene proizvoda.

8.4 Analiza podataka


Organizacija mora da utvrđuje, prikuplja i analizira odgovarajuće podatke da bi dokazala pogodnost i
efektivnost sistema menadžmenta kvalitetom i da bi vrednovala mogućnosti za stalno poboljšavanje
efektivnosti sistema meandžmenta kvalitetom.
Time se moraju obuhvatiti podaci dobijeni kao rezultat praćenja i merenja i iz drugih odgovarajućih izvora.
Analiza podataka mora obezbediti informacije u vezi sa:
• zadovoljenjem korisnika;
• usaglašenošću sa zahtevima korisnika;
• karakteristikama i trendovima procesa i proizvoda, uključujući mogućnosti za preventivne mere;
• isporučiocima.

8.5 Poboljšavanje
8.5.1 Stalno poboljšavanje
Organizacija mora stalno da poboljšava sistem menadžmenta kvalitetom, korišćenjem:
• politike kvaliteta;
• ciljeva kvaliteta;
• rezultata provera;
• analize podataka;
• korektivnih i preventivnih mera;
• preispitivanja od strane rukovodstva.

Strana 15 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante

8.5.2 Korektivne mere


Organizacija mora da preduzima mere za otklanjanje uzroka neusaglašenosti da bi sprečilo novo ponavljanje.
Korektivne mere moraju da odgovaraju posledicama nastalih neusaglašenosti.
Mora se uspostaviti dokumentovana procedura, kojom se definišu zahtevi za:
• preispitivanje neusaglašenosti (uključujući žalbe korisnika);
• utvrđivanje uzroka neusaglašenosti;
• vrednovanje potreba za merama koje će osigurati da se neusaglašenosti ne ponove;
• definisanje i primenu neophodnih mera;
• zapisivanje rezultata preduzetih mera;
• preispitivanje preduzetih korektivnih mera.

8.5.3 Preventivne mere


Organizacija mora da preduzima mere za otklanjanje uzroka potencijalnih neusaglašenosti kako bi se
sprečilo njihovopojavljivanje.
Preventivne mere ,oraju da odgovaraju posledicama potencijalnih problema.
Mora se uspostaviti dokumentovana procedura za definisanje zahteva za:
• utvrđivanje potencijalnih neusaglašenosti i njihovih uzroka;
• vrednovaje potrebe za eventualnim merama, da bi se sprečilo pojavljivanje neusaglašenosti;
• utvrđivanje i primenu potrebnih mera;
• zapise o rezultatima preduzetih mera;
• preispitivanje preduzetih preventivnih mera.

3. PREDAVANJE

DOKUMENTACIJA SISTEMA MENADŽMENTA KVALITETOM


Potreba za dokumentacijom
Dokumentacija omogućava saopštavanje namera i obezbeđuje doslednost delovanja. Dokumentacija
olakšava:
• ostvarivanje i dokazivanje usaglašenosti sa zahtevima korisnika i odgovarajućih propisa,
• obuka osoblja,
• ponovljivost i sledljivost,
• vrednovanje i stalno poboljšavanje efektivnosti sistema menadžmenta kvalitetom.
Struktura dokumentacije

Dokumentacija sistema menadžmenta kvalitetom usaglašenog sa zahtevima standarda ISO 9001:2001 mora
da sadrži:
• dokumentovanje izjave o politici kvaliteta i ciljevima kvaliteta;
• poslovnik o kvalitetu;
• dokumentovane postupke koji se zahtevaju standardom;
• dokumente potrebne organizaciji da osigura efektivno planiranje i izvođenje svojih procesa, kao i
upravljanje tim procesima i
• zapise o kvalitetu koji se zahtevaju standardom.
Obim dokumentacije sistema menadžmenta kvalitetom može se razlikovati od organizacije do organizacije
zbog:
• veličine organizacije i vrste aktivnosti;
• složenosti procesa i njihovog međusobnog delovanja;
• osposobljenosti osoblja.
Dokument može biti postupak, specifikacija, crtež ili izveštaj. Informacije se mogu nalaziti na različitim
medijumima: papiru, magnetnoj traci, disku računara, fotografiji, modelu (kontrolnom uzorku) ili njihovoj
kombinaciji.
Zbog fleksibilne prirode standarda usvojene radi lakšeg uspostavljanja, primene, održavanja i stalnog
poboljšavanja efektivnosti sistema menadžmenta kvalitetom, odluku o strukturi i obliku dokumentacije
neophodne za podršku sistemu menadžmenta kvalitetom u organizaciji mora doneti najviše rukovodstvo.

Strana 16 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
Priroda i obim dokumentacije treba da zavise od potreba organizacije i istovremeno da olakšaju ispunjenje
tih potreba.
Da bi potvrdila usaglašenost sa zahtevima standarda ISO 9001:2001 organizacija mora da obezbedi dokaze o
efektivnosti procesa i sistema menadžmenta kvalitetom što ne zavisi samo od postojanja dokumentovanih
postupaka i zapisa, izuzev tamo gde je uspostavljanje dokumentovanih postupaka i održavanje zapisa
eksplicitan zahtev standarda. Organizacije, posebno mala i srednja preduzeća, mogu dokazati usaglašenost i
bez obimne dokumentacije.
Smernice za dokumentovanje
Organizacije koje žele da prilagode postojeći sistem menadžmenta kvalitetom
Organizacija koja već primenjuje sistem obezbeđenja kvaliteta ne treba ponovo da piđe celokupnu
dokumentaciju radi usaglašavanja sa zahtevima ISO 9001:2001, posebno ako je postojeći sistem efektivan i
projektovan na osnovu procesnog pristupa. U tom slučaju, postojeća dokumentacija može biti adekvatna i na
nju se može pozivati u revidiranom poslovniku o kvalitetu.
Organizacije koje nisu koristile procesni pristup moraju, u skladu sa zahtevima standarda, da utvrde svoje
procese, njihov redosled i međusobno delovanje.
Standard ISO 9001:2001 utvrđuje manji broj zahteva za dokumentovanje nego standard JUS ISO
9001/2:1996 pa organizacija može izvršiti sažimanje postojećih dokumenata radi jednostavnije primene
sistema.

Organizacije koje se pripremaju da uspostave sistem menadžmenta kvalitetom


Standard ISO 9001:2001 zehteva od organizacije da usvoji procesni pristup menadžmentu kvalitetom, pa
organizacije koje su na početku primene ili još nisu počele sa primenom sistema menadžmenta kvalitetom
moraju da usvoje tu metodologiju.
Procesi koji su neophodni za efektivnu primenu sistema menadžmenta kvalitetom uključuju procese koji se
odnose na najviše rukovodstvo, menadžment resursima, realizaciju proizvoda i merenja.
Procesi, uz zahteve koji su utvrđeni u standardu ISO 9001:2001, treba da budu osnova za odlučivanje o
obimu dokumentacije neophodne za sistem.

Dokumenti koje zahteva sistem menadžmenta kvalitetom

Politika kvaliteta
Najviše rukovodstvo u Politici kvaliteta potvrđuje prihvatanje obaveze za usaglašenost sa zahtevima i stalno
poboljšavanje efektivnosti sistema menadžmenta kvalitetom.
Efektivna Politika kvaliteta mora da:
• pokaže da najviše rukovodstvo prihvata obaveze koje se odnose na kvalitet i obezbeđenje adekvatnih
resursa za njenju primenu;
• podstiče zaposene na svim nivoima u organizaciji da prihvate sopstvene obaveze za kvalitet;
• bude usklađena sa ostalim politikama organizacije;
• bude usklađena sa vizijom organizacije;
• omogući da ciljevi kvaliteta budu shvaćeni u celoj organizaciji;
• ukazuje na značaj zadovoljenja korisnika i stalnog poboljšavanja;
• obezbedi okvir za utvrđivanje i preispitivanje ciljeva kvaliteta.
Pri uspostavljanju Politike kvaliteta najviše rukovodstvo mora da razmotri:
• očekivani nivo zadovoljenja korisnika;
• potrebe drugih zainteresovanih strana;
• mogućnosti i potrebe za stalno poboljšavanje;
• potrebne resurse;
• doprinose isporučilaca i partnera.

Ciljevi kvaliteta
Ciljevi kvaliteta predstavljaju vezu Politike kvaliteta i prihvaćenih obaveza za stalno poboljšavanje.

Strana 17 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
Ciljevi kvaliteta organizacije moraju da budu:
• utvrđeni u procesu planiranja;
• utvrđeni na odgovarajućim funkcijama i nivoima unutar organizacije;
• merljivi i usklađeni sa politikom kvaliteta.
Pri uspostavljanju ciljeva kvaliteta rukovodstvo organizacije mora da razmotri:
• sadašnje i buduće potrebe organizacije i tržišta;
• sadašnje performanse proizvoda i procesa;
• nivo zadovoljenja svih zainteresovanih strana;
• mere utvrđene u okviru preispitivanja od strane rukovodstva.
Utvrđene ciljeve najviše rukovodstvo mora sopštiti odgovarajućem osoblju na način koji će zaposlenima
omogućiti da utvrde sopstvene aktivnosti potrebne za ostvarivanje ciljeva organizacije.
Ciljevi se moraju periodično preispitivati i, i ukoliko je potrebno, menjati.
Poslovnik o kvalitetu
Poslovnik o kvalitetu opisuje sistem menadžmenta kvalitetom. Poslovnik o kvalitetu svake organizacije je
jedinstven ali treba da sadrži:
• naslovnu stranu;
• sadržaj;
• osnovne podatke o organizaciji;
• Politiku kvaliteta;
• predmet i područje primene sistema uključujući detalje o svim izostavljanjima i obrazloženja za ta
izostavljanja;
• opis strukture organizacije (npr. organizacione šeme i područja odgovornosti);
• opis međusobnog delovanja procesa sistema;
• dokumentovane procedure ili pozive na njih;
• spisak priloga;
• tabelu koja daje vezu između zahteva standarda i sistema menadžmenta kvalitetom organizacije.
Učinjena izostavljanja moraju se ograničiti na tačku 7. i obrazložiti koristeći ključne reči iz tačke 1.2
standarda. Izostavljanja ne smeju uticati na sposobnost organizacije ili na njenu odgovornost da obezbeđuje
proizvod koji ispunjava zahteve korisnika i odgovarajućih propisa.
Pored toga što ispunjavaju eksplicitan zahtev standarda, mnoge organizacije ustanovljavaju i održavaju
Poslovnik o kvalitetu u cilju:
• stvaranja svesti o kvalitetu u celoj organizaciji;
• dokazivanja sposobnosti organizacije da primenjuje sistem menadžmenta kvalitetom;
• impresioniranje korisnika ili ispunjavanje njegovih zahteva;
• jasnog utvrđivanja funkcije kvaliteta;
• olakšavanje primene izmena sistema menadžmenta kvalitetom;
• poboljšavanje komuniciranja;
• ispunjavanje zahteva u poslovanju utvđenih na međunarodnom nivou;
• korišćenja kao pomoćnog sredstva kod obuke;
• utvrđivanja sistema internih provera;
• korišćenja kao smernica za isporučioce.
Poslovnik o kvalitetu mora jasno utvrditi predmet i područje primene sistema menadžmenta kvalitetom npr:
ovaj Poslovnik o kvalitetu opisuje sistem menadžmenta kvalitetom utvđen za izradu proizvoda brizganjem
plastičnih masa u fabrici «Plastika» iz Nove Pazove.
Standard utvrđuje zahtev da se odgovornosti i ovlašćenja i veze između njih utvrde i saopšte u organizaciji
(5.5.1). Jedan od načina za ispunjenje ovih zahteva su organizacione šeme i opisi poslova u prilogu
Poslovnika o kvalitetu.

Dokumentovane procedure
Standard ISO 9001:2001 utvđuje zahtev za uspostavljanje dokumentovanih procedura u sledećim tačkama:
• Upravljanje dokumentima (4.2.3)
• Upravljanje zapisima (4.2.4)

Strana 18 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
• Interna provera (8.2.2)
• Upravljanje neusaglašenim proizvodom (8.3)
• Korektivne mere (8.5.2)
• Preventivne mere (8.5.3)
U nekim organizacijama može se ukazati potreba za uspostavljanjem dokumentovanih procedura i u drugim
oblastima (organizacionim celinama, funkcijama ili procesima).
Struktura i format procedure moraju biti utvrđeni.
Uobičajena struktura procedure je:
• Predmet
Cilj procedure
• Područje primene
Primenljivost, ograničenja
• Postupak/metoda
Ko je odgovoran za aktivnost/upravljanje?
Šta treba uraditi/upravljati i kako, uključujući:
• informaciju koja se obrađuje:
• metode i opremu koji se koriste;
• zapise koje treba izraditi/obraditi.
Gde: mesto.
Kada: vreme, učestalost.
• Veza sa drugim dokumentima
Dokumenti koje treba pročitati da bi se razumela procedura.
Poslovnik o kvalitetu može obuhvatati dokumentovane procedure ili one mogu biti posebna izdanja.
Drugi dokumenti
Ovo su dokumenti koji su potrebni organizaciji da bi osigurala efikasno planiranje, primenu i upravljanje
svojim procesima.
Ovi dokumenti mogu obuhvatiti:
• dijagrame tokova proizvoda;
• dijagrame tokova procesa;
• organizacione šeme;
• planove proizvodnje;
• radna uputstva;
• tehnološke postupke;
• uputstva za korišćenje;
• radne liste;
• priručnike za korišćenje;
• planove kontrolisanja i ispitivanja;
• metode i ispitivanje;
• crteže;
• liste odobrenih isporučilaca;
• uputstva za održavanje, i dr.
Planovi kvaliteta
Planovi kvaliteta odnose se na područje od značaja za određeni ugovor ili projekat. Planovi kvaliteta su
upravljački dokumenti koji:
• prikazuju aktivnosti koje treba primeniti;
• utvrđuju postupke i pozivaju se na dokumenta na osnovu kojih se upravlja aktivnostima;
• utvrđuju kontrolne tačke (ključne ili kritične faze i aktivnosti prikazane u planu kvaliteta – dalje
aktivnosti mogu se sprovoditi tek nakon njihovog završetka i verifikacije);
• ukazuju na način praćenja procesa;
• ukazuju na način nastanka i održavanja zapisa.
Zapisi
Organizacija mora da ustanovi i održava zapise da bi obezbedila dokaz o usaglašenosti sa zahtevima
korisnika i utvrdila efektivnost sistema menadžmenta kvalitetom.

Strana 19 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
Zapisi treba da budu jednostavni, efektivni i tačni i da osoblju obezbede pristup do informacija koje su
neophodne za njihovo angažovanje na stalnom poboljšavanju. Zapisi treba da najvišem rukovodstvu
obezbede upotrebljive informacije za stalno poboljšavanje i podatke za poboljšavanje procesa.
Zapisi mogu biti u bilo kom obliku ili na bilo kom medijumu.
Upravljanje dokumentima i zapisima
Organizacija mora upravljati svim dokumentima koje zahteva sistem menadžmenta kvalitetom. Mora se
uspostaviti dokumentovana procedura da bi se utvrdilo upravljanje dokumentima.
Za potrebe upravljanja potrebno je utvrditi sledeće informacije o dokumentima:
• naziv;
• oznaka;
• status izdanja;
• broj strane;
• funkcija koja je odobrila dokument;
• funkcija koja je izdala dokument;
• datum izdavanja.
4. PREDAVANJE - STANDARDI SERIJE ISO 14000: 2004 I ZAHTEVI STANDARDA ISO
14001:20004.
Kako sve više brinemo o stalnom poboljšavanju kvaliteta i zaštiti životne sredine, organizacije svih vrsta i
veličina u sve većem broju poklanjaju pažnju uticacima na životnu sredinu svojih aktivnosti, proizvoda i
usliga. Učinak zaštite životne sredine organizacija od značaja je internim i eksternim zainteresovanim
stranama. Dostizanje jasnog učinka zaštite životne sredine zahteva os organizacije posvećenost sistematskom
pristupu i stalnom poboljšavanju sistema upravljanja zaštitom životne sredine (EMS).
Međunarodni standardi za upravljanje zaštitom životne sredine predviđeni su da organizacijama obezbede
elemente efektivnog sistema zaštite đivotne sredine (EMS) koji se mogu integrisati sa ostalim upravljačkim
zahtevima kako bi se organizacijama pomoglo da postignu i ciljeve zaštite životne sredine i ekonomske
ciljeve.
Standard ISO 14001: 2004 utvrđuje zahteve za sistem upravljanja zaštitom životne sredine koji organizaciji
treba da omoguči da razvije i primeni politiku i ciljeve, uzimajući u obzir zakonske zahteve, kao i
informacije u vezi sa značajnim aspektima životne sredine.
Upravljanje zaštitom životne sredine je sastavni deo celokupnog sistema upravljanja u datoj organizaciji.
Stvaranje EMS je stalan i interaktivan proces. Struktura, odgovornosti, praksa, procesi, postupci i resursi za
uvođenje politike zaštite životne sredine i postuzanje opštih i posebnih ciljeva zaštite životne sredine mogu
se koordinirati sa postojećim aktivnostima u drugim područjima (na primer operacije, finansije, kvalitet,
zaštita zdravlja i bezbednost zaposlenih).Principi sistema upravljanja zaštitom životne sredine Osnovni
principi•prihvatanje stava da upravljanje zaštitom životne sredine predstavlja jedan od najvećih prioriteta
organizacije;
•uspostavljanje i održavanje komunikacije sa internim i eksternim zainteresovanim stranama;
•određivanje zakonskih zahteva i aspekata životne sredine vezanih za aktivnosti, proizvode i usluge
organizacije;
•razvijanje obaveza rukovodstva i zaposlenih da štite životnu sredinu, sa jasno utvrđenim odgovornostima;
•podsticanje planiranja zaštite životne sredine u toku celokupnog životnog ciklusa proizvoda ili procesa;
•uspostavljanje procesa za postizanje ciljnog nivoa učinka zaštite životne sredine;
•obezbeđenje odgovarajućih i dovoljnih resursa za postizanje ciljnog nivoa učinka zaštite životne sredine;
•vrednovanje učinka zaštite životne sredine u odnosu na politiku zaštite životne sredine, opšte i posebne
ciljeve i na poboljšavanje, kada je to moguće;
•uspostavljanje procesa upravljanja radi proveravanja i preispitivanja sistema upravljanja zaštitom životne
sredine i identifikovanja mogućnosti za poboljšavanje sistema i učinka zaštite životne sredine;
•podsticanje korisnika i isporučilaca da uvedu sistem upravljanja zaštitom životne sredine.
Model EMS proizilazi iz osnovne strukture organizacije koja se izjasnila za sledeće principe:
•Princip 1 – Obaveze i politika
Organizacija treba da utvrdi politiku zaštite životne sredine i obaveze u okviru sistema
upravljanja zaštitom životne sredine.
•Princip 2 – Planiranje
Organizacija treba da izradi plan za ostvarivanje politike zaštite životne sredine.
•Princip 3 – Uvođenje

Strana 20 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
Organizacija treba da obezbedi uslove i mehanizme za ostvarivanje politike i ciljeva životne
sredine kao preduslov za efikasno uvođenje sistema upravljanja zaštitom životne sredine.
•Princip 4 – Merenje i vrednovanje
Organizacija treba da meri, prati i vrednuje svoj učinak zaštite životne sredine.
•Princip 5 – Preispitivanje i poboljšavanje
Organizacija treba da preispituje i stalno poboljšava svoj sistem upravljanja zaštitom životne
sredine radi poboljšavanja ukupnog učinka zaštite životne sredine.ISO 14001 : 2004 Sistemi
upravljanja zaštitom životne sredine – Zahtevi sa uputstvom za primenu
1 Predmet i područje primene
Ovim standardom utvrđuju se zahtevi kojise odnose na sistem upravljanja zaštitom životne sredine . Standard
se može primeniti na svaku organizaciju koja želi da:
b) zaštitom životne sredinezaštite životne sredine2 Normativne reference
Normativne reference nisu citirane
3 Termini i definicije
4. Zahtevi za sistem upravljanja zaštitom životne sredine

4.1 Opšti zahtevi


Organizacija mora da uspostavi i održava sistem upravljanja zaštitom životne sredine, za koji su
zahtevi opisani u celoj tački 4.

Planiranje

Preispitivanje Uvođenje
Politika zaštite
koje obavlja i
životne sredine
rukovodstvo sprovođenje

Proveravanje
i
korektivne mere

•usredsređenost na usklađenost sa propisima


•definisanje osnovnih odgovornosti
•efikasno korišćenje materijala i energije
•uvođenje postupaka, programa i tehnologija
•obaveze i vodeća uloga najvišeg rukovodstva
•početno preispitivanje stanja životne sredine

Strana 21 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
4.2 Politika zaštite životne sredine
Najviše rukovodstvo mora da utvrdi politiku zaštite životne sredine organizacije i da obezbedi da ona:
a) odgovara vrsti, obimu i uticajima njenih aktivnosti, proizvoda ili usluga na životnu sredinu;
b) uključuje obavezu stalnog poboljšanja i sprečavanje zagađivanja;
c) uključuje obavezu da bude usaglašena sa odgovarajućim zakonskim i drugim propisima o
zaštiti životne sredine i sa drugim zahtevima sa kojima se organizacija saglasila;
d) obezbedi okvir za postavljanje i preispitivanje opštih i posebnih ciljeva zaštite životne sredine;
e) bude dokumentovana, da se uvodi, održava i saopštava svim zaposlenima;
f) bude dostupna javnosti.
4.2 Politika zaštite životne sredine
Najviše rukovodstvo mora da utvrdi politiku zaštite životne sredine organizacije i da obezbedi da ona:
g) odgovara vrsti, obimu i uticajima njenih aktivnosti, proizvoda ili usluga na životnu sredinu;
h) uključuje obavezu stalnog poboljšanja i sprečavanje zagađivanja;
i) uključuje obavezu da bude usaglašena sa odgovarajućim zakonskim i drugim propisima o
zaštiti životne sredine i sa drugim zahtevima sa kojima se organizacija saglasila;
j) obezbedi okvir za postavljanje i preispitivanje opštih i posebnih ciljeva zaštite životne sredine;
k) bude dokumentovana, da se uvodi, održava i saopštava svim zaposlenima;
l) bude dostupna javnosti.
• Politiku zaštite životne sredine mora utvrditi najviše rukovodstvo organizacije.
• Politika zaštite životne sredine mora odgovarati vrsti i obimu uticaja aktivnosti, proizvoda i
usluga organizacije.
• Oblast primene Politike zaštite životne sredine mora biti jasno određena.
• Politika zaštite životne sredine mora uključivati obavezu stalnog poboljšanja.
• Politika zaštite životne sredine mora uključivati obavezu sprečavanja zagađivanja.
• Politika zaštite životne sredine mora uključivati obavezu usaglašenosti sa zakonskim i drugim
zahtevima o zaštiti životne sredine sa kojima se organizacija saglasila.
• Politika zaštite životne sredine mora predstavljati realnu osnovu za postavljanje i preispitivanje
opštih i posebnih ciljeva zaštite životne sredine.
• Politika zaštite životne sredine mora biti dokumentovana.
• Politika zaštite životne sredine se mora uvoditi, sprovoditi, održavati i saopštavati svim
zaposlenima.
• Mora biti utvrđen način na koji se Politika zaštite životne sredine saopštava javnosti.
• Mora se obezbediti da eksterne zainteresovane strane (posebno kupci i isporučioci) razumeju
Politiku zaštite životne sredine.

4.3 Planiranje

4.3.1 Aspekti životne sredine


Organizacija mora da uspostavi i održava postupak za identifikovanje aspekata životne sredine u odnosu
na svoje aktivnosti, proizvode ili usluge koje može da kontroliše i na koje može da utiče, radi određivanja
onih aspekata koji imaju, ili mogu imati, značajan uticaj na životnu sredinu. Organizacija mora da
obezbedi da se prilikom utvrđivanja njenih opštih ciljeva zaštite životne sredine uzmu u obzir aspekti koji
su u vezi sa ovim značajnim uticajima.
Organizacija mora stalno da ažurira ove informacije.
• Značajnim aspektima životne sredine mora se upravljati u okviru sistema upravljanja zaštitom
životne sredine.
• Značajni aspekti životne sredine moraju biti razmatrani prilikom utvrđivanja opštih ciljeva zaštite
životne sredine.
• Mora biti utvrđen postupak ažuriranja

Strana 22 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
4.3.2 Zakonski i drugi zahtevi
Organizacija mora da uspostavi i održava postupak identifikacije i praćenja zakonskih propisa i drugih
zahteva sa kojima se ona saglasila, a koji se neposredno odnose na aspekte životne sredine u vezi sa
njenim aktivnostima, proizvodima ili uslugama.

• Mora biti uspostavljen i održavan postupak identifikacije i kontinuiranog praćenja zakonskih


propisa i drugih zahteva.
• Identifikovani zakonski propisi i drugi zahtevi moraju se odnositi na značajne aspekte životne
sredine.
• Zakonski i drugi zahtevi se moraju učiniti jasnim i dostupnim svim zaposlenima na čiji rad se
odnose.
• Organizacija mora dokazati sposobnost sistema upravljanja zaštitom životne sredine da
kontinuirano ostvaruje usaglašenost sa zakonskim i drugim zahtevima.
• Organizacija mora dokazati sposobnost sistema upravljanja zaštitom životne sredine da
identifikuje neusaglašenost sa zakonskim i drugim zahtevima kao i da pokrene sprovođenje
odgovarajućih mera.
4.3.3 Opšti i posebni ciljevi i programi
Za svaku odgovarajuću funkciju i svaki nivo u okviru organizacije, organizacija mora da uspostavi i
održava dokumentovane opšte i posebne ciljeve zaštite životne sredine.
Pri uspostavljanju i preispitivanju svojih opštih ciljeva, organizacija mora da uzme u obzir zakonske i
druge zahteve, svoje značajne aspekte životne sredine, tehnološke opcije, finansijske, operativne i
poslovne zahteve, kao i stanovišta zainteresovanih strana.
Opšti i posebni ciljevi moraju biti u skladu sa politikom zaštite životne sredine, što uključuje i obavezu
sprečavanja zagađivanja životne sredine.
Organizacija mora da uspostavi i održava program postizanja svojih opštih i posebnih ciljeva. On mora da
sadrži:
a) određivanje odgovornosti za postizanje opštih i posebnih ciljeva za svaku odgovarajuću
funkciju i svaki nivo u organizaciji;
b) sredstva i vremenski okvir u kojem ovi ciljevi treba da se postignu.
Ako se neki projekat odnosi na nov razvoj i nove ili izmenjene aktivnosti, proizvode ili usluge, program
mora, ako je potrebno, da se dopuni kako bi se obezbedilo da se upravljanje zaštitom životne sredine može
primeniti na takve projekte.
• Opšti i posebni ciljevi zaštite životne sredine moraju biti dokumentovani.
• Opšti i posebni ciljevi zaštite životne sredine moraju biti saopšteni najvišem rukovodstvu
organizacije.
• Opšti i posebni ciljevi zaštite životne sredine moraju biti uspostavljeni u skladu sa politikom
zaštite životne sredine i uključiti obavezu smanjenja zagađivanja.
• Prilikom uspostavljanja opštih i posebnih ciljevi zaštite životne sredine moraju biti razmotreni
značajni aspekti životne sredine prema prioritetu.
• Prilikom uspostavljanja opštih i posebnih ciljevi zaštite životne sredine mora biti razmotrena
usaglašenost sa relevantnim zakonskim i drugim zahtevima.
• Prilikom uspostavljanja opštih i posebnih ciljevi zaštite životne sredine moraju biti razmotreni
finansijski, poslovni i zahtevi za operacije.
• Prilikom uspostavljanja opštih i posebnih ciljevi zaštite životne sredine moraju biti razmotreni
zahtevi zainteresovanih strana.
• Opšti i posebni ciljevi moraju biti kvantifikovani (ukoliko je praktično).
• Opšti i posebni ciljevi moraju predstavljati osnovu za monitoring i merenje ključnih karakteristika
operacija i aktivnosti koje imaju ili mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu.
• Opšti i posebni ciljevi zaštite životne sredine moraju se razmatrati u okviru preispitivanja koje
obavlja rukovodstvo
• Na osnovu opštih i posebnih ciljeva moraju se uspostaviti odgovarajući indikatori učinka zaštite
životne sredine.
• Moraju se uspostaviti vremenski rokovi za ostvarenje opštih i posebnih ciljeva.
• Mora biti utvrđen proces izrade programa zaštite životne sredine.
• Moraju se izraditi programi za postizanje svih opštih i posebnih ciljeva zaštite životne sredine.
• Moraju biti utvrđeni pokazatelji učinka zaštite životne sredine.
Strana 23 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
• U proces izrade programa zaštite životne sredine moraju biti uključene sve identifikovane
zainteresovane strane.
• Uspostavljeni programi zaštite životne sredine moraju biti periodično preispitivani.
• U uspostavljenim programima zaštite životne sredine moraju biti jasno utvrđene aktivnosti, termin
planovi, resursi, ovlašćenja i odgovornosti i prioriteti.
• Uspostavljeni programi zaštite životne sredine moraju biti usklađeni sa politikom zaštite životne
sredine, aspektima životne sredine i opštim i posebnim ciljevima.
• Mora biti utvrđen proces praćenja i revizije programa zaštite životne sredine

4.4 Primena i sprovođenje

4.4.1 Resursi, zadaci, odgovornosti i ovlašćenja


Da bi se olakšalo efektivno upravljanje zaštitom životne sredine, moraju se utvrditi, dokumentovati i
saopštiti zadaci, odgovornosti i ovlašćenja.
Rukovodstvo mora da obezbedi resurse koji su bitni za uvođenje i kontrolu nad sistemom upravljanja
zaštitom životne sredine. Resursi obuhvataju osoblje sa specijalizovanim iskustvom, tehnologiju i izvore
finansiranja.
Najviše rukovodstvo mora da odredi jednog ili više posebnih predstavnika rukovodstva koji će, nezavisno
od ostalih odgovornosti, imati tačno određene zadatke, odgovornosti i ovlašćenja da:
a) obezbede da se uspostave, uvedu i održavaju zahtevi koji se odnose na sistem upravljanja
zaštitom životne sredine u skladu sa ovim međunarodnim standardom;
b) izveštavaju najviše rukovodstvo o učinku sistema upravljanja zaštitom životne sredine radi
preispitivanja i stvaranja osnova za poboljšavanje sistema upravljanja zaštitom životne sredine.
• Zadaci, ovlašćenja i odgovornosti moraju biti utvrđeni, dokumentovani i saopšteni.
• Ovlašćenja moraju biti dodeljena rukovodiocima/funkcijama sa autoritetom, kompetentnošću i
resursima.
• Mora biti uspostavljen jasan “lanac komande” koji povezuje najviše rukovodstvo, srednje
rukovodstvo i zaposlene sa funkcijama sistema upravljanja zaštitom životne sredine.
• Resursi koji se obezbeđuju u okviru sistema upravljanja zaštitom životne sredine moraju
odgovarati značajnosti aspekata koji se odnose na aktivnost, proizvod ili uslugu (cost-benefit-
analysis treba da podržava proces donošenja odluka).
• Predstavnik rukovodstva mora biti sposoban da efektivno izveštava rukovodstvo organizacije o
performansama sistema upravljanja zaštitom životne sredine.
Predstavnik rukovodstva mora biti obučen za internog proveravača sistema upravljanja zaštitom životne
sredine i mora upravljati funkcijom provere sistema upravljanja zaštitom životne sredine.

4.4.2 Osposobljenost, obuka i svest


Organizacija mora da identifikuje potrebe za stručnim osposobljavanjem. Ona mora da zahteva da
celokupno osoblje čiji rad može da izazove značajan uticaj na životnu sredinu stekne odgovarajuću stručnu
osposobljenost.
Organizacija mora da uspostavi i održava postupke upoznavanja svojih zaposlenih ili članova na svakom
odgovarajućem radnom mestu i nivou sa:
a) značajem usaglašenosti sa politikom zaštite životne sredine i sa odgovarajućim postupcima, kao
i sa zahtevima koji se odnose na sistem upravljanja zaštitom životne sredine;
b) značajnim uticajima (stvarnim ili potencijalnim) njihovih radnih aktivnosti na životnu sredinu i
sa koristima za životnu sredinu od njihovog poboljšanog ličnog učinka;
c) njihovim zadacima i odgovornostima za postizanje usaglašenosti sa politikom zaštite životne
sredine i postupcima, kao i sa zahtevima koji se odnose na sistem upravljanja zaštitom životne
sredine, uključujući i zahteve u pogledu spremnosti za reagovanje u slučajevima opasnosti;
d) potencijalnim posledicama u slučaju odstupanja od utvrđenih radnih postupaka.
Osoblje koje izvršava zadatke koji mogu da izazovu značajne uticaje na životnu sredinu mora biti
kompetentno na osnovu odgovarajućeg obrazovanja, stručne osposobljenosti, odnosno iskustva.
• Moraju se identifikovati potrebe za stručnim osposobljavanjem.
• Zaposleni koji obavljaju aktivnosti koje imaju, ili mogu imati, značajan uticaj na životnu sredinu
moraju biti kompetentni.

Strana 24 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
• Zaposleni, u skladu sa svojom pozicijom, moraju biti stručno osposobljeni/kompetentni vezano za
pitanja:
9 poznavanja i razumevanja politike i postupaka sistema zaštite životne sredine kao i značaja
kontinuirane usaglašenosti sa ovim dokumentima,
9 značajnih aspekata životne sredine koji se odnose na aktivnosti koje obavljaju
9 kako poboljšani lični učinak zaštite životne sredine utiče na učinak organizacije u zaštiti
životne sredine,
9 razumevanja odgovornosti koje im pripadaju i sposobnosti da je povežu sa politikom i
ciljevima zaštite životne sredine (šta se od njih i drugih očekuje posebno kako se treba
ponašati u incidentnim, akcidentnim i slučajevima opasnosti);
9 tehničkog znanja potrebnog da bi se obezbedilo zadovoljenje zahteva iz zakona, propisa i
standarda;
9 stručnosti i znanje potrebnih za sprovođenje programa zaštite životne sredine.
4.4.3 Komunikacija
Organizacija mora da uspostavi i održava postupke za:
a) internu komunikaciju između različitih nivoa i funkcija u organizaciji;
b) prijem i dokumentacionu obradu odgovarajućih saopštenja koja stižu od eksternih
zainteresovanih strana i odgovor na ta saopštenja.
Organizacija mora da uzme u obzir postupke eksterne komunikacije o svojim značajnim aspektima zaštite
životne sredine i da dokumentuje svoje odluke.
• Moraju se uspostaviti i održavati postupci interne i eksterne komunikacije.
• Interna komunikacija mora obezbediti da se zahtevi sistema upravljanja zaštitom životne sredine,
mere koje se u okviru tog sistema sprovode i efekti sprovođenja sistema saopštavaju relevantnim
funkcijama organizacije.
• Interna komunikacija mora obuhvatiti zaposlene čiji rad ima, ili može imati, značajan uticaj na
životnu sredinu.
• Način interne komunikacije i informacioni tokovi između zaposlenih čiji rad ima, ili može imati,
značajan uticaj na životnu sredinu moraju biti identifikovani i uspostavljeni.
• Eksterna komunikacija mora obuhvatiti aktivnosti prijema, dokumentacione obrade i odgovora
eksternim zainteresovanim stranama.
• U okviru eksterne komunikacije moraju biti identifikovani i utvrđen postupak komunikacije sa
relevantnim zakonodavnim organima kao i službama angažovanim u slučajevima opasnosti.
• Interna i eksterna komunikacija moraju biti efektivne. Posebno se moraju u ciklus upravljanja
zaštitom životne sredine uključiti primedbe i kritike i na njih se mora reagovati u skladu sa
njihovim procenjenim značajem.
4.4.4 Dokumentacija
Organizacija mora da uspostavi i održava čuvanje informacija, bilo na papiru ili u elektronskom obliku,
radi:
a) opisivanja bitnih elemenata sistema upravljanja i njihovog međusobnog delovanja;
b) upućivanja na odgovarajuću dokumentaciju.
• Mora se uspostaviti i održavati dokument koji pokazuje
9 da je u okviru sistema upravljanja zaštitom životne sredine odgovoreno na sve zahteve
standarda,
9 veze između tih zahteva,
9 kako je organizacija protumačila zahteve u odnosu na aktivnosti, proizvode i usluge
organizacije i
poziva se na odgovarajuću dokumentaciju EMS.

Strana 25 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
4.4.5 Kontrola dokumentacije
Organizacija mora da uspostavi i održava postupke za sprovođenje kontrole nad svim dokumentima koji se
ovim međunarodnim standardom zahtevaju, kako bi obezbedila:
a) da se dokumenti mogu pronaći;
b) da se dokumenti mogu periodično preispitati, po potrebi revidovati i odobriti kao odgovarajući
od strane ovlašćenog osoblja;
c) da važeće verzije odgovarajućih dokumenata budu na raspolaganju na svim mestima gde se
obavljaju operacije bitne za efikasno funkcionisanje sistema;
d) da se nevažeći dokumenti odmah odstrane sa svih mesta izdavanja i mesta upotrebe ili na drugi
način osiguraju od neodgovarajuće primene;
e) da se na pogodan način identifikuju svi nevažeći dokumenti koji se čuvaju zbog zakonskih
obaveza ili zbog očuvanja znanja.
Dokumentacija mora biti napisana čitko i datirana (sa datumima revizije), tako da se može lako
identifikovati. Dokumentacija se mora uredno voditi i čuvati u toku utvrđenog perioda. Moraju se
uspostaviti i održavati postupci i ustanoviti odgovornosti za izradu i izmene različitih vrsta dokumenata.

4.4.6 Kontrola nad operacijama


U skladu sa politikom, opštim i posebnim ciljevima zaštite životne sredine, organizacija mora da
identifikuje operacije i aktivnosti za koje su vezani ustanovljeni značajni aspekti životne sredine.
Organizacija mora da planira te aktivnosti, uključujući i njihovo održavanje, kako bi obezbedila da se one
obavljaju pod utvrđenim uslovima. Radi toga ona mora da:
a) uspostavi i održava dokumentovane postupke za one situacije kada bi njihovo nepostojanje
moglo da dovede do odstupanja od politike zaštite životne sredine, opštih i posebnih ciljeva;
b) utvrdi radne kriterijume u tim postupcima;
c) uspostavi i održava postupke koji se odnose na značajne aspekte životne sredine koji se mogu
identifikovati, vezane za robe i usluge koje organizacija koristi, kao i da upozna isporučioce i
ugovarače sa odgovarajućim postupcima i zahtevima.
• Moraju se identifikovati operacije i aktivnosti za koje su vezani ustanovljeni značajni aspekti
životne sredine (značajne aktivnosti).
• Značajne aktivnosti moraju biti planirane (moraju se utvrditi parametri procesa).
• Mora se planirati odgovarajuće održavanje.
• Elementi kontrole moraju obuhvatiti nabavku/ugovaranja.
4.4.7 Spremnost za reagovanje u vanrednim situacijama i odgovor na njih
Organizacija mora da uspostavi i održava postupke za identifikaciju potencijalnih udesa i slučajeva
opasnosti, za reagovanje u tim slučajevima, kao i za sprečavanje i ublažavanje uticaja na životnu sredinu
koji mogu da budu u vezi sa njima.
Organizacija mora da preispita, a po potrebi i da reviduje, svoju spremnost za reagovanje u slučajevima
opasnosti, kao i postupke reagovanja, posebno neposredno nakon udesa ili slučajeva opasnosti.
Organizacija takođe mora periodično da ispituje te postupke, ako je to praktično moguće.

• Moraju se identifikovati potencijalni udesi i slučajevi opasnosti.


• Moraju se utvrditi mere prevencije udesa i slučajeva opasnosti.
• Moraju se utvrditi postupci reagovanja prilikom udesa ili u slučajevima opasnosti u kojima su
utvrđeni:
9 ovlašćenja i odgovornosti,
9 “ključno” osoblje,
9 interna i eksterna komunikacija,
9 mere koje se moraju sprovesti (za svaku vrstu udesa ili slučaja opasnosti),
9 informacije o opasnim materijama, njihovom uticaju na životnu sredinu kao i o merama u
slučaju njihovog oslobađanja,
• Moraju se utvrditi mere za ublažavanje uticaja na životnu sredinu.
• Spremnost za slučajeve opasnosti i postupci reagovanja moraju biti predmet preispitivanja.
• Mora se sprovoditi obuka za udese i slučajeve opasnosti.
• Moraju se sprovoditi simulacije udesa i slučajeva opasnosti.

Strana 26 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante

4.5 Proveravanje

4.5.1 Praćenje i merenje


Organizacija mora da uspostavi i održava dokumentovane postupke redovnog monitoringa i merenja
ključnih karakteristika svojih operacija i aktivnosti koje mogu da imaju značajan uticaj na životnu sredinu.
To mora da obuhvata zapisivanje informacija da bi se pratio učinak zaštite životne sredine, odgovarajuću
kontrolu nad operacijama i usklađenost sa opštim i posebnim ciljevima organizacije.
Oprema za monitoring se mora etalonirati i održavati, a zapisi o tome moraju se čuvati u skladu sa
internim postupcima organizacije.
Organizacija mora da uspostavi i održava dokumentovani postupak periodičnog vrednovanja usaglašenosti
sa odgovarajućim zakonima i propisima o zaštiti životne sredine.

• Moraju se identifikovati karakteristike operacija i aktivnosti koje mogu da imaju značajan uticaj
na životnu sredinu (značajne karaketeristike).
• Vrednosti značajnih karaketristika se moraju meriti.
• Mora se proveravati usaglašenost rezultata merenja značajnih karakteristika sa propisanim
vrednostima.
• Upravljanje operacijama i aktivnostima mora se vršiti na osnovu rezultata provere usaglašenosti
odnosno rezultata merenja.
• Oprema mora biti etalonirana i održavana.
• Procesi merenja moraju biti potvrđeni kao pogodni za projektovanu namenu.
• Mora se uspostaviti i održavati postupak periodičnog vrednovanja usaglašenosti sa odgovarajućim
zakonima i propisima o zaštiti životne sredine.
• Moraju se voditi i čuvati odgovarajući zapisi.
4.5.2 Vrednovanje usaglašenosti
U skladu sa svojom posvećenopću usaglašenosti, organizacija mora da uspostavi, primeni i održava
postupak (postupke) za periodično vrednovanje usaglašenosti sa odgovarajućim zakonskim zahtevima.

4.5.3 Neusaglašenost, korektivne mere i preventivne mere


Organizacija mora da uspostavi i održava postupke za utvrđivanje odgovornosti i ovlašćenja za postupanje
sa neusaglašenostima i za njihovo ispitivanje (analiziranje), za preduzimanje mera za ublažavanje svih
prouzrokovanih uticaja i za pokretanje i sprovođenje korektivnih i preventivnih mera.
Svaka korektivan ili preventivna mera, preduzeta radi eliminisanja uzroka stvarne i potencijalne
neusaglašenosti, mora da odgovara težini problema i da bude srazmerna uticaju na životnu sredinu.
Organizacija mora da uvede i zabeleži sve promene u dokumentovanim postupcima koje su rezultat
korektivnih i preventivnih mera.

• Mora se uspostaviti i održavati postupak koji utvrđuje ovlašćenja i odgovornosti za postupanje sa


neusaglašenostima odnosno za identifikaciju oblasti u kojima je moguće poboljšanje sistema
upravljanja zaštitom životne sredine..
• Postupak mora obuhvatiti način
9 identifikacije neusaglašenosti na osnovu podataka dobijenih monitoringom i mernjem,
komunikacijom, proverom i/ili preispitivanjem sisitema upravljanja zaštitom životne
sredine,
9 preduzimanje mera za ublažavanje svih prouzrokovanih uticaja,
9 analize radi identifikacije mogućuh uzroka neusaglašenosti,
9 identifikovanje neophodnih korektivnih i preventivnih mera,
9 analizu uticaja na životnu sredinu nastalih kao posledica sprovedenih mera,
9 propisivanje neophodnih korektivnih i preventivnih mera,
9 sprovođenja korektivnih i preventivnih mera,
9 ocenu efektivnosti sprovedenih mera.

Strana 27 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
4.5.4 Kontrola zapisa
Organizacija mora da uspostavi i održava postupke za označavanje, čuvanje i raspoređivanje zapisa o
zaštiti životne sredine. Ti zapisi uključuju zapise o stručnom osposobljavanju i rezultate provera i
preispitivanja.
Zapisi o zaštiti životne sredine moraju biti čitljivi, takvi da se mogu identifikovati i da se na osnovu njih
mogu pratiti aktivnosti, proizvodi ili usluge na koje se odnose. Zapisi o zaštiti životne sredine moraju se
čuvati i održavati tako da se mogu brzo pronaći i da budu zaštićeni od oštećenja, uništenja ili gubljenja.
Vreme njihovog čuvanja mora biti ustanovljeno i zabeleženo.
Da bi se pokazala usaglašenost sa zahtevima utvrđenim ovim međunarodnim standardom, zapisi se moraju
održavati na način koji odgovara sistemu i organizaciji.

4.5.4 Interne provere


Organizacije mora da uspostavi i održava jedan ili više programa i postupaka za obavljanje periodičnih
provera sistema upravljanja zaštitom životne sredine, kako bi:
a) ustanovila da li je sistem upravljanja zaštitom životne sredine
1) usaglašen sa planiranim rešenjima za upravljanje zaštitom životne sredine, uključujući i
zahteve ovog međunarodnog standarda;
2) ispravno uveden i održavan;
b) obezbedila da rukovodstvo dobija informacije o rezultatima provera.
Program provere za datu organizaciju, uključujući vremenski raspored, mora biti zasnovan na značaju date
aktivnosti za životnu sredinu i na rezultatima prethodnih provera. Da bi bili iscrpni, postupci provere
moraju obuhvatati obim, učestalost i metode provera, kao i odgovornosti i zahteve za sprovođenje provera
i izveštavanja o rezultatima.

4.6 Preispitivanje od strane rukovodstva

Najviše rukovodstvo mora, u vremenskim intervalima koje samo odredi, da preispituje sistem upravljanja
zaštitom životne sredine, kako bi obezbedilo njegovu stalnu podobnost, adekvatnost i efikasnost. Postupak
preispitivanja koje obavlja rukovodstvo mora da obezbedi sakupljanje informacija potrebnih rukovodstvu
za obavljanje tog vrednovanja. Ovo preispitivanje se mora dokumentovati.
Preispitivanje koje obavlja rukovodstvo mora da ukaže na moguću potrebu da se promene politika, ciljevi i
drugi elementi sistema upravljanja zaštitom životne sredine, na osnovu rezultata provere sistema
upravljanja zaštitom životne sredine, okolnosti koje se menjaju i obaveze stalnog poboljšavanja.
• Preispitivanje mora vršiti najviše rukovodstvo.
• Moraju biti utvrđeni vremenski intervali u kojima se preispitivanje vrši.
• Preispitivanje mora biti zasnovano na informacijama o performansama sistema upravljanja
zaštitom životne sredine.
• Preispitivanje mora biti dokumentovano.
• Preispitivanje mora obuhvatiti:
9 rezultate prethodnih preispitivanja,
9 rezultate provera sistema upravljanja zaštitom životne sredine,
9 opšte i posebne ciljeve, programe i učinak zaštite životne sredine,
9 adekvatnost Politike zaštite životne sredine,
9 adekvatnost strukture sistema upravljanja zaštitom životne sredine i resursa potrebnih za
njegovo sprovođenje,
9 rezultate komunikacije i stručnog osposobljavanja,
9 iskustva stečena iz udesa ili slučajeva opasnosti
5. PREDAVANJE :KONCEPT, PRINCIPI I VRSTE PROVERE
Opšte
Proverom se utvrđuje da li je sistem menadžmenta kvalitetom usaglašen sa zahtevima za sistem. Rezultati
provere koriste se za ocenjivanje efektivnosti primene sistema menadžmenta kvalitetom i utvrđivanje
mogućnosti za poboljšavanja.
Standard ISO 19011 Smernice za proveru sistema menadžmenta kvalitetom i/ili sistema upravljanja zaštitom
životne sredine utvđuje uputstva za proces provere.

Strana 28 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante

Konceptni dijagram provere

naručilac provere program provere organizacija koja se proverava


organizacija ili osoba koja traži Skup jedne ili više provera koje treba Organizacija u kojoj se sprovodi
proveru izvršiti u planiranom periodu, a koje su proveravanje
usmerene ka
specifičnom cilju

kriterijumi provere provera nalazi provere


Skup koji čine politika, postupci ili sistematičan, nezavisan i dokumentovan rezultati vrednovanja prikupljenih
zahtevi koji se koriste za poređenje proces za dobijanje dokaza provere i dokaza provere prema kriterijumima
njegovo objektivno vrednovanje, da bi se provere
utvrdio stepen do kojeg su ispunjeni
kriterijumi provere

tim proveravača dokaz provere


Jedan ili više proveravača koji obavljaju Zapisi, izjave o činjenicama ili
proveru drugim informacijama koje su
relevantne za kriterijume provere i
koji se mogu verifikovati

stručnjak (ekspert) za oblast proveravač zaključak provere


Osoba koja poseduje specifično Osoba osposobljena da obavlja proveru Razultat provere koji obezbeđuje tim
znanje ili ekspertizu o predmetu koji proveravača posle razmatranja
se proverava ciljeva provere svih nalaza provere

Principi provere
Efikasnost provere i njena efektivnost, kao alat najvišeg rukovodstva zasniva se na sledećim principima koji
se odnose na lične karakteristike proveravača i proces provere:
• Etičko ponašanje – proveravač mora biti osoba kojoj se može pokloniti poverenje, posedovati lični i
profesionalni integritet i diskretnost;
• Nepristrasna prezentacija – nalazi provere, zaključci provere i izveštaji o proveri moraju istinito,
tačno i potpuno prikazati aktivnosti provere. Sva pitanju koja su ostala nerazjašnjena između tima
proveravača i proveravane organizacije kao i prepreke na koje je tim proveravača naišao tokom
provere moraju biti prikazane u izveštaju o proveri;
• Profesionalizam – proveravač mora demonstrirati odgovornost koja odgovara važnosti zadatka i
poverenja koje mu je ukazao naručilac provere i druge zainteresovane strane. Jedan od elemenata je i
osposobljenost proveravača;
• Nezavisnost – provere moraju biti objektivne i nezavisne. Proveravači se moraju osloboditi
predrasuda i ne smeju dozvoliti sukob interesa;

Strana 29 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
• Dokazi – dokazi provere zasnivaju se na uzorcima raspoloživih informacija pošto su vreme i resursi
za proveru ograničeni. Uzorkovanje, međutim, mora odgovarati zahtevima za objektivnost zaključka
provere. Dokazi provere moraju biti u obliku koji se može verifikovati.
Vrste provere
Standard ISO 9000:2001 utvrđuje tri vrste provera:
• provera preko prve strane
• provera preko druge strane
• provera preko treće strane.
Provera preko prve strane
Definicija: Provera sopstvenog sistema menadžmenta kvalitetom i postupaka koji obavlja sama organizacija
ili se obavlja u njeno ime.
Cilj: Obezbediti održavanje, razvoj i poboljšavanje sistema menadžmenta kvalitetom.
Zahtev: ISO 9001, tačka 8.2.2
Provera preko druge strane
Definicija: Provera sistema menadžmenta kvalitetom isporučilaca i podugovarača koji obavlja organizacija.
Cilj:
• Utvrđivanje pogodnosti isporučilaca/podugovarača;
• Vrednovanje performansi isporučilaca/podugovarača;
• Obezbeđenje da su isporučioci sposobni da isporučuju proizvode usaglašene sa utvrđenim zahtevima
nabavke.
Provera preko treće strane (eksterna provera)
Definicija: Provera koju obavlja organizacija koja je komercijalno i ugovorno nezavisna od organizacije,
njenih isporučilaca i korisnika. Provera koju obavlja srtifikaciono telo na osnovu nekog standarda za sistem
menadžmenta (npr. kvalitetom ili životnom sredinom).
Cilj: Utvrđivanje da li je sistem menadžmenta kvalitetom organizacije dokumentovan i primenjen u skladu
sa zahtevima određenog standarda.
6.PREDAVANJE :PROVERA: PROGRAM, PROCES, PLAN i RADNA DOKUMENTA
Upravljanje programom provere
Program provereorganizaciji olaksava utvrđivanje resursa neophodnih za sprovođenja i zaključivanje
pojedinačnih internih provera.
Zavisno od prirode organizacije, program provere može ukljuciti provere sa razlicitim ciljevima,predmetima
i kriterijumima za čije je sprovođenje i zaključivanje neophodno obezbediti raspoloživost odgovarajućih
resursa.
Za upravljanje programom provere odgovorno je i ovlašćeno najviše rukovodstvo organizacije, odnosno
Predstavnik rukovodstva.
Ciklus upravljanja (Planirajte-Uradite-Proverite-Delujte) rogramom provere prikazano je na sledećem
dijagramu:

Strana 30 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante

Ovlašćenje za izradu
programa

Izrada programa
• ciljevi/obim
• postupci
• resursi
• odgovornosti

Sprovođenje Osposobljenost
programa proveravača
• vrednovanje
proveravača
• formiranje timova
proveravača
• usmeravanje
aktivnosti provere
Mere za • zapisivanje Aktivnost provere
poboljšavanje

Praćenje i
preispitivanje
programa
• identifikovanje
mogućnosti za
poboljšavanje

Primer programa internih provera koje organizacija sprovodi u planiranim intervalima pri čemu se kao oblast
provere utvrđuju pojedinačne organizacione celine ili procesi prikazan je na sledećoj slici:

Strana 31 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante

AQA d.o.o.
PROGRAM PROVERE
- Menadžment kvalitetom -

PROVERAVANA ORGANIZACIONA G __________. godina

CELINA/ FUNKCIJA M 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Legenda: … Redovno planirano Ο Ostvareno Vanredno planirano

Raspored izradio i odobrio: Datum: ____________


(Direktor sistema kvaliteta)

Datumi preispitivanja:______________________________________________________

Strana 32 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
Program interne provere
Kod izrade programa interne provere treba uzeti u obzir:
• predmet, cilj, trajanje i učestalost provera koje treba sprovesti;
• prirodu, velicinu i složenost organizacije koja se proverava;
• broj, stanje, značaj, složenost i lokacije na kojima se primenjuju procesi koje treba proveriti;
• standarde, zahteve propisa i ugovora, politike,postupke i druge kriterijume provere;
• rezultate ranijih provera ili preispitivanje prethodnih programa provere;
• zahteva zainteresovanih strana;
• značajne promene u bilo kojoj funkciji organizacije;
Proces provere
Proces interne provere odnosno njegove faze i odgovarajuće aktivnosti u okviru tih faza prikazane su na
sledećoj slici:

• Utvrđivanje cilja, predmeta i kriterijuma proovere


Iniciranje provere • Utvrđivanje mogućnosti za sprovođenje provere
• Formiranje tima proveravača
• Inicijalni kontakt za proveravanom organizacijom

Preispitivanje • Preispitivanje relevantnih dokumenata i zapisa


dokumentacije • Utvrđivanje adekvatnosti dokumenata

• Planiranje provere «na licu mesta»


Priprema za proveru • Dodeljivanje zadataka članovima tima proveravača
«na licu mesta» • Priprema radnih dokumenata

• Uvodni sastanak
• Prikupljanje i verifikacija informacija
Provera «na licu • Utvrđivanje nalaza provere
mesta» • Komuniciranje tokom provere
• Priprema za završni sastanak
• Završni sastanak

• Izrada izveštaja o proveri


Izveštavanje o • Odobravanje i dostavljanje izveštaja o proveri
proveri • Čuvanje (odlaganje) dokumenata

Zaključivanje Provera radi


provere praćenja
Plan provere «na licu mesta»
Vođa tima proveravača izrađuje Plan provere «na licu mesta» koji utvrđuje:
• cilj,područje i predmet provere;
- cilj provere-provera usaglašenosti sa kriterijumom provere (na primer:provera
usaglašenosti sistema menadžmenta kvalitetom sa zahtevima standarda ISO
9001:2001)
- područje provere-organizaciona celina ili funkcija
- predmet provere-procesi koji se primenjuju u području provere
• kriterijum provere i referentna dokumenta;
- kriterijum provere-zahtevi standarda ISO 9001:2001
- referentna dokumenta-politika kvaliteta,ciljevi kvaliteta,Poslovnik o kvalitetu,postupci
neophodni za sistem
- menadžmenta kvalitetom i zapisi
• vreme i mesto provere;
• identifikovanje predstavnika organizacije koja se proverava

Strana 33 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante

Radna dokumenta provere


Radna dokumenta provere koristi tim proveravača radi pozivanja na njih i/ili zapisivanja toka provere i
uključuju:
• dokumentovane postupke za planiranje i izvođenje provere;
• planove provere;
• upitnike.
Osnovna radna dokumenta proveravača je Upitnik, koji pored pomoći koju obezbeđuje proveravaču,
obezbeđuje i zapis o dokazima provere.
Primer upitnika prikazan je na sledećoj slici:
Broj provere Strana ___od___

Usaglašenost
Tačka
Zahtev aktivnosti (Da, Ne, Komentar/Primedba
broj
Nije primenljivo)

Prednosti korišćenja upitnika tokom provere su:


• pomoć u toku pripreme za proveru;
• pomoć u proceni vremena potrebnog da se izvrši provera;
• kontrola «dubine»provere;
• kontrola tempa provere;
• obezbeđenje celovitosti provere;
• dokumentovanje dokaza provere.
Tokom izrade upitnika proveravač razmatra:
• proces i referentna dokumenta koji se primenjuju u području provere;
• zahteve standarda-kriterijuma provere;
7. PREDAVANJE
PROVERA: PROCESNI PRISTUP, METODE I TEHNIKE, UPRAVLJANJE
Procesni pristup proveri
Sistem menadžmenta kvalitetom usaglašen sa zahtevima standarda JUS ISO 9001:1996 omogućavao je
proveravaču da izradi upitnih na osnovu dokumentovanih postupaka za skoro sve elemente sistema.
Standard ISO 9001:2001 utvrđuje zahtev za identifikovanjem, utvrđivanjem i dokumentovanjem procesa ali
ne nužno u formi dokumentovanih postupaka, sto zahteva drugaciji pristup proveravača. Proveravači moraju
biti sposobni da identifikuju i provere ključne poslovne procese koristeći:
• mapiranje procesa
• dijagrame tokova procesa i
• postupke (ukoliko isti postoje).
Proveravači radi efektivnog i efikasnog sprovođenja interne provere moraju:
• preispitati Politiku kvaliteta;
• vrednovati ciljeve kvaliteta koji se odnose na organizacione celine ili procese koje proveravaju;
• fokus provere usmeriti na planiranje ispunjenja ciljeva;
• identifikovati i mapirati «kriticne procese» neophodne za postizanje ciljeva kvaliteta;
• identifikovati i mapirati procese podrške «kritičnim procesima»
• fokus provere usmeriti na osoblje, procese, upravljanje, zapise i proizvode;
• razmatrati efektivnost i efikasnost procesa
Prilikom provere svakog procesa potrebno je obezbediti odgovore na četiri osnovna pitanja:
• Da li je proces identifikovan i na odgovarajući način opisan?

Strana 34 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
• Da li su utvrđene odgovornosti?
• Da li se postupci primenjuju i održavaju?
• Da li je proces efektivan u postizanju zahtevanih rezultata?
Identifikovanje i opisivanje procesa na odgovarajući način ne podrazumeva postojanje pisanih dokumenata
(procedura, radnih uputstava). U tačkama u kojima standard ISO 9001:2001 ne zahteva dokumentovani
postupak, izvođenje i upravljanje procesima na stručno prihvatljiv način, jedinstveno, efikasno i efektivno je
moguće obezbediti i usmenim uputstvima i obukom.
Metod i tehnika provere
Metod i tehnika provere treba da obezbede objektivne dokaze da je sistem menadžmenta kvalitetom:
• primenjen;
• celovit;
• adekvatan;
• efektivan
Za postizanje napred navedenog cilja proveravač mora obezbediti informacije elementima svakog
relevantnog procesa i to:
• dokumentima;
• osoblju;
• infrastrukturi;
• radnoj sredini;
• ulaznim i izlaznim elementima procesa.
Pristup proveravača treba da bude pozitivan, stručan i konstruktivan, radi obezbeđenje kooperativnosti
osoblja.
Proveravač treba da:
• se prvo sretne sa rukovodiocem organizacione celine;
• razgovara sa onima koji izvršavaju zadatke;
• objasni cilj posete;
• bude smiren, učtiv i smirujući;
• govori jasno i promišljeno.
Tehnika postavljanja pitanja
Proveravač treba da postavlja «otvorena» pitanja u cilju efikasnog prikupljanja informacija.
Sledećih šest reči izuzetno su važni za proveravača:
• kako;
• gde;
• kad;
• šta;
• zašto;
• ko.
Primer «zatvorenog» pitanja
Pitanja na koja se može odgovoriti sa da ili ne, »zatvaraju» razgovor, mada mogu postojati faze provere,kada
je potrebno postaviti i takva pitanja.
Pitanje «Da li ste obučeni za posao koji obavljate?» ne podstiče proveravanog na pružanje potrebnih
informacija. Bolje pitanje je «U kojim obukama ste učestvovali?» ili «Kako ste obučeni za posao koji
obavljate?»
Primer «otvorenih» pitanja
• Gde čuvate svoju kopiju Liste odobrenih isporučilaca?
• Gde se to odlaže kada se ne koristi?
• Šta radite sa dokumentima i delovima dok se ne izvrši završno kontrolisanje?
• Gde se to čuva?
• Kako se to izvršava?
• Kada Vi to obavljate?
• Šta se dešava posle?
• Ko će to uraditi?
Alternativna tehnika postavljanja pitanja korišćenjem izraza «pokažite».Na primer «Pokažite mi Listu
odobrenih isporučilaca» podstiče proveravanog na pružanje objektivnih dokaza.
Pitanja koja navode na odgovor
Strana 35 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
Proveravač treba da izbegne pitanja koja navode na odgovor,na primer «Vidim da posle završenog posla
zapisnik nosite u arhivu, istina?». Na ovakvo pitanje, odgovor može biti samo da, ne ili klimanje glavom.
Upravljanje proverom
Proveravač mora da upravlja proverom.
Radi upravljanja proverom:
• pripremite se za proveru;
• budite tačni;
• insistirajte da osoba kojoj je postavljeno pitanje, sama odgovori;
• ne pričajte previše, pustite druge da govore;
• ponovite i objasnite ona pitanja,koja proveravani ne razumeju;
• postavljajte kratka i jasna pitanja;
• budite učtivi i smireni;
• pohvalite proveravane;
• zahvalite se.
Nemojte dozvoliti:
• da budete skrenuti sa predmete provere;
• da budete dodatno zadržani na pitanjima na koje ste dobili potreban odgovor;
• da proveravani diktira tempo provere;
• da pretpostavljate ili da nešto prihvatite bez objektivnih dokaza o prihvatljivosti.
Proveravač mora biti spreman na sledeće situacije:
• «sveznajući»-agresivni proveravani stvaraju zabunu i smanjuju efektivnost provere;
• preplašeni proveravani-može se ohrabriti razgovorom o cilju provere;
• odsutnost kljucnih ljudi-ne sme uticati na tok provere, pobrinite se da oni budu prisutni ili tražite
njihove zamenike;
• nedostajuća dokumenta-tražite ih, ukoliko je potrebno i zajedno sa proveravanim;
• unapred pripremljeni uzorci nisu prihvatljivi, uzorkujte sami;
• «specijalni slučajevi» nisu prihvatljivi.
Opšta uputstva za internu proveru po standardu ISO 14001:2004
• Utvrdite da li se primenjuju važeća izdanja dokumenata i da li su proveravani upoznati sa njihovim
sadržajem.
• Proverite procese, njihove ulaze i izlaze, kao i monitoring i merenje procesa, ako je primenljivo.
Proverite efektivnost veza između procesa.
• Proverite poznavanje i usaglašenost sa propisima koji se odnose na procese i proizvod (uključujući i
zahteve korisnika).
• Proverite uslove radne sredine sa stanovišta mogućeg uticaja na usaglašenost sa zahtevima za
proizvod.
• Proverite raspoloživost resursa.
• Proverite poznavanje ciljeva kvaliteta i rezultata njihovog postizanja, kao i efektivnost internog
komuniciranja.
• Proverite efektivnost procesa, da li je obezbeđeno postizanje merljivih ciljeva koje je utvrdilo najviše
rukovodstvo.
• Proverite poboljšavanja,analizu podataka, korektivne i preventivne mere koje se odnose na predmet
provere. Nepostojanje istih može ukazivati na neefektivnost procesa stalnog poboljšavanja.
• Proverite postojanje potrebnih zapisa, njihov sadržaj i čuvanje.
• Ne dozvolite da govore samo rukovodioci.
• Posmatrajte način odvijanja i organizaciju posla.
• Kontrolišite fizičke dokaze.
• Vodite zapise o svemu, koristite upitnik.Zapišite usaglašenost ili neusaglašenost sa pojedinim
zahtevima. Uvek zapišite dokaze izaključke.
• Tražite dokaze, potvrde. Ne pretpostavljajte da ljudi ne govore istinu, ali ,ako je potrebno, tražite
potvrđujuće dokaze.
• Budite uvek tačni, sem ako se radi o unapred ne najavljenoj poseti (primenjivati samo u izuzetnim
slučajevima).
• Budite pripremljeni. Nemojte zaboraviti da utičete na imidž organizacije koju predstavljate.

Strana 36 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
• Budite učtivi i staloženi.
• Dobro upoznajte kriterijume provere.
• Budite precizni kod postavljanja pitanja, efikasni u poslu.
• Ne zaboravite, morate biti nezavisni, ne možete proveravati sopstveni rad.
• Budite svesni značaja govora tela, gestikulacije. On doprinosi smirivanju proveravanog i sprečavanju
agresivnosti ili straha;
• Tražite mogućnosti za poboljšanje. Svojim zapažanjima možete doprineti poboljšavanju sistema
menadžmenta svoje organizacije.

8. PREDAVANJE
PROVERA: PREISPITIVANJE, DOKUMENTOVANJE NALAZA PROVERE I
NEUSAGLAŠENOSTI, IZVEŠTAJ O PROVERI I NAKNADNE AKTIVNOSTI. ULOGA INTERNE
PROVERE U STALNOM POBOLJŠAVANJU
Preispitivanje provere
Po završetku provere vođa tima proveravača mora organizovati sastanak radi preispitivanja prikupljenih
dokaza provere. Ovo preispitivanje može se vršiti i tokom provere ili ukoliko provera traje više dana, na
kraju svakog dana. Sastanku treba da prisustvuju svi članovi tima.
Preispitivanje mora obuhvatiti:
• pregled dokaza provere;
• utvrđivanje nalaza provere;
• odlučivanje o neusaglašenostima i zapažanjima;
• popunjavanje zahteva za korektivne mere(ZKM)
Svaku neusaglašenost Proveravač mora povezati sa odgovarajućim utvrđenim zahtevom (standarda,
dokumentacije, korisnika ili propisa) za kvalitet. Ono što proveravač misli da bi trebalo da se uradi nije
utvrđeni zahtev.
Neusaglašenost se mora razmotriti sa predstavnikom organizacije koja se proverava radi obezbeđenja
prihvatanja dokaza provere kao tačnog i razumljivog. Nesuglasice koje se odnose na dokaze provere moraju
biti razrešene ili, ukoliko to nije moguće, zapisane.

Dokumentovanje neusaglašenosti
Neusaglašenost se mora dokumentovati i obrazložiti u nalazu provere.
Za potrebe dokumentovanja neusaglašenosti najbolje rešenje je:
• sa predstavnikom proveravane organizacije usmeno analizirajte činjenice o neusaglašenosti i
obezbedite njegovu saglasnost o prirodi neusaglašenosti, navodeći detalje o dokazima provere;
• vodite beleške i koristite ih za formulisanje neusaglašenosti;
• formulišite nalaze provere tokom radnog ručka ili na kraju dana, a konačno ih uobličite tokom
preispitivanja prover
Nalaz provere sadrži:
• opis nedostatka;
• dokaz provere;
• prikaz zahteva
Primer nalaza provere:
Projekti ABC 123/01 i ABC/05 su završeni, ali ne postoje dokazi o izvršenim preispitivanjima i verifikaciji.
Tačka 7.3 standarda, kao i postupak ME-3, propisuju da se u toku projektovanja sprovode aktivnosti
preispitivanja i verifikacije ,kao i da se o njima održavaju zapisi.

Zahtev za korektivnu meru (ZKM)


Ovaj obrazac koriste mnoge organizacije da bi opisale neusaglašenost i utvrdile zahtev za preduzimanje
mera. Zahtev za korektivnu meru popunjava se nakon detaljnog razmatranja u okviru preispitivanja provere
pre završnog sastanka.
Primer zahteva za korektivnu meru prikazan je na sledećoj slici:

Strana 37 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante

ZAHTEV ZA KOREKTIVNU MERU (ZKM) ZKM Broj:


AQA d.o.o.
- Menadžment kvalitetom -
_____________________
Proveravana organizacija/ funkcija: Provera broj:

Datum provere:
Adresa:

Osnova za proveru _____________________________________________________________________

Broj i naziv zahteva za qms: ______________________________________________________________

Proveravač Predstavnik organizacije/ funkcije Proveravano područje

NEUSAGLAŠENOST - Opis:

Potpis: _______________________________ Potpis: __________________________


(Predstavnik organizacije/ funkcije) (Proveravač)
ISPRAVKA - Opis:

Datum primene korektivne mere: ___________________

Potpis: _______________________________ datum: __________________________


(Predstavnik organizacije/ funkcije)
KOREKTIVNA MERA (MERE ZA SPREČAVANJE PONAVLJANJA NEUSAGLAŠENOSTI) - Opis:

Datum primene mera za sprečavanje ponavljanja neusaglašenosti: ___________________

potpis: _______________________________ datum: __________________________


(Predstavnik organizacije/ funkcije)
PRAĆENJE I ZAKLJUČIVANJE Predviđeni datum praćenja: ______________
Detalji o praćenju – opis:

Datum zaključivanja ZKM: _____________ Potpis: ______________________________


(proveravač)

Završni sastanak
Na završnom sastanku vođa tima za proveru upoznaje sa zaključcima provere najviše rukovodstvo
organizacije, kao i rukovodioce proveravanih funkcija i rukovodioca funkcije menadžmenta kvalitetom. Kod
internih provera završni sastanak može biti neformalan, ali treba da bude konstruktivan i usmeren na
poboljšavanje efektivnosti sistema menadžmenta.
Strana 38 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante
Tokom završnog sastanka proveravač:
• mora da precizno objasni sve dokaze i nalaze provere;
• mora da bude spreman da potvrdi i opravda nalaze;
• mora da izbegne da bude uvučen u raspravu;
• mora da se izvini, ako je pogrešio i da izmeni ili povuče ZKM;
• odbaci «brzo sređivanje», kao jedino rešenje za nalaze. Rukovodstvo mora da istraži i otkloni uzroke
neusaglašenosti da bi se sprečilo njihovo ponovno pojavljivanje.

Izveštaj o internoj proveri


Nakon provere i završnog sastanka vođa tima proveravača treba da izradi pisani izveštaj. Izveštaj treba da
bude kratak i lak za čitanje i ne treba da sadrži ništa što nije istaknuto na završnom sastanku. Izveštaj,
ukoliko je primenljivo,treba da sadrži sledeće:
• cilj, predmet i područje provere;
• kriterijum(e) provere;
• vreme i mesto provere;
• ključno osoblje koje je kontaktirano;
• članove tima proveravača;
• zaključak provere (utvrđene neusaglašenosti i izdate ZKM);
• pozitivne ili negativne primedbe;
• predloge za poboljšavanja.

Naknadne aktivnosti (praćenje i zaključivanje)


U utvrđenom roku rukovodstvo proveravane organizacije treba da sa neusaglašenostima za koje su utvrđeni
zahtevi za korektivnu meru, postupi na način utvrđen dokumentovanim postupkom za preduzimanje
korektivnih mera.
Praćenje sprovođenja korektivnih mera i zaključivanje Zahteva za korektivu meru sprovodi se proverom radi
prikupljanja dokaza o efektivnosti sprovedene korektivne mere. Obim ove provere zavisi od prirode
neusaglašenosti i može varirati od pregleda izmenjene ili nove dokumentacije do ponavljanja kompletne
provere.

Pregled statusa korektivnih mera


Korisno je za organizaciju da održava Pregled statusa korektivnih mera.
Primer Pregleda statusa korektivnih mera prikazan je na sledećoj slici:
Pregled statusa korektivnih mera

PROVERA BROJ:
_____________________
AQA d.o.o. _
PREGLED STANJA ZKM
- Menadžment kvalitetom -
TIM BROJ:
________________
DATUM
BROJ NEUSAGLAŠNOST DATUM PRIMENE DATUM
ZKM PRIMALAC PROVER ROK ZA PRIMENE MERE ZAKLJU
ZKM AVAČ ODGOVOR KOR. ZA SPREČ. ČIVANJA
BROJ OPIS MERE PON. ZKM
NEUS.

Strana 39 of 40
AQA
INTERNA PROVERA – Priručnik za konsultante

Uloga interne provere u stalnom poboljšanju


Interni proveravač ima veliku odgovornost za efikasno i efektivno funkcionisanje sistema menadžmenta
kvalitetom. Baš zato interna provera znači mnogo više i predstavlja ozbiljan zadatak. Ona ne sme da bude
brza provera postojanja dokumenata i njihove primene.
Interna provera doprinosi stalnom poboljšanju:
• davanjem korisnih zapažanja u vezi sa efektivnošću;
• davanjem predloga za razvoj;
• ukazivanjem na slabe i jake tačke sistema;
• upoznavanjem saradnika sa značajem sistema menadžmenta kvalitetom;
• davanjem ideja i predloga za primenu novih dokumenata ili procesa ili za izmene postojećih;
• skretanjem pažnje rukovodstvu na ciljeve i na pitanja koja su u vezi sa njihovim rezultatima;
• potpomaganjem usredsređenosti na korisnika, putem kontrole njihovih zahteva;
• pomaganjem upoznavanja propisa koji se odnose na proizvod i njihovom pridržavanju;
• davanjem povratne veze za saradnike i rukovodioce;
• pomaganjem ocenjivanja za obukom za kvalitet;
• iniciranjem preventivnih mera, pre pojave neusaglašenosti;
• pomaganjem vrednovanja strategije rukovođenja.
• Važno je da se gore navedeni elementi pojave u izveštaju o internoj proveri i da se isti analiziraju
prilikom preispitivanja od strane rukovodstva.

Strana 40 of 40

You might also like