Professional Documents
Culture Documents
2. BIBLIOGRAFIJA-predmet,zadaci
U odredjivanju predmeta bibl. primaran je formalni pristup koji u prvi plan postavlja
pojavni vid obradjivanog nosioca informacija,dakle,knjigu,casopis,ili prilog u publikaciji,u
novije vreme i razlicitu neknjiznu gradju,ali ne i rukopise koji ostaju predmet
dokumentalistike i arhivistike.Siroka,verovatno namerno neprecizna definicija kao predmet
bibl. obrade istice-“tekst,namenjen javnosti i u tu svrhu umnozen bilo kakvom grafickom
tehnikom.”Dakle tekst,a ne knjigu sto ne iskljucuje i rukopis ako je kao dokument namnjen
javnoj upotrebi-ali ne rukopise kao pojedinacne spise,vec namenjene publikovanju,kakvi su
npr. magistarske i doktorske disertacije.
Potpuno je suprotan stav Vojislava Maksimovica po kome se za predmet ili objekat
bibl. istrazivanja i popisa moze uzeti bilo koji vid ljudskog stvaralastva iskazan u pisanoj
formi tj. u obliku rukopisnog ili stampanog teksta.
Vera Secanski,opisujuci promenu predmeta bibl. u istorijskoj dimenziji,krece od
rukopisne knjige,preko stampane knjige,kojoj se u 17. i 18. veku pridruzuje i casopis,prvo
opsti,a potom specijalizovan,a u 19.veku, prilog u strucnoj periodici i rezultati tzv. malih
poligrafija.Nakon toga ona zakljucuje:”Bibl. se obavezno bavi celokupnoscu proizvoda
pismenosti,odabranih po odredjenom kriterijumu.”Kriterijum za odabir uslovljava
sistematizaciju bibl.,koja pored opstih postavlja pred bibliografa i neke specificne zadatke.
U opste zadatke svake bibl. ubrajaju se istrazivacka akribicnost, tacnost, pouzdanost,
doslednost,preglednost i maksimalna potpunost opisivanja,uskladjeni sa unapred zadatim
pravilima koja treba jedinstveno primenjivati,sto sve obezbedjuje i njenu naucnost.
Posebni zadaci koji zavise od vrste,opsega ili namene bibl.,dozvoljavaju razmisljanja
o opravdanosti objektivnosti ili subjektivnosti,kriticnosti ili suzdrzanosti od suda,ideoloske
angazovanosti,filozofske i politicke usmerenosti,opseznosti ili potpunog nepostojanja
anotacije.
Svaka bibl. je onoliko naucna koliko je pouzdana i obuhvatna,a odgovoran pristup
istrazivanjima i adekvatno obrazovanje preduslovi su koji se podrazumevaju za rad na
svakoj vrsti bibliografije.U “Vili” koju je uredjivao,Stojan Novakovic je jasno naglasio
sirinu i objektivnost bibl.:”Bibl.interesuju podjednako i najgori i najbolji stampani
komadi:njezin je posao da sto potpunije pokupi sve sto je uradjeno i sto to bolje ucini,vise
vredi.
3. METODE BIBLIOGRAFSKOG RADA
Cesto se izrada neke bibl. obavlja mehanicki po ustaljenim postupcima koji proizilaze
iz vec utvrdjenih normi.Iako se na izgled ovo cini kao pogodno mesto za trazenje mana
ovakvog pristupa,jos pogodnijom se namece provera bibl. i to ona koja podrazumeva da li je
bibl. radjena u skladu sa relevantnim strucnim zahtevima.
U bibl. radu je prepoznatljiva odredjena rutina koja je rezultat duze prakse,a koja igra vaznu
ulogu u ustaljivanju vestina,marljivosti i obaveze da svaka bibl. kao konacan proizvod bude
sto pouzdanija i savesnija.
Bibl. je ,pre svega, slozen strucan posao koji zahteva raznovrsno znanje,kao i naucni
pristup izvorima i literaturi koji sadrze podatke o predmetu istrazivanja
bibliografisanja.Takav posao iziskuje i sposobnost da se popisivanj gradje rasporedi i da se
izrade prateci elementi uz bibl.kao sto su napomene,registri,indeksi itd.
Takodje,bibliograf uvek mora jasno da formulise metode i potupke koje je koristio prilikom
izrade odredjene bibl.,ali da to ucini tako da ih i ostali prepoznaju,jer ce na taj nacin oni
bolje primiti bibl. i lakse se njom koristiti.Bibliografi mogu predstaviti svoje metode u
pisanom obliku gde su im u tu svrhu od velike pomoci razliciti oblici tekstova-
prikazi,osvrti,ogledi,rasprave i studije.Tako predstavljeni oni se publikuju ili zasebno u
knjigama ili u zajednickim zbornicima i periodicnim publikacijama,a cesto se ovakvi
tekstovi objavljuju uz bibl.,bilo u vidu njenog predgovora ili uvoda,bilo u vidu pogovora,pri
cemu se bibliografi uvek opredele samo za jedan od dva priloga.
Predgovor i pogovor moraju imati takvu sadrzinu koja je potpuno zasnovana na predmetu
bibl.,da predstavlja spoj konkretnih cinjenica,teorijskih i metodoloskih polazista;treba da
budu izraz vlastitih shvatanja svakog bibliografa koja nece izlaziti iz okvira teme bibl.
Principi koji moraju da se postuju u izradi svake bibl. su:
-Raspored elemenata bibl. opisa
-Postovanje standarda
-Doslednost u opisivanju
-Tacnost i preciznost
-Objektivnost
-Potpunost,obuhvatnost
-Etnicki
-Jezicki
-Teritorijalni
-Nacionalni princip
5. BIBLIOGRAFSKI OPIS
Bibl. opis straih i retkih knjiga:ova uputstva se odnose na stampana dela posle 1500.g.,zatim
za starije tzv. inkunabule zbog raznih osobenosti (pre svega nemaju naslovni list u
danasnjem obliku,nemaju uvek tacan stvarni naslov i impresum,u njima su koriscene brojne
skracenice,nemaju oznacene stranice i dr.)za njih postoje posebna pravila:
1.)Zbog teskoca pri reprodukciji nelatinskog pisma pisacim masinama i stampom,nelatinsko
pismo se kod nas cesto prenosi na latinicu.Taj prenos treba obaviti po pravilima
transliteracije,a na kraju opisa treba navesti u kojem je pismu stampana odredjena
publikacija
2.)Pravopisne osobenosti naslovne strane pri opisu cuvamo.Samo naslove koji su u celini ili
delimicno pisani velikim slovima,prepisujemo malim i pri tome upotrebljavamo velika slova
prema danasnjem pravopisu.Stamparske i druge greske ne ispravljamo,vec skrecemo paznju
na njih dodatnim znakom uzvika u zagradi.
3.)Ako podatke sa naslovne strane (stvarni naslov) skracujemo,skraceno mesto popunimo sa
3 tacke u zagradi
4.)Cesto se izrazi koji se u opisima ponavljaju nadomestaju sa odgovarajucim skracenicama.
5.)Bibl. opise knjiga za starija izdanja cesto dopunjavamo i fotografskim snimcima
naslovne,a ponekad i drugim stranama knjige.
Anotirana bibl. jedinica predstavlja slozeniju formu (od osnovne bibl. jedinice) jer
sadrzi sve cinioce koje ima elementarna bibl. jedinica,ali i dodatak koji se sastoji od sazete
anotacije ili beleske.Ona jedinici nadoknadjuje ono sto joj nisu doneli glavni bibl. elementi.
Anotacija (od latinske reci annotatio) znaci napomenu,primedbu,belesku,zatim
objasnjenje pa i popis zaplenjenih stvari-Vujaklija.Smisao reci anotacija u okviru bibl. rada
smatra se kao beleska ili objasnjenje ispod osnovne bibl. jedinice.Ako su bibl. elementi
skladno komponovani i ako iz njihovog glavnog smisla mozemo jasno shvatiti sadrzinu,onda
su anotacije sasvim izlisne.Sta vise,u tom slucaju one bi samo nepotrebno uvecavale bibl.
jedinicu,a suvisnim ponavljanjem glavnog sadrzaja opteretile bi ono sto ona vec predstavlja
u svome bitnom znacenju.Medjutim,cesto se naslovi pojedinih tekstova koje donosimo u
bibl. jedinicama javljaju u krnjem obliku,neceloviti,manje ili vise nejasni.U takvim
slucajevima,bibliograf mora da nekom prikladnom naznakom u anoyaciji pojasni bibl.
jedinicu,da je osmisli i ucini kompletnijom.Anotacija treba da bude kratka i precizna.Ona
treba da donese samo onoliko teksta koliko je dovoljno da bibl. jedinica postane punija i vise
shvatljiva.
Ne postoje cvrste granice koje odredjuju obim jedne anotacije,pa ce on da zavisi od
svakog konkretnog slucaja,kao i od samog odnosa bibliografa.U teoriji bibl. javljaju se i
razlicita shvatanja o pojmu,velicini i mestu anotacije uz bibliografsku jedinicu.Razlicito se
tumace i metode u sastavljanju anotacije.Moze se ipak zakljuciti da je upotreba anotacije
veoma cesta i neophodna,bez obzira kako odredjivali njen oblik i smisao.Posto anotacija
predstavlja dodatak bibl. elementima,ona i formalno dobija mesto na kraju bibl.
jedinice.Informativni znacaj anotacije je takav da se ona ne sme posmatrati kao neko
opterecenje za samu bibl. jedinicu,nego kao njen sastavni deo.Od osnovnih bibl. elemenata
anotacija se formalno odvaja novim redom i oznacava zvezdicom ili nekim drugim
grafickim znakom,kako bi,pored ostalog,bila sto vise uocljiva.
Medjunarodnim standardima za bibl. opis publikacija predvidjen je tip i redosled
napomena:
-napomene formalnog tipa vezane za prethodnih 7 podrucja bibl. opisa,iz kojih pojedine
elemente treba objasniti ili dopuniti
-napomene sadrzinskog karaktera
-napomene preuzete iz izvora van publikacije
Precizirano je,takodje,da je prvi tip napomena za monografske publikacije podatak o
tirazu,a ako nije u pitanju originalno stavaralastvo,podatak o prevodu dela;dok je za serijske
publikacije to podatak o peridicnosti izlazenja.Ako napomene nisu razudjene vec istovrsno
profilisane,prema njihovom karakteru odredjuje se i vrsta anotirane
bibliografije:deskriptivna,rekomendirana,referativna i kriticka.
U deskriptivnim bibl. anotacija se zadrzava na formalnom opisu samog primerka
(vrsta,boja,kvalitet,ocuvanost hartije,tip stamparskog sloga,karakter ilustracije,oblik poveza)
sto je narocito vazno za stare i retke knjige.
Rekomendirana bibl.,koja je zametak anotirane u prvoj polovini 19.veka,napomenom
preporucuje delo citaocu,propagira ga u javnosti.Jos na pocetku razvoja srpske bibl.
napomena je kad kada bila vaznija od samih formalnih elemenata opisa.(Milos Popovic u
Letopisu,Arnot u Magazinu za hudozestvo…).
Referativna (rezimirana,sadrzajna) bibl. razvila se postupno iz Glasnika srpske
kraljevske akademije,Priloga za knjizevnost,jezik,istoriju i folklor i juznoslovenskog
filologa.
Kriticka (rezonovana) bibl.,sa objektivnim osvrtima na kvalitet dela,proizvod je 20.
veka,iako se primeri subjektivnih ocena kvaliteta i polemika o piscevim stavovima nalazimo
i u ranijim radovima (Stojan Novakovic).
Vec oblikovane bibl. jedinice rasporedjuju se u krupnije celine koje tako dobijaju
pregledniji izgled i puniji sadrzaj i znacaj.Na taj nacin one cine i konacnu formu-
bibliografiju.Rasoredjivanje bibl. jedinica moze se obavljati na vise nacina,sto zavisi od
oblika,vrste i namene same bibl. kao i od vrste bibl. materijala koji zelimo da popisemo.
Ako imamo u vidu tu zavisnost kao glavno polaziste,onda se raspored bibl. gradje,pre
svega,vrsi:
-na osnovu nekog od elemenata koje daje sam bibl. opis (prezime i ime autora,naslov
teksta,naziv izdavaca,godina ili datum izdanja)
-na temelju same sadrzine koju gradja donosi
Uzimajuci u obzir jednu ili drugu od ovih osnova najuobicajeniji nacini rasporeda
bibl. jedinica mogu biti:
1)Alfabetski (abecedni ili azbucni) raspored gradje prema pocetnom slovu prezimena
autora
2)Raspored prema pocetnom slovu naslova teksta
3)Hronoloski raspored prema vremenu objavljivanja pojedinih tekstova
4)Kombinacija alfabetskog i hronoloskog reda
5)Raspored gradje prema sadrzini,tj. prema tematskim strucnim celinama ili predmetima
kojima pripadaju tekstovi (uz paralelno postizanje alfabetskog i hronoloskog reda).
Bez obzira koji smo raspored primenili,bibl. jedinice se obelezavaju rednim brojevima
(arapskim ciframa).Ovo obelezavanje brojevima najpre pokazuje kolicinu gradje koju smo
obradili i prezentovali,a zatim sluzi i kao jedinstvena oznaka prilikom izrade indeksa ili
registara.rasporedjivanje gradje spada u zavrsnu,ali ne i konacnu fazu bibl. rada.Posto
kvalitet oblikovanja bibl. jedinica dobrim delom zavisi od rutine i vestine bibliografa,onda i
rasporedjivanje zahteva osnovna i mnoga dopunska znanja o predmetu popisa,narocito onda
kada se on svodi na uze strucne celine,pa cak i na sire-na pojedine naucne discipline.da bi se
obavio raspored bibl. gradje prema njenoj sadrzini,neophodno je da se prethodno izvrsi
strucna klasifikacija svih bibl. jedinica.Vremenom je stvoreno vise nacina klasifikovanja
bibliotecko-bibliografske gradje od kojih se u danasnjoj upotrebi nalaze sledeca:UDK,Kolon
klasifikacija,Klasifikacija Kongresne bibl.,
Biblotecko-bibl. klasifikacija.
12. BIBLIOGRAFSKI IZVORI
14.;15.;16.VRSTE BIBLIOGRAFIJA
-po obliku:
1.)Samostalne bibl. (bez obzira na formu koju imaju,dakle:knjiga, casopis,
novina,priloga u nekoj publikaciji)
2.)Skrivene bibl. (u spiskovima literature i napomenama)
3.)bibl. drugog stepena (koje ukazuju na postojece bibl.)
4.)bibl. treceg stepena (koje ukazuju na postojece bibl. drugog stepena)
Najstarije bibl. su imale retrospektivni karakter jer su popisivale ona dela koja su
nastala ranije ili cak mnogo pre nego sto se taj popis obavljao.U radu na retrospektivnoj
bibl., bibliograf obicno unapred zna vremenski okvir koji ce biti predmet njegovog
istrazivanj.U granicama odredjenog perioda on se opredeljuje i za sam karakter
bibliografije,zapravo za izbor konkretnog predmeta popisivanja ili pak nastoji da u svoj rad
ukljuci sve ono sto je dala pisana rec u odredjenom razdoblju.Ona ima poseban znacaj,jer bi
trebalo da predstavlja i bibl. temelje,nesto sto je dovedeno do kraja,kada i ne bi trebalo da se
obavljaju nova ili naknadna istrazivanj,posto se podrzaumeva da je iscrpljena gradja koja se
odnosi na konkretan predmet.ovde treba samo uslovno prihvatiti nastojanje da se postigne
bibl. potpunost;jer ni jedan bibliograf nije do kraja siguran da su njegovim popisom
obuhvaceni svi stampani ili rukopisni tekstovi koji se ticu samog predmeta.
Retrospektivna nacionalna bibl. najcesce je opsteg tipa,omedjena zadatim
godinama,predstavljena u alfabetskom redu prezimena autora i podrzana brojnim
odgovarajucim informativnim indeksima.Pokret opisivanja nacionalne produkcije knjiga na
domacem jeziku zapocet je delom Dzona Bejla koji je proucavao i opisivao dela engleskih
autora dok je bio verski begunac u Nemackoj.Njegovo delo,objavljeno u 16.veku,hronoloski
slozeno,nosi epitet prve evropske opste retrospektivne bibl. (Illustrium maioris britanniae
scriptorum).Italijan Francesko Doni napustio je tradiciju koriscenja latinskog jezika i na
zivom narodnom jeziku sacinio bibl. koja je obuhvatala cak i muzicku literaturu-La libreria
del Doni Fiorentino.Pomenuti princip preuzeli su zatim i francuski bibliografi.Sedamnaesti
vek ,Spaniji je doneo dvotomnu retrospektivnu nacionalnu bibl.-Bibliotheca hispana,autora
Nikolasa Antonia.
U 18. veku nacionalno osvescivanje nije sporadicno sto utice i na razvoj nacionalnih
bibl. koje kao podtipove ,pored retrospektivne,dobijaju i tekucu i predmetnu bibl.
Kod srpskog naroda bibl. je stvorena zajedno sa prvim kalendarom i casopisom,tj. u
18.veku sto u odnosu na Evropu predstavlja znatno kasnjenje;ali su Srbi krecuci se uzlaznom
linijom kao narod lomljen tragicnim istorijskim desavanjima pocetkom 20.veka dostigao isti
stepen razvoja koji je ova naucna disciplina tad imala u Evropi.
(Novine serbske-Dimitrije Davidovic;Lukijan Musicki; Antonije Arnovljev Arnot;Stojan
Novakovic;Pavle Popovic i Dusan Budimirovic;Bibliografski institut;Georgije
Mihailovic;Srpska bibliografija knjige 1868-1944)
RETROSPEKTIVNA (srpska) BIBLIOGRAFIJA
Veoma su razliciti povodi i razlozi za nastajanje bibl. ciji su tematski okviri svedeni
na uze teritorijalno podrucje,na neki manji ili veci region.Nekada to moze biti samo jedan
grad ili gradsko podrucje sa njegovim zaledjem.U geografskom smislu,region cini i vise
sitnijih celina (manji gradovi,sela,zaseoci i zemljista oko njih).Pored identicnih geografskih
obelezja,region cesto ima i elemente zajednicke istorije kao i iste ili srodne
etnografske,etnicke,jezicke i kulturne oznake.Ove bibl. su samim svojim karakterom
tematski uske,mogu biti svedene i na veoma mali predmet popisivanja.
U nekim slucajevima ova vrsta bibl. moze da obuhvata samo neki aspekt u pisanom
obliku iz koga je obradjivan,opisivan ili ocenjivan neki region.Zavicajne bibl. se mogu svesti
na kraci ili duzi vremenski period u kome su nastali neki tekstovi koji se neposredno ticu
nekog regiona.Narocit oblik ove vrste predstavlja zavicajna bibl. periodike.U nekim
slucajevima ove vrste bibl. se rade i zato sto nema kompletnih opstih ili zato sto nema
dovoljno strucnih snaga i materijalnih mogucnosti da se urade siri i obuhvatniji bibl. popisi.
Zavicajna bibl. je zdrava klica nacionalne bibl.u ranim razdobljima njenu pojavu su
prouzrokovala prelomna drustveno-istorijska zbivanja,koja su zahtevala dokazivanje
nacionalnog identiteta.Pravilno je zamisljena i daje rezultate samo ako pociva na
kriterijumima na kojima je postavljena nacionalna bibl. te predstavlja jedinstvo
teritorijalnog,jezickog,etnickog,istorijskog i nacionalnog principa.
Teritorijalni princip u nacionalnu bibl. prvi je uveo Dimitrije Tirol,a vratio ga je 80-
tih god. 19. veka arhimandrit Nicifor Ducic objavljujuci 1874.g. u Glasniku SUD “Katalog
spisa o Crnoj Gori na srpskom i stranim jezicima.”Bibliografija,mada je Ducic naziva
katalogom,objavljena je u dva nastavka i obuhvata monografske,iskljucujuci dramska i
lirska dela,i serijske publikacije u hronoloskom redosledu.Postujuci jezik i pismo
spisa,Ducic je naveo domace i strane publikacije,cime je posredno teoretski utemeljio pojam
zavicajne bibl.,koja objedinjuje sve radove o jednom kraju bez obzira na mesto
objavljivanja.
Tokom 19.veka sastavljani su povremeno pregledi serijskih publikacija odredjenog
regiona ili etnosa,medju kojima je bilo i anonimnih.
Tek 30-tih god. 20. veka u subotickom casopisu “Knjizevni sever” ponovo je
stampana jedna zavicajna bibliografija.50-tih god. 20. veka zavicajna bibl.,skrivena kroz
istoriju pod skute tekuce,retrospektivne,a nekad i personalne bibl. dobila je svoje verne
poklonike i razvila se kao samostalna vrsta bibl. povremeno nazivana lokalnom ili
regionalnom.Zavicajnoj bibl. oslonac su cesto zavicajni fondovi cije je postojanje u
opstinskim narodnim bibl. bilo predvidjeno dosadasnjim zakonima o bibliotekama i njihovoj
delatnosti,ali je od 1994.g,na snazi Zakon o bibl. delatnosti,koji nijednim clanom ne ukazuje
na postojanje zavicajnih fondova.
Zavicajna bibl. je u Srbiji postala predmet sireg interesovanja pri reorganizaciji mreze
narodnih biblioteka 1953.g. kada je upucen obavezujuci predlog o formiranju zavicajnih
zbirki.Obim gradje koji sakuplja maticna biblioteka i neophodnost i posebnost kataloga i
bibliografija koje izradjuje,naglaseni su vec u pravilima o radu maticnih biblioteka srezova i
opstina.Desanka Stamatovic za zavicajnu bibl. kaze da je “nerazdvojni sastavni deo
zavicajnog fonda i jedan od najodgovornijih i najstrucnijih zadataka zavicajnog
odeljenja.”Nakon ustanovljenje geografske,istorijske i etnicke teritorije zavicaja,sama izrada
zavicajne bibl. bitno se razlikuje od ostalih bibl. istrazivanja.
Polazista zavicajne bibl. srodna su onima na kojima pociva nacionalna bibl.Ona okuplja:
-sve sto je objavljeno i umnozeno stamparskom i drugom tehnikom na odredjenoj
geografskoj teritoriji
-sve sto je objavljeno o regionu,ljudima,stvaraocima i stvaralastvu,o prirodnim,drustvenim i
duhovnim proizvodima
-dela onih autora koji su na neki nacin vezani za region.
Zavicajna bibl. korisniku biblioteke predstavlja,s jedne strane,sacuvane fondove
zavicajnog odeljenja,koji su zatvorenog tipa,s druge,novu knjiznu i neknjiznu gradju,koja
mozda u bibl. nije dostupna.Tako bibl. postaje putokaz u nbavnoj politici biblioteke.
Zavicajna bibl. je svedocanstvo o drustvenim dogadjajima i kulturnoj bastini jedne sredine i
ljudi koji joj svojim poreklom ili stvaralastvom pripadaju.
Ustanovljena je i podela zavicajne bibl. na:
-bibl. literature o zavicaju
-bibl. izdavacko-stamparske delatnosti
-personalna bibl.
-tematska bibl.
*primer dobre zavicajne bibl.-Pancevacka bibl. 1833-1960 Miodraga Zivanova
22.BIBLIOGRAFIJA PERIODIKE
Ova vrsta bibliografija obuhvata samo jedno lice,zapravo njegove pisane radove i
tekstove ili literaturu o njemu.Ona se dvostruko ispoljava.Ona je:
-popis radova nekog autora
-popis tekstova o tom autoru
Obicno se za predmet bibl. rada uzimaju licnosti od izuzetnog ili pak posebnog
znacaja u nekoj duhovnoj oblasti ili u javnom zivotu uopste.Odomaceno je shvatanje da ona
obuhvata u praksi samo ona lica koja su se pismeno iskazivala.Postoje i takve licnosti koje
nisu nista napisale,ali su po necemu ostale istaknute i znacajne u istoriji nekog naroda,pa su
o njima vremenom nastali brojni tekstovi-personalna bibl. u takvom slucaju obuhvata samo
literaturu o njima.Personalna bibl. trazi i svojevrsnu klasifikaciju popisanih bibliografskih
jedinica.Ako se neki autor bavio ne samo pisanjem vlastitih dela nego i priredjivanjem ili
prevodjenjem tudjih,onda se primenjuje najcesce ovaj klasifikacioni sistem:
-samostalne knjige i separati
-prilozi u periodici
-priredjivacki rad
-prevodilacka delatnost
-literatura o autoru ciju smo bibl.radili
Kod Srba se razvila iz autobibliografija istaknutih srpskih knjizevnika Joakima Vujica
i Milovana Vidakovica koji su joj pribegli u merkantilne svrhe,kako bi citaoce upoznali sa
dotadasnjim opusom,a bogate trgovce i ostale blagonaklone darodavce podstakli da
finansiraju stampanje preostale rukopisne gradje.Ali i pre njih su se pojavile male personalne
bibliografije koje su uklopljene u Safarikovo delo Istorija srpske knjizevnosti (na
nemackom) i danas su neprevazidjen oslonac istrazivacima zivota i rada
D.Obradovica,L.Musickog,Nikolaja Simica,M.Vidakovica,Atanasija Stojkovica,Gligorija
Jaksica i dr.
Prva biobibl. na srpskom jeziku bila je ona od Dimitrija Davidovica o ceskom filologu
i istoricaru knjizevnosti Josifu Dobrovskom u kojoj su naslovi popisanih 38 dela navodjeni
na jeziku originala i slozeni po hronologiji,koja je i danas ostala jedan od primarnih principa
sistematizacije gradje personalnih bibl.Personalna bibl.,ako u njih ukljucujemo i preglede
knjizevnog stvaralastva pojedinih autora povodom godisnjice ili dodeljivanja nagrada,bile su
ceste u Novinama serbskim,Letopisu serbskom i Podunavci.Na izmaku 19.veka u
Otadzbini,Vladan Djordjevic se oglasio svojim radom o Lazi Lazarevicu,navodeci bibl.
njegovih pripovedaka,kritickih osvrta i pomena u razlicitim casopisima.
Od 1887.g kada je postao hronicar zbivanja u Srpskoj kraljevskoj
akademiji,Godisnjak ove najznacajnije srpske kulturne institucije neizostavno je donosio
biobibl. svojih redovnih i dopisnih clanova.Knjizevno stvaralastvo vise nije redak predmet
interesovanja bibliografa,pa se bibl. studije srecu na
stranama:Javora,Nevena,Danice,Zmaja,Sedmice…
Zakoracivsi u 20. vek bibl. prilozi ovog tipa ne samo da postaju brojniji,vec tek tada gube
karakteristiku prigodnosti i teze sveobhvatnosti i potpunosti,sto se vidi iz priloga raznih
knjizevnih casopisa.Kratka personalna bibl. skrivala se i u beleskama o smrti istaknutih
kulturnih radnika ili u secanjima na njih.Bibl. zapisi bili su kadkada uklopljeni u osnovni
tekst,a ponekad dodati kao tipicna bibl. anotacija.Posle II Svetskog rata interesovanje
bibliografa se usmerava ka uglednim i zasluznim pojedincima te je broj i kvalitet
personalnih bibl. naglo porastao.To je pouzdan put za stvaranje cvrstog oslonca u izradi
zavicajne i nacionalne bibl.,ali samo ako su istrazivanja sveobuhvatna i proverena sto
ukljucuje:
Mada “stilski neskladna,pa cak i rogobatna” sintagma bibl. bibl, jasno odrazava
osnovnu oznaku ove vrste bibl.Ona oznacava sistematizovan popis vec uradjenih bibl. koje
se odnose na pojedinu naucnu ili umetnicku oblast,na neko uze ili sire geografsko podrucje
ili pak na nekog istaknutog autora,cija je bibl. u vise navrata radjena.
Najkrupniji,a i pravi cilj u ovom slucaju je popis svih bibl. u jednoj zemlji ili u
odredjenom narodu,koje su uradjene u jednom periodu ili uopste.sabiranje raznih bibl. i
njihovo popisivanje uz strucnu ocenu,predstavlja poseban,mozda i krajnji stepen bibl.
istrazivanja,onu fazu kada su vec obavljene mnoge bibl. predradnje i uradjene mnoge bibl.,i
kada se moze vrsiti sire grupisanje i sistematizovanje u krupnijim oblicima,koji zapravo
mogu da predstavljaju korpus ili zbirku bibl. dela.
Bez obzira koliko se to prakticno cini,izrada bibl. bibl. je i prilika da se
uoce,naznace,pa i isprave greske prethodnih bibliografa.Vec i samo sabiranje bibl. na
jednom mestu (popisivanjem osnovnih podataka o njima) posredno,ali i indikativno
pokazuje i osnovne faze kojima je,u nekom periodu,prolazio bibl. rad (kod jednog naroda u
celini ili samo u nekoj naucnoj oblasti).
Sa utemeljenjem bibl. javila se i potreba i za razvojem ove podvrste,dakle vec u 17.
veku.Njeni tvorci bili su Filip Labe –Bibliotheca bibliothecarum 1664.g i Antoan Tesije koji
je u celom narednom vekunisu umali sledbenike.Granjanje ljudskog znanja,porast izdavacke
produkcije,okrenutost bibliografa pojedinim predmetnim oblastima uslovili su njenu vecu
zastupljenost.
Prve bibl. bibl. bile su zavrsene celine,u kojima je najcesce gradje razvrstavana po
predmetnom principu,kasnije i po hronologiji i po abecedi prezimena autora-npr. Klasicnu
formu dao joj je Julius Pechold 1866.g. u Lajpcigu Bibliotheca bibliographica.Neke od njih
bile su snabdevene i opsirnim teoretsko-istorijskim uvodima,poput dela Luiz Malkles i
I.K.Kirpiceve.
U godinama neposredno pre i posle II Svetskog rata, bibl. bibl. objavljuju se u vidu
redovnih serijskih publikacija.Time po formi sticu ravnopravnost sa tekucim nacinalnim
bibl. sto jos vise naglasava njihov znacaj.Ova vrsta bibl. u Srba razvila se tek 50-tih god
20.veka. Skromno naznacena radom Bibl. bibl. Zivorada Jovanovica i zastala je nakon
istrazivanja Jugoslovenskog bibl. instituta publikovanih u dva toma istog naslova “Bibl.
jugoslovenskih bibl.”,ali za razlicite periode 1945-1955;1956-1960.Tek studijama Dusana
Pankovica i Aleksandre Vranes skrece ponovo paznju na sebe.
26.SMESICE KAO ZACETAK SRPSKE BIBLIOGRAFIJE
Kod srpskog naroda bibl. je zaceta zajedno sa prvim srpskim kalendarom i prvim
casopisom,tek u 18. veku,sto u odnosu na Evropu predstavlja znacajno kasnjenje.
Medjutim,ako se imaju u vidu teski politicki,ekonomski i zivotni uslovi,u kojima je srpski
narod ipak nekako opstajao,trebalo bi istaci da je to zaostajanje za evropskim zemljama bilo
zanemarljivo.Ako se i prihvati stav da kod Srba nema puno istaknutih dela bibl. karaktera,ne
sme se zanemariti cinjenica da je i pored relativno kasnih pocetaka krajem 18. veka i
pocetkom 19. veka,krecuci se uzlaznom linijom,pocetkom 20. veka dostigla isti stepen
razvoja koji je ova naucna disciplina imala u Evropi.
Zaharije Orfelin je 1768. g. izdao prvi srpski i juznoslovenski casopis-Slaveno-
serbski magazin. Njegova prva bibl. objavljena je u Kalendaru 1766.g.(deo
“O knjigama”). Iako sam kalendar nije sacuvan iz preciznih i sasvim neazavisno nastalih
belezaka Likijan M.,Vuka,Arnota doznajemo za njegovo postojanje. Po nacinu na koji je
belezio srpske knjige moglo bi se utvrditi da Orfelin nije zapoceo samo tekucu bibl,vec i
perspektivnu.
Od 1768.g.,kada je Z.Orfelin u Veneciji stampao Slaveno-serbski magazin,pa do
1791.g.,kada srpske novine u Becu stampaju Grci,braca Georgije i Publije Markides-
Puljo,period je zatisja u razvoju srpske zurnalistike,ne zato sto nema ucenih ljudi koji bi
uredjivali,nego zbog teskih politickih prilika u kojima je bilo nemoguce dobiti dozvolu za
stampanje.U listu brace Markides-Puljo pod naslovom Serbskija novini povsednevnija,srpaki
zivalj je tako,dva puta nedeljno tokom 1791-1792.g.,izvestavan uglavnom o politickim
desavanjima u austriji i Francuskoj,a povremeno i o kulturnim zbivanjima.Najcesce su se
obavestenja odnosila na srpske kalendare za narednu godinu,za koje je navodjen
naslov,imena sakupljaca prenumeracija i mesto njihovog prebivanja.Za vreme kada su se
vesti svake vrste tesko sirile pismenim,vec vise usmenim putem,i objavljenija o kalendarima
bila su dobrodosla.Iako su takva izvestija,pre svega,rezultat trgovackih potreba,ipak se u
njima zacinje bibl.
Po ukidanju glasila brace Markides Puljo,Srbi,1792.g. dobijaju svoje druge novine
Slaveno-serbskija vjedomosti,koje je uredjivao Stefan Novakovic,novi vlasnik stamparije
Josfa Kurcbeka.I Vjedomosti donose vesti pre svega istorijske i verske sadrzine,ali vise
paznje od svog prethodnika posvecuju knjizevnim oglasima i popisima novih
knjiga.Ponekad su to bili pozivi na pretpaltu za same novine,katkad izvesna objasnjenja
vlastitih izdavackih poduhvata,dok su najcesce bili spiskovi knjiga stampanih u
Novakovicevoj stampariji.
Time je Novakovic zapoceo praksu koje ce se dugi niz godina pridrzavati urednici
srpskih glasila,sve do 40-tih god 19.veka,kada se po prvi put oglasavaju izdanja drugih
izdavaca i stamparija,cime ovi popisi vise dobijaju karakter bibl. On je nedovoljno dosledan
u obimu bibl. opisa,jer pojedine podatke,poput imena pisca,izostavlja,narocito ako su u
pitanju prevedena dela.Naslov dela cesto skracuje ili netacno navodi.Pa ipak,neosporno je
da,svesno ili slucajno,ali svakako prvi,postije redosled podataka u bibl. opisu,navodeci prvo
naslov,ime autora,sto je cesto ime prevodioca,format,podatak o povezu i ceni,razdvajajuci ih
uvek istim interpunkcijskim znacima.
Po tome on deceniju pre ruskog bibl. Sopikova ustanovljuje tacan redosled
podataka,ukljucujuci medju njih i onaj o vrsti poveza.Izdavacka delatnost Novakoviceva bila
je sira od onoga sto je on oglasavao,te ostajemo u nedoumici da li je skromno izvestavanje
bilo rezultata njegovog nemara,ili kritickog izbora na koji je bio primoran s obzirom da je i
njegov list,kao i mnogi kasnije,pritisnut materijalnom oskudicom,izlazio na skucenom broju
strana.Ipak,za knjige koje je smatrao izuzetno vaznim za srpsku kulturu Novakovic nije zalio
prostora.Pratio ih je “od ideje do ostvarenja”,kao sto je bio slucaj sa Rajicevom Istorijom
srpskom,koju propagira od trenutka kada je urednik odlucio da je stampa,pa preko davanja
izvestaja o cenzuri,isticanja posvete mitropolitu Stratimirovicu,preporuke svim
skolama,poziva na prenumeraciju,do,posle skoro dve godine,izlaska iz stampe.Iz njegove
ogromne “zudnje da se srpske knjige stampaju i sire medju citaoce” proistekli su i prvi
ozbiljniji zameci srpske tekuce bibl.
Prvi urednik Letopisa matice srpske i njegov duhovni otac Georgije M. vec je u prvom
broju 1824.g. Letopisa u dva clanka istakao svoju nameru da se pozabavi prikupljanjem
biografskih i bibliografskih podataka.Rad pod naslovom “Biograficeske certe slavni
Serbalja” u stvari je njegov usrdni poziv da svima koji nesto znaju o slavnim ljudima i
njihovom delu da se to u Letopisu izda i time objavi u javnosti.To je po njemu prvi ozbiljan
korak ka nastajanju narodne knjige Plutarha serbskog.Medju onima o kojima zeli sto vise da
sazna nalaze se i Zaharije O.,Jovan Zivkovic,Jovan Muskatirovic,Grigorije Terlajic,Jovan
Pavlovic.
Bibl. radova znamenitih ljudi kao sastavni deo pojedinih biografija,bila je jednako
odgovoran,zametan i naporan posao.Stoga joj u drugom i za istoriju bibl. vaznijem,proglasu
posvecuje vise paznje.”Kratke bibliograficeske vesti o literaturi Slavena” predstavljaju jedan
od ranih teoretskih priloga iz ove oblasti kod Srba.Vec samim svojim naslovom one
terminoloski utemeljuju pojam bibliografije kod Srba.
Prema onome sto je napisano u uvodu,nameravao je da u jednom pregledu da
retrospektivu srp. knjige,a zatim da nastavi zapisivanje tekuce knjizarske
produkcije.Kontinuitet,sistematicnost i pouzdanost informacija o ranijoj tekucoj izdavackoj
produkciji za njega su preduslov uspesnog razvoja knjizevnosti.Ne samo da on istice koje
kvalitete treba da ima bibl. jedinica,vec je prvi koji napredak knjizevnosti postavlja u
direktnu zavisnost od bibliografije.Da bi imenovao svoj rad,posao,belezenje knjiga
upotrebljavao je tri termina:”vesti”,”izvestija”,”naznacenija”.
Ako utisak ne vara on je u izradi svoje bibl. pokazao izvesnu zurbu u zelji da sto pre
obavesti,informise o izdatim knjigama.sva izdata dela nije imao pred sobom,ili nije znao
kako knjigu treba predstaviti,opisati.Svoje “naznacenije” uredio je azbucno po imenima
pisaca,a dela jednog autora poredjao je hronoloski po redu izlazenja knjiga.Zabelezio je 60
dela od 38 autora od A do M. Stoga ovu bibl. mozemo okarakterisati kao retrospektivnu sa
elementima biobibliografije.Iz pisceve biografije najcesce pominje samo mesto stanovanja i
zanimanje.Posto je prvo navodio ime piscevo i ispod njega redjao dela,to se moze smatrati
da je izdvajao odrednicu,sto predstavlja napredak prema bibl. 18 v..Mesto i god. izdanja
belezio je redovno,ali ne i stampariju.
Izraziti slavenofil,Magarasevic je kao prvi cilj svojih istrazivanja postavio popisivanje
slavenskih spisatelja uopste,da bi se vec u prvoj castici nasao pregled ruske knjizevnosti.On
se nije ustrucavao da ukaze na izvore svojih saznanja-naprotiv,njegove napomene uz tekst
svedoce o poznavanju strane bibl. teorije i prakse.
U ruskoj bibl.,osim toga,Magarasevic po prvi put gradju ne rasporedjuje uobicajeno
hronoloski,ili alfabetski,vec,prema,uslovno receno,knjizevnim zanrovima.,na autore koji su
se odlikovali u “liriceskoj i povestvovalnoj poeziji za vremena Aleksandrova”,dok ostale
grupe cine:”prozaici,klasiceski avtora prevoditelji,voeni pisatelji”.U drugoj i trecoj castici
za 1825. on nastavlja i pregled ruske literature,ali je podela nesto razudjenija,pa su
obuhvaceni i autori slavni u dramaticeskoj poeziji.
Najdosledniji i najpotpuniji opis je u prvom delu gde su potpisani najstariji pismeni
slavenski pamjatnici,ukupno njih 14,pre svega ruskih,u hronoloskom redosledu od
Ostromirovog jevandjelja 1057.g do Lureantskog kodeksa 1377.g. U ostalim poglavljima
formulacije su cesto uopstene i nedorecene.Uz ime autora stoji:”pisao je mnoge komedije i
tragedije”.Novina i neobicnost koju je on,koristeci strana iskustva,uneo u srpsku bibl.upravo
je u drugacijem pristupu sistematizacije gradje,a ne u obuhvatu bibl. jedinice.,jer njegov opis
ne samo da ne sadrzi uvek iste podatke,vec ih i ne rasporedjuje na isti nacin.Dosledan je u
tome da prvo navodi autora,a zatim sva njegova dela,izdvajajuci tako odrednicu,koja je kod
ranijih bibliografa zanemarena.Uz ime autora belezi povremeno godinu rodjenja i smrti,ili
podatke o zanimanju,unoseci tako biografske elemente radi kojih ovaj pregled ima odlike
bibliografije.Naslov dela,koji kod svih bibliografa toga vremena predstavlja osnovni,cesto i
jedini,pojam za identifikaciju knjige,ovdeje prosiren i podnaslovom,mestom i godinom
izdavanja.
Nazalost Magarasevic u tome nije dosledan.Za njega daleko vaznije izvestiti o
postojanju autora,ne cak ni knjige,nego priustiti citaocu kompletniji bibl. opis.
Ni on,poput drugih bibliografa,nije imun na “skracivanje ili prosirivanje naslova”.Pisac je
zastupljen u bibl. i kada nije autor monografije,vec priloga u casopisu,ali umesto potpunog
bibl. podataka pruzena je samo opsta napomena.dok je u Ruskoj bibl. knjige ukupno 10
predstavljao po knjiz. vrstama u Srpskoj bibl. koja obuhvata 37 sutora odabrao je
jednostavniji alfabetski princip koji nije do kraja primenio.I pored brojnih nedostataka on je
ipak nastavio liniju srpske retrospektivne bibl.dajuci joj jos i biografsku dimenziju, postaje
rodonacelnik srpske biobibliografije.
Odajuci mu zasluzenu hvalu Dusan Pankovic se zaustavlja na ovom radu
zanemarujuci priloge koji su se u Letopisu pojavljivali u narednim brojevima.Iako
nepotpisani,verovatno su autorsko cedo urednika Magarasevica,jer je njegovo slovensko
opredeljenje u njima lako prepoznatljivo.U drugoj castici Letopisa za 1825.g. objavljen je
rad pod naslovom “Sredstva za napredak literature slavenske”,koji je podeljen u 4
dela.Brinuci se za razvoj slovenske knjizevnosti,Magarasevic je ovom prilikom istakao
biblioteke,kulturna i drustvena glasila i stamparije kao njegove odlucujuce cinioce.
Treci deo rada u stvari je zanimljiv bibl. prilog,kome je,sto je veoma redak slucaj,predmet
obrade periodika,a ne monografije.Analizirani su letopisi,zurnali i novine i to ponaosob ruski
za god. 1824,poljski u 1822.g.,ceski i srpski u sirem vremenskom zahvatu.Uz naslov
originala casopisa u zagradi je zabelezen i prevod.Slavenofilstvo,koje karakterise Letopis za
vreme dok je on bio urednik,vidljivo je u ovom radu.
Osim toga,njegovo interesovanje i za retrospektivnu i za tekucu bibl. paralelno se
razvija.Magarasevic i rubriku Smesica u Letopisu znacajnije bibliografski uoblicava.Od
prvog broja Letopis u Smesicama javlja o ruskim,poljskim i srpskim knjigama,nudeci cak i
kratku napomenu koja je sadrzavala odjek ovih dela u literarnoj javnosti,recenziju ili
preporuku za citanje.Sve do 1827.g. u Vestima se nekad na prvom mestu nalazi ime i
prezime autora,nekad ime,prezime i ostali licni podaci izdavaca dela,a nekad naslov.Od
cetvrte castice za 1827.g. u prvi plan izbija mesto izdavanja.Za danasnje bibl. dosta
neuobicajen nacin opisivanja,koji je svojstveniji izdavackom ili reklamnom katalogu,sto
potvrdjuje i podatak o ceni zabelezen u zagradama.Ipak,dok su ranije vesti o knjigama bile
nabrajane bez reda,sada ih je bilo lakse pronaci pod imenom mesta u kome su
stampane.Zahvaljujuci smesicama mozemo da pomerimo vremensku granicu pojavljivanja
prosirenog materijalnog opisa dvadesetak godina unazad;jer vec 1826.g Magarasevic belezi i
razlicitu paginaciju,format,table ilistracija i dodatne priloge.Mada u tome nije dosledan ,on
je ipak opis prosirio pre Milosa Popovica,kome je bibl. teorija ovo pripisivala.
Zasluga Magarasevica,uze gledano,je u zacinjanju analiticke bibliografije,za koju je
smatrano da se kod Srba pojavila dosta kasno.U petnaestoj svesci,objavljenoj 1828.g.
stampano je “Soderzanie serbske letopisi ot godine 1825-1828.g.”,po strukama,sto je,u
stvari,prva analiticka bibliografija,bez obzira na to sto je tematski vezana samo za jedan
naslov casopisa.U njoj su imena pisaca i prevodilaca navedena samo za originalna poetska
ostvarenja i prevode antickih pisaca.
Godine 1819. dolazi u Novi Sad posto ga je patronat Gimnazije izabrao za profesora i
direktora skole.Odusevljeni slavenofil,Slovak rodom,dosao je u Novi Sad kao ucen mladi
covek,knjizevnik i predani vaspitac.U Sremskim Karlovcima je vec delovao tzv. Karlovacki
krug,tamo je za one prilike postojala i dosta bogata Mitropolijska biblioteka sa dobro
uredjenim snabdevanjem ucenim delima i tadasnjim najboljim casopisima.U samoj skoli
zatekao je knjizevnika Milovana Vidakovica mladog i sposobnog Georgija Magarasevica,a u
blizini i ucenog Lukijana Musickog.Sve to je vezalo Safarika za ovu sredinu u kojo se
zadrzao do 1833.g. Na njegovu odluku da se duze zadrzi u Ns svakako su uticale i biblioteke
fruskogorskih i backih manastira sa obiljem knjiga,rukopisa i drugih raznovrsnih istorijskih
dokumenata,koje je on stao vredno pribirati,proucavati i objavljivati.
Posle 7 god. boravka u ovoj sredini izdao je 1826.g. u Budimu knjigu. Delo je
znacajno vise po svome uticaju na razvoj nase istoriografije nego po novim istorijskim
istinama koje je donelo.Vrlo siroke osnove,Istorija nije mogla da zadovolji potrebu za
saznanjem o istini istorijske proslosti Slovena,ali je kao “uvod u proucavanje svih pitanja o
Slovenima” znacila mnogo za slavisticku nauku.U trecem odeljku prvog dela svoje knjige,u
dvadeset trecem paragrafu doneo je bibliografiju najnovije srpske knjizevnosti “Pregled
najnovije srpske knjizevnosti”.Na prethodnim stranicama Istorije,pre i izvan Pregleda
najnovije srpske knjizevnosti,Safarik je prikazivao srpske rukopisne i stampane knjige izdate
pre 1742.g. i dao periodizaciju srpske knjizevnosti. U Pregledu je naveo imena 69 srpskih
pisaca i opisao 159 njihovih dela.Na kraju spiska su imena jos 45 nasih pisaca,ali njihova
dela nije naveo.
Bibliografski opis dela je vrlo siromasan:pod piscevim imenom navodi sva njegova
dela,originalna i prevedena,skracuje naslove,belezi obavezno samo godinu i mesto izdanja i
format.Pregled nije sredjen po bibliografskim nacelima,ni hronoloski ni abecedno,vec po
hronologiji pisaca i to ne bas dosledno.I ovde,kao i kod Arnota,kao i u vecine nasih
bibliografa,ne moze se govoriti o odrednici u pravom smislu reci,jer svaka knjiga ne
predstavlja i posebnu bibliografsku jedinicu. I Safarik je,kao i Arnot kasnije,zeleo da
predstavi rad pisaca,da navede sve knjige koje se vezuju za ime jednog autora bez obzira da
li je taj delo napisao ili samo preveo.
Dakle predmet njegova interesovanja ne bi se reklo da je bibliografija,nego srpska
kultura.Zbog toga ovaj njegov Pregled najnovije srpske njiz. i nema osobine bibliografije.U
njemu su opisane nase knjige stampane na srpskom jeziku u Becu,Budimu,Veneciji i drugde
od 1764-1825.g. Van Pregleda Safarik je opisao jos
17 srbulja,jedno veliko Vlasko jevandjelje iz 1512.g,tri cirilicne knjige koje su stampane u
Oficini Vicenca Vukovica iako nisu srpske,zatim Zefarovicevu Stematografiju iz
1742.g,Gramatiku Meletija Smotrickog iz 1755.g. i Orfelinov Plac Serbije iz 1761.g.
Iz ove njegove bibl. ne stice se utisak da je pisac i video sve knjige koje je opisao.I
starije i novije, tako opisane, knjige nije uvek opisivao po svom iskustvu,onda ih je
verovatno belezio prema obavestenjima ljudi u koje je imao poverenja,a tu su sigurno
spadali L.Musicki i G.Magarasevic.
Knjige unesene u Pregled najnovije… u najvecem broju je ispravno datirao i opisao po svom
ustaljenom postupku.
Najveca mana ove bibl. je skracivanje naslova, takodje i mesto izdanja.On je zeleo sto
iscrpnije obavesti javnost o stanju u srpskoj knjizevnosti,pa je zanemario precizno
bibliografsko belezenje knjiga. Njegovi pocetni bibl. radovi nemaju znacaj naucnog rada
prvog reda.Tada on jos uvek ne poznaje dobro srpsku knjiz,nije svaku knjigu, koju je
zabelezio, imao u rukama.
36.DJURO DANICIC
39.SRPSKA BIBLIOGRAFIJA:1868-1944
“Srpska bibl. knjige 1868-1944.g” je deo opste srpske retrospektivne bibl. koja treba
da obuhvati stampanu rec u periodu od 5 vekova.Ova bibl. radjena je iskljucivo de
visu,predstavlja pouzdan izvor podataka o najvecem broju knjiga iz tog razdoblja.Ona pruza
naucnim istrazivacima obilje novih podataka kao sto su:razresenja sifara,inicijala,nepotpunih
imena,pseudonima i anonima,zatim nazive izdavaca i godine izdanja za mnoge publikacije
na kojima to nije naznaceno,i najzad utvrdjeni naslovi originala za najveci broj prevedenih
dela.Potpunost ove bibliografije je,kako kaze Miodrag Zivanov,80-90 %.Izdato je 17 knjiga
od ukupno 20,18. je u pripremi.
Na neposrednu inicijativu Drustva bibliotekara Srbije,Savet za nauku i kulturu Srbije
doneo je 19.jula 1954.g. odluku o formiranju Republicke komisije za izradu Srpske
retrospektivne bibl.Od jula do oktobra 1954.g postavljene su osnovne smernice rada i
izvrsena periodizacija prema kojoj bi srpska retrospektivna bibl. bila podeljena po
hronologiji na 4 dela :1.)od prve stampane knjige 1494. do kraja 17.veka;2.)18.vek;
3.)1801-1867;4.)1868-1944.g.
Odluceno je da se najpre pristupi obradi knjiga iz poslednjeg perioda (1868-1944),sto
je i razumljivo s obzirom da taj period gotovo uopste nije bibliografski pokriven.20.jula
1960.g zadatke Komisije preuzela je Narodna biblioteka Srbije,odnosno njeno bibliografsko
odeljenje.Na njenoj izradi su angazovani:Milena Nikolic (od 1955.g.),Miodrag Zivanov (od
1960.g),kasnije i Ksenija Lazic i Jelena Jelic (od 1964.g.).
Za izradu ove bibl. su bili precizno utvrdjeni kriterijumi koji su obuhvatali sledece
publikacije:
1.)sve knjige stampane na teritoriji NR Srbije bez obzira na jezik,pismo ili nacionalno
poreklo autora;
2.)sve knjige autora srpskog porekla stampane van granica Jugoslavije bez obzira na
jezik
3.)sve knjige stampane van granica Jugoslavije na srpskohrvatskom jeziku bez obzira
na nacionalno poreklo autora
4.)sva izdanja SANU i Srpske knjizevne zadruge stampana na teritoriji neke nase
druge republike
5.)izdanja Narodnog dela stampana u Zagrebu
6.)izdanja izdavaca iz Srbije stampana u stampariji Novo doba u Vukovaru od 1918-
1930.g.
Za razliku od jezickog principa,pretezno primenjivanog tokom 19. veka,teritorijalni
princip sada ima prevagu,ali sa pomenutim odstupanjima,u zelji da predstavlja celini sa
retrospektivnim bibl. drugih jugoslovenskih republickih zajednica,cemu je ustupak bilo i
formulisanje latinicne odrednice i istih pravila opisivanja radi ujednacavanja bibl.Od 1969.g.
teritorijalni princip kombinovan je sa nacionalnim,sto je dovelo do ponovnih istrazivanja
istih biblioteckih fondova i sagledavanja onih koji prethodno nisu bili obuhvaceni.
Svaka sveska bibl. opremljena je sveobuhvatnim,preciznim i pouzdanim imenskim i
predmetnim registrom,kojima ce se pridruziti i indeksi po drugim kriterijumima.Odrednica
je uvek pisana latinicom;bibl. opis je dat pismom originala,a osnovno pismo je
cirilica.Raspored gradje je abecedni.Predvidjeno je da bude objavljena u 20 tomova,a svaki
tom ce sadrzati i 2 osnovna registra:autorski i predmetni.
44.BIBLIOGRAFIJA SRBULJA
Bibl. citiranje je skup dovoljno tacnih i podrobnih podataka na osnovu kojih se neka
citirana publikacija ili neki njen deo moze identifikovati.Za bibl. citiranje je izradjen
standard JUS Z.A4.023 (1981.g),nastao revizijom standarda JUS Z.A4.023 iz 1968.g.
Svrha ovog standarada je da autorima,recenzentima,prikazivacima,urednicima i izdavacima
tekstova omoguci stvaranje bibl. citiranja takvog sadrzaja i oblika koji ce olaksati
identifikaciju citiranih izvora i tako doprineti punom razumevanju i koriscenju tekstova od
strane citalaca,bibliotekara,bibliografa i dokumentarista.Ovaj standard se odnosi na sve
publikovane i nepublikovane,primarne i sekundarne dokumente u kojima se citiraju druge
publikacije
Bibl. citiranje moze imati sledece oblike:
-da cini deo indikativne ili analiticke bibl. (spiska literature)
-da predstavlja zaglavlje prikaza ili recenzije
-da predstavlja primedbu didatu tekstu (pri dnu strane ili sasvim na kraju teksta)
-da se nalazi delom u samom tekstu,a delom u primedbi
-da je potpuno ukljuceno u tekst
Mogu se citirati:
1.)knjige ili druge posebno izdate publikacije
-citiranje publikacije kao celine
-citiranje odredjene strane ili odlomka
2.)casopisi ili druge serijske publikacije
-citiranje casopisa (ili serije) kao celine
-citiranje dela zbirke ili odredjene sveske
3.)citiranje priloga ili clanaka
-citiranje priloga u knjizi ili drugoj posebnoj publikaciji
-citiranje clanaka ili priloga u casopisu ili serijskoj publikaciji
Bibl. citiranje i bibl. opis sastoje se od istih elemenata,ali uglavnom nemaju istu svrhu.