OTVORENI UNIVERZITET „APEIRON“ TRAVNIK

TEMA:
PODUZETNIČKA KLIMA U BIH
SEMINARSKI RAD

PREDMET: PODUZETNIŠTVO
PROFESOR: dr.doc. FEHRUDIN FEHRIĆ
ASISTENT: mr. BAKIR MUJIĆ

STUDENT: TALIĆ HARUN

INDEKS BR. 0045-08/RPI
SEMESTAR: I
SMJER STUDIJA: POSLOVNA INFORMATIKA
 Travnik, Sjećanj, 2009. godine

S A D R Ž A J:

1. UVOD.........................................................................................................................................2

2. SADRŽAJ PODSTICAJA PODUZETNIŠTVA....................................................................2

2.1.BiH nakon Dejtona......................................................................................................3

3. INDUSTRIJA I MALA I SREDNJA PODUZEĆA...............................................................4

3.1.Transport......................................................................................................................4

3.2.Energetski sektor..........................................................................................................5

4. POLJOPRIVREDA..................................................................................................................6

4.1. Tržišna osposobljenost poljoprivrednog sektora........................................................8

4.2. Tehnološko- marketinške inovativnosti .....................................................................8

4.3. Obnova poljoprivrednog sektora ...............................................................................9

5. INVESTICIJSKI FONDOVI.................................................................................................11

5.1.Fondovska industrija..................................................................................................11

5.2.Sigurnost ulaganja u investicijske fondove................................................................12

5.3.Razlike otvorenih i zatvorenih investicionih fondova................................................12

6. POSLOVANJE SA INOZEMSTVOM..................................................................................13

7. RAZVOJNA BANKA ............................................................................................................14

8. ZAKLJUČAK..........................................................................................................................16

9. LITERATURA........................................................................................................................17

1
 1. UVOD

Razvijenost malog i srednjeg poduzetništva u BiH odnosu na okruženje je veoma

loše, i u mnogome zavisi od produktivnosti poduzeća, te institucionlanoj podršci za mala
i srednja poduzeća. Prepreke za razvoj MSP-a su trenutno stanje regionalne i lokalne
infrastrukture, neadekvatan obrazovni sustav, sporost u donošenju stimulativnih propisa
i njihova primjena, nepristupačnost izvorima financiranja, proces registracije
gospodarskih subjekata, poresko i financijska – kreditna politika i relativno mali broj
registriranih gospodarskih subjekata na 10.000 stanovnika.

2. SADRŽAJ PODSTICAJA PODUZETNIŠTVA

Podsticaj biznismenima u realizaciji novih investicionih projekata pruža se putem

administrativnih olakšica, odnosno kroz povrat uplaćenih troškova koji nastaju u
administrativnim procedurama na općinskom, kantonalnom i federalnom nivou i kod
javnih poduzeća. Vlada Zeničko-dobojskog kantona nastale troškove subvencionira
metodom tromjesečne refundacije, i to djelimično ili u potpunosti, zavisno od ukupnog
iznosa investicionog ulaganja i broja novokreiranih radnih mjesta dotične investicije.
Refundiraju se ovi troškovi:

 Sve administrativne, sudske i druge takse za potvrde, uvjerenja, odobrenja,

registracije ,
 Sve naknada za rad komisija organa državne uprave na svim nivoima vlasti,

 Naknade za građevinsko zemljište koji se plaćaju općinama,

 Naknade za pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko zemljište,

 Porez na promet nekretnina,

2
  Priključne takse, odnosno paušali na ime ranijih ulaganja (vodosnabdijevanje,
električna energija, grijanje, plin, telefon)

2.1 Bosna i Hercegovina nakon Dejtona

Bosna i Hercegovina je jedna od pet zemalja zapadnog balkana koja se nalazi u procesu
stabilizacije i pridruživanja Evropskoj Uniji. Zbog posljedica troipogodišnjeg rata, BiH
se nalazi u najtežem položaju od svih zemalja u tranziciji sa ovog prostora zbog
značajnog zaostatka u procesu tranzicije iz centralno-planskog socijalističkog sistema u
demokratsko društvo sa razvijenom tržišnom ekonomijom.
Nakon završetka programa obnove i rekonstrukcije u 2000-toj godini EU je dala BiH
smjernice, takozvanu Mapu Puta koja sadržava 18 najbitnijih preduslova za početak
stabilizacije i pridruživanja BiH zajednici evropskih država. U Septembru 2002. godine
BiH je ispunila sve uslove iz mape puta i u martu 2003. godine BiH je otpočela sa
pripremama za studiju izvodljivosti o otpočinjanju procesa SAP EU.
Dok se vlada BiH maksimalno angažuje da ispuni sve bitne preduslove vezane za proces
integracija u EU, građani BiH, posebno poduzetnici, mali farmeri i druge sektorske
kategorije BiH društva nisu dovoljno informisani o toku procesa EU integracija,
mogućnostima i prijetnjama koje donosi proces EU integracija i trenutnim utjecajima
koje proces EU integracija ima na trenutno ekonomsko stanje u Bosni i Hercegovini.
Većina informacija koje se dobivaju o procesu EU integracija su sadržani u šturim
komentarima u BH medijima koji se uglavnom baziraju na vijesti o potpisivanju
Sporazuma, kreditnih i donatorskih linija i o kratkim izvještajima rezultata projekata i
programa u okviru SAP. Zbog toga je organizacijama izuzetno teško da na osnovu
informacija o procesu EU integracija planiraju aktivnosti koje bi im pomogle da
unaprijede svoj položaj i da spremno dočekaju sve izazove koje nosi proces stabilizacije
i pridruživanja (SAP).

3
 3. INDUSTRIJA I MALA I SREDNJA PODUZEĆA (SME)
Poboljšanje poslovne klime i stimulisanje poduzetništva su bitni preduslovi za rast
privatnog sektora. To, prije svega, podrazumijeva uspostavljanje odgovarajuće
zakonske, poslovne i društvene sigurnosti i, općenito, društveno-ekonomske klime.
Nepostojanje jedinstvenog ekonomskog prostora je velika prepreka nastajanju privlacne
poslovne klime za domaće i strane investitore i približavanje Evropskoj uniji. Još uvijek
postoji niz prepreka međuentitetskoj trgovini. Upravne smetnje započinjanju poslova
(odužena registracija, visoki pocetni troškovi, poreska stopa koja je od najviših u Evropi,
inspekcije i korupcija) predstavljaju prepreke bržem razvoju privatnog sektora. Zakonski
okvir o stecaju, koji nije unaprijeden, čini dio ovog problema. Obim sive ekonomije
predstavlja poseban problem. Prema procjenama Evropske komisije i Svjetske banke,
siva ekonomija čini otprilike 36% ukupne ekonomije države.

3.1 Transport

Ceste u BiH su u veoma lošem fizičkom stanju, a godišnji troškovi održavanja glavnih i
magistralnih cesta iznose oko 40 mil. eura. Nivo sigurnosti u cestovnom saobraćaju je
nizak, dok jasno definisan zakonski okvir na državnom nivou ne postoji.
Povećana gustina saobraćaja ukazuje na potrebu za modernizacijom postojeće cestovne
mreže i poboljšanjem sigurnosti na lokalnim i magistralnim cestama do sredine 2003.
godine, kada je izgrađeno prvih 11 km modernog autoputa, BiH bila je jedina država
Jugoistočne Evrope bez ijednog kilometra autoputa.
Trenutno stanje željezničke infrasturkture omogućuje normalan saobraćaj bez većih
ulaganja.

4
BiH posjeduje 4 aerodroma u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci i Tuzli. Sva četiri su bila
obnovljena nakon rata i registrovana za medunarodni zračni saobraćaj. Zračni saobraćaj
i infrastruktura danas imaju značajniju ulogu nego prije rata. Sva četiri aerodroma bivaju
unaprijeđena do nivoa propisanih u skladu sa njihovim kategorijama po ICAO
standardima. Isto se odnosi i na kontrolu leta.

3.2 Energetski sektor

Efikasnost proizvodnje energije u BiH je niska u poređenju sa razvijenim ekonomijama.
Proizvodnja energije zasnovana je na tehnologijama razvijenim prije 30 godina.
Električna energija proizvodi se u hidro i termoelektranama. Trenutno, proizvodni
kapaciteti prevazilaze domacu potražnju, te se elektricna energija izvozi u Hrvatsku,
Sloveniju, Srbiju i Crnu Goru. Gledajući po protoku novca, sektor električne energije je
profitabilan, ali deprecijacija uzrokuje velike gubitke. Prihodi pokrivaju samo 30 %
iznosa troškova godišnje deprecijacije, što rezultira velikim zakašnjenjima po pitanju
održavanja sistema, te uzrokuje ogromne gubitke.
Privlačenje investitora je jedan od najvažnijih preduslova za uspješan razvoj
bosanskohercegovačkog tržišta električne energije. Neophodno je uspostaviti
konkurenciju u proizvodnji da bi se privukle strane i domaće investicije. Preduslov za
investiranje jeste da proizvodne kompanije djeluju u konkurentnoj atmosferi i na osnovu
jasnih pravila.

Oko 90% subjekata malog gospodarstva je u privatnom sektoru. Dominantna

djelatnost malog gospodarstva je trgovina i ugostiteljstvo u odnosu na proizvodnju.
Od ukupnog broja subjekata malog gospodarstva 93 – 94% čine subjekti koji
upošljavaju do 10 djelatnika, 5 – 6% čine subjekti koji upošljavaju od 11 – 49
djelatnika, a tek 1% čine subjekti koji upošljavaju 50 – 100 djelatnika.Kada je u
pitanju broj zaposlenih u sektoru MSP-a u FBiH, prema našoj procjeni stanje je
sljedeće:

a) Ukupno u gospodarstvu FBiH je uposleno 197.734 radnika ili 49,27% od ukupnog

broja zaposlenih (401.259) u Federaciji BiH, od čega 152.403 ili 77,07% na
neodređeno vrijeme, te 45.331 ili 22,93% na određeno vrijeme. Prema procjenama u

5
MSP – u je zaposleno oko 77.000 radnika (3,04 radnika po poduzeću).

b) broj zaposlenih u registriranim obrtima je 61.215 (na bazi procjene 1,3 radnika po
registriranom obrtu), odnosno, ukupan broj zaposlenih u MSP-u I obrtu iznosi
138.215. U Evropskoj uniji na 10.000 stanovnika ima prosječno 500 poduzeća, dok
Slovenija ima 568, a Mađarska 750 poduzeća iz malog poduzetništva na 10.000
stanovnika.

Prisutna je neravnomjerna raspoređenost poduzeća po kantonima, najviše poduzeća se

nalazi u Sarajevskom kantonu a najmanje u Bosanskopodrinjskom kantonu. U skladu
sa naprijed navedenim pokazateljima možemo konstatirati da egzistira 311 poslovnih
subjekata (fizičkih i pravnih lica u sektoru MSP-a) na 10.000 stanovnika FBiH
(2.328.359 stanovnika prema podacima od 30.06. 2007. godine)

4. POLJOPRIVREDA

Poljoprivreda je jedna od ključnih djelatnosti u ruralnim područjima i glavna

djelatnost ruralnog stanovništva. Ona predstavlja veoma važan faktor za održanje
ravnoteže i zaštite okoliša. Poljo-prirodni uslovi u BiH su povoljni za poljoprivrednu
proizvodnju. Međutim, poljoprivreda se također suočava sa neophodnim procesom
saniranja ratne štete i tranzicije od centralizovane ka tržišnoj ekonomiji. Sa izuzetkom
proizvodnje krompira, BiH nije dostigla samodovoljnost ni sa jednim drugim
osnovnim poljoprivrednim proizvodnom. Mali broj zemljoradnika je dostigao nivo
proizvođača i strana tržišta su izgubljena. PRSP strategija stavlja najveći naglasak na
ekonomski razvoj ovog sektora, podrazumijevajući iskorištavanje prirodnih i ljudskih
resursa, otvarajuci priliku za smanjenje siromaštva ruralnog stanovništva.
Poljoprivredna politika mora se zasnivati na ojačava nju konkurentnosti unutar
sektora.
Bolji razvoj uzgoja stoke i ovaca, svinjogojstva, uzgoja ribe i pčelarstva rezultirao bi
većim iskorištavanjem domaćih prirodnih resursa i povećanjem lokalne proizvodnje

6
trenutačno rijetkih proizvoda (mlijeko i mliječni proizvodi, govedina).
Postoje, također, velike prilike za izvoz poljoprivrednih proizvoda, posebno ovčijih
proizvoda, ribe i meda. Prioritet u ovom podrucju bio bi uspostavljanje zakonskih I
institucionalnih okvira za certificiranje proizvoda u skladu sa standardima EU
(posebno, uspostavljanje Veterinarskog ureda BiH).

Tokom proteklih decenija, poljoprivredna proizvodnja u privredi BiH stekla je vidno

značenje i sa svojim prerađivačkim sektorom uvijek se predstavljala kao bitno
ishodište naseljenosti sela i zaposlenosti stanovništva. Nakon rata proglašena je i
jednim od strateških razvojnih pravaca njene ekonomije, i uz to joj je, po uzoru na sve
izraženije planetarne brige svijeta, dana nadasve važna zadaća čuvanja okoliša.
FBiH raspolaže značajnim poljoprivrednim resursima koje sada koristi u nedozvoljivo
niskom obimu. Naspram toga, sa preko 600 miliona USD godišnje, ona je stalan i
značajan uvoznik hrane, što upućuje da u njoj, sa stajališta domaće skromne ponude,
postoji visoki nivo nezadovoljene prehrambene tražnje. Sve te činjenice ukazuju da
pred ovom oblasti privrede stoje snažni motivi razvoja koji se mogu realizovati samo
na osnovama jasnih društvenih opredjeljenja.
Kao dio ukupne ekonomije zemlje, poljoprivreda se pokazuje stjecištem niza
najvažnijih razvojnih pitanja i problemskih nepoznanica u predstojećim WTO i EU
integracijama. U nadmetanju sa skoro već istrošenim vremenom, odgovori na
naznačena pitanja traže brze reforme sektora, i to najmanje onoliko koliko su to već
učinile ostale zemlje u tranziciji. Stoga se njegovo osposobljavanje i pretvorba u
održiv i funkcionirajući privredni sistem može postići samo na temeljima jasnih
razvojnih vizija i njenih vremenskih razgraničenja. Sačinjavanje i donošenje ove
razvojne strategije, izraz je upravo takvih njegovih potreba.
Stvaranje povoljne ambijentalne klime primarno je pitanje razvoja sektora i osnovni
uslov za domaće i strane ulagačke aktivnosti. U stvaranju povoljnog ambijenta i
gradnji samoodržive ekonomije BiH je učinila značajne pomake, ali je neurađeni
poslovi do sigurnijeg društvenog življenja njenog stanovništva i teške zadaće

7
unutrašnje privredne transformacije ipak smještaju među one zemlje koje se još uvijek
nalaze nešto dalje od stvarnog ulaska u EU.
Do EU cilja BiH predstoji bolje organizovanje i privredno jačanje kroz sadašnje
bilateralne ugovorne odnose sa zemljama balkanskog i šireg okruženja sa kojim i
nema dobra razvojna iskustva, te traženje mnogo ''poštovanijeg'' položaja u uskoro
aktuelnim zapadno-balkanskim ili čak CEFTA integracijama kakve se na ovom dijelu
kontinenta upravo zagovaraju.

4.1 Tržišna osposobljenost poljoprivrednog sektora

Strategija podržava samo tržišni dio poljoprivredne proizvodnje i u okviru nje
prepušta odluke samim proizvođačima što će i koliko čega proizvoditi. To nikako ne
znači da će država ostavljati proizvođačima kako bi svoje godišnje i dugoročne
proizvodne odluke donosili sami. Suprotno tome, ona će im sa omogućavanjem
tržišnog informisanja i politikom podsticanja biranih proizvodnji, davati dovoljno
informacija da njihove proizvodne odluke budu dobre i kvalitetne. Strategija se
fokusira samo na komercijalna gazdinstva, odnosno one jedinice koje veličinom
vlastitog ili zakupljenog posjeda u biljnoj, te odgovarajućim kapacitetima u stočnoj
proizvodnji, mogu doprinijeti uvećanju tržišnosti poljoprivrede i smanjenju
spoljnotrgovinskog manjka kojeg sektor bilježi u poslijeratnom periodu.
Poljoprivredno-prehrambeni sistem kakav promoviše ova strategija izdiže se iznad
shvaćanja da se njime po svaku cijenu mora slijediti, odnosno zadovoljiti proizvodnja
roba koje se traže fizičkim prehrambenim bilansom zemlje. Umjesto proste
(kontrolisane) ''sigurnosti ishrane'', strategija podržava onu proizvodnu strukturu koju
će shodno sopstvenim interesima oblikovati sami poljoprivrednici i koja će njenim
izvršiocima – porodičnim gazdinstvima garantovati snažnije zaposlenje i sticanje
odgovarajućeg profita.
Pravih komercijalnih gazdinstava koja bi mogla prihvatiti podsticaje kakve nalaže
strategija, u FBiH/BiH danas je malo. Stoga predstojeće stvaranje takvih gazdinstava
treba prihvatiti kao proces u kojem će svoje šanse imati i mala porodična imanja,
ukoliko pokažu spremnost za organizacijsko uvećavanje i prihvaćanje odgovarajućih

8
tehnologija.

4.2. Tehnološko-marketinške inovativnosti

Tržišna opredijeljenost ostvariva je samo postizanjem ekonomske konkurentnosti
sektora do koje se, između ostalog, može doći:
􀂃 aktiviranjem raspoloživih resursa na biranom broju proizvodnji,
􀂃 uvođenjem modernih tehnologija za te proizvodnje, i
􀂃 prihvaćanjem marketinga kao koncepta poslovnog ponašanja.
Iskazani principi okrenuti su prema podršci onoj strani poljoprivrede koja sobom
preferira moderne proizvodnje tehnologije i sustizanje efikasnosti konkurenata. Oni se
dalje marketinški podržavaju i vode prema takvoj proizvodnoj strukturi koja će svojim
kvalitetom graditi svoju budućnost na vanjskom tržištu, da bi izborila odgovarajuću
sigurnost u domaćoj tražnji.

4.3. Obnova poljoprivrednog sektora

Međunarodna zajednica, u saglasnosti sa entitetskim vlastima odlučila je obnovi
privrede dati prednost u odnosu na, u tom vremenu manje moguć, nešto snažniji
pristup razvoju. Kao ishod tog opredjeljenja, usvojen je srednjoročni program obnove
koji je finansijski podržan sa 5,l milijardom USD i sa rokom izvršenja od četiri
godine. U tom programu, dio koji je odvojen za poljoprivredu nominiran je na oko
330 miliona USD, ali je on sa svojom planiranom strukturom trošenja bio namijenjen
za nešto šire potrebe nego što spada u okvire ovog sektora. Tačnije, radilo se o
sredstvima kojima se uz direktnu podršku poljoprivredi željelo nešto odvojiti i za
ruralni razvoj te uz njega malo poduprijeti i šumarstvo. U svim tim sredstvima FBiH
je bilo namijenjeno 230 miliona USD i to po dinamici i strukturi koja je okončana sa
2001. godinom.
Realizacija programa obnavljanja poljoprivrednog sektora u FBiH povjerena je Uredu
za implementaciju projekata u poljoprivredi - PIU.17 Odmah po njegovom osnivanju,
unutar Ureda uspostavljen je Projekt hitne rekonstrukcije farmi (EFRP), čiji je zadatak
uglavnom bio usmjeren na obnovu i rekonstrukciju stočnog fonda, s tim što se manjim

9
dijelom trebalo ući u rekonstrukciju šuma i pašnjaka. Ostale svoje ciljeve program je
usmjerio na sanaciju voćnjaka i vinograda te zahvate na nabavci i distribuciji
reprodukcijskih inputa (đubriva, pesticidi i drugo).
Zbog nagomilanih socijalnih problema (posebno izbjeglica i raseljenih osoba),
program obnove poljoprivrednog sektora u FBiH za cijelo vrijeme više je preferisao
masovnost u davanju podrške vraćenom stanovništvu, nego ekonomske principe.
Rezultat je bio slab povrat uloženih sredstava, što je umanjivalo njihovu dalju dodjelu
(revolving) novim korisnicima.
U početku 1997. godine program je pod promijenjenim nazivom u Projekt obnove i
razvoja malih farmi (PORMF) promovirao nešto pozitivniju praksu u svojim
usmjerenjima i okrenuo se trajnijem uvećavanju kapaciteta poljoprivrednog sektora.
Postavljen je novi cilj, te u sporazumu sa federalnim vlastima i donatorima provođen
kroz nabavku - distribuciju priplodne stoke i poljoprivredne opreme.
Visina sredstava koja je do 2001. godine unijeta u obnovu sektora iznosila je 66,8
miliona USD, tako da je ukupni program obnove u svom finansiranju ostao osjetno
ispod planiranog obima.
U 2000. godini sa pet miliona USD povećan je udio stalnih direktnih ulaganja u farme,
što je bila dobra orijentacija, pogotovo što su u načinu trošenja ovih sredstava konačno
prihvaćeni i nešto ''čistiji'' ekonomski kriteriji. U svemu, i dalje je ostao princip da se
ulaže samo u grane koje će brže vraćati prihode (mliječno-mesno stočarstvo), uz
zanemarivanje mnogo profitabilnijih djelatnosti kao što su voćarstvo i vinogradarstvo.
U pogledu fizičkih pokazatelja samog projekta Hitne rekonstrukcije farmi (EFRP),
njegovi efekti do sredine 2000. godine u sektoru stočarstva iskazani su sa nabavkom i
distribucijom 17.094 krave (visokosteone junice), 21.262 ovce te 1.351 koza. Uporedo
sa ovakvim intervencijama u stočarstvu, ostvarena je i nabavka poljoprivrednih
mašina u obimu od 4.111 motokultivatora, 854 traktora sa priključcima, 695 posebnih
traktorskih dodataka, 14 kombajna i jednog buldožera. Njima se pridružila i nabavka
130 laktofrizera, 323 aparata za mužu, dvije stojnice i 500 paketa potrošnih materijala
za higijenu krava. Sva nabavljena stoka i mašine u vidu revolving kredita distribuirani
su poljoprivrednim proizvođačima, i to po kriterijima unutar kojih su preovladavale
socijalne nad ekonomskim komponentama odlučivanja. Kao što je već rečeno,

10
ekonomski kriteriji ipak su ti koji su se primjenjivali u kasnijoj dodjeli ovih sredstava
farmerima.

5. INVESTICIJSKI FONDOVI

Ulaganje u investicijski fond zbog svoje raspršenosti uloga omogućuje za razliku od

pojedinačnog vrijednosnog papira manji rizik u očekivanju jednakog prihoda ulaganja u
odnosu na viši prinos i isto tako viši stupanj rizika kod pojedine dionice.
Ulaganje sredstva u investicijske fondove je namjenjeno za sve ulagače bilo da su
fizičke ili pravne osobe koje žele:
 rasporediti sredstva i tako smanjiti mogućnost nepostizanja očekivanih prinosa
zbog nepredvidljivih trendova na tržištu
 upravljanje svojih sredstva prepustiti stručnjacima

 ulagati veća ili manja novčana sredstva u različitim vremenskim razdobljima

 očuvati stalnu likvidnost uloga

 dostupnost i jednostavnost ulaganja u Fond

 ravnopravan tretman svih ulagača u Fond

5.1. Fondovska industrija u BiH

2002 godine osnivaju se DUFovi I PIFovi i počinje privatizacija državnih firmi
Osnivanje SASE I BLSE I Privatizacijsko investicionih fondova 2005 godine
transformacija PIFova u IFove.
Ulaganjem u investicijske fodove osigurajte veću vrijednost Vašeg kapitala Mogućnost
investiranja nije vezan za vremenski perio i visinu uloga Novi tipovi investicijskih
fondova u FBiH i u RS su OTVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI.

11
Prvi registrovan fond u FBiH sredinom 2007 god Ukupno 3 otvorena investicijska fonda
u FBiH u posljednjih godinu dana. Razvoj fondova raste znatnom brzinom unatoč
činjenici da grañani nisu dovoljno upoznati s investicijskim fondovima.
Fondovi prikupljaju sredstva svojih ulagača i potom ih ulažu u kratkoročne i dugoročne
investicje.
Dvije vrste investicijskih fondova
- Otvoreni investicijski fondovi
- Zatvoreni investicijski fondovi

Prednosti ulaganja u investicijske fondove su:

-Smanjen rizik (diverzifikacija portfelja)
-Smanjeni troškovi
-Profesionalno upravljane fondom
-Automatsko reinvestiranje dobiti
-Trenutna likvidnost
Investicijski fondovi namjenjeni su svim ulagačima bez obzira na dob.
Prema svjetskim statistikama većina sredstava pripada malim ulagačima
Fondove možemo razvrstati prema ulagačkoj politici i strukturi ulaganja na:
- dionički investicijski fondovi
- obveznički investicijski fondovi
- mješoviti investicijski fondovi

5.2. Sigurnost ulaganja u investicijski fond

Komisija za VP izdaje dozvolu i prati poslovanje društva za upravljanje fondom.
Vrijednost udjela investicijskog fonda ovisi o vrijesnosti vrijednosnih papira u koje je
fond investirao sredstva.

5.3. Razlike otvorenih i zatvorenih investicijskih fondova

Kod otvorenih fodova ulaganje I isplata je moguća u svakom trenutku Zatvoreni fondovi
izdaju i prodaju udjele po odgovarajućoj ponuđenoj cijeni, broj udjela je tačno utvrđen a
udjeli se trguju na berzi.

12
 6. POSLOVANJE SA INOZEMSTVOM

Vanjskotrgovinska razmjena i dugoročna proizvodna saradnja regulirane su Zakonom o

vanjskotrgovinskoj politici (Službeni glasnik BiH 7/98 i 30/01), Zakonom o carinskoj
politici Bosne i Hercegovine ( Službeni glasnik BiH 21/98; 34/00 i 10/02) i Zakonom o
carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH,broj 1/98,5/98,7/98,31/02,i
19/03).
Pomenuti zakoni pravljeni su u skladu sa zakonima u zemljama tržišne privrede. To
znači da je izvoz i uvoz roba u pravilu slobodan uz ograničenja za posebne vrste
roba,kao što je slučaj i u zakonima drugih zemalja.
Roba i stvari koje se uvoze u carinsko područje Bosne i Hercegovine podliježu plaćanju
carina u skladu sa Zakonom o carinskim tarifama.Visina carinskih stopa se kreće od 0-
15%, zavisno od roba uz dodatnih 1% zacarinsko evidentiranje. Za pojedine
poljoprivredno-prehrambene proizvode obračunava se i carina po količinskoj jedinici.
Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja postoji niz povlastica i olakšica za strane
partnere:
Strano ulaganje se može vršiti : osnivanjem vlastitog poduzeća, ulaganjem u postojeće,
osnivanjem zajedničkog poduzeća sa domaćim partnerima i posebnim vrstama ulaganja
(koncesije, ugovori, B.O.T.)
Ulaganja se mogu vršiti u sve oblasti izuzev proizvodnje naoružanja, a kada su u pitanju
poduzeća za javno informiranje udio stranog kapitala ne može preći 49%.
Prava, povlastice i obaveze stranih ulagača:
- Strani ulagači imaju ista prava i obaveze kao i rezidenti BiH;

13
- Imaju pravo investiranja i reinvestiranja dobiti u sve sektore privrede, kao i vraćanje
odbiti u zemlju porijekla;
- Strana ulaganja su izuzeta od plaćanja carina i carinskih dadžbina;
- Plaćanja carine je oslobođena i oprema koja čini ulog strane osobe (izuzetak su
automobili i automati za igre na sreću);
- Strani ulagač ima ista vlasnička prava na nekretninama kao i državljani BiH;
- Strani ulagač je dužan voditi knjige i finansijske izvještaje u skladu sa propisima u
BiH;
- Oporezivanje stranih ulagača i ulaganja obavlja se u skladu sa poreskim
zakonodavstvom entiteta i to: novoformirana kompanija sa 100% stranim kapitalom ili
sa mješovitim kapitalom ne plaća porez na dobit 5 godina; ulaganje u postojeće
poduzeće oslobođeno je plaćanja poreza na dobit u alikvotnom udjelu stranog kapitala 5
godina (stopa poreza na dobit iznosi 30%);
- Strana ulaganja neće biti nacionalizirana, ekspropirana ili rekvirirana, izuzev ako se
radi o javnom interesu i uz plaćanje primjerene naknade u skladu sa međunarodnim
standardima;
- Prava i povlastice date stranim ulagačima i obaveze koje proizlaze iz Zakona ne mogu
se ukinuti niti poništiti naknadno donesenim zakonima, osim u slučajevima kada je to
povoljnije za ulagača.
Otpočinjanjem procesa privatizacije proširene su mogućnosti za zajednička ulaganja u
postojeća poduzeća kroz programe privatizacije, kao i mogućnosti otkupa poduzeća ili
dijelova poduzeća. Proces privatizacije reguliran je Zakonom o privatizaciji poduzeća
(Službene novine Federacije BiH 27/97; 8/99,32/00,45/00,54 /00,61/01) (www.
apf.com.ba).
Zakon omogućava da sve domaće i strane fizičke i pravne osobe mogu učestvovati u
privatizacijskim transakcijama poduzeća prema navedenim zakonima.

7. RAZVOJNA BANKA

Razvojna banka FBiH - neophodan mehanizam za ostvarenje razvojnih ciljeva.

14
Vlada Federacije BiH je na posljednjoj sjednici u Sarajevu utvrdila i u parlamentarnu
proceduru po skraćenom postupku uputila Prijedlog zakona o Razvojnoj banci
Federacije BiH.
Cilj ove financijske institucije jeste promocija ukupnog društvenog i privrednog razvoja
FBiH. Među ciljevima RB FBiH su finansiranje obnove i razvoja i povećanje
uposlenosti, finansiranje privredne infrastrukture, unapređenje poljoprivredne
proizvodnje, ruralni razvoj i poticanje izgradnje suvremene poljoprivredno-turističke
privrede, poticanje izvoza, podrška razvoju malog i srednjeg poduzetništva.
U cilju bržeg i racionalnijeg ekonomskog oporavka i razvoja FBiH, pored već
postojećeg mehanizma čisto komercijalnog bankarstva, formiranje Razvojne banke
postavlja se kao imperativ. Poznato je da su sve zemlje bivše Jugoslavije formirale svoje
razvojne banke, te se u cilju razvoja bh. privrede ovo postavilo kao neodložna potreba.
U realizaciji posebnih projekata od značaja za Federaciju BiH i državu BiH, u cilju
skladnijeg privrednog razvoja, kako granskog tako i geografskog, Razvojna banka
predstavlja neophodan mehanizam za ostvarenje ciljeva, naročito u oblastima gdje
komercijalne banke nemaju interesa (projekti infrastrukture, vodosnabdijevanja, zaštite
okoline) i koji se mogu realizirati samo kroz srednjeročne i dugoročne kreditne
aranžmane, i uz povoljnije kamate. Vlada FBiH želi osnivanjem Razvojne banke FBiH
da ispuni osnovni cilj obavljanja bankarskih poslova po osnovu investicija, razvojnih
programa i projekata u FBiH i projekata investiranih od stranih kreditora i donatora.
Time bi bila definirana uloga i pozicija Razvojne banke FBiH kao banke koja će imati
osnovnu zadaću da pod najpovoljnijim kreditnim uvjetima finansira obnovu i razvoj
malog i srednjeg biznisa kroz specifične kreditne linije.
Kapital banke u stopostotnom je vlasništvu Federacije BiH. Postojeći kapital
Investicijske banke FBiH danom stupanja na snagu ovog zakona postaje kapitalom RB
FBIH, a uvećava se za 400.000.000 KM koji će se obezbijediti u jednakim obrocima u
federalnom proračunu u razdoblju od 2007. do 2010. godine.
Razvojna banka Federacije BiH, sa sjedištem u Sarajevu, može osnivati svoje
organizacijske dijelove, a nad njom se ne mogu provoditi stečaj niti likvidacija. Za
njezine obaveze garantira Federacija BiH, i to neopozivo i na prvi poziv, te bez
izdavanja posebne garantne isprave. Zakonom je precizirano kako Banka ne posluje s

15
ciljm ostvarivanja dobiti. Kada, na zahtjev FBiH, odobri plasman sredstava ispod
tržišnih uvjeta, FBiH će iz proračuna nadoknaditi Banci razliku do visine prihoda koji bi
bili ostvareni pod uobičajenim tržišnim okolnostima.

Investicijska banka FBiH u protekle tri godine podijelila je 726 kredita u ukupnom
iznosu od 258 miliona KM, a najveći broj kredita i najveći dio novca je "podijeljen" u
Sarajevu i Tuzli.1

Najveći broj kredita je bio za potrebe sektora poljoprivrede, lova i šumarstva, a najveći
dio novca je uložen u proizvodnju hrane i pića, građevinarstvo i preradu papira i kartona,
te izdavačku djelatnost.

8. ZAKLJUČAK

Intezivne političke promjene u posljednje vrijeme izazvale su velike promjene u

ekonomskom i poslovnom životu u BiH. Kako bi osigurala konkurentnost, poduzeća
moraju da uvode inovacije i prilagođavaju radnu discipline novim zahtjevima što utiče
na promjene u poslovnim i ličnim navikama zaposlenih.
Kočnica bržem razvoju poduzetništva u BiH su zakonske promjene koje ne prate brzinu
promjena u privredi. Potrebno je, dakle, prije svega, insistirati na ekspeditivnijem I
odgovornijem radu naših zakonodavnih organa, kako bi uskladili razvoj poduzetništva sa
zakonskim potporama. Potrebno je procijeniti u kojim granama privrede BiH ima
perspektive. Možda bi napredak bilo jednostavnije postići u granama u kojima BiH ima
prirodno bogate resurse kao npr: hirdroenergija, turizam kao i proizvodnja biološki
zdrave hrane.

1
Ovo piše u odgovoru na poslaničko pitanje koje je Ministarstvo finansija FBiH uputilo Zastupničkom
domu parlamenta FBiH.

16
 9. LITERATURA

 www.lunacom.ba
 www.pksa.com.ba
 www.vladatk.kim.ba
 www.wikipedia.org
 www.google.ba

17