CIVILIZACIJA – dolazi do latinske riječi civilitas(uljudnost,uglađenost) i

označava različite faze i razine materijalnog i društvenog razvoja ljudskih

zajednica .Pod civilizacijom podrazumijevamo ukupnost svih znanja i

1
vještina.Prvi su je puta upotrebljavali francuski enciklopedisti u društvenom
smislu i civilizacija je viša razina društvenog razvoja.Pronalazak pisma uvjetuje
i razvoj civilizacije.
MORGAN – prapovijest je podijelio u divljaštvo(od početka stvaranja čovjrka
do proizvodnje keramike) i barbarstvo(razdoblje proizvodnej keramike,traje od
pronalaska pisma kada počinje civilizacija).
URBANIZACIJA – u trenutku kada je jedna ljudska zajednica ili društvo
stvorilo veliku tvorevinu – razvila se na prostoru Bliskog Istoka,od
prapovijesnih pećinskih naseobina razvili su se veliki gradovi.
KULTURA – jedinstvena slika duhovnih manifestacija,zbirna riječ koja
označava zbir podataka koji se mogu prepoznati u jednom prostoru u
određenom vremenu :
1.teritorijalni raspored – ime po određenom mjestu
2.tipovi ručnih izrađevina – sve ono što je čovjek proizveo – kamene
izrađevine,oruđe
3.običaji i ritusi – za svakidašnji život,pogrebne povorke
* sve države koje će se razviti na prostoru Mezopotamije zauzimat će prostor
koji obuhvća plodni mjesec i na tom su se prostoru razvile sve civilizacije i
kulture.Velike rijeke Eufrat i Tigris bile su naplavne i davale su čovjeku sve što
mu je bilo potrebno.Na tom je prostoru došlo do razvoja znanja....,nastala su
prva umjetnička djela,prve pisane misli,prvi pisani tragovi,prve etničke
norme.U Europi su prvi puta sađene biljke i pripitomljene prve
životinje.Najstarija keramika prvi je put proizvedena na lončarskom kolu oko
4000.g.pr.KR. koje je olakšalo proizvodnju keramike.Proizvedeni su i prvi
metalni predmeti pored keramike,razvilo se pismo i prve sumerske pločice koje
izražavaju misli.Izgrađena su prva umjetnička djela,razvila se likovna
umjetnost,napravljeni su prvi mozaici,prvo zidno slikarstvo,prvi portreti i
skulpture u punoj plastici.

BLISKI ISTOK

Na Bliskom Istoku prvi je puta pronađena najstarija keramika,otkriveno je

lončarsko kolo,nastale su prve države i prvo pismo...Na Bliskom Istoku u
22.st.pr.Kr. napisani su prvi sumerski zakonici kralja Ur – Namua i stvorena su
mnoga načela o uređenju država koja su se zadržala i do danas.Zadržana je i
podjela na okruge,naslijeđivanje od oca na sina,ubirali su se porezi pa je
država i mogla funkcionirati.Pronađeno je mnogo novih tehnika ratovanja,a
prva bojna kola napravili su Sumerani – a ujedno su i izvršili podjelu na
sate,godine,mjesece,dane i minute.Najbolju vojnu taktiku imali su Asirci koji su
izgradili i prve velike puteve.Postojala je i dobro uhodana poštanska
služba.Feničani su bili prvi narod koji je vršio velika osvajanja.
Prva naučna djela nađena su na Bliskom Istoku – prvi temelji
astronomije,matematike,medicine i fizike.

2
SUMERANI – brojili su godine po događajima
- nosioci su civilizacije u Mezopotamiji
- njihova kultura ima korijene u prapovijensim kulturama
Mezopotamije,oni su rezultat evolucije tijekom koje je došlo do miješanja
starosjedioca i migracijskih naroda,ne može se točno utvrditi njihov etnički
sastav,niti jedan pisani izvor ne govori točno odakle su došli
Oni su prvi krug podijelili na 360 stupnjeva i znali su izračunati površinu
trokuta,trapeza...matematika je važna za razvoj civilizacije.
Medicina je čvrsto povezana s magijom,bolesti su vezane uz demone,to je bila
božja kazna.
Sumerani su bili pokretači i stvaratelji velikih dostignuća,zabilježili su
apstraktne pojmove i misli

EGIPĆANI – jedna od najhomogenijih civilizacija nastala na prostoru Nila.

- krajem 4.tsiućljeća pr.Kr. stvaranje općina i centralizacija vlasti
- ono što su postigli neponovljivo je
- egipatska civilizacija ostala je kompaktna,vezana uz svoju
civilizaciju

ASIRIJA – asirci su prvi razvili državu

- ujedinjeni narodi koji su uspjevali snagom i ratnim pohodima
- imali su dobrpo organiziranu vojsku
- građeni su putevi koji su povezivali daleke prostore
- asirski kraljevi došli na ideju da presele plemena
- dobro razgranati sustav špijunaže
- osnovala je čitav niz trgovačkih kolonija
- poznata je po velikim bibliotekama s bogatstvom knjiga
- sačuvane su glinene pločice

ANADOLIJA – odigrala je važnu ulogu u svim razdobljima

- zabilježena su sjecišta mnogih naroda
- vrlo je bogata mineralima,drvenim materijalom,ležišta metala
- rudnici srebra i zlata,te bakra
- imala je poseban status u razvoju civilizacije
- u 18.st.pr.Kr. osvajaju se Hetiti (indoeuropski doseljenici) koji
su stvorili specifičnu umjetnost,hramove i napisali mnoge
tekstove na glinenim pločicama

ŽIDOVI – stvorili su svoju državu u 13.st.pr.Kr

- ostavili su spise koji su bili povijesnog sadržaja
- kumranski svici su pronađeni i to je najstariji zapis i prijepis
- tektovi Staroga zavjeta imaju posebnu vrijednost

3
NOVO BABILONSKO CARSTVO – nastalo je u 7.st.pr.Kr.
- mnoga arheološka otkrića,umjetnički i povijesni spomenici
- pružilo je sliku o društveno – ekonomskim zbivanjima,mnoge
ruševine velikih zigurata,poznate ruševine hramova,viseći vrtovi
- babilonci nisu bili inovatori,njihova arhitektura građena je od
čerpića

PERZIJANCI – narod na Iranskoj visoravni

- preuzeli mnoge elemente po asirsko babilonskoj umjetnosti
- za vrijeme 6. i 9.stoljeća širili se prema jugu i zapadu
- svojim osvajanjima odlazili su na istok
- arheološka istraživanja vršena na dva lokaliteta – Suza i
Perzepolis

STABILIZACIJA I USPON PREMA VISOKIM KULTURAMA –

protopovijesno razdoblje

- Međurječje – osnovni oblici naseljavanja i organizacija u selima i

gradovima
- Pojavila se keramika
- Javljaju se sjekire od brušenog kamena
- Jedan od prvih žarišta – prostor DŽERMO - nalazište koje se najviše
ističe,tu su utvrđeni mnogi elementi i jedan amrički arheolog utvrdio je 15
slojeva samoga nalazišta,prve kuće četvrtastog oblika,pitosi(velike posude za
vodu) i ognjišta,javlja se i poznavanje preslice – čovjek je znao tkanje
- Sa prostora nešto udaljenog od Međurječja ljudi su se selili u riječne doline
gdje su za to bili uvjeti – voda
- Tu su stizala plemena iz arpaske i sirijske pustinje
- Kronologija ide od oko 5000 godina
- Razdoblje od 5000 – 2800.g.pr.Kr. – PROTOPOVIJESNO RAZDOBLJE jer
su tada društveno – gospodarski životi razvili se do stupnja koji je oslovio
nastanak povijesnog razdoblja
- Zemljoradnja i stočarstvo su zahvljaljujući razgranatom sustavu davali višak
proizvoda koji su omogućili podjelu rada
stanovnika(svećenici,činovnici,trgovci)
- U tom razdoblju otkrivene su i nove tehnike npr.kalupi za cigle,lončarsko
kolo,lijevanje metala – razvoj građevinarstva i zanatstva
- Seoske općine prerasle su u gradske urbane anglomeracije
- Jedan od glavnih pokretača je RELIGIJA

4
- Svakom državom vladao je jedan od Bogova Mezopotamijskog panteona
- Dolazi do centralizacije vlasti
- Životni značaj održavanja kanala bio je od velike važnosti i jedna država ili
grad nije mogla opstati jer je morala provoditi te kanale pa je došlo do
udruživanja
- Nastavljene su velike migracije, u Mezopotamiji je došlo do prodora novih
plemena s istoka i sa zapada

-
PROTOPOVIJESNO RAZDOBLJE-kulture
(5000-2800.g.pr.Kr.)
- Raznolikost kultura koja su ta plemena donosila i razvijala dokazana su i
indentificiranjem 5 glavnih tipoloških i kronoloških slojeva,svaki sa svojom
karakterističnom keramikom,plastikom,hramovima,stambenim kućama i
načinom sahranjivanja.

U 5.tis. razlikujemo 2 velike kulture:

1. Hasuna - Samara
2. Halaf

Od kraja 5. te tijekom prvih stoljeća 4.tis. razlikujemo:

1. Al-Obeid kulturu

A u drugoj polovici 4.tis.pr.Kr.:

1. Uruk
2. Džemdet-Nasr

- Oblici naselja koji su nastali bile su skupine aglutiniranih građevina

- Naselja i naseobine stvarala su se oko jednog središta
- Sela i gradovi nastaju od povezanih skupina grada i imaju četverokutni
temelj
- Život u tim naseljima – združeno demokratskim oblicima
- Dolazi od organizirane podjele rada,plansko upravljanje zemljišta
- Nameću se pojedinci – svećenici = sekte = činovnici
Ratari i stočari su često bili opčarani prirodnim silama, pripisivali su im
božansku moć, mnogoboštvo, štovao se bog sunca, groma, vode..
Vjerovali su u nadgrobni život, predmete kojima su se služili za vrijeme života
su pokapali zajedno sa gospodarom
Animalizam- duhovna veza s divljači, doživjela je preinake pri prelasku na
stočarstvo sa
svim njegovim posve drugačijim stavom prema životinji. Životinje
su imale

5
 funkciju žrtve i simbola.
Magna mater- izraženo majčinstvo, oznake plodnosti-male glinene figurice
žena
Kult plodnosti- Prostorije na čijim su zidovima grudi i reljefi rodilja, slike ljudi
bez glave
koje kljuju lešinari, u skulpturi: ulaganje lubanja lešinara kao
grudi na
ženskim likovima-povezanost sa smrću
Kult lubanje- povezan sa štovanjem predaka
Vjerovanje u povezanost mrtvih s plodnošću zemlje.
Kanibalizam- prisvajanje moći i svojstva pojedenog
Ljudske žrtve- u vezi s kanibalizmom i žrtvovanjem životinja
U vezi sa ženskim principom postoji veza između smrti i ubijanja, začeća i
množenja, kulturnih biljaka i plodnosti.
Muški se element povezuje sa stočarskim aspektima religijskog, a s uzgojem
goveda dobiva na značenju kulturna upotreba ili obožavanje goveda.
Naglašavaju se rodbinski odnosi među višim bićima-Majke Zemlje( božice
plodnosti i njezine kćerke). Muški princip- nebesko božanstvo-muž Majke
Zemlje i otac božanske kćeri.

Neolitska revolucija se pojavila na području plodnog polumjeseca, na prostoru

Iranske visoravni, na području gornjih tokova Eufrata i Tigrisa, područje oko
Mrtvog mora, područje Anadolije.
U Mezopotamiji 5000. počinje mezolitik i traje do 3200. kad započinje brončano
razdoblje.
Taj period nazivamo protopovijesno razdoblje Mezopotamije.
-

Hasuna-Samara

Dijeli se na :
1) gornji tok Tigrisa
2) Tigris
Kultura koja pokazuje veze s zapadnim i istočnim oblastima, istraživači su S.
Loyd i F. Safar (1943-44.), glavno nalazište je Hasuna- 7 kulturnih slojeva,
razlika u slojevima se vidi po keramici, vide se različiti utjecaji, u 4. i 6. sloju
keramika postaje lokalni proizvod, dok u prijašnjim imamo uvoznu keramiku.
Također u najstarijem sloju nema tragova zidanih kuća dok u drugima imamo
četvrtaste kuće koje se godinama proširuju, građene od naboja(glina i slama), a
podovi od gline, grupirane su oko jednog ognjišta, razvijen je raspored
prostorija, stambeni prostori su odvojeni, služe se titusima-zemljane peći za
kruh koje su imale kupolasti oblik. Odrasli su se sahranjivali ispod podova kuća

6
(u uglovima pojedinih soba, u jamama), samo pojedini članovi bez sanduka ili
neki primitivni sanduk, djeca su se sahranjivala u urnama, pronađene uz njih i
minijaturne čaše (možda hrana za drugi život).Period Hasuna predstavlja viši
stupanj razdoblja.

Halaf

Područje sjeverne Mezopotamije, kultura dobila naziv po brežuljku Tellhallaf,

iskopavanja su vršena početkom 20.st., arheolog Max von Oppenheim, te
arheolog M.Melonen istražuje 80-tih godina. Neolitsko oruđe, ali je keramika
dostigla visok stupanj izrade, poprimila je utjecaj s Iranske visoravni, ali je
lokalne izrade, popločene ulice u gradovima i selima, solidnije građene kuće,
prostrane prostorije, počinje se upotrebljavati cigla, čerpić-sušeno blato na
suncu, tolos-okrugla zasvođena građevina, kao neka vrsta vjerske građevine,
nalazila se u centru a do toga su bili grobovi, možda su tolosi služili i za javne
poslove (nešto kao općina). Javni je život bio u zajednici s vjerskim, svećenici
imali i društvene i gospodarske funkcije. Pečatnjaci-prvi su bili izrađeni od
kamena, imali vrlo jednostavne prikaze, , govore nam o razvijenom društvenom
životu, različitih geometrijskih ukrasa, kasnije postaju zamršeniji, plitki reljef.
Razvijena zanatska proizvodnja i i razmjena dobara, svaki proizvođač utiskivao
svoj pečat.
Skulpture- božice Majke- od keramike, naglašene ženske obline, veza čovjeka sa
zemljom i njezinom plodnošću, u čućećem položaju, s rukama na grudima,glava
je stilizirana jer nije važna.
- kipići golubova, amuleti, labrisi(dvosjekle, dvojne sjekire)-vezuju se uz neka
božanstva.
Ova je kultura trajala više stoljeća, dolazi do naglog prekida što se tumači kao
prodor novih plemena s novim utjecajima u kulturi s Iranske visoravni.

Kultura Al-Obeid

Područje južne Mezopotamije, jedinstveno je kulturno područje, engleski

arheolozi H.R.Hall i L.Wolly početkom 20.st. vrše istraživanja. Svi centri imaju
sloj ove kulture, povećavaju se naselja, razlike u prirodnim resursima, nema
kamena, metala, šuma, ali ima gline, zgrade građene od materijala koji su bili u
okolici-trska, palma, obložene ilovačom, od jednostavnih zgrada razlikuju se
hramovi koji su građeni od čerpića slijepljenih ilovačom, građeni na
platformama. Pronađena su postolja na kojima su stajali kipovi ili žrtvenici,
zigurati.
Najznačajniji lokaliteti na jugu:

7
Eridu- najstariji i sveti grad, zemaljsko boravište boga Enkija (bog slatkih
voda, zaštitnik svih čovjekovih znanja i vještina) glavni vjerski centar, 18
slojeva, prvo svetište veoma maleno, da bi se kasnije sve više
povećavalo, kuće od čerpića, tipične neolitske na početku, groblje izvan
naselja, pokojnici položeni na leđima, obloženi ciglama od osušene ilovače.

Tepe Gaura- arhitektura od kamena, čerpića i drva, grobovi unutar naselja

okolo hramova, djeca u urnama, položeni na lijevom ili desnom boku u položaj
fetusa, brojni pečati, mnogi od kamena, razvijaju se ljudske i životinjske figure,
prvi bakreni predmeti, na jugu su naselja gušća zahvaljujući kanalima, brži i
znakovitiji razvoj, pojedina sela postaju urbani centri, u središtu hramovi,
nepoznati etnički sastav društva-
temelj za nastanak Sumerske civilizacije

URUK

U 4.tis.Pr.Kr. u Prednjoj Aziji razdoblje Uruk (ili Varka)

Temelj sumerske civilizacije, Eufrat i Tigris se spajaju kanalima, jačanje
gradova-država,
Dolazi do mnogo promjena-utjecaji sa sjeveroistoka
Keramika-šareno obojana roba, lončarsko kolo.
Gradnja hramova-javlja se novi tip građevine: Izdužena prostorija s vratima na
čeonoj strani s obje strane uži poprečno podijeljeni traktovi koji su na strani
vrata istureni poput ticala i tako oko ulaza tvore neku vrstu predvorja.
- izraženije podjele onih koji rade i onih koji ubiru plodove rada
- centralizacija vlasti
-hramovi se povećavaju
-dobra organizacija zajednice
-hram: i sjedište svjetovne vlasti
-sitna umjetnost
-lončarsko slikarstvo
- pečatnjaci-valjkasti, cilindrični, od kamena, vapnenca, poludragog kamena,
od 2-10.cm,nosili ih obješene oko vrata, mala umjetnička remek djela, prikazi se
vežu uzSumersku mitologiju, prikazi života, lik muškarca u vezi sa životinjama i
lovom
- uvoz robe- školjki, opsidijana iz Armenije, lapis lazuli-poludragi kamen, vrlo
tražen Mezopotamiji.
- podjela rada, planiranje, upravljanje
- arhajska pisma u ranosumerskoj i protoelamskoj oblasti
- kola i plug
- poljoprivreda
- privreda na bazi navodnjavanja

8
- piktografsko pismo: lat. pictus-naslikan, najstariji je oblik fiksiranja
mentalnih sadržaja, najstarija pločica je iz 3200.g.pr.Kr. nađena u hramu
Nebeske duše- popisi sadržaja nekog hrama, mali urezani crteži

PORIJEKLO SUMERANA

Sumerani su nosioci civilizacije u Mezopotamiji. Mislilo se da su oni donijeli sa

sobom već formiranu civilizaciju, te da su pokorili domorodačko stanovništvo,
međutim odgovor nije tako jednostavan. Njihova kultura ima korijene u
prapovijesnim kulturama Mezopotamije, oni su rezultat evolucije tijekom koje je
došlo do miješanja starosjedioca i migracijskih naroda.
Ne može se točno utvrditi njihov etnički sastav, niti jedan pisani izvor ne govori
točno o tome odakle su Sumerani došli, spominju se područja: istočna
Mezopotamija, Iranska visoravan, južni teritorij Perzijskog zaljeva, sa sjevera,
sa Kavkaza ili Crnog mora.Ne može se točno utvrditi kojim se jezikom govorilo
prije pisma.Sa razvojem znanosti dolazi i do razvoja kulture Sumerana i
civilizacija i pismo zasigurno su rezultat razvojnog procesa.Sumerski jezik ne
nalikuje ni na jedan živući ni izumrli jezik.
Sumerani su i dalje nepoznanica.

TROJNOST MEĐURJEČJA, MEZOPOTAMIJE

1. Od Nipura do Perzijskog zaljeva- Sumerani-Azijci, Elamićani, Huriti,

Protohetiti
2. Sjevernije od Sumerana, u oblasti koja je kasnije nazvana Akad- Semiti-
Akađani, Amorićani,(Babilonci, Asirci), Aramejci, Kanaanci, Jevreji,
Feničani, Arapi
3. neidentificirana skupina rasprostranjena po svim krajevima

NAJSTARIJI NAČIN PISANJA I ZANIMANJA PISARA

U početku imamo glinene pločice četvrtastog oblika, prizmatične ili nekog

drugog oblika, 10cm, poput malog jastuka, od dobro isprane gline koja se sušila
Znakovi su se pisali komadom trske s dobro zašiljenim krajem.
Pisar je najprije napravio podjelu na jednaka polja, u poljima je ucrtavao
znakove. (u dodiru s vodom su se raspadale), većina je pločica uništena.
Najstarije pismo je piktografsko- 2000 znakova, za prikaz dijelova ljudskog
tijela, životinja, oruđa, oružja, čamaca, zvijezda, Sunca, Mjeseca, biljaka,
jednosložne riječi-svaki je pojam imao jednosložni naziv i odgovarajući znak.
Bilo je teško pisati, nema apstraktnih pojmova, glagola, složenih rečenica.
Nakon toga su savladali tu prepreku, za glagol piti-voda i usta, za glagol
plakati-oko i suza.
To najstarije pismo se nije čitalo, već je služilo kao podsjetnik.

9
Nekoliko stoljeća kasnije piktografsko se pismo pretvara u skupove crtica,
nastaje klinasto pismo-imaju oblik klina, mogu se složiti rečenice, a zapisati se
mogla svaka misao. U kraćim vertikalnim kolonama, čita se s desna na lijevo,
kasnije se piše horizontalno i čita s lijeva na desno.
Prvi pisari bili su svećenici.
Stvaraju se laički pisari, poziv se prenosi iz koljena na koljeno, školovanje je
bilo vrlo dugo i naporno sa vrlo strogim učiteljima, svećenik odnosno pisar se
smatrao vrlo mudrim čovjekom i imao je vrlo visoki ugled u društvu.
Postojala je razlika između «malih» pisara (početnici) i «velike braće» (stariji).
Božica zaštitnica bila je božica nauke Nisaba.

RAZDOBLJE DŽEMET NASR(3000 – 2800.g.pr.KR)

 Razdoblje koje su označili Sumerani.

 Najvažnije dostignuće je razvoj pisma
 Najvažnija nalazišta : Uruk,Džemet,Eridu
 Valjkasti pečatnjaci – nastali su istovremeno s pismom
 Organizacija zajednice – teokratsko centralističko upravljanje državom –
vlasništvo svega na zemlji je u Božjim rukama – sva vlast prelazi u ruke
svećenika
 U likovnoj umjetnosti središnje mjesto zauzimaju figure vladara(tipična
bananasta suknja)
 Mozaik u arhitekturi uz nove tehnike
 Skulptura ovog razdoblja doživljava najveći razvoj – sve figurice su
bosonoge,žene imaju bujnu kosu,a muškarci obrijane glave
 Kamene vaze – najpoznatija kamena vaza iz Varke(Uruk),najstarija ritualna
vaza oko 3000 godine pr.Kr.
 Kameni reljef – borbe lavova i divljih životinja
 Drugi važan umjetnički predmet je žena iz Varke,prirodne veličine,od
alabaskera – djelomično oštećena.
 Oko 2800.g.pr.KR. na glinenim predstavama počinjemo nalaziti imena
vladara
 Cijela Mezopotamija je dolaskom semita dobila nove jezične skupine pa tako
od dolaska Semita Mezopotamija postaje dvojezična
 Početkom 2.tisu.pr.Kr. – lista sumerskih vladara,apsolutistička vladavina
koja je prešla iz ruke svećenika
 Počinje proces individualizacije i dekolektivizacije koja se očituje i u
kipovima
 Vladavina i jačanje se premješta na sjever
 Grad Kiš – javljaju se najpoznatije dinastije iz Kiša

10
 Sumerski svećenici bili su organizirani s velikim ovlastima,bili su zaduženi
za gradnju hramova,uveli su sistem poreza,bili su prvi pisari,ali i prvi
upravitelji hramova,zaduženi za nadgledanje obrta i trgovine
 Oko hramova se javljaju prvi gradovi,ali i prve države
 Sumerani su vjerovali da su okruženi bogovima,vladalo je mnogoboštvo
 Najvažniji Bog je Bog AU(bog neba),Eu – lil(bog zraka),En – ki(bog vode i
mudrosti),Nin Hursag(velika majka)
 Svaki grad imao je jedno vrhovno božanstvo
 Rano dinastijski period dijeli se na 3 razdoblja,traje od 2800. – 2400.g.pr.Kr
i za taj period pisani izvori daju podatke o vladarima, o sukobima između
gradova država
 Do druge polovice 3.tisućljeća Sumerani su živjeli podijeljeni u 14 gradova
država:Sipar,Akšak,Kiš,Larak,Nipur,Abad,Uma,Lagaš,Bapt
Tibira,Šurupak(Fara),Uruk(Varka),Larsa,Ur i Eridu – svi su gradovi imali
vladare,organizaciju vlasti i gospodarstva i neki su gradovi postali vjerski
centri,a neki su težili namjestiti vlast drugima.Imali su svoja lokalna
božanstva.
 Najvažnija uloga u povezivanju su ARHEOLOŠKA NALAZIŠTA gdje su
glavni predmeti bili keramika,cilindrični pečati,skulpture,predmeti od metala
i to 1.FAZA : - karaketristična je posebna keramička proizvodnja – šarlah
keramika(svjetlo crvena),ukrasi su geometrijski i boja se lako ispire,javljaju
se cilindrični pečatnici,brokatni stil ukrašavanja tkanine,skulpture – kamene
vaze,ali i u punoj plastici,kraj ovog razdoblja okarakteriziran je
katastrofalnom poplavom koja je ostavila velike naslage mulja i s tim su
potopom uništena sva naselja – nastaje najstariji mit o potopu – uvjetovan
velikim poplavama
2.FAZA : karaketristike se prate kod lončarstva,keramike,ornamenti su sve
bogatiji,posude su ukrašene ljudskim figurama,obrada bakra i zlata dostiže
znatan razvoj procesom lijevanja,omiljeni su kameni u lapis lazuri – poludragi
kamen je vrlo omiljen,razvija se arhitektura hramova
3.FAZA : karaketristična velika količina keramičkih predmeta,nestaje crvena
keramika i metal dostiže velike domete,razvija se obrada oružja –
sjekire,koplja,mačevi,vaze su dokaz da postoje trgovački putnici(osnovni
trgovački artikli),hram iz ALOBEIDA – sagrađen od opeka,među ruševinama je
pronađena jedna pločica s natpisom kralja koji je dao podići hram Božici
Majci.

POLITIČKI I GOSPODARSKI ŽIVOT U SUMERSKIM GRADOVIMA-

DRŽAVAMA
Gradovi-države su bili osnovani pokraj rijeke ili kanala,. Glavna građevina je
bio hram posvećen jednom božanstvu iz sumerskog panteona, oko hrama je bio

11
određeni broj stanovništva koji se brinuo o hramu, sve zemaljsko se smatralo
vlasništvom božanstva, svaki grad je imao svog zaštitnika.
Postojale 2 klase stanovništva: 1)vladajuća klasa-vladari, svećenici, činovnici-
pripada im najveći dio zemlje
2)Slobodno seljaštvo ili zanatlije - imaju svoje
kuće,svoja stada, nisu vlasnici zemlje iako je obrađuju
Robova je bilo vrlo malo, nisu imali neku ulogu, nisu bili privatno vlasništvo.
Bili su vrlo poduzetni, vodili administrativne poslove, sve su zapisivali, veliki
računovođe. Udruženi su po strukama, zanatima, neki su radili za vladara, za
hramove, za slobodno stanovništvo.
Postojali pisari, nadzornici koji nadgledaju poslove, čuvari-čuvaju zalihe,
zgrade, hramove, činovnici, a glavni nadzornik je vodio brigu o svima i o
svakom proizvodu, vrhovni svećenik.
Palače- nađeno ih je vrlo malo, imaju jedinstvenu organizaciju prostora, zvale
su se E-GAL- velika kuća, oko dvorišta raspoređene prostorije, vodovod,
kanalizacija, trijemovi, stupovi, nadvisivali običnu gradnju.
VLADAR je u ime božanstva vladao državom, vrhovni sudac i vrhovni svećenik.
Usklađivao je rad svih hramskih zajednica, rukovodio je javnim zajednicama.
Glavni izvor prihoda bilo je cijelo stanovništvo, svi su radili, sve se nosilo u
hramove, ratni plijen, osvajački ratovi da bi se došlo do kamena.
Obredne svečanosti i praznici bili su vezani uz božanstva, svečanosti se odvijaju
u hramovima, u ziguratima- stanovništvo je moglo dolaziti samo u dvorište,
samo bi svećenici i vladari mogli obilaziti cijeli zigurat.
Vjeruju u nadgrobni život, duša u Kuru (svijet bez veselja i sreće), poslije smrti
sve tmurno.
Groblje se nalazilo izvan gradova.
Mali broj vladarskih grobnica, umjetnost vrlo cijenjena, ukrasi, mozaici,
poludrago kamenje.
Odjeća od kože, s vanjske strane se vidjelo krzno, suknje, sluge i robovi su nosili
nešto kraću odjeću.
Svećenici su bili goli, samo pojas oko struka.
Ratnici u punoj opremi, kožni štitovi, sjekire, mačevi, koplja.

NIPUR - u sredini Sumera, postao vjerski centar cijele Mezopotamije iz koje se

širila civilizacija, stariji naziv Kengir- naziv i za cijelu Sumersku zemlju, grad
boga Enlila( tvorac svijeta, odvojio je zemlju od neba), ima strateški i
gospodarski dobar položaj, putevi koji su povezivali sjever i jug, «brončani
putevi» sirovine iz Anadolije, dopremalo se drvo, metal, kamen. 1948. nađena
pločica s urezanim planom grada, sa označenim bedemima i važnim
građevinama, ostaci hramova, ploče s reljefima koje su služile kao kameni
temeljci, kipovi vjernika, ćelavi muškarci, žene sa kraćom, valovitom kosom,
zvonaste suknje, ogrtači, nemaju znakova ženstvenosti, velike oči, biblioteke sa
1000 glinenih pločica, tekstovi različitog sadržaja,…

12
SIPAR - na Eufratu, sjeverno od Babilona, put prema gradu-državici
Mari(povezan s obalom Sredozemlja), malo arheoloških nalaza, hram boga
Sunca, stela s Hamurabijevim zakonikom koja je pronađena u Suzi, vrlo često je
bio napadan, razaran i opljačkan.

KIŠ - bio je naseljen u razdoblju Hasune,razvijen grad koji je dao važne

dinastije koje su vladale Mezopotamijom i imao je dva zigurata – djelomično su
rekonstruirani

ŠURUPAK – ili FARA – nalazi se oko 50 km južno od Nipura,nalazio se na

obali Eufrata,sačuvano je više mitova o tome gradu koji je nastradao od općeg
potopa,nađene su brojne glinene pločice s klinastim pismom

LAGAŠ – nalazi se u blizini Perzijskog zaljeva, prostor između 2 rijeke, mnogo

telova, statue, pločice, najznačajnini spomenik-stela jastrebova- pokazuje
pobjedu kralja Lagaša, ponašanje pobjednika i pobijeđenih, fragment prikazuje
nekoliko slojeva borbe i vidi se da su vojnici bili opremljeni,to je prva državica
gdje su utvrđena imena vladara za 3.tisućljeće.

MARI (TEL HARIRI) - Veza sa Sredozemljem, Tel Hariri- današnji naziv,,

2,5km zapadno od Eufrata, strateški položaj, 1934. francuski arheolozi,
hramovi, mnoge statue, kipovi vjernika, groblje, stambeno naselje, bila je na
udaru osvajača, pala je u ruke akadskog kralja Sargona 2771.G.PR.KR, u 21.st.
pr.KR. ponovno postaje samostalna državica.Od samostalnosti pa do
18.st.pr.KR. traje zlatno doba Marija,a zatim su se sukobili sa Sirijom,a onda ju
je definitivno razorio Hamurabi.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE SUMERSKE ARHITEKTURE

Od seoskih naselja nastaju gradovi, ulice čine niz zgrada, a hramovi i svetišta
imaju poseban položaj-to su sveta mjesta.
Zigurati- stepenaste kule,2 teorije:
1. na visokim terenima zbog lakšeg silaska bogova na Zemlju u hramove
2. iz zigurata su se promatrala nebeska tijela, tj. Zbog astronomije.
Najstariji sumerski hramovi-jedna prostorija-jedna zgrada, na uglovima su se
dodavali odjeljci, dvorište s nizom bočnih prostorija, razvoj teče kontinuirano,
osnove su svih kasnijih crkava.
U svetišta ulaze samo svećenici, bedemi, na ulazima kule-stražarnice
U hramovima- bogatstvo, orijentirani su prema svim stranama svijeta
Fasade ukrašene nišama, polustupovima, davala im se elegancija, obojane
građevine, dominira crvena, reljefi, frizovi, skulpture, školjke, slikarske
kompozicije, kuće ne pokazuju veći razvoj, čerpići, trske, palmine grede, plan
kuće jedinstven-dvorište+ prostorije

13
Neke kuće imale katove, pronađene stepenice, vladareva palača je bila
najukrašenija, velika.
Dvojaki materijal- čerpići, blato
- opeka, bitumen, te plankonveksna opeka
Zidovi su morali biti široki, grede-palmino drvo, kamen- samo u temeljima,
ploče u dvorištima
Grobovi- u temeljima kuća, plitka jama, zgrčeni položaj, umotan u tkaninu,
skromni prilozi, djeca u urnama.
Imamo dva tipa kuća : 1.šiblja s premazom blata
2.građene od ćerpića
Najstarije groblje nalazi se u Eridu,rani grobovi su pronađeni u temeljima
kuća,pokojnici pokapani u tkanine

RAZDOBLJE RANIH DINASTIJA

(2700-2500.g.pr.Kr.)

Primjećuje se nazadovanje u arhitekturi i likovnoj umjetnosti, možda je to

posljedica prvih naseljavanja odnosno preseljavanja Semita-pripadaju drugoj
jezičnoj skupini. Otada Sumerani i Semiti određuju sliku povijesti i kulture u
Mezopotamiji pri čemu je Sumerski element oslabio!
Ipak, Sumerski se jezik i dalje njegovao, tako se još u 1.tis. održavala dvojezična
kultura Babilonije.
Razne dinastije i vladari:
Mebaragezi od Kiša- prvi vladar opisan u povijesti, sin Aka-izbjegavao sukob
sa Gilgamešom(Kralj Uruka)
- uloga vladara- manje ili više apsolutistička
- započet proces individualizacije
- u hramovima se postavljaju kipovi određenih osoba
- novi glavni grad KIŠ
- značajan i Mesalim od Kiša= MESILIMSKO RAZDOBLJE

RAZDOBLJE FARA I 1. DINASTIJE IZ URA

(2500-2350.g.pr.Kr.)

Fara razdoblje je nazvano tako po mjestu Fara gdje su nađeni brojni zapisi iz
toga vremena. Istraživač Wooley-pronašao grobove koji pokazuju da je u ono
vrijeme posluga odlazila u smrt sa gospodarom.
2500.g.Pr.Kr. javlja se prva dinastija iz Ura, najveća uloga grada-države
Lagaša.
Ističe se vladarski lik Eanatuma – ostavio je spomenik ''stelu lešinara''-prikazuje
bitku protiv Ume, u borbu se upliće gradski bog Ningris(sve bitke bile u ime
bogova i za njih).

14
Još dvije važne ličnosti:
Urukagina-htio reformama restaurirati sumerski život
Lugalzagizi od Ume- uzurpator na prijestolju, prvi osigurao vlast i na području
van grada.

AKADSKO RAZDOBLJE
(2350-2150.g.pr.Kr.)

Područje: Od Perzijskog zaljeva do Sredozemnog mora.

Posljednji vladar sumerskog perioda Lugalzagisi od Ume uspio je pokoriti sve
državice od donjeg mora do gornjeg (od Perzijskog zaljeva do Sredozemlja) i
nakon njega Sumer je prešao u ruke Akađana.
SEMITI – potomci Noinog sina Sema koji su zavladali tim prostorom i stvoreno
je akadsko razdoblje : Ašur,Aram ,Heber ; govorili su srodnim jezicima koji su
nazvani semitskim jezicima i najstariji Semiti koji su formirali državu u
Mezopotamiji bili su Akađani,zatim Amorićani – nastaju starobabilonske i
asirske države
Aramejci su se nastanili pretežito u oblasti Sirije i tu su stvorili više manjih
država.
Hebrejska plemena su se nastanila na prostor Kanaana i južnim predjelima
prema pustinji Negeu u 17.st.pr.Kr.,a Hebrejska je država stvorena u
11.st.pr.KR.
Dolazak semitskih plemena bio je konstantan tako da nije bilo velikih invazija
Pisani izvori ne spominju etničke razlike,a rijetko su dokumentirane borbe
Semiti su prodorima polako postajali stanovništvo velikog dijela Mezopotamije i
po ničemu se ne raulikuju od Sumerana osim po imenima
KIŠ je granica između Semita i Ne – semita
SEOBA INDOEUROPLJANA – kraj 3. i početak 2.tisućljeća pr.KR. obilježeno
je pokretima nomadskih naroda jugozapadne Azije i indoeuropskih plemena i ti
su pokreti imali velike posljedice za daljnji razvoj povijesti,a indoeuropska
seoba počinje nešto kasnije – INDOEUROPLJANI su predstavljali skupinu
naroda zajedničkog prajezika koja je iz područja azijskih stepa krenula u dva
različita smjera :
1)prema jugoistoku i današnjoj Indiji
2)na Zapad prema Europi
Među indoeuropske narode spadaju : Kelti,Grci,Tračani,Italci,Iliri,preci
Germana i Slavena,Hetiti,Medijci i Perzijanci

Akadsko je carstvo u drugoj polovici 3.tis. osnovao

SARGON 2340 - 2284.g.Pr.Kr. ili ŠARU-KIN= KRALJ PRAVEDAN
Imao je političku i vojnu moć, unaprijedio je blagostanje, trgovinu, bio je
zapovjednik vojske grada Kiša, otac mu je bio peharnik(..nepoznato porijeklo,
mnoge legende)

15
Napao je Uruk, prijestolnicu posljednjeg Sumerskog kralja i doveo ga u kavezu
u Nipur.
„Isprao je oružje u vodama donjeg mora Perzijskog zaljeva“ – ZNAK DA JE
ZAVLADAO ČITAVOM MEZOPOTAMIJOM!!!
Pokorio je sve sumerske gradove, isprao je oružje u Perzijskom zaljevu-kasnije
običaj svih kraljeva! Nije ubijao dinastije, ostavljao sumerske kraljeve na
prijestolju, samo ih je podčinio!
Prijestolnica Akad ili AGADE -sjeverni dio Babilonije,nisu pronađeni ostaci.
Akadski guverneri vladali su u ime Sargona
GLAVNI CILJ SARGONA : osigurati građevinski materijal za prosperitet
njegove države i gradova
2371. – 2316.g.pr.KR – početak vladavine Sargonida(Sargon vladao 55 godina)

Osvajanja:
Izvan Sumera, istočno od rijeke Tigris prema Iranskoj visoravni, planinski lanac
Zagros.
Vladari Elama postaju njegovi veziri.
Krenuo prema sjeverozapadu.
Osvojio Mari, Jerimuti, Srebrnu planinu
Nazvan ''Kralj 4 strane svijeta''
Postavljao svoje statue kao svjedočanstvo svoje vlasti. Protiv njega su se dizali
ustanci, narodi koji su bili pokoreni nisu mogli trpjeti ekonomsko izrabljivanje,
najjači ustanci u Sumeru i Elamu!
Nakon Sargonove smrti država nema toliku moć!

Sin RIMUŠ (2317 . -2307.g.pr.KR)

Uspio je ugušiti neke ustanke, ali je bio ubijen u svojoj palači (vladao
8.godina). Babilonski izvori govore o ubojstvu s glinenim pečatima-sluge!

Brat MANIŠTUSU(2306. – 2292.g.prKR)

Pohodio zemlje oko Perzijskog zaljeva, osvojio rudnike srebra, trgovao sa
Indijom, isto ubijen u zavjeri na svom dvoru!Sačuvan je opis njegova pohoda i
osvajanja rudnika srebra,osvojio je i oblast oko Perzijskog zaljeva i uspostavio
je put s Indijom te je krenuo u osvajanje Juga jer su na Sjeveru bili Huriti,a na
istoku Lulubijci i Guti(neugodni narodi koji su sprječavali osvajanje – zatvorili
su puteve kojima je bronca dolazila u Mezopotamiju tzv.“brončani putevi“.

16
NARAM-SIN= ''LJUBIMAC BOGA SINA''(2291. – 2255.g.pr.KR.,unuk
Sargona)
Započinje snažna država, borio se na istoku s Lulubijcima, a pobjedu
ovjekovječio spomenicima, npr. Stela 1,9m visoka, pronađena u Suzi, prikazuje
kralja..
Iscrpio je kraljevstvo svojim pohodima,a svoju je vlast uspostavio na Istočnoj
Obali Sredozemlja

ŠARI-KALI-ŠARI= ''KRALJ SVIH KRALJEVA' šarganišari '(2254. –

2230.g.pr.Kr)
Bio je nesposoban da održi toliko carstvo, pobune u Sumeru, vladao 24.g.,
ubijen u zavjeri na akadskom dvoru,izgubio je Elam koji se odcijepio i ustanci u
doba njegove vlasti bili su na čitavom prostoru Mezopotamije

Akadska se država raspala u potpunoj anarhiji!

AKADSKO CARSTVO : - prva velika država

- širenje sumerskog pisma
- širenje trgovine i pomorstva
- čitavo gospodarstvo u rukama Akadske dinastije,do tada u rukama
svećenstva
- akadska država – jedna vrsta robovlasničke države(robovi korisni u
zanatskim poslovima i obnovi)
- Akađani su imali svoju religiju,akadski jezik službeni

RELIGIJA AKAĐANA : - pod jakim utjecajem sumerske religije

- poštovali sumerske hramove i božanstva
- Sargon se proglasio božanstvom,dotad su bila samo polubožanstva i svoju
vlastitu kćer postavio je za svećenicu Boga Mjeseca – Nane
- Djelatnost svećenstva intenzivnija – morali povećati obrede stvaranjem
novih religija i božanstva – jedna od najpoznatijih priča je priča o
Sargonovom ponovnom rođenju(otac sargona je nepoznat,majka
svećenica,bio je vrtlar ljubimac božice plodnosti Ištar)
- Proroci su bili posebno cijenjeni,izuzteno nadareni ljudi i pismeni – glinene
pločice u obliku jetre

UMJETNIČKI SPOMENICI : - nemamo nikakve dokaze o prijestolnici Akadu

- nema monumentalnih spomenika
- nema nasilnog rušenja prethodnih gradova
- razvijali su sumerske građ.tehnike(koncepcije gradova,palača,stambenih
zgrada)
- usavršavanje gradnje uporabom cigle
- važnost se pridaje detaljima

17
- figure – ljudski lik poprima portretne karakteristike
- kamene vaze bogato ukrašene reljefima
- „Pobjednička stella Naram Sina(pronađena u Suzi,danas se nalazi u
Louvreu),hijerarhija oblika,povijesna pobjeda Naram Sina nad Lulubijcima

OSNOVNE KARAKTERISTIKE AKADA

1. DRŽAVA VLADARA I TO SVJETOVNOG
2. RAZVOJ INDIVIDUALIZACIJE
3. PRIVATNO VLASNIŠTVO NAD ZEMLJOM
4. BOŽANSKI KRALJEVI
5. SEMITSKI JEZIK-SLUŽBENI
6. STARA BOŽANSTVA PREPUŠTAJU MJESTO KOZMIČKIMA
7. MALO SPOMENIKA
8. RELIGIJA-UTJECAJ SUMERSKE RELIGIJE
9. HRAMOVI GUBE NA VAŽNOSTI

Akadsku državu razorili su GUTI- ratničko pleme(2220 – 2120 .g.pr.KR),koji su

se uspjeli zadržati na prostoru Mezopotamije 100 godina! Nakon njihova
prodora nije uspostavljena nikakva vladavina, već lokalne dinastije!
Poprimili su akadske tekovine i imena. Ostaju zapisani kao barbari,prisutnost
čak 21 ili 23 kralja!
Vladar Uruka Utu-Kegal je 2120.g. istjerao Gute iz Mezopotamije!
Tada dolazi do obnove Sumerske države!

NOVOSUMERSKO RAZDOBLJE- obnova sumerske države

( 2150-1850.g.pr.Kr)

Nakon što su Guti protjerani dolazi do procvata Sumerske države. Uruk je stao
na čelo sumerskih gradova.
Utu-Kegal ili vladar «4 strane svijeta» obnavlja sumerske gradove, nastaje
spisak sumerskih kraljeva- original je izgubljen, sačuvan u raznim verzijama.
Utu- Kegal je svrgnut nakon 7 godina vladavine, podčinjeni velikaš Ur-
Namu( čovjek boginje Namu) ga je svrgnuo, bio je guverner grada Ura, zapisi
kažu da je Utu- Kegala odnijela rijeka.

Procvat države Lagaš

Još prije kraja vladavine Gutejaca, na jugu gradske države Lagaša poraslo je
značenje jednog kneževskog roda čiji je predstavnik bio GUDEA. Htio je
restaurirati sumerski način života.
Za vrijeme vladavine UR –Baua bila je organizirana neka vrsta škole gdje su
rađeni kipovi vladara GU – de – ae.
-sumerski postaje službenim jezikom

18
-trgovina umjesto osvajanja
-mnogo skulptura, valjkasti pečatnjaci
- mnogo tekstova, ploče, reljefi
umjetnost-dojam jednoličnosti motiva i hladnoće oblika
GUDEA nije nosio titulu «lugal»- veliki čovjek, tj. kralj,već titulu ENSI –
zastupnik kralja za građanska prava i njegovi spisi svjedoče o načinu i životu
Mezopotamije.Vladao je 20 – tak godina i imamo samo jedan natpis gdje se
govori o njegovom ratnom pohodu i da je iz tog pohoda donio veliki plijen kojeg
je posvetio svom bogu
Uzdignuo je Lagaš do visokog stupnja privrednog i kulturnog razvoja, podigao
je i 15 hramova, hram E-Nin(božanska kuća posvećeni bogu Nigirsu ), ponosio
se tim hramom, natpisi po cijelom hramu daju podatke o vjerovanju Sumerana i
o njihovom životu.Gudejini natpisi pronađeni su u temeljima hramova i bili su
urezani u ciglama i kamenim bazama i ti natpisi daju podatke o vladanju
Gudeje no bilo je teško definirati da li se radi o običnom čovjeku ili o božanstvu
jer su čovjek i božanstvo izjednačeni.U doba Gudee ponovno je razvijena
trgovina potaknuta grdanjom hramova.Sačuvan 7 sjedećih kipova koji su
vrhunska djela koja su njegova najznačajnija svjedočanstva(u Louvreu,
Bruxellesu itd.), klesani od tvrdog kamena, stav pokornosti, spojene šake ispod
grudi, u rukama drži vazu iz koje teku dvije rijeke, uklesane oči, savršeno
modelirane haljine, na glavi imaju neku vrstu kape..
„NARMA“ - robovi,natpisi na pločicama,oni su glavna snaga za utvrđivanje
gradova te se uzimaju za vojnike,živjeli su u kućama,a nastali su osiromašenjem
seljaka zbog dugova.
UR - NINGIRSUU- ,bio je Gudejin sin i o njegovoj vladavini ima malo zapisa i
spomenika, nije bio tako moćan, vrlo malo kipova..

Ponovna prevlast grada Ura

Nakon Gudee vlada 3. dinastija iz Ura (2100.g.Pr.Kr)-apsolutistička
Država obuhvaća sumersko-akadsko područje
Ur- Namu-osnivač 3. dinastije, bio je guverner, svrgnuo je Utu-Kegala i došao
na vlast. Ur-Namu- imao jaku administraciju, jaku vojnu mrežu, ojačao sudstvo,
donio zakonik, napredak privrednog, kulturnog i društvenog života. Ur-Namu se
posvetio i socijalnim i moralnim reformama, utvrdio je sistem sigurnosti i
poštenih mjera kako za težinu tako i za dužinu.
Bio je kralj Ura, Sumera i Akada, ujedinio je teritorij nekadašnjeg Akadskog
carstva. Vladao je 18 godina( 2111-2094.g.pr.Kr.), pretvorio je Ur u svoju
prijestolnicu.

Pet najznačajnijih vladara:

Ur-Namu
Šulgi-,sin Ur-Namua

19
Tri Šulgieva sina:
Amar-Sin
Šu- Sin
Ibi-Sin

Osnovne administrativne jedinice- teritoriji nekadašnjih gradova, dvije važne

ličnosti:
Ensi važan za građanska pitanja, biran od lokalnog stanovništva
Na prostoru Elama su «ensi» bili iz Asirije i obrnuto.
Lukavstvo i političko umijeće, ovlasti «ensia» su bile manje nego prije, postali
visoki činovnici koji su provodili naredbe centralne vlasti, osiguranje dadžbina
(poreza) za kralja i hramove, brinuli se o radu ostalog lokalnog stanovništva,
predstavnici lokalnog suda
Šagin za vojne poslove, osigurati vojnike za kraljevsku vojsku, rukovodili većim
građevinskim poslovima i zemljanim radom, stvarali su vlastito bogatstvo nakon
što su ispunili sve obaveze prema gradu i kralju.
Bogatio se i sloj nadzornika, žandari i poreznici.
Glavni bogovi su Enk i Enlil.
Članovi zakonika na revers, kazna u srebru, a ne u tjelesnom kažnjavanju.

Šulgi(2093-2046.g.pr.Kr.),sin UR - NAMUA
Provodi sve što je njegov otac donio tijekom vladavine, doveo je državu do
vrhunca moći, prvih deset godina se posvetio unutarnjem razvoju zemlje,
jedinice strijelaca po uzoru na akadske jedinice, mreža obavještajaca po čitavoj
državi, kontrola, morali su zapisivati sve što ulazi i izlazi iz kraljevske riznice.
Robovi- u privatnom vlasništvu- sluge, pomoćna radna snaga u kućama ili na
zemlji, osiromašeni seljak postaje robom.
Imućni staleži- činovnici, trgovci, zanatlije
Šulgi je započeo ratne pohode protiv naroda i plemena na sjeveru, do
Kurdistana , ratove je vodio da bi uspostavio granice,rušio je mnoga naselja i
stavio pod svoju vlast veliki teritorij
Bio je veliki ratnik i sačuvano je 30 himni koje ga slave kao božanstvo,a često
mu se pripisuju i nadljudske sposobnosti.
Njegovo je ime dano jednom mjesecu u sumerskom kalendaru.

Amar-Sin(2045-2037 g.pr.KR) ,sin Šulgija

Kako bio bio na razini svoga oca sam se proglasio božanstvom
Nastavlja pohode na sjever
Smatra se da su ga otrovali preko eksperimenta,ozijedila ga je obuća

Šu- Sin(2036-2028 g,pr.KR),brat Amar Sina

Za njegove je vladavine narasla opasnost od Amorićana, izgradio je velike
obrambene zidine- između Eufrata i Tigrisa na dužini od 275km(iznad

20
današnjeg Bagdada) - prvi obrambeni zid u povijesti vojnih utvrđenja,no
uništen je pohodima osvajača

Ibi-Sin(2027-2003),najmlađi brat
Veliko se kraljevstvo počinje raspadati, razgranata mreža guvernera pod
apsolutističkom vlašću.
Prva se odvojila Ešnuna, Elam na istoku, na zapadu Mari i cijela oblast Sirije
gdje su uglavnom živjeli Amorićani.
Sumerani prestaju biti vladajući narod.
Do propasti države treće dinastije dovelo je doseljavanje Semita-Kanaanaca iz
Sirije, tj. Amorićana!
AMORIĆANI – prodrli su duboko u Sumersku državu i padom grada Ura
nestala je treća dinastija iz Ura i kraj velikog kraljevstva.Sumerani zauvijek
prestaju biti vladajući narod u Mezopotamiji.
Tijekom naredna 2.st. (2000 . – 1800 .g.pr.KR) Mezopotamija je bila podijeljena
na 5 malih kraljevstva: Isin, Larsa, Ešnuna, Mari i Asur.

III DINASTIJA IZ URA

- 2 VLADARA + 3 sina = unutrašnje uređenje
- Razvijaju graditeljstvo,poljoprivredu i gospodarstvo te se iskazuju u politici
- Kraljevske grobnice bile su bogato ukrašene
- Mezopotamijski gradovi svi su osvojeni
- Nakon uništavanja gradova nosili su sa sobom sve što je bilo
vrijedno,postavili su glinene pločice koje nam govore o bogovima iz III
dinastije iz Ura,administrativnog karaktera koji nam govore o povijesnom
toku
- UR NAMU podignuo je mnoge zigurate u Uruku,Uru,Larsi,Nipuru,Eridu,a
većina je zigurata podignuta u čast boga mjeseca Nanu
- ZIGURAT U URU : jezgra je od čerpića,dok su vanjski dijelovi sagrađeni od
pečenih glina spojeni bitumenom,kutevi su postavljeni na 4 strane svijeta :
zapadno je tekao Eufrat,dok su na ostale strane bile značajne građevine
- ZIGURAT U URUKU : platforma je posvećena božici Inani,7 stepenica i
cijeli je kompleks u obliku slova L,zbog razaranja više je puta obnavljan

STAROBABILONSKO CARSTVO
(1850-1532.g.pr.Kr.)

U 2.tis.Pr.Kr. središnjim dijelom Mezopotamije zavladali su Amorićani (narod

semitskog porijekla). Oni su zaposjeli grad Babilu (Božja vrata) kojeg su Grci
kasnije prozvali Babilon.
Amorićanski šeik Samuabum je 1894.g.pr.Kr naselio taj grad sa svojim
nomadima i proglasio se kraljem. Prijestolnica je bio grad Babilon-najveći i

21
najznačajniji grad Mezopotamije, nalazi se tamo gdje su Eufrat i Tigris najviše
približene.
Prva četiri kralja osvajaju prostore okolo centra grada, komad po komad zemlje
i tako šire utjecaj Babilona.
Starobabilonsko razdoblje započinje sa vladavinom Larse, sumerski jezik
prestaje biti službenim, te se staroakadsko narječje mijenja u starobabilonsko!

HAMURABI 1792-1750.g.pr.Kr.
Hamu-iscjelitelj
Najznačajniji vladar Mezopotamije
Ujedinio je carstvo u jednu državu i uspostavio Centralističku monarhiju!
Bio je čuvar sumerskih duhovnih dostignuća, pobožni graditelj hramova i
zaštitnik slabih, izvršio je potpunu sintezu kultura dva jezika i dva naroda.
Gradski bog Babilona Marduk nosio je istovremeno i ovozemaljske crte
sumerskog i kozmičke crte semitskog boga.
Hamurabijevo najslavnije ''literarno'' djelo je tzv.
Hamurabijev zakonik-pisan klinastim pismom na kolumni visokoj 2m. Na
gornjem dijelu u reljefu stele prikazan je car Hamurabi kako prima zakone od
boga Šamuša koji sjedi na prijestolju. Ti su zakoni popisano običajno pravo, a
svjedokom su društvenih odnosa u Hamurabijevoj državi. Tu spadaju propisi o
krivično-kaznenom, vojnom, privatnom i obiteljskom pravu, te o načinu vođenja
sudskog postupka. U njemu se također ističu vječne ljudske vrijednosti-istina,
pravda, odgovornost itd.

Hamurabi je napadao i osvajao oslabljene neprijatelje, ima privatno vlasništvo

na zemljištu koje obrađuju sluge i robovi, slobodni građani vode trgovinu,
važno je imovinsko stanje, a ne porijeklo.
Postoji viša klasa-avelum, niža-muškenum, robovi-vardum.
Izvori robova su osvajački ratovi, nisu imali nikakva prava za razliku od robova
koji su nastali osiromašenjem niže klase, mogli su sklapati brakove, bili su
potpuno ošišani, a na glavi imali utisnut žig gospodara,mogli su biti državni,u
okviru hramova i privatni.
Za vrijeme Hamurabija Mezopotamija je bila jedinstvena država, ali različita
etnička sastava.
Hamurabi- ''Kralj Babilona, cijele zemlje Sumera i Akada, 4 strane svijeta''
Anu i Enlil-Vrhovna božanstva predala vlast Marduku koji je odabrao
Hamurabija za vladavinu na zemlji.
Zemlja mu je bila podijeljena na oblasti, stvarane su tradicionalne skupštine
staraca koji su odlučivali o lokalnim pitanjima i prikupljali porez.
Kako bi zadržao svoju vlast zahtijevao je od svećenika da mijenjaju panteon :
ANU I ENLIL (vrhovno božanstvo)
MARDUK(potpuna vlast na zemlji)
HAMURABI

22
Promijenjen je i mit o stvaranju svijeta
SKUP STARACA – samo iluzija o odlučivanju u oblastima
KRALJEVSKA PALAČA – raskošna,mjesto zabave,sastanci,odvija se bogat
život,nema punih dokaza jer su odneseni
BABILONSKI PISARI – zapisuju sve što se gradilo,proizvodilo,trgovalo

KRALJEVSKA PALAČA U DOBA HAMURABIJA i ZAKONIK

Sve što je poznato iz doma Hamurabija znamo sa glinenih pločica

HAMURABI – vrlo vješt i spretan kao vladar
ŠAMAŠ – bog Sunca,pravosuđa – vrhovni bog Babilona
„DINAT ŠARI“ – „kraljevske odluke“ iz naziva Hamurabi i zakonik se sastoji
od prologa,282 članka i epiloga
PROLOG – navodi sva dobra djela koja je učinio po nalogu Boga,način na koji
je dao blagostanje,istrijebio pokvareno stanovništvo i moćne spriječio da
iskorištavaju siromašne,kraljevsko božanstvo – kralj
ČLANCI – od 66. – 99.članka nedostaju,odnose se na zemlju koja se daje
vojnicima,obaveze održavanja kanala,uvjeti za sklapanje braka,kazne preljuba
„Ius talionis“ – uzvraćanje istom mjerom
Način kažnjavanja – institut najstarijeg Rimskog prava – po tome je
Hamurabijev zakonik vrlo krvoločan i oštar
Rad liječnika – kirurga – nagrada se mora dati u srebru,a kazna za neuspjeh
operacije je odsijecanje ruku
Kazne smrti – bacanje u vodu i spaljivanje
Lažno svjedočanstvo – smrt
EPILOG – zemlju dobiva pravedan i uporan zakon,sam sebe hvali,izriče
najstrašnija proročanstva nad onima koji ne poštuju zakon i ako izbrišu njegovo
ime sa stelle.

RELIGIJA U STAROBABILONSKO DOBA

- MARDUK – vrhovno božanstvo
- ŠAMAŠ – vrhovni bog Babilona
- Amorićani – osnovali Babilon
- Najveća proročanstva izrečena su u Babilonu
- Astrologija preuzima ulogu proroštva kasnije
- Ni jedna vojska nije krenula u rat dok glavni prorok nije rekao predskazanje
- Poznata su mnoga naučna djela : matematika,geometrija,mjerenje,uporaba
brojeva

23
GRADITELJSTVO U STAROBABILONSKO DOBA
- iz starog Babilona u vrijeme Hamurabija nije poznato gotovo ništa jer je bio
prekriven nanosima Eufrata
- hramovi su se razlikovali po veličini,rasporedu prostorija,graditeljskim
ukrasima , imamo 3 vrste hramova : male dvorišne kapele,veći hramovi
zidani kao samostojeće građevine,ogromni hramovi kompleksi sa mnogo
pomoćnih prostorija
- stanovništvo je moglo ići samo u dvorište hrama koje je više ličilo na tržnicu
- radnici su dobivali darove u naturi
- što je božanstvo bilo na višoj razini panteona – to je građevina bila
drugačija ukrašena
- u umjetnosti se gotovo ništa nije značajnije događalo i dolazi do opadanja
razvoja umjetnosti

SREDNJOBABILONSKO CARSTVO
(1530-1000.g.pr.Kr)

SAMSUILUN
- sin Hamurabija koji naslijeđuje oca,vlada od 1749. – 1712.g.pr.KR
- nije mogao održati državu svoga oca
-opraštao je dugove i vršio ustupke što je dovelo do lošeg stanja i polaganog
gubljenja teritorija

1595.g.pr.KR. u centar Mezopotamije ulijeću Hetiti koji razaraju Babilon,no oni

se povlače i na vlast dolaze Kasiti (pripadnici nekog naroda s istoka) i
asimilirali se s babilonskom kulturom.

KASITI
Dolaze sa prostora planine Zagros, obnavljaju sumerske hramove, pečati-
fantastične životinje u živom pokretu i direktna veza čovjeka sa božanstvom,
motivi se nagomilavaju, nema praznog prostora, računaju godinu prema nekom
važnom događaju i spominju broj godine vladavine nekoga kralja poslije
njegove krunidbe.
Poštovali su kulturu i religiju pokvarenih naroda
II PERIOD KASITSKE VLADAVINe – naziva se i mračnim periodom
Mezopotamije
Kasiti su cijenili staru sumersku i akadsku književnost
Pisali su rječnike

24
Novina Kasita je KONJSKA ZAPREGA čime umaprijeđuju trgovinu i imaju
velika bojna kola
Asirci su ih počeli napadati već krajem 14.st.. Kasitska država je pokorena
invazijom Elamićana 1116.g.pr.Kr.
Nakon toga Elamićani osvajaju Babilon, a u gradu Isinu oblikovalo se središte
otpora protiv tih tuđinaca. Toliko su ojačali je 2.Isinska dinastija oslobodila
Babilon od tuđinske vlasti.
Najznačajniji vladar te dinastije bio je Nebukadnezar I. (1130)
Imao je uspješan pohod na Elam, vratio je u Babilon Mardukov kip, ali zbog
ratova sa Asircima, Babilonija slabi, a vlasti su se domogli Aramejci!
Adadaplaidina je prvi vladar aramejske krvi na babilonskom prijestolju, kojim
od tada vlada Primorska dinastija!
Umjetnost-granični kamenovi-Kuduru
- stele s reljefima, simboli bogova, ljudi
- prevladava lenski sistem

HURITSKO-MITANSKO CARSTVO
(1500-1330.g.pr.Kr.)

Huriti- sjedište njihove dinastije istočno od Tigrisa odnosno u dolini rijeke

Habura. Prisutni su već u vrijeme akadske dinastije, potisnuo ih je indoarijski
sloj u 16.st. Mitani. Tada su oba ta naroda zahvaljujući ratničkoj nadarenosti
Marjanune- mitansko ratničko plemstvo osnovali državu HANIGALBAT (Od
Ašura do Alalaha u Siriji).
Glavni grad Vašukani, a najznačajniji vladar Šaušatar!
On je stekao prevlast nad čitavim teritorijem Sirije i središnje Mezopotamije,
protjerao je Egipćane iz Sirije, te se uspio oduprijeti i Hetitima.
Znamo malo o kulturi, sve što znamo su valjkasti pečatnjaci. Motivi više nisu
bogovi, već životinje, drvo života, miješana bića itd. Bili su pod jakim utjecajem
Babilona, Asirije i Male Azije.

HETITSKO CARSTVO
(1600-1200.g.pr.Kr)

Glavni grad hetitskog carstva bio je Hatuša –na rijeci Halis.

Hetiti su se širili prema istoku tj. Prema Siriji. Prvi poznati vladar bio je
Libarna Hatušil.
Hatuša- promjer grada oko 1km, nepravilnog je oblika, 4 vrata, najpoznatija
lavlja vrata, veliki hramovi, izdvojena je Kraljevska palača.
Od malog kraljevstva razvili su se u veliki imperij, imali su vodeću ulogu u
starom istoku tijekom 2.tis.
PISMO

25
Bila su u upotrebi dva pisma:
1. Klinasto- Iz Mezopotamije, glinene pločice
2. Slikovno- hetitski hijeroglifi, stvorenu Anadoliji za službene spise.

Značajan grad je Troja-na obali Egejskog mora, najznačajnija građevina je

''gospodareva kuća'', velika bogatstva, velike riznice, Prijamovo blago,
kneževski grobovi s velikim bogatstvima.
2000.g.Pr.Kr. Asirski trgovci donose velika bogatstva
1900-1800.g.Pr.Kr.- utemeljenje asirskih trgovačkih centara u Anadoliji.
1300.g.Pr.Kr.- kulminacija Hetitskog carstva, najviše pisanih spomenika,
proširenje granica.
1285,g,Pr.Kr.- sukob Hetita i Egipćana radi kontrole utjecaja u Siriji.
- bitka kod Kadeša
- posljedica bitke: Sjeverna Sirija-hetitska
Južna Sirija i Palestina- egipatska
1200.g.Pr.Kr.- dolazak ''naroda s mora'' – kraj Hetitskog carstva
1000.g.Pr.Kr.- formiranje neohetitskih gradova- država
-umjetnost-''sirijsko-hetitska''
- monumentalna, utjecaji izvana
-pisanje- dvojezično ili trojezično
-upotreba bojnih kola, uzgoj konja
-ugovarali život među sobom i s drugim narodima
-lensko-feudalni sistem
-religija-Indoeuropska
- tolerancija, mnogoboštvo bez hijerarhije
- Arinne-božica Sunca
Narodi s mora- Sa sjevera prema Egiptu, bili su ratnici morem i kopnom, rušili
sve pred sobom, opustošili Cipar, Palestinu, ali su u Egiptu poraženi!

UGARIT

Ugarit-tipični levantski grad, nasuprot Cipru.

Doba Ugaritskog kraljevstva-druga polovica 2.tis.Pr.Kr.
Ugarit je bio poslovni, trgovački centar na moru, vrlo napredan, brojna
mornarica-150 brodova.
Bogatstvo se vidi po ostacima, velike građevine sa vidikovcima, upotrebljavali
vodu u dekorativne svrhe, pronađeni arhivi u dvoru (složeni po jezicima,
akadski, hetitski, huritski), imali veze s Egiptom, pripisuje im se pronalazak
alfabetskog pisma.

26
 KASNOBABILONSKO CARSTVO
(626-539.g.pr.Kr.)

Najznačajniji vladari tog razdoblja jesu:

Nabopolasar
Knez s juga primorja iz plemena Kaldejaca, umro je ujedinjavajući razna
aramejska plemena u Babiloniji. Prijestolnica u Babilonu.

Nabukadnosor
Važna bitka kod Karkemiša 605.g. za Siriju u kojoj je izašao kao pobjednik.
Tom su bitkom veliki dijelovi Sirije i Palestine pripali Babiloniji.
Došlo do sukoba i s kraljevinom Judejom. (597. pao Jeruzalem).
Velik dio Židova odveden u sužanjstvo!
Obogatio je grad Babilon svojom palačom, svečanom dvoranom za svečanosti,
utvrde IŠTARINE DVERI-ukrašene prikazima životinja i cvjetnim ornamentima
od ocakljenih opeka.

Nabonid
Kriza u državi dovodi do propasti Babilonskog carstva. Dok je Nabonid 10.g.
bio u pustinji, čekali da vlast preuzme iranski kralj Kir II.

IRANSKO VISOČJE

Na prostor Iranske visoravni sjeveroistočno od Mezopotamije oko 1700.pr.Kr. doselili su

indoeuropski narodi Medijci i Perzijanci. Njihova je povijest do početka prvog tisućljeća
pr.Kr. slabo poznata. Moć Medijaca porasla je u VII. St.pr.Kr. Njihovu je prevlast ubrzo
osporila i smijenila prevlast Perzijanaca, koji su stvorili teritorijalno najveću državu što ju je
svijet do tada vidio.

MEDIJCI

Medijci su se nastanili na prostoru južno od Kavkaza, a južnije od njih smjestili su se

Perzijanci. Oba su naroda priznavala vlast tadašnje velesile Asirije. Iz susjedne Mezopotamije
Medijci su preuzeli mnoga umijeća, a od Asiraca, kojima su plaćali danak, preuzeli su vojnu
vještinu. Nakon Asurbanipalove smrti, Medijci su kao babilonski saveznici sudjelovali u
razaranju Ninive i uništenju asirske države. Oko 550.g.pr.Kr. Perzijanac Kir (558-
520.g.pr.Kr) je sa malom vojskom krenuo protiv medijskog kralja Astijaga, zauzeo je
medijsku prijestolnicu Ekbatanu i zarobio Astijaga, a njegovu je državu sjedinio sa svojom.
Tako je nastalo Perzijsko kraljevstvo.

27
 PERZIJSKA DRŽAVA

Nadalje, Kir je zauzeo prijestolnicu Lidije Sard, a potom zauzeo grčke gradove na
maloazijskoj obali Egejskog mora. Tada se okrenuo Babiloniji i 539. pr.Kr. zauzeo Babilon , a
potom i zemlje mediteranske prednje Azije-Siriju, Fenikiju i Palestinu dok je na istoku
proširio granice države do rijeke Inda. Kirova je osvajanja nastavio njegov nasljednik
Kambiz , koji j 525.pr.Kr. osvojio Egipat. Na vrhuncu moći perzijska je država bila za
vladavine Darija I. (521-485.g.pr.Kr). Za njegove se vladavine perzijska država proširila i na
Europu, uspio je i nametnuti svoju vlast Tračanima. Ustanak Grka na u maloazijskim
gradovima protiv perzijske vlasti 449.pr.Kr. bio je povod za izbijanje grčko-perzijskih
gradova, ali Darije I. nije uspio poraziti atensku vojsku (poraz na maratonskom polju).
Njegov pokušaj pokoravanja europskih Grka nastavio je njegov nasljednik Kserkso (485-
465.g.pr.Kr.), ali je i on doživio neuspjeh. To je dovelo do postupnog slabljenja države, čemu
su pridonijeli i unutrašnji sukobi oko nasljeđivanja vlasti. Kad je Aleksandar Makedonski
334.g.pr.Kr. krenuo u vojni pohod protiv perzijskog kralja, perzijska je država bila osuđena na
propast.

Državni ustroj
Perzijska je država bila apsolutna centralizirana monarhija, ali u praksi je zbog golemog
prostora centralizaciju bilo gotovo nemoguće provoditi.
Perzijski je vladar nosio titulu kralj kraljeva ali se nije smatrao božanstvom. Kir je
podijelio državu na satrapije , vojno- upravna područja kojima je upravljao namjesnik,
satrap. On je u satrapijama imao upravnu, sudsku i izvršnu vlast. Njegova je zadaća bila i
ubiranje poreza, te skupljanje vojske na kraljev poziv. Kako se ne bi previše osamostalili bili
su pod budnim nadzorom svojih tajnika, glavnih financijskih službenika, koje je osobno
imenovao kralj. (Darije je podijelio državu na 20 satrapija.)
Perzijsko je Kraljevstvo imalo nekoliko prijestolnica. Vladarski su dvorovi bili smješteni u
Pasargadu, Ekbatani i Babilonu, a Darije I. dao je sagraditi nove veličanstvene kraljevske
palače u Suzi i Perzepolu.
Kontrola nad carstvom se htjela postići «kraljevskim putevima»-ceste kojima se kreću putnici,
pošta..Glavna prometnica bila je «Kraljeva cesta» koja je povezivala grad Sard s Ekbatanom,
Suzom i Perzepolom.
Službeno je sredstvo plaćanja u državi bio zlatnik s kraljevim likom što ga je bio uveo DarijeI,
pa je po njemu nazvan Darikom. Njime se plaćao porez, a ubrana novčana sredstva
pohranjivala su se u kraljevskoj riznici.
Najbolje vojne postrojbe činila je kraljeva garda nazvana «Besmrtni». Ime je dobila po tome
što je, čim bi neki vojnik iz njihova sastava poginuo ili umro , odmah bi zamjenjivan novim
čovjekom.

Religija
Perzijska je religija nazvana zoroastrizam , prema proroku Zaratustri koji je u VI. st.pr.Kr.
započeo propovijedati novo dualističko vjerovanje u borbu dviju suprotstavljenih sila, sile
dobra protiv sile zla. Utjelovljenje dobra je Ahura Mazda, (simbol vatra, njegov se duh
nalazi u vatri), a njegov je protivnik Ahriman, gospodar zla, i između njih se vodi stalna
borba. Čovjek se za njegova života treba prikloniti Ahura Mazdi i pomoći mu u njegovoj
borbi protiv zla. Zaratustrino je učenje zapisano u svetim knjigama koje se nazivaju Zend
avesta. Dobri je bog i sunčani bog Mitra . Nisu gradili hramove, već samo svetišta na
otvorenome.

28
Umjetnost
Najreprezentativniji ostaci perzijske umjetnosti sačuvani su u ostacima kraljevskih palača u
Pasargadama, Suzi, a osobito u Perzepolu. Tu je palaču spalio Aleksandar Makedonski, ali su
joj ostaci vrlo dobro očuvani. Perzijske kraljevske palače građene su prema mezopotamskim
uzorima, a glavna je karakteristika arhitekture perzijskih palača apadana, prijestolna dvorana
sa stupovima. Palače su bogato ukrašene reljefima- krilati lavovi, sfinge i krilati diskovi koji
simboliziraju Ahura Mazdu. U požaru je izgorio i kraljevski arhiv pisan na glinenim
pločicama, koje su se sačuvale do danas. Poznati i po perzijskim sagovima, primjerima sitnog
obrta, zlatne čaše, pehari, vaze itd.

STARO I SREDNJE ASIRSKO CARSTVO

STAROASIRSKO RAZDOBLJE
(1900-1500-g.pr.Kr.)

Za vrijeme Sargona I. i Puzorasora dolazi do uspostavljanja staroasirskih

trgovačkih kolonija u Maloj Aziji. Nedugo nakon toga, međutim, prijestolje
Ašura zaposjedaju tuđi vladari.
Najveći zapadni Semit Šamšiadad I.(1749. – 1717.g.pr.KR)
- jedan je od najznačajnijih protivnika Hamurabija, a kao prvi asirski vladar
prozvao se ''kraljem svega''.
- došao je na prijestolje nakon smrti trgovačkih kolonija
- za njegovo vrijeme likovna je umjetnost još u znaku Babilona
- bio je veliki graditelj i dao je osnovni pečat glavnom gradu Ašuru
- poslije njegove smrti Asirija je postala beznačajna
Njegovo je carstvo obuhvaćalo veliki dio Sirije, na istoku do iranskog visočja, a
na jugu do Babilonije.
S vremenom Asirija postaje najmoćnija država, moto:
«Si vis pacem para bellum»- tko hoće mir neka se pripremi za rat.
Veliki su graditelji, umjetnici, scene lova-kruti realizam.
Likovna umjetnost je bila posve u znaku Babilonije, a u Ašuru imamo
monumentalne zgrade i gradsku utvrdu. Poslije njegove smrti Asirija je potpala
pod huritsko-mitansku vlast. Osloboditelj od mitanskog jarma bio je Eribaadad.

SREDNJEASIRSKO RAZDOBLJE
(1500-1000.g.pr.Kr.)

Asurbalit I.(1363. – 1328.g.pr.Kr)

- prvi je vladar koji je poslije Šamšiadada asirskom carstvu ponovo pribavio
značenje, naziva se bratom egipatskog kralja, osvojio je mitansko carstvo

29
 zauvijek. Njegovi nasljednici su održavali carstvo, ali su se uvijek morali
boriti s Hetitima za prevlast u Siriji.

TUKULTININURTA I.(1243. – 1208.G.PR.KR)

- prvi je nasilno selio stanovništvo
- osvojio je Babilon i razorio ga ,a duh je grada htio preseliti u Ašur
- ubijen je u novoosnovanom gradu Kar- Tuku - Itininurti nedaleko Babilona
- nakon njega uslijedilo je 100 godina propadanja Asirije

TIGLATPILESAR I.(1112. – 1074.G.PR.KR)

- okrutni vladar koji 4 puta pokušava osvojiti Babilon
- velika borba s Aramejcima,no nije ih uspio uništiti

Religija- istaknuta uloga gradskog i kasnije zemaljskog boga Ašura ,a ustajanje

protiv njega bio je prijestup koji su mnogi barbari tj. Ljudi ne asirskog porijekla
morali platiti smrću.
Umjetnost- važna arhitektura, klesarska umjetnost, karakterističan prikaz
životinja

NOVOASIRSKO RAZDOBLJE
(1000-626.g.pr.Kr.)

Aramejci su bili prijetnja Asiriji zbog otvaranja prema Sredozemlju.

Početkom 1.tis.Pr.Kr. Asircima je još bilo teško braniti se od Aramejaca.

Najznačajniji vladari:

Asurdan II. –prvi asirski vladar koji preuzima inicijativu i osvaja nekoliko
aramejskih gradova. Njegovi nasljednici šire vlast zemlje Manejaca i Medijaca.

Asurnasirpal II.- uspio je vratiti carstvu veličinu koju je imalo pod

Tiglatpileserom I. Glavni grad je Nimrud. Ašur ostaje glavni grad kulta.Veliku
je državu dao i namjesnicima na upravljanje,njegov je nasljednik sin
Salmanasar III.

Salmanasar III.(858. – 824.g.pr.Kr) –pohodi na Siriju i istok, dijelom nadmašio

ono što je učinio njegov otac, Prodro do Damaska, kralj Jeruzalema Jehu mu je
plaćao danak. Osvojio je Babilon.

Šamšiadad V.( 823. – 810.g.pr.KR)

- muž je babilonke Samuramat(legendarna Semiramida). Nakon njegove
smrti ona vlada 6 godina.

30
 - Bio je u stalnom sukobu sa Babilonom i nastojao ga je razoriti

Adadnirari III.- Semiramidin sin, za njegove vladavine ojačala je država Urartu

–oko jezera Van, širila se na zapad, poznati kao vješti obrađivači kovina i
graditelji monumentalnih arhitektonskih spomenika.
Adadnirari je bio zainteresiran za miroljubiv zajednički život s Babilonijom.
Vratio im je kipove i proglasio pomirbu.
Svoje je osobito poštovanje iskazao bogu pisara Nabuu, sinu najvišega
babilonskog boga Marduka.

Tiglatpileser III. (745.g.pr.KR. – 721.g.pr.KR)

Bio je sin Adadnirarija III,uveo je red te je Asirskom carstvu vratio slavu i
carstvo je doživjelo pravi procvat,uspio je osvojiti državu URARTU
Prihvatio se borbe s aramejskim plemenima na jugu, 735. konačno pobijedio
Babiloniju. Te se kao prvi asirski vladar proglasio u okviru personalne unije i
KRALJEM BABILONIJE.
Reformirao je vojsku i upravu. Preseljavao je stanovnike u velikim razmjerima.

Sargon II. (721. – 705.g.pr.Kr)

Veliki je vladarski lik, nadjenuo si je ime pravi kralj, borbe u Siriji, Babiloniji-
zauvijek ih oslabio, odnosno razbio.
Stvorio je sebi novu rezidenciju u blizini Ninive – Prozvan Dur-Šurukin dom
odnosno Sargonov dvor. Palača je ostavljala impozantan dojam, okruživali su
je hramovi i dvorciza najviše činovnike. Velika riznica bila je namijenjena
kraljevu plijenu iz drugih zemalja.
Grad nije nikada bio duže naseljen u pravom smislu, kad je Sargon 705. g. umro
nasilnom smrću u jednom ratnom pohodu, njegov se sin odmah preselio u
Ninivu koju su on i njegovi nasljednici smatrali metropolom.
Senherib(704. – 681.g.pr.Kr)
- Sargonov sin,u njegovo doba je ojačao elamski narod koji se zajedno s
Babiloncima borio za zajedničku stvar. Ratovanje s tim narodom proteže se kroz
čitavo razdoblje njegove vladavine. Razorio je čitav grad Babiolon. Dovozio je
babilonsku zemlju u svoj dvor za novogodišnje svečanosti.Ostala je čuvena i
njegova opsada Jeruzalema. 681.g.pr.KR je ubijen.Nakon njegove smrti
zavladao je građanski rat za prijestolje i na vlast dolazi njegov sin.
Asarhadon
- nanovo izgradio Babilon. Pohod na Egipat- pobjeda-Proziva se kraljem
Egipta, pobijedio je faraona taharku ,no međutim u jednoj ekspediciji na jug
umire.
Njegovo nasljedstvo se dijeli na dva sina:
Asurbanipala – u Asiriji i

31
Šamaššumukina –u Babiloniji.

Asurbanipal
- Posljednji veliki asirski vladar,obrazovan ratnik i sportaš te lovac.
- Do 655.g.pr.KR. pokorio je Egipat i bio je uspješan u borbi s Elamićanima
- Osim velikog osvajanja utemeljio je veliku biblioteku u Ninivi u kojoj su
sačuvana mnoga svjedočanstva.
- Bio je vješt pisar i dobar matematičar te je poznavao mnoge jezike
- Sklopili savez s njegovim bratom, te digli ustanak protiv njega.
Asurbanipal je pobijedio, a brat mu je poginuo.
Asurbanipal je potukao i Arape, te je tako konačno zavladao mir.
626. umire kralj.
U doba njegovih nasljednika Asuretelilanija i Šinšarkiškuna dolazi do slabljenja
carstva, a 612. pada Niniva.
Propašću asirske države otvoreni su svi putevi Babilona

STARI IZRAEL, FENIČANI, ARAMEJCI

Na prostoru između Mezopotamije i Sredozemnog mora živjela su u 2.tis. tri semitska naroda:
Izraelci, Feničani i Aramejci.

POVIJEST STAROG IZRAELA

Hebreji su u zemlju Kanaan doselili u 2.tis.pr.Kr. u doba snažne ekspanzije nomadskih

plemena. Na čelu semitskih plemena Hebreja bio je prema Bibliji praotac Abraham. Nosili su
svijest o sebi kao o od boga izabranom narodu, a o njihovoj prošlosti obaviještava nas Stari
Zavjet. Hebreji su nakon dolaska u novu zemlju ratovali sa starosjediocima koje su postupno
pokoravali i asimilirali. Hebrejsko pleme Izraelci zaposjelo je sjeverni dio, a pleme Judejci
južni dio zemlje Kanaan. Zamijenili su stočarstvo ratarstvom, a živjeli su u rodovima i
patrijarhalnim obiteljima na zajedničkoj zemlji. Prema Bibliji, sredinom 2.tis.pr.Kr. u vrijeme
suše i gladi započela je selidba jednog dijela Arahamova roda u Egipat. Izvori iz vremena
faraona Ramzesa II. svjedoče o ropstvu Hebreja u Egiptu i o njihovu sudjelovanju u radu na
podizanju egipatskih gradova i u kopanju kanala.
U 13.st.pr.Kr. dio plemena pod vodstvom Mojsija dolazi iz Egipta u Palestinu,
tj. zemlju Kanaan. Mojsije (iz vode izvučeni) izveo je Izraelce iz egipatskog ropstva, bio je
njihov zakonodavac, prvi i najveći prorok Židova, te navjestitelj Mesije tj. Krista. Na tom
putu preko Crvenog mora i Sinaja u obećanu zemlju Mojsije je na gori Sinaj od boga Jahve

32
primio Toru ili Petoknjižje,tj. Dekalog ili Deset zapovijedi Božjih. Mojsije je bio posrednik
između Boga i “izabranog naroda”. Hebreji su vodili mnoge sukobe s Kanaancima i
Filistejcima, te su se povezivali u savez plemena. Izraelska plemena su se sukobila s
Filistejcima (Filistejci-plemena iz Egejskog bazena,došla 1200.g., bili su dio pomorskog
naroda-naroda s mora, nazivaju se “narod prst” ili “narod pilištim”, u jednom su trenutku bili
jači od Izraela i htjeli ih pokoriti, od plemenskog naziva Filistejaca dolazi zemljopisni naziv
Palestina.Bili su udruženi u snažan i dobro organiziran savez gradskih država zapadne
Palestine). Sukobljavajući se protiv Filistejaca, izraelska su plemena postajala sve bliskija,
umjesto vojskovođe izabrali su kralja i stvorili Prvu Izraelsku državu (prijelaz iz 2-
1.tis.pr.Kr)

Kraljevi
Saul (oko 1022.g.pr.Kr.)–prvi je izraelski kralj,sjeverna je plemena ujedinio u vojničku
kraljevinu koja je imala zadaću da ukloni filistejsku opasnost.
David (1002-963.pr.Kr.)- značajan ratnik, bio je
priznat za kralja južnih plemena, ubio je filistejskog golijata, pobijedio Filistejce i
1000.g.pr.Kr. osvojio kanaansku tvrđavu Jeruzalem. Ujedinio je 12 izraelskih
plemena te zemlje Judeju i Izrael sjedinio u jednu državu. Prijestolnica
Jeruzalem. Prodro je sve do Palestine i Sirije.
Salomon (963-925.g.pr.Kr.) Davidov sin, poznat po mudrosti i miroljubivosti, proveo je
unutrašnje reforme države, oživio je i proširio trgovinu,kontrolirao trgovačke
puteve. Poticao je graditeljstvo, doveo do procvata dvorski sjaj. U Jeruzalemu
je podigao hram(gdje je prenesen zavjetni kovčeg i kamene ploče na kojima je
Bog ispisao Deset zapovijedi). Za vrijeme njegove
vladavine Izraelci su se jako udaljili od priprostog nomadskog načina života.
Nastale su napetosti između svećenstva vezanog uz tradiciju i kraljeve kuće.
Poslije Salomonove smrti 926.g. država se raspala na dva dijela:
1. Sjeverna država IZRAEL, 10 plemena ( veće područje, jača vojna sila), glavni grad
Samarija
2. Južna država JUDEJA, 2 plemena (u joj se nalazi zavjetni kovčeg), glavni grad
Jeruzalem
Između dviju kraljevina ubrzo je započela dugotrajna borba za prevlast.
721.g.pr.Kr. asirski car Sargon II.osvojio je Samariju i odveo stanovnike u ropstvo u
Mezopotamiju( asirsko sužanjstvo). Judeju zahvaća slična sudbina, Nabukadanezar II.
babilonski car zauzeo je Jeruzalem i odveo stanovnike u ropstvo,
(babilonsko sužanjstvo).
Perzijski kralj Kir II. je osvojio babilonsko carstvo i dopustio 538.g. Izraelcima da se vrate u
Palestinu, te da ponovo sagrade hram. Poslije povratka Izraelci se nazivaju Judejcima, od
čega je izvedeno ime Židovi.
Pravim vladarima Palestine postali su Grčka,Rimsko Carstvo, a Izrael je svoju nezavisnost
posve izgubio 70.g.pr.Kr. poslije velikog ustanka protiv Rimljana.

33
Vjera, književnost, arhitektura i umjetnost
Jahve je jedini Bog, storitelj čovjeka i svih ljudi, sa izabranim narodom sklopio je savez, a
osnivač toga monoteističkog vjerovanja u Židova bio je prema Bibliji, Mojsije.
Sveta knjiga Židova je Stari Zavjet Biblije.
Židovi su prepisivali i čuvali svoje stare knjige, a kao podlogu za pisanje svetih knjiga rabili
su samo pergamenu. Za profane tekstove upotrebljavali su ulomke keramike, papirus, voštane
ploče. Židovske knjige imaju oblik svitka, kasnije kodeksa.
Arhitektura i primjenjena umjetnost nose oznake sirijske umjetnosti, a tvorci su i nosioci
likovnog stvaralašta Feničani.

FENIČANI

Zemlja u kojoj su se oblikovali Feničani bilo je primorje prednje, odnosno sredozemne Azije.
To je usko, neplodno područje između mora na zapadu i gorja Libanon. Stanovnici se bave
ribarstvom, obrtom, a ponajviše trgovinom. Uzgajaju maslinu i vinovu lozu.
Vodeća je dakle grana gospodarstva bila trgovina radi koje su Feničani ubrzo postali glavni
trgovci Sredozemnog mora, a njihova zemlja najveća pomorsko-trgovačka zemlja staroga
vijeka. Trgovali su najraznovrsnijom robom, ukljućujući i trgovinu robovima. Najpoznatiji
trgovački gradovi bili su Tir, Sidon i Biblos i Ugarit. U gradovima se razvijao obrt, a osobito
je bilo cijenjeno tkalačko umijeće. Tkali su vunene tkanine koje su dorađivali bojenjem
grimiznom bojom. Proizvodili su oruđe i oružje, bili su poznati po izradi stakla i staklenih
predmeta, od cedrovine su gradili brodove što im je donijelo titulu najboljih brodograditelja
starog vijeka.
Na zapadnosredozemnoj su obali podizali svoje trgovačke kolonije zvane faktorije. Koloije
na Siciliji, u Španjolskoj,a jedna od najpoznatijih bila je Kartaga osnovana u IX.st. pr.Kr. na
sjevernoj afričkoj obali.
I Feničani su pripadali Semitima, nisu se smatrali jedinstvenim narodom-bili su mješavina
najrazličitijih etničkih skupina, ali ih je povezivao zajednički jezik (fenički), pismo, vještina
plovidbe morem i trgovački interesi.
Feničani su oplovili Afriku, a taj su pothvat izveli u službi egipatskog Faraona Nekha.
Njihovo je ime izvedeno od grčke riječi porfyra, koja znači grimiz,a u uskoj je vezi s
njihovom proizvodnjom i uporabom grimizne boje.
Fenčani su živjeli u gradovima-državama te se nikada nisu ujedinili u veliku državu i carstvo.
U feničkim polisima državne je poslove vodila aristokracija. Ona je vladala uz pomoć bogatih
trgovaca i pomoraca, dok su u obrtničkim radionicama radili robovi.
Pismo Feničana bilo je glasovno ili fonetsko koje su rabili već od 2.tis.pr.Kr. Njihov alfabet,
naziv pisma prema prvim slovima grčkog pisma-alfa i beta, sastojao se od 22 znaka za 22
glasa. Tim su se pismom bilježili samo suglasnici. Slova feničkog pisma svedena su na
najjednostavnije oblike koji se mogu lako i brzo naučiti te brzo čitati i pisati.
Štovali su gradska božanstva Ela ili Baala, Melkarta ili “Gospodarice Biblosa”.
U kulturnom pogledu fenički gradovi nose obilježja sirijsko-egipatskog utjecaja.
Feničane jeuništio Aleksandar Veliki, a 64.g.pr.Kr. padaju pod rimsku vlast.

ARAMEJCI

Aramejci su semitski narod čija je pradomovina sjeverna Mezpotamija.

34
Stvorili su male kneževine i to u sjevernoj Siriji, dolini Eufrata, pa sve do Damaska- u
Damasku je bila najjača državica. Kako su međutim bili na meti osvajača, Asirci i Arapi ih
zauzimaju, te oni bivaju asimilirani. Sargon II. ih je potpuno pobijedio, ali je Aramejski
postao općim govornim i književnim jezikom.U umjetnosti se vide različiti smjerovi i utjecaji.

BIBLIJA

Biblija je Sveta Knjiga, kanonska knjiga, zbirka povijesnih isprava, kniževno djelo.
Ne predstavlja jednu knjigu već zbir knjiga, između 13. i 1.st.pr.Kr., obuhvaća Stari i Novi
Zavjet. Stari Zavjet ima 46 knjiga, a Novi 27.
Stari Zavjet je za Židove religiozna knjiga, jezgra misli, morala, estetike, veliki izvor tema
kroz sva stoljeća. Mnogi su se pjesnici inspirirali pričama iz Biblije.
U Bibliji su ujedinjeni razni književni rodovi, a tekstove moramo gledati u povijesnim
okvirima. Biblija je živi svjedok davnih vremena, govori o počecima kulture i
čovječanstva.
1947.g.otkriveni su na obali Mrtvog mora Kumranski spisi, tri beduina našla su spise u
vrčevima u pećini Kumran.
Najstariji prijevodi na hrvatski jezik potječu iz 14.st., a prvi potpuni tiskani prijevod nastaje
1831.g. fra Petar Katančić.
Suvremena biblijska znanost obuhvaća više disciplina, neiscrpno je vrelo za povijesne i
zemljopisne podatke. Nakon 2.svj.rata razvija se biblijska arheologija, istražuju se prostori na
području Palestine i Judeje.
Naziv-po mjestu Biblos-fenička luka na obali istočnog Sredozemlja, “he biblos”-naziv
knjiga na grčkom, ali naziv Biblija prelazi u sve svjetske jezike.
Najvažniji događaj je Sinajski Savez.
Izvorni tekstovi su izgubljeni jer su bili napisani na trošnim materijalima, prijepisi iz 2.st.-
Kodeks iz Leningrada- jedni od važnijih prijepisa na hebrejskom i grčkom jeziku, prepisan je
u Kairu 1908.g., a sadržavao je cijeli Stari Zavjet.
Vatikanski kodeks od 16.st. u Vatikanu, skoro cijeli Stari i Novi Zavjet. Papirus Nash po
prvom vlasniku, iz Egipta.
Izaijin rukopis-gotovo cijeli Izaijin tekst;Samuelov rukopis-iz 3.tis.pr.Kr. Papirus Rylandis-
odlomak iz Novog Zavjeta, nađen u Egiptu početkom 20.st., rlo mali papirić(9x6cm).,
Ivanovo evanđelje, prva polovina 2.st.ispisan s obje strane;papirus Bodmer-čuva se u Ženevi,
potječe iz oko 200.g.
Sinajski kodeks-gotovo cijeli Stari i Novi Zavjet,1884.g. u manastiru Sv.Katarine na brdu
Sinaj, našao ga je von Tischendorf, odnesao u Leipzig, danas je u British Museum-u.
Knjige mudrosti-opće ljudsko iskustvo, govore o prirodi, čovjeku i Bogu, usporedne misli,
poseban poredak riječi koji se ne rabi u svakidašnjem jeziku.
Knjige Novog Zavjeta nastale u 1.st., povijesno i zemljopisno su uvjetovane, prostori Egipta,
Mezopotamije I Palestie, vodi Izraelski narod kroz život.

35
 EGIPAT I OTOČNI SVIJET ISTOČNOG

SREDOZEMLJA

Postoje tri glavna razdoblja procvata Egipta:

1. Stara država
2. Srednja država
3. Nova država

RANO DOBA I UJEDINJENJE DRŽAVE ILI TINISKO RAZDOBLJE

(3000-2650.g.pr.Kr)

Tinisko razdoblje se javlja kao uvod u razdoblje procvata Stare države.

Na početku egipatske povijesti kao osnivač Egipatskog carstva i 1. dinastije stoji kralj Menes.
U ovom razdoblju postoje Gornji i Donji Egipat. Gornji Egipat od Asuana do Kaira, Donji
od Kaira do ušća rijeke Nil. Kraljevi i jednog i drugog su s vremena na vrijeme uspostavljali i
neko političko jedinstvo u obliku dvojne kraljevine nad zajedničkom Egipatskom državom.
Ujedinjavanje države započelo je 100-150 godina prije niza vladara prve dinastije, odnosno
3000.g. Pr.Kr. kada je pronađeno pismo.

EGIPATSKO PISMO
Javlja se u dva oblika:
1. Kao hijeroglifsko spomeničko pismo namijenjeno klesanju u kamen, rezbarenju u
drvo ili slikanju bojama
2. Kao hijeratsko kurzivno pismo koje se s pomoću trske tintom nanosilo na krhotine
lonaca, komadiće vapnenca i listove papirusa.
Egipatsko pismo je kombinacija slikovno-pojmovnih znakova, znakova za glasove i znakova
za tumačenje koji su se dodavali na kraju riječi i označavali kategoriju u koju spada njihov
pojam. To se pismo zasniva na suglasnicima kojih 700 znakova hijeroglifa daje potpun
«alfabetski» niz suglasnika, dok samoglasnike ne uzima u obzir.

Egipatski kralj-faraon. On predstavlja ujedinjenje Hora- nebeskog boga zamišljenog u obliku

sokola koji vlada svijetom u liku kralja koji je na vlasti. Svaki je kralj štovan kao božanstvo,
predstavlja posrednika između bogova i ljudi, a prilikom kraljeve smrti dio posluge se
žrtvovalo vladaru i bilo pokopano sa njime( iščezlo već potkraj 1. dinastije).
Sjedište i središte rane državne uprave bilo je u Memfisu.
Administrativnu osnovicu tvorila je podjela Egipta na nome-upravna okružja nastala još u
prethistorijsko doba kao vodne zajednice, te političke i kultne jedinice. Na čelu nome stajao je
nomarh. Postoje i pisari- donose podatke o ukupnom broju stanovnika, te podatke o sistemu
javnih davanja.
Uvodi se službeno brojanje godina- prelazak s Mjesečeva kalendara na Sunčevu godinu, 3
godišnja doba-poplava, zima, ljeto, svako sa po 4 mjeseca od 30 dana + 5 dodatnih dana.
Nastaje i visoko razvijena religija s panteonom bogova, mitologijom i teologijom.
Obrađuje se zlato, srebro, bjelokost.

36
Ratni pohodi protiv Nubije i Libije.
Ekspedicija prema Crvenom moru.
Trgovina s Biblosom.
Oko 2770. počinje datiranje Nove Godine prema najranijem izlasku Siriusa-tzv. Sotički
ciklus.
STARA DRŽAVA GRADITELJA PIRAMIDA
(2650-2060.g.pr.Kr.)

Procvat stare države započinje s trećom dinastijom u kojoj se ističe kralj Zoser (o njegovoj
moći svjedoči 60m visoka stepenasta piramida kod Sakkare).
Za ovu fazu je karakterističan procvat monumentalne grobne plastike za kralja i njegove
činovnike.
Snofru je bio veliki graditelj piramida iz 4. dinastije , a njegovo se vrijeme smatra jednim od
najvećih razdoblja egipatske povijesti.
Gradnja triju velikih piramida-grobnica . Zasnovane kao piramide sa stepenastom jezgrom
koju pokriva oplata od zakošenog fino poliranog vapnenca. Oko piramida su bile i grobnice
od glinenih opeka za prinčeve i visoke činovnike s grobnim statuama u prirodnoj veličini.
Piramide su bile znak prožimanja političkog i vjerskog života, a podizane su za boga svijeta
utjelovljenog u faraonu. Gradile su se u mjesecima poplave da bi se građevni materijal mogao
lakše dopremiti vodenim putem.
Najpoznatije piramide su u Gizehu podignute za Keopsa, Kefrena i Mikerinu.
U tom razdoblju nisu postojali robovi i robovlasnički rad.
Doba 4. dinastije završava borbama za prijestolje, kraljeva moć slabi.
Dolazi do dvije važne promjene:
1. Promjena na vjersko-političkom planu
Prevladao je utjecaj Reova svetišta i ''religije Sunca'' iz Heliopolisa. Pored starog
vjerovanja o kralju kao nebeskom bogu Horu koji se pretvorio u čovjeka, pojavilo se novo
učenje- Kralj kao sin boga Sunca Ra. Bog Sunca je postavljen na vrh egipatskog panteona, a
sagradili su i veliko svetište Sunca za oca Rea sa stupom (obelisk) s pozlaćenim vrhom.

2. Promjena, i to opet na duhovnom i religioznom planu

Napuštena je gradnja svetišta, a javlja se štovanje Ozirisa-bog plodnosti i podzemnog svijeta.
On je zauzimao najvažnije mjesto u egipatskom vjerovanju.
Također, dolazi i do smanjivanja kraljeve moći. Kralj je dodjeljivao neoporezovano zemljišni
posjed i zajedno sa njim len. Lenski posjed postao je nasljedni pa se s vremenom oblikovalo
feudalno činovničko plemstvo. Upravitelji okružja bili su okružni knezovi.
Malo po malo nastaje FEUDALNA DRŽAVA kojom je bilo jako teško upravljati.

KRIZA I REVOLUCIJA
PRVO MEĐURAZDOBLJE

Za vrijeme vladavine Piopsa I. dolazi do lagane propasti egipatske države- pokušaj vraćanja
starog apsolutizma i centralizma.
Za vrijeme Piopsa II. Kraljevska je vlast pala u agoniju te izbija socijalna revolucija koju su
nosile mase glavnog grada Memfisa i koja je temeljito razbila državni aparat,a zemlju dovela
na rub propasti. Kad je moćna obitelj okružnih knezova iz Herakleopolisa u središnjem Egiptu
prigrabila područje Memfisa te zatražila kraljevsko dostojanstvo država se potpuno raspala!
Memfis gubi položaj prijestolnice koji je imao do tada
Gornji Egipat pod vodstvom knezova iz Tebe.

37
U to vrijeme nastaju impresivna djela egipatske književnosti na narodnom govoru.
Javlja se novi stalež građana u prijestolnici i utvrđenim metropolama (gradski čovjek) s
privatnim posjedom i privatnim zanatom.
Godine 2040. Egipat je bio ponovo ujedinjen u rukama jednog vojničkog kralja, to je bio
početak Srednje države!

PROCVAT SREDNJE DRŽAVE

(2060-1560.g.p.Kr.)

Mentuhotep I. je ujedinio Egipatsku državu, a prijestolnica je bila u gradu Ičtaui.

Pokušali su nastaviti tradiciju graditelja piramida.
Postoji pomorski promet između Egipta i minojske Krete (to potvrđuju nalazi keramike),
trgovačke veze s Mezopotamijom, usavršavanje umjetnog obrta, uklonjeni su okružni knezovi
i uspostavljen je centralistički jedinstveni državni poredak i uprava.

RASPAD I TUĐINSKA VLAST

DRUGO MEĐURAZDOBLJE

Malo po malo dolazi do političke nestabilnosti centralne vlasti, vladari se brzo smjenjuju-
svake 2-4-g. To dovodi do gubitka nekih vanjskih provincija, do kulturnog propadanja, te do
infiltracije semitskih doseljenika u istočnu deltu.
U prvoj polovici 17.st. čitava je dolina Nila dospjela pod vlast kraljeva tuđinskog podrijetla.
Ti su kraljevi bili ''hiksi''-pripadali su malobrojnom semitsko-huritskom sloju.
Pod vrhovništvom faraona iz redova Hiksa postojale su manje vladavine zavisnih potkraljeva,
a među njima je kraljevao i domaći kneževski rod iz Tebe koji je 1560. pokrenuo Egipatsku
nacionalnu oslobodilačku borbu protiv tuđinske vlasti.
Tebanski kralj Ahmozis je treći ujedinitelj Egipta. Sa njim počinje Nova država.

Pojava bojnih kola sa dva kotača na žbice, dolazi do formiranja sloja profesionalnih vojnika-
ratnika od zanata.

NOVA DRŽAVA KAO SVJETSKA SILA

(1560-715.g.pr.Kr)

Tutmozis I.- sa njim započinje razdoblje egipatskih težnji za svjetskom vlasti.

Tutmozis je prodro preko Eufrata koji je proglašen državnom granicom i tako je Egipat postao
sila istočnog Sredozemlja.

38
Teba je izgrađena kao sjajan glavni grad kraljevstva.
U jednoj osamljenoj dolini ''Dolina kraljeva'' nastalo je kraljevsko groblje u stijenama.
Amon postaje najviši bog kraljevstva.
Nakon Tutmozisa II. vlada kao okrunjeni faraon i kćerka Amona Rea kraljica Hatšepsut
(Tutmozis III. maloljetan) . U njoj je odražena samostalnost i ravnopravnost žene u društvu
starog Egipta. Uspostavljala je miroljubive trgovačke odnose s okolnim susjedima.
Tutmozis III. nadareni vojskovođa, pokorio čitavu Siriju.
Amenofis III. neratnički raspoložen, sklon raskoši i užicima. Sa njim je zauvijek minulo doba
egipatske ekspanzionističke i zavojevačke politike. Svojoj je supruzi prepustio diplomatske
odnose s državama istoka. Vodeći društveni slojevi su se otvorili utjecajima Prednje Azije.
Intenzivirali su se privredni i kulturni odnosi s Kretom.

VJERSKI PREVRAT I KRIZA

U vrijeme Amenofisa IV. dolazi do uspona hetitskog novog carstva.

Amenofis IV. je proveo vjerski pokret. Sebe naziva Ehnatonon –onaj koji je Atonu po volji.
Bog Sunca Re je na prvom mjestu ali isključivo u materijalnom liku Sunčeva koluta (Atona).
Državni bog i kralj bogova postaje Amon.
Amenofis je proveo revoluciju odozgo koja je zahvatila religiju, umjetnički obrt i upravu
zemlje..
U umjetnosti nastaje naturalističko-impresionistički stil, odricanje od starih religijskih
predodžbi. Službena kultna slika -Sunčev kolut čije se zrake na kraju pretvaraju u ruke i odaju
znak života. Slika znači poštovanje prema Bogu, život, svjetlo, ljubav, vjerovanje u zagrobni
život.
Kralj je bio veliki svećenik i jedini legitimni prorok nove vjere sa kojom se ostvario
monoteizam. Ehnaton je napustio Tebu(gl. grad) i u srednjem Egiptu osnovao svoju vlastitu
rezidenciju ''Atonov horizont''. Bio je u sukobu sa svećenstvom i sa starim činovništvom, ali
je imao podršku vojske. U to vrijeme dolazi do napretka militarizacije Egipatske uprave.
Kad se egipatska vlast u Siriji počela pod udarcima Hetita sve brže rušiti, Ehnaton je potkraj
života probao sklopiti mir s Amonovim svećenstvom što je dovelo do sukoba unutar
kraljevske obitelji.
Propast Atonove rezolucije.
Nasljednik Tutankamon.

RAZDOBLJE RAMESIDA

Poslije Tutankamona na vlast dolazi Haremhab koji je proveo vjersku restauraciju i

unutrašnju reorganizaciju. Njegovom smrću na vlast dolaze ramesidi.
Ramzes I. je bio osnivač 19. dinastije. Vojna ekspanzija i borba za položaj vodeće svjetske
sile.
Ramzes II., najslavniji faraon 19. dinastije. Vladao je 66 godina. Velika građevinska
djelatnost diljem Nila. Nova prijestolnica kod Tanisa tzv. Ramzesov grad.
U vojnom pogledu obračunavanje s hetitskom državom- Velika bitka na Orontu.
1270. ugovor o vječnom miru i savezu između Egipta i Hetitske države.
U međuvremenu raste Libijska opasnost sa zapada, a njima pripadaju i Filistejci koji su se
naselili u egipatsku provinciju u Siriji.
Ramzes III., posljednji veliki faraon Nove države. Imao je dva rata s Libijom, oba uspješna,
ali je odbio napad saveza naroda sa istoka, te se nakon toga Egipatska prevlast mogla

39
potvrđivati samo uz uvjet da se libijskim vojnim kolonijama dopusti naseljavanje u Egiptu, a
narodima s mora u Kanaanu.

PROPAST I LIBIJSKO GOSPODARSTVO

U doba Ramzesa IV. Egipat je bio iscrpljen, propadale su kraljevske moći, dolazi do
unutrašnje korupcije, okoštalosti društva. Svećenički posjed izrastao je u državu u državi.
Veliki svećenik Herihor uzeo je kraljevski naslov kao zemaljski namjesnik Amonov.
Pod slabom 21. dinastijom Egipat se raspao na Tebansko-južnoegipatsku državu i na
područje pravne vlasti kraljevskog dvora u sjeveroistočnoj delti.
U Egipatskoj vojsci prevladali su elementi libijskih plaćenika i vojnih kolona čije su
poglavice čak došle na faraonsko prijestolje.
U 10.st.Pr.Kr. je na području Egipatske provincije Nubije oblikovana država Kuš pod
domaćom etiopskom, ali vjerski i kulturno i jeziku egipatskom dinastijom čiji su faraoni
pretendirali na faraonsko dostojanstvo.
671. Asirci zauzeli Memfis.
663. Asirci zauzeli Tebu.
SAISKA RESTAURACIJA I KRIZA

Knez Pasmetih I. ujedinio je dolinu Nila, otresao se asirske vrhovne vlasti, te uspio postići da
ga prizivaju ''etiopljanski'' kraljevi Kuša.
Egipat se kao obnovljena velevlast otvara grčkoj trgovini i obrtu. Oživjela je monumentalna
građevinska djelatnost. Pesimističke negacije vjerovanja u zagrobni život, potpuno je
zavladala magija.
Uspon Perzijskog carstva dovodi im u ruke Lidiju, Babilon, te na posljetku i Egipat kojeg su
pretvorili u jednu od satrapija ahmenidskog carstva.
Egipatski je svijet zapao u letargiju i društveno mrtvilo. Bilo je nekih pokušaja narodnog
ustanka, ali bez uspjeha.
343. Perzija osvaja Nil, a jedanaest godina kasnije u doba Aleksandra Velikog biti će
tisućljeće grčke kulture na Nilu!

DALEKI ISTOK-INDIJA I KINA

INDIJA

Indijski potkontinent dio je južnog dijela azijskog kontinenta. Njegov trokutasti oblik
okružuje Indijski ocean. Kroz zapadni dio Indije protječe najveća potkntinentalna rijeka Ind
po kojoj je cijela temlja dobila ime. Ind ima pet pritoka, a po njima je to područje dobilo ime
Pendžab-Petorječje.

40
Najstariji poznati stanovnici indijskog potkontinenta bili su tamnoputi Dravidi. Oni su već u
4.tis.pr.Kr., na sjeverozapadnom dijelu Indije, u dolini rijeke Inda bili nosioci prvih,
najstarijih kultura. U 3.tis.pr.Kr. u Pendžabu se pojavila i gradska kultura, a njeni najstariji
gradovi su: Harappa i Mohenjo Daro. Postojala je pravilna prostorna organizacija gradova,
njihove ulice teku u smjeru sjever-jug, uz stambene zgrade najveće su građevine bilespremišta
žita, kupalište s bazenom i dvorane sa stupovima. Zgrade su bile građene od pečene opeke, a u
gradovima je bila razgranata kanalizacija.
Citadela-sjedište neke vlade, ima jake utvrde.
Među najznačajnije ostatke te kulture valja ubrojiti pečatnike, na kojima su izrezbarene slike
životinja i znakovi slogovnog pisma. Tu je keramičko posuđe koje su izrađivali na
lončarskom kolu, obojeno crvenom bojom i iscrtano crnim crtežom.Od oruđa su sačuvani
noževi, sjekire i šiljci.
U 2.tis.pr.Kr. iz Pamira i Hindukuša prema jugu, u doline rijeka Inda i Gangesa, krenula su
indoeuropska nomadska plemena svijetle puti. Tamo su zatekli starosjedioce i nosioce
najstarijih indijskih kultura-Dravide. Došavši u doticaj s Dravidima, indoeuropska su plemena
sebe nazvala Arijevci, što znači ”plemeniti” te sa Dravidima započeli borbu za prevlast.
Sukobi su donijeli pobjedu Arijevcima. Osvojivši novu zemlju oni su pokoreno
stanovništvopretvorili u robove-dasije. Počeli su stvarati svoje državice s radžom, kraljem
na čelu.
Kada su se te države ujedinile, velikom je kraljevstvu na čelu bio maharadža-veliki kralj.
Najpoznatija i najveća arijevska kraljevina bila je Magadha u 4.st.Po.Kr. No već prije, potkraj
6.st.pr.Kr. područje oko Inda osvojio je perzijski vladar Darije I., a g.327.pr.Kr. u Indiju je
prodro i Aleksandar Makedonski. Nov uzlet Indija je doživila u Maurijskom Carstvu, u
doba cara Ašoke koji je organizirao zakonodavstvo i učvrstio državnu vlast. U njegovo
vrijeme cvate indijski budizam.
Indijsko se stanovništvo počelo po rijeci nazivati Indijcima ili Hindusima.

Društvo
Ratovi Dravida i Arijevaca postupno su izdvojili ratničku aristokraciju sa svećenicima, koji su
preuzeli vlast. Svećenici su zapisali zakone koje su dobili od praoca Indijaca-Manua, te prema
njegovu zborniku zakona-Manuov zakon, ustrojili društveni život. Tako se u 1.st.pr.Kr.
indijsko društvo dijelilo na četiri kaste. Kaste su bile strogo zatvorene društvene grupe koje
su čuvale svoje povlastice, zakone i tradiciju.
Prvu i najvišu kastu činili su brahmani- to su bili svećenici i obrazovani ljudi koji su se
brinuli za vjerski život,proučavali svete knjige i učili ljude, te oavljali najviše državne službe.
Druga su kasta bili kšatrije-ratnici. Oni su ratovali s te s kraljem upravljali, vladali i vodili
politički život. Prema predaji brahmana, kšatrije su potekle iz Brahmaninih ruku. Treća je
kasta bila vajšija. To su bili ratari, stočari, obrtnici i trgovci, a potekli su iz Brahmaninih
bedara.
Četvrtu kastu činila je šudra-sluge. Tom najsiromašnijem dijelu indijskog pučanstva pripadali
su seljaci bez zemlje, sluge, ratni zarobljenici. Živjeli su u posebnim naseljima i bili
podčinjeni kasti bahmana i kšatrija. Danas u Indiji ima 3000 kasta.

Gospodarstvo
Indijci su se bavili ratarstvom, uzgajali su žitarice, grašak, sezam i pamuk. Razvijeno je bilo i
stočarstvo, pripitomili su mačku, psa, bizona, zebua dok im je krava bila sveta životinja. U
gradu se razvio i obrt i trgovina,a posebno su cvjetali tkalački, kožarski i rezbarski obrti.. U
gradu se trgovalo na posebnim mjestima bazarima.

Vjerovanje

41
 Kad je sredinom 2.tis.pr.Kr. arijevski narod prodro u Indiju, sa sobom je donio i svoj jezik,
koji se zove sanskrt.
Potkraj tisućljeća na sanskrtu su zapisane svete knjige Vede. Najstariji izvori za vedsko doba
jesu zbirke četiriju veda: Rig-vede, Sama-vede, Jadžur-vede I Atarva-vede. U njima su
zapisane svete pjesme, recitacije, himne i mudre izreke, te usmena predaja. U vedama je
sačuvano i vjerovanje starih Indijaca. Iz početnog vjerovanja u bogove prirodnih sila razvio se
brahmanizam.
Brahmanizam je u Indiji prevladavao između 8-6.st.pr.Kr. Brahma je bog stvoritelj, a svaka
je kasta nastala od dijelova njegova tijela. Sa tim načinom razmišljanja razvilo se i učenje o
ponovnom rođenju i životu. Svaki se čovjek rađa dvaput, a njegova će djela odlučivati o tome
gdje će on živjeti nakon novog rođenja, odnosno gdje će se naseliti njehova duša. Osnova te
vjere jest u učenju o trima božanstvima:
Brahma-stvoritelj, Višna-održavatelj i Šiva-rušitelj.
U 6.st.pr.Kr. mijenja se svjetonazor, a time i vjera. Nova vjera je budizam. Osnivač budizma
je Buddha(“prosvijetljeni”). Njegovo je ime bilo Siddharta Gautama, a živio je u
6.st.pr.Kr. Legenda kaže da je u mladosti živio bezbrižno i raskošno, ali je nakon susreta s
pognutim starcem, znojnim seljacima i teškim bolenicima doživio svu bol ljudske nesreće.
Zato je otišao u pustinju te tamo razmišljao i tragao za istinom o ljudskom životu. Prema
njegovu učenju svi su ljudi jednaki, a život je velika nesreća. Da bi čovjek postigao sreću,
mora se odreći svih želja. To će ga dovesti do stanja nirvane tj. “blaženstva” i potpunog
mirovanja.
Sjedište političke moći u vrijeme Buddhe bila je kraljevina Magadha čiju je veličinu utemeljio
Bimbizara.
Još neke države u Indiji jesu: Kozala, Vatsa i Avanti. Nisu svim područjima vladali kraljevi.
Postojaoje niz republika kojima su se na čelu nalazili plemenski rodovi iz čijih se redova birao
regent.
Na sjeverozapadu vladaju neindijski vlastodršci.

Kultura I znanost
Stari su Indijci već u 3.tis.pr.Kr. poznavali pismo. Ono je bilo piktografsko, a imalo je oko
250 slova. Najstarije pismo iz kojeg su se razvila ostala indijska pisma jest brahmi.Širenje
pisma potaklo je razvitak književnosti. Dva najpoznatija indijska epa zapisana na sanskrtu
jesu Mahabharata i Ramayana. Prvi je veliki junački ep, a drugi govori o borbi princa
Rame za ženu koju mu je oteo cejlonski vladar.
U graditeljstvu stare Indije najprije se grade stambe- monoliti s kipom životinje na vrhu,
stupe- budističke sakralne građevine kružnog oblika, spiljski hramovi sa samostanima i
pagode- budistička svetišta četverokutne osnove.
Bogovi su prikazani vrlo maštovito s više glava, a Buddhin lik ima na glavi velike uši, jer sve
čuje, treće oko na čelu, jer sve vidi, i izraslinu na tjemenu, jer sve zna.
U znanosti se najviše razvila matematika, poznavali su brojke koje su kasnije preuzeli Arapi,
otkrili su ništicu (0) i time pojednostavili računske operacije.

327.g.pr.Kr. Aleksandar Makedonski se bori za Indiju. Njegovi ratni pohodi otvorili su na

jugu pomorski put iz Perzijskog zaljeva do Indije, na sjeveru do Irana, Inda prema Kini.

KINA

42
Starovjekovna se Kina razvila na Dalekom istoku azijskog kontinenta. Nastala je u srednjem i
donjem toku plodnih područja rijeke Hoangho (Žute rijeke) i Yangtze.
U tim su se područjima razvili ratarstvo, svilarstvo i obrt. Uz rijeke su gradii kanale kako bi
mogli uzgajati pšenicu, rižu, proso, šećernu trsku, dudov svilac, te voće i povrće. Gradnja
irigacijskog sustava imala je, okupljajući ljude u izvršavanju zajedničke zadaće, dalekosežne
posljedice jer je poticala i pridonijela stvaranju šire ljudske zajednice-države.
Povijest starovjekovne Kine počinjeu brončano doba, sredinom 2.tis.pr.Kr. Kinom je tada
vladala dinastija Chang. Ona je između 16-11.st.pr.Kr. uspjela zavladati gotovo cijelom
istočnokineskom nizinom Bila je to država s razvijenom činovničkom hijerarhijom,
svećeničkim staležom i kraljem na čelu, te visokorazvijenom kulturom i pismom.
Kralja nije nasljeđivao sin nego njegova braća, a tek poslije smrti mlađeg brata dolazio je na
red najstariji sin. Bila je važna kraljeva magijsko-religijska djelotvornost.
U 11.st.pr.Kr. dinastiju Chang srušila su plemena Chou koja su naseljavala područje rijeke
Weia. Ona su stvorila svoju državu s dinastijom Chou na čelu, a na prostoru srednjeg i donjeg
toka rijeke Houang, tj. u području sjeverne Kine s Yangtzeom kao južnom granicom.
To je vrijeme kada se razvilo kinesko feudalno društvo kojemu je na čelu bio car dakle
monarh kao vrhovni feudalni gospodar. Njegova je vlast bila neograničena i nasljedna, a
svojim je vazalima u leno dijelio zemlju, koja je tada bila osnova bogatstva i vlasti. Feudalni
ustroj je postepeno doveo do feudalne anarhije, pa se monarhija raspala na manje kneževine.
U 3.st.pr.Kr. Kinom je zavladala nova dinastija Chin koja je centraliziravši upravu i
reformiravši vojsku ujedinila zemlju. Tada je pojednostavljeno pismo, te nastavljena gradnja
Kineskog zida, obrambenog bedema od sjevernih mongolskih nomada. No, apsolutizam je
dinastije Chin je doveo do učestalih nemira i na kraju do njezina pada.
Potkraj 3.st.pr.Kr. preuzevši vlast i zadržavši ustroj centralističke monarhije vezane uz
feudalno plemstvo, dinastija Han dovela je Kinu do vrhunca moći. Vrijeme ove dinastije
poznato je kao zlatno doba kineske kulture.

Kultura I vjerovanja
Kinesku kulturu moguće je pratiti u neprekinutom kontinuitetu jer nije bila uništavana, a niti
su novi vladari rušili kulturnu ostavštinu svojih predhodnika. Ona se razvijala unutar jednog
naroda i bez utjecaja drugih kultura.
Kineska su se vjerovanja kao i kultura razvijala odvojeno i bez doticaja s ostalim vjerama.
Prvi oblici kineske vjere potječu iz vremena prve dinastije, a vezani su uz kult predaka i
štovanja prirodnih sila. Kinezi su vjerovali da svijetom vladaju sile i duhovi koji izravno
utječu na život ljudi. Da bi ostvarili uspješnost i sreću ljudi su prinosili žrtve duhu predaka,
pa su se u vezi s time razvili obredi žrtvovanja. Od prirodnih sila štovali su Nebo i Zemlju jer
su vjerovali da oni određuju i daju život i smrt.
U 6.st.pr.Kr. razvilo se novo vjerko-filozofsko učenje konfucijanizam, koje je uveo
Konfucije. Učenje je zasnovano na postojanju tradicionalizma, dakle na punome prihvaćanju i
štovanju kulta predaka. Iz dubokog poštovanja predaka proizlazi etički svjetonazor
Konfucijev. Treba poštovati pojedinca i ljude, njihove običaje i zakone, pa onda i državu.
Osnovno načelo “Budi dobar prema dobrima, a pravedan prema lošima.”
Kinezi su imali zamršeno pismo koje se sastojalo od 50000 znakova, koji simboliziraju
određene pojmove. Razvili su znanosti poput matematike, astronomije, medicine i geografije.
Izrađivali su figurice, plastiku od bronce i lakiranog drva, a na keramiku su nanosili sloj
cakline. Razvijali i arhitekturu i slikarstvo(monumentalno).

43