Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Organizacija Radnika i Organizacija Revolucionara (Lenjin 1902.)

Organizacija Radnika i Organizacija Revolucionara (Lenjin 1902.)

Ratings: (0)|Views: 19|Likes:
Published by Lidija Ch

More info:

Published by: Lidija Ch on Jan 28, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/28/2011

pdf

text

original

 
Organizacija radnika i organizacija revolucionara (Lenjin 1902.)
Ako se pojam političke borbe za socijaldemokrata[1]poklapa s pojmom "ekonomske borbeprotiv poslodavaca i vlade", prirodno je očekivati da će se za njega pojam "organizacijarevolucionara" manje ili više poklapati s pojmom: "organizacija radnika". I to se zaista događa,tako da mi, razgovarajući o organizaciji, ispadamo doslovno ljudi koji govore raznim jezicima.Sjećam se kao danas, na primjer, razgovora s jednim dosta dosljednim ekonomistom, kogaranije nisam poznavao. Poveo se razgovor o brošuri: "Tko će izvršiti političku revoluciju?", i mismo se brzo složili da je osnovni nedostatak brošure — ignoriranje pitanja organizacije. Već smo mislili da smo solidarni jedan s drugim, — ali... razgovor teče dalje i ispostavlja se dami govorimo o različitim stvarima. Moj sugovornik optužuje pisca zbog ignoriranja štrajkaškihkasa, društava za uzajamnu pomoć itd., ja sam, međutim, imao pred očima organizacijurevolucionara, neophodnu za "izvršenje" političke revolucije. I čim se pokazalo to neslaganje, —ne sjećam se da sam se uopće više mogao složiti u ma kom principijelnom pitanju s timekonomistom!U čemu je bio izvor naših neslaganja? Baš u tome što ekonomisti stalno skreću sasocijaldemokracije na tredjunionizam i u organizacionim, kao i u političkim, zadacima. Političkaborba socijaldemokrata kudikamo je šira i složenija od ekonomske borbe radnika protivposlodavaca i vlade. Isto tako (i zbog toga) organizacija revolucionarne socijaldemokratskepartije neizbježno mora biti drukčija nego organizacija radnika za ekonomsku borbu.Organizacija radnika mora biti, prvo, strukovna; drugo, ona mora biti što šira; treće, ona morabiti što manje konspirativna (ja govorim, razumije se, ovdje i dalje, imajući u vidu samoapsolutističku Rusiju). Naprotiv, organizacija revolucionara mora obuhvaćati prije svega ipoglavito ljude čija je profesija revolucionarna djelatnost (zato ja i govorim o organizacijirevolucionara, imajući u vidu revolucionare socijaldemokrate). Pred tim zajedničkim obilježjemčlanova takve organizacije mora se potpuno brisati svaka razlika između radnika iintelektualaca, da i ne govorimo o razlici između pojedinih struka jednih i drugih. Ta organizacijaneminovno mora biti ne mnogo široka i što konspirativnija. Da se zadržimo na toj trojakoj razlici. U zemljama s političkom slobodom razlika između strukovne i političke organizacije potpuno je jasna, kao što je jasna i razlika između tredjuniona i socijaldemokracije. Naravno, odnosi ovedruge prema prvima neizbježno variraju u raznim zemljama, prema historijskim, pravnim idrugim uvjetima, — oni mogu biti više ili manje tijesni, složeni itd. (oni moraju biti, s našeggledišta, što tješnji i što manje složeni), ali o poklapanju organizacije strukovnih saveza sorganizacijom socijaldemokratske partije u slobodnim zemljama ne može se ni govoriti. U Rusijipak jaram samodržavlja briše, na prvi pogled, svaku razliku između socijaldemokratskeorganizacije i radničkog saveza, jer su svi radnički savezi i svi kružoci zabranjeni, jer je glavnamanifestacija i oruđe ekonomske borbe radnika — štrajk — u njoj uopće krivični (a ponekad čak
1 / 11
 
Organizacija radnika i organizacija revolucionara (Lenjin 1902.)
i politički!) prijestup. Na taj način naši uvjeti, s jedne strane, jako "navode" radnike koji vodeekonomsku borbu na politička pitanja, a, s druge strane, "navode" socijaldemokrate namiješanje tredjunionizma i socijaldemokratizma (i naši Kričevski, Martinovi i kompanija,revnosno govoreći o "navođenju" prve vrste, ne opažaju "navođenje" druge vrste). Zamisliteljude koji su sa 99 posto apsorbirani "ekonomom borbom protiv poslodavaca i vlade". Jedni odnjih u toku čitavog perioda svoje djelatnosti (4—6 mjeseci) nijedanput ne će naići na pitanje opotrebi složenije organizacije revolucionara; drugi će "naići", možda, na relativno okorasprostranjenu bernštajnijansku literaturu, iz koje će pocrpsti uvjerenje o ogromnoj važnosti"progresivnog toka sive svakodnevne borbe". Najzad, treći će se, možda, oduševitisablažnjivom idejom da pokažu svijetu nov primjer "tijesne i organske veze s proleterskomborbom", veze strukovnog i socijaldemokratskog pokreta. Ukoliko kasnije neka zemlja stupa naarenu kapitalizma, prema tome i radničkog pokreta — mogu rezonirati ti ljudi — utoliko višemogu socijalisti uzimati učešća u strukovnom pokretu i pružati mu pomoć, utoliko manje može imora biti nesocijaldemokratskih strukovnih saveza. Dovde je takvo rezoniranje sasvim pravilno,ali nesreća je u tome što oni idu još dalje i sanjaju o potpunom stapanju socijaldemokratizma itredjunionizma. Mi ćemo odmah vidjeti na primjeru "Statuta petrogradskog Saveza borbe" kakose takvi snovi štetno odražavaju na naše organizacione planove. Organizacije radnika za ekonomsku borbu moraju biti strukovne organizacije. Svakisocijaldemokrat-radnik mora koliko može pomagati te organizacije i aktivno raditi u njima. To jetočno. Ali nikako nije u našem interesu zahtijevati da članovi "cehovskih" saveza mogu bitisamo socijaldemokrati: to bi suzilo razmjere našeg utjecaja na masu. Neka u cehovskomsavezu učestvuje svaki radnik koji shvaća potrebu ujedinjavanja radi borbe protiv poslodavaca iprotiv vlade. Sam cilj cehovskih saveza ne bi se mogao postići kad oni ne bi ujedinjavali sveone koji su došli bar do tog elementarnog stupnja svijesti, kad ti cehovski savezi ne bi bili vrloširoke organizacije. I ukoliko su te organizacije šire, utoliko će širi biti i naš utjecaj na njih,utjecaj koji se vrši ne samo "spontanim" razvitkom ekonomske borbe nego i direktnim, svjesnimdjelovanjem socijalističkih članova saveza na drugove. Ali pri širokom sastavu organizacijenemoguća je stroga konspiracija (koja zahtijeva kudikamo više spreme nego što je potrebno zaučešće u ekonomskoj borbi). Kako da se pomiri ta proturječnost između potrebe širokogsastava i stroge konspiracije? Kako da se postigne to da cehovske organizacije budu što manjekonspirativne? Za to mogu postojati, uopće govoreći, samo dva puta: ili legalizacija cehovskihsaveza (koja je u nekim zemljama prethodila legalizaciji socijalističkih i političkih saveza) ilizadržavanje organizacije ilegalne, ali toliko "slobodne", malo oformljene,
lose 
, kako kažuNijemci, da bi se konspiracija za masu članova svodila gotovo na nulu. Legalizacija nesocijalističkih i nepolitičkih, radničkih saveza u Rusiji već je počela, i nemože biti
2 / 11
 
Organizacija radnika i organizacija revolucionara (Lenjin 1902.)
 nikakve sumnje da će svaki korak našeg socijaldemokratskog radničkog pokreta koji brzo rasteumnožavati i stimulirati pokušaje te legalizacije, — pokušaje koji dolaze uglavnom od pristalica postojećeg sistema, ali donekle i od samih radnika i od liberalneinteligencije. Zastavu legalizacije istakli su već Vasiljevi i Zubatovi, pomoć su joj već obećali i dali gospoda Ozerovi i Vormsi, međuradnicima ima već sljedbenika nove struje. I odsad mi moramo voditi računa o toj struji. Kako davodimo računa, — o tome teško da među socijaldemokratima mogu biti dva mišljenja. Mi smodužni da neprestano raskrinkavamo svako učešće Zubatova i Vasiljeva, žandara i popova u toj struji i daobjašnjavamo radnicima prave namjere tih učesnika. Mi smo dužni pokazivati tako isto i svepomirljive "harmonične" tonove, koji će izbijati u govorima liberalnih političara na javnimradničkim skupštinama, — bez obzira uzimaju li oni te tonove iz svog iskrenog uvjerenja želećimirnu suradnju klasa, ili iz želje da se dodvore vlastima, ili, naposljetku, naprosto iz nevještine.Mi smo dužni, najzad, da upozoravamo radnike na onu klopku koju in često postavlja policija,motreći na tim javnim skupštinama i u dozvoljenim društvima ljude s revolucionarnom "žicom",pokušavajući da preko legalnih organizacija ubaci provokatore i u ilegalne organizacije. Ali raditi sve to — nikako ne znači zaboravljati da će na kraju krajeva legalizacija radničkogpokreta donijeti korist baš nama, a ne nipošto Zubatovima. Naprotiv, baš svojomrazgolićivalačkom kampanjom mi ćemo i odvojiti kukolj od pšenice. Na kukolj smo već pokazali.Pšenica — to je privlačenje pažnje još širih i najzaostalijih slojeva radnika k socijalnim ipolitičkim pitanjima, to je oslobođenje nas, revolucionara, od funkcija koje su zapravo legalne(raspačavanje legalnih knjiga, uzajamna pomoć itd.) i čiji će nam razvitak neizbježno davati sveveći i veći materijal za agitaciju. U tom smislu mi možemo i moramo reći Zubatovima iOzerovima: trudite se, gospodo, trudite! Ukoliko vi postavljate radnicima klopku (bilo u smisludirektnog provokatorstva bilo u smislu "poštenog" kvarenja radnika "struvizmom") — mi ćemose već pobrinuti da vas raskrinkamo. Ukoliko vi činite stvarni korak naprijed, — makar i u obliku"najnesmjelijeg cikcaka", ali korak naprijed — mi ćemo reći: izvolite! Stvarni korak naprijedmože biti samo stvarno, makar i minijaturno, proširenje prostora za radnike. A svako takvoproširenje bit će od koristi nama i ubrzat će pojavljivanje takvih legalnih društava u kojima ne ćeprovokatori hvatati socijaliste, nego će socijalisti hvatati adepte. Jednom riječi, naš posao je sad — boriti se protiv kukolja. Naš posao nije da gajimo pšenicu u saksijama. Čupajući kukolj, misamim tim čistimo tlo na kome će moći da niče sjeme pšenično. I dok se Afanasiji Ivanovići iPulherije Ivanovne bave sobnim gajenjem biljaka, mi treba da spremamo žeteoce koji će znati ida kose današnji kukolj i da žanju sutrašnju pšenicu[2].
3 / 11

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->