potrebama razmjene • Novcani oblik razmjene se i javlja u situaciji u kojoj je robna proizvodnja dovoljno razvijena, a drustvena podjela rada rasirena • Kao novac moze sluziti samo ekonomsko dobro FUNKCIJE NOVCA Razlikuju se cetiri funkcije novca: 1. MJERA VRIJEDNOSTI, 2. SREDSTVO RAZMJENE, 3. BLAGO I 4. NOVAC KAO SVJETSKI NOVAC NOVAC KAO MJERA VRIJEDNOSTI
U funkciji mjere vrijednosti novac svojim
razlicitim kolicinama izrazava vrijednosti razlicitih roba Kolicina novca koju je potrebno dati kao protivvrijednost da bi se kupila neka roba, naziva se njenom CIJENOM Mjerilo cijene je tehnicka mjera kojom se uporedjuju razlicite kolicine novca NOVAC U FUNKCIJI SREDSTVA PROMETA
U funkciji sredstva prometa novac se pojavljuje kao
posrednik u razmjeni Na taj nacin, cin prodaje se odvaja od cina kupovine Novac u funkciji sredstva razmjene u velikoj mjeri je olaksao razmjenu Nedostaci su: - javlja se mogucnost da se neka roba proda, a da se istovremeno ne kupi druga - mjesta kupovine i prodaje ne moraju se poklapati NOVAC KAO BLAGO U funkciji blaga novac vise nije u opticaju vec se izvlaci iz njega i pocinje se skupljati tj. Akumulirati Pod likvidnoscu neke stvari, podrazumijeva se brzina kojom se ta stvar moze upotrijebiti za kupovinu drugih dobara Da bi novac vrsio funkciju blaga, mora imati stalnu vrijednost NOVAC KAO SVJETSKI NOVAC Svjetski novac cine robe proizvedene u razlicitim zemljama svijeta kvalitativno jednakim i medjusobno uporedivim Ulogu svjetskog novca preuzele su valute ekonomski najjacih zemalja, kao sto su dolar, marka, jen, franak i slicno Vrijednost tih valuta zavisi od opsteg stanja svjetske ekonomije i odnosa izmedju razlicitih valuta METALNI I PAPIRNI NOVAC Moneta je kovani novac ciji oblik, tezinu, kvalitet i naziv odredjuje drzava Stvarna vrijednost novca i ono sto on predstavlja u prometu, mogu biti razlicite velicine Zbog mogucnosti postojanja ove razlike dolazi do pojave papirnog novca Glavni razlog nastanka papirnog novca je ekonomske prirode. Zlato je veoma skupo i treba angazovati velike materijalne i ljudske resurse da bi se proizvele dovoljne kolicine zlata cija je jedina namjena da sluzi kao sredstvo prometa PAPIRNI NOVAC Banke (eng. Bank) su izdavale potvrde (eng. Note) da su preuzele odredjene kolicine zlata na cuvanje i vlasnik (donosilac) te potvrde, odnosno banknote, mogao je da za nju u banci dobije nazad svoje zlato Za izdavanje papirnog novca u pocetku su postojala dva uslova koja su banke morale ispuniti: - prvi, da izdavalac raspolaze odredjenom kolicinom zlata da bi mogao izdati papirni novac koji predstavlja tu kolicinu zlata i - drugi, da se izdavalac papirnog novca obaveze da ce donosiocu koji to zatrazi pretvoriti taj novac u zlato Prelazak na cisto papirno vazenje podrazumijevalo je postojanje jakog garanta, a to je mogla biti samo drzava Centralna banka jedina ima pravo da emituje novac Papirni novac ima vrijednost u prometu jer posjeduje karakteristiku da ga svi ucesnici razmjene prihvataju bez posebnih ogranicenja RAZLICITI OBLICI NOVCA U najopstijem smislu, pod novcem se podrazumijeva svako sredstvo koje se prihvata u razmjeni M1 tj.transakcijski novac je velicina koja se sastoji od zbira kovanog novca i novcanica izvan bankarskog sistema, neorocenih depozita po vidjenju i putnickih cekova. Kovani novac i novcanice zajedno predstavljaju gotov novac RAZLICITI OBLICI NOVCA M2 odnosno novcani volumen govori o novcu u sirem smislu U tu velicinu, pored onoga sto cini M1, ulaze i drugi oblici depozita u bankama i na novcanim trzistima Sustina je da sve sire definisanje novca nema granica jer postoji veliki broj sredstava sa razlicitim nivoom likvidnosti Najlikvidnija je gotovina, potom kratkorocni oroceni depoziti, pa dugorocni depoziti, pa dugorocni depoziti i tako dalje, sve do pojedinih vrsta roba koje, takodje, nakon odredjenog vremena, mogu postati likvidne KOLICINA NOVCA U OPTICAJU U uslovima zlatnog vazenja postojalo je automatsko regulisanje kolicine novca prema potrebama ekonomskog sistema i u skladu sa obimom razmjene koja je postojala U uslovima cistog papirnog novca kao osnovni faktor za odredjenje kolicine novca u opticaju, uzima se postojeca kolicina roba u prometu, ta kolicina pomnozena sa njihovim cijenama predstavlja vrijednost koja je polazna tacka za odredjivanje kolicine novca u opticaju.