Biskupija Crkvina

HRVATSKI VLADARSKI LOKALITET

Arheološko nalazište od izuzetne nacionalne važnosti

Nalazište Crkvina smješteno je u selu Biskupija, koje se nalazi 7 km jugoistočno od Knina.

Današnja Biskupija povijesno je selo koje se od 11. do 18. st. nazivalo Kosovo (villa
Cossovo, Kosoua) i bilo je kraljevsko dobro (villa regalis). Istraživanjima na više položaja u
Biskupiji hrvatska je arheologija iznijela na svjetlo dana složenu arheološko-povijesnu
topografiju toga lokaliteta, a otkrićem ostataka pet srednjovjekovnih crkvenih građevina
utvrđena je vjerodostojnost pisanog povijesnog podatka o pet crkava u mjestu Kosovu (v
Petih crikvih v Kosovi) zabilježenog u vezi sa zborovanjem i ubojstvom hrvatskog kralja
Zvonimira. Najveće arheološko nalazište u Biskupiji upravo je Crkvina. Lokalitet se nalazi na
rimokatoličkom groblju, a toponim mu govori o tradiciji sakralnog kompleksa. No najstariji
nalazi srednjeg vijeka prethode nastanku sakralnog kompleksa na Crkvini. Riječ je o
ranosrednjovjekovnom groblju unutar kojega je otkriveno desetak kneževskih grobova s
nalazima oružja i luksuzne konjaničke opreme karolinške provenijencije, koji su u evropskoj
arheološkoj literaturi već odavna prepoznati kao horizont Biskupija-Crkvina (8./9. stoljeće).
Na istom mjestu tijekom prve polovine 9. stoljeća podiže se bazilika razmjera većih od crkava
tadašnjeg hrvatskog prostora, koja je bila posvećena Sv. Mariji. Zdanje je trobrodno sa
zidanim izduženim stubovima koji dijele crkvene brodove. Na zapadnoj strani je razvijeni
trodjelni westwerk kao i zvonik. Tlocrtno rješenje crkve ukazuje na koncepcije koje se
javljaju u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi zapadnog kulturnog kruga, svojstvene prostorima
akvilejskog i milanskog patrijarhata. Crkva je ujedno služila kao mauzolej jedne hrvatske
vladarske obitelji 9. stoljeća. U 11. stoljeću u Kosovo (Biskupiju) smješta se sjedište
hrvatskog dvorskog biskupa (episcopus Chroatensis) koji se oko 1040. godine javlja u pratnji
hrvatskog kralja. Bazilika sv. Marije u tom razdoblju dobiva dograđeni sklop prostorija, koji
se u znanstvenoj literaturi različito interpretira (kao samostan, kao prostor katedralnog kaptola
i kao kraljevski dvor). U trostoljetnom rasponu (9. do 11. stoljeće) nekoliko puta dolazi do
promjene liturgijskog namještaja, pa su upravo ti nalazi pružili do danas najbrojiji i
najraznovrsniji arheološki repertoar predromaničke skulpture i natpisa pronađen na jednom
ranosrednjovjekovnom arheološkom lokalitetu u Hrvatskoj. Novovjekovnim pregradnjama u
razdoblju turske vladavine središnji brod bazilike pregrađen je u manju crkvu Sv. Luke, koja
je uklonjena amaterskim arheološkim zahvatima 1886. godine. Godine 1938. istočno od
arheoloških ostataka ranosrednjovjekovne bazilike sagrađena je nova kamena crkva Sv.
Marije prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića.
 
Arhitektonski ostaci na Crkvini, kao i pokretni spomenici s nalazišta, pohranjeni u Muzeju
hrvatskih arheoloških spomenika, i danas su predmetom brojnih znanstvenih arheoloških
studija. Na taj su način dostupni i prepoznatljivi ipak samo užem broju stručnjaka koji se bave
ranosrednjovjekovnom arheologijom, te se može konstatirati da su isključivo u službi
znanstvenog istraživanja.
Na  samom lokalitetu djelomično su vidljivi temeljni ostaci trobrodne bazilike dok su
postojeći ostaci prigrađenog sklopa prostorija zasuti zemljom i nalaze pod lokalnim asfaltnim
putem. Uz ostatke bazilike smješteno je malo rimokatoličko groblje, koje više nije u funkciji.
U Meštrovićevoj crkvi Sv. Marije povremeno se održavaju vjerski obredi. Na položaj Crkvina
upućuje informativni pano s osnovnim podacima o srednjovjekovnoj crkvi, koji ni izdaleka ne
pruža potpunu sliku o značaju ovog arheološkog nalazišta ne samo u nacionalnim već i
europskim okvirima. 
 
Planovi Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika
1. Izmicanje lokalnog puta i razotkrivanje danas zasutog dijela kompleksa na Crkvini u
dogovoru s lokalnim vlastima i mještanima naseljenim u neposrednoj blizini nalazišta (to je
moguće i lako izvedivo s obzirom da južno od Crkvine već postoji alternativni asfaltni put te
se uklanjanjem puta sa sjeverne strane ne presijeca komunikacija do dijela naselja istočno od
Crkvine)
 
2. Uređenje kompleksa u suradnji s konzervatorskim stručnjacima;
-nenametljivo označavanje areala lokaliteta
-uređenje pješačkih staza za posjetitelje koje bi trebale biti prilagođene osobama s
invaliditetom
-postavljanje odgovarajućih info panoa
-postavljanje paviljona na lokalitetu koji svojim izgledom ne bi nepovoljno utjecao na
njegovu autentičnost i kulturnu vrijednost, a služio bi kao infrastrukturni objekt za on-site
prezentaciju i interpretaciju
 
4. Prezentacija i interpretacija nalazišta
-prezentacija i interpretacija nalazišta trebala bi se temeljiti na vizualnim rekonstrukcijama   
(multimedijalna prezentacija, digitalni i tiskani materijali) i popratnim objašnjenima,
zasnovanim na znanstvenim rezultatima, ali prilagođenim širokom i raznolikom spektru
posjetitelja
-prezentacija i interpretacija nalazišta uzela bi u obzir i druge aspekte; povijesni kontekst,
prirodno okruženje i međukulturalno značenje nalazišta te njegovu vrijednost u širem
europskom kontekstu
-prezentacija i interpretacija također bi uključivala bogatu povijest arheoloških istraživanja na
lokalitetu Crkvina u koja su već krajem 19. stoljeća, a osbito 50-tih godina prošlog stoljeća
bili masovno uključeni pripadnici lokalne zajednice, među kojima još i danas ima živih
sudionika
-prezentacija i interpretacija podrazumijevala bi povremene skupove, konferencije ili
radionice o samom nalazištu, ali i široj problematici zaštite, prezentacije i vredovanja kulturne
baštine
 
5. Ciljevi  (uključivost, vrednovanje, financijska održivost)
-uključivanje u turističke rute u dogovoru s lokalnom turističkom zajednicom i turističkim
operatorima (usmjeravanje turista iz obalnih središta i obližnjih poznatih nacionalnih parkova)
čime bi se stvorila financijska podloga za daljnje održavanje lokaliteta te zapošljavanje
pripadnika lokalne zajednice
-edukacija lokalnog stanovništva koje je slabo informirano o značaju nalazišta
-naglašavanje izuzetnog značenja nalazišta u kontekstu europskoga ranog srednjeg vijeka