Njemacki knjizevnik Herman Hese je rodjen 1877. godine u Kalvu. Porijeklom je iz
porodice u kojoj je vjerska tradicija bila veoma snazna. Poceo je da pohadja bogosloviju, ali tezeci da se oslobodi uticaja religije na svoj duhovni zivot, bjezi iz nje i radi kao bravarski i knjizarski pomocnik u Tibingenu i Bazelu. Posvetivsi se knjizevnosti, u pocetku je bio pod uticajem Helderlina, dok je kasnije gradio misaonu strukturu svojih djela polazeci od ucenja Frojda, Nicea i Dostojevskog. Njegov prvi roman Peter Kamencid dozivljava uspjeh 1904. godine, tema je pobuna djece protiv roditelja. Godine 1911. putuje u Indiju, boravak u toj zemlji daje novu dimenziju njegovim razmisljanjima o protivrjecnostima modernog svijeta. Rat 1914. godine unio je veliki nemir u njegov duhovni zivot. Poput njegovog prijatelja Romena Rolana, pokusao je da ostane iznad meteza, ali je besmisao dogadjaja ipa u njemu izazvao teske unutrasnje sukobe, pojacavsi njegovu usamljenost. Tada je prvi put posjetio Jungovu kliniku za psihoanalizu. Nespokojstvo koje se u njemu javilo izrazano je u romanima Demijan(1919.) i Sidarta(1922.). U Sidarti Hese pokusava da kroz pricu nadahnutu boravkom u Indiji rijesi protivrjecnosti sa kojima se sukobila njegova misao. Ta ista teznja jos je izrazenija u romanima Stepski vuk(1927.), koji predstavlja svojevrstan psihoanaliticki dnevnik, i Narcis i Zlatousti(1930.). Najznacajnijim njegovim ostvarenjem smatra se roman Igra staklenih perli(1943.) u kojem Hese, dok citav svijet plamti u ratu, pokusava da ostvari neku vrstu sinteze filozofije Zapada i Istoka. Junaci ovog romana, superiorni ljudi, povukavsi se u jedan kutak zemlje u koji ne dopire svjetska buka, trude se da sazmu sva otkrica ljudskog duha u neku vrstu simbolicne algebre. Za ovo djelo je i dobio Nobelovu nagradu 1946. godine. Ni u privatnom zivotu nije imao mir. 1904. godine se ozenio Marijom Bernuli, u to vrijeme je bio hvaljen i citan pisac, saradnik brojnih casopisa i listova.1905. godine rodio mu se prvi sin Bruno, a 1909. godine drugi sin Hajner. Oceva smrt 1915. godine i sve izrazenija bolest njegove zene i najmladjeg sina Martina, dovode ga do ivice nervnog sloma. 1919. godine pod pseudonimom Emil Sinkler objavljuje roman Demijan. Knjiga nailazi na velik odjek. Ubrzo je otkriveno da je on autor Demijana i dobija Fontenovu literarnu nagradu. Ali, iste godine njegov brak se raspao, ponovo odlazi na psihoanaliticke seanse kod Junga. Iste godine se seli iz Berna u Montanjolu. Svi ga zapljuskuju prijekorima zbog antimilitaristickog stava.1922. godine zeni se Rutom Vagner i vec 1927. godine se razvodi. 1926. godine je izabran za clana pruske akademije umjetnosti.1931. godine se zeni po treci put Ninom Dolbin. Na djelu Igra staklenih perli je radio deset godina, od 1933. do 1943. godine. Umro je 1962. godine u 85. godini zivota u Montanjoli. Napisao je oko 40 knjiga:romana, pripovjedaka, zbirki pjesama, eseja, studija, rasprava i novela.Dakle, roman Demijan je objavljen pod pseudonimom Emil Sinkler. U romanu Stepski vuk glavni junak je Hari Haler, covjek razapet izmedju dvije suprotnosti, posjeduje dvije duse( ljudsku i vucju). On je osudjen da razocarava one koji mu postanu bliski, jer oni uvijek i iskljucivo vole samo jednu njegovu stranu, a kada spoznaju onu drugu, sto je neocekivano, razocaraju se. Te dvije strane su vecinom u sukobu, mada ima trenutaka kada on u sebi spoznaje obje strane.Stoga ni slucajno ne smijemo reci da one iskljucuju jedna drugu. Stepski vuk uvijek vise voli vece nego jutro. Nikada mu ni jedno jutro nije pruzilo srecu, kako se priblizava vece on se sve vise priprema za noc. To je povezano sa njegovom potrebom za nezavisnoscu. Od rane mladosti je bio spreman zrtvovati sve za samo malo nezavisnosti. Nezavisnost mu je bila cilj koji je i dostigao, ali je ona kasnije postala njegov udes i patnja. Ona je bila ravna smrti, kao da je bio potpuno iskljucen iz svijeta. Imao je prijatelje, ali mu se niko nije dovoljno priblizio, ni sa kim nije mogao da ostvari prisniji odnos. Bio je samoubica( nisu samoubice samo oni koji izvrse samoubistvo, mnogi od njih se i ne ubiju.Oni smatraju da se izdvajaju od ostalih, da su posebno ugrozeni, da je dovoljna sicusna slabost da ih surva u ponor.Ovakva priroda se javlja u mladosti i prati ih cio zivot.).Roman Igra staklenih perli pisan je deset godina.