 ABIOTIČKI FAKTORI – obuhvaćaju kompleks faktora nežive prirode: klimatske

(svjetlost, temperaturu, vlažnost), orografske, pedološke i druge, koji zajedno s

biotičkim faktorima čine ekološke faktore u kojima se odvija život organizama
 ACIDOFILNE VRSTE – vrste koje ili isključivo žive u pH kiseloj sredini ili pak
kisela sredina predstavlja optimalne uvjete za njihov razvitak (vrijes, smiljka, kiselica,
borovnica). Mnoge životinjske vrste, naročito one koje žive u vodi ili tlu, pokazuju
afinitet kiseloj sredini. Pojam - acidofilne zajednice (vrste).
 ADAPTACIJA – prilagodba, skup specifičnik reakcija na djelovanje vanjske sredine,
zahvaljujući kojima se organske vrste održavaju u prirodi, pod uvjetima koji se stalno
mijenjaju.
 ADAPTIVNA RADIJACIJA – pojava da se u okviru jedne sistematske kategorije
pojavljuje veći broj životnih formi: vjeverica, skočimiš, kućni miš, dabar...
 AEROBNI ORGANIZMI – organizmi koji su sposobni živjeti samo u prisutnosti
slobodnog kisika. Organske oksidacije i oslobađanje energije iz hranjivih materija
mogu se vršiti samo uz prisutnost slobodnog kisika.
 AKCIJA – obuhvaća svo djelovanje koje stanište, kao kompleks ekoloških faktora,
vrši na žive organizme
 ALELOPATIJA – oblik uzajamnih odnosa između organizama, pod utjecajem
određenih supstanci (metabolita). Može biti pozitivna i negativna (pr. kukolj i
pšenica).
 ALENOVO PRAVILO – s padom prosječne temperature staništa, smanjuje se
relativna dužina tjelesnih izdanaka (repovi, uši), ali i vrata i udova životinja iste vrste
 ALOPATRIČNE VRSTE – vrlo bliske vrste, koje nastanjuju različita geografska
područja. Vrste istoga roda, koje u u toku svoje evolucije divergirale i žive prostorno
izolirane jedne od drugih.
 AMENSALIZAM – odnos između dvije različite vrste organizama, u kojem jedna
vrsta sprječava rast i/ili razmnožavanje druge vrste, a sama ne trpi nikakve posljedice
– antibioza. Jedna vrsta izlučuje određene kemijske materije (metabolite, bioline,
alelopatske materije, antibiotike), koji na druge vrste djeluju negativno.
 ANABIOZA – stanje u kojem su životne aktivnosti organizma svedene na minimum, a
javlja se u uvjetima ekstremnog djelovanja jednog ili više ekoloških faktora (vlaga,
temperatura, kemijske materije). Često kod organizama koji žive u efemernim barama
i u tlu.
 ANABOLIZAM – procesi nastajanja složenih organskih materija iz jednostavnih, koji
se vrše u organizmima (fotosinteza).
 ANAEROBNI ORGANIZMI – koji su sposobni za život samo u uvjetima bez
prisustva kisika. Oslobađanje energije iz materije vrši se bez prisustva kisika (gljive,
bakterije, neke parazitske životinje).
 ANTAGONIZAM – depresivni učinak jednog organizma na drugi.
 ANTARKTIK – kontinent oko južnog pola Zemlje do 70° južne širine. Najveći dio je
pod ledom. Obalni krajevi imaju bujnu vegetaciju algi, lišajeva i mahovina. Životinje:
ptice burnice, pingvini i galebovi, ribe, tuljani, kitovi. Insekti sa slabo razvijenim
krilima
 AUTOEKOLOGIJA – dio ekologije koji proučava pojedinačne vrse živih organizama,
njihove životne navike i odnos prema okolini.
 AUTOHORNE VRSTE – one vrste koje svoje sjeme same rasijavaju.
 AUTOHTONE VRSTE – vrsta, podvrsta ili niži takson, koja se pojavljuje unutar svog
prirodnog staništa ili područja, koje bi joj moglo postati stanište bez ljudskog utjecaja.
 AUTOTOMIJA – odaptivno svojstvo jedinke da refleksno odbacuje dijelove svog
tijela na predisponiranim mjestima, što joj omogućava spas od neprijatelja (gušter).
 AUTOTROFNI ORGANIZMI – primarni proizvođači. Sposobni da se neposredno
koriste neorganskim materijama i da iz njih izgrađuju organske spojeve, koji im služe
kao izvor energije za životne procese, kao i materijal za svoje biosinteze. Zelene biljke
i neke vrste bakterija.
 BERGMANOVO PRAVILO – s padom prosječne temperature područja, povećava se
prosječna veličina tijela toplokrvnih životinja iste vrste
 BIOCENOLOGIJA – grana ekologije koja proučava bioceonoze u cjelini, proučava
odnose unutar biocenoze kao i odnos cjelokupne zajednice prema njezinu okolišu.
 BIOCENOZA - Visoko integrirana životna zajednica biljaka i životinja koje obitavaju
na određenom staništu, a čine ju zoocenoza, fitocenoza, i mikrobiocenoza. Zajednički
život osniva se na vrlo složenim uzajamnim odnosima te prilagodbi uvjetima okoliša.
 BIOCIKLUS – skup sličnih ekosistema na zemlji. Postoje tri biociklusa: slana voda,
slatka voda i kopno.
 BIOGEOCENOZA - Termini koji se još upotrebljavaju su ekosistem i geobiocenoza.
Ekosustav je osnovna organizacijska jedinica prirode u kojoj su živa bića i njihov
neživi okoliš prostorno i vremenski ujedinjeni protokom energije i kružnim tokovima
tvari, te koja posjeduje sposobnost samoorganizacije, samoobnove i samoodržanja. 
 BIOGEOGRAFIJA - Proučava zakonitosti rasprostranjenja biljnih i životinjskih vrsta i
biocenoza na Zemlji (njihovo geografsko podrijetlo, vrijeme, puteve i sredstva
rasprostranjenja).
 BIOGEOKEMIJSKI CIKLUSI – označava složene procese mineralizacije i sinteze
organske materije u kojima značajnu ulogu imaju živa bića. Omogućeno je kruženje
hranjivih tvari u ekosistemu, što predstavlja osnovni preduvjet egzistencije tog
ekosistema. Ciklus, dušika, ugljika, fosfora itd.
 BIOLOŠKA KONTROLA – upotrba živih organizama za kontrolu gustoće populacije
drugih vrsta, najčešće parazita ili drugih štetočina.
 BIOLOŠKI SPEKTAR – predstavlja postotak vrsta svih životnih formi u jednoj
zajednici ili na jednom području. Odražava opće klimatske uvjete određenog područja.
 BIOM – integrirani kompleks većeg broja različitih ekosustava, koji pokrivaju čitava
geografska područja, vezujući se među sobom različitim uzajamnim odnosima. Jedan
od ekosustava dominira – tajga ( crnogorične šume, jezera, tekućice, livade)
 BIOMASA - brojčana procjena organizama na nekom području tj. gustoća vrste,
populacije, grupe organizama ili biocenoze koje dolaze po jedinici površine ili
volumena staništa. Biomasa je dobar pokazatelj produktivnosti određenog područja.
 BIOSFERA - prostor na Zemlji koji je nastanjen živim bićima, a obuhvaća donji sloj
atmosfere do visine od oko 10 m, litosferu do dubine od oko 10 m, te hidrosferu.
 BIOTIČKI ČIMBENICI – čimbenici, čije je postojanje uvjetovano živim dijelom
prirode, a koji proizlaze iz životnih procesa odnosno uzajamnih utjecaja među
organizmima. To su prehrana, razmnožavanje, rasprostranjivanje vrsta, kompeticija,
parazitizam, komenzalizam i dr.
 BIOTIČKI POTENCIJAL – unutarnja moć populacije za rastom – potencijal
razmnožavanja i potencijal preživljavanja
 BIOTIČKI SUSTAVI – sustavi u okviru kojih pored općih fizičih i kemijskih
zakonitosti djeluju i specifične biološke zakonitosti svojstvene živom svijetu, kao viši
nivo integracije materije u prirodi.
 BIOTOP - termin koji se još upotrebljava je stanište, a predstavlja prostor ili mjesto sa
specifičnim kompleksom ekoloških faktora gdje se prirodno pojavljuju organizam ili
populacija.
 CIKLIČNE OSCILACIJE – pravilne fluktacije (kolebanja) gustoće populacija
određene vrste, koje se javljaju u određenim vremenskim intervalima.
 CRETOVI – specifične biogeocenoze, u kojima je produkcija organske mase mnogo
veća nego potrošnja, pa se na taj način nagomilavaju organski spojevi u velikim
količinama. Niski, srednji i visoki (tresetišta) cretovi.
 ČETINARSKE ŠUME –dominiraju vrse iz porodice konifera. Imamo svjetlew
četinarske šume ( borovi i ariši) i tamne četinarske šume (smreka, jela)
 DENITRIFIKACIJA - jedinstveni naziv za lančani skup procesa u kojima redukcijom
nitratni (NO3-) i nitritni (NO2-) dušik pod utjecajem denitrifikacijskih bakterija
prelazi u slobodni dušik (N2) ili dušikove okside (NOx). Ti se procesi zbivaju
uglavnom uz nedostatak kisika. Suprotan proces je nitrifikacija.
 DIFERENCIJALNE VRSTE – vrste koje diferenciraju niže vegetacijske jedinice
(subasocijacije i facijese) u okviru jedne asocijacije.
 DINAMIKA POPULACIJE – ukupnost promjena koje se događaju u populaciji; stopa
rasta, fluktacija gustoće, mehanizmi kontrole i regulacije kretanja gustoće populacije...
 DISPERZIJA – dinamički pojam, koji označava određena kretanja organizama, uslijed
čega se slika njihovog prostornog rasporeda stalno mijenja
 DISTRIBUCIJA – statički pojam, koji označava raspored jedinki populacije na
određenom prostoru. Može biti slučajna i grupna ili mozaična.
 DOMINANTNA VRSTA – vrsta koja je u nekoj biocenozi najbrojnija ili koja
zauzima najveći prostor
 EDAFON – skup organizama koji žive u tlu. Ako su čitav život vezani uz tlo nazivaju
se eueadfon, ako su za tlo vezani samo jedan dio života, anziovaju se hemiedafon.
Fitoedafon (biljna komponenta). Zooedafon ( životinjska komponenta).
 EDAFSKI FAKTORI – predstavljaju grupu ekoloških faktora, koji se odnose na
fizičke, kemijske i biološke osobine tla.
 EDIFIKATORI – biljke koje imaju dominantnu ulogu u izgradnji neke biocenoze
(hrastova šuma)
 EFEMERNE BILJKE – vrste kod kojih je privremenost trajanjaontogenog razvoja
čitave biljke ili nadzemnog dijela bitna karakteristika adaptacije
 EGZOGENI ČIMBENICI – vanjski utjecaji na tokove procesa u organizmima ili u
biocenozama. Temperatura, svjetlost, parcijalni tlak kisika.
 EKOKLIMA – kompleks klimatskih uvjeta koji se formira u okviru jedne zajednice.
 EKOLOGIJA - znanost o međusobnim ovisnostima i utjecajima živih organizama i
njihova živog i neživog okoliša. Ona predstavlja granu biologije, a zbog svojih
specifičnih potreba ujedinjuje niz znanstvenih disciplina i metoda: botaniku, zoologiju,
antropologiju, geologiju, meteorologiju, hidrologiju, matematiku, fiziku, kemiju i dr.
Ekološka istraživanja mogu biti usmjerena na jedinke (autekologija), populacije
(demekologija ili populacijska ekologija) i skupine organizama (sinekologija),
odnosno na ekosustave. 
 EKOLOŠKA DULJINA ŽIVOTA – označava duljinu života jedinki određene
populacije, koja se ostvaruje pod određenim ekološkim uvjetima.
 EKOLOŠKA TEMPERATURNA NULA – donja temperaturna granica na kojoj je još
moguć razvoj određenog organizma, ali ne može teći do kraja
 EKOLOŠKA VALENCIJA – amplituda kolebanja jednog ekološkog faktora u čijim je
granicama moguć opstanak neke vrste.
 EKOLOŠKI EKVIVALENTI – organizmi koji u različitim područjima zauzimaju
odgovarajuće ekološke niše i imaju istu ulogu na tim područjima. Npr zoofagi: u
Europi krtica, u Africi Zlatna krtica, U Sj. Americi Stepska krtica, u Australiji
Tobolčasta krtica.
 EKOLOŠKI ČIMBENICI - utjecajne varijable u ekosustavu tj. čimbenici koji utječu
na stanje, procese i promjene u ekosustavu. Uobičajena je podjela na abiotičke i
biotičke čimbenike
 EKOTIP – nasljedno fiksirani ekološki tip biljke ili životinje u okviru jedne vrste, koji
je formiran u vezi sa krupnim zonalnim klimatskim razlikama i vezi sa ekološkim
razlikama lokalnog karaktera
 ENDEMI - biljna ili životinjska vrsta ili neka druga sistematska kategorija (rod,
porodica, red itd.) koja naseljava ograničeno područje Zemljine površine tj. čija je
prirodna geografska rasprostranjenost sužena na određeni lokalitet. Suprotno od
endema su kozmopoliti, vrste širokog područja rasprostranjenja.
 ENDOGENI FAKTORI – unutarnji utjecaj na tokove procesa unutar stanice,
organizma ili zajednice
 EPIDEMIJA – naziv za masovna oboljenja koja prouzrokuju patogeni mikroorganizmi
u ljudskim populacijama
 ETIOLIRANOST – pojava kod heliofilnih biljaka, kad one rastu u uvjetima smanjene
svjetlosti.
 ETIOPSKA OBLAST – afrički kontinet jožno od Sahare, južni dio Arabije i niz otoka
istočno od Afrike. Savane i tropske vlažne šume
 ETOLOGIJA – znanstvena disciplina koja se bavi ispitivanjem ponašanja životinjskih
organizama
 EURIFAGI – svejedi, imaju široku ekološku valencu u odnosu na hranu
 EURIVALENTNI ORGANIZMI – imaju široku ekološku valencu u odnosu na
kompleks osnovnih ekoloških faktora.
 FAUNA – cjelokupnost životinjskih vrsta na jednom području
 FAZA LEG – početna faza rasta populacije, koja se javlja pri naseljavanju populacije
u novu sredinu
 FAZA LOGARITAMSKOG RASTA – javlja se ili poslije leg faze ili na samom
početku rasta populacije. Populacija raste najvećom brzinom
 FAZA NEGATIVNOG RASTA – javlja se poslije faze kolebanja , mortalitet veći od
nataliteta
 FAZA OSCILACIJA I FLUKTACIJA – populacija se nalazi u stanju neprekidnog
kolebanja u pogledu veličine i gustoće. Pravilne fluktacije koje se javljaju u određenim
vremenskim intervalima zovu se oscilacije
 FAZA STACIONARNOG STANJA – nastupa poslije faze pozitivnog rasta. Samo u
eksperimentalnim uvjetima
 FAZA USPORENOG RASTA – javlja se poslije faze logaritamskog rasta. Natalitet
veći od mortaliteta
 FAZA RASTA POPULACIJE – različita brzima rasta populacije određene vrste u
prirodnim ili eksperimentalnim uvjetima; faza pozitivnog rasta – faza fluktacija i
oscilacija – faza negativnog rasta
 FENOFAZE – označavaju sukcesivne fenološke pojave u životnom ciklusu jedne
organske vrste
 FENOLOGIJA – disciplina koja se bavi registriranjem fenoloških pojava i
proučavanjem njihove ovisnosti o vanjskoj sredini
 FERTILITET – postotak mladih koji se razviju iz jaja
 FIKSACIJA – proces usvajanja atmosferskog dušika i njegovo vezivanje za organske
spojeve – organizmi dušikovi fiksatori: slobodni i simbiontni
 FILOCENOGENEZA – stoljetne sukcesivne smjene u toku kojih se razvijaju tipovi
biocenoza; proces kombiniranja vrsta i nižih sistematskih jedinica u biocenozi teče
paralelno s procesom stvaranja novih vrsta
 FITOCENOLOGIJA – bavi se proučavanjem odnosa biljnih zajednica prema
faktorima sredine, međusobnim odnosima članova biljne zajednice
 FITOCENOZA – prirodna skupina u kojoj su biljke grupirane na određeni način
 FITOEKOLOGIJA – ekologija biljaka
 FITOFAGI - životinjske vrste koje se hrane organskom materijom živih biljaka ili
njihovih dijelova
 FITOGEOGRAFIJA – disciplina koja proučava zakonitosti rasprostranjenosti biljnih
vrsta na Zemlji
 FITOKLIMA – ekoklima jedne fitocenoze
 FIZIČKA SUŠA – stvarni nedostatak vode u zemljištu i atmosferi
 FIZIOGNOMIJA ZAJEDNICE – izgled zajednice; ovisi o njenoj strukturi, od učešća
pojedinih životnih formi biljaka i životinja
 FIZIOLOŠKA SUŠA – i pored prisustva dovoljne količine vode, biljkama je
snabdijevanje vodom onemogućeno
 FLORA – cjelokupnost biljnih vrsta na jednom području
 FLOTANTNE BILJKE – one koje jednim dijelom plivaju na vodi
 FORMACIJA – ili vegetacijska formacija, fizionomski ograničena, najčešće se sastoji
od različitih asocijacija – bukove šume, tajge, tvrdolisna zelena vegetacija
 FRIGOFILNI ORGANIZMI – prilagođeni niskim temperaturama – snježna alga
 FUNGICIDI – kemijske supstance otrovne za gljive
 GARIG – vegetacija niskih zimzelenih grmova; daljnji stupanj degradacije od makije,
rezultat pretjerane ispaše
 GUSTOĆA POPULACIJE – veličina populacije u odnosu na jedinicu prostora
 GUTACIJA – proces izlučivanja vode u obliku kapljica, koji nadoknađuje odsustvo
transpiracije. Javlja se kada je zrak prezasićen vodenom parom
 HELIOFILNI ORGANIZMI – organizmi koji se optimalno razvijaju u uvjetima pune
sunčeve svjetlosti
 HELIOFOBNI ORGANIZMI – organizmi koji izbjegavaju sunčevu svjetlost i
optimalne uvjete pronalaze u zasjenjenim područjima – pećine, tlo, duboka jezera
 HELOFITE – biljke čiji se veći ili manji dio uzdiže iznad vode, a njihov korijen je u
zemlji ispod vode
 HERBICIDI – kemijske supstance za uništavanje korova
 HERBIVORI – posebna kategorija fitofaga, čiji su glavni izvor hrane više biljke –
insekti i kičmenjaci
 HETEROFILIJA – na istoj biljci se javljaju različiti listovi, kao posljedica
prilagođavanja na različite sredine
 HETEROTROFIJA – mogućnost organizma da se koristi energijom koja je vezana za
organske tvari kojima se ishranjuje
 HIGROFILNE VRSTE – suhozemne biljke i životinje prilagođene uvjetima veoma
vlažnih staništa – kišne gliste, nematode, puževi golaći
 HIGROFITE – suhozemne biljke, prilagođene uvjetima veoma vlažnih staništa
 HIGROSKOPNA VODA – dio vode u zemljištu koji se nalazi uz samu površinu
čestica zemlje držeći se za nju velikom snagom
 IMIGRACIJE – migracije pri kojima se vrši useljavanje organizama u određeni biotop
 INDIFERENTNE VRSTE – ne pokazuju izrazitu sklonost prema nekim specifičnim
ekološkim uvjetima – široka ekološka valencija
 INDIKATORI – imaju vrlo usku ekološku valenciju u odnosu na skup ekoloških
faktora, pa njihovo prisustvo ukazuje na postojanje određenog ekološkog faktora u
nekom biotopu
 INSEKTICIDI – kemijske supstance za uništavanje insekata
 INSEKTIVORI – organizmi koji se pretežno ili isključivo hrane insektima – krtica,
rovčica; rosika, masnica, mješinka
 INTRAKCIJA – međudjelovanja između organizama (koakcija), između organizama i
vanjskog okoliša (akcija i reakcija) i između faktora vanjske sredine unutar jednog
ekosistema
 INVERZIJE – poremećaj u pravilnosti visinskog nizanja vegetacijskih pojasa u
planinama, koji je narušen orografskim, klimatskim i drugim faktorima
 IZOBARE – označavaju na karti mjesta istok tlaka
 IZOBATE – linije koje povezuju točke jednake dubine u morskom profilu
 IZOBIOHORE – linije na karti koje povezuju regije sa sličnim biološkim spektrom
 IZOCIJE – grupa sinuzija – strukturni dio biocenoze koji je okarakteriziran određenim
florističko – faunističkim sastavom
 IZOFENE – linije na karti koje označavaju točke istovremenog nastupanja istovrsnih
fenoloških pojava
 IZOLACIJE – označavaju odvajanje jedne populacije od druge geografskim,
klimatskim, ekološkim ili fiziološkim barijerama
 IZOTERME – linije koje povezuju na karti mjesta s istom temperaturom u određenom
vremenu
 JAROVIZACIJA – proces ubrzavanja faze cvjetanja, podvrgavanjem sjemena
odnosno biljaka nižim temperaturama – žitarice
 KAMENJARE – najdegradiraniji oblici vegetacije u pojasu tvrdolisnih zimzelenih i
kserotermnih listopadnih šuma mediteranskih krajeva; brkaš, vlaska, kovilje, smilica,
vlasulje
 KANIBALIZAM – predacija u okviru iste vrste. Prati porast populacije, a javlja se
kod insekata i sitnih glodavaca
 KAPILARNA VODA – dio vode koji se nalazi u sitnim šupljinama – kapilarima i drži
se uz stjenke kapilara
 KARAKTERISTIČNE VRSTE - vrste vezane za određene zajednice različitim
intenzitetom; isključivo u jednoj zajednici, preferencija prema određenoj zajednici,
optimalan razvoj u nekoj zajednici
 KARDINALNE TOČKE – određene vrijednosti nekog ekološkog faktora u okviru
ekološke valencije organizma (minimum, optimum, maksimum)
 KARNIVORA – sve vrste koje se hrane životinjskim organizmima
 KATABOLIZAM – skup metaboličkih procesa u kojima dolazi do transformacije
složenih organskih supstanci u jednostavne
 KEMIJSKI VEZANA VODA – u zemljištu obuhvaća konstitucijski i kristaliziranu
vodu, ne sudjeluje u fizičkim procesima, ali je indikator vodenih svojstava zemljišta
 KLIMA – srednje stanje i variranje fizičkih faktora na određenom prostoru u
određenom vremenu
 KLIMAKS – stupanj sukcesije živog naselja jedne oblasti koji je po svojim osobinama
najbolje prilagođen postojećim klimatskim uvjetima i zato relativno dugotrajan –
klimatogena zajednica
 KOAKCIJE – različite kategorije uzajamnih odnosa unutar jedne zajednice
(mutualizam, kompeticija, amenzalizam, komenzalizam, parazitizam, predacija)
 KOMENZALIZAM – jednostavan odnos dva organizma - jedan organizam ima
koristi, a drugi ne trpi ni pozitivne ni negativne posljedice
 KOMPENZACIJSKA TOČKA – označava stanje u kojem se količina asimiliranog
CO2 izjednačuje s količinom CO2 izlučenog disanjem
 KOMPETICIJA – negativan odnos za oba organizma koji nastaje iz borbe za hranu,
resurse, spolne partnere
 KONZUMENTI – životinje i neke nezelene biljke koje nemaju mogućnost
samostalnog stvaranja organske tvari nego se hrane biljkama ili životinjama. Primarni
(hrane se biljkama), sekundarni ( hrane se životinjama, tj. primarnim konzumentima),
tercijarni (hrane se sekundarnim konzumentima)
 KONSTANTNE VRSTE – biljne vrste koje se nalaze u 90 – 100% ispitivanih probnih
površina jedne fitocenoze. U zoocenologiji – konstantne vrste 50 – 75%, eukonstantne
vrste - 75 – 100%.
 KONSTANTNOST – strukturna karakteristika biocenoze koja označava stupanja s
kojim se jedna vrsta susreće u danoj biocenozi
 KOZMOPOLITI – organizmi koji su široko raspoređeni, gotovo po svim kontinentima
 KRIOFITE – grupa biljaka unutar kserofita, koje se razvijaju na hladnim i suhim
staništima – visoke planine
 KRIPTOFITE – nadzemni organi potpuno izumiru tokom hladne zimske sezone, a
pupoljci se nalaze u podzemnim organima
 KSEROFILNE VRSTE – biljne i životinjske vrste koje imaju sposobnost normalnog
razvoja u sušnim oblastima s niskim stupnjem vlažnosti zraka
 KSEROFITE – biljke koje žive u sušnim staništima i normalno rastu, razvijaju se i
razmnožavaju
 KSEROMORFNI OBLICI – biljne i životinjske vrste kod kojih se javljaju specifične
morfološke i anatomske osobine vezane uz nedostatak vode
 LANAC ISHRANE – označava vezu između proizvođača i potrošača različitih
kategorija
 LATENTNA FAZA – reakcija mnogih organskih vrsta na nepovoljne uvjete.
Svođenje životnih aktivnosti na minimum
 LIBIGOV ZAKON MINIMUMA – mogućnost opstanka jedne vrste i njenog
prosperiteta određena je faktorom koji se nalazi najbliže pesimumu
 LIJANE – kategorija viših biljaka, koje koriste druge biljke kao potporu do povoljnijih
uvjeta
 LIŠĆARSKO LISTOPADNE ŠUME – u umjerenoj zoni sjeverne hemisfere, pod
utjecajem vlažne oceanske klime.
 METABOLIZAM – sveukupnost procesa kroz koje se ostvaruje razmjena tvari i
energije u prirodi
 MIGRACIJE – periodična kretanja jedinki ili grupa jedinki u oba pravca. U okviru
biotopa i izvan biotopa
 MIKROFAGI – organizmi koje se hrane gljivama
 MIKORIZE – simbiotske asocijacije gljiva s korijenjem biljaka
 MIKROKLIMA – klimatski uvjeti ograničeni na male dijelove biotopa
 MIKROSTANIŠTE – dio staništa u okviru jednog ekosistema okarakteriziran
posebnom mikroklimom
 MIMKRIJA – sličnost nezaštićene životinje kojom oponaša neku zaštićenu životinju
 MINIMUM FAKTORA - označava donju granicu intenziteta jednog faktora pri kojoj
je još moguća egzistencija vrste
 MONOFAGI – za hranu uzimaju samo jednu vrstu biljaka ili životinja
 MORTALITET – negativni faktor rasta jedne populacije, a izražava se brojem
uginulih jedinki u jedinici vremena
 MUTUALIZAM – uzajamno koristan odnos, pozitivan za oba partnera
 NATALITET – pozitivni faktor rasta populacije, označava se brojem rođenih jedinki u
jedinici vremena
 NEUTRALIZAM – označava odnos jednostavnog prisustva dva organizma koji uopće
ne djeluju jedan na drugi
 NITRIFIKACIJA – proces u koje dolazi do djelomične oksidacije amonijaka u nitrate
 NITROFILNE VRSTE – vrste kojima je jasno izražen afinitet prema visokoj
koncentraciji dušika u podlozi
 NIŠA – položaj ili status organizma u ekosistemu, koji proističe iz morfoloških
adaptacija, fizioloških reakcija i ponašanja organizma
 OGRANIČAVAJUĆI FAKTORI – ekološki faktori u okviru pesimuma za danu
populaciju
 OMNIVORI – krupnije životinjske vrste koje se hrane vrlo raznovrsnom biljnom i
životinjskom hranom
 OPNENA VODA – oblik vode u zemljištu koji se odlikuje na površini zemljišnih
čestica u dodiru s tekućom vodom
 OPTIMUM FAKTORA – određeni stupanj intenzitete ekološkog faktora kod kojeg je
djelovanje na organizam najpovoljnije
 ORNITOFILIJA – oprašivanje biljaka se vrši pomoću ptica – kolibri
 OROGRAFSKI FAKTORI – abiotički faktori koji obuhvaćaju osobine reljefa
 OTPOR SREDINE – kombinirano djelovanje ekoloških faktora sredine, abiotičkih i
biotičkih. Odnos potencijalnog broja jedinki koji bi se mogao ostvariti i broj stvarno
preživjelih jedinki
 PARAZITI – organizmi koji žive stalno ili povremeno na domaćinu ili u njegovoj
unutrašnjosti, ne ubijajući ga momentalno, ili ne ubijajući ga uopće
 PEDOSFERA – površinski sloj zemlje, podloga za koju su vezani biljni i životinjski
organizmi
 PESIMUM FAKTORA – određeni stupanj intenziteta određenog ekološkog faktora,
kada je njegovo djelovanje najnepovoljnije i predstavlja granicu egzistencije za danu
vrstu
 PLANKTON – posebna životna forma organizama koji lebde u vodi
 POKROVNOST – sposobnost biljaka da pokrivaju izvjesnu veću ili manju površinu u
fitocenozi ( 5 = 75 – 100%; 4 = 50 – 75%; 3 = 25 – 50%, 2 = 10 – 20%, 1 = 1 – 10%;
+ = malobrojna ili neznatna)
 POPULACIJA – skup jedinki iste vrste koje zajednički žive na istom području u istom
vremenu, aktivno razmjenjujući genetski materijal, dajući plodno potomstvo)
 REAKCIJA – sva djelovanja što ih živa bića kao članovi zajednice vrše na biotop
 REDUCENTI – organizmi ( bakterije i gljive) koji iskorištavaju uginulu organsku
materiju kao izvor hrane i energije
 REGIJA – NAJVEĆA SINKRONOLOŠKA JEDINICA. Odlikuje se mnogim
klimatskim zajednicama i endemizmima
 REGRESIVNI RAZVITAK ZAJEDNICE – razvitak koji vodi udaljavanju od
klimaksa – poplave, erozije
 RELIKTI – vrste koje predstavljaju ostatke nekadašnje drevne flore i faune –
pančićeva omorika, molika, crni daždevnjak
 PREZENTNOST – u koliko je individuuma određene zajednice naka vrsta prisutna
 PRODUCENTI – svi živi organizmi u ekosistemu koji su sposobni koristiti se
neorganskim tvarima i od njih izgrađuju organske spojeve
 PRODUKTIVITET – mjera organske produkcije ekosistema, a izražava se količinom
organske materije stvorene u jedinici vremena
 PROTOKOOPERACIJA – pozitivna neobligatna interakcija između organizama u
kojoj obje vrste imaju koristi od asocijacije
 SIMBIOZA – zajednički život dvaju organizama od kojeg svaki ima koristi
 SIMPATRIČNE VRSTE – vrlo bliske vrste koje nastanjuju ista područja
 SINEKOLOGIJA – ekologija populacije, ekologija zajednice, ekologija ekosistema
 SINGENETIKA – disciplina koja proučava porijeklo i razvoj biocenoza
 SINHOROLOGIJA – proučava geografsko rasprostranjenje biocenoza, oblik, veličinu,
stvaranje i promjenu njihovih areala
 SINKRONOLOGIJA – povijest biocenoza u prostoru
 SINGENEZA – proces stvaranja biocenoza
 SINUZIJA - strukturni dio biocenoze koji je okarakteriziran određenim florističko –
faunističkim sastavom
 SKIOFITE – biljne vrste koje ne podnose dnevno svjetlo i žive u uvjetima veće ili
manje zasjenjenosti
 SKLEROFITE – grupa kserofita sa ksenomorfnom građom organa, posebno listova
 SLUČAJNE VRSTE – vrste koje se u zajednici javljaju s vrlo niskim stupnjem
konstantnosti ( 0 – 25%)
 SOCIJALNOST – pojam koji ukazuje na način kako su poredane individue jedne vrste
u biocenozi
 SPEKTAR ŽIVOTNIH FORMI – zastupljenost pojedinih životnih formi u zajednici
 STANIŠTE – mjesto gdje organizam živi
 STENOTERMNI ORGANIZMI – uska ekološka valencija u odnosu na temperaturu
 STENOVALENTNI ORGANIZMI – uska ekološka valencija
 STEPA – zeljasti tip vegetacije bez drveća
 ŠIBLJAK – formacije šibolike vegetacije u pojasu termofilnih lišćarskih listopadnih
šuma Balkana
 TOČKA VENUĆA – postotak vlage u zemljištu pri kojem biljka počinje venuti
 TEMPERATUPNI PRAG RAZVOJA – donja granica temperature na kojoj se
razvitak zaustavlja
 TERMALNA KONSTANTA RAZVOJA – stalna vrijednost koja je proizvod trajanja
razvoja i efektivne temperature
 TERMOFILNO ORGANIZMI – visoke kardinalne točke u odnosu na temperaturu
 TERMOTAKSIS – kretanje organizma radi traženja optimalnih termičkih uvjeta
 TEROFITE – jednogodišnje biljke koje nepovoljan period godine preživljavaju samo
u obliku sjemena ili plodova