Professional Documents
Culture Documents
SEMINARSKI RAD
PREDMET: Mikroekonomija
PROFESOR: prof.dr. Abid Hodžić
ASISTENT: mr. Ramiz Kikanović
1. UVOD 3
2. MONOPOL 5
2.1 Definisanje monopola i uslovi privređivanja na
tržištima nesavršene konkurencije 5
2.2 Struktura tržišta i nesavršena konkurencija 7
2.3 Izvori monopola 8
2.4 Mjerenje monopolske moći 8
2.5 Posljedice monopolske moći 9
3. OLIGOPOL I MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA 10
3.1 Izvori nepotpune konkurencije 10
3.2 Modeli nepotpune konkurencije 10
3.3 Monopolistička konkurencija 11
4. PRIMJER 13
4.1 Primjer monpolistička konkurencije 13
4.2 Realni primjer prirodnog monopola i kršenja antimonopolskog zakona 14
ZAKLJUČAK 16
LITERATURA 17
2
1. UVOD
Tržište predstavlja mjesto gdje se ponuda i potražnja robe i usluga susreću i kao stalan i
organizovan oblik dovode u međusobni kontakt, kao skup kupaca i prodavaca. Tržište je
istovremeno i mehanizam kojim se kroz regulaciju odnosa prodavaca i kupaca, kroz stvarna ili
potencijalna međusobna djelovana, određuju cijene pojedinačnih proizvoda ili skupa proizvoda.
Kao polaznu osnovu za razgovor o konkurenciji koristićemo podjelu tržišnih struktura po kojoj
postoje dva osnovna tipa: savršena, tj. potpuna konkrencija i nesavršena, tj, nepotpuna
konkurencija.
Savršeno konkurentno tržište je ono koje se sastoji od velikog broja nezavisnih malih preduzeća
od kojih nijedno nije u mogućnosti uticati na tržišne cijene. Na takvom tržištu postoji apsolutna
sloboda ulaska drugih preduzeća. Faktori proizvodnje su savršeno pokretljivi. Postoji savršena
informisanost o onom što se događa na tržištu. Sva preduzeća nude homogeni proizvod.
Od navedenih obilježja samo prva dva čine takvo tržište realnim dok ga treće i četvrto čine
teoretskim modelom jer nema ni savršene mobilnosti proizvodnih faktora niti apsolutne
informisanosti. U navedenim uslovima preduzeća su price-takeri uzimajući tržišne cijene kao
dane. Potražnja preduzeća je uslijed toga savršeno elastična.
Kriva potražnje preduzeća jednaka je krivoj prosječnog prihoda odnosno krivoj graničnog
prihoda':
(D = AR = MR = P).
Zbog visokih profita u privrednu granu ulaze i druga preduzeća uslijed čega se povećava ponuda
pa cijene padaju. Pad tržišnih cijena uzrokovat će i pad graničnog prihoda odnosno profita.
Savršena konkurencija je takvo tržišno stanje u kojem postoji veliki broj prodavaca i kupaca na
tržištu istog, homogenizovanog proizvoda i kada svi proizvodi imaju cijenu i razmjenjuju se na
tržištu , a učesnici na tržištu nemaju nikakvog uticaja na cijenu po kojoj kupuju ili prodaju, tj.
cijena je objektivno data veličina. Promjena cijene je posljedica aktivnosti svih prodavaca i
kupaca, a nikako posljedica njihovog pojedinačnog djelovanja.
U praksi se rijetko susreću ovakvi primjeri, npr. u proizvodnji pšenice, kukuruza, nafte, pa se
može reći da u većini slučajeva prevladava nesavršena konkurencija. Nesavršena konkurencija
postoji kada kupac ili prodavac mogu uticati na cijenu proizvoda. Glavna obilježja su previsoke
cijene i preniska proizvodnja, i o njoj će više riječi biti u nastavku ovog seminarskog rada.
Stvarno tržište nije niti sabršeno konkurentno niti u potpunosti monopolisano, već spada negdje u
spektar između savršene konkurencije i čistog monopola.
4
2. MONOPOL
Tržišna moć - suština tržišne moći je mogućnost da se mijenjaju cijene proizvoda. Da bi naveli
potrošače da kupuju više, proizvođači moraju da snižavaju cijene. Nepotpuna konkurencija ne
znači da preduzeće ima apsolutnu kontrolu nad cijenom svog proizvoda.
Na primjer, Coca-cola u uslovima nepotpune konkurencije može svoje limenke da prodaje za
0,40 ili 0,50 €. Kada bi preduzeće pokušalo da prodaje svoje limenke za 10 €, ono bi propalo.
Dakle, riječ je o nekom stepenu slobode odlučivanja pri određivanju cijena.
Ispoljavanje tržišne moći - u pogledu tržišne organizacije, privredni sektor čini spektar od
potpune koncentracije do gotovog monopola. U smislu smanjenja trzišne moći preduzeća,
potrebno je kvalitativno mjerilo stepena tržišne moći.
Tržišna moć je stepen kontrole što ga jedno preduzeće ili mali broj preduzeća imaju nad cijenama
i odlukama o proizvodnji u nekom privrednom sektoru. Najuobičajenija mjera tržišne moći je
sektorski koeficijent koncentracije.
Koeficijent koncentracije pokazuje koliki je udio prvih 4 (top 4) odnosno prvih 8 (top 8)
najkrupnijih poduzeća u ukupnoj ponudi neke grane. Kod prirodnog monopola koeficijent
koncentracije je 100 %. Kod savršene konkurencije koeficijent koncentracije je tim manji što je
broj poduzeća veći.
Tržišno stanje u kojem se na strani ponude nalazi samo jedan prodavac koji je u mogućnosti da
odlučuje, utiče na formiranje cijena, a na strani tražnje nalazi se mnoštvo kupaca bez mogućnosti
izbora drugog dobavljača i uticaja na cijenu, naziva se monopolom. Za monopolistu ne važi
marginalno pravilo. Monopolistička pozicija na tržištu omogućava mu da maksimizira profit
proizvodeći onu količinu proizvoda i usluga za koju su marginalni troškovi jednaki marginalnom
prihodu.
Patent daje nekoj firmi ekskluzivno pravo da proizvodi ili odobri neki proizvod. Takvu firmu
nazivamo monopol – riječ je o jedinoj firmi koja snabdjeva čitavo tržište dobrima. S obzirom na
činjenicu da monopol nama direktne konkurencije, ne može očekivati da se ponaša kao
5
konkurentna firma. Konkurentne firme su stalno pod pritiskom drugih firmi u industriji da smanje
troškove i poboljšaju kvalitet proizvoda.
Pojavljivanje monopola poništava razliku izmedju krive industrijske tražnje i krive tražnje jedne
firme. Monopolistička firma jeste industrija. Otuda postoji samo jedna kriva tražnje za koju treba
brinuti, a to je kriva tržišne(indistrijske) tražnje. U situacijama kada imamo monopol,kriva tražnje
koja se odnosi na firmu je identična krivi tržišne tražnje za neki proizvod, tj. ima silazni nagib.
Slika 2 Potpuna konkurencija ima horizontalnu krivu, a nepotpuna konkurencija ima silazni nagib
krive tražnje s kojom je preduzeće suočeno. a) Tražnja preduzeća u potpunoj konkurenciji
preduzeća na tržištu potpune konkurencije nailaze na horizontalnu krivu: d, d i može duž nje
prodati koliko god hoće, a da ne obori tržišnu cijenu. b) Tražnja preduzeća u nepotpunoj
konkurenciji - preduzeća na tržištu nepotpune konkurencije se suočavaju s krivom tražnje koja
ima silazni nagib, budući da povećanje prodaje potiskuje cijenu prema dole. Ukoliko suparnici
tog preduzeća snize svoje cijene, a ono nije dobro zaklonjeni monopolist, kriva tražnje za
njegovim proizvodima se pomjera osetno ulevo do d’, d’.
Ipak, centralizacija i koncentracija kapitala relativno teško stvaraju uslove za klasični oblik
monopola. Daleko češći oblik monopola javlja se u proizvodno-tržišnoj morfologiji - oligopol
6
kada se javlja nekoliko učesnika na strani ponude i ako su dva preduzeća, riječ je o dupolu, a ako
je reč o tražnji, radi se o oligopsonima, odnosno duopsomima.
U današnjim uslovima privređivanja preovladuju oligopoli koji su čvrsto povezani sporazumima
o cijenama, segmentaciji tržišta, te kao takvi diktiraju razvoj ključnih grana svijetske privrede. U
tom kontekstu, teško je danas govoriti o uslovima privređivanja slobodne konkurencije, koja je u
suštini zamijenjena monopolističkom konkurencijom. Tako se cijene uvijek prilagođavaju
kalkulacijama monopolista. Drugim riječima, one su uvijek više od cijena koje bi se formirale u
uslovima slobodne konkurencije. Iznos za koji su više je izvor monopolskog ekstraprofita. S
druge strane, monopolska cijena je uvek niža od cijene u nabavcina slobodnom tržištu, što je opet
izvor ekstra profita, ali na strani kupovine.
Posljedica monopolističkih uslova privređivanja su pozitivne i negativne, i to prelivanje
novostvorene vrijednosti u korist monopola, kapaciteti i radna snaga se nedovoljno koriste;
tehnički progres nalazi bržu primjenu; više se izdvaja za naučno-istraživački rad, koji svojom
primjenom doprinosi povećanju produktivnosti rada itd.
Monopol je osnovni oblik nesavršene konkurencije. To je slučaj kada postoji jedan jedini
prodavac s potpunom kontrolom nad cijelim privrednim sektorom. Naziv potiče od grčke riječi
"mono" - jedan i "polist" - prodavac. Isključivi monopoli su rijetke pojave. Primjer za ovo su:
telefonske usluge, gasovod, voda, struja itd. Ovi monopolisti moraju računati sa konkurencijom i
iz drugih privrednih sektora, npr. kablovski telefoni, a struja i gas mogu zamjeniti druga goriva.
Na dugi rok nijedan monopolista nije siguran od napada konkurenata.
Oligopol znači "nekoličina prodavaca". Postoje dva tipa oligopolista. Prvo, oligopolist može biti
jedan od malog broja prodavaca koji proizvode neki istovijetan proizvod. To je na primjer slučaj
u proizvodnji aluminijuma i nafte gdje je proizvod prilično homogen, a istovremeno su velika
ulaganja kapitala za ulazak u taj sektor. Drugi tip oligopola čini privredni sektor u kome je samo
nekoliko prodavaca diferenciranih proizvoda. To je na primjer u automobilskoj industriji gde se
automobili prodaju po brojnim obilježjima kao što su: veličina, snaga, potrošnja goriva,sigurnost.
U uslovima nepotpune konkurencije postoji i kategorija diferenciranih prodavaca. To je slučaj
kada veliki broj prodavaca proizvodi diferencirane proizvode. Za ovaj oblik monopolističke
konkurencije dobar primjer predstavlja prodaja benzina. Ako su u pitanju dvije ili više firmi koje
prodaju benzin i neka smanji neznatno cijenu, potrošači se prebacuju na drugu firmu. Riječ je o
konkurenciji među mnogima. Razlika između ovog sektora i sektora potpune konkurencije je u
tome što je u ovom slučaju riječ o diferenciranoj robi. Ova diferencijacija obično proizilazi iz
lokacije. Ljudi štede vrijeme i idu do najbližeg prodajnog mijesta.
Ekonomisti diskutuju o pet faktora gdje kombinacija bilo kojeg od njih omogućuje firmi da
postane monopolista. Ti faktori su:
2. Herfindahlov indeks
n 2 2 2 2 2
H = ∑ Si= S1+S2+..... Sn ≤ 10.000 => 100, gdje je:
i=1
2
Si – postotni tržišni udio pojedinog preduzeća na kvadrat
8
Umjesto opsega proizvodnje najvećeg proizvođača, često se uzima udio proizvodnje nekoliko
najvećih proizvođača (obično četiri) u ukupnoj proizvodnji promatrane grane.
3. Lernerov indeks
pA─ MC
Lm= ────── ≤ 1, gdje je:
pA
9
3. OLIGOPOL I MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA
Potpuna konkurencija podrazumijeva veliki broj preduzeća koja proizvode istovijetan proizvod,
toliko velik broj preduzeća da ni jedno preduzeće ne može uticati na tržišnu cijenu.
Monopol podrazumijeva jednog jedinog proizvođača u čijim rukama je cjelokupna proizvodnja
sektora. To su rijetki slučajevi u tržišnoj privredi danas.
Prelazni oblici nepotpune konkurencije se nalaze između ova dva krajnja stanovišta, zašto je
karakterističan oligopol kod koga u privrednom sektoru dominira svega nekoliko preduzeća, kao
i monopolistička konkurencija u kojoj veliki broj preduzeća proizvodi blago diferencirane
proizvode.
Strateška inerakcija dolazi do izražaja kada mali broj preduzeća djeluje na nekom tržištu. Tada
moraju voditi računa o međuzavisnosti. Kada uvažavaju jedan drugog, onda između njih postoji
strateška interakcija.
Postoje mnoge teorije nepotpune konkurencije. Ovom prilikom ističemo tri najvažnija slučaja
nepotpune konkurencije:
3 tajni oligopol,
4 monopolistička konkurencija,
5 oligopol malog broja.
10
Preduzeća su u iskušenju da se upuste u tajno dogovaranje kada saznaju da im profiti zavise o
zajedničkim akcijama. U razvijenom zapadnom svijetu oligopolisti su se često ujedinjavali i
stvarali trust ili kartel.
Kartel je organizacija samostalnih preduzeća koja proizvode slične proizvode, te djeluju zajedno
da bi podigli cijene i ograničili količinu proizvodnje, dok trustovi nastaju spajanjem već
postojećih kapitalističkih preduzeća iste ili različitih industrijskih djelatnosti, koje su međusobno
povezane. Trustovi ukidaju nerentabilna preduzeća, a njihov kapital prebacuju u druga preduzeća.
Danas dogovranje nija dozvoljeno i zabranjeno je kompanijama da se tajno dogovaraju o
određivanju cijena.
Monopolistička konkurencija je takav tip tržišta na kome veliki broj preduzeća međusobno
konkuriše proizvodeći neidentične, ali slične proizvode.
11
Međutim, ovo preduzeće nema nikakav monopol na zemljište ili robu koju prodaje. To mogu
raditi i drugi i u analizi polazimo od pretpostavke da svi drugi koji ulaze u ovaj posao imaju iste
troškove, a time i istu krivu tražnje. Kako ulaze u ovu oblast drugi, te se malo po malo sužava
tržište ranije već formiranih preduzeća, tako da se i kriva tražnje sa proizvodima već postojećih
preduzeća pomiče u lijevo.
Oligopol malog broja podrazumijeva konkurenciju između dva ili tri krupna preduzeća koja
djeluju na određenom regionalnom području. Kada na nekom tržištu međusobno konkuriše mali
broj preduzeća, ona moraju uzimati u obzir svoje strateško uzajamno djelovanje. Stratešku
interakciju imamo i u dnevnoj štampi, televizijskim programima, u proizvodnji automobila,
štampanju udžbenika iz ekonomije i slično.
12
4. PRIMJER
13
4.2 Realni primjer prirodnog monopola i kršenja antimonopolskog zakona
Problem: Majkrosoft gospodari tržištem ličnih računara i kancelarijskih paketa, sa udjelom koji
prelazi 90%. Svaki dokument koji se nalazi u njihovom vlasničkom, binarnom formatu, a
posebno svaki koji cirkuliše između više korisnika, jača njihov monopol a šteti tržišnoj utakmici,
ekonomiji i društvu u cjelini. Što je upotreba ovih formata raširenija, to je jači tzv. ,,mrežni
efekat” koji primorava ostale da postanu žrtve iste zavisnosti od Majkrosofta – baš kao što se to
dogodilo sa Britanskim nacionalnim arhivom. A ono što se dogodilo jeste da je Majkrosoft
zatražio od Britanskog nacionalnog arhiva da uloži sredstva u rešenje koje bi omogućilo pristup
podacima sačuvanim u zastarjelim formatima. Ukoliko se ne ulože dodatni napori, koji bi pružili
mogućnost da zastarjele formate fajlova čitamo i mijenjamo i u buduće, suočiće se sa digitalnom
crnom rupom”. Najbolje što je Majkrosoft uspjeo da ponudi jeste da ,,emulira” starije verzije
Vinodouza na akutelnoj verziji, Vindouzu Visti. Širom svijeta postoje biblioteke i muzeji koji
možda žele da prikažu protekle periode u razvoju računarstva, mada vjerovatno ni oni ne žele da
utisak koji njihova postavka ostavlja bude apsolutno autentičan time što će koristiti zastarjeli
softver na starom hardveru da bi dočarali atmosferu prohujalih vremena.
Zahvaljujući saradnji velikog broja kompanija koje, iako su jedne drugima konkurenti, razumiju
neophodnost očuvanja ove šifre, stvoren je Otvoreni format za kancelarijske programe - Open
Document Format (ODF). Organizacija OASIS, međunarodna organizacija za standardizaciju
elektronskog poslovanja koja ima certifikat Međunarodnog komiteta za standardizaciju (ISO),
14
brine se o formatu ODF i unapređuje ga. Ozbiljne sumnje Majkrosoft tvrdi da ima sopstveni
otvoreni format koji se zove MS-OOXML. Drugi problem predstavlja mogućnost da OOXML
bude predmet patentnih potraživanja. Razvoj formata ovim definitivno zavisi od sudbine jedne
jedine kompanije. Da li se možemo osloniti na pretpostavku da će Majkrosoft postojati 4007.
godine? Open Forum Europe, poslovno udruženje koje čine Fudžicu Simens (Fujitsu Siemens),
Hjulit Pakard (Hewlett Packard), Aj-Bi-Em (IBM), Intel (Intel), Novel (Novell) i San (Sun),
nedavno je objasnio poguban uticaj dvojnih standarda. Zaključili su da treba da podrže ODF:
,,Postojanje većeg broja Otvorenih standarda u oblasti interoperabilnosti je nepoželjno, skupo i
nepraktično kako za korisnike tako i za proizvođače, i tržište će takvu pojavu odbaciti.”
Mora se shvatiti da dokle god je Majkrosoft jedini entitet koji zna kako da napravi softver
sposoban da u potpunosti iskoristi karakteristike dominantnog formata dokumenata, taj isti
Majkrosoft će ostati i dominantan ponuđač softvera, usled nedostatka konkurencije i alternative.
Majkrosoft u ovom trenutku pokušava da od komiteta ISO dobije odobrenje za svoj format; svoju
tržišnu dominaciju i lobiranje na globalnom nivou koristi kao sredstva kojima će izvršiti pritisak
na dovoljan broj organa za standardizaciju pojedinačnih država da glasaju za njegov format u
komitetu ISO, ne bi li tako osigurao da MS-OOXML postane dominantan format za čuvanje
dokumenata.
15
ZAKLJUČAK
16
LITERATURA
- Berberović, Š., Stavrić, B., Baroš, Ž. (2006) Mikroekonomija, Apeiron, Banja Luka
- Osnovi ekonomije, dr Jovo Jednak i dr Radovan Tomić, Alfa-graf NS, Novi Sad, 2007.
- Kovačević, Ž., Dašić, D. Đ., Džombić, I.( 2007) Principi tržišne ekonomije
- www.wikipedia.com
17