KRIVIČNO-PROCESNO II

OBLICI KRIVIČNOG POSTUPKA

Krivično procesno pravo u BiH poznaje više oblika prvostepenog postupka:

1. Redovni krivični postupak – radi se protiv punoljetne osobe za krivična djela
zaprijećenom kaznom preko 5 godina zatvora – on osim glavnog pretresa
podrazumjeva i modele pojednostavljenja i ubrzanja postupka – ijašnjavanje o krivnji,
pregovaranje o krivnji i imunitet svjedoka,
2. Skraćeni (sumarni) krivični postupak – postupak za izdavanje naloga koji se vodi
protiv punoljetnog izvršioca za krivična djela sa propisanom novčanom kaznom i
kaznom zatvora do 5 godina,
3. Krivični postupak protiv fizičke osobe,
4. Krivični postupak protiv pravne osobe i
5. Krivični postupak prema maloljetnicima
ZKP BiH takođe normira i posebne postupke u slučaju: *izricanja sudske opomene,
*neuračunljivosti optužene osobe, *izricanja mjera bezbjednosti i oduzimanja imovinske
koristi, *brisanja osude, *pružanja međunarodne krivično pravne pomoći, *naknade štete,
*izdavanja potjernice i objave.
Stadiji redovnog krivičnog postupka
a) Istraga – obuhvata prijavljivanje djela, odlučivanje tužioca o prijavi, obaveze tužioca,
obaveze osl, sudsko obezbjeđenje dokaza, i okončanje istrage,
b) Postupak optuživanja – obuhvata podizanje optužnice, sudsku kontrolu ili
tzv.potvrđivanje optužnice, izjašnjenje o krivnji, pregovaranje o krivnji, prethodne
prigovore, povlačanje optužnice,
c) Glavni pretres – obuhvata propise o prvostepenom ročištu, donošenje i objavljivanje
presude, javnost pretresa, vođenje pretresa, prekid glavnog pretresa, odgađanje
pretresa, dokazni postupak, zapisnik o pretresu,
d) Postupak po redovnim i vanrednim pravnim lijekovima – obuhvata žalbe na
prvostepenu i drugostepenu presudu, žalbu na rješenje i ponavljanje postupka.

ISTRAGA
Predratni institut istražnog sudije je ukinut, a u ZKP unešena kombinacija akuzatorsko-
inkvizitorskog postupka. Istragu pokreće i vodi tužilac. Istraga se pokreće kada postoje
osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. Povod za pokretanje istrage može biti: *prijava
oštećenog ili drugog lica, *službenim izvještajem o izvršenom krivičnom djelu(koji tužiocu
dostavljaju agencije za zaštitu zakona), *saznanje do kojeg tužilac dođe (npr.iz sredstava
javnog informisanja, vlastitim opažanjem, dojavom, pogovaranjem).
Tužilac je po načelu legaliteta (osim ako se ispune uslovi za primjenu načela oportuniteta)
dužan pokrenuti istragu, bez obzira da li je izvršilac krivičnog djela poznat ili ne. S tim u vezi,
tužilac može preduzeti sve radnje istrage, kao što su: ispitivanje osumnjičenog, saslušanje
oštećenog i svjedoka, vršenje uviđaja i rekonstrukcije događaja, narediti potrbna vještaćenja i
sl. U rad na istrazi, naravno, može uključiti i sve agencije za zaštitu zakonitosti u BiH (a ZKP
je agencija za zaštitu zakona postavio obavezu da po saznanju za krivično djelo *obavjesti
tužioca – za k.d. do 5 godina u roku od 7 dana od saznanja, a za k.d. preko 5 godina odmah,
*preduzmu hitne mjere na rasvjetljavanju djela i pronalasku izvršioca, * postupanje po
nalogu tužioca).
Kada je stanje stvari (na osnovu prikupljenih izjava i dokaza) dovoljno razjašnjeno istraga se
okonča (to znači da postoji osnovana sumnja da je određeno lice izvršilac određenog
krivičnog djela).
Cilj istrage je da se stanje stvari istraži, pronađu i prikupe izjave i dokazi iz kojih će se, van
razumne sumnje, moći odlučiti da li je podizanje optužnice opravdano, ili za to ne postoje
zakonski uslovi.
Prijavljivanja krivičnog djela
To je jedan od načina saznanja da je neko krivično djelo izvršeno(najčešći način). Ono može
biti: *posredno (npr. Prijavljivanje policiji) i *neposredno (direktno tužiocu – danas je praksa
da tužilac preusmjeri na prijavljivanje na policiju). Prijavljivanje je moguće putem *prijave
(od strane fizičkog ili pravnog lica), *službenog izvještaja (od strane agencije za zaštitu
zakona, carine i sl.)
Subjekti koji prijavu mogu podnijeti su: osl, osobe koje su dužne i ovlaštene pružati pomoć
malodobnim licima, građani.
Bez obzira o kojoj vrsti prijave se radi ono je uvijek obavjest tužiocu o izvršenom krivičnom
djelu. Prijava nije dokazno sredstvo /sud je nerazmatra kao dokaz). U prijavi je potrebno
navesti bitne činjenice kao što su: *opis djela, *vrijeme izvršenja djlea, *mjesto izvršenja
djela, *način izvršenja, i ako je prijavitelju poznat izvršilac, onda i *podaci o izvršiocu te
*izvori saznanja.
Ako je prijavitelj npr.policija putem službenog izvještaja, onda ima obavezu preduzeti i sve
druge mjere da bi se sačuvali dokazi, pronašao izvršioca i sl.
Posebnu obavezu prijavljivanja imaju ljekari, nastavnici, staratelj i sl.kada je žrtva krivičnog
djela (seksualnog ili drugog zlostavljanja) maloljetna osoba, a svi ostali građani kada imaju
saznanja o licima (ratnim zločincima) optuženim od strane međunarodnog krivičnog suda (tu
je za neprijavljivanje zaprijećena kazna do 3 godine zatvora).
Uz službeni izvještaj, policija tužiocu mora dostaviti i sav prikupljeni materijal (npr.
Predmete, skice, fotografije i sl.). Ukoliko prikupi nova saznanja, mora dostaviti dopunu
službenog izvještaja.
Postupak tužioca nakon prijavljivanja krivičnog djela
Nakon što zaprimi prijavu, tužilac mora ocijeniti prijavljeni događaj i donijeti odluku o
provođenju ili neprovođenju istrage. S tim u vezi on može:*donijeti naredbu o provođenju
istrage (koja sadrži opis djela, kvalifikaciju djla – čl.KZ, podatke o izvršiocu – ako je poznat,
podatke koji potkrepljuju naredbu – razloge njegove odluke, naložene mjere koje treba
preduzeti u istrazi), *donijeti naredbu da se istraga neće provoditi (ako je očigledno da
1.prijavljeno djelo nije kriv.djelo, 2.da postoje razlozi koji isključuju gonjenje – amnestija,
pomilovanje i zastara, 3. ako postoje druge okolnosti koji isključuju krivično gonjenje. O ovoj
odluci i razlozima mora obavijestiti podnosioca prijave i oštećenog, koji tužiocu mogu
podnijeti pritužbu u roku od 8 dana), *zahtijevati od osl. i drugih organa, fizičkih i pravnih
lica, dostavljanje informacija (ako se iz prijave ne može donijeti odluka o provođenju
istrage, odnosno da li je prijavljeni događaj zaista krivično djelo, tužilac može zahtijevati
dostavljanje dodatnih informacija).
Položaj krivičnoprocesnih subjekata u predistražnom i istražnom postupku *tužilac
naređuje provođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. S tim u
vezi on može preduzeti sve istražne radnje (ispitivanje osumnjičenog, saslušanje svjedoka i
oštećenog, vršenje uviđaja i rekonstrukcije, naređivanje vještačenja), rukovoditi i nadzirati
rad.
Aktivnosti tužioca se ogledaju u * pokretanju krivičnog djela, * iniciranju krivičniprocesnih
radnji, *koordiniranju aktivnosti osl i * povezivanju svih tih aktivnosti.
Istražne radnje tužilac preduzima po službenoj dužnosti ali i na prijedlog osumnjičenog
odnosno njegovog branioca ( stim što te prijedloge može i odbiti).
Činjenice koje tužilac mora pažljivo ispitati se odnose na one koje *terete osumnjičenog, *idu
u prilog osimnjičenog, *se tiču imovinsko pravnog zahtjeva, *se odnose na oduzimanje
imovinske koristi stečene krivičnim djelom.
Redoslijed istražnih radnji nije utvrđen zakonom (jedino je ustaljena praksa i to pozitivna, da
se na početku ispituje oštećeni – jer mu treba ukazati na njegova prava, npr. pravo na odbranu
i na ono zbog čega se sumnjiči). Istražne radnje koje narušavaju ljudska prava i slobode
(pretres osobe i stana ili drugih prostorija, posebne istražne radnje i sl.) tužilac ne može
provesti bez naredbe koju izdaje sudija za prethodni postupak.
Osumnjičeni i njegov branilac
Pravo osumnjičenog, koje je suprotstavljeno prema tužiocu da mu uzme izjavu, je pravo na
šutnju ( ne mora odgovoriti na postavljena pitanja osim ona koja se tiču njegovih
identifikacionih podataka) i pravo da se izjasni o činjenicama koje mu ide u korist.
Na početku ispitivanja osumnjičenog se mora upoznati sa njegovim pravima i to:
1. da nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovoriti na postavljena pitanja,
2. da može uzeti branioca po svom izboru – koji može prisustvovati njegovom
ispitivanju – kao i pravo na branioca bez naknade u slučajevima određenim zakonom,
3. da može iznijeti činjenice koje mu idu u prilog i izjasniti se o djelu,
4. da u toku istrage može razmatrati dokaze koji mu idu u prilog – osim ako bi to istragu
dovelo u opasnost,
5. da ima pravo na besplatnu uslugu prevodioca – ako ne razumije jezik kojim se ispituje.
Branilac osumnjičenog može prisustvovati ispitivanju, pretresu stana i sl., nesmetano
komunicirati sa osumnjičenim ako se on nalazi u pritvoru, predlagati sudskoobezbjeđenje
dokaza, izjaviti žalbu ako se prijedlog odbije i prisustvovati sudskomobezbjeđenju dokaza –
ako dođe do takvog saslušanja.
OSL –ovlaštene službene osobe
Osl na zahtjev tužioca ili po službenoj dužnosti (tada nesmije biti odlaganja) preduzimaju
radnju na:*otkrivanju, *istraživanju i *dokazivanju krivičnog djela. Za krivično djelo do 5
godina zatvora, obavještava tužioca o saznanjima za djelo u roku od 7 dana, a za krivična
djela preko 5 godina zatvora odmah. Ovlašteno službeno lice radnje preduzima i u :
1. predistražnom postupku ( prije izdavanja naredbe o provođenju istrage) i
2. istražnom postupku (nakon izdavanja naredbe).
Radnje koje preduzimaju ovlaštena službena lica se mogu podijeliti na:
1. neformalne ili potražne – koje nisu dokaz u sudskom postupku – preduzimaju se radi
prikupljanja informacija tj.obavještenja o djelu i izvršiocu. Unose se u službenu
zabilješku i
2. formalne ili istražne- kojima se dokazuje postojanje djela i njegovog izvršioca, služe
kao sudski dokaz. O njima se sačinjava zapisnik.
U neformalne radnje spadaju:
1. prikupljanje izjava od osobe – može se preduzeti na licu mjesta događaja, u službenim
prostorijama, stanu osobe i sl. Takve osobe su svjedoci, oštećeni, a mogu biti i osumnjičeni. O
ovim radnjama se sačinjava službena zabilješka, a može se i uzeti izjava. Ako se uzme izjava
o saslušanju svjedoka mora se paziti da se to radi bez narušavanja njegovih ljudskih prava i
sloboda. Ukoliko se uzima izjava od osumnjičenog mora se upozoriti na prava koja pripadaju
osumnjičenom – posebno na činjenicu da njegova izjava data u prisustvu branioca može biti
pročitana na sudu i korištena kao dokaz,
2. pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljaga – svrha je da se pronađu izvršioci
krivičnog djela, lica za kojima se traga, predmeti koji potiču iz krivičnog djela, predmeti za
izvršenje krivičnog djela – alat i sl.O pregledu se pravi službena zabilješka,
3. ograničenje kretanja na određenom prostoru – za vrijeme za koje se ima provesti
službena radnja, npr. uviđaj, blokada, racija i sl.
4. utvrđivanje identiteta osoba i predmeta – koje se vrši legitimisanjem, uzimanjem
otisaka, prepoznavanjem i sl.
5. raspisivanjem potrage za osobama i stvarima – to nije potjernica, nego operativna
potraga za npr.osumnjičenim, svjedocima, predmetima koji su ukradeni i sl.
6.pretraživanje prostorija državnih organa, javnih institucija i ustanova – vrši se u
prisustvu odgovorne osobe,
7. pregledanje dokumentacije – preduzima se radi pronalaska inkriminisane dokumentacije,
8. druge potrebne mjere i radnje – kao što su obezbjeđenje lica, mjesta, prikupljanje
informacija od prijateljsko – poznaničkih veza i sl.
U formalne radnje koje preduzimaju OSL spadaju:
1. uviđaj – kada im to naredi ili za vršenje uviđaja ovlasti tužilac. O uviđaju se sačinjava
zapisnik, a podaci prikupljeni na uviđaju se unose i u službeni izvještaj,
2. pretresanje osoba, stana i drugih prostorija i pokretnih stvari – se preduzimaju uz
saglasnost tužioca i pribavljenu naredbu o pretresu od sudije za prethodni postupak. Iznimno
se može preduzeti i bez naredbe ali pod uslovima koje propisuje zakon, npr.držalac stana to
želi, neko zove u pomoć i dr.a o tome mora odmah obavijestiti tužioca, a u roku od 72 sata
dostaviti i službeni izvještaj o predmetnim mjerama sa svim prikupljenim prilozima,
3.privremeno oduzimanje predmeta – vrijedi ista procedura kao u tačci 2.
4.utvrđivanje identiteta osoba – je mjera koja se posebno odnosi na osumnjičenog. To znači
da OSL može fotografisati i uzimati otiske od osobe osumnjičene za izvršenje krivičnog djela.
Po potrebi može uz odobrenje tužioca i javno objaviti fotografiju. Otisci prstiju se mogu
uzimati i od drugih osoba radi eliminisanja – da se utvrdi da ne pripadaju izvršiocu, ali se
takvi otisci ne mogu pohranjivati u službene zbirke.
5.zadržavanje osoba zatečenih na mjestu izvršenja krivičnog djela – radi prikupljanja
izjava koje mogu biti od koristi za istragu. Zadržavanje može trajati najduže 6 sati, a o
zadržavanju se mora obavijestiti tužilac
6.lišiti slobode osobu – zbog postojanja osnova sumnje da je izvršilac krivičnog djela
odnosno da se može dovesti u vezi sa krivičnim djelom. Lišenje može trajati najduže 24 sata
ili iznimno 72 sata – za ratni zločin – nakon čega se takva osoba mora predati tužiocu ili
pustiti na slobodu.
Napomena: kod preduzimanja potražnih ili neformalnih radnji primjenjuju se pravila
kriminalistike te se zato ove radnje popularno nazivaju operativno – kriminalističke radnje.
Sudija za prethodni postupak
Praktično vrši nad nadzor nad mjerama koje se preduzimaju u istrazi, tako što on odlučuje o
mjerama kojima se u istrazi mogu narušiti ljudska prava i slobode osumnjičenog. On to čini
kroz izdavanje naredbi kojima se praktično odobrava: pretresanje, posebne istražne radnje,
određuje pritvor, vrši nadzor nad izvršenjem pritvora i dr.On je ovlašten i za druge mjere kao
što je: naredba za dovođenje, određivanja mjera zabrane, odlućivanje o jemstvu, kažnjavanje
svjedoka (koji se ne odazove na poziv), naređuje prinudno dovođenje svjedoka, postavlja
branioca po službenoj dužnosti (i razješava ga kada se za to stvore uslovi).
Pred sudijom za prethodni postupak se provodi i postupak sudskog obezbjeđenja
dokaza( saslušanjem svjedoka i vještaka po pravilima glavnog pretresa), a na prijedlog
osumnjičenog i njegovog branioca. Ovo se obično radi kada tužilac odbije dokaze koje mu
predlože osumnjičeni i njegov branilac.
Oštećeni
Oštećeni ima pravo podnijeti prijavu o izvršenomkrivičnom djelu (protiv NN ili poznatog
izvršioca), podnijeti zahtjev za naknadu štete (tj.imovinsko pravni zahtjev) i biti obaviješten o
ishodu istrage (donošenju ili nedonošenju naredbe o provođenju istrage). Može služiti i kao
pasivno dokazno sredstvo (npr. pregledom i vještačenjem povrede koje je zadobio).
Okončanje istrage
Istraga se može okončati:*podizanjem optužnice, *obustavom, *prekidom.
Podizanje optužnice ili nepodizanjem optužnice zavisi od toga da li je tužilac uspio
dovoljno razjasniti stanje stvari (utvrditi da je krivično djelo izvršeno, identifikovati izvršioca
tog krivičnog djela i prikupiti izjave i dokaze koji potvrđuju osnovanu sumnju da je određeno
lice izvršilo određeno krivično djelo). Ako sve to razjasni, tužilac priprema optužnicu i
dostavlja je sudiji za prethodni postupak na potvrđivanje.
Obustava istrage je institut kome pribjegava tužilac i to u formi naredbe (jer je naredbom i
pokrenuta istraga) i to ako se ispune ekonomski uslovi da: *djelo koje je osumnjičeni učinio
nije krivično djelo, postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost
osumnjičenog(neuračunljiv), *nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni izvršio krivično djelo,
*je krivično djelo djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom. O obustavi
tužilac obavještava oštećenog. Ako je odustao zbog nedostatka dokaza, on može ponovo
otvoriti istragu kada se prikupe nove činjenice.
Prekid istrage se preduzima ako se utvrdi (nakon psihijatrijskog vještačenja) da osumnjičeni
nije sposoban učestvovati u postupku zbog duševne bolesti koja je nastupila nakon izvršenja
krivičnog djela. Tada se osumnjičeni upućuje organu nadležnom za socijalno starenje(ako
ozdravi prije zastare postupak će se nastaviti).

POSTUPAK OPTUŽIVANJA
Postupak optuživanja je drugi stadij redovnog krivičnog postupka (trans misija prema
glavnom pretresu, osim ako u stadiju optuživanja, sud na pretresu za izricanje snakcije ne
donese presudu i tako raspravi krivično djelo).Postupak optuživanja obuhvata slijedeće
procesne norme:
Podizanje optužnice- slijedi kada se prikupe izjave i dokazi iz kojih proizilazi osnovana
sumnja da je određeno lice izvršilo određeno krivično djelo. Optužnica je procesni akt koji se
podiže nakon okončane istrage. Tužilac optužnicu dostavlja sudiji za prethodno saslušanje.
Njen sadržaj je propisan zakonom, a obavezni dijelovi su joj:
1. podaci o stvarno i mjesno nadležnom sudu,
2. identifikacioni podaci osumnjičenog,
3. opis djela,
4. zakonski naziv i pravna kvalifikacija djela,
5. prijedlog dokaza koji se imaju izvesti na glavnom pretresu,
6. rezultat istrage i
7. dokaze koji potkrepljuju navode optužnice.
Uz to, kao fakultativni dio optužnice ide i prijedlog o određivanju, produženju pritvora ili
puštanju na slobodu.
Optužnica se na glavnom pretresu može izmijeniti
Sudska kontrola – vrši se od strane sudije za prethodno saslušanje, a on prije nego što odluči
da li će je potvrditi, provjerava:*da li je sud nadležan, *formu optužnice – da li sadrži sve
elemente i *da li postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. Ako sudija utvrdi da
optužnica nije formalno – pravno dobro sastavljena, vraća je tužiocu na korekciju – ako to
ovaj ne uradi, sudija je odbacuje.
Sudija za prethodno saslušanje o svim tačkama optužnice – može je potvrditi ili odbiti
potvrđivanje u *svim tačkama ili *pojedinim tačkama (ako ima više krivičnih djela pa sudija
cijeni da su dokazana samo neka – ne sve tačke).
Kada sudija potvrdi jednu, više tačaka ili sve tačke optužnice, tada osumnjičeni dobija status
optuženog.
Optužnicu sudija bez odlaganja dostavlja optuženom (ako je na slobodi) ili u roku od 24 sata
(ako je u pritvoru) i ujedno ga obavještava da u roku od 15 dana :1*ima pravo na podnošenje
predhodnih prigovora, 2*da će ročište o izjašnjenju o krivnji biti zakazano odmah nakon
donošenja odluke o prethodnim prigovorima – odnosno po isteku roka za uloganje prigovora,
3*da može predložiti dokaze koje namjerava izvesti na glavnom pretresu.
Ako sudija odbije sve ili pojedine tačke optužnice on o tome sačinjava rješenje i dostavlja ga
tužiocu. U roku od 24 sata tužilac može podnijeti žalbu na rješavanje, a o žalbi odlučuje
vijeće od 3(trojice) sudija i roku od 72 sata. Tužilac može podnijeti: *novu ili *izmjenjenu
optužnicu (po odbijenim tačkama) koja mora biti zasnovana na novim dokazima.
Prethodni prigovori – su pravno sredstvo jer se ulažu protiv optuženog akta, a ne pravni lijek
jer se ne ulaže protiv sudske odluke. To je dodatno sredstvo za zaštitu ptava i sloboda
optuženog. Pravo na podnošenje prethodnih prigovora ima optuženi i njegov branilac, a o
prethodnim prigovorima odlučuje sudija prethodno saslušanje i to u roku od 8 dana.
Kada dobije prethodni prigovor, sudija prvo provjerava *blagovremenost podnošenja i
*dopuštenost – da li su podnešeni od ovlaštene osobe.
Odluke sudija o prethodnim prigovorima mogu biti da ih: *ne prihvata – što znači da ih
odbacuje kao neosnovane, neblagovremene i nedozvoljene i *prihvata – i otkloni ono na šta se
prigovorima ukazuje.
Prethodni prigovori se odnose na:
1. nenadležnost suda,
2. zastarjelost, amnestiju, pomilovanje, ne bis in idem,
3. nedostatak forme u optužnici,
4. zakonitost dokaza,
5. spajanje i razdvajanje dokaza i
6. osporavanje odluke za postavljanje branioca bez naknade – zbog slabog imovnog
stanja.
Izjašnjavanje o krivnji – je institut koji treba omogućiti da na glavni pretres izađu samo
složeni predmeti. Ono potencira ubrzanje krivičnog postupka. Izjašnjavanje o krivnji slijedi
nakon što sudija za prethodni postupak potvrdi optužnicu i odluči o eventualno uloženim,
prethodnim prigovorima. Izjava o krivnji osumnjičeni daje pred sudijom za prethodno
saslušanje i to u prisustvu tužioca i branioca. Prije toga mora ga se upoznati na: *posledice
priznanja krivnje, a prije toga provjeriti da li razumije posledice svog izjašnjavanja.
Optuženi se može izjasniti da je kriv ili poreći krivicu. Ako se izjasni da je kriv – provjerava
se da li je priznanje krivnje došlo : dobrovoljno, svjesno i sa razumjevanjem; da li je bio
upoznat sa posljedicama priznanja; da li postoji dovoljno dokaza o krivnji i da je optuženi
upoznat sa posljedicama u vezi imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenog i posljedicom
oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom.
Kada sve ovo prihvati, izjavu o priznanju unosi u zapisnik i odmah nastavlja pretres u kome
odlučuje o sankciji (nema glavne rasprave).
Ako se izjasni da nije kriv, to se unosi u zapisnik i zapisnik se dostavlja sudiji odnosno vijeću
kojem je predmet dodijeljen – koje zakazuje glavni pretres i to u roku od 30 dana od dana
izjašnjavanja o krivnji (dokaze optužbe vraća tužiocu).
I ovdje optuženi može koristiti pravo da se ne izjasni o krivnji.
Pregovaranje o krivnji – i ovaj institut ubrzava krivični proces. Odvija se između tužioca i
odbrane, a odnosi se na sva krivična djela, bez izuzetka. Može biti iniciran od obje strane.
Tužilac ne može odustati od krivičnog djela i njegove pravne kvalifikacije. Pregovara se o
vrsti i visini krivične sankcije. Tužilac može predložiti izricanje kazne ispod zakonskog
minimuma. Ovaj postupak se može odvijati do završetka krivičnog postupka – znači i u toku
istrage, odnosno, sporazum se pravi nakon podizanja optužnice – dostavlja se sudiji uz
optužnicu. Mora biti u pisanom obliku – misli se na sporazum i podnešen sudiji za prethodno
saslušanje na odluku. Sud, prije donošenja odluke provjerava:
 1. da li je sporazum dobrovoljan, svjesan i sa razumjevanjem – da nije došlo pod silom
ili prijetnjom, prevarom i sl,
2. da li optuženi – osumnjičeni upoznat sa posljedicama vezanim za imovinsko-pravni
zahtjev i troškove postupka,
3. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji,
4. da li osumnjičeni – optuženi razumije da se odriče prava na suđenje,
5. da li razumije da gubi pravo na žalbu za izrečenu sankciju,
6. da li je sankcija u skladu sa zakonom,
7. da li je oštećenom pružena mogućnost da se pred tužiocem izjasni o
imovinskopravnom zahtjevu.
Ako sudija prihvati sporazum, nastavlja se pretresom i donosi presudu kojim osobu oglašava
krivim i izriče sankciju ( u skladu sa sporazumom). Ako sudija odbaci sporazum, sporazum o
priznanju krivnje ne dolazi u obzir.
Povlačenje optužnice – tužba može do završetka pretresa odustati od optužnice, po načelu
mutabiliteta. Ovo pravo realizuje * do potvrđivanja optužnice – jednostavnim povlačenjem
optužnice, a zato mu ne treba odobrenje sudije za prethodno saslušanje, *nakon potvrđivanja
optužnice – može povući optužnicu samo uz odobrenje sudije za prethodno saslušanje. Tada
mora navesti razloge – obrazložiti svoju odluku, a razlog može biti npr. da je u postupku po
prethodnim prigovorima utvrđeno da su dokazi pribavljeni na nezakoniti način.
Ako se desi povlačenje optužnice, sud donosi rješenje o obustavi krivičnog postupka, a o
obustavi se odmah obavještavaju *osumnjičeni i njegov branilac i *oštećeni.
Tužilac poslije toga može podnijeti novu optužnicu i to:
1. protiv istog lica za drugo djelo ili
2. protiv drugog lica za isto djelo.

GLAVNI PRETRES
Glavni pretres je centralni i glavni dio krivičnog postupka (na njemu se raspravljaju pitanja:
*da li je krivično djelo izvršeno, *da li je određeno lice izvršilac tog krivičnog djela, *da li je
to lice krivično odgovorno – odnosno da li se na njega može primjeniti krivična sankcija,
*koja sankcija će mu se izreći – izricanje sankcije. Tu se može raspravljati i pitanje
imovinskopravnog zahtjeva).
Glavni pretres je ročište na kome se raspravlja o krivičnopravnom zahtjevu i to po načelima
kontradiktornosti, neposrednosti, usmenosti i javnosti.
Cilj glavnog pretresa je da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu izrekne
krivičnopravna sankcija.
Na glavnom pretresu se iznose: teze optužbe i teze odbrane, izvode dokazi, utvrđuje
činjenično stanje i donosi presuda (ako ne nastupe prepreke). On obuhvata procesne norme o:
pretpretresnom ročištu, pretpostavkama za njegovo održavanje, odlaganju i prekidanju,
započinjanju i tok dokaznog postupka.
Pretpretresno ročište – održava predsjednik vijeća sa strankama u postupku – tužilac,
osumnjičeni i braniocem, i to kada se radi o kompleksnim krivičnim spisima. Tada se
odlučuje o dokazima koji će se izvesti na glavnom pretresu, načinu izvođenja dokaza,
planiraju se rokovi ročišta. Održava se bez prisustva javnosti i o njimu se sačinjava zapisnik.
Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa – nakon izjašnjenja optuženog da nije kriv ili
odbijanju da se izjasni o krivici pred sudijom za prethodno saslušanje, sudija spis dostavlja
predsjedniku vijeća, a ovaj u roku od 30 dana – kod kompleksnih predmeta taj rok je 60 dana
– naredbom zakazuje glavni pretres, određujući vrijeme i mjesto njegovog održavanja.
Neposredno prije početka pretresa, provjerava se da li su prisutni svi subjekti koji moraju biti
prisutni na ročištu. Nedostatak nekog od pozvanih subjekata ima različite posljedice:
 a) nedolazak tužioca – pretres se odgađa, a ako je nedolazak neopravdan, može
se kazniti novčano 5000 KM i obavijestiti visoko sudsko i tužilačko vijeće,
b) nedolazak optuženog – ako se brani sa slobode, rasprava se odgađa – može se
narediti prinudno dovođenje, a ako se ni tada ne može obezbjediti može mu se
odrediti pritvor i raspisati potjernica,
c) nedolazak branioca – pretres se odgađa – ako je dolazak neopravdan može se
kazniti sa 5000 KM i obavještava se advokatska komora. Ako optuženi odluči
da promijeni branioca, novom braniocu se ostavlja 15 dana da se upzna sa
spisom,
d) nedolazak svjedoka i vještaka – predsjednik vijeća odlučuje da li će pretres
odgoditi – jer izjave može i pročitati, ako je neopravdan može se kazniti
novčano 5000 KM ili prinudno dovesti.
Odlaganje i prekidanje glavnog pretresa – radnje na glavnom pretresu se izvode u
kontinuitetu ali se on iz određenih razloga može: *odložiti i *prekinuti. Kada se glavni pretres
odgodi odgodi jer se promijenilo vijeće ili je odgoda trajala duže od 30 dana – mora početi
iznova ali se stranke i branioc mogu saglasiti da ne izvode dokaze koji su izvedeni na
prethodnim ročištima. Kada se glavni pretres odgodi jer se promijenio sudija pojedinac ili
predsjednik vijeća – mora iznova početi i moraju se ponovo izvesti dokazi, izuzetno ako je
zamijenjen predsjednik vijeća, vijeće može odlučiti uz saglasnost stranaka i branioca da se ne
izvode ponovo.
Ako su svjedoci ili vještaci umrli ili ih je nemoguće dovesti na pretres, a na ranijem pretresu
su saslušani, mogu se njihove izjave čitati.
Ako se glavni pretres koji je odložen drži pred istim sudijom pojedincom ili istim vijećem on
se nastavlja, a sudija ili predsjednik ukratko upoznaju se tokom prethodnih ročišta.
Do prekida glavnog pretresa dolazi zbog pauze, isteka radnog vremena ili pribavljanje novog
dikaza u kratkom roku. Nastavlja se uvijek pred istim sudijom i vijećem.
Rukovođenje glavnim pretresom – glavnim pretresom rukovode sudija pojedinac ili
predsjednik vijeća. Oni se staraju o:
1. održavanju reda i dostojanstvu suda – naređuju da se prinudno udalje narušioci reda,
novčano kažnjava tužioce, branioce, svjedoke i vještake koji se ne pridržavaju
procesne discipline,
2. redosljedu provođenja radnji,
3. potpunom pretresanju dokaza,
4. davanju riječi strankama, braniocu, svjedoku i vještaku,
5. vođenju zapisnika i dr.
Tok glavnog pretresa - redoslijed radnji na glavnom procesu je određen odredbom ZKP_a
koje su podijeljene u 2 odjeljka, a odnose se na:
a) Početak glavnog pretresa – ulazak sudije ili predsjednika vijeća u sudnicu tada svi
moraju ustati, otvaranje pretresa, utvrđivanje prisustva svih subjekata, utvrđivanje
identiteta optuženog, upit da li ima zahtjeva za izuzeće, upućivanje svjedoka i vještaka
van sudnice u čekaonicu, davanje upute osumnjičenom da pažljivo prati tok pretresa i
mogućnost postavljanja pitanja svjedocima i davanja komentara na njihove odgovore,
upitom oštećenom da ima pravo podnijeti imovinskopravni zahtjev, uputu optuženom
da može svjedočiti ako se odluči i da tada ne polaže zakletvu ali mora paziti na
dužnost svjedoka i na
b) Procesne radnje u pravnom smislu – su: a)čitanje optužnice – mora se čitati, a čita
je tužilac, kao bi se svi prisutni npr.javnost, upoznali sa njenim sadržajem. Potom
sudija pita optuženog da li je razumio njen sadržaj – ako nije ukratko mu pojasni za šta
se tereti. Nakon toga tužilac ukratko iznosi dokaze na kojima temelji optužbu, a potom
branilac odnosno optuženi ukratko iznosi koncept odbrane i predlože dokaze odbrane
 (s tim što odbrana nije to obavezna učiniti – mogu reći da će se o svemu očitovati u
toku postupka), b) dokazni postupak – obzirom da dokaze na glavnoj raspravi mogu
predlagati i izvoditi i *tužilac i *odbrana i *sud, zakonom je određen redoslijed
izvođenja dokaza – dokazi optužbe – dokazi odbrane – replika, dokazi optužbe kojim
se pobijaju dokazi odbrane, dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje od strane
tužioca, na repliku – dokazi čije izvođenje naređuje sud. Ovaj redoslijed strankama
omogućava da iznesu svoje navode i kritički se osvrnu na node suprotne strane. O
redoslijedu se stara sudija pojedinac ili predsjednik vijeća. Prilikom izvođenja dokaza,
dovoljno je *direktno ispitivanje – kada svjedoka ili vještaka ispituje stranka koja ga je
predložila, *unakrsno ispitivanje – kada svjedoka ili vještaka ispituje stranka koja ga
nije predložila – suprotna strana i *dodatno ili ponovno ispitivanje – kada svjedoka ili
vještaka ispituje strana koja ga je pozvala, a nakon završenog unakrsnog ispitivanja –
tada su pitanja usmjerena na ona koja je postavila suprotna strana. Kod unakrsnog
ispitivanja se mogu postavljati sugestivna pitanja i sudsko ispitivanje – sud može
pitanja svjedoku ili vještaku postavljati u svakom trenutku. Ako se kao svjedok
ispituje optuženi – ptvo ga pita branilac, pa tužilac, pa opet branilac ako ima potrebu i
na kraju sud, s tim što sud može pitati u svakom trenutku.
c) Završetak dokaznog postupka – kada stranke izvedu svoje dokaze i na upit sudije ili
predsjednika vijeća odgovore da nemaju novih prijedloga dokaza, sudija ili
predsjednik vijeća objavljuju da je dokazni postupak završen – dan i vrijeme.
d) Završne riječi – po završetku dokaznog postupka, sudija ili predsjednik vijeća daju
završnu riječ strankama oštećenom i braniocu. Prvo završnu riječ iznosi tužilac, drugi
je oštećeni, treći je branilac i četvrti je optuženi – on uvijek poslednji iznosi završnu
riječ. Ako ima više branilaca svaki može dati završnu riječ, ali se ne mogu ponavljati.
Završetak glavnog pretresa- slijedi nakon završnih riječi, a objavljuje ga sudija pojedinac ili
predsjednik vijeća. Nakon toga se sud povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude.
Izmjena optužbe
Između presude i optužbe mora postojati subjektivni identitet. S obzirom da se na glavnom
pretresu mogu pojaviti nove činjenice, sud dozvoljava tužiocu, a to mu je omogućio i zakon
da u optužnici izvrši određene promjene tzv. izmjena optužbe. Tužilac to može učiniti od
početka glavnog pretresa pa dok sudija ili predsjednik vijeća ne objavi da je dokazni postupak
završen, a čini to kada zaključi da su izvedeni dokazali, ukazali na drugačije činjenično stanje.
Izmjena optužnice mora se odnositi na isti događaj i na istu osobu, a izmjene djela daju teži –
kvalifikovani ili lakši – privilegovani oblik, što mijenja i oblik krivnje ili saučesništva, te sud
upućuje na teže ili lakše kažnjavanje.
U slučaju izmjene optužnice, glavni pretres se može prekinuti, da bi odbrani bilo omogućeno
pripremanje odbrane.
Kod izmjene optužnice, nema novog potvrđivanja optužnice (jer se odnosi na isti događaj u
prošlosti i istu osobu). Ako u izmjenjenoj optužnici ne ostane ništa od starog događaja, onda
imamo novu optužnicu koja mora ići na potvrđivanje.
Za izmjenu optužnice nije potrebna pisana forma niti je potrbna saglasnost optuženog.

PRESUDA
Presuda je najvažnija odluka koja se donosi u krivičnom postupku. Njome se odlučuje o
*osnovnom predmetu i o *sporednim predmetima – imovinskopravni zahtjev i troškovi
postupka.
Donosi se na:1) glavnom pretresu, 2) u stadiju optuživanja – nakon izjave o priznanju ili
sporazumu o krivnji, 3) u postupku po pravnom lijeku, 4) u postupku izdavanja kaznenog
naloga, 5) u postupku pružanja međunarodne krivičnopravne pomoći – izvršenje strane
krivične presude.
Presudu donoci samo sud (za krivična djela do 10 godina – sudija pojedinac, za teže krivično
djelo sudsko vijeće).
Presude se dijele na: *meritorne ili suštinske (kojima se optuženi oglašava krivim ili se
optuženi oslobađa od optužbe) i *formalne ili procesne (kojima se optužba odbija).
Identitet presude – je podudarnost između optužnice i presude. Identitet se posmatra u
odnosu na: 1) činjenice – gdje mora postojati i subjektivni identitet – isto lice u potvrđenoj
optužnici i presudi, i objektivni identitet – isto krivično djelo i u potvrđenoj optužnici i u
presudi, 2) pravnu osnovu – kvalifikacija djela u biti bi trebala biti ista i u potvrđenoj
optužnici i u presudi, ali sud nije vezan za kvalifikaciju iz optužnice – može biti i
prekvalifikovati.
Presuda kojom se optužba odbija – je presuda formalnog karaktera. Tu se sud ne upušta u
meritum krivične stvari – ne donosiodluku o krivici, nego tužbu odbija iz formalnih –
procesnih razloga i to: 1) sud nije nadležan – a to utvrdio na glavnom pretresu i to samo ako je
nadležna viša sudska instanca – za nižu sud nastavlja red; 2) tužilac odustao od optužnice – do
kraja glavnog pretresa; 3) ako nije bilo odobrenja nadležnog organa – za osobe sa imunitetom,
npr. parlamenta; 4) ako je optuženi već suđen za isto djelo – pravomoćno oslobođen ili
oglašen krivim, ne bisin idem; 5) ako je nastupila zastara, amnestija ili druge okolnosti.
Presuda kojom se optuženi oslobađa od optužbe – je meritorna presuda, a izriče se: 1) ako
djelo po kome se raspravlja nije krivično djelo; 2) ako je isključena krivična odgovornost
optuženog – sud utvrdi da je izvršio krivično djelo ali ga oslobađa od odgovornosti, npr.
neuračinljivost; 3) ako nije dokazano da je izvršio krivično djelo za koje je optužen.
Presuda kojom se optuženi oglašava krivim – je meritorna presuda. Donosi se nakon što
sud uvrdi da je optuženi izvršio krivično djelo za koje je optužen i da je kriv za djelo za koje
je optužen. Može biti: 1) osuđujuća – kojom se oglašava krivim i izriče mu se krivičnopravna
sankcija i 2) presuda kojom oglašava krivim ali se oslobađa od kazne.
Objavljivanje presude i pismena izrada presude
Objavljivanje presude – nakon okončanja glavne rasprave, te vjećanja i glasanja izriče se
presuda i to u pravilu odmah, a kod složenih predmeta može se odložiti izricanje, ali najviše 3
dana. Izriče je predsjednik vijeća, a svi u sudnici stoje – pokazuje se poštovanje prema
dostojanstvu suda. Izricanje je javno – pored stranki i branioca mogu prisustvovati i građani,
TV i sl. Prilikom izricanja presude mora se dati pouka o pravnom lijeku.
Pismena izrada presude – objavljena presuda se mora pismeno izraditi i to u roku od 15
dana od dana objavljivanja – najduže 30dana kod složenih predmeta. Potpisuje je sudija
pojedinac ili predsjednik vijeća, a ovjereni prijepis presude se dostavlja strankama, braniocu i
oštećenom. Sastoji se iz 3 dijela: 1) uvod – da se izriče u ime BiH, naziv suda, imena sudija
ili članova vijeća, zapisničare i optuženog, krivično djelo, dan pretresa i dan objavljivanja
presude; 2) izreku – koja sadrži identifikaciju podataka osuđenog, odluku suda o predmetu
optužbe, odluku o krivičnopravnom zahtjevu i odluku o troškovima, te opis krivičnog djela.
Ako je odluka da je kriv, navodi se za koje krivično djelo, koja mu se kazna izriče, da se
pritvor uračunava u kaznu, i visinu i rok za isplatu novčane kazne; 3) obrazloženje – o svim
pitanjima o kojima se raspravljalo, te iz kojih razloga je tako rješeno. Sud u obrazloženju
mora objasniti proces ocjene svakog dokaza i to kako pojedinačno tako i u vezi sa ostalim
dokazima, i izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

Redovni pravni lijekovi – da bi presuda bila utemeljena ona mora biti *pravilna – u pogledu
činjeničnog stanja i *zakonita * u pogledu primjene materijalnog i procesnog krivičnog prava.
Moguće je da sud donese odluku koja nije pravilan ili zakonita, a da bi se spriječilo da takva
odluka donese pravne posljedice, ZKP predviđa sredstva zaštite tj.pravne lijekove.
Cilj pravnog lijeka, kojeg mogu ulagati stranke u postupku i druge ovlaštene osobe je da se
sudska odluka *ukine ili *preinači.
Pravni lijek se ulaže višoj instanci, a zavise od volje stranaka (pravni lijek se ulaže po
službenoj dužnosti).

Teorija poznaje podjelu na:*redovne (pobijaju nepravosnažne oddluke) i vanredne (pobijaju

pravosnažne odluke), *suspenzivne (odlaže izvršenje odluke) i nesuspenzivne (neodlaže
izvršenje odluke), *devolutivne (odlučuje viši sud) i nedevolutivne (odlučuje isti sud),
*potune (ulaže se iz svih razloga) i nepotpune (samo iz nekih razloga) pravne lijekove.
Žalba na prvostepenu presudu
Žalbu na prvostepenu presudu odlaže njeno izvršenja. Ona je redovan, suspenzivan,
devolutivan i apsolutan pravni lijek.
Subjekti žalbe su: *starnke, *branilac i *oštećeni. Žalbu može podnijeti samo ovlaštena
osoba (tužilac, osuđeni – njegov zakonski zastupnik, bračni i vanbračni partner, roditelji i
djeca optuženog, usvojilac i usvojenik, te branilac, a i oštećeni – u pogledu imovinskopravnog
zahtjeva i troškova postupka).
Rok žalbe – je 15 dana od dana dostavljanja presude (u složenim predmetima sud može
produžiti još 15 dana).
Odreći se prava na žalbu *optuženi može nakon dostavljanja presude, a do donošenja
drugostepene odluke, može odustati od žalbe; *tužilac može od objavljivanja presude do
donošenja drugostepene odluke i on može odustati.
Sadržaj žalbe- žalba mora imati firmu,a njeni obavezni elementi su:
1. označenje presude – naziv suda, broj i datum presude,
2. pravni osnov – za žalbu,
3. obrazloženje
4. prijedlog da se presuda ukine ili izmjeni,
5. potpis podnosioca – iz kojeg se cijena da li je ovlašten za podnošenje žalbe.
Ako žalba ne sadrži neki od elemenata, sud će je vratiti podnosiocu na dopunu.
U žalbi se može pozivati na *nove činjenice i *nove dokaze.
Žalbeni osnov i obim pobijanja prvostepene odluke
Osnov za ulaganje žalbe može biti: *pravni (pogreška primjene KZ_a ili ZKP_a) i *činjenični
(pogrešno utvrđene činjenice).
Prema našem zakonu, presuda se može pobijati:
1. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka,
2. zbog povrede krivičnog zakona,
3. zbog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja,
4. zbog odluke o sankciji, imovinskopravnom zahtjevu, odluke o troškovima i odluke o
objavljivanju u sredstvima javnog informisanja.
Drugostepeni sud razmatra spis samo u dijelu na koji se poziva žalba.
1.Bitne povrede odredaba krivičnog postupka imaju za posljedici ukidanje prvostepene
presude i pretres pred drugostepenim sudom. Mogu podijeliti u 2 grupe:
a) apsolutne bitne povrede su: *nepropisano sastavljeno sudsko vijeće, *učešće sudije koji
je morao biti izuzetak, *ako suđenju – raspravi nisu prisustvovali svi subjekti ili ako im je
uskraćeno pravo na tumača, *ako je povrijeđeno pravo na odbranu, *ako je, bez razloga,
isključena javnost na glavnom pretresu, *ako nije postojanje nadležnog organa, npr. imunitet
– parlament,*ako sud nije bio nadležan, * ako u potpunosti nije riješio predmet optužbe, *ako
se presuda zasniva na nezakonitom dokazu, * ako je optužba prekoračena-između optužbe i
presude nama subjektivnog i objektivnog identiteta i *ako izreka presude nije razumljiva.
b) relativno bitne povrede se oglkedaju u pogrešnoj primjeni neke odredbe ZKP-a, a to je
bili ili moglo biti od uticaja na nezakoniti i pravilno donošenje presude. Ove povrede se mogu
dogoditi u toku:* pretresa ili *donošenja presude.
2. Povrede krivičnog zakona – imaju za posljedicu preinačenje prvostepene presude. Sve
povrede krivičnog zakona smatraju se apsolutnim. Povrede mogu biti:*djelo koje nije
krivično djelo, *nije krivično odgovoran,npr. neuračunljiv. *okolnosti koje isključuju krivično
gonjenje-zastara,amnestija, *primjenjen zakon koji se ne može primjeniti,*prekoračeno
ovlaštenje suda kod donošenja odluke o kazni,*nepravilno uračunat pritvor.
3. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje je osnov za ukidanje presude i održavanje pretresa
pred drugostepenim sudom. Činjenično stanje može biti:*Pogrešno utvrđeno(sud dođe do
pogrešnih zaključaka po dokazima) i *nepotpuno utvrđeno (sud propusti izvesti sve važne
dokaze.
4. Zbog odluke o sankciji i drugih odluka se prvostepena presuda može preinačiti. Ovo se
dešava kad sud donese pogrešnu procjenu(npr. previdio okolnosti zbog kojih je kazna trebala
biti veća ili manja). To mogu biti odluke o: *kazni, *uslovnoj osudi, *mjeri bezbjednosti, *
oduzimanju imovinske koristi, *imovonsko pravnom zahtjevu, *objsavljivanje presude u
javnosti, * troškovima postupka.
Postupak po žalbi
Postupak po žalbi odvija se u dva dijela, i to:
Postupak pred prvostepenim sudom – žalba se podnosiu u dovoljnom broju primjeraka, i
to: za sud, protivnu stranku i branioca. Žalba mora biti dopuštena izjavljena od ovlaštenog
lica, blagovremena –izjavljena u roku. Žalba se dostavlja drugoj strani na izjašnjenje koje
mora biti učinjeno u roku od 8/osam/ dana. Spis sa žalbom i iztjašnjenjem se potom
dostavljaju drugostepenom sudu.
Postupak pred drugostepenim sudom- vodi apelaciono vijeće sastavljeno od 3/tri/ sudije.
Predsjednik apelacionog vijeća određuje sudiju izvjestioca koji prikupljaju potrebna
obavještenja po žalbi, npr. od prvostepenog sudijei sl. te nakon toga predsjednik apelacionog
vijeća zakazuje sjednicu. Na sjednici se pozivaju stranke i branilac, svaka strana iznosi svoje
viđenje i objašnjava, ako je potrebno izvode se dokazi-NA RASPRAVI, i na sjednici se
DONOSI ODLUKA. Odluka se, kao i u prvostepenu, izrađuje piusmeno u roku od
15/petnaest/ dana ili kod složenih predmeta u roku od 30/trideset/ dana.
Odluke po žalbi
Odluke po žalbi donosi vijeće apalacionog odjeljenja i to:
1. na sjednici vijeća ili
2. nakon rasprave. Ove odluke se donose u formi rješenja ili presude. Mogu biti:
a) odluke kojim se žalba odbacuje nedopuštenosti i neblagovremenosti u formi rješenja ,
b) presuda kojom se žalba odbacuje kao neoosnovana i potvrđuje prvostewpena presuda
u formi presude
3) odluka kojom se ukida prvostepena presuda i određuje raspra u formi rješenja ,
4) presuda kojom se preinačava presuda.
Zabrana reformatio in peius znači da se na uloženu žalbu u korist optuženog ne može izreći
teža kazna od kazne izrečene u prvostepenom postupke. Ovo je zaštita optuženog kako se ne
bi obeshrabrio za ulaganje žalbe.
Beneficium cohaesionis ili popgodnost spajanja znači da se u drugostepenom postupku
odluka apelacionog vijeća koja je povoljnija po optuženog, proširuje i na druge saoptužene
bez obzira što oni nisu podnijeli žalbu.
Prošireno djelovanje žalbe –žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
ili zbog povrede krivičnog zakona se autoimatski proširuje i na odluke o sankciji i oduzimanju
imovinske koristi.
Žalba na presudu drugostepenog suda – u žalbenom postupku ZKP predviđa princip
dvostepenosti ali i pravi izuzetak, te primjenjuje princip prvostepenosti i to u situacijama kada
drugostepeni sud donese odlike da:
1. optuženog oglasi krivim a on je u prvom stepenu dobio oslobađajuću presudu i
2. optuženog oglasi krivim i ako je u prvom stepenu oslobođen od optužbe-formalna
presuda.
Po takvoj žalbi odlučuje trećestepeno vijeće, sastavljeno od 3/tri/ sudije. I oivdje se
primjenjuje princip beneficium cohaesionis .
Žalba na rješenje – u krivičnom postupku je predviđeno donošenje čitavog niza rješenja,
koja mogu donosti sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, vijeće
apelacionog suda. Žalbu na njihova rješenja, stranka ulažu višim instancama a ulažu se u roku
od 3/tri/ dana (tu ima izuzetaka npr. žalba na rješenje o pritvoru u roku od 24 sata, žalba na
odgojnu mjeru maloljetniku u rokuz od 8 dana). Podnošenje žalbe, u pravilu odlaže izvršenje
ali i tu ima izuzetaka.
Na ovu žalbu se pravila suidije izvjestioca, reformatio in peius, beneficium cohaesionis.

VANREDNI PRAVNI LIJEK

Žalba se može ulagati dok presuda ne postane pravosnažna, može se ulagati samo vanredni
pravni lijek, koji se zove zahtjev za ponavljanje postupka (on podrazumjeva vraćanje
postupka u neku fazu te ponovo vođenje postupka od te faze). Zahtjev se postavlja kada se
utvrdi da je činjenična stvar-koja je utvrđena presudom NEISTINITA a prikupljene su nove
činjenice i dokazi(za koje se ranije nije znalo, odnosno kojim se ranije nije raspolagalo).
Ovdje ralikujemo:
a) Nepravo ponavljanje krivičnog postupka – je situacija koja se primjenjuje
kod krivičnog djela u sticaju, npr. više KD-a izvršeno u sticaju a za svako KD-
o sudio i presudio drugi sud. Tada po zahtjevu kaznu objedinjuje sud koji je
izrekao najstrožiju kaznu, a ako su izrečeneistovrsne kazne, onda sud koji je
izrekao največu kaznu, a ako su i po visini kazne istovrsne onda sud koji je
izrekao zadnju kaznu. U ovom slučaju se ne ponavlja postupak- nema
izvođenja novih činjenica i dokaza, a kao i po svakom zahtjevu odlučuje sud
koji je donio presudu.
b) Nastavljanje krivičnog postupka – ovome prethodi pravosnažna obostava
postupka: *rješenjem o obustavi ili *presudom o odbijanju optužbe. Dešava se
u slučaju da postoje procesne smetnje za vođenje daljeg postupka, a tiču se
činjenice da nema odobrenja, npr. parlamenta za slučaj skidanja imuniteta
optuženom. Postupak će se nastaviti ako tužilac pribavi odobrenje i podnese
zahtjev za ponavljanje postupka. Postupak će se nastaviti- neće se ponavljati
već završene radnje.
c) Ponavljanje postupka obustavljenog prije početka glavne rasprave – ovo
se ne odnosi na nepostojanje odobrenja nego na činjenicu da je postupak
pravosnažnim rješenjem obustavljen iz nekog drugog razloga. Postupak će se
ponoviti ako tužilac *pribavi nove dokaze ili ako se dokaže da je tužilac –
odustao od gonjenja zbog krivičnog djela zloupotrebe položoja – dokaz
presuda protiv tužioca ili drugi dokaz ako je tužilac umro.
d) Ponavljanje postupka u korist osuđenog – je situacija kada je optuženi
pravosnažnom presudom oglašen krivim, a zahtjev za ponavljenje postupka se
podnosi da bi se optuženi *oslobodio, *optužba bila odbijena i *kaznio po
blažem krivičnom zakonu. Razlozi za podnošenje zahtjeva su: presuda
zasnovana na lažnoj izjavi svjedoka ili vještaka, do presude je došlo usljed
krivičnog djela sudije ili osobe – istražitelja, podnošenjem novih dokaza ili
 dokaza koji su postojali, a nisu izvedeni na glavnoj raspravi, osoba već
osuđena za isto krivično djelo i presuda zasnovana na dokazima nastalim
kršenjem ljudskih prava,
e) Ponavljanje postupka na štetu optuženog – može se pojaviti u situaciji kada
se dokaže da je tužilac odustao od optužbe zbog krivičnog djela korupcije ili
krivičnog djela protiv službene dužnosti ili druge dužnosti tužioca.
Subjekti i rok – zahtjev za ponavljenje postupka mogu podnijeti *stranke u postupku i
*baranilac. Za optuženog to mogu uraditi i ovlaštene osobe, a i tužilac bez obzira što je
izdržao kaznu ili je nastupila amnestija, pomilovanje ili zastara.
Postupak odlučivanja – podrazumjeva da je u zahtjevu naved zakonski osnov za ponavljanje
postupka i novi dokazi koji ga potkrepljuju. Odlučuje isti sud i to u vijeću 3 sudije (ne može
učesvovati samo sudija koji je donio presudu). Vijeće može donijeti odluku da zahtjev
*odbaci – ako nije podnešen od ovlaštenog podnosioca ili nisu valjani novi dokazi i *uvaži – i
dopusti ponavljanje krivičnog postupka.

POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

Postupak za izdavanje kaznenog naloga je skraćeni postupak (skraćeni oblik krivičnog

postupka) koji se vodi za lakša krivična djela i u kojim je moguće izreći sankciju i bez
vođenja glavog pretresa.
Uslovi koje predviđa ZKP za ovaj postupak su:
1. Krivično djelo za koje je zaprijećena novčana kazna ili kazna zatvora do 5/pet/
godina – i to kao glavne kazne,
2. dovoljno dokaza kojim raspolaže tužilac, da je osumnjičeni učinio djelo koje
mu se stavlja na teret,
3. da je tužilac zatražio od sudije pojedinca da izda kazneni nalog i
4. da je tužilac zatražio izricanje sankcije ili mjere.
Postupak po zahtjevu tužioca, provodi sudija pojedinac. Tu su moguće situacije da sudija
pojedinac ne prihvati zahtjev:sudija zahtjev odbacuje ako: *ako je krivično djelo sa
zaprijećenom kaznom preko 5/pet/ godina zahtjeva, *ako je tužilac predložio pogrešnu
sankciju ili mjeru koja nije predviđena zakonom, *ako treba spajati postupak sa drugim
postupcima za isto lice. Ako se zahtjev tužioca odbaci, tada optužnica ide na potvrđivanje, a
tužilac može uložoti žalbu koju u roku od 48 sati razmatra vijeće trojice sudija.
Prihvati zahtjev tada će sudija prvo potvrditi optužnicu i odmah, a najkasnije u roku od
8/osam/ dana zakazati saslušanje optuženog. Saslišanju moraju prisustvovati i stranke u
postupku, a i branilac ako ga optuženi ima. Ako se neko ne pojavi na saslušanju postupa se
kao i kod glavnog pretresa. Sudija će za saslušanje: *utvrditi pravo na branioca, *utvrditi da li
je optuženi razumio optužnicu, *pozvati tužioca da iznese dokaze i * pozvati optuženog da se
izjasni o dokazima i krivnji te predloženoj sankciji ili mjeri.
Ako se optuženi izjasni da je kriv i da prihvata sankciju ili mjeru sudija utvrđuje krivnju i
presudom izdaje kazneni nalog sa poukom o pravnom lijeku-žalba se podnosi u roku od
8/osam/ dana.
Ako se optuženi izjasni da nije kriv ili izjavi prigovor na optužnicu, sudija će ranije
potvrđenu optužnicu proslijediti radi zakazivanja glavnog pretresa i to u roku od 30 dana-o
prigovorima će se odlučivati prije glavnog pretresa.

***************************************************************************
***************************************************************************
***************************************************************************
 POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE

Sudska opomena kao krivično pravna sankcija se može izreći kada se ispune slijedeći
uslovi:*zaprijećena kazna do jedne ili izuzetno do tri godine zatrvora i novčana kazna, *odnos
izvršioca prema oštećenom i *odnos izvršioca prema naknadi štete oštećenom.
Sud izdaje rješenje na koje se može uložiti žalba u roku od 30 dana. Rješenje ima uvod,
dispoziciju ili izreku, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku. U rješenju mora postojati
upozorenje da se opomena izriče umjesto kazne jer se očekuje da će vaspitno djelovati na
izvršioca.

POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

Postupak prema maloljetnicima je poseban postupak različit od postupka prema punoljetnim

licima.
Cilj postupka je resocijalizacija maloljetnika, a ne da se utvrdi da li je utvrdio krivično djelo,
da li je kriv za krivično djelo i da li se na njega može primjeniti sankcija.
Postupak je regulisan posebnim dijelom ZKP a veže se za životnu dob izvršioca (14-18
god.), i to u vrijeme *izvršenje djela i *vrijeme suđenja(da nije navršio 21 godinu).
Dijete do 14 godina života nije krivično odgovorno-protiv njega se ne može provoditi istraga.
Mlađe punoljetne osobe su osobe do 21 godine – prije početka glavnog pretresa se to mora
ustanoviti, da bi mu se mogla izreći odgojna mjera. Ako je malodobnik učestvovao u
izvršenju krivičnog djela sa punoljetnom osobom predmet-spis se razdvaja (izuzetno se ne
razdvaja ako se moraju sveobuhvatno utvrditi činjenice tj. razjasniti činjenična stvar).
Specifičnosti postupka su : *svrha postupka-to je resocijalizacija i mldb da se uklopi u
društvo; *postupak vodi sudija za maloljetnike-sa iskustvom u radu sa mldb, a o žalbi
odlučuje vijeće od tri sudije; *hitnost postupanja-podrazumjeva hitnost u postupanju svih
organa koji učestvuju u istrazi i donošenju sudske odluke. Sudija za mldb izvještava sudiju
svakih 15 dana o toku postupka i eventualnim smetnjama; *obaveza branioca – u svim
tezama postupka; *isključenje javnosti –javnost ne može prisustvovati suđenju;*pritvor –se
može odrediti samo zbog opasnosti od bjekstva, opasnosti da će ponovo izvršiti krivično djelo
i koluzijske opasnosti. Pritvor može trajati najduže mjesec dana izuzetno ga vijeće može
produžiti još dva mjeseca. Kada se završi pripremni postupak može još najduže 6 mjeseci.
Pritvor mldb izdržava odvojeno od punoljetnih osoba ; *mjere zaštite i pomoći- ako sredina
u kojoj živo negativno utiče na mldb može sudija za mldb odrediti da se smjesti u prihvatilište
odgojnu ustanovu drugu porodicu i sl.; *zahtjev tužioca- mora postojati zahtjev tužioca pošto
procijeni cjelishodnost vođenja postupka; *obavijest roditeljima ili starateljima o vođenju
postupka se mora uputiti odmah; *učešće organa starateljstva npr. centra za socijalni rad u
svim fazama postupka; *dužnost svjedočenja – kada se provjeri duševna razvijenost te
životna situacija mlbd tada se mogu osloboditi svjedočenja roditenji, staratelji, vjerski
ispovjednik i branilac i to samo po ovim pitanjima, a mogu i svjedočiti ako žele;dužnosti
sudije za maloljetnike – utvrditi duševnu razvijenost i uslove života mldb odrediti način
provođenja radnji, narediti smještanje u prihvatilište i dr.zakazati ročište ili glavni pretres,
izreći maloljetniku odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora, vršiti nadzor nad
provođenjem mjere i promijeniti odgojnu mjeru; *dužnost vijeća za maloljetnike- kontrola
pritvora i produženje pritvora, odlučuje po žalbi, odlučuje o neslaganju tužioca i sudije kod
pokretanja pripremnog postupka.
Tok postupka prema maloljetnicima je drugačiji postupak od postupka prema punoljetnim
licima. Istraga i postupak optuživanja su zamjenjeni tzv. pripremnim postupkom, a glavni
pretres postupkom pred sudijom za maloljetnike, a predviđen je i postupak po pravnim
lijekovima.
Pripremni postupak predviđa prikupljanje podataka o *izvršenom krivičnom djelu i
*ličnosti maloljetnika, a može uključiti i *zaštitu maloljetnika. Tužilac podnosi zahtjev za
pokretanje pripremnog postupka, a sudija ga prihvata. Ako sudija odluči da izrekne odgojnu
preporuku – neće pokretati postupak, u protivnom vraća materijal tužiocu koji onda može
*odustati od gonjenja, *zahtjevati dopunu pripremnog postupka ili *zahtjevati – podnijeti
obrazloženi prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne. Ova treća vrsta prijedloga je vrsta
akta optuženja.
Postupak pred sudijom za maloljetnike se može podijeliti na *glani pretres – ako je zas
krivično djelo propisana kazna zatvora ili zavodske mjere i *ročište – koje je tajno sa
posebnim izvođenjem dokaza i ograničenom kontradiktornosti. Ročište sudija zakazuje isti
dan kada primi prijedlog tužioca, a provodi ga tamo gdje se izriču nezavodske mjere. Ročištu
mogu prisustvovati : tužilac, mldb, branilac, roditelj ili staratelj i organ starateljstva- obavezno
tužilac i branilac- a bez ostalih se može voditi ročošte. Isto važi i za glavnu raspravu.
Kod donošenja odluka sudija prvo izriče odgojnu mjeru a tek onda kaznu odgojne mjere se
izriču rješenjem a kazna mldb zatvora presudom. Sudija jw dužan pratiti izvršenje odgojne
mjere-svaki mjesec ga obavještava ustanova.
Postupak po pravnim lijekovima – redovni su žalba na presudu i rješenje, a vanredni je
zahtjev za obnovu postupka. Rokovi za žalbu su kraći-8 dana, žalba se može izjaviti i protiv
volje mldb sa sjednice vijeća je isključena javnost, žalba ima suspenzivno i nesuspenzivno
dejstvi i dr.
Odgojne preporuke su zamjena za pokretanje i vođenje postupka i primjenjuju se izvan
krivičnog postupka. Određuju se za lakša krivična djela – do 3 godine zatvora ili novčana
kazna. Cilj im je da utiču na mldb da više ne čini krivična djela. Pored uslova o težini kazne
mora se kumulativno ispuniti i uslov *priznanje maloljetnika i *pomirenje sa oštećenim.
Odgojne preporuke su : izvinjenje oštećenom, naknada štete, redovno pohađanje škole, rad u
korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice, prihvatanje zaposlenja, smještaj u drugu
porodicu, dom ili ustanovu, liječenje u ustanovi, posjećivanje odgojnih ustanova.
Odgojna preporuka može trajati najduže jednu godinu a može se zamjeniti i drugom
preporukom.

ODGOVORNOST PRAVNIH OSOBA ZA KRIVIČNA DJELA

Za pravnu osobu koja nema procesni imunitet pred sudom odgovara fizičko lice koje je
počinilo krivično djelo u ime i za račun ili u korist pravne osobe.
Specifičnost i tok postupka protiv pravne osobe su :*jedinstvenost postupka – protiv
fizičke osobe-izvršioca krivičnog djela i pravne osobe za čiji je račun izvršeno krivično djelo
vodi se jedinstven postupak, *načelo cjelishodnosti ili oportuniteta - tužilac može odustati
od postupka protiv pravne osobe ako je: fizičko lice jedini vlasnik pravne osobe, ako je
pravna osoba u stečaju, ako pravna osoba nema dovoljno imovine ni da plati sudske troškove,
ako je učešće pravne osobe u izvršenju krivičnog djela neznatno; *zastupnik –lice koje
zastupa pravnu osobu na sudu –po zakonu, odluci ili statutu pravne osobe; *izuzeće
zastupnika –zastupnik ne može biti osoba koja je u postupku bila svjedok ili ona protiv koje
se vodi postupak za isto djelo, osim ako je jedini član pravne osobe; *branioc – pravna osoba
može imati branioca ali to ne može biti ista osoba koja je i branilac fizičkog lica; *sastavni
dijelovi optuženog akta i presude- ovi akti imaju dodatne sastavne dijelove i to: ime pravne
osobe ili naziv, sjedište pravne osobe, osnov odgovornosti pravne osobe, podatke o
zastupniku; *glavni pretres – prvo se saslušava optuženi pa onda zastupnik pravne osobe, a
kod završne riječi prvo barnilac pravne osobe pa zastupnik pravne osobe, pa branilac
optuženog i na kraju optuženi; *privremene mjere osiguranja – preduzimaju se na prijedlog
tužioca kako bi se osigurala provedba kazne tj. oduzimanje imovinske koristi; *mjere
bezbjednosti – koje može izreći sud kako pravna osoba ne bi ponovila ili izvršila novo
krivično djelo su: zabrana obavljanja djelatnosti ili dijela djelatnosti i zabrana promjene
statuta kako ne bi bila izbrisana iz sudskog registra.

PREKID POSTUPKA U SLUČAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI,

POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI I POSTUPAK U SLUČAJU
OBAVEZNOG LIJEČENJA OD ZAVISNOSTI

Prekid postupka zbog duševne bolesti – može se desiti da je izvršilac u vrijeme izvršenja
krivičnog djela bio u stanju uračunljivosti, ali da u toku postupka nastupi takvo duševno
oboljenje da osumnjičeni ili optuženi ne može pratiti dalji tok postupka. U tom slučaju će
tužilac u toku istrage ili sud poslije istrage izdati rješenje kojim se postupak prekida.
Osumnjičeni ili optuženi će istim rješenjem biti upućen u organ za socijalno staranje. Ako
ozdravi postupak će se nastaviti, osim ako nastupi zastara krivičnog gonjenja. Prije donošenja
rješenja vrši se psihijatrisko vještaćenje.
Postupak u slučaju neuračunljivosti – kada krivično djelo izvrši neuračunljiva osoba (bila
neuračunljiva u vrijeme izvršenja) tada se ne govori o krivičnom djelu nego o protivpravnoj
radnji tj. protivpravnom djelu. Sud utvrđuje da li je izvršeno djelo i da li je izvršilac u vrijeme
izvršenja bio neuračunljiv. Tužilac će u optužnici dati prijedlog da se utvrdi uračunljivost
optuženog u vrijeme izvršenja djela (dostaviti medecinsku dokumentaciju u prilogu) i da se
optuženi prisilno smjesti u zdravstvenu ustanovu. Tužilac može predložiti i pritvor protiv
ovakve osobe (sud ako prihvati prijedlog rješenjem određuje pritvor u zdravstvenoj ustanovi,
a dužina je isto kao i kod uračunljive osobe. Žalba se može uložiti u roku od 15 dana).Ako se
pokaže da optuženi nije bio uračunljiv nego *uračinljiv, *smanjeno uračunljiv ili *bitno
smanjeno uračunljiv tužilac mora izmjeniti prijedlog – predložiti izricanje mjere
psihijatrijskog liječenja umjesto prisilnog smještaja u zdravstvnu ustanovu, a ako to ne učini
sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija.
Postupak obaveznog liječenja od ovisnosti – ako je optuženi izvršio krivično djelo usljed
ovisnosti i to pod uticajem droga ili alkohola sud će nakon izvršenih vještačenja donijeti
mjeru obavzenog liječenja od ovisnosti. Ako je izrečena uslovna osuda, a optuženi ne poštuje
nalog o provođenju mjere sud može ukinuti uslovnu osudu i odrediti prinudno izvršenje
mjere.

ODUZIMANJE PREDMETA I ODIZIMANJE IMOVINSKE KORISTI

PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM, POSTUPAK ZA OPOZIVANJE USLOVNE
OSUDE

Oduzimanje predmeta – u presudi kojom se optuženi oglašava krivim obavezno se izriče i

mjera bezbjednosti, a to je oduzimanje predmeta koji su namjenjeni izvršenju krivičnog djela
kojima je izvršeno krivično djelo, koji su nastali izvršenjem krivičnog djela. Ako se to
propusti navesti u presudi sud za to izdaje posebno rješenje. Čak i ako se izrekne oslobađajuća
presuda ili se odbije optužnica ili rješenje obustavi istraga sud može u interesu opšte
sigurnosti izdati rješenje o oduzimanju predmeta.
Oduzimanje imovinske koristi – imovinska korist ostvarena izvršenjem krivičnog djela se
mora oduzeti. Tužilac u istrazi i sud u postupku moraju ex officio utvrditi stečenu imovinsku
korist izvršioca – u tu korist ne spada dio koji se odnosi na imovinskopravni zahtjev
oštećenog. Sud imovinsku korist preko imovinskogpravnog zahtjeva utvrđuje slobodnom
ocjenom. U presudi se naznačava visina imovinske koristi koja se ima oduzeti. Na tu odluku
optuženi može uložiti žalbu ili zahjtev za ponavljanje krivičnog postupka.
Postupak za opoziv uslovne osude – ovaj postupak se vodi na prijedlog tužioca ili ga vodi
sud po službenoj dužnosti i to ako se utvrdi da optuženi nije ispunio obavezu koju mu je
naložio sud.npr.vratio imovinsku korist, nadsoknadio štetu i sl. Sud zakazuje saslušanje
kojem prisustvuju tužilac, optuženi i oštećeni, utvrđuje da obaveza nije izvršena i opoziva
uslovnu osudu te utvrđuje da se izrečena kazna izvrši (a može i produžiti rok za izvršenje
obaveze, zamijeniti obavezu drugom obavezom ili osloboditi optuženog od ispunjenja
obaveze.

POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU

MJERA BEZBJEDNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE

Postupak brisanja osude – donošenje odluke o brisanju – brisanjem osude se želi postići
da osuđeni nakon izdržane kazne ne trpi nikakve posljedice. Može se provesti *po službenoj
dužnosti – i to rješenjem organa koji vodi kaznene evidencije kojim prethode provjere – da li
je u međuvremenu izvršio novo krivično djelo i da li se protiv njega vodi postupak za neko
drugo krivično djelo, *po zahtjevu – prijedlogu osuđenog – koji osuđeni upućuje organu
koji vodi kaznene evidencije. Ako organ ne donese rješenje u roku od 30 dana osuđeni se
može prijedlogom obratiti sudu, *po molbi osuđenog – koju upućuje sudu. Sud saslušava
osuđenog i tužioca i provjerava ponašanje osuđenog, *kod policije, *kod zatvorske
ustanove. Ako sud odbije molbu ponovo se može podnijeti u roku od 1 godine.
Postupak za prestanak primjene mjere bezbjednosti i pravne posljedice osude –
postupak se pokreće molbom koju osuđeni upućuje prvostepenom sudu. Sud vrši provjere
*kod policije, *kod zatvorske ustanove, *zakonski protok vremena te saslušava
podnosioca molbe i tužioca. Ako odbije molbu ponovo se može podnijeti u roku od 1 godine.
Uvjerenje o kaznenoj evidenciji – podaci o kažnjavanju se vode prema mjestu rođenja
osuđenog lica, a smiju se davati samo *sudu, *tužilaštvu, *MUP-u, *organu za izvršenje
krivične sankcije, *oragnima koji učestvuju u postupku amnestije, pomilovanja ili
brisanja osude, *građaninu ubilježenom u evidenciju samo na njegov zahtjev i to samo
podaci koji se tiču njega. Ne smiju se spominjati brisane osude.

POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE KRIVIČNOPRAVNE POMOĆI I

IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA,
POSTUPAK ZA IZRUČENJE OSUMNJIČENIH ODNOSNO OPTUŽENIH I
OSUĐENIH OSOBA

Obzirom da suverenitet jedne države prestaje na njenim granicama, tu prestaje i njeno vršenje
pravosuđa. Da izvršioci strani državljani ili domicilni izvršioci koji izvrše krivično djelo u
inostranstvu, ne bi ostali nekažnjeni razrađeni su instituti međunarodne krivičnopravne
pomoći. Najčešći oblici te pomoći : * „mala“ međunarodna pomoć, *izvršenje strane
krivične presude, *ustupanje krivičnog gonjenja drugoj državi- stranoj državi i
*izručenje-ekstradicija.
Obzirom da se mogu desiti različite situacije (potrebno tražiti da se prikupe dokazi u drugoj
državi, potrebno obezbjediti prisustvo okrivljenog tj.optuženog koji se nalazi u drugoj državi
da bi mu se sudilo potrebno je nad osuđenim izvršiti krivičnu sankciju a on se nalazi u drugoj
državi) može se napraviti i podjela na: *aktivnu pravnu pomoć-pružanje pomoći i *pasivnu
pravnu pomoć-traženje pomoći.
Pravna pomoć traži se zamolnicom ili molbom i to putem MIP-a, a može i direktno ako se
tako reguliše međunarodnim ugovorom.
Uslovi za pružanje pomoći se regulišu međunarodnim normama (bilateralnim ili
multilateralnim međunarodnim ugovorima) a način pružanja pomoći se reguliše domaćim
normama – ako je regulisan i međunarodnim ugovorom on ima prednost nad domaćim
normama.
„Mala“ međunarodna krivičnopravna pomoć – obuhvata različite procesne radnje:
uručenje poziva, dostavljanje pismena, vršenje provjera, pretrese, razmjenu podataka iz
kaznenih evidencija, zajedničke istražne timove i sl. Zamolnica se dostavlja MIP-a a MIP_a je
proslijeđuje sudu ili tužilaštvu. Odluku o postupanju donose sud ili tužilaštvo. Uslov za
pružanje pomoći da je krivično djelo za koje moliteljica traži pomoć propisano kao krivično
djelo i u zamoljenoj državi-to je načelo obostrane kažnjivosti ili identiteta norme.
Izvršenje strane krivične presude- u BiH-i će ova mjera biti provedena samo ako je sa
državom moliteljicom sklopljen međunarodni ugovor koji tretira problematiku krivičnopravne
pomoći.tretira problematiku krivičnopravne pomoći. Takođe će naš sud postupiti i ako je
moliteljica izrekla presudu po našem ZKP BiH. Uslovi za izvršenje presude su *postojanje
međunarodnog ugovra i *provođenje postupka pred domaćim sudom – a to je izricanje
sankcije pred vijećem od 3 sudije kome prethodi izjašnjenje tužioca, osuđenog i branioca.
Kod izricanja presude sud vodi računa o svim elementima za izricanje presude, npr. vrsti djle,
ličnosti izvršioca i sl. Ne može izreči presudu veću od sankcije koju je izrekla država
moliteljica – pravilo reformatio in peius. I ovdje se primjenjuje načelo identiteta norme tj.
obostrane kažnjivosti – djelo mora biti propisano kao krivično djelo u obje države.
Ustupanje krivičnog gonjenja i preuzimanje krivičnog gonjenja od strane države – ovaj
oblik preduzima se kada npr.stranac izvrši krivično djelo pa pobjegne u svoju državu, ako
domaća država ne izruči izvršioca državi moliteljici onda će na zahtjev moliteljice pokrenuti
krivični postupak protiv izvršioca – to podrazumjeva razmjenu dokaznog materija i drugih
informacija. Prema domaćim – našim normama uslovi za ustupanje krivičnog gonjenja su:
*da je stranac izvršio krivično djelo na teritoriji BiH, *da se strana država ne protivi
ustupanju krivičnog gonjenja, *da se stranac na taj način ne izlaže nehumanom
postupanju, *da je oštećeni dobio osiguranje za ostvarenje imovinskopravnog zahtjeva.
Odluku o ustupanju donosi tužilac – do podizanja optužnice, a sudija za prethodno saslušanje
poslije podizanja optužnice, a na prijedlog tužioca. Odluku po zahtjevu za preuzimanjem
krivičnog djela države moliteljice odlučuje tužilac.
Pojam i karakteristike izručenja – ekstradicija – to je postupak u kome se na temelju
sudskog postupka strani državljanin ili osoba bez državljanstva izručuje stranoj državi radi
*vođenja postupka ili *izvršenja sankcije. Ovu problematiku je regulisala EVROPSKA
KONVENCIJA O IZRUČENJU – čije odredbe uvijek imaju prednost nad potpisanim
međunarodnim ugovorom između dvije – bilateralnim ili više država multiletaralnim. Zato se
o ovom situacijama obavještava GENERALNI SEKRETAR VIJEĆA EVROPE. Načela koja
su zastupljena kod ekstradicije su *načelo reciprociteta – izručenje se uslovljava istim
postupkom države moliteljice u budućnosti, *načelo identiteta norme ili obostrane
kažnjivosti_krivično djelo u obje države, *načelo specijaliteta-moliteljicamože goniti i
kazniti izvršioca samo za krivična djela izvršena prije podnošenja zahtjeva za izručenje,
*načelo ekstradibilnosti -. Ekstradicija je moguća samo za krivična djela predviđena
međunarodnim ugovorom.
Pretpostavke za izručenje prema ZKP BiH su:
1. da osoba čije se izručenje traži nije državljanin BiH-e,
2. da osobe čije se izručenje traži ne uživa azil (ili nije podnijela zahtjev za azil)
3. da djelo nije izvršeno na teritoriji BiH-e,
4. da je to djelo propisano kao krivično djelo u obje države (moliteljici i zamoljenoj),
5. da to djelo nije političko ili vojno krivično djelo,
6. da po domaćim normama nije nastupila zastara gonjenja ili izvršenja sankcije ili da
nije pravosnažno presuđen ili oslobođenza to djelo u BiH-i
7. da je utvrđen identitet osobe čije izručenje se traži,
8. da ima dovoljno dokaza da je učinio djelo ili pravosnažna presuda,
9. da ne traži izručenje radi krivičnog gonjenja zbog rase, pola, nacionalne pripasdnosti ,
vjerskog opredjeljenja, političkih stavova i
10. da za djelo nije propisana smrtna kazna ili garancija da ona neće biti izrečena.

Postupak izručenja iz BiH u drugu državu – molba države moliteljice se diplomatskim

putem preko MIP-a BiH-e dostavlja tužiocu BiH-e. Uz molbu moraju biti
priloženi:*fotografija, otisci prstiju- za potvrdu identiteta, uvjerenje o državljanstvu,
*optužnica ili presuda, *izvod iz teksta KZ – iz kojeg se vidi o kakvom se djelu radi.
Tužilac po milbi predlaže a sudija za prethodni postupak suda BiH-eodređuje pritvor strancu.
Tužilac će ga u prisustvu branioca saslušati i spis dostaviti sudiji za prethodni postupak, a
ovaj će saslušati i tužioca i branioca o razlozima za prihvatanje odnosno odbijanje zahtjeva i
po potrebi preduzeti druge izviđajne radnje. Potom će spis sa svojim mišljenjem dostaviti
sudskom vijeću koje cijeni zakonske pretpostavke i donosi rješenjem. Ako se rješenjem
odluči da zakonske pretpostavke *nisu ispunjene rješenje će se dostaviti APELACIONOM
VIJEĆU, koje kada sasluša tužiocadonosi konačnu odluku. Ako se riješi da zakonske
pretpostavke *jesu ispunjene – stranac ima pravo žalbe apelacionom vijeću.
Kada se riješi pozitivno sud ne donosi rješenje o izručenju- samo da su ispunjene zakonske
pretpostavke za izručenje, sud će rješenje dostaviti ministarstvu pravde BiH-e koje donosi
konačnu odlukuo ekstradiciji (u tom smislu ministar pravde donosi rješenje kojim se
odobrava izručenje).Ako ima više zahtjeva (više država moliteljica) za isto lice i isto
krivično djelo lice se isporučuje državi čiji je državljanin, a ako nema zahtjeva te države
onda onoj gdjer je djelo izvršeno,a ako je u više država izvršeno onda onoj koja je prva
podnijela zahtjev.
Ako ima više zahtjeva za isti lice i više krivičnih djela opet prvo država čiji je državljanin
ako nema zahtjeva te države, državi gdje je izvršeno teže djelo, a ako su djela iste težine
državi koja je prva podnijela zahtjev.
Postupak izručenja iz druge države u BiH-u ako se u BiH-i vodi krivični postupak protiv
osobe koja se nalazi u drugoj državi, ili ako je državljanin BiH-e osuđen u stranoj državi,
ministar pravde BiH-e može tražiti izručenje te osobe radi vođenja krivičnog postupka u BiH-
i ili izvršenja kazne u BiH-i.
Postupak izručenja međunarodnim krivičnim sudovima je uređen posebnim zakonom.
Izručenje državljanina BiH-e , npr. tribinalu u Hagu, nije vezan za pitanje državljanstva.
 POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE,REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE
DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO
LIŠENIH SLOBODE

Osoba koja je *neopravdano osuđena ili *neosnovano lišena slobode ima pravo na
naknadu štete, imovinske i neimovinske i rehabilitaciju.
Sud po službenoj dužnosti donosi rješenje kojim se poništava upis presude u kaznene
evidencije i dostavlja otganu za vođenje ovih evidencija.
Pretpostavke za naknadu štete neopravdano osuđenim – su *osobi izrečena sankcija, a
osoba oslobođena kazne, *vanrednim pravnim lijekom oslobođena optužbe ili odbijena
optužba, *ako osoba nije lažnim priznanjem prouzrokovala vlastitu osudu pravo na
naknadu štete ne postoji ako je: *u ponovljenom postupku zbog postignutog sporazuma
tužilac odustao od krivičnog gonjenja u ponovljenom postupku presudom tužba odbijena
zbog nenadležnosti suda, a tužilac preduzeo gonjenje pred nadležnim sudom.
Pretpostavke za naknadu štete neosnovano lišenom slobode sud je *osoba neosnovano
lišena slobode, * u protvoru zadržana duže, *pritvor joj nije uračunat u izrečenu kaznu,
*pritvor traje duže od izrečene kazne, *osoba u pritvoru a postupak obustavljen, optužba
odbijena ili presudom oslobođen.
Postupak za naknadu štete neopravdano osuđenim i neosnovano lišenim slobode – pravo
na naknadu štete zastarjeva u roku od tri godine. Postupak za naknadu štete ima dva dijela:
a) upravni postupak – podrazumjeva podnošenje zahtjeva ministarstvu pravde
BiH-e radi postizanja sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade. Ako
do sporazuma ne dođe slijedi,
b) postupak pred parničnim sudom –oštećeni podnosi tužbu sudu BiH-e.
Nasljednici oštećenog mogu voditi postupak samo za materijalnu štetu.

Postupak za rehabilitaciju- ako je presuda objavljena u sredstvima javnog informisanja, na

zahtjev oštećenog sud će u sredstvima javnog informisanja objaviti i odluku o neopravdanosti
osude. Takođe na zahtjev oštećenog sud će takvu obavijest poslati i njegovom preduzeću,
političkoj stranci i sl. Pravo na zahtjev imaju i nasljednici neopravdano osuđenog ili
neosnovano lišenog lica.
Ostvarivanje drugih prava tu spadaju priznanje radnog staža-ako je otpušten s posla,
priznanje staža osiguranja i priznanje socijalnog osiguranja.

POTJERNICA I OBJAVA

Potjernica se izdaje da bi se obezbjedilo prisustvo optuženog ili osuđenog *kada se nalazi u

bjekstvu, *kada se nezna njegovo prebivalište ili boravište, *kada mu je određen
pritvor, *kada pobjegne iz ustanove u kojoj izdržava kaznu. Sud naređuje izdavanje
potjernice, a u slučaju bjekstva i zatvora to naređuje upravnik zatvora. Naredba se na
realizaciju ( raspisivanje i pronalaženje osobe ) dostavlja policijskom organu.Ako se vjeruje
da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inostranstvu, Ministarstvo bezbjednosti
BiH-e, odnosno Nacionalni ured Interpola koji se nalazi u sklopu tog ministarstva može
raspisati međunarodnu potjernicu.
Objava se izdaje od strane istražnih organa, obično policije, radi *pronalaska nestalih lica,
*utvrđivanja identiteta NN leševa i *pronalasku predmeta. Raspisuje je policijski organ.