Professional Documents
Culture Documents
BROJ 97 CIJENA 40 KN
BEHAR
z z z z
Izvr{ni urednik:
Filip Mursel BEGOVI]
Ilustrirala Melita Kraus
Uredni{tvo:
Ibrahim KAJAN, Senad NANI], Ervin JAHI],
Sena KULENOVI], Azra ABAD@I] NAVAEY
Sead Begovi}
Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Ostvarenje tzv. dje~jih `elja:
Adresa: O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~e
BEHAR Rije~ urednika 3
KDBH “Preporod”
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 Filip Mursel Begovi}
e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
seadbegovic@yahoo.com
Erotika neuta`ene ljubavne ~e`nje
web: www.kdbhpreporod.hr Predgovor 4
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,
godi{nja pretplata 100 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godi{nja pretplata 20 KM.
ISSN 1330-5182
2 BEHAR 97
RIJE^ UREDNIKA
BEHAR 97 3
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
PREDGOVOR
Orijentalna knji`evnost je u pro{losti, bez sumnje, bila na visokoj Upravo taj arapski prijevod, koji se do danas sa~uvao, bio je put
umjetni~koj razini, a po opsegu nekoliko puta ve}a od cjelokup- kojim je Pancatantra u{la u evropsku knji`evnost. Zanimljivo jest
ne europske knji`evnosti Srednjega vijeka. Orijent je, u to doba, da je prvo preveden na gr~ki, a preko tog jezika u{ao je u staru
svojim visokim znanstvenim i kulturnim pregnu}ima bio ku- srpsku knji`evnost pod nazivom Stefanit i Ihnilat. Ta zbirka jav-
dikamo napredniji od evropskih zemalja. Posve je razumljivo da je lja se u bizantinskoj knji`evnosti u 11. st., a u srpskoj ve} u 13
sve ono {to je lijepo, korisno i zanimljivo, lako prelazilo i prelije- st. Drugi naslov Stare indijske pri~e pojavio se u 1953. godine i
valo se putem usmene predaje i prijevodne knji`evnosti iz jedne preveo ga je Besim Korkut s arapskog jezika. Dio tog prijevoda
zemlje u drugu, iz naroda u narod. Jasno je da je zamr{ene predstavljen je u ovom izboru.
putove narodnih pri~a, legendi i bajki, te{ko pratiti, ali u ovom [to se ti~e Afganistanskih pri~a prezentiranim u ovom izboru,
broju ~asopisa, posve}enom najljep{im orijentalnim pri~ama, mi one vjerojatno datiraju iz 13. stolje}a i, bez obzira na nacionalne
smo poku{ali dati neku vrst razvojne linije - od Indije do Bosne i osobitosti, svoje stilske uzore vidljivo nalaze u indijskoj, perzij-
Hercegovine. Naravno da se ta razvojna linija ne mora nu`no skoj, ali i arapskoj tradiciji. ^itaoca }e za~uditi da je narod s toliko
primje}ivati na samom tekstu i da je naslov „najljep{e“ tek u svoj- mu~nom pro{lo{}u i sada{njo{}u u svojim pri~ama nje`an, ple-
stvu epiteta koji privla~i pozornost. Naime, rije~ je o tek malom menit i liri~an. Afganistanci, o~ito je iz ovih pri~a, svjedo~e svoju
broju pripovjednog blaga iz bogate riznice Orijenta. Poku{ali smo herojsku, pjesni~ku pro{lost, kao izraz svoga bogatog duha. Taj
tek okvirno predstaviti osnovne zna~ajke, sadr`inu i ljepotu proz- duh se nije pokolebao ni danas, iako povijest nije bila pravedna
nih umotvorina orijentalne knji`evnosti koja je nesumnjivo utje- prema zemlji koja se nalazila na granici dva svijeta. Naime, poh-
cala na knji`evnost Zapada. Me|u zna~ajkama vremena u kojima lepni pogledi osvaja~a neprestano su bili upereni prema tom
su pri~e nastajale izra`ena je i vidljiva religiozna obojenost, koja „klju~u vratnica Indije“. Osnovna pouka ovih ljubavnih pri~a je
je nekada imala pove}ani utjecaj na sve ~ovjekove djelatnosti. U da dobro i pravda uvijek pobje|uju, a zlo, ma koliko sna`no bilo,
gotovo svim pri~ama nagla{ena je vjera u Boga, Tvorca svijeta, i uvijek biva ka`njeno. Za nadati se da }e po tom pou~ku afga-
arhetipsku misao o sudbini kao neminovnosti. nistanski narod do~ekati bolja i svjetlija vremena.
Arapi imaju veliki broj zbornika narodnih pri~a. Neki od njih su Nakon arapskog osvajanja Perzije u 7. i 8. stolje}u nove ere Per-
{tampani, a ve}i broj se ~uva u rukopisima. Naro~ito je poznata zijanci ulaze u krug nove islamske knji`evnosti koja se tek
zbirka pri~a Kelile ve Dimne (Kelila i Dimna), u biti zbornik sta- po~ela formirati. U 9. stolje}u javljaju se knji`evnici koji pi{u
roindijskih pri~a, koje je sa pehlevijskog preveo na arapski novim perzijskim jezikom te su upravo oni postali veliki dopri-
Perzijanac Abdulah ibn el-Mukaffa (preselio na ahiret 756. nos svjetskoj knji`evnosti. Najve}i broj perzijskih pri~a u ovom
godine). Svakako je najpoznatiji glasoviti i opse`ni zbornik arap- kra}em izboru iz pera je Mustafe Muslihudina Sadija iz [iraza tj.
skih pri~a pod nazivom Tisu}u i jedna no}. U znanosti prevlada- njegovog \ulistana, a odlikuju se filozofsko-pou~nim karak-
va mi{ljenje da jezgru te zbirke ~ini perzijska zbirka Hezar efsane terom. [to se ti~e izbora iz turskih pri~a posebno mjesto u toj
(Tisu}u pri~a), kojoj je opet izvor u indijskoj knji`evnosti. Na`a- knji`evnosti zauzimaju kratke, {aljive pri~e, kojih Turci imaju u
lost, ta je zbirka davno izgubljena te se ne zna to~no u kolikoj obilju. Dodu{e veliki broj tih pri~a je nastao pod arapskim i per-
mjeri se te pri~e oslanjaju na pripovijednu indijsku knji`evnost i zijskim utjecajima, ali su se one do danas o~uvale u specifi~no
koliko su utjecale na arapski zbornik 1001 no}. Jo{ u 6. st. nove turskom folklornom duhu. Jedan od najupe~atljivijih likova iz
ere sa staroindijskog je na perzijski prevedena Pancatantra (Peto- turskih {aljivih pri~a upravo je popularni Nasrudin-hod`a. Naro-
knji`je), zatim na arapski pa na druge jezike. Rije~ je o najpoz- dna tradicija tvrdi da je `ivio u doba sultana Bajezida i velikog
natijem djelu stare indijske proze i vrhunskom ostvarenju stare azijskog osvaja~a Timurlenka (prijelaz 14. na 15. stolje}e) u
sanskrtske knji`evnosti koji vjerojatno datira iz 3. st. nove ere. Ak{ehinru gdje se ~uva i njegovo turbe. Prvi prijevod Nasrudin-
Skladna i rafinirana pripovijedna tvorevina zarana je po~ela, kroz hod`inih {ala na na{ jezik datira iz 1892. i preveo ih je Edhem
mnogobrojne prerade, dorade i prekrajanja i kroz prijevode pri- Mulabdi} u svojoj zbirci Rukovijet {ala. Kasnije su izlazile u
jevoda, poprimati oblik pu~ke knjige, pa je takva stala prodirati Novom Beharu. Pri~e objavljene u ovom izboru potje~u iz Zbo-
na Zapad jo{ u 12 stolje}u, posredstvom arapskih i perzijskih pri- rnika stanovitog Husejna koji sadr`i 400 anegdota i 80 ilustraci-
jevoda. Pancatantra zauzima va`no mjesto u kulturi Zapada, ne ja, a autoru su pristizale iz raznih dijelova Turske. Pri~e o Nas-
samo zato {to je obogatila europske knji`evnosti novim motivi- rudinu-hod`i omiljene su i u Bosni i Hercegovini, a jedan od
ma i pri~ama, ve} i zbog toga {to se, pojaviv{i se u vrijeme razloga, mimo njihove privla~ne snage, jesu vi{estoljetne veze
za~etaka mnogih od njih, aktivno sudjelovala i u oblikovanju nji- bo{nja~kog naroda s Turcima.
hovog knji`evnog izraza. Prvi prijevod datira iz 6. st. nove ere i Sasvim neslu~ajno su u ovom izboru svoje mjesto na{le i se-
preveden je s perzijskog na arapski pod nazivom Kelile ve Dimne. fardske pri~e suvremenog autora, sefardskog rabina Eliezara
4 BEHAR 97
EROTIKA NEUTA@ENE LJUBAVNE ^E@NJE
Papa rodom iz BiH. Sefardske pri~e, objavljene u ovom izboru, tolovinu - kroz do`ivljaj ma{te u potragu za saznanjem, a kas-
pojedina~no su izlazile u sarajevskim Danima, u redovnoj dvo- nije ga, upravo zbog pretpostavke da je intima posve}en pros-
nedeljnoj rubrici Sa zida pla~a, tokom 1998. i 1999. godine. tor, sprje~ava da dospije do stvarnosti.
Rije~ je o pri~ama iz starine, koje je autor bri`ljivo sakupljao i Kada bi ove pri~e otkrile svoje tajne postale bi tek goli dio
reinterpretirao. Budu}i da je rije~ o jednom nadasve zanim- svakodnevnog, takva vrsta radoznalosti i nametljivosti uni{tila bi
ljivom kulturnom naslje|u, naime, sefardski jevreji su nakon ~udesnu ali nevi~nu eroti~nost ovih pri~a. Ve} od prvog trenuta-
progona iz [panjolske svoje uto~i{te na{li u BiH, posve je ka ljubavnici su jedno drugome rekli sve {to je bitno, a neposred-
logi~no da i ove pri~e na|u svoje mjesto u naljep{im orijental- ni, istinski dodir je uspostavljen pogledima i tajanstvenim spaja-
nim pri~ama - jer, iako pisane od suvremenog autora, obiluju njem ruku. Razumije se i neophodno je da, `ena u orijentalnim
toplim, slikovitim i pou~nim tradicijskim predlo{cima koje pri~ama, pokrivena mahramom i fered`om, ~ije su o~i o~arava-
svoje upori{te nalaze u judaizmu i sefardskoj kulturi u BiH. ju}e, na koncu, svome dragome otkrije lice. @ena, do tada aps-
Bo{nja~ke pri~e, odnosno bosanske, koje se nalaze na kraju izbo- traktni simbol `elje, tim pokretom otkrivanja punim povjerenja,
ra, proizi{le su iz bogate orijentalne kulture te su autenti~ni kao izrazom pristanka i popu{tanja, pretvara se u jedinstvenu
prikaz jedne stare i iz dana{nje perspektive neponovljive Bosne. `enu, onu koju ni jedna druga ne mo`e zamijeniti. Isti princip
Posebno raduje {to je svoje mjesto na{la i pri~a Bajram Edhema otkrivamo i u opisima prirode. Ovdje je rije~ o fatalnim ljubavi-
Mulabdi}a, jednog od utemeljitelja prvog Behara koji je izlazio ma, koje se ostvaruju ve} u prvim susretima. Ljubavnici se odmah
po~etkom pro{log stolje}a. Njegove pri~e ~uvaju toplu atmosferu prepoznaju kao su|eni jedno drugome. Planula je strast, po svo-
harmoni~nijeg svijeta zasnovanog na tradicionalnim vrijednosti- joj `estini usporediva s udarom groma. I tada po~inju pri~e o
ma. U pri~i Bajram, nesre}a koja se nadvila nad glavne junake ljubavnim ~udima, jer tuma~i ovih pri~a ne smiju dopustiti da
rasplinjuje se posredstvom moralne principijelnosti i vjerskih razum ubaci zloslutnu sumnju. Ljubavnici strepe da }e biti `rtve
uvjerenja. Pri~a ]amila Sijari}a Hasan, sin Huseinov donosi nam neke opsjene i nisu im dovoljni tek o~iti dokazi, oni su u stalnoj
sugestivnu snagu pri~anja i ~ovjekove potrebe za pri~anjem pri~a potrazi za neobi~nim doga|ajima koji }e u~vrstiti njihova
koja na koncu postaje uvjerljivija od same svakodnevice. Upravo ljubavni~ka uvjerenja. U prvim trenutcima svog strasnog i sud-
}e ova pri~a biti paradigmati~na za ~itav izbor kojega donosi ovaj bonosnog susreta, oba ljubavnika `ive u takvom stanju osje}ajne
broj Behara - upravo zbog prepoznatljive poetike govora kojim napetosti da nema `elje koju izra`avaju, a da je odmah doga|aji
se, ba{ kao i u simbolici Tisu}u i jedne no}i, odga|a ponekad ne ispune preko svakog o~ekivanja. Rekli bismo da sru{eni zid
nepodno{ljivo suo~avanje sa stvarno{}u tj. odga|a se svijest o nije imao vremena da se ponovo podigne i da se veza me|u
neminovnoj prolaznosti `ivota. Jedna od najljep{ih bo{nja~kih ljubavnicima ne prekida ni kada su razdvojeni jedno od drugog.
pripovijetki je Sevdalijina ljubav, autora Hamze Hume. Osim {to Dolazi do posvema neobi~nog suu~esni{tva izme|u potrebe srca,
nam ta pri~a naprosto uprizoruje zavodljivu poeti~nost ljeta u razvoja doga|aja i prirodnih zakona za koje po~esto pogre{no
Hercegovini, na trenutke autor uspijeva u ~itatelja probuditi i mislimo da su mehani~ki (bez upletanja Vi{e sile), ravnodu{ni i
~ulo mirisa - dakle, jedan sasvim sugestivno olfaktivni pripo- bezimeni. Naravno, to nije i ne}e biti tako.
vjeda~ki postupak. Posvema ovu pri~u karakterizira zavodljiva O~ito je da interes za Orijentom itekako postoji, odnedavno
snaga a{ikovanja koja snagu crpi iz bogate tradicije bosanskih poja~an raznim turskim sapunicama koje su preplavile hrvatske
sevdalinki. Za razliku od fatalnih ljubavi iz starijih orijentalnih televizije, ali je jednako zbunjuju}e da je zaista mali broj recent-
pri~a - ovdje se osje}a i nostalgi~ni pjev neuta`ene ljubavne ~e`- nih prijevoda. To je prije svega nasu{na potreba tr`i{ta, jer, iz
nje jednog bo{nja~kog a{iklije (bekrije) i njegove drage. ponude onoga {to zovemo najljep{e pri~e ili bajke za djecu
Isku{enja koja glavni junak mora savladati da bi do{ao do svoje odavno se ponavlja jedna te ista izdava~ka matrica. Upravo zato
izabranice, i da bi ona na{la njega, jedva da su minula, a ve} su prijevodi orijentalnih pri~a (s arapskog i perzijskog) Besima
nova ~ekaju. U orijentalnim pri~ama koje donosi Behar nije Korkuta, Alije Bejti}a i [a}ira Sikiri}a, ura|eni polovinom pro{log
samo rije~ o nadila`enju prepreka koje postavljaju neprijateljske stolje}a, zanimljivi i kao reizdanja potrebna tr`i{tu. Treba spo-
sile, savladavanju opasnosti, probijanju velova tajni, koji su se menuti i prijevode koje su uradili srpski prevodioci, poput onog
postavili izme|u ljubavnika, jer, javljaju se razne dru{tvene i uvr{tenog u ovaj broj prevoditeljice s ruskog Milene Magli} Jo-
porodi~ne te{ko}e te uvjetovanosti. Eroti~no je dano tek u vanovi} (afganistanske pri~e). Me|utim, prijevodi s ruskog na
naslutu i budi radoznalost u ~itatelja tj. nema eksplicitnog opi- srpski pate od vi{ka nepoznavanja obi~ajnosti i vjerske speci-
sivanja intimnog susreta i ~ulni dodir je prepu{ten ma{ti ~itate- fi~nosti orijentalnih kultura. Mogli bi re}i da je posrijedi i nerazu-
lja. Tuma~i ovih pri~a su s pravom postavili zabranu za ~itatelja mijevanje kulture ali i mo`ebitno krivo tuma~enje kulturolo{kih
da ulazi u prostor intime dvoje ljubavnika i takvo tuma~enje je znakova. Razumijevanje teksta uvelike se razlikuje u onih pre-
potpuno ispravno i - ima li intimnijeg mjesta od odaje u kojem voditelja koji su sami ba{tinici orijentalnih kultura i prevode
se vr{i magijski ~in ljubavi. Tu je i razlika izme|u orijentalnih direktno s izvornika. Gre{ke tada ne postoje ili su minimalne (one
opisa ljubavi i onih suvremenih zapadnja~kih prikaza gdje je stilske i leksi~ke) te se ne mo`e dogoditi da, iako nenamjerno,
erotika svedena na gimnastiku, potpuno razgoli}avanje i razot- neka autenti~na i napredna kultura do`ivi svoje kvalitativno sro-
krivanje. Treba re}i da je u ovim pri~ama erotiziran i pejza`, te zavanje i krivo tuma~enje. U tom smislu uredni{tvo je interveni-
se sjedinjenje ~ovjeka i prirode uobli~uje u neku vrstu tajan- ralo u prijevod afganistanskih pri~a i u~inilo znatne redaktorske
stvenog govora o jedinstvu svega stvorenog. Ono {to je skri- promijene, koje nisu promijenile smisao u prijevodu, ali su ga,
veno, upravo je najprivla~nije i gura ~ovjeka da krene u pus- vjerujemo, koliko-toliko pribli`ile izvorniku.
BEHAR 97 5
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
6 BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
Indijske pri~e
UVOD
avno nekada `ivio je u dalekoj zemlji Indiji su mudraci, a carevima su potrebni mudraci, iako su mo}-
BEHAR 97 7
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
dobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili su mudrac Bejdeba dovede. Kad Bejdebu do-
odmjereni u svojim postupcima, lijepo pos- vedo{e pred cara, car mu se obrati
tupali prema svojim podanicima, iako su ovim rije~ima:
i oni bili izlo`eni isku{enjima vlasti i - O, Bejdeba, zar ti nisi,
pijanstvu sile. A ti si, o sretni care, izgovoriv{i mi onakve rije~i, po-
~ija zvijezda sre}e blista, naslijedio ku{ao da me potcijeni{ i da ka`e{
od njih zemlju, pokrajine, blago i dvor- kako ne umijem vladati?
ce, i sada `ivi{ u carstvu kojim sam upravlja{.
- O, ~estiti, dobronamjerni i blagi care
Naslijedio si ~itavo bogatstvo carstva i mo}nu
- odgovori mu Bejdeba - Ja sam ti htio samo
vojsku, ali, care, ti ne vlada{ kako treba. Ti si u svo-
predo~iti kako treba da vlada{, pa da i tebi i tvojim
joj vladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta,
podanicima bude dobro i da ti vlast bude dugotrajna.
osilio si se, ru`no postupa{ sa svojim podanicima, pa zbog
tebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo bi bolje da si po{ao - Reci mi ponovo sve {to si mi ranije rekao, ne izostavi
putem svojih prethodnika, da ide{ stopama careva koji su ni jednog slova! - re~e car Bejdebi.
vladali prije tebe, da se ugleda{ na njih, da se ~uva{ svega {to Bejdeba onda po~e redati svoje rije~i, a car ga pa`ljivo
te mo`e osramotiti, da {titi{ svoje podanike i da ih okre}e{ slu{a{e. Kad je Bejdeba zavr{io svoj govor, car ga je pog-
na pravi put, pa da u narodu `ivi vje~na uspomena na tebe. ledao i naredio mu da sjedne, rekav{i mu:
Eto, care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svo- - O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje rije~i, jer one prijat-
jim postupcima nema mjere, neznalica je, i mora izigrati no djelovahu na moje srce! Ja }u jo{ razmisliti o svemu {to
sama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman si rekao i gleda}u da poslu{am tvoje savjete.
~ovjek. Razmisli, care, o svemu {to ti rekoh, i neka ti to ne Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kad
bude zazorno! Ja ti sve ovo rekoh kao iskreni savjetnik koji mu ih skido{e, on ga ogrnu svojim ogrta~em, pokazuju}i
ti `eli dobro, a ne sebe radi. mu na taj na~in da ga veoma cijeni.
Kad ~u {ta mu Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pa Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci bu-
mu doviknu: du kako treba i u tome je uspijevao. Car Dep{elim je `ivio
- Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dos- ~estitim `ivotom i pravedno postupao sa svojim podanici-
tojanstvenika usudio da mi u brk rekne ono {to si mi ti ma, upravo onako kako mu je mudrac Bejdeba preporu~i-
izgovorio, a kamoli ti, tako si}u{an i nemo}an. Zaprepa{- vao, pa njegovi podanici i velika{i bijahu njime zadovoljni.
}uje me tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mje- Jednoga dana kopkao je car Dep{elim po knji`nici svo-
ru. Zato mislim da tebe treba primjerno kazniti da bi se jih predaka, pa vidje kako je svakom njegovom pretku bila
drugi pou~ili na tvom primjeru. Neka to ujedno bude opo- napisana i posve}ena po neka knjiga koje su napisali indij-
mena svakom onom koji bi poku{ao da se prema carevima ski mudraci. I ne potraja dugo, a car Dep{elim pozva mu-
ponese ovako kako si se ti ponio, utoliko vi{e kada ih ca- draca Bejdebu i re~e mu:
revi susretljivo primaju. - 0, Bejdeba, ti si indijski mudrac. Ja sam, evo, razgle-
Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne. dao knji`nicu svojih predaka i vidio sam da je svaki moj
Kada odvedo{e Bejdebu na gubili{te, car razmisli o svom predak posjedovao knjigu koja je bila njemu napisana i
nare|enju i donese drugu odluku da se mudrac baci u ta- posve}ena. Ja se bojim da ne umrem, a da u mojoj knji`-
mnicu i stavi u okove. Tako je mudrac Bejdeba danima ~a- nici ne ostane knjiga u kojoj }e se govoriti o meni. Zato
mio u zatvoru, a car se za njega uop}e nije raspitivao. [ta- bih volio da mi ba{ ti napi{e{ takvu knjigu i `elim da ova
vi{e, niko se nije ni usu|ivao da ga pred njim spomene. Ali knjiga ostane kao uspomena za sva vremena! Neka ta knji-
jedne no}i car ne moga{e dugo da zaspi. Bdiju}i tako, on ga bude po svojoj sadr`ini i ozbiljna, i duhovita i mudra.
pade u duboke misli pa se tad sjeti mudraca Bejdebe i nje- Ja }u postavljati pitanja, a ti na njih odgovaraj!
govih rije~i. "Ru`no sam se ponio prema onom mudracu, Saslu{av{i careve rije~i, Bejdeba pade pred njega ni~ice
a na to me navela nagla srd`ba - re~e u sebi car. - Eto, na zemlju, a onda se di`e i re~e:
meni je bio do{ao ~ovjek da mi da savjet, a ja se prema - O, sretni care, neka ti zvijezda uvijek blista, neka te
njemu nisam ponio kako treba. Nisam ga smio ovako kaz- sre}a prati, budi nam `iv i zdrav! Neka car pita {ta god ho-
niti, nego je trebalo da saslu{am njegove rije~i i usvojim }e, ja }u se potruditi da ga u svemu zadovoljim.
njegove savjete." I tako je car Dep{elim postavljao pitanja, a mudrac
Prekoriv{i tako sebe, car odmah zapovjedi da mu se Bejdeba je odgovarao...
8 BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
LAV I VO’ pade se, pa pogleda desno i lijevo ne bi li na{ao kakav zaklon,
ali ne vidje ni{ta drugo nego nekakvo selo iza rijeke, pa `urno
Car Dep{elim re~e mudracu Bejdebi: po|e prema njemu. Do{av{i do rijeke, vidje da na njoj nema
- Navedi mi jedan primjer o dvojici koji se vole, a me|u mosta. Iz straha da ga vuk, koji samo {to ga nije stigao, ne
koje je neki lukavi la`ljivac bacio ugarak, i me|u njima stvo- rastrgne, on sko~i u vodu. Nije umio plivati, i udavio bi se da
rio neprijateljstvo i mr`nju. ga ne ugleda{e i ne spaso{e stanovnici onog sela u posljed-
njem ~asu. Na{av{i se me|u seljacima i ne strahuju}i vi{e od
- Ako dva prijatelja dopuste da se u njihovo dru{tvo u{u-
vuka, pribra se, i tada opazi na obali rijeke osamljenu ku}u pa
lja lukavi la`ljivac, me|u njima brzo pukne tikva i razvrgne se
u sebi re~e:
prijateljstvo - odgovori caru Bejdeba. Kao primjer za to mo`e
poslu`iti ovaj slu~aj. U zemlji Destavendu `ivio je nekakav - U}i }u u onu ku}u i u njoj }u se odmoriti.
starac koji je imao tri sina. Kad oni poodrasto{e, po~e{e rasi- Kada u|e u tu ku}u, zate~e nekoliko razbojnika koji su
pati o~ev imetak. Nisu znali nikakvog zanata da bi pomo}u dijelili imovinu nekog trgovca koga su presreli na putu i op-
njega mogli `ivjeti, pa ih otac zbog toga izru`i i istovremeno lja~kali, pa ho}e da ga ubiju. ^im to onaj ~ovjek vidje, poboja
nasavjetova. On im, izme|u ostalog, re~e: se za sebe pa se vrati u selo. U `elji da se odmori od pretr-
- O, djeco moja, ~ovjek treba da se bori za udoban `ivot i pljenog straha i umora, nasloni se le|ima na jedan seoski zid
ugled me|u ljudima. Da bi to postigao, treba da stekne ime- koji se iznenada na njega sru{i i tu na|e smrt.
tak na dozvoljen na~in, da ga dobro ~uva, da svoj imetak - Istinu govori{, i ja sam za to ~uo - odgovori mu star~ev
unapre|uje i da tro{i tako da pobolj{a `ivot i zadovolji po- sin.
rodicu i svoje prijatelje. Me|utim, ko ma i jedno od re~enog Onaj vo’ zvani [etreba izvu~e se nekako poslije iz gliba i
zanemari i zapostavi, ne mo`e posti}i ono {to `eli. Jer, ako po|e. Zaustavi se najzad na jednoj livadi bogatoj pa{om i vo-
~ovjek ne privre|uje, ne}e imati od ~ega `ivjeti. A ako je dom. Tu se, `ive}i spokojno, utovio, pa stade rikati. U blizini
bogat, i jo{ usto privre|uje, a nije ~uvaran, imetka }e mu brzo te livade nalazila se gusta {uma u kojoj je boravio ogroman
nestati i on }e ostati praznih {aka. Ako se imetak zapusti i ne lav, car toga kraja. S lavom bijahu mnoge zvijeri: vukovi,
unapre|uje, brzo ga nestaje, makar se i pretjerano {tedjelo, {akali, lisice, leopardi i panteri. Ovaj je lav bio na svoju ruku,
isto kao {to nestaje i surme iako se uzima koliko prione za nije slu{ao mi{ljenja ni jednog od svojih drugova. Kad je on
drvce kojim se o~ni kapci ma`u. Ako ~ovjek imetak rasipa i ~uo riku, jako se prepade jer nikada ranije nije ~uo takav glas
ako ga ne ula`e gdje treba, imetka }e brzo nestati. Ali, niti je kad vidio vola. Ovaj lav je bio nepokretan, nije nikuda
upamtite, imetak mo`e da propadne i uprkos ~uvanju; on je i{ao, niti je ma {ta poduzimao, a za hranu mu se svakog dana
uvijek ne~im ugro`en. On mi izgleda kao ustava bez otvora i brinula njegova vojska. Me|u zvijerima, koje su `ivjele s
propusta u koju se sliva voda. Takvu ustavu sila vode ili o{teti, lavom, bila su i dva {akala. Jednom je bilo ime Kelila, a dru-
pa se ona izlije na sve strane, ili je provali, i tada sva voda uza- gom Dimna. Ti su {akali bili o{troumni, u~eni i lijepo odgo-
lud ote~e. jeni. Jednoga dana upita Dimna svoga brata Kelilu:
Sinovi primi{e savjet svoga oca i pridr`avahu ga se, jer se - Brate, za{to se lav nikuda ne kre}e, za{to nikuda ne ide,
uvjeri{e da je dobar. Najstariji izme|u njih po|e u zemlju koja niti i{ta poduzima?
se zvala Mejun pa u putu upade u glib. Putovao je kolima - [to se tebe ti~e, i za{to se za to raspituje{? - odgovori
koja su vukla dva vola od kojih je jednom bilo ime [etreba a mu - Mi smo pred kapijom svoga cara, zato i radimo ono {to
drugom Bendeba. [etreba se zaglibi pa star~ev sin i njegovi je njemu drago i ne ~inimo ono {to ne voli; Mi ne spadamo
drugovi ulo`i{e sve napore da ga izvuku, ali ne uspje{e. Onda u one ugledne koji mogu s carevima da razgovaraju i da o
star~ev sin produ`i put, a kod [etrebe ostavi jednog od svo- njihovim poslovima vode brigu. Jezik za zube, jer znaj da }e
jih saputnika da ga pripazi, vjeruju}i da }e se osu{iti blato i da svakoga ko se usudi da govori i radi ono {to mu ne prili~i sna-
}e mu dovesti vola. Taj ~ovjek preno}i tu, ali mu dosadi }i neprilika sli~na onoj koju je priredio stolar majmunu.
~ekanje i dodija samo}a, pa ostavi vola, uputi se za svojim - A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
drugom i kad ga sti`e, najprije mu javi da je [etreba uginuo,
- Pri~aju da je jedan majmun gledao
a zatim mu re~e:
stolara kako pili dasku na kojoj je sjedio.
- Kada ~ovjeku budu dani odbrojani i pribli`i mu se smrt- Kad god bi pilom razrezao jedan
ni ~as, ne}e mu ni{ta pomo}i ako se ne znam koliko ~uvao lakat daske, umetnuo bi u
smrti. [tovi{e, njegova opreznost i nastojanje da se sa~uva dasku klin. Majmunu se to
mogu da budnu kobni po njega. svidje pa ostade da i dalje
Pri~a se da je nekakav ~ovjek i{ao predjelom u kome su gleda stolara. Stolar poslije ode
`ivjele opasne zvijeri. Taj je ~ovjek znao da je taj kraj nepro- nekuda nekim svojim poslom, a
hodan i opasan. Usput ga presrete jedan najlju}i i najopasniji majmun se popne na
vuk. Kada taj ~ovjek vidje vuka kako ide prema njemu, pre- dasku i po~ne da
BEHAR 97 9
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
10 BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
radi ono {to mu ne prili~i: uzjaha na dasku, okrenu le|a pre- - Sna`an ~ovjek mo`e da nosi te`ak teret makar i ne bio
ma klinu, a lice prema dasci tako da mu rep upade u procijep. naviknut na to, a slabi ga ne}e mo}i ni dignuti makar mu to
Majmun onda izvadi klin te mu procijep pritisnu rep, i on se bilo stalno zanimanje - odgovori mu Dimna.
umalo ne onesvijesti od bola. Poslije nekog vremena stolar se - Car ne nagra|uje najbolje iz svoje svite, nego odabire
vrati i zate~e majmuna u takvom stanju. On ga po~e tu}i i bi- one koji su mu najbli`i i nadomak. Davno je re~eno da je car
jahu mu te`e stolarove batine, nego {to ga daska pritiskivala. sli~an vinovoj lozi koja se ne penje uz najplemenitije drvo,
- ^uo sam {ta re~e - odgovori mu Dimna. - Ali treba da nego uz ono koje joj je najbli`e. Kako ti onda mo`e{ o~eki-
zna{ da svako ne slu`i careve iz koristoljublja. Neko im se do- vati polo`aj kada nisi lavu tako blizak? - upita Kelila Dimnu.
dvoruje samo zato da bi obradovao prijatelja, a okahario du{- - Ja sam shvatio sve tvoje rije~i i razmislio o njima, i ti is-
manina. Ima ljudi koji nemaju ponosa, a to su ve}inom oni tinu govori{ - odgovori mu Dimna. - Ali ti treba da zna{ da
koji se raduju sitnicama i zadovoljavaju ~ime bilo, upravo kao nesposoban, koji zauzima visok polo`aj i koji je blizak caru,
{to se pas raduje kad na|e suhu kost. Ali ljude s dosto- nije ravan sposobnome, koji je tek uspio da se caru pribli`i. Ja
janstvom i ponosom ne mogu zadovoljiti sitne stvari. Oni te`e }u nastojati da mojim trudom postignem visok polo`aj. Poz-
ka Uzvi{enom, ka onome {to njima dolikuje, isto kao {to i lav nato je da na carskim vratima mo`e ostati samo tko nije gord,
pojuri za kamilom kad je ugleda, iako je ve} pred njim ulov- tko mo`e podnijeti uvrede i ugu{iti u sebi srd`bu, ko je blag
ljen zec. Zar ti ne vidi{ da pas ma{e repom dogod mu se ne prema ljudima i umije da ~uva tajnu. Samo takav mo`e posti}i
baci korica hljeba, a da slon, ~ija se vrlina i snaga priznaje, ono {to `eli - odgovori mu Dimna.
ne}e da jede donesenu hranu dok se ne pogladi i ne pomilu-
- Eto, recimo, da si nekako dopro do lava. Kako }e{, pitam
je po licu i dok mu se ne umiljava. Ko bogato `ivi i poma`e
te, uspjeti da postigne{ ono za ~im te`i{, kako }e{ kod njega
svoju porodicu i svoje prijatelje, taj }e, makar i kratko `ivio,
ste}i polo`aj i ugled? - upita ga Kelila.
biti dugovjek, a ko `ivi u tjeskobi i neima{tini, i oskudijeva i
on i porodica mu, toga se nikada nitko ne}e sje}ati. Tko misli - Kad bih se pribli`io lavu i upoznao njegovu }ud, ja bih
samo na svoj stomak, i to mu pri~injava jedino zadovoljstvo, mu obazrivo povla|ivao i rijetko bih mu se kad protivio - od-
a sve ostalo zanemaruje, ubraja se me|u `ivotinje. govori Dimna. - Ako bi on `elio ne{to {to je samo po sebi
dobro, ja bih mu to jo{ ljep{im prikazao, preporu~io bih mu
- Ja sam razumio {ta ti re~e - odgovori Kelila Dimni - ali
da u tome istraje, iznio bih mu kakve bi sve koristi imao od
ti utuvi u glavu ovo i znaj da svaki ~ovjek zauzima nekakav
toga i stalno bih ga potsticao da to ostvari da bi se on jo{ vi{e
polo`aj i ima svoju vrijednost. Ako je ~ovjek na polo`aju ustal-
radovao. Ako bi `elio da u~ini ne{to nevaljalo, ja bih ga upo-
jen, treba da bude time zadovoljan. [to se mene i tebe ti~e,
zorio na to i poku{ao bih na sve mogu}e na~ine da ga uvje-
na{ je polo`aj takav da ne mo`emo ni`e pasti.
rim da }e biti po njega mnogo bolje i korisnije ako to ne u~ini.
- Za polo`aje se treba boriti, i oni su svakom pristupa~ni, Ja vjerujem da bih tada stekao ugled kod lava i da bi on uvi-
samo ako se ima dostojanstva - re~e Dimna. - ^ovjeka dosto-
dio da se ja razlikujem od drugih. Obrazovan, a umiljat ~ovjek
janstvo mo`e uzdi}i s ni`eg na vi{i polo`aj, a onaj koji nema
mo`e, ako ho}e, da istinu proglasi neistinom a krivdu prav-
dostojanstva strovali sam sebe na nizak polo`aj. Te{ko se
dom, ba{ kao {to vje{t slikar naslika na zidovima likove koji
domo}i visokog polo`aja, a s njega je sletjeti vrlo lako, isto
izgledaju kao da izlaze, a u stvari ne izlaze, ili kao da ulaze, a
kao {to je te{ko di}i na rame te`ak kamen, a lako ga je spusti-
oni zaista ne ulaze. Kad lav upozna moje sposobnosti i uvjeri
ti na zemlju. Mi ba{ treba da tra`imo vi{i polo`aj i da se bori-
se da sam pametan i o{trouman, nastojat }e da me prigrli i
mo za to, jer imamo dostojanstva. Za{to da se zadovoljimo
nagradi.
sada{njim svojim polo`ajem kada smo u stanju da postigne-
mo vi{i? - Govorio ti ovo ili ono, ipak se bojim da ti car ne zabibe-
ri, jer opasno je s carem se dru`iti - re~e mu Kelila. - U~eni su
- Pa {ta si odlu~io? - upita ga Kelila.
ljudi davno rekli: "Postoje tri stvari od kojih ne preza samo
- Ja namjeravam da iskoristim priliku i da se nekako na- lu|ak, a malo tko, ako s njima ima posla, ostane zdrav i ~itav,
metnem lavu, jer je o~igledno da je on kratke pameti. Mo`da a to su: dru`enje s carem, povjeravanje tajni `enama i pijenje
}e mi po}i za rukom da mu se dodvorim i da na taj na~in otrova probe radi". U~eni ljudi su usporedili cara s brdom na
steknem bolji polo`aj. koje se te{ko uspeti i na kome ima zrelih plodova, skupoc-
- A otkud ti zna{ da lav ne zna {ta radi? - upita ga Kelila. jenog dragog kamenja i korisnih lijekova, ali je ono istovre-
- Ja to znam, jer tako osje}am i mislim - odgovori mu Di- meno i stjeci{te lavova, pantera, vukova i svega {tetnog i
mna. - Pametan ~ovjek mo`e da prozre svoga druga i spozna opasnog. Na takvo se brdo te{ko uspeti, ali se jo{ te`e na
njegovo unutarnje raspolo`enje po njegovim kretnjama i njemu odr`ati.
izrazu. - Istina je to {to ti re~e - odgovori mu Dimna - samo, dra-
- Ama kako ti mo`e{ misliti da }e ti lav dati polo`aj kad gi moj, ako se ne pogleda opasnosti u o~i, ne mo`e se ni
nisi ni carev drug, niti zna{ kako se carevi dvore? - upita ga posti}i ono {to se `eli. Tko iz straha ostane neborben i ne nas-
Kelila. toji da postigne ono {to `eli, taj u `ivotu ne}e posti}i bogzna
BEHAR 97 11
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
{to. Re~eno je: "Samo je pregalac kadar, ali ne bez izlaganja i car mora da potra`i sposobne ljude ako ih nema.
opasnosti, da druguje s carem, da trguje po moru i da izlazi Dimnine rije~i veoma odu{evi{e lava, i on mu zato ukaza
na mejdan neprijatelju". U~eni ljudi su rekli da ~estit i zreo jo{ ve}u po~ast, a onda re~e prisutnima:
~ovjek treba da bude ili u dru{tvu careva po{tovan ili u - Car ne treba da osporava i zapostavlja i~ija prava, samo
dru{tvu pustinjaka pobo`an, isto kao {to se i slonova ljepota treba da ima na umu da postoje dvije vrste ljudi: opaki i ljuti
mo`e samo vidjeti kad je on divlji ili kad ga kao pripitoml- kao zmije, koje kad prvi put ne ujedu, sigurno }e ujesti drugi
jenog isklju~ivo car ja{e. put ako se na njih nagazi; a drugi su dobro}udni i mirni kao
- Daj bo`e da ostvari{ {ta si naumio! - re~e Kelila Dimni. hladno sandal-drvo, koje, ako se dugo trlja, mo`e i da se upali
Dimna se onda uputi lavu. Kad je stao pored njega, duboko i ope~e.
se poklonio u znak pozdrava. Otada se Dimna stalno nalazio u lavovu dru{tvu, s njim
- Ko je ovo? - upita lav jednog od prisutnih. nasamo, bivao, pa mu jednog dana re~e:
- Taj i taj - odgovori mu upitani. - Primijetio sam da car nikuda ne ide, {to je razlog tome?
- Poznavao sam mu oca, — re~e lav, pa odmah zatim upita Dok su oni tako razgovarali, vo’ [etreba iznenada stra{no
Dimnu: riknu, pa se lav od toga uznemiri, ali mu bi mrsko da o tome
- [ta radi{? ma {ta rekne Dimni. Dimna primijeti da je ta rika prestra{ila
- Stalno sam pred carevim vratima i ~ekam da se {togod lava, pa ga upita:
slu~ajno ne dogodi da bih caru mogao biti pri ruci. Pred - Da nije cara uznemirila ta rika?
carskim vratima ~esto se doga|a {to{ta, pa je caru potreban i - Ba{ me to uznemirilo - odgovori mu lav.
takav kome se ne pridaje va`nost. I najneznatniji ima svojih - Car ne treba da napu{ta svoje mjesto zbog nekakvog
vrijednosti, i on mo`e biti od koristi. ^ak i drvce na zemlji glasa - re~e mu Dimna - Davno su u~eni ljudi rekli da od
ponekad mo`e da koristi kad ~ovjeku ustreba. svakog glasa ne treba strahovati.
Lavu se dopado{e Dimnine rije~i, i on ste~e utisak da je - Pa, mo`e{ li ti meni navesti kakav primjer za to? — upita
Dimna razborit i pametan, pa prisutnima re~e: ga lav.
- ^esto o{trouman i velikodu{an ~ovjek `ivi zaboravljen i - Pri~aju da je jedna lisica do{la u nekakvu {umu u kojoj
zapostavljen, ali ipak njegova vrijednost izbija na povr{inu, je o jedno drvo bio obje{en bubanj. Kada god bi duhnuo vje-
isto kao {to i plameni jezici uvis li`u, iako ih ~ovjek poku{ava tar kroz grane tog drveta, zanjihao bi ih, i one bi udarile o
da utrne. bubanj, pa bi se tada ~uo jak i zvonak glas. ^uv{i taj zvonki
Kada se Dimna uvjerio da se lavu svidio, re~e mu: glas, lisica po|e prema bubnju. Kad je do{la tamo, primijeti da
- O, care, vladarevi podanici dolaze pred njegova vrata u je bubanj velik pa pomisli da je on pun loja i mesa. Mnogo se
namjeri da poka`u caru {to sve oni znaju. Davno je re~eno da namu~ila dok ga nije poderala. Kada se uvjeri da je bubanj
se vrlina najbolje ogleda u takmi~enju dvaju junaka, i dvaju {upalj i da u njemu nema ni{ta, uzviknu: Ne znam, ali mi se
u~enjaka. Jedan posao mogu valjano obaviti samo sposobni ~ini da su najbezna~ajnije stvari najzvonkije i najve}e! Ja ti
slu`benici, zato nije va`no koliko ima slu`benika, nego kakvi navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da se uvjeri{ da bi i
su oni. To je isto kao kad ~ovjek uprti te`ak kamen i pod tere- taj glas, koji nas je upla{io, bio bezna~ajniji nego {to nam je
tom malak{e i ne znaju}i da mu teret ne vrijedi ni{ta. ^ovjeku izgledalo, kad bi ga izbliza ~uli. Ako car `eli neka ostane gdje
ne}e biti dovoljne grane, makar ih bilo i mnogo, ako su mu je, a neka mene po{alje tamo da mu donesem pravu vijest o
potrebni trupci. Ne bi trebalo sada, care, da podcjenjuje{ vri- tome glasu.
jednost malog ~ovjeka, jer takav ~ovjek mo`e da postane velik Lav se slo`i s Dimnom i dozvoli mu da ode tamo otkuda
kao {to i tetiva, makar bila i od uginule `ivotinje, dobija svoju je dopirao glas. Dimna se onda uputi u pravcu [etrebe. ^im je
vrijednost tek kad se od nje napravi luk, jer je tada vi carevi Dimna izi{ao od lava, lav se zamisli i pokaja {to ga je poslao
uzimate u ruke i ona vam slu`i i u borbi i kad se zabavljate. tamo.
Postigav{i ono {to je htio, Dimni bija{e drago {to mu se - Nisam postupio kako treba {to sam Dimnu prisno prigr-
pru`ila prilika da uvjeri prisutne da je lavova naklonost prema lio i {to sam mu otkrio svoju tajnu - re~e u sebi lav - jer se on
njemu uslijedila zato {to je on pametan i sposoban, a ne zbog vucarao pred mojom kapijom kao nitko i ni{ta. Nije pametno
careva poznanstva s njegovim ocem, kako su oni mislili, pa da car lakomisleno povjeruje ljudima koji obijaju carske pra-
re~e: gove, pa ostanu i bez svoje krivice dugo nezapa`eni. Isto tako
- Car ne prima u svoju svitu ljude zato {to su mu njihovi car se ne smije oslanjati ni na ljude kojima je li~no u~inio
o~evi bili prisni prijatelji, niti ih udaljuje od sebe zbog toga {to zulum, koje poznaje kao pohlepne i nezaja`ljive, koje je sna{la
su njhovi o~evi bili daleko od njega, nego on postupa na kakva bijeda i nevolja pa ih on ne prihvati, ili koji su zgrije{ili,
osnovu svog li~nog zapa`anja. Kao {to je god ~ovjek, koji je pa se boje kazne, ili koji pri`eljkuju caru nesre}u iz koje bi za
najpre~i samom sebi, prisiljen da potra`i lijek kad oboli, tako sebe izvukli korist, ili koji se boje da ne bi ono {to bi caru
12 BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
koristilo, njima {tetilo, ili, najzad, koji su s carevim neprijatelji- usrdniji bio tako da mu [etreba postade najprisniji drug. Kada
ma u dobrim odnosima, a s prijateljima na ratnoj nozi. Dimna Dimna vidje da se [etreba bez njega i njegovih drugova dru`i
je neobi~no pametan, obijao je moje pragove i ostao dugo s lavom, da je postao carev savjetnik i da se car s njim nasamo
nezapa`en. Zebem da me zbog toga nije zamrzio i da ga to dru`i i zabavlja, silno mu pozavidje i njegov gnjev dosti`e
ne ponuka na izdaju svog cara, pa da ne pomogne mog vrhunac. Dimna se onda po`ali na ovo svome bratu Kelili i re-
neprijatelja protiv mene i pred njim me okleve}e. Mo`e Dimna ~e mu:
kojim slu~ajem i da utvrdi da je onaj {to je riknuo mo}niji od - Zar se ne ~udi{, brate, mojoj kratkoj pameti i nespretnos-
mene, pa da njega prizna za cara i s njim po|e protiv mene. ti? Ja sam mislio da lavu pomognem, a zaboravio sam na svoj
Lav onda ustade i malo prohoda. Ne potraja dugo kad eto vlastiti interes. Dovedoh mu vola [etrebu koji me istisnu sa
ti Dimne. Opaziv{i Dimnu, lav se veoma obradova i vrati na polo`aja.
svoje pre|a{nje mjesto. Kada mu Dimna pri|e, on ga upita: - Ama najprije ti meni reci {to ti misli{, i {ta si odlu~io da
- [ta je to tamo, {ta si vidio? ~ini{? - upita ga Kelila.
- Vidio sam vola. Taj vo’ je riknuo i njegov si glas ti ~uo, - [to se mene ti~e, ja od lava vi{e ne o~ekujem kakav bolji
care - odgovori mu Dimna. polo`aj, ali }u se truditi da se vratim na polo`aj na kome sam
- Je li sna`an? - upita ga lav. ranije bio. Pametan ~ovjek treba da crpi pouku iz svojih rani-
jih gre{aka da mu se tako ne{to ponovo ne bi dogodilo, bilo
- Nije ba{ jak - odgovori mu Dimna - bio sam blizu nje-
danas, bilo sutra. Isto tako on mora da uvijek vodi ra~una o
ga, s njim sam razgovarao kao {to razgovara jednak s jed-
svojim ranijim uspjesima i da nastoji da ih posti`e i ubudu}e.
nakim i nije mi mogao ni{ta.
Kad pomislim na koji sam na~in istisnut s polo`aja i kad mi
- Ama, da se ti nisi u njemu prevario, nemoj ga nipo{to na um padnu napori koje ula`em da ga se ponovo domog-
potcjenjivati! - re~e lav. - Jak vjetar se i ne osvr}e na slaba{- nem, meni ne preostaje ni{ta drugo nego da onoga {to pase
nu travu, nego ~upa visoke palme i ogromna drveta. travu li{im `ivota. Kad vola nestane, ja se mogu tek tada do-
- Nemoj se ti njega nimalo pla{iti, care, i neka te on ne ma}i svog ranijeg polo`aja. A i za lava bi to, po svoj prilici bilo
uznemirava! Ja }u ti ga dovesti i prisili}u ga da ti bude poko- bolje, jer prevelika prisnost s volom mo`e ga samo osramoti-
ran rob - odgovori mu Dimna. ti i umanjiti mu ugled.
- Pa de, u~ini {ta si naumio! - re~e mu lav. - Ja mislim da se lav ne}e osramotiti niti }e imati kakve
Dimna se onda uputi volu [etrebi, i kad se sastade s njim neprilike {to o volu tako misli i {to ga toliko cjeni - re~e Kelila.
re~e mu neustra{ivo i s omalova`avanjem: - Kada car nema pametnih, povjerljivih i odlu~nih surad-
- Hajde sa mnom, poslao me lav po tebe! Naredio mi je da nika, savjetnika i upravlja~a i ne nastoji da ih na|e, kada u
ti ka`em da ti ne}e uzimati za zlo {to mu nisi prije do{ao na zemlji vladaju bune i neredi, kad previ{e voli `ene, sijela,
poklonjenje, ako iz ovih stopa po|e{ sa mnom. Ako se bude{ zabave, pi}e, lov i drugo, kad za malenkost psuje, vrije|a i tje-
skanjivao, naredio mi je da se brzo vratim i da ga izvijestim o lesno ka`njava ljude, kad su nerodne godine, pa nastupi
tome. pomor stoke, podbace prihodi i do`ive se neuspjesi u ratnim
- A ko ti je taj lav {to te meni poslao? - upita Dimnu [et- pohodima i, najzad, kad je neopravdano o{tar ili blag - sve to
reba. - Gdje je on, i {to radi? {to ti nabrojah, ako kojim slu~ajem cara sna|e, mo`e ga lako
upropastiti. Lav se po mome mi{ljenju zaljubio u vola, i to mu
- On je car zvijeri, a nalazi se tu i tu i ima ogromnu vojsku
mo`e okrnjiti ugled.
- odgovori mu Dimna.
- Kako se ti mo`e{ boriti protiv vola kada je on od tebe
[etreba se prepade kada ~u za lava i zvijeri, pa re~e:
ja~i, kada ga lav po{tuje vi{e nego tebe i kada ima vi{e pri-
- Ako mi ti mo`e{ zajam~iti `ivot, ja }u s tobom po}i do jatelja? - upita ga Kelila.
lava. Dimna ga onda uvjeri da mu se ne}e ni{ta dogoditi pa s
- Ama, nemoj ti gledati {to sam ja mali i slab! - odgovori
njim krenu. Kad je Dimna uveo [etrebu kod lava, lav ga lije-
mu Dimna. - Nije u tome stvar, nije va`no da li je neko sna`an
po primi i upita:
ili slab, krupan ili sitan, jer ~esto mali i nejaki mogu posti}i
- Kada si do{ao u ove krajeve i {ta te u njih dovelo? Vo’ svojom lukavo{}u i o{troumno{}u ono {to nisu u stanju
[etreba mu ispri~a sve po redu, a lav mu na to re~e: mnogi jaki. Pa zar ti nisi ~uo da je slabi gavran prevario crnu
- Budi moj nerazdvojni drug, a {to se mene ti~e, ja }u zmijurinu i ubio je?
znati da te cijenim! - A kako je to bilo? - upita ga Kelila.
- Bog ti dao svako dobro! - re~e [etreba hvale}i lava. - Pri~aju da je neka gavranu{a imala gnijezdo na jednom
Kasnije je lav jo{ ja~e prigrlio [etrebu, jo{ mu je ve}u ~ast drvetu koje je raslo na brdu. U njenoj je blizini bila rupa crne
ukazivao, s njim se potpuno sprijateljio, svoje mu tajne povje- zmijurine. Kad god bi gavranu{a izlegla mlade, zmija bi se prik-
ravao i u svemu se s njim savjetovao. Kako je koji dan prola- rala njezinim pti}ima, pa bi ih pojela. To gavranu{u te{ko o`a-
zio, lav se volu sve vi{e divio, sve ga je vi{e volio, sve je s njim losti, pa se potu`i jednom {akalu, svom prijatelju, i re~e mu:
BEHAR 97 13
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
- Ja `elim da se s tobom posavjetujem o jednoj svojoj tada treba da se brani i da ~uva svoju ~ast - zaklju~i u sebi
odluci. rak, pa svojim klije{tima stisnu patka za vrat i udavi ga.
- A {to je to? - upita je {akal. Rak se poslije toga vrati preostalim ribama i re~e im {ta se
- Odlu~ila sam da odem onoj zmijurini pa da joj, kada sve dogodilo.
bude spavala, kljunom iskopam o~i, ne bih li je se tako oslo- - Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e {akal gavranu{i - da se
bodila - re~e gavranu{a. uvjeri{ kako poneko lukavstvo mo`e da upropasti i lukavog.
- Ne valja to {to si smislila ni prebijene pare! - odgovori Ali ja }u te nau~iti kako }e zmija glavom platiti, samo ako to
joj {akal. - Gledaj ti da ostvari{ svoju `elju tako da sebe ne bude{ mogla izvr{iti. I znaj da ti od toga ne mo`e{ stradati,
izla`e{ opasnosti! ^uvaj se, da te ne sna|e ono {to je sna{lo naprotiv, ti se tako i jedino mo`e{ spasti.
patka kada je htio da ubije raka, pa ubio sama sebe. - A kako? - upita ga gavranu{a.
- A kada je to bilo? - upita ga gavranu{a. - Ti }e{ letjeti i u letu motriti ne bi li opazila kakav `enski
- Pri~aju da je neki patak bio savio gnijezdo u jednom {u- nakit. ^im ga opazi{, zgrabi ga pa leti i spu{taj se dok ne
marku u kome je bilo jezerce sa dosta ribe. Taj je patak dugo do|e{ do rupe te zmijurine, samo pazi da se svijetu ne izgu-
`ivio love}i te ribe, ali kad je ostario nije ih vi{e mogao loviti, bi{ iz vida. Kad doleti{ do rupe, onda nakit baci pored nje.
pa izgladni i pade u veliku bijedu. Sav `alostan potrudi se da ^im ljudi to vide, oni }e nakit uzeti i tebe izbaviti od te zmi-
na|e neki izlaz. Pored njega pro|e jedan rak, koji mu se, jurine.
primijetiv{i njegovu tugu i nevolju, pribli`i i upita ga: Gavranu{a poslu{a {akala i di`e se u vazduh. Kru`e}i ugle-
- Za{to si ti, ptico, tako tu`na i `alosna? da `enu nekog velika{a kako se na krovu kupa i kako je svoje
- A kako ne}u biti `alostan? - odgovori mu patak. - Ja odijelo i nakit stavila na stranu. Gavranu{a sletje kao strijela,
sam `ivio love}i ribe na ovom mjestu, a danas sam vidio dva zgrabi jedan |erdan i s njim odletje. Ljudi po|o{e za njom, a
ribara kako pro|o{e pored ovog mjesta i jedan re~e drugome: ona je neprestano letjela i spu{tala se da bi je svak vidio, dok
"Ovdje ima mnogo ribe, ho}emo li najprije nju da lovimo?" se ne nadvi nad rupu one zmijurine. Tad baci pred rupu onaj
"Ja sam na tome i tome mjestu prona{ao da ima vi{e ribe |erdan nao~igled svih posmatra~a. Kada ljudi do|o{e do te
nego ovdje - odgovori mu drugi. - Zapo~nimo lov tamo, pa rupe, na|o{e i uze{e |erdan, a zmijurinu ubi{e.
kada zavr{imo, do}i }emo i ovdje, i sve }emo ribe pohvatati". - Ja sam ti sve ovo ispri~ao - re~e Dimna Kelili - da se
Ja znam da }e oni - re~e patak raku - kada zavr{e onamo, do- uvjeri{ kako se lukavstvom mo`e posti}i vi{e nego snagom.
}i do ovoga jezerceta i pohvatati svu ribu. A kada se to dogo- - Bilo bi to tako kao {to ti veli{ - odgovori Kelila Dimni -
di, to }e onda biti moja pogibija i moj kraj. da vo’ nije i jak i pametan. Ali {ta mu ti mo`e{ kada on ima i
Rak istoga ~asa ode ribama i to im saop{ti. A one se od- snage i pameti.
mah obrati{e patku, zatra`i{e od njega savjeta rekav{i mu: - Vo’ je, kao {to ti re~e, i jak i pametan, ali on mi prizna-
- Mi ti do|osmo da nas posavjetuje{, jer se pametan i sa je da sam mu valjao. Ja sam kadar da ga pobijedim, kao {to
svojim neprijateljima savjetuje. je zec pobijedio lava.
- Ja se ne mogu nositi sa ona dva lovca - odgovori im - A kako je to bilo? - upita ga Kelila.
patak. - Ja ne znam drugog izlaza nego da pre|ete u obli`nju - Pri~aju da je u nekom kraju koji je bio bogat pa{om i
rijeku u kojoj ima mnogo vode i riba, i koja je obrasla {ibljem. vodom `ivio jedan lav. U tom je kraju bilo mnogo divljih
Ako vam po|e za rukom da tamo pre|ete, bi}e vam dobro i `ivotinja koje su `ivjele u izobilju, ali nisu bile zadovoljne i
ima}ete dosta hrane. spokojne, jer su strahovale od lava. One se jedanput sakupi{e,
- Tu nam uslugu niko drugi ne mo`e u~initi nego ti! - odo{e lavu i reko{e mu:
odgovori{e mu ribe. - Ti s trudom i velikom mukom uspijeva{ da uhvati{ po-
Patak onda po~e svakoga dana da prenosi po dvije ribe, neku od nas. Mi }emo ti ne{to predlo`iti {to }e za tebe biti
samo bi ih odnosio na jedan bre`uljak i tamo jeo. Tako jed- dobro, a i mi }emo biti spokojne. Ako ti nama zajam~i{ miran
noga dana kad patak do|e da uzme i prenese dvije ribe, rak `ivot i ne bude{ nam ulivao strah u kosti, obavezujemo se da
mu pri|e i re~e mu: ti svaki dan po{aljemo po jednu `ivotinju u ru~ano doba.
- Ama i ja se tako|er bojim da ostanem ovdje, jer se Lav pristade na to, nagodi se s njima, i one se pridr`avahu
osje}am nekako usamljen. Odnesi ti i mene u tu rijeku! ugovora. Poslije nekog vremena do|e red na zeca da bude
- Patak ga uze i s njim odletje. Ali kada se pribli`ile onom lavov ru~ak, pa se on obrati divlja~i ovim rije~ima:
bre`uljku na kome je patak jeo ribe, rak baci pogled i ugleda - Ako vi meni pomognete, a to vam ne}e biti uzalud, ja se
hrpu ribljih kostiju. On se onda uvjeri da je patak pojeo sve nadam da }u vas osloboditi od lava.
ribe i da sada ho}e i njega da pojede. - [ta tra`i{ da uradimo? - upita ga divlja~.
- Kada se ~ovjek sretne sa svojim neprijateljem na pop- - Tra`im da naredite onome, koji me bude vodio lavu da
ri{tima borbe i zna da }e tu nastradati, borio se ili ne, on i ne `uri, kako bih malo zakasnio.
14 BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
BEHAR 97 15
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
- A {to je to? - upita ga lav. vo ne}e mene prevariti i da mi ne `eli zlo. Kako bi to on
- Meni je pri~ao neki povjerljivi i istinoljubivi, da se vo’ mogao uraditi kada mu nisam nikad ni{ta ru`no u~inio. Nema
[etreba nasamo do{aptavao s glavarima tvoje vojske i da je dobra koje mu nisam u~inio, niti `elje koju mu nisam ispunio.
rekao: "Ja sam ve} upoznao lava, doku~io sam {ta misli, vidio - Nevaljalac mo`e da se pravi iskren sve dotle dok se ne
sam njegovu snala`ljivost i snagu i sada mi je jasno da }e on uzdigne na polo`aj kojeg nije dostojan - re~e Dimna lavu. -
iz dana u dan bivati slabiji i nemo}niji. Ima}emo ja i on Kada se domogne jednog polo`aja, tra`i jo{ ve}i. Takvi su
posla!" Kad sam to ~uo, uvjerih se da je [etreba izdajnik. Ti naro~ito izdajnici i gre{nici. Nevaljalac slu`i cara i prema
si ga odlikovao kako mo`e biti bolje i u~inio si ga ravnim sebi njemu je tobo`e iskren samo iz straha. Kada se u svemu za-
pa on sada misli da je ono {to si i ti. Odsada }e on na svakom dovolji i kada se prestane bojati, odmah se poka`e onakav
koraku gledati da ti naudi, a poslije tebe on }e se do~epati kakav je. Isto kao {to je i pse}i rep prav dok je zategnut, a
tvoga carstva! Davno je re~eno: "Ako car primijeti da se neki ~im se opusti on se savije i zakovrne. Znaj, care, nije
~ovjek s njim izjedna~io ugledom i polo`ajem, neka ga pametan onaj koji od svojih savjetnika ne prima i savjete koji
odmah uni{ti, jer ako s njim tako ne postupi, bi}e sam su mu neprijatni. Takav car je sli~an bolesniku koji ne slu{a
uni{ten". A [etreba bolje no iko zna kako treba postupati. ljekara i radi {ta ho}e. Potrebno je da carev pomo}nik pod-
Pametan je onaj koji pripremi otstupnicu prije nego se ma {ta sti~e svog cara na sve ono {to njegovu vlast mo`e osna`iti i
dogodi, a ti, care, nisi spreman da suzbije{ ako se slu~ajno ljep{om u~initi, a da ga ~uva od svega {to bi mu moglo
{togod dogodi. Re~eno je: "Ima tri vrste ljudi, odlu~nih, od- na{koditi i nanijeti sramotu. Najbolji su oni prijatelji i pomo-
lu~nijih i slabi}a. Odlu~an je onaj koji se ne zbunjuje niti pla- }nici koji su kod savjetovanja najmanje licemjerni. Najbolji
{i, jer se pomo}u svoje snala`ljivosti, svog lukavstva i razbori- su oni poslovi ~iji se ishod mo`e samo pohvaliti, najbolja je
tosti zna izvu}i iz {kripca. Odlu~niji od ovoga je onaj koji ona `ena koja se sla`e sa svojim mu`em, najbolja je ona
unaprijed sve pripremi, koji mo`e da predosjeti nesre}u prije pohvala koja se ~uje iz usta ~estitih ljudi i najbolji je onaj car
nego {to se ona dogodi, koji mo`e da utvrdi kakve je ona koji nije nadut. Davno je re~eno: "Ne bi trebalo da san prija
naravi i da je onemogu}i kao da je ~itavog `ivota imao s onome kome su vatra jastuk, a zmije du{ek". Kada ~ovjek
njom posla. Eto, takav je u stanju da i bolest i svaku drugu osjeti da mu drug ho}e da u~ini na`ao, ne smije mu vi{e
neda}u na vrijeme sprije~i. Nemo}ni je onaj koji se koleba, vjerovati. Nisu pametni oni vladari koji sve olako shva}aju i
pri`eljkuje ne{to i skanjuje se u svojim odlukama dok ne koji malo razmi{ljaju o budu}nosti. Oni su u tome najsli~niji
nastrada. Kao primjer za to mo`e da poslu`i slu~aj triju riba. razjarenom slonu, koji se dok je razjaren ni na {to ne osvr}e.
- A kako je to bilo? - upita ga lav. Ako takvog vladara {togod o`alosti, on preko toga olako
prelazi, a ako u~ini kakvu nesmotrenost, on to svaljuje na
- Pri~aju da su u nekoj lokvi `ivjele tri ribe: o{troumna, jo{
svoje najbli`e.
o{troumnija i nerazborita. Ta je lokva bila na jednoj visoravni,
kojoj gotovo niko nije mogao pri}i. Pored nje je protjecao - Ti mi izgovori te{ke rije~i, ali su rije~i iskrenog savjetni-
jedan potok. Slu~aj htjede da pored tog potoka pro|u dva rib- ka sno{ljive - re~e mu lav. - Ako je vo’ [etreba moj neprijatelj
kao {to ti veli{, on ipak nije u stanju da mi ma kakvo zlo u~ini.
ara i da ugledaju tu lokvu. Njih dvojica se dogovore da se sa
Kako bi on to i mogao kada se hrani travom, a ja mesom. Ja
svojim mre`ama vrate do te lokve i da pohvataju sve ribe koje
se mesom takvih hranim, pa za{to da ga se bojim. Ali ja njega
su u njoj. Ribe ~u{e njihov razgovor. ^im ona najo{troumnija
ne mogu iznevjeriti zato {to sam ga ranije hvalio i {to sam mu
~u {ta oni govore, posumnja u njih, poboja ih se, pa, ne
sa~uvao `ivot. Ako bih postupao druk~ije nego dosada, onda
obaziru}i se ni na {ta, izi|e kroz otvor kojim je uticala voda iz
bih pljunuo na svoje mi{ljenje, ispao bih neznalica i prekr{io
potoka u lokvu. Ona o{troumna otade na svome mjestu dok
bih rije~ koju sam dao.
ne do|o{e ona dva ribara. Kad ih ona vidje i saznade {ta oni
`ele, pohita da izi|e kroz otvor kojim voda uti~e, kad tamo, a - Nemoj da te prevari to {to govori{: "Ja se
ribari za~epili to mjesto. Vidjev{i to, ona re~e: hranim mesom takvih, pa se zato i ne bojim".
Ako [etreba ne mogne sam nauditi tebi, on
- Ja sam se skanjivala, evo, ovo je posljedica skanjivanja.
}e na}i na~ina, da ti to ko drugi u~ini.
Kako }u se izvu}i iz ovog {kripca? Rijetko kada koristi i pre-
Re~eno je: "Ako neko po`eli da makar
brzo i sporo dovijanje. Samo pametan nikada ne gubi nadu.
kra}e vrijeme proboravi kod tebe kao
On nikad ne o~ajava, on uvijek razmi{lja i trudi se.
gost, a ti ne bude{ poznavao njegovu
Riba se onda napravi kao da je mrtva, pa po~e ploviti po narav, nemoj mu vjerovati i misliti
povr{ini vode, izvr}u}i se, ~as na le|a, ~as na trbuh. Ona dva da si siguran, jer mo`e{ zbog njega
ribara je uze{e i metnu{e na zemlju izme|u rijeke i lokve, a nastradati kao {to je nadrljala u{
ona se odmah baci u rijeku i tako se spase. zbog buhe.
- A {to se ti~e one nerazborite ribe, ona je po vodi lutala - A kako je to bilo? - upita ga lav.
tamo amo dok ne bi ulovljena.
Pri~aju da se jedna u{ dugo nalazila
- Dobro sam te razumio - re~e lav Dimni - ali ja mislim da u postelji nekog bogata{a. Ona mu je pila
16 BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
krv dok je on spavao, a on to nije ni osje}ao. Lazila je polako mi biti sve jasno i ne}u vi{e ni najmanje sumnjati.
i `ivlja{e neko vrijeme tako dok je jedne no}i ne zamoli buha Kada Dimna pripremi i okrenu lava protiv vola, uvjeriv{i se
da je primi u goste. da je potpuno uspio u onom {to je htio, on onda odlu~i da
- Dobro, preno}i no}as kod nas, ima ovdje lijepe krvi i ode volu da i njega natutka protiv lava. Iz bojazni da car ne
meka postelja! - re~e joj u{. bi doznao za njegov odlazak volu, Dimna odlu~i da ga o tome
Buha ostade kod nje na konaku. Kada bogata{ le`e u po- obavijesti i da mu se preporu~i, rekav{i mu:
stelju, buha na njega sko~i i tako ga `acnu da ga probudi i - O, care, kako bi bilo da odem [etrebi, da pogledam {to
san mu razbije. Bogata{ ustade i naredi da mu se postelja pre- radi i oslu{nem {to govori? Mo`da }u nekako doku~iti nje-
trese. Sluge pregleda{e postelju, ali primijeti{e samo u{, koju gove tajne misli pa da o tome i ostalom {to primijetim izvijes-
uhvati{e i ubi{e, a buha pobje`e. tim cara?
- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da zna{ Lav na to pristade. Dimna se onda uputi [etrebi i u|e mu
da se od zloga ne mo`e niko za{tititi. Ako zao ~ovjek ne bude tobo`e tu`an i `alostan. Kada ga vo’ ugleda, najprije ga poz-
kadar da to u~ini li~no, zlo }e se ipak dogoditi njegovim dravi, pa mu onda re~e:
posredstvom. Ako se ti ne boji{ [etrebe, boj se ostalih svojih [to je uzrok tvojim vrlo rijetkim posjetama? Odavno te ni-
vojnika koje je on nahu{kao protiv tebe i privolio ih da ti budu sam vidio. Kakva te sre}a nanijela?
neprijatelji. - A kada je bilo dobro onome koji nije svoj gazda i ~iji `i-
Dimnine rije~i djelova{e na lava, pa lav re~e: vot zavisi od onoga u koga se ne mo`e pouzdati? Takav je
- Pa {to ti onda misli{ i {to mi savjetuje{? stalno u opasnosti i strahu, nikada nije siguran.
- Ko ima kvaran zub stalno }e trpjeti bol sve dok taj zub - [ta se dogodilo? - upita ga [etreba.
ne izvadi. Nema mira dok se zaostala hrana iz stomaka ne - Dogodilo se ono {to je su|eno i {to mora biti. Ko se
izbaci, a neprijatelja kojeg se boji{, treba ubiti - odgovori mu mo`e boriti protiv sudbine? Ko je na ovom svijetu postigao
Dimna. ma {ta veliko, a da se nije osilio? Ko je ostvarivao svoje `elje,
- Ti si kriv {to mi sada [etreba vi{e nije u volji. Ja }u po a da se najzad nije prevario? Ko je i{ao za svojom stra{}u, a
njega poru~iti i kad do|e re}i }u mu {ta mislim o njemu, a da se nije nasamario? Ko je od nitkova ne{to zatra`io, a da
zatim }u mu narediti da ide kud mu je drago - re~e lav Dimni. nije bio odbijen? Ko se dru`io sa nevaljalima, a da je ostao
Dimni to ne bija{e drago, jer je znao da }e se lav uvjeriti nepo{te|en? Ko se dru`io s carem, a da je bio siguran za svoj
da je neistinu govorio ~im porazgovara sa [etrebom. A kad od `ivot i da mu je on ostao du`e naklonjen?
[etrebe sve ~uje, lavu }e onda biti jasno da ima posla s varal- - Ama, {to to ~ujem od tebe, izgleda mi da si ne{to po-
icom i la`ovom, pa lavu re~e: sumnjao u lava i da si ga se prepao - re~e mu [etreba.
- Ja smatram da nije ni pametno ni razborito da ti [etre- - Da, posumnjao sam u njega, ali to se ne ti~e mene.
bu zove{ k sebi. Neka car o tome promisli! Ja se bojim da se - A koga se onda ti~e? - upita ga [etreba.
[etreba, kada to osjeti, odmah ne podigne protiv cara. Ako se - Ti zna{ {to je izme|u mene i tebe i {to ti dugujem, zna{
on bude s tobom borio, bori}e se spreman, a ako se od tebe da sam ti onoga dana kada me lav poslao tebi dao tvrdu rije~.
rastane, rasta}e se na takav na~in da }e te to osramotiti. Pa- Sada ti moram kazati {to sam doznao da bih te za{titio, jer
metni carevi ne ka`njavaju javno onoga koji tajno u~ini prest- me strah da lav {to ne u~ini.
up. Za svaku krivicu oni na|u i kaznu: za javnu krivicu pos- - Pa {to si to ~uo? - upita ga [etreba. - Pri~ao mi je jedan
toji javna kazna, a za tajnu, tajna kazna. koji je upu}en u sve, koji uvijek govori istinu i u ~ije se rije~i
Kada car nekoga kazni na osnovu sumnje i ne uvjeri se da ne mo`e posumnjati da je lav rekao nekim svojim prijateljima
je ka`njeni kakav zlo~inac, onda on sebe ka`njava i sebi ~ini i sabesjednicima: "Svi|a mi se [etrebina debljina i smatram da
nepravdu - primijeti lav. on vi{e ne treba da `ivi. Ja }u ga zaklati i njegovim mesom
- Ako je ve} takvo carevo mi{ljenje, neka onda car nipo{to nahraniti sebe i svoje drugove". Kad sam ~uo te rije~i i uvje-
ne primi [etrebu sve dok ne bude sasvim spreman. ^uvaj se, rio se da }e lav prekr{iti zadanu rije~, do|oh da te o tome
care, da te [etreba ne prevari i ne iznenadi! Ja mislim da }e obavijestim i da tako odu`im svoj dug prema tebi. A ti se,
car, kada mu [etreba u|e, primijetiti da je on odlu~io da u~ini bogme, spa{avaj sada kako zna{ i umije{.
ne{to krupno. A da je to tako uvjeri}e{ se, care, lako, - Kada [etreba saslu{a Dimnu, sjetiv{i se tvrde rije~i koju
jer }e{ primijetiti da je [etreba promijenio boju li- mu je on dao, i kada razmisli o lavu, pomisli da Dimna gov-
ca i da mu udovi dr{}u. Vidje}e{ ga kako se ori istinu i da je prema njemu iskren. On povjerova da je stvar
obazire desno i lijevo i kako vrti rogovima kao vjerovatno onakva kako je pretstavlja Dimna, i to ga zabrinu
da ho}e da se bode i bije. pa re~e:
- Ja }u biti na oprezu - odgovori mu lav. - Nije lijepo {to lav ho}e da pogazi svoju zadatu rije~.
- Ako primijetim to {to ti napomenu, onda }e Otkako se s njim dru`im, nisam u~inio ni{ta na`ao ni njemu
BEHAR 97 17
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
niti ikome iz njegove vojske. Ja samo mislim da je lava neko otrovnici odre|uje ko }e joj i{~upati otrovni zub i s njom se
natutkao protiv mene, da me neko kod njega oblagao i da je poslije toga igrati, ona od nemo}nog stvara odlu~nog ~ovje-
on sada u velikoj nedoumici. S lavom se dru`e nevaljalci, i on ka, ona zbunjuje o{troumnog, olak{ava `ivot bijednom, bodri
se ve} uvjerio da oni la`u i da nije istina ono {to je od njih o kukavicu, a od junaka, kada ga baci u te`ak polo`aj, stvori
drugima ~uo. Dru`enje sa nevaljalima ~esto natjera onoga koji kukavicu.
se s njima dru`i da misli ru`no o ~estitima i da zbog toga - Ono {to ti lav `eli da u~ini nije ni zbog nagovaranja
grije{i, kao {to je pogrije{ila i patka. Vele da je jedna patka nevaljalaca, ni zbog bijesa njegova, ili ne~eg drugog, nego je
ugledala otsjaj zvijezde u vodi, pa pomislila da je to riba. Tru- to u stvari vjerolomstvo i pokvarenost careva. On je gre{nik,
dila se da je ulovi, ali poslije nekoliko uzaludnih poku{aja nevjera i izdajnik, slatka je hrana koju daje, ali ona na kraju
uvjerila se da je to varka, pa je od toga odustala. Sutradan je krajeva postaje smrtonosan otrov - odgovori mu Dimna.
stvarno ugledala ribu i pomislila da je to isto ono {to je ju~e - Osjetio sam ja slast lavove hrane ~im sam je okusio - re~e
vidjela, pa nije ni poku{ala da je ulovi. Ako lav bude pov- vo’ - ali koja mi je korist kad sam ve} pri kraju - smrt mi je za
jerovao u la` koja se protiv mene iznosi, onda }e se i meni vratom. Da je sre}e ja i ne bih bio kod lava, jer se on hrani
dogoditi ono {to se dogodilo drugima. Ali ako nije nalagano mesom, a ja pasem travu. Ja sam u ovom }orsokaku sli~an
na me, a lav ipak `eli da mi bez razloga u~ini zlo, onda je to p~eli koja u|e u cvijet lokvanja da u`iva u njegovoj slasti i
zaista vrlo ~udno. Davno je re~eno: "^udno je to da ~ovjek mirisu. To u`ivanje nju zadr`i u cvijetu i kada se spusti no}
nastoji da ga njegov drug zavoli, pa ne uspije u tome, ali jo{ cvijet se sklopi, a ona tako u njemu zatvorena vrte}i se ugine.
je ~udnije ako ga umjesto toga drug zamrzi". Ako se neko Ko na ovom svijetu tra`i hljeba nad poga~om ne boje}i se {ta
opravdano ljuti, on se mo`e i odljutiti i oprostiti onome na ga sve mo`e zbog toga sna}i, sli~an je muhi kojoj nije
koga se ljutio, jer ako je srd`ba ne~im prouzrokovana, nje dovoljno drve}e i cvije}e, nego tra`i smolu koja curi iz slono-
mo`e nestati nestankom samog uzroka. Ali ako se neko ljuti va uha, pa je slon udari uhom i usmrti. Onaj koji poklanja
bez razloga, onda nema nade da }e oprostiti. Ja sam, eto, raz- svoju ljubav i iskrenost nezahvalnome, sli~an je onom koji sije
mi{ljao i ne vidim da izme|u mene i lava postoji i{ta {to bi po neobra|enoj zemlji. Ko daje savjet uobra`enom, sli~an je
nas moglo zavaditi. @ivota mi moga, niko nije u stanju, ako onome koji gluhu {ap}e, a }oravu namiguje.
se dugo dru`i s prijateljem, da bude uvijek oprezan i priseban
- Pro|i se takvih rije~i i na|i na~ina da se spasi{! - re~e Di-
i da ne u~ini ne{to {to nije po volji njegovu prijatelju. Samo
mna volu.
}e pametan i vjeran ~ovjek, kada njegov drug ne{to pogrije{i,
promisliti o toj njegovoj gre{ci, i utvrditi kolika je, bilo da je - Ama kako }u se spasti, kad lav ho}e da me pojede? Pa
u~injena hotimi~no ili nehotice. On }e tako|er razmisliti i o zar mi nisi rekao {to lav smjera i kakva mu je }ud. Ta, ja znam
tome da li ga ne}e poklopiti kakva bijeda ako oprosti svome da me njegovi drugovi mogu uni{titi spletkarenjem i la`ima,
prijatelju. Ali kad se uvjeri da ne}e, on }e mu oprostiti kad god makar mi lav `elio i dobro. Kada se spletkari udru`e protiv
bude mogao. Ako lav misli da sam {togod skrivio, ja te kriv- nevinog, oni ga brzo mogu unesre}iti makar bili i slabi, a on
ice nisam svjestan. Ali mi se ~ini da je lav mogao o meni jak, isto kao {to su vuk, gavran i {akal upropastili kamilu, kada
donijeti pogre{an sud da sam drzak i neposlu{an zato {to nam su se, u `elji da je prevare i izdaju, udru`ili protiv nje.
se ponekad nisu mi{ljenja podudarala. Ja smatram da u tome - A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
nema nikakva grijeha {to sam se ponekad, i to vrlo rijetko, su- - Pri~aju da je `ivio jedan lav u nekoj {umi, a ta je {uma
protstavljao njegovu mi{ljenju ako je ono bilo upereno protiv bila blizu puta. Taj je lav imao tri druga: vuka, gavrana i
zdravog razuma i svega onoga {to je dobro i korisno. To {akala. Jednoga dana pro|o{e tim putem pastiri s kamilama.
nisam nikada ~inio pred glavarima njegove vojske i njegovim Jedna kamila izostade od ostalih, u|e u tu {umu i na|e se
prijateljima, nego sam uvijek s njim nasamo govorio, i to pred lavom.
{ap}u}i, kako obi~no govore oni koji imaju strahopo{tovanje - Otkuda dolazi{? - upita lav.
prema nekome. Ja znam da se jo{ vi{e zapetlja i uvali u jo{ - Iz toga i toga mjesta - odgovori mu kamila.
ve}u nepriliku svaki onaj koji sili svoje prijatelje da se uvijek
- [to tra`i{ ovdje? - upita je lav.
sla`u s njegovim mi{ljenjem, koji, kad je bolestan, tra`i od
ljekara ustupke i koji prisiljava pravnike da tuma~e zakon ka- - Tra`im ono {to mi ti naredi{, care - odgovori mu kamila.
ko njemu godi. Ako se lav ne ljuti na me zbog ovog {to ti - Osta}e{ kod nas, `ivot }e ti biti osiguran, `ivje}e{ u izo-
rekoh, onda je, mo`da, po srijedi carev bijes. A drugovati s bilju i ima}e{ ovdje bogatu pa{u - re~e joj lav.
carem veoma je opasno, makar to dru`enje s njim bilo iskreno, Tako kamila pro`ivje s lavom du`e vremena. Jednoga da-
prijateljski i u ljubavi. Ako ni to nije, onda ja samo mogu stra- na lav po|e da {togod ulovi, pa usput srete ogromnog slona
dati zbog svojih vrlina. A ako nije ni jedno ni drugo, onda je s kojim se stra{no pokla. Lav jedva uma~e izmoren i sav u
po srijedi neminovna sudbina. Sudbina }e lavu oduzeti snagu ranama, krv se s njega cijedila, jer ga je slon izgrebao svojim
i `estinu i otjera}e ga u grob. Ona ponekad omogu}uje ~ak i kljovama. Kada sti`e doma, pade, ne mogav{i ni da makne s
nejakom ~ovjeku da uzja{e na razbje{njelog slona, ona zmiji mjesta, a kamoli da i{ta lovi. Nekoliko dana vuk, gavran i {akal
18 BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
ne imado{e {to da jedu, jer su se oni hranili onim {to je osta- Kada se gavran uvjeri da je lav pristao, do|e dvojici svojih dru-
jalo iza lava. Zato oni stra{no izgladnje{e i omr{a{e. Lav to gova i re~e im:
primijeti, pa im re~e: - Ja sam lavu predlo`io da zakolje kamilu. Mi }emo s
- Napatili ste se mnogo, treba da ne{to jedete. kamilom do}i kod lava i razgovara}emo o njegovoj nevolji.
- Ama, lako je za nas, nego nam je `ao {to cara takvog Pravi}emo se kao da ga `alimo da bismo tobo`e pokazali
gledamo. E, da nam je da caru na|emo {togod za jelo, pa da koliko se o njemu brinemo i koliko nam je stalo do njegova
se on okrijepi! `ivota. Svaki }e od nas po redu sebe ponuditi lavu da ga
- Ja ne sumnjam u va{u iskrenost - odgovori im lav. - Po- pojede, i kad jedan od nas to bude ~inio, druga dvojica ne}e
|ite na razne strane, mo`da }ete {togod uloviti, pa }u tim pristajati na to, govori}e da to nema nikakva smisla, i da bi
lovom nahraniti i sebe i vas! caru {kodilo ako bi nekog od nas pojeo. Ako tako postupimo,
svi }emo se spasti i lavu }emo biti u volji.
Onda vuk, gavran i {akal izi|o{e od lava, povuko{e se us-
tranu i posavjetova{e izme|u sebe. Kako reko{e, tako i postupi{e i brzo se na|o{e kod lava.
- Ama {to }e nam ona tamo {to se hrani travom? - reko{e - Care, ti treba da se okrijepi{ - prvi re~e gavran. - Svi mi
oni. - Ta, me|u nama nema ni{ta zajedni~ko. Ona ne misli {to treba da se `rtvujemo za te, jer samo tebi ima da zahvalimo
mi mislimo. Hajde da nekako nagovorimo lava da je pojede i {to `ivimo. Ako ti umre{, ni jedan te od nas ne}e pre`ivjeti.
da i nas nahrani njenim mesom! Zato vi{e nikakva dobra ne}emo vidjeti. Evo, neka mene car
pojede, ja na to pristajem drage volje.
- To ne smijemo ni pomenuti lavu - re~e {akal - jer je on
kamili obezbijedio `ivot i dao joj ~asnu rije~. - ^uti, {ta bi caru koristilo da te pojede, nisi ti njemu ni na
zub da natakne, zagraja{e vuk i {akal.
- Ja }u to urediti s lavom - re~e gavran i uputi se lavu.
- Da li si {to ulovio? - upita lav, ~im ugleda gavrana. - Evo, neka mene car pojede! Rado ja pristajem na to! -
re~e onda {akal. - Ja mislim da }e se najesti.
- Mo`e loviti samo onaj koji mo`e da vidi i da se kre}e -
odgovori mu gavran - a mi se ne mo`emo ni maknuti s mjes- - Ama, kako }e car tebe jesti kad si smrdljiv i pogan -
ta niti {to vidjeti, jer nam se navuklo na o~i od gladi. Ali mi do~eka{e sada vuk i gavran.
smo ne{to smislili i zaklju~ili, ako se i car s nama sla`e, mi - Evo, ja, vala, nisam ni smrdljiv ni pogan, neka car mene
}emo mu re}i. pojede, pristajem drage volje - re~e onda vuk.
- Deder, da vidim {ta je - re~e mu lav. Gavran i {akal mu upado{e u rije~ i reko{e:
- Pogledaj onu kamilu, care! Jede travu, u`iva, a od nje - Ljekari su davno rekli: "Ko tra`i s lu~em belaja, neka
nikakve koristi nemamo. Ni{ta ne radi {to bi bilo korisno. samo jede vu~jeg mesa!"
^im lav to ~u, veoma se rasrdi i viknu: Najzad do|e red i na kamilu. Ona je vjerovala da }e
- Ala si ti na pogre{nom putu, kako ti mo`e{ tako buda- gavran, {akal i vuk i za nju na}i kakav izgovor kad bude sebe
lasto da govori{ i koliko si daleko od vjer- ponudila lavu da je pojede i mislila je da }e se tako spasti
nosti i samilosti! Nisi se smio drznuti i nesre}e i ostati lavu u volji.
da mi rekne{ te rije~i kada zna{ da - Ako car mene zakolje - re~e kamila - mo`e se najesti i
sam kamili zajam~io `ivot i dao joj mojom krvlju `e| ugasiti. Moje je meso lijepo i lako probavlji-
tvrdu rije~. Zar ti nije poznato da vo, unutrica mi je ~ista. Pa, neka me car zajedno sa svojim
nema ni{ta plemenitije nego drugovima i slugama pojede! Ja na to rado pristajem.
za{tititi onoga koji se boji, i ne do- - Pravo veli kamila. Ta, ona je plemenita i zna ona
pustiti da mu ko prolije krv. Ja sam {ta govori! - povika{e vuk, gavran i {akal, pa onda na
kamili zajam~io `ivot i ne}u joj nju sko~i{e i rastrga{e je.
nevjeru u~initi! - Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e vo’ Dimni
- Dobro, ja znam {to car ho}e - da zna{ da se ne}u mo}i da odbranim i sa-
da ka`e - odgovori mu gavran - ali ~uvam od lavovih drugova ako oni odlu~e da
car sigurno zna da jedan ~ovjek me unesre}e, makar lav o meni mislio druk~ije
mo`e iskupiti ~itavu porodicu, po- nego {to oni misle. To mi ne}e niti mo`e i{ta
rodica pleme, pleme ~itav grad, a gra- koristiti. Davno je re~eno: "Najbolji je onaj car
|ani svog cara. Cara je sna{la nevolja, ali ja koji je ljudima pravedan". Da je lav prema
}u na}i na~in da sve uredim, a car ne treba ni meni i naklonjen, ipak bi se pod uticajem bujice
prstom da makne, niti da i{ta nare|uje. Sve rije~i izmijenio, jer rije~i, kad ih je mnogo, brzo
}emo mi to smi{ljeno izvesti, i to }e i za cara istisnu iz srca nje`nost i blagost. Zar ne zna{ da je
i za nas biti spas. voda kao i ljudski govor i da je kamen tvr|i od
Lav za{uti i gavranu ni{ta ne odgovori. ~ovjeka. Pa kao {to rije~i djeluju na ~ovjeka tako i
BEHAR 97 19
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
voda izdube kamen i na njemu ostavi trag ako na njega du`e - A kako }ete me ponijeti? - upita ih kornja~a.
kaplje. - Mi }emo uzeti za krajeve jednog {tapa, a ti se uhvati
- [to sada smjera{? - upita Dimna vola. ustima za njegovu sredinu, pa }emo te tako lete}i odnijeti. Ne
- Ja mislim da mi ne preostaje ni{ta drugo nego borba - {ali se glavom da izusti{ i jednu jedinu rije~ kada ~uje{ govor
odgovori mu vo’. Ne mo`e zaslu`iti nagradu ni onaj koji se ljudi!
moli i milostinju dijeli, ni pobo`ni kao onaj koji se bori brane}i One je onda uze{e i odletje{e s njom.
svoj `ivot i istinu. - ^uda Bo`jeg! Pogledajte kako one dvije patke izme|u
- Niko ne treba da sebe izla`e opasnosti, ako mo`e druk- sebe nose kornja~u! - povika{e ljudi.
~ije postupiti - re~e Dimna. - Pametan smatra da je bitka pos- - Dabogda vam o~i iskapale, ljudi - viknu im kornja~a kad
ljednje sredstvo. Da ne bi pao u takvo isku{enje, treba koliko ~u njihov govor.
god vi{e mo`e da bude blag i da se poslu`i lukavstvom.
^im to izgovori, kornja~a tresnu na zemlju i razlijepi se
Davno je re~eno: "Nemoj nipo{to potcjenjivati nemo}nog
kao smokva.
neprijatelja, pogotovu ako je lukav i ako ima pomaga~a". A ti
po{ao protiv lava! A zna{ li ti, vole, koja je on smjelost i - Ja znam {ta ti ho}e{ da ka`e{ - re~e Tajtava svojoj `enki
snaga? I upamti dobro, ko potcjenjuje svoga neprijatelja zato - ali se ipak nemoj bojati Gospodara mora.
{to je on nejak, mora do`ivjeti nepriliku sli~nu onoj koju ju @enka, najzad, poslu{a svog mu`jaka, snese jaja gdje ih je
do`ivio Gospodar mora od ptice Tajtave. i ranije nosila i izle`e mlade. Ali ne potraja dugo, kad eto ti
- A kako je to bilo? - upita ga [etreba. plime, i voda odnese mlade, pa `enka re~e svome mu`jaku:
- Pri~aju da je neka morska ptica, koja se zvala Tajtava, - Znala sam ja unaprijed da }e se ovo dogoditi!
`ivjela na morskoj obali. Tajtava je imao svoju `enku. Kada - Osveti}u se ja njemu! - uzviknu mu`jak, pa se odmah
do|e vrijeme da legu mlade, `enka re~e mu`jaku: uputi jednom jatu ptica, i kad sti`e do njeg, re~e mu:
- Dobro bi bilo da potra`imo kakvo sigurnije mjesto na - Vi ste moje sestrice i moje uzdanje, pomozite mi! - obrati
kojem }emo izle}i mlade, jer se bojim, kada Gospodar mora se on pticama.
po{alje plimu da nam voda ne odnese ptice. - [ta tra`i{ od nas? - upita{e ga ptice.
- Snesi ti jaja gdje si ih i dosada nosila, jer nam to mjesto - Molim vas, da sa mnom odmah sve po|ete ostalim pti-
najbolje odgovara, voda i cvije}e su nam blizu - odgovori joj cama da im se po`alimo na Gospodara mora i da im reknemo:
mu`jak. "Pa i vi ste ptice kao i mi, pomozite nam!"
- O, ludo jedna, promisli dobro, ja se bojim da nam To jato ptica mu re~e:
Gospodar mora ne odnese mlade! - re~e mu ponovo `enka.
- Na{a gospodarica i carica jeste ptica Anka. Hajde ti s na-
- Snesi ti jaja, kad ti ka`em, gdje si ih i dosad nosila, ma k njoj, pa }emo je nekako dozvati. Kada nam se pojavi,
Gospodar mora ne}e to u~initi - odvrati joj mu`jak. po`ali}emo joj se na Gospodara mora koji ti pakost u~ini i
- Ala si ti tvrdoglav! - viknu mu `enka. - Zar si zaboravio zamoli}emo je da mu se ona u na{e ime osveti i da poka`e
njegove prijetnje, i zar ne poznaje{ sebe i svoju snagu? snagu svoje vlasti.
Mu`jak je ne poslu{a. Me|utim, ona ostade pri svom, i kad Ptice sa Tajtavom po|o{e k njoj, zovnu{e je i zamoli{e da
vidje da joj ni{ta ne poma`e, re~e svome mu`jaku: im pomogne. Ona im se pokaza, a oni joj ispri~a{e {ta se
- Ko ne prima savjete mora do`ivjeti nepriliku sli~nu onoj dogodilo i zamoli{e je da po|e s njima u boj protiv Gospodara
koju je do`ivjela kornja~a zato {to nije poslu{ala dvije patke. mora. Ona udovolji njihovoj molbi, ~im Gospodar mora doz-
- A kako je to bilo? - upita je mu`jak. nade da je Anka s jatom ptica po{la protiv njega, poboja se
- Pri~aju da su u nekoj mo~vari, oko koje je rasla trava, da se bori s carem s kojim ne}e mo}i da izi|e na kraj, pa
`ivjele dvije patke i jedna kornja~a. Kornja~a i patke `ivljahu Tajtavine mla|e vrati i s njim se izmiri. I carica Anka se vrati
u najboljem prijateljstvu. Slu~aj htjede da u toj mo~vari po~ne nazad.
vode ponestajati, pa one dvije patke odlu~i{e da odatle sele, i - Ja ti ispri~ah ovo - re~e Dimna volu - da zna{ da ti nije
prije odlaska do|o{e kornja~i da se s njom oproste. pametno {to namjerava{ da se bori{ s lavom.
- Da si nam zdravo, mi idemo odavde jer vode ponestaje - Ja se s lavom ne}u boriti, ne}u mu biti ni prikriveni, ni
- reko{e joj. otvoreni neprijatelj, niti }u prema njemu biti druk~iji no {to
- To {to vode ponestaje, mo`e uznemiriti samo mene - sam ranije bio, a ako primijetim ono ~ega se bojim, tek tada
odgovori im kornja~a. - Ja sam kao la|a, i ne mogu `ivjeti bez }u stupiti s njim u borbu.
vode, a vi mo`ete gdje god ho}ete. Pa, molim vas povedite i - Dimni se ne dopade to {to re~e vo’, jer je znao da }e lav
mene sa sobom. njega osumnji~iti i o njemu r|avo misliti ako na volu ne pri-
- Dobro - odgovori{e joj one. mijeti znake o kojima je svome caru ranije govorio.
20 BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
BEHAR 97 21
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
- Po|i ti lavu - re~e Dimna volu - samo }e{ iz njegova po- lukovi prave od nesavitljive grane, ne mu~i se!
gleda vidjeti {to ti `eli! Ta ga ptica ne htjede poslu{ati, nego pri|e majmunima da
- A kako }u to vidjeti? - upita ga [etreba. ih uvjeri da ona krijesnica nije vatra, a uto je jedan majmun
- Kada u|e{ kod lava, ti }e{ vidjeti da je on ~u~nuo, da se {~epa, udari njome o zemlju, i ona izdahnu.
prema tebi isprsio i da te netremice gleda na~ulenih u{iju i - Upravo se to mo`e primijeniti na tebe i na mene - re~e
razjapljenih ~eljusti, spreman da svakog trenutka sko~i na Kelila Dimni. - Ti me ne}e{ da poslu{a{, moji savjeti ni{ta ne
tebe - odgovori mu Dimna. koriste, jer si odlu~io da vara{ i grije{i{. Ali upamti, to su ru`na
- Ako sve to vidim, zaista }u se uvjeriti da istinu govori{ - svojstva, a naro~ito varanje ~ije su posljedice mnogo te`e.
re~e mu [etreba. Zato postoji i primjer.
Kada je Dimna uspio da nahu{ka lava protiv vola i vola - Ho}e{ li mi ga re}i? - upita ga Dimna.
protiv lava, on se onda vrati svom bratu Kelili. ^im se njih - Pri~aju da su se varalica i glupak uorta~ili u trgovini i
dvojica na|o{e, Kelila upita Dimnu. krenuli na put. Usput onaj glupak zaostade. Tu na|e kesu u
- [to si dosad postigao? kojoj bija{e hiljadu dukata i uze je. Varalica to primijeti. Na
povratku s puta u svoje rodno mjesto njih dvojica, kad stigo{e
- Pri kraju sam, sve }e biti po volji i meni i tebi - odgov-
nadomak grada, sjedo{e da podijele dukate.
ori mu Dimna.
- Podijeli po pola, pola meni pola tebi! - re~e onaj glupak.
Odmah poslije toga Kelila i Dimna odo{e da svjedo~e bit-
ki izme|u lava i vola, da vide {ta }e me|u njima biti i do ~ega Varalica, koji je ve} unaprijed odlu~io da uzme sve duka-
}e sve to dovesti. Uto [etreba do|e, u|e kod lava i vidje ga te, re~e glupaku:
kako je ~u~nuo upravo onako kako mu ga je opisao Dimna. - Ne}emo dijeliti dukate, jer smo ortaci, a ortaci treba da
- Carev drug je kao vlasnik zmije koja se nalazi u njegov- budu jedni prema drugima iskreni i da su uvijek zajedno. Ja
im njedrima, a ne zna kad }e ga ujesti - re~e u sebi [etreba. }u uzeti malo za tro{ka, a uzmi i ti toliko. Ostatak }emo
zakopati pod ovo drvo, jer je to sigurno mjesto. Kada nam
Lav baci pogled i ugleda na volu sve one znake o kojima
zatreba dukata, do}i }emo zajedno, uze}emo koliko nam
mu je govorio Dimna. Odmah mu bi jasno da je vo’ do{ao da
bude trebalo, a nitko drugi ne}e znati za ovo mjesto.
se s njim bije pa, nimalo ne oklijevaju}i, na njega prvi sko~i.
Me|u njima se zametne borba. Lav i vo’ su se borili tako Tada njih dvojica uzmu po nekoliko dukata, a ostatak za-
`estoko da im krv pote~e. Kad je Kelila vidio da }e lav nadvla- kopaju pod ono veliko drvo, i odu u grad. Poslije nekog vre-
dati vola, re~e Dimni: mena varalica ode bez glupaka po zakopane dukate, uze ih, a
zemlju poravna kao {to je i bila. Do nekoliko mjeseci do|e
- Car je silan kad je okru`en svojim prijateljima, a snaga
onaj glupak varalici i re~e mu:
mora je u njegovim talasima! Uzalud ja nastojim da te nasav-
jetujem i otvorim ti o~i i u tome sam sli~an ~ovjeku koji je - Treba mi novaca, hajde da uzmemo koliko nam je
uvjeravao pticu ovim rije~ima: "Ne nastoj da ispravlja{ ono {to potrebno!
se ne da ispraviti, niti poku{avaj da preodgaja{ onoga koji se Varalica s njim ode na ono mjesto gdje su zakopani dukati.
ne da preodgojiti!" Kad do|o{e tamo pod ono drvo, odmah otkopa{e, ali ne
na|o{e ni{ta. Varalica se po~e udarati po licu prenema`u}i se:
- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
- Evo, ovako izgleda drugovanje s prijateljem! Oti}i bez
- Pri~aju da je jedan ~opor majmuna `ivio na nekom brdu.
mene po dukate i uzeti ih!
Jedne hladne, vjetrovite i ki{ovite no}i majmuni potra`i{e
vatru, ali je ne na|o{e. Ugleda{e krijesnicu kako leti kao iskra Glupak se po~e zakljinjati da to nije u~inio i proklinjati
vatre, pa pomisli{e da je to vatra. Oni onda nakupi{e mnogo onoga koji dukate uze, a varalica se sve vi{e udara{e po licu
drva, nabaca{e ih na tu krijesnicu, i po~e{e duvati ne bi li govore}i:
vatru upalili da se ugriju i za{tite od studeni. U njihovoj blizi- - Nitko ih drugi nije mogao uzeti nego ti! Zar je itko drugi
ni se nalazila jedna ptica na drvetu koja je gledala majmune, za dukate znao?
a i oni nju. Kad vidje {ta majmuni rade, ona ih onda po~e Oni se oko toga dugo sva|ahu, i najzad odo{e kadiji da im
dozivati govore}i im: presudi. Kadija odmah zatra`i da mu ka`u kako je sve bilo.
- Nemojte se mu~iti, ama nije to vatra {to ste vidjeli! Varalica je tu`io glupaka da je on uzeo zakopane dukate, a
Kada ptica vidje da se majmuni i ne obaziru na njene rije~i, glupak je to odricao.
odlu~i da sleti do njih i da ih nekako odvrati od onog {to ~ine. - Mo`e{ li ti to dokazati? - upita kadija varalicu.
Upravo tada pored nje pro|e neki ~ovjek, pa kad doznade {to - Mogu - odgovori mu varalica. - Posvjedo~i}e mi drvo
namjerava, re~e joj: pod kojim su bili zakopani dukati, da ih je on uzeo.
- Nemoj se truditi da ispravlja{ ono {to se ne da ispraviti, Varalica je, prije no {to je s glupakom do{ao pred kadiju, bio
jer se sablja ne mjeri na tvr|u nelomljivu kamenu, niti se naredio svome ocu da ode i da se sakrije u {upljinu debla kako
22 BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
bi mogao posvjedo~iti umjesto onog drveta. Njegov je otac njegova sina kojeg uze za ruku i odvede svojoj ku}i. Sutradan
oti{ao i zavukao se u {upljinu debla. Kadiji se u~ini neobi~no da trgov~ev prijatelj navrati kod trgovca i re~e mu:
se neko poziva na drvo da mu svjedo~i pa krenu sa svojim dru- - Ama zna{ li ti i{ta o mome sinu?
govima, varalicom i glupakom, ka tome mjestu. Kad su stigli - Kad sam ju~e izi{ao od tebe - odgovori mu trgovac - vi-
tamo, kadija upita drvo, a onaj starac iznutra odgovori: dio sam kako jedan soko ugrabi nekog dje~aka, mo`da je to
- Glupak je uzeo dukate. tvoj sin?
Kada kadija to ~u, silno se za~udi, pa zatra`i drva i naredi Trgov~ev prijatelj se udari po ~elu i re~e:
da se pod stablo nalo`i vatra, te da se ono zapali. Kad plamen - O, narode, da li ste ikada ~uli i vidjeli da sokolovi grabe
obuhvati stablo sa svih strana, otac onog varalice zapomaga. djecu!?
Izvadili su ga u posljednji ~as. Kadija ga upita otkud on tu, a
- Da - odgovori mu trgovac - nije nikakvo ~udo da u nekoj
on mu sve kaza. ^uv{i to, kadija izmlati varalicu, naredi mu
zemlji, u kojoj mi{evi mogu pojesti stotinu oka `eljeza, i
da vrati dukate, koje on uze i predade glupaku, a oca i{amara
sokolovi hvataju slonove!
i obruka.
- Ja sam pojeo tvoje `eljezo, evo da ti ga platim, a ti mi
- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da zna{
vrati sina! - re~e trgovcu njegov prijatelj.
kako ponekad i varalica i spletkar mogu biti prevareni. A {to
se tebe ti~e, Dimna, u tebi se ujedinilo i varanje, i spletkare- - Ja sam ti naveo ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da te
nje, i grije{enje. Ja se pla{im {to }e te sve sna}i. Ti ne mo`e{ uvjerim da }e{ ti jo{ lak{e prevariti drugog, kad si bio u stan-
izbje}i kazni, jer si obojen s dvije boje i sa~injen od dva jezi- ju da prevari{ svoga druga. Ako neko s nekim prijateljuje pa
ka. Voda rijeka je slatka dok se ne ulije u more, a sre}a u prevari tre}ega, njegov }e se prijatelj uvjeriti da vi{e me|u
porodici traje dok se u nju ne u{ulja smutljivac. Ti si najsli~niji njima ne mo`e biti prijateljstva. Ni{ta se jeftinije ne prokocka
zmiji otrovnici s dva jezika, a tvoj je jezik kao njen otrov. nego poklonjena ljubav nevjernome, dar darovan nezahval-
Stalno sa zebnjom mislim na taj tvoj otrovni jezik, strepim nome, odgoj koji se daje onome koji ne slu{a i tajna povjere-
pred kaznom koja }e te sna}i. Onaj koji pravi razdor me|u pri- na onome koji je ne}e ~uvati. Dru`enje s dobrim samo vodi
jateljima i drugovima isti je kao zmija koju ~ovjek gaji, hrani, dobru, a dru`enje s nevaljalim samo zlu, i ono je kao vjetar
gladi i pazi, a ona ga, najzad, pecne. Davno je re~eno: "Stalno koji kad pre|e preko ne~eg mirisnog donosi miris, a kad pre|e
budi sa pametnima i plemenitima, s njima se dru`i i gledaj da preko ne~eg smrdljivog donosi smrad. Dugo sam ti govorio, i
se od njih ne odvaja{. Dru`i se s drugom koji je i pametan i ve} sam ti dodijao! - re~e na koncu Kelila Dimni.
plemenit, ili koji je samo pametan, a nije plemenit, ili koji je Kada Kelila bija{e pri kraju svog govora, lav je ve} bio ubio
samo plemenit, a nije pametan. Pametan i plemenit ~ovjek je vola. Ubiv{i vola lav pade u duboke misli i gnjev ga pro|e.
savr{en. Dru`i se s pametnim, makar i ne bio plemenit, samo - Smrt [etrebina mi pri~ini veliki bol! - re~e u sebi lav. -
se ~uvaj njegove pogane }udi, ali iskoristi koliko god mogne{ Bio je pametan, o{trouman i blage }udi. Ja ne znam, mo`da
njegovu pamet! Budi stalno sa plemenitim, makar i ne bio je bio nevin, mo`da je bio `rtva spletke i la`i.
pametan, i iskoristi njegovu plemenitost, a njega pomozi svo- Lav zbog toga postade nespokojan i snu`den, i to mu se
jom pame}u. Bje`i koliko god mo`e{ od glupa nitkova! I ja od moglo vidjeti i na licu. Dimna to opazi, pa odmah prekide raz-
tebe treba da bje`im. Kako se tvoji prijatelji mogu od tebe govor s Kelilom i pristupi lavu govore}i:
nadati ma kakvoj plemenitosti i ljubavi, kada si prema svome - ^estitam ti pobjedu, ti uni{ti tvog neprijatelja! Pa, {to si
caru, koji ti je dao polo`aj i odlikovao te, postupio tako. Tvoj onda `alostan, care?
postupak je sli~an slu~aju nekog trgovca koji je rekao: "Nije
- Ja `alim za [etrebinom pameti, njegovim razboritim
nimalo neobi~no da u jednoj zemlji sokolovi hvataju slonove,
mi{ljenjem i ugla|eno{}u - odgovori mu lav.
kada u istoj zemlji mi{evi mogu pojesti stotinu oka `eljeza!"
- Ne `ali ga, care, jer pametan ne treba da `ali onoga koga
- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
se boji! Razborit ~ovjek mo`e ponekad nekog i da zamrzi, ali,
- Vele da je u nekoj zemlji `ivio jedan trgovac koji jednom kad se uvjeri da mu taj mo`e biti od koristi, on onda nastoji
prilikom odlu~i da pode u neku zemlju radi trgovine. Imao je da ga pridobije za sebe, isto kao {to bolestan ~ovjek uzima
stotinu oka `eljeza koje ostavi na ~uvanje kod jednog svog gadan lijek da se izlije~i. On nekada opet mo`e da nekoga
prijatelja, a on ode kuda je naumio. Poslije nekog vremena zavoli i da ga veoma cijeni, pa ga iz straha da mu {togod ne
trgovac se vrati s puta i odmah zatra`i svoje `eljezo. na{kodi odgurne od sebe i upropasti, isto kao {to i ~ovjek
- Izjeli su ga mi{evi - re~e mu prijatelj. koga za prst pecne zmija otsije~e taj prst jer se boji da mu se
- Pa ve} sam ~uo da mi{ji zubi najbolje grizu `eljezo! - otrov ne razi|e po cijelom tijelu.
odgovori mu trgovac. Lava su tada zadovoljile Dimnine rije~i, ali kad se poslije
Trgov~ev se prijatelj obradova jer je pomislio da mu to on nekog vremena uvjerio da je Dimna lagao, varao i grije{io,
iskreno povla|uje. Napustiv{i prijateljevu ku}u, trgovac sretne smaknuo ga je na najgrozniji na~in.
BEHAR 97 23
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
24 BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRI^E
Afganistanske pri~e
Kutub-kan i Nazo
davna vremena `ivio neki bogat ~ovek, ga sti`e glas o neobi~nom pjeva~u Kutub-kanu, za`elio je
BEHAR 97 25
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Ne slute}i ni{ta, jahao je Kutub-kan na svome konju i - Ako te je Allah meni poslao, mojoj sre}i nema kraja,
radovao se svemu na {ta bi usput nai{ao. Bje{e topao o najljep{i me|u pjeva~ima!
dan. Kutub-kan se umorio od `ege pa je prilegao u hladu Pa zajedno u|o{e u ku}u, a sutradan su ve} bili takvi
pod jedno veliko drvo, da se odmori. Rabab je objesio na prijatelji kao da ih je jedna majka rodila. A kad bi sutradan
granu, pravo iznad glave. Prilegao i zaspao... a nije bilo uve~e, do|e Adem-kanu njegov vjerni sluga Bilo, pa posli-
daleko od dvorca Adem-kanova. Nekako ba{ u taj ~as je malog oklijevanja pred vratima ovako re~e:
Adem-kanov vjerni sluga Bilo iza|e iz ku}e i uputi se
- O Adem-kanu, mo}ni gospodaru moj! Tvoja rije~ je
prema kanalu pokraj drveta pod kojim je spavao Kutub-
tvr|a od `eljeza. Obe}ao si da }e{ lijepu Nazo dati ono-
kan. Pri|e Bilo drvetu, kad ima {to da vidi: neki ~ovjek
me ko prvi na|e Kutub-kana. Ja sam svoje u~inio. Sada
spava, a o grani mu visi rabab.
je na tebe red.
"Oho - pomisli Bilo - da to nije mo`da Kutub-kan?
Adem-kan mu na to odvrati:
Ala je lijep! A i rabab po svoj prilici nije lo{!” Dotr~a Bilo
Adem-kanu, pa re~e: - Budi bez brige, Bilo, ja svoju rije~ ne}u pogaziti.
- O, veliki Adem-kanu, donosim ti dobru vijest! Po|i s mirom.
- Kakvu? Umiri se Bilo i ode ku}i. Ali poslije ovog razgovora
rastu`i se Adem-kan. Po|e on Kutub-kanu, sjede kraj
- Kutub-kan spava pod drvetom nedaleko odavde.
njega i zamoli ga:
Za~udi se Adem-kan, obraduje se veoma, ali mu po-
- Sviraj mi ne{to, o Kutub-kanu! Tvoja pjesma }e biti
malo bi i krivo: "Zar ba{ sluzi moram dati za `enu ljepo-
mehlem za moju bolnu du{u.
ticu Nazo? Ta nju su prosili toliki ratnici, slavni po ju-
na{tvu i bogatstvu! [to sad?!” Po|e Adem-kan zajedno Na to Kutub-kan uze rabab pa zasvira Adem-kanu
s Bilom onom drvetu. Pogleda, kad u hladu zaista spava tu`nu i nje`nu pjesmu, nalik na `ubor potoka u pozne
mom~e lijepo kao upisano. Zamisli se Adem-kan pa re~e: ve~eri kada u prirodi sve tone u san. Navrije{e suze na
o~i Adem-kanu, i on stade u`ivati u divnoj muzici zabo-
- Ako je to odista Kutub-kan, onda ga ne treba buditi;
raviv{i sve na svijetu. A Nazo tog ~asa bje{e u susjednoj
na}i }e on i sam put do mojih dvora. Nego hajdemo nazad...
ku}i. ^ula je i ona ~arobne zvuke, pa otr~a u gornje
A za to vreme Kutub-kan se odmorio, probudio, pa se odaje, prisloni lice uz otvor na tavanici i sa u`ivanjem
stane spremati da nastavi put. Sko~i on na konja i za tili po~ne posmatrati lijepog momka. U njenom srcu raspali
~as stigne u neku veliku varo{. Tu Kutub-kan uspori hod. se oganj ljubavi. Nije mogla odvojiti pogled s lica Kutub-
Vidio je da se neka djeca igraju na putu, pa ih upita gdje kanova. A onda dvije male biserne suze pado{e na nje-
`ivi Adem-kan, i obe}a novac onome ko mu poka`e put.
gov rabab. Uzdrhta Kutub-kan i podi`e o~i. Susreto{e se
Djeca se polakome, i uskoro je Kutub-kan stajao pred
pogledi prekrasnog momka i lijepe Nazo. Zaboravi Ku-
vratnicama dvora Adem-kanova. Prevu~e on preko stru-
tub-kan o ~emu je pjevao. Netremice je gledao djevoj-
na rababa i glasno zapjeva:
~ine krupne o~i pune suza, a srce mu je sve sna`nije lu-
Da l’ su ovo dvori slavnog Adem-kana? palo.
Ako jesu, onda nek preda me si|e! A Adem-kan se ~udio nje`nim zvucima {to su dolazili
Ako o~i moje vide Adem-kana, iz rababa, i ushi}eno vrtio glavom. Onda Adem-kan od-
srce }e mi zaigrat milije i radije! vede Kutub-kana u odaje za njega pripremljene, pa se
vrati u svoju sobu i te{ko se zamisli nad sudbinom svoje
voljene sestre Nazo. A Nazo i Kutub-kan ostado{e tugu-
Adem-kan ~u njegov glas, obraduje se i iza|e u sus-
ju}i i izgarahu od uzajamne ljubavi. Tako pro|e nekoliko
ret dugo o~ekivanom gostu.
dana. Nazo je sasvim smr{avjela i jedino su joj krupne o~i
- Neka ti Allah Uzvi{eni bude u pomo}i, dragi moj go- isto tako sjale na licu. A Kutub-kan nije ni o ~emu mo-
ste! Da nisi ti lijepi pjeva~ Kutub-kan, ~ija slava odjeku- gao razmi{ljati osim o Nazo. Opaziv{i da je njihov gost i
je po celoj zemlji? prijatelj problijedio, Adem-kan se rastu`i. ^itave dane je
Kutub-kan skromno odvrati: provodio kraj Kutub-kana ne slute}i zbog ~ega tuguje
- Istina je, ja sam Kutub-kan. A nisi li ti onaj Adem- lijepi peva~. Pozvao Adem-kan bolesniku najbolje ljekare,
kan, ~ija se slava pronijela daleko izvan granica na{e ali oni su samo odmahivali glavama. Svi njihovi lijekovi
domovine? bjehu uzaludni. Kutub-kan je venuo kao ru`a u hladne
Osmjehnu se Adem-kan pa pri|e Kutub-kanu i pru`i zimske dane. Kad je za to saznala Nazo, pozva k sebi
mu ruku. staru slu`avku pa joj ovako re~e:
26 BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRI^E
- Reci mi ti, koja si me odgajala, mo`e{ li ~uvati tajnu? - Ja }u ti dati ovu maramicu, pa njom izbri{i ~elo Ku-
Starica odvrati: tub-kanu. Posle toga on mora ozdraviti. A sada idi i u~ini
sve onako kako sam ti zapovijedila.
- Neka mi se jezik osu{i ako ne{to reknem, k}eri moja.
Ode starica Adem-kanu i pade na kolena preda nj.
- Onda ~uj. Ja volim lijepog Kutub-kana. Nikakvi lije-
kovi ne}e mu pomo}i, nego ti po|i Adem-kanu i reci mu - O veliki Adem-kanu! Tvoj prijatelj Kutub-kan le`i
da }e{ izlje~iti Kutub-kana, ali je za to potrebno da ga bolan i ljekari nikako ne mogu da ga izlije~e. Daj ga meni
prenesu u tvoju ku}u na mjesec dana i da nikog k njemu na mjesec dana i ja }u ga izlije~iti.
ne pu{taju. Jesi li razumijela? Za~udi se Adem-kan, ali odlu~i poku{ati. Naredi da
- Da, k}eri moja. prenesu Kutub-kana u stari~inu ku}u. Kako je naredio ta-
BEHAR 97 27
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
28 BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRI^E
jeme Adem-kan se svakog dana raspitivao kod stare za I to rekav{i, Adem-kan u|e u odaje svoje sestre.
zdravlje svog voljenog pjeva~a, i starica je svaki put od- Kasno u no} ode Bilo ku}i i tek tamo saznade sve {ta se
govorila jedno te isto: dogodilo. Razbjesnio se Bilo, o~i mu se zakrvavi{e, i on
- Danas mu je bolje nego ju~e, gospodaru. Ali jo{ ne najprije pojuri u ku}u svoga brata Mira. Po~e da raz-
mo`e{ k njemu. Pri~ekaj jo{ koji dan, pa onda navrati. valjuje vrata, ali se Miro bojao bratove osvete pa se
dobro zaklju~ao tako da Bilo nije mogao u}i unutra. Na
A toga dana Kutub-kan na rastanku re~e svojoj dra-
to Bilo pojuri u Nazine odaje da ubije mladence. Ali i
gani:
Nazo je znala Bilovu narav, pa je i ona dobro zaklju~ala
- 0 sunce moga `ivota, ovako se vi{e ne mo`e. ‘Ajde da vrata. Po~eo je Bilo razvaljivati vrata, ali ona nikako da
sve ka`emo tvome bratu a mome prijatelju Adem-kanu. popuste. Tada on gromko povika:
- O dragi! Zna{ li da moram po}i za Bila? Samo, nika- - Ej ti, kukavice, iza|i ovamo na megdan!
da na to ne}u pristati. Bolje i smrt, nego rastanak s
Kutub-kan zgrabi sablju i htjede da iza|e pred Bila, ali
tobom. Nego zna{ {to? Uradi ovako: uzmi sablju i pok-
mu Nazo pade na koljena i stade ga moliti da ne izlazi.
rov, oti|i bratu, polo`i to pred njega i reci: ili me ubij
ovom sabljom i umotaj u ovaj pokrov, ili mi daj tvoju - Nemoj, dragi, on je kao zvijer! Izgubit }e{ glavu prve
sestru za `enu. no}i! Preklinjem te, nemoj izlaziti, dragi!
Tako se i dogovori{e. A sutradan Kutub-kan do|e I Kutub-kan popusti nagovaranju Nazinom i ne iza|e
pred Adem-kana. Za~udi se i obradova Adem-kan kad pred Bila. A Nazo potr~a majci i po~e je preklinjati da
vidje svog prijatelja `iva i zdrava, ali se jo{ vi{e za~udi ode do Adem-kana. Mati saslu{a k}erinu molbu, pa otr~a
kad saslu{a Kutub-kanove rije~i. A evo {ta je rekao sinu i po~e ga moliti da spasi Nazo. Do|e Adem-kan i
Kutub-kan: uhvati Bila za ruku, pa mu re~e:
- O hrabri ratni~e i prekrasni pjeva~u, voljeni Adem- - Ne valja tako postupati Bilo, ako si mi prijatelj.
kanu! Ja volim tvoju sestru i bez nje mi nema `ivota. A Vjeruj mi, ja }u ti na}i drugu `enu, isto tako lijepu i isto
i ona mene voli. Bez nje mi nema radosti. Ako mi je ne tako ~uvena roda. A Kutub-kan mi je drag kao i ti.
da{ za `enu - bolje me odmah ubij ovom sabljom i umo- Nemoj mu se svetiti! Tim prije {to je on tako usamljen!
taj u ovaj pokrov. Ne valja tako, Bilo...
Zamisli se Adem-kan i dugo je tako razmi{ljao. A kako I Bilo poslu{a Adem-kana. Vrati se ku}i, ali svu no}
i ne bi: zaista je volio Kutub-kana! Ali Bilo ne bje{e samo nije oka sklopio razmi{ljaju}i kako da se osveti Nazo i
njegov vjerni sluga nego i dobar prijatelj koji ga je ~esto Kutub-kanu. Dugo je promi{ljao Bilo, a u zoru ustade i
izbavljao iz nevolje. Najzad se odlu~i Adem-kan, pa re~e: po|e da po obi~aju ~uva Nazine odaje. Stajao je tako na
- Dobro, o prekrasni pjeva~u, voljeni prijatelju moj! svom mjestu oborena pogleda, ali je stalno ne{to vrebao
Dat }u ti za `enu moju sestru Nazo. Neka tako bude. i promi{ljao. Tako pro|e nekoliko dana. Razveselio se
Adem-kan zaklju~iv{i da je Bilo odustao od osvete Ku-
Sutradan posla on Bila nekim poslom u jedno udal-
tub-kanu. Ali {ejtan nije odustao! U glavi Bilovoj je saz-
jeno mjesto, a onda zapovijedi bratu Bilovom - Miru, da
rela stra{na namjera. Jednom u podne bila je velika `ega,
zakolje ovaca i spremi rasko{nu gozbu za svadbu Kutub-
a Kutub-kan je zaspao. Opazi to Bilo pa pri|e njegovoj
kana i njegove sestre Nazo. I toga dana priredi{e takvu
postelji i zakuca u zid nekoliko velikih i o{trih klinova
svadbu kakva ve} odavno nije bila vi|ena u cijeloj okoli-
pravo iznad glave zaspalog. Onda se odma~e ustranu i
ni! Tek predve~e se veselje sti{alo. Nasta no} i Adem-kan
povika:
povede Kutub-kana u ku}u njegovoj nevjesti. Odjednom
opazi{e da pred ulazom u dvor stoji Bilo. Ve} se bio vra- - Ustaj, Kutub-kanu! Nazo je umrla! Prepla{en Ku-
tio, ali za svadbu jo{ ni{ta nije znao i po obi~aju je ~uvao tub-kan sko~i iz postelje i sru{i se na licu mesta obliven
vrata Nazinih odaja. [to sad? Onda Adem-kan ogrnu krvlju. Poletje Nazo dragome, po~e ga ljubiti misle}i da
Kutub-kana svojom bundom i po|e pravo prema Bilu. }e time o`ivjeti Kutub-kana. Ali sve bje{e uzalud. Kao
Ovaj propusti gospodara, ali kad pogleda njegove noge, tamnocrvena ru`a, sav obliven krvlju, le`ao je na postelji
za~udi se: mrtav Kutub-kan. Onda Nazo namaza svoje ~elo krvlju
- O Adem-kanu! Ili sam ja poludio, ili ti ima{ ~etiri dragoga i le`e pored njega. Pritr~a{e i stado{e je podiza-
noge! ti, ali i ona je bila mrtva.
- Ti si doista poludio, Bilo! Ja imam samo jednu glavu Tako izgubi{e `ivote istog ~asa prekrasna djeca
i dvije noge, kao i svi ljudi. A ono {to se tebi ~ini kao ljubavi, lijepa Nazo i Kutub-kan.
dvije tu|e noge, to su rukavi bunde!
BEHAR 97 29
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
D`emal- kan i Ziba da me, ako ne stigne{ na vrijeme, `ivu ne}e{ zate}i. Ja
}u se otrovati, jer ne mogu podnijeti ovu sramotu...”
Sakri glasono{a pismo u njedra, pa jo{ iste no}i osed-
Davno, vrlo davno, prije mnogo godina, `ivio je u div-
la brza konja i odjaha u Indiju. Prolazio je kroz mnoge
nom gradu Kandaharu D`emal-kan. U cijelom kraju bio
gradove i sela prije nego {to je stigao u Hindustan. I{ao
je poznat zbog svoje ljepote i ~uvena roda. Nedaleko od
glasono{a iz jednog grada u drugi, skitao se po bu~nim
Kandahara, u dvoru opasanom visokim zidinama, `ivio je
trgovima i va{arima - svuda je tra`io Zibinog dragog. Ali
Musa-kan, u koga bje{e prekrasna k}i Ziba. Sve je na
D`emal-kanu se zametnuo svaki trag, a dan Loj Ahtara
ovom svijetu u Bo`jim rukama! I eto jednom D`emal-kan
ve} se bli`io. I{ao umorni glasono{a po va{arima,
spazi Zibu. U srcu lijepog momka buknu po`ar ljubavi.
zagledao u lice ljudima koje bi sreo, raspitivao se kod
Mu~io se on daleko od drage, sanjao no}u njene o~i, i na
prolaznika ne poznaje li tko god Afganistanca po imenu
kraju, poslije vi{emjese~nih du{evnih muka, posla on u
D`emal-kan. Ali sve bje{e uzalud - njegova traganja nisu
dvor Musa-kanu mudre starce ne bi li uspjeli da mu
donosila ploda.
isprose lijepu Zibu za `enu. Saznade Musa-kan da je
poslao provodad`ije D`emal-kan ~ije ime bje{e poznato Odlu~io ve} glasono{a da se sa tu`nom vijesti vrati u
u cijelom kraju, pa pristade da za njega uda svoju k}er. zavi~aj lijepoj Zibi, koja je danima i no}ima bez pres-
tanka stajala na visokoj kuli o~ekuju}i dobre vijesti. Kad
Obradova se D`emal-kan. Obradova se i Ziba, u ~ijem
najednom on ugleda, u bu~noj gomili na trgu, D`emal-
srcu je tako|e goreo sna`an plamen ljubavi. I uskoro
kana gdje stoji okru`en grupom bogato odjevenih ljudi.
cijeli kraj po~ne da se priprema za njihovu svadbu. Ali
Obradova se glasono{a, pojuri k njemu, pa se progura
sre}a je varljiva kao vjetar... Nekoliko dana prije svadbe
kroz svjetinu i uru~i mu pismo od Zibe. Kada uze u ruke
D`emal-kan potro{i sav svoj imetak. Uhvati se za glavu
dragocjenu poruku od drage, na D`emal-kanove lijepe
D`emal-kan, ne znaju}i {ta }e i kako }e te kako da
o~i navrije{e suze radosnice. Ali ne bje{e kraja njegovoj
pre`ivi tu sramotu. Odlu~i da potajno ode u Indiju ne bi
tuzi kada je pro~itao pismo. Stade se moliti D`emal-kan
li se tamo za kratko vrijeme ponovo obogatio i vratio
Allahu i preklinjati ga da mu sa~uva `ivot drage, jer
svojoj dragoj Zibi. Odlu~i tako D`emal-kan, pa kako
molbe napa}enog srca sti`u do Svemogu}eg. A onda
odlu~i tako i u~ini. Svi se veoma za~udi{e njegovom nes-
D`emal-kan i glasono{a uzjaha{e konje pa kasom od-
tanku, pa ubrzo zaklju~i{e da je D`emal-kan negdje
jezdi{e kroz gradske vratnice, ne raspoznaju}i puta, hitali
poginuo. Kad za to saznade Ziba, danima je bez
su sve dalje i dalje, i uskoro se na|o{e u nekakvoj gus-
prestanka plakala i molila se Allahu da sa~uva D`emal-
toj, neprohodnoj {umi. D`inovsko drve}e raslo je visoko
kana, jer nije vjerovala u njegovu smrt.
do neba, kroz guste kro{nje nisu dopirali sun~evi zraci —
Ne pro|e mnogo vremena, a D`emal-kana svi zabora- tu je vladao trajni polumrak. Najednom opazi D`emal-
vi{e. Onda drugi kan, poznat po svom bogatstvu, posla kan na malom proplanku ~etiri putnika. Sva ~etvorica su
prosce Musa-kanu. Razmisli Musa-kan, razmisli, pa se se bu~no prepirali oko ne~ega, vikali su i pljuvali na
odlu~i da mu da Zibu za `enu. Kad Ziba saznade za to, zemlju, prizivaju}i Boga kao svjedoka da su u pravu.
briznu u pla~ i stade kose ~upati. Radije je pristajala da
Pri|e im D`emal-kan, pa ovako re~e:
umre nego da iznevjeri svoga dragoga. Iste no}i napisa
pismo D`emal-kanu, pozva glasono{u i zapovijedi mu da - Da ste `ivi i zdravi, putnici! Ko ste vi? Kuda ste se
ga potra`i u Indiji. zaputili? I oko ~ega se prepirete?
- Po|i samo - re~e ona - na|i moga dragoga i predaj - Mi smo muridi1 jednoga {ejha2, koji je prese-
mu ovo pismo. lio na bolji svijet pro{le nedjelje i ostavio
nam u amanet ~etiri stvari: torbicu,
A evo {ta je stajalo u pismu:
serd`adu za molitvu, batinu i
"Mili D`emal-kanu, suputni~e `ivota moga! Trebalo konopac. I eto, nikako da
je da postanem tvoja `ena, ali je sada otac pristao da me ih podijelimo.
uda za drugog. Svadba treba biti o prazniku Loj Ahtara.
Ali za mene je sramota biti `ena nekog drugog, te znaj
30 BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRI^E
I pored uzbu|enja i jada koji ga je zadesio, D`emal- ^uv{i sve to, D`emal-kan se u mislima zahvali Allahu,
kan se osmjehnu: pa se obrati muridima i ovako im re~e:
- Ba{ na|oste oko ~ega da se prepirete! Kakvo mi je - O muridi! Ja mogu rije{iti va{u prepirku. Pristajete li
to blago - torbica i konopac? da me saslu{ate?
- O putni~e, nikada nemoj prenagliti, jer ti se mo`e - Pristajemo! - povika{e muridi uglas.
dogoditi da po~ini{ mnoge gre{ke u `ivotu - re~e na to - Lijepo, onda me ~ujte. Ja }u pustiti strijelu iz moga
jedan murid. - Nisu ovo obi~ne stvari nego ~arobne, zar luka, pa ko je od vas prvi na|e i donese nazad, tome
bismo se ina~e prepirali? Evo ova torbica izgleda kao neka pripadnu sve ove ~arobne stvari. Pristajete li?
obi~na, a po`eli{ li ne{to odmah }e se to u njoj stvoriti!
- Pristajemo! - uzviknu{e muridi opet uglas, ovoga
- A ova serd`ada3 za molitvu? - upita D`emal-kan. puta radosno. Onda se poreda{e oko D`emal-kana i
- To ti je tek ~arobna serd`ada! - uzdahnu drugi stado{e o~ekivati da ovaj odapne strijelu. D`emal-kan je
murid pa nje`no pre|e rukom preko njenih od molitve tako jako zategao tetivu da ona o{inu, a onda se za tren
pohabanih resa. - Treba samo da stane{ na nju, da klan- oka vine visoko, visoko ~ak do neba. Na to muridi
ja{ dva rekjata namaza4, i u isti mah mo`e{ odletjeti pojuri{e za strijelom kao lova~ki psi, obaraju}i i potisku-
kuda ti je volja... ju}i jedan drugog. A D`emal-kan je samo to i ~ekao. On
- A batina? - dodade tre}i murid. - Nema ravne toj se brzo pomoli, stade na serd`adu, uze torbicu, batinu i
batini. Samo zapovijedi, pa }e istu}i koga za`eli{. konopac, pa izgovori `elju:
^etvrti murid uze u ruke konopac i re~e: - Ho}u da budem u Kandaharu!
- A zna{ li ti kakav je to konopac? Koga za`eli{, vezat I istog ~asa vinu se serd`ada pod oblake, a D`emal-
}e, i ne}e ga pustiti ni pod kan, smiju}i se od sre}e, ugleda kako pod njim promi~u
koju cijenu. rijeke, {ume i gore. S nestrpljenjem je ~ekao kada }e se
ukazati zavi~aj. Ne pro|e ni jedan sat, kad se }ilim lagah-
no spusti na gradski trg. Unaokolo je uveliko vladalo
veselje, svuda se ~uo `agor `ivahne i radosne svjetine koja
se ve} okupljala.
- Daj, konop~i}u, sve`i ih sve i ne pu{taj! Ako se neko
ne pokori, ti, batino, udaraj! - pro{aputa tiho D`emal-
kan.
Kakva je samo gu`va nastala! Nijedan ~ovjek se nije
mogao i{~upati! A ko je i poku{ao, taj se gorko kajao i
`alio na nemio udes trljaju}i ogromne ~voruge. Umah
padne no} uo~i praznika Loj Ahtara. Ziba je sjedila u
svojoj sobi i suze su joj samo navirale na o~i. ^ekala je
pono} pa da uzme smrtonosni otrov i tako odr`i zakletvu
koju je dala svome dragome. Najednom ona za~u glas
D`emal-kana koji je doziva{e.
"Da to nije san?” - pomisli Ziba i uze u ruku zrnce
otrova. Ali D`emal-kan ju je dozivao sve glasnije i gla-
snije. Ziba nije mogla do}i sebi od ~u|enja. Najednom se
vrata njene sobe {irom otvori{e, i ona na pragu ugleda
radosnog D`emal-kana koji se smije{io. Razdragani i sre-
tni baci{e se jedno drugome u zagrljaj i zaboravi{e na
sve. Sutradan priredi{e svadbu, i otada za D`emal-kana i
Zibu po~e `ivot ispunjen sre}om i blagostanjem.
3 Tepih, }ilim
4 Molitva
BEHAR 97 31
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
32 BEHAR 97
PERZIJSKE PRI^E
Perzijske pri~e
eki vladar putovao na la|i na kojoj se Jednom je neki vladar naredio, da se nekakav zarobljenik
BEHAR 97 33
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Pri~aju, da je neki kraljevi} bio nizak i malen, a njegova U Bagdadu se pojavio neki dervi{4, ~ije su molitve nala-
bra}a visoka i lijepa. Jednom prilikom pogleda ga otac s zile odziva. Jedanput ga pozove Had`d`ad`, sin Jusufov5,
negodovanjem i omalova`avanjem, a dijete se dosjeti, zbog i zamoli ga, da ga blagoslovi. A dervi{ za~e:
~ega je to, pa }e roditelju: - Bo`e, uzmi mu du{u!
- O~e, bolji je nizak, a pametan, negoli visok, a glu- - Zaboga, kakav je to blagoslov?
pan. Nije sve, {to je stasom najvi{e, i vrijedno{}u najbol-
- To je blagoslov za te i za sve tvoje podanike.
je. Ovca je malena, ali ~ista, a slon je obi~na le{ina. Otac
se na to samo nasmija, prisutnim dr`avnicima to se svid-
jelo, a bra}a se do dna du{e na|o{e uvrije|eni. Ka`u da
se uskoro iza toga pojavio nekakav te{ki neprijatelj toga
vladara, pa kad su se dvije vojske suo~ile, prva osoba, koja Vladarska obijest i siroma{ka nevolja
zaigra konja na mejdanu bija{e upravo taj mladi} koji
tada povika:
Nekakav vladar u pijan~evanju pretvarao no} u dan, i
Nisam onaj, kom u borbi vidjet mo`e{ le|a, jednom zgodom ba{ onako pijan zazbori:
nego onaj, koji glavu u krvi ostavlja. Od mene ovog trena sretnijeg na zemlji nije,
Vladar, koji borbu prima, `ivotom se kocka, jer ni za kog i ni za {to mene briga sad ne bije!
onaj, koji bje`i — vojsku svu na kocku stavlja. U tome ~asu neki siromah le`a{e go golcat na studeni
Re~e to pa navali na neprijateljsku vojsku i obori ne- pred vratima, pa }e na te vladareve rije~i:
koliko proku{anih boraca. A kad se poslije pojavi pred Ej ti, od kog na svijetu sretnijeg cara nije,
oca, odano poljubi zemlju i prozbori ovako: misli{ li, da briga nema, briga tebe {to ne bije?
Ti, kom se spodoba neznatna ~inila moja, Vladaru se te rije~i svidje{e pa kroz prozor pomoli
ne smatraj vrlinom krupno}u; sitno i ~vrsto kesu sa hiljadu dukata i re~e:
vitko konj~e vi{e vrijedi na dan stra{na boja, - Siromahu, dr`i skut!
negoli gove~e gojno, nezgrapno i tusto. A na to }e bijednik:
Ka`u, da je neprijateljske vojske bilo mnogo, a njih - Kako }u dr`ati skut, kad na sebi nemam ni odijela?
malo, pa su im se redovi bili pokolebali. Ali u taj ~as Vladaru se sa`ali na njegovu bijedu, pa mu jo{ dade i
mladi} zavika: jedne haljine. Za kratko vrijeme siromah pojede i potro{i
- Ljudi! Nastojte, da se ne bi odjenuli `enskom odje}om! sav novac pa se ponovno navrati vladaru s rije~ima:
Na te njegove rije~i ohrabri{e se konjanici i navali{e Ne mo`e se zadr`ati novac u skitnice ruci,
svi kao jedan, i pri~a se, da su istoga dana pobijedili nep- ko ni voda u re{etu, ni ljubav u mladu srcu.
rijatelja. Vladar tada poljubi sinu ~elo i o~i i zagrli ga, pa To se, me|utim, dogodilo u neprili~nu ~asu kad je
ga je otada s dana na dan sve vi{e pazio, a najposlije ga vladar bio zauzet poslom, i kad mu kaza{e za siromaha
postavio i svojim nasljednikom. Bra}a su mu bila silno
bi mu neugodno, i namr{ti se. A pametni i upu}eni ljudi
zavidna na toj ~asti, pa mu najposlije stavi{e u jelo otro-
davno su rekli, da se treba ~uvati vladarske ljutnje i srd`-
va. Njegova sestra opazi to sa ~ardaka pa zalupi prozor,
be, jer su vladari ve}inom zabavljeni dr`avnim poslovi-
a mladi} se dosjeti jadu pa se okani jela uzviknuv{i:
ma, pa ne podnose navale obi~na svijeta. I kad vladaru
- Nemogu}e je da vrijednih nestaje, a da nevrijedni izneso{e siromahovu molbu, on do~eka:
njihovo mjesto zauzimaju!
- Otjerajte toga rasipnog i drskog prosjaka, koji je
Odmah obavijeste o tome njegova oca, a kralj onda
pozove njegovu bra}u pa ih ukori kako treba, a potom,
da bi zlu u~inio kraj, svakome od njih odredi po jedan 4 Dervi{ je pripadnik sufijskog reda. Njega uvijek vodi u~itelj, koji se zove {ejh
zadovoljavaju}i dio svoje zemlje, jer je ono dobro re~eno: (starje{ina). Spominje se ~esto u ovim pri~ama.
5 Poznati vojskovo|a i dr`avnik u doba halifa Omejevica. Njegova strogost
I deset siromaha mo`e biti i le`ati na jednome }ilimu, ali
~esto je prelazila u pravo nasilje, i zbog toga je bio na vrlo zlu glasu. Na to
dva vladara u jednom kraljevstvu nikako i nikada. njegovo nasilje cilja i ova pri~ica.
34 BEHAR 97
PERZIJSKE PRI^E
]ud vladara
BEHAR 97 35
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
36 BEHAR 97
PERZIJSKE PRI^E
jedan i pobo`an, ali su i zavidnici u zasjedi, i smutljivci pretvorilo u obi~aj i da zbog toga ne bi propalo selo.
iz prikrajka danomice vrebaju, pa ako tvoju ispravnost Nu{irvana tada zapita{e:
naopako prika`u, i ti bude{ pozvan pred vladara i uko- - Kakva bi {teta mogla nastati zbog ovakve malen-
ren, tko }e se tada za te zauzeti? Stoga ja smatram prik- kosti?
ladnim, da ti i dalje `ivi{ u carstvu zadovoljstva i odrek-
Nasilja je na zemlji s po~etka bilo malo, pa su ga ljudi
ne{ se `elje za polo`ajem.
tokom vremena pove}avali, dok nije do{lo do dana{njeg
Ja mu to tako ispri~ah i u isti mah opazih, da se moj stepena.
prijatelj promijenio i moj savjet posve krivo shvatio. Od-
em stoga veziru i, koriste}i se starim na{im poznans-
tvom, izlo`im mu stanje svoga prijatelja, pa ga on pos-
tavi na jedan sporedan polo`aj.
Pro{lo iza toga neko vrijeme, i njegovi stariji zapazili Sila polo`aja
njegovu dobru }ud, i svidjela im se njegova sposobnost,
pa ga unaprijedili i postavili na vi{i polo`aj. Njegova se Pri~aju, da je nekakav sva|alica udario jednog dervi{a
sretna zvijezda otada sve vi{e penjala, dok nije doprla do kamenom u glavu. Ovaj nije bio tada kadar vratiti mu
vrhunca njegovih `elja, i on najposlije dospije u kolo vla- milo za drago, pa je taj isti kamen kod sebe sve ~uvao.
darevih najbli`ih suradnika, pa je u`ivao puno povjeren- Jednoga pak dana vladar se rasrdi na onoga ~ovjeka i
je dostojanstvenika dvora, te su na njega prstom upirali. baci ga u tamnicu, a dervi{ tada dokopa onu stijenu pa
Ja sam se toj njegovoj sre}i od srca veselio. s njom posred glave onog utamni~enog ~ovjeka. Ovaj ga
U to vrijeme oti{ao sam sa nekoliko prijatelja na ho- tada zapita:
do~a{}e u Meku, a kad se otud vratih, moj prijatelj izi{ao - Tko si ti i za{to me bije{ tim kamenom?
mi u susret dva dana hoda. Odmah opazim, da je ne- - Ja sam taj i taj, a ovo je isti kamen, kojim si i ti
uredne vanj{tine i siroma{na stanja poput kakva dervi{a, mene onda udario u glavu.
pa ga zapitah, zbog ~ega je to, a on stade kazivati:
- Pa gdje si bio za toliko vremena?
- Kao {to si ti ve} bio predvidio, pojavili se zavidnici
- Zazirao sam od tvog polo`aja i sada, kad te vidim u
i obijedili me izdajom, a vladar nije naredio da se stvar
tamnici, ugrabih zgodnu priliku.
istra`i. A moji stari drugovi i odani prijatelji nisu vodili
brige o na{em prijateljstvu i ne htjedo{e iznijeti istine.
Kratko re~eno, bio sam izvrgnut svakojakim mukama i
kona~no sam se upravo ove sedmice, kada je stigla ra-
dosna vijest o sretnom povratku hodo~asnika, izbavio iz Smijeh pod ma~em
tamnice, ali mi je imetak sav oduzet.
- Ne htjede ti - rekoh mu tada - poslu{ati moga sav- Neki vladar obolio od nekakve stra{ne bolesti, koju ovdje
jeta. Ja sam tebi kazao, da je carska slu`ba, kao i puto- nije prikladno isticati. Gr~ki se lije~nici slo`ili da je za tu
vanje po moru, korisna, ali u isto vrijeme i opasna, pa bolest jedini lijek `u~ od ~ovjeka, koji ima takva i takva
~ovjek do|e do blaga, ali ~esto i glavu izgubi. svojstva. Na zapovijed vladara dado{e se u potragu na
sve strane i na|o{e jedno seosko dijete koje je imalo sva
svojstva {to su ih tra`ili lije~nici. Vladar tada pozove nje-
gove roditelje i udobrovolji ih nebrojenim blagom, a ka-
Nasilje dija onda izda osudu, da je dopu{teno proliti krv jednog
podanika da bi se spasio vladar. A kada je krvnik upravo
htio dje~aka ubiti, di`e on glavu nebu i, gle, stade se
Pripovijedaju, da su Nu{irvanu Pravednom6 u lovu pri- smijati. Vladar ga tada zapita, kakva ima smisla smijati se
premali pe~enje, ali nije bilo soli. Poslali su stoga u selo u onakvu ~asu, a dje~ak }e na to:
nekog dje~aka, da donese soli i Nu{irvan mu naredio da
- Djeca provode nesta{nosti svojim roditeljima, ljudi
sol po vrijednosti plati, kako se besplatno uzimanje ne bi
se u razmiricama obra}aju sudu, a vladara dr`e za{tit-
nikom pravde. Moji roditelji `rtvova{e moj `ivot za blago
6 Glasoviti perzijski vladar iz dinastije Sasanovi}a. ovoga svijeta, kadija izdade dopu{tenje, da me ubiju, a
BEHAR 97 37
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
vladar o~ekuje svoje ozdravljenje od moje smrti, pa meni vremena usavr{io toliko, da nitko s njim nije mogao iza}i u
ne preostaje ni{ta drugo nego se obratiti jo{ Bogu. Car tome na kraj. A jednom prilikom u prisutnosti samoga vla-
se silno rastu`i. dara ista~e, gle, da prvenstvo svome u~itelju priznaje samo
- Bolje je - osudi tada on - da ja stradam, negoli pro- zbog njegovih godina i zbog toga, {to ga je odgojio, jer
liti nevinu krv. smatra, da u jakosti i vje{tini nimalo ne zaostaje za njim.
Poljubi dje~aka u glavu i me|u o~i, zagrli ga, bogato Vladaru se njegova neskromnost nije nikako svidjela,
nagradi i pusti ga da ide odakle je i do{ao. Pri~a se da je pa odmah naredi da se njih dva oku{aju u hrvanju. U tu
taj vladar za nekoliko dana posve ozdravio. svrhu premjeri{e prostran mejdan, a na njemu se skupi{e
svi dr`avnici i velika{i. Mladi} kao opijen slon iza|e do-
malo na popri{te s takvom silom da bi okrenuo i brdo od
`eljeza. U~itelj je bio svjestan da je mladi} od njega
snagom ja~i i prihvati ga onim vanrednim na~inom, {to
Zakonitost mu ga je bio zatajio. A mladi} ne umjede uzvratiti udar-
ca, i u~itelj ga u jednom ~asu objeru~ke podi`e povi{e
Pobjegao jedar rob Amra, sina Lejsova.7 Odmah se dali za svoje glave i tresnu o zemlju. Gledaoci u znak odobra-
njim u potjeru i povratili ga. Arnrov vezir, kome se onaj vanja digo{e pravu graju.
rob bio ne{to zamjerio, savjetova{e tada vladaru, da ga Vladar naredi, da se u~itelju podijeli odora i da se na-
treba ubiti, kako bi ta kazna poslu`ila drugima kao gradi, a mladi}a ukori i izgrdi, jer je tvrdio, da mo`e izni-
opomena. A rob na to pade ni~ice pred Amra i prozbori jeti sa svojim u~iteljem, a nije bio kadar rije~i iskupiti.
ovako: Mladi} se tada stao braniti, da ga u~itelj silom ne bi bio
- Gospodaru! Ja sam zaslu`io kaznu, kakvu god ti kadar savladati, nego je upotrijebio jedan na~in koji je
odredi{. Ali mene je othranio hljeb tvoje porodice, i je- dotada tajio, i samo ga tako pobijedio. A u~itelj }e na to:
dino zbog toga nisam rad da na sudnjem danu za moju - E, ovu posljednju vje{tinu ~uvao sam ba{ za ovaj
krv bude{ pozvan na odgovornost, pa ako me `eli{ ubiti, ~as, jer ono mudraci ka`u da prijatelju ne treba dopusti-
nastoj bar da to bude osnovano na zakonu, da ne bi na ti toliko mo}i da bi je mogao iskoristiti, ako bi se pretvo-
sudnjem danu odgovarao. rio u neprijatelja.
Vladar ga zapita, na koji bi to na~in on uveo u zakon,
a rob do~eka:
- Dopusti mi, da ubijem vezira, pa onda me kazni
smr}u, i tako }e{ me ubiti na temelju zakona. Pustinjski dervi{
Vladar udari u smijeh i zatra`i od vezira mi{ljenje.
- Tako ti groba tvoga oca, zavapi on, oslobodi ovoga Jedan povu~en dervi{ bija{e se smjestio u nekom kraju
nitkova da i mene ne uvali u nesre}u! pustinje. Pokraj njega slu~ajno nai|e neki vladar, ali on,
kako je bio uronuo u carstvo spokojstva, ni glave ne po-
di`e, i ne obazrije se uop}e. Vladaru opet, koji je mnogo
dr`ao do svoje mo}i, bi to vrlo neugodno, pa }e:
Vjera u prijatelje - Ovi su dervi{i kao `ivotinje.
A na to }e vezir dervi{u:
Neki ~ovjek bija{e se vrlo usavr{io u vje{tini hrvanja. U toj - Pokraj tebe prolazi vladar svijeta, pa za{to se ne
vje{tini poznava{e on ravno tri stotine i {ezdeset na~ina, skloni{ i ne oda{ du`no po{tovanje?
tako da je za svaki dan znao po jedan posve novi na~in - Reci caru - oglasi se dervi{ - neka pokornost tra`i od
hrvanja. Jednom prilikom slu~ajno mu zapeo za oko jedan onoga koji od njega ne{to o~ekuje, a ti treba{ znati da su
njegov u~enik i osvojio njegovu ljubav, pa ga on nau~io tri vladari zato da budu pastiri svojih podanika, a podanici
stotine pedeset i devet na~ina hrvanja, ali mu za onaj nisu na svijetu da slu`e vladarima.
posljednji ne kaza. Mladi} se u toj vje{tini i snazi za malo Vladaru se ta siromahova rije~ silno svidjela, pa mu
ponudi, da od njega ne{to zatra`i.
7 Vladar iz dinastije Saffâr.
38 BEHAR 97
PERZIJSKE PRI^E
Ni{tavnost dragulja
Prijatelji
Vidio sam jednom prilikom arapskog seljaka gdje u krugu
Neki siromah zapadne u nepriliku pa od jednog svog pri-
basranskih draguljara pri~a ovo: "Jedanput sam zabasao
jatelja dervi{a ukrade }ilim. Sudac osudi da mu se zbog
u pustinji, a hrane mi bija{e nestalo, pa sam bio uvjeren
toga odsije~e ruka. Vlasnik }ilima zauzme se za krivca
da }u skapati. Iznenada, gle, na|em kesu bisera. Ne}u ni-
izjavljuju}i da mu on pra{ta. Sudac pak re~e da ga on ne
kada zaboraviti onog u`itka i veselja {to sam ih tada osje-
mo`e li{iti zakonske kazne na temelju vlasnikova zauzi-
tio, misle}i da je u kesi popr`ena p{enica, a isto tako i one
manja. Vlasnik sucu tada napomenu da ne treba odsje}i
gor~ine i bezna|a kad sam se uvjerio da je to biser!"
ruku onome tko ne{to ukrade, a {to pripada vakufu8, jer
on kao dervi{ ne mo`e ni{ta imati, niti ~iji rob biti, i sve
{to je dervi{ko smatra se vakufom u korist siromaha.
Na te rije~i sudac odustane od kazne pa zapita okriv-
ljenoga: Zlato i bra{njenica
- Zar si bio u takvoj nevolji, da si ba{ od ovog siro-
maha morao ukrasti? Tako opet nekakav putnik zabasao u prostranoj pustinji.
Na to }e krivac: Nestalo mu hrane, a imao je uza se ne{to srebrnjaka.
Lutao je i lutao, ali nikako nije mogao izbasati i, naj-
- Nisi li ~uo onu izreku: Slisti sve {to ima u ku}i tvo-
poslije, od oskudice strada. Tuda kasnije nai{lo nekoliko
jih prijatelja, a samo ne kucaj na vrata svojih neprijatelja?
putnika. Ugledali mrtvaca, pred njim le`e novci, a na
pijesku na{arano:
Uza se kad bi sve zlato svijeta imao,
putnik bez poga~e, zalud bi bisage prebro.
Jadniku, kojeg pustinjsko sa`i`e sunce,
Zamjena
bolje je pe~ena repa, nego ~isto srebro.
BEHAR 97 39
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
me|uvremenu saznao za prisutnost vladara pa priredio PETI je, kona~no, zanatlija koji vlastitim trudom mo-
na brzu ruku jelo i odnio ga vladaru, poljubio pred njim `e zaraditi {to mu je potrebno, pa se za koru hljeba ne
zemlju i rekao: treba poni`avati.
- Da ste odsjeli u mojoj ku}i, ni{ta ne bi umanjili - Osobine, koje sam nabrojio - veli dalje otac - osigu-
vladarsku ~ast, a ovako niste htjeli ni pove}ati ~ast ravaju na putu spokojstvo i udobnost. Onaj, pak, koji
jednog seljaka. ni{ta od toga nema nego s praznim nadama krene u svi-
Vladaru se te rije~i svidjele, i iste no}i premjesti se u jet, propast }e bez traga.
seosku ku}u. A sutradan je doma}in dobio od vladara A sin }e na to ocu:
odoru i nagradu. - Kako bih ja mogao protivrje~iti mudrim ljudima, koji
tvrde da se oko sticanja opskrbe treba truditi, iako je ona
unaprijed odre|ena, i da se, isto tako, treba kloniti
nesre}e, makar je ona i su|ena? Ja sam kadar uhvatiti se
u ko{tac i sa silnim slonom ili se porhvati s ljutim lavom,
Juna{tvo i sr~anost bez novaca
pa pomo}u svoje snage mogu i}i u svijet, jer neima{tine
su bezvrijedni
vi{e ne mogu podnositi.
To rekne, zatra`i od oca blagoslov, oprosti se s njim i
Pri~aju, da je nekom hrva~u zbog zle sudbine bio dodijao krene na put. U putu opazi nekoliko ljudi koji su platili
`ivot. Pro`drljivost, a i neima{tina bijahu ga natjerale, da prevozninu pa sjeli na la|u i natovarili svoju prtljagu. A
glasno procvili. Kona~no se potu`i svome ocu i zatra`i od mladi} nije imao ni prebijene pare pa ih molio da ga pri-
njega dopu{tenje da ide u svijet, ne bi li, mo`da, snagom me, ali sve njegove molbe bijahu uzaludne. La|ar mu re~e
svojih mi{ica do{ao do bolje zarade. Otac ga odvra}ao od
te lude namjere i preporu~ivao mu da se zadovolji onim
{to ima, jer mudraci tvrde da se sre}a ne posti`e samo tru-
dom, pa se stoga ne treba ni uznemirivati. A sin je, napro-
tiv, tvrdio ocu da putovanje donosi mnoge koristi: raspo-
lo`enje, dobitak, promatranje ~uda, slu{anje zanimljivih
do`ivljaja, razgledanje raznih krajeva, drugovanje s pri-
jateljima, sticanje ~asti i naobrazbe, pove}anje imetka i
prihoda, upoznavanje prijatelja i gomilanje iskustava. Otac
je priznao da putovanje, prema navedenim rije~ima, ima
mnogo koristi, ali to vrijedi samo za pet vrsta ljudi:
PRVA su trgovci, koji pomo}u blaga i imetka dr`e kra-
sne mladi}e i robinje i okretne sluge pa u`ivaju blagodati
`ivota svaki dan u drugome mjestu, svaku no} u novome
krugu i svaki ~as u posebnu obliku.
DRUGI od tih bio bi u~enjak, koji pomo}u svoje bes-
jede i rje~itosti nailazi, gdje god do|e, na dobar prijem i
po{tovanje.
TRE]A je od spomenutih osoba ljepotica, jer za nje-
zinom naklono{}u ~eznu nje`na srca, njeno dru{tvo
smatraju dobitkom a slu`enje takvoj ljepotici smatraju za
pravu blagodat. Davno su kazali, da je ljepota bolja,
negoli imetak. Milo lice lijek je za bolesna srca i klju~,
kojim se otvaraju zaklju~ana vrata.
^ETVRTA je dobar pjeva~, na ~iji glas i voda prestaje
te}i, a ptica letjeti. Pomo}u svoje vje{tine lovi on ljudska
srca, a za njegovim dru{tvom te`e svi, koji imaju imalo
osje}aja.
40 BEHAR 97
PERZIJSKE PRI^E
da on tra`i od njega prevozninu za jednu osobu, a da ga - Drugovi, ja sam zbog ovog na{eg mladi}a zabrinut
se ne ti~e {to on ima snagu koliko desetorica drugih. Mla- vi{e nego zbog opasnosti od razbojnika. Ono se pri~a da
di}a su te rije~i uvrijedile, pa odlu~i da se la|aru osveti. je neki Arap imao u{te|enih novaca pa uslijed bojazni od
Kako je la|a ve} bila krenula, zovne on la|ara i ponudi razbojnika nije smio obno} sam u ku}i spavati. A da bi
mu sa sebe odijelo u ime prevoznine. A la|ar se na tu po- izbjegao samo}u, pozove on jednog prijatelja i s njime
nudu polakomi i vrati la|u. ^im se mladi} do~epa la|a- provede nekoliko no}i. A kad je gost saznao da doma}in
reve brade i jake, privu~e ga sebi i stane nemilo tu}i. Nje- ima novaca, digne mu ih i pobjegne u svijet. Sutradan
govi drugovi iz la|e prisko~e u pomo}, ali ih sti`e ista Arapa ugledaju gola i uplakana pa ga zapitaju {to mu je,
sudbina. Na koncu uvidje{e da }e biti bolje ako se s mla- da mu nije kakav kradljivac pokrao novce. A pokradeni
di}em izmire. Da bi tobo`e popravili lo{ postupak prema im na to rekne, da ga je pokrao njegov ~uvar. [to vi
mladi}u padnu mu po nogama i licemjerno mu poljube znate, moji prijatelji - nastavi on - da i ovaj mladi} nije
glavu i kosu pa ga ukrcaju na la|u i krenu. Putuju}i sti- jedan od razbojnika koji se varkom me|u nas u{uljao da
go{e do jednog stupa koji je stajao u vodi kao ostatak ne- bi u zgodnoj prilici obavijestio svoju dru`inu? Stoga ja
ke gr~ke gra|evine. La|ar tada re~e da je na la|i nastao smatram pametnim da mi njega ostavimo, neka spava, a
neki kvar, pa bi trebalo da jedan od putnika, koji je naj- da mi idemo.
sr~aniji, najja~i i najsilniji ode do stupa i da tamo dr`i ko- Putnicima se star~evo mi{ljenje u~ini posve ispravnim,
nop od la|e, dok je ostali poprave. A momak, ponosan na i uhvati ih velik strah od hrva~a. Potovare svoju robu i
svoju sr~anost, nije vodio ra~una o uvrije|enom pro- krenu dalje, a mladi}a ostave spavaju}i. Probudio se tek
tivniku, niti je uzeo u obzir savjet mudrih rije~i, koje ka`u: kada mu je sunce obasjalo ple}a, podigne glavu i opazi
da nisi siguran od osvete onog koga si jednom uvrijedio, da je karavana oti{la. Lutao je, ali nije izna{ao na put, pa
pa makar mu poslije toga i stotinu puta dobro u~inio, jer `edan i iznemogao i gledaju}i smrti u o~i padne na ze-
i strelica iz tijela mo`e izi}i, a nanesena uvreda ostaje mlju. On je tako le`ao, a pojavi se vi{e njega neki care-
zauvijek u srcu. vi}, koji se u lovu, tjeraju}i neku zvijerku, bio odvojio od
^im je mladi} omotao oko sebe konop od la|e i otpli- svoje pratnje. I kad je pomnije pogledao mladi}a, opazi
vao do stupa, la|ar presije~e konop i pokrene la|u. Nes- da je pristojne vanj{tine, ali u velikoj nevolji, pa ga zapi-
retni mladi}, sav razo~aran, patio se i mu~io dan-dva, ta, odakle je i kako je ovamo dopro. Mladi} mu tada
dok ga tre}i dan ne savlada san i on padne u more. Pli- ispripovijeda neke ~asove iz svojih do`ivljaja. Carevi}u se
vaju}i cijeli dan i no} jedva `iv dopre do obale. Po~ne tu na njega sa`ali, pa mu dade odoru i dosta blaga i
jesti li{}e s drve}a i korijenje od trave, pa se malo opo- predade ga povjerljivoj osobi koja }e ga otpratiti u nje-
ravi i krene onako nasumce kroz pustinju. Putuju}i tako gov zavi~aj. Otac se jako oveselio njegovu dolasku i zah-
gladan, `edan i iznemogao stigne do jednog bunara. Tu valjivao Bogu, da je zdrav. Idu}e no}i ispri~a on ocu svoj
ga okru`e nekakvi ljudi i po~nu mu nuditi za novac nap- do`ivljaj prilikom vo`nje na la|i i prijevaru la|arevu,
itak vode. Kako mladi} nije imao novaca, iskao je vode zatim postupak onih seljaka na bunaru i nevjeru putnika
besplatno, ali mu ne dado{e. Sad on od njih zatra`i vode u karavani. A otac }e na to sve:
silom, ali ni to nije palilo. On ih nekoliko izmlati, ali ga - Nisam li ja tebi prilikom polaska rekao da su ju-
oni savlada{e, nemilosrdno izlupa{e i rani{e. Htio, ne na{tvo i sr~anost bez novaca bezvrijedni?
htio, bolestan i ranjen pridru`i se tada jednoj karavani i - Moj o~e - do~ekat }e sin - dokle god se ne namu~i{,
nastavi put. Jedne no}i pado{e na no}i{te u neko haj- ne treba ti zaimati blaga, dok ne stavi{ u torbu glavu, ne
du~ljivo mjesto. Mladi} opazi da putnici od straha sve mo`e{ pobijediti neprijatelja, a ako ne posije{, ne }e{
strepe i da su u smrtnom strahu. Tada im on rekne: ovrije}i. Zar ne vidi{ koliko sam donio blaga sa razmjer-
- Ne treba vam se brinuti. Ja sam onaj koji se mo`e no malo truda, a sa malo uboda `alaca koliko sam stekao
suprotstaviti i pedesetorici. meda?
Njemu se tada pridru`e i drugi mladi}i iz karavane, pa - U ovome slu~aju - otac }e na kraju - sudbina ti je
se ljudi ohrabre i ovesele {to ih imaju u dru{tvu. Dado{e pomogla i sre}a te pratila, pa ti je upalilo. Na te je na-
mu hrane i vode, a kako je bio jako gladan, uzme samo basao jedan sretnik i smilovao ti se, pa kad je saznao {to
nekoliko zalogaja hrane i nekoliko gutljaja vode pa zaspi. ti se dogodilo on ti je sve bogato naknadio, samo su takvi
A me|u putnicima karavane bija{e jedan iskusan starac slu~ajevi rijetki, a izuzetak ne mo`e slu`iti kao pravilo.
koji je mnogo putovao. I on tada ode zboriti:
BEHAR 97 41
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
42 BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
Arapske pri~e
BEHAR 97 43
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
kako divno ka`e jedan pjesnik o tome: Od zemlje si stvoren i pro`ivje v’jek,
Nesta para, sine, nesta prijatelja, slu{asmo mi ~esto tvog govora jek.
a s parama lako prijatelja na|e{. A sada te zemlja u okrilje prima,
Du{manin zbog novca prijatelj postaje, a crna je zemlja — majka nama svima.
a prijatelj du{man kada para nije. Primiv{i sau~e{}e mnogih uglednih ljudi, Ali [ar se sa
- Pa {ta jo{ ima{ da mi ka`e{, o~e - upita Alija. groblja vrati ku}i tuguju}i jako za ocem. Uskoro mu se raz-
- Dijete moje - odgovori mu otac - tra`i savjeta od bolje i umrije i majka, koju Ali [ar sahrani na isti na~in kao
starijih ljudi i nikada ne `uri u onome {to `eli{ da uradi{. i oca. Poslije toga, Ali [ar se odade trgovini: po~eo je da
Budi milostiv prema slabijem, pa }e i drugi biti dobri prodaje i kupuje, ne napu{taju}i ni jednog ~asa svoj du}an
prema tebi. Nemoj nikome zulum ~initi, jer za to Allah i ne dru`e}i se ni s kim, kako mu savjetova{e otac. To potra-
ka`njava. ^uj {ta ka`u pjesnici o tome: ja punu godinu dana. A kad pro|e godina, njega obrlati{e
Prvi: kojekakve protuhe i skrenu{e s pravog puta. Ali [ar se odade
Savjetuj se, tu|u mis’o ne potcjenjuj, razvratu: po~e da pije vino i da odlazi jutrom i ve~erom lje-
jer dvojica vi{e znaju nego jedan. poticama, govore}i sam sebi: "Moj je otac u{tedio pare za
Ogledalo pokaza}e lice tvoje, mene, i ako ih ne potro{im, kome }u ih ostaviti?
a potiljak da ti vidi{, treba dvoje. - Allaha mi - re~e Ali [ar - postupi}u onako kako re~e
a drugi: jedan pjesnik:
Odmjeren ti uv’jek budi i ne `uri, Ako bude{ c’jelog v’jeka {komra~io, titizio.
~ini dobro ako ho}e{ dobra sebi. Kad }e{ onda potro{iti ono {to si u{tedio?
Ko zlo ~ini, taj ti slabo kod Allaha pro|e, I tako Ali [ar, poslu{av{i savjet pjesnikov, rasipa{e dano-
jer ba{ zulum zulum}aru uv’jek glave do|e. no}no i nemilice svoje pare dok sve ne pro}erda i ne osiro-
Tre}i: ma{i. On isprodava i du}ane i sve ku}e koje mu ostado{e od
Nemoj drugom zulum ~init’, oca, prodade i sve svoje haljine i ostade samo sa jednim odi-
kad prilika tebi se pru`i. jelom. A kad pro|e pijanstvo i kad mu do|e pamet u glavu,
Iznad glave zulum}ara, njega obuze gorko kajanje. Sav okaharen i gladan, Ali [ar je-
osvetni~ka sablja kru`i. dnog dana odlu~i da potra`i svoje negda{nje prijatelje u pi-
Dok ti spava{ i sanjari{, }u, i re~e samom sebi; "Idem da potra`im one na koje sam
uvrije|eni na te vreba. tro{io svoj novac ne}e li mi koji od njih dati da ne{to poje-
Za osvetom on tad ~ezne dem danas." I Ali [ar po|e redom od jednog do drugog, ali se
i pomo}i tra`i s neba. svaki njegov biv{i prijatelj pravio da ga ne zna i krio od njega.
Jo{ ne{to: nemoj nipo{to piti vina, jer je ono uzrok Razo~aran i pregladnio, Ali [ar se uputi u jednu trgova~ku
svakog zla, ono oduzima pamet i poni`ava ~ovjeka. Evo ~etvrt i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahu oko ne~eg.
kako jedan pjesnik pjeva o tome: - Zbog ~ega li su se, zaboga, sakupili ovi ljudi? - re~e
Allaha mi, ja se ne}u za `ivota vina napit’, Ali [ar. - E, ne}u, Allaha mi, odavde oti}i dok ne vidim
da bih znao razborito sa drugima ja govorit. za{to su se ti ljudi ovdje skupili." On onda pri|e tom skupu
Nikad ne}u po`eljeti ledenoga, rujnog vina, i ugleda jednu robinju, vitku i visoku, s obrazima kao ru`a
ve} }u tra`it prijatelja trezvenoga i prisebna. i uzdignutih grudi, kojoj po ljepoti ne bje{e ravne, kao {to
Eto, to je sve {to sam imao da ti ka`em na svom sa- o njoj u stihu veli jedan pjesnik:
mrtnom ~asu. Dr`i se, sine, mojih savjeta, neka ti je Allah Allah stvori momu uprav kako treba,
na pomo}i - zavr{i otac i klonu izgubiv{i svijest. uzorom ljepote i ljupkosti ~arne.
On lice joj dade k’o u vile bajne,
Domalo, on opet do|e k sebi, pa se obrati Allahu da mu
ba{ ko da bije{e ozarena s neba.
oprosti, izgovori kelimei {ehadet1 i izdahnu. Njegov sin
Alija stade plakati i jecati za njim, a kad se malo primiri, Lice joj je mjesec, a stas vitka grana,
po~e da priprema sve {to bija{e potrebno za d`enazu. Ne dah je kao mo{us — nema njojzi ravna.
propusti ama ba{ ni{ta; pozva i hafize da u~e Kur’an kod Tijelo je njeno mjese~eva sjaja,
o~eva tabuta, i kad bi sve gotovo ljudi klanja{e d`enazu i k’o sazdana da je od bisernog vala.
okupa{e ga, a na ni{anu mu bijahu uklesali ove stihove:
1
Toj robinji bija{e ime Zumruta. Zanesen njenom lje-
Islamsko o~itovanje koje glasi: Tvrdim da nema boga do Allaha i tvrdim da
je Muhammed Allahov rob i poslanik. potom i dra`ima, Ali [ar re~e u sebi:
44 BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
- Allaha mi, osta}u ovdje da vidim ko }e i za koliko Rekav{i to, Zumruta, ~ude}i se drskosti tog trgovca, iz-
kupiti ovu robinju. govori ove stihove:
I Ali [ar pri|e skupu i stade, a ljudi pomisli{e da je i Ja junaka `alosna mu majka!
on do{ao da se nadme}e za robinju, jer su mislili da ima Potiljak mu za papu~e moje,
mnogo para koje je bio naslijedio od svojih roditelja. Telal, bradurina da s’ mu{ice roje,
zatim, stade pokraj robinje i viknu: a nosina da tu konji stoje.
- O, trgovci i bogata{i, ko }e od vas otpo~eti nadme- Krivonosi, {to s’ zanosi{ mnome.
tanje za ovu robinju, najljep{u me|u najljep{ima, najsjaj- Slu{aj r’je~i jedne divne mome:
nije zrno bisera, Zumrutu, koja umije da ugodi svim mu{- "Kao zmija noge ti sakriva{ mane,
kar~evim `eljama i strastima i koja umije da veze zavjese! da bi mog’o varat’ uvijek natenane."
Po~nite nadmetanje! Niko ne}e zamjeriti niti ma {ta pred-
baciti onome koji prvi po~ne nadmetanje i iznese cijenu Sa jednom bradom odlazi{,
robinje. Nato jedan od trgovaca re~e: sa drugom se vra}a{.
- Dajem pet stotina dukata. K’o da ~edo ma{te si,
- Jo{ deset - dobaci drugi. takav meni izgleda{.
Tada jedan starac, po imenu Re{idud-din, koji bija{e pa kad ih zavr{i, nastavi stihovima jednog drugog pjes-
plavih o~iju i ru`an, viknu: nika:
- Jo{ stotinu! "Za{to s’jede vlasi — re~e — ti knom ukrasi?"
- Jo{ deset - dobaci neko. "Sakriti ih htjedoh — rekoh — tvome oku dragom."
- Hiljadu dukata! - viknu starac Re{edud-din i tako Ona mi se tad potsmjehnu, pa uzviknu: "Divna ~uda!
zaveza jezik ostalima. Na svijetu la`no sve je, pa i tvoja kosa huda!"
Telal ode da se posavjetuje sa Zumrutinim vlasnikom, a Kad saslu{a stihove, telal joj re~e:
ovaj mu re~e:
- Allaha mi, sve je tako!
- Ja sam se zakleo da }u je prodati samo onome kog
- [ta je to rekla? - upita ga onaj trgovac.
ona izabere. Upitaj, dakle, nju. Telal odmah pri|e Zumruti
pa joj re~e: Telal mu ponovi stihove, i trgovac odustade od ku-
povine. Uto pri|e jedan drugi trgovac i re~e telalu:
- O, naljep{i mjesece, eno, onaj trgovac `eli da te kupi.
- Upitaj je bi li pristala da dam za nju hiljadu dukata?
Zumruta pogleda u trgovca, pa kad ga vidje, re~e telalu:
Kad joj telal pokaza novog mu{teriju, ona, vidjev{i da
- Ne `elim da me kupi starac koji je ve} pao na najgore
je }orav, odgovori stihovima jednog pjesnika:
grane. Ah, divan je onaj pjesnik koji je rekao:
Ti s }oravim ne dru`i se nikad,
Poljubac ne hdjede da mi da,
jer on la`e i pakosti svakad.
jer s’jede brade bijah ja.
Da }oravi dobro misli sebi,
Na bogatstvo moje ne okrenu glave,
zalud oka izgubio ne bi!
ve} mi re~e ona k’o od {ale:
"O star~e bijedni, sijedih vlasi, - A bi li ti pristala da te prodam eno onom tamo? -
moja usta `arka mladost samo gasi!" upita je telal pokazav{i joj nekog drugog trgovca.
Kad ~u {ta Zumruta re~e, telal joj {apnu: Zumruta se zagleda u tog trgovca, pa kad vidje da je
malog rasta, a da mu brada se`e do pojasa, odgovori i
- Ima{ pravo, Allaha mi, vrijedi{ ti i deset hiljada dukata!
ovoga puta stihovima:
Onda telal ode njenom gospodaru i kaza mu da Zum- U mog prijatelja jeste duga brada,
ruta ne `eli onog starca. bilo bi mu bolje da je bez nje sada.
- Vidi, ho}e li nekog drugog - re~e mu njen gospodar. Na no} zimsku tvoja potsje}a me brada,
Evo ja dajem za nju onoliko koliko je davao onaj hladna je i mra~na - to ti velim mlada.
starac! - re~e jedan od trgovaca. - Gospodarice moja - re~e joj na to telal - pogledaj ima
Zumruta pogleda u tog ~ovjeka, pa kad mu vidje obo- li me|u prisutnima i jedan dopadljiv, pa reci da te njemu
jenu bradu, uzviknu: prodam.
- Kakva je ovo sramota i podvala: crna boja na sijedim Zumruta baci pogled na prisutne i po~e da pa`ljivo mo-
vlasima! tri sve jednog po jednog, dok joj se pogled ne zakova za Ali
BEHAR 97 45
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
[ara. ^im vidje Ali [ara, koji bija{e ~udo od ljepote i nje`an Ali [ar mu ne odgovori ni{ta.
kao jutarnji lahor, ona sve ustrepta i po~e da uzdi{e. - O, moj gospodaru i miljeni~e srca moga, za{to me
- O, telalu, ho}u da me proda{, eno, onom gospodaru, ne}e{ da kupi{? - upita ga onda Zumruta. - Kupi me po{to
onom {to ima lijepo lice i vitak stas - re~e Zumruta i izgovori ho}e{, bi}u ti sretna!
ove stihove: Ali [ar podi`e glavu pa pogleda Zumrutu i re~e joj:
Kad ugledah tvoje lice to prekrasno,
- Zar da te kupim na silu? Skupa si ti za hiljadu dukata.
zaljubih se u te odmah mlada strasno.
Da su htjeli da me sa~uvaju jada, - Gospodaru moj, kupi me za devet stotina! - re~e mu
divno lice tvoje sakrili bi sada. Zumruta.
- Ne}u drugog gospodara osim njega - nastavi Zum- - Ne! - odgovori joj Ali [ar.
ruta - jer ima divno lice i medna usta koja lije~e i boles- - Za osam stotina! - re~e Zumruta.
nog, a ljepotom takvih se ushi}uju i pisci i pjesnici. Evo {ta - Ne! - odgovori Ali [ar.
jedan pjesnik o takvima veli: Zumruta onda po~e spu{tati cijenu i na kraju re~e Ali
Usta su mu rujno vino, a dah mu je kao mo{us, [aru:
a osm’jeh, oh, njegov ~arni biser zubi uv’jek krase.
- Za stotinu dukata!
Ridvan2 njega istjer’o je iz d`enneta zbog bojazni,
da hurije u d`ennetu on ljepotom ne sablazni. - Nemam uza se pune stotine. - odgovori joj Ali [ar.
Ljudi njega kore {to je ohol, gord, Robinja se nasmija, pa mu re~e:
pa zar mjesec nema veli~anstven hod? - A koliko ti nedostaje do stotine?
Kad ~u stihove, telal se za~udi Zumrutinoj rje~itosti i - Allaha mi, nemam ti ja ni prebijena gro{a, nego gledaj
duhovitosti ali mu njen vlasnik re~e: ti pa na|i sebi boljeg mu{teriju - re~e joj Ali [ar.
- Nemoj se ~uditi njenoj ljepoti koja zasjenjuje sunce Kad se uvjeri da Ali [ar nema ni prebijene pare, Zum-
usred dana, a ni tome {to zna napamet tanane stihove. ruta mu {apnu:
Ona, osim toga, zna da ~ita i pi{e Kur’an na sedam na~ina - Uzmi me za ruku i povedi u onaj soka~i}, i pravi se
i poznaje nauke kao naju~eniji ~ovjek. Ima zlatne ruke i kao da tobo`e ho}e{ da me dobro vidi{.
veze svilene zavjese i prodaje ih, i na svakoj zavjesi zaradi
Ali [ar poslu{a Zumrutu i odvede je u obli`nji soka~i},
pedeset dukata; zavjesu mo`e da naveze za osam dana.
a ona mu onda izvadi iz njedara kesu u kojoj bija{e hiljadu
- Sretan li }e biti onaj u ~ijoj ku}i bude, jer je ona pravo dukata i dade mu rekav{i mu:
blago! - uzviknu telal.
- Izbroj devet stotina dukata i daj ih telalu za me, a
- Prodaj je onom koga ona htjedne! - re~e opet vlasnik stotinu ostavi, valja}e nam.
telalu.
Ali [ar uradi onako kako mu djevojka re~e: kupi je za de-
Telal ode Ali [aru, pa mu, poljubiv{i ga u ruku, re~e: vet stotina dukata, koje dade onom telalu, i odvede je svojoj
- Gospodaru moj, kupi ovu robinju, ona je tebe izabrala! ku}i. Kad Zumruta vidje da je Ali [arova ku}a prazna i bez
Rekav{i to, telal onda izreda Ali [aru sve Zumrutine prostirke i posu|a, dade mu kesu sa hiljadu dukata i re~e:
osobine i sposobnosti i na kraju mu re~e: - Hajde u ~ar{iju i kupi nam za tri stotine dukata }ilima
- Neka ti je sa sre}om i znaj da ti je sami Allah nju na- i posu|a!
mijenio! Ali [ar uze pare i po|e u ~ar{iju da kupi {to mu Zumru-
Ali [ar obori glavu osmjehuju}i se i govore}i u sebi: ta re~e. Kad se vrati sa stvarima, Zumruta mu onda re~e da
- Ja nemam {ta da okusim a kamoli da kupujem robin- ponovo po|e u ~ar{iju i da za tri dukata kupi jela i pi}a. Ali
ju. Stid me ovih trgovaca da reknem da nemam para. [ar obavi i to.
Zumruta vidje da je Ali [ar oborio glavu, pa re~e telalu: - Hajde sada - re~e mu Zumruta - pa kupi po komad
`ute i bijele svile za zavjese i sedam kalema svilenog konca
- Uzmi me za ruku i odvedi njemu da ga privolim da me
raznih boja.
kupi, jer, kako sam ve} rekla, `elim da me samo on kupi.
Ali [ar uradi i to. Zumruta onda prostrije ku}u i upali
Telal je uze za ruku i odvede pred Ali [ara, rekav{i mu:
svije}e pa sjede da jede i pije sa Ali [arom. Kad se dobro
- [ta misli{, gospodaru moj? najedo{e i napi{e, njih dvoje onda lego{e u du{ek i prove-
do{e no} zagrljeni iza zastora. Ta no} bija{e puna milo-
vanja, upravo onako kao {to pjeva jedan pjesnik:
2 An|eo ~uvar u d`ennetu
46 BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
Voljenoga samo slijedi, od zavidna sklanjaj o~i, od du{eka na kom dvoje zaljubljenih skupa bje{e.
jer zavidljiv u ljubavi ne}e biti od pomo}i. Pod jorganom zagrljeni, zadovoljstvom ozareni,
U snu sam ja vidio te kako skupa sa mnom le`i{, jastuk su im b’jele ruke na koje su naslonjeni.
i kako ti usne medne na mojima stalno dr`i{. Kad se srca jednom sljube u ljubavi vrlo `arko,
Sve {to tada vidjeh u snu, istina je, nek zna{ mlada, tada ljudi blebetaju: jedni ‘vako, drugi ‘nako.
ako Bog da neka bude i na javi kao tada. Ti {to kori{ zaljubljene {to o strasti samo zbore,
O~i moje nikad dotad ne vidje{e ni{ta ljep{e, da li mo`e{ izvi|ati srca koja stra{}u gore?
BEHAR 97 47
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Ako s’ kadgod u `ivotu ti zaljubi{ vrlo strasno, - Trgovcu ili namjerniku? - upita Zumruta. - Srce mi
ne ostavljaj ljubav svoju niti tajno niti glasno. ne{to sluti da }emo se skoro rastati.
Njih dvoje ostado{e tako zagrljeni sve do zore, a ljubav - Prodao sam je ba{ trgovcu - odgovori joj Ali [ar.
sve vi{e osvaja{e njihova srca. ^im svanu, Zumruta se di`e - Reci mi pravu istinu, da se znam ravnati - re~e mu na
i uze onaj komad svile i po~e na njemu da veze s krajeva to Zumruta. - A za{to si uzeo ibrik?
figure svih ptica a u sredini sviju divlja~i. Kad to zavr{i,
- Da dam vode telalu - odgovori joj Ali [ar.
ona onda sve obrubi i ukrasi zlatom i srmom, i za osam
dana njene ruke napravi{e divnu zavjesu. Ona onda svoju - Samo dragi Allah ima silu i mo}! - uzviknu Zumruta
rukotvorinu lijepo slo`i, pa je dade Ali [aru, rekav{i mu: i izgovori ove stihove:
Ne `uri s rastankom, prijatelju dragi,
- Odnesi ovu zavjesu u ~ar{iju i prodaj je nekom trgovcu
zagrljaji tebe neka ne zavedu.
za pedeset dukata. Ne {ali se glavom da je proda{ kakvom
Ne `uri, velim, sudba tobom vlada,
prolazniku. Znaj, kad bi to u~inio, me|u nama bi bilo sve
sa rastankom na{im prijateljstvo pada.
svr{eno, jer imamo dosta du{mana koji na nas vrebaju.
Ali [ar po|e s ibrikom u ruci i na|e onog kr{}anina u
- Sve sam dobro razumio - odgovori joj Ali [ar, pa uze
avliji.
zavjesu i odnese je u ~ar{iju da proda. Sre}a ga odmah
nanese na jednog valjanog trgovca kome proda zavjesu, te - Zar si do{ao dovde, pseto jedno? - re~e mu Ali [ar. -
za dobijen novac kupi svile, zlatna i srmali konca, zatim Kako smije{ ulaziti u ku}u bez moje dozvole?
jela i pi}a i to sve donese ku}i i predade Zumruti sa - Gospodaru moj - odgovori mu hri{}anin - nema
ostatkom novca. Otada je svakog osmog dana Zumruta nikakve razlike izme|u kapije i avlije. Ja }u odmah izi}i
davala Ali [aru po jednu zavjesu da je proda za pedeset odavde i zahvali}u ti na dobro~instvu.
dukata, i to potraja punih godinu dana. A kad pro|e god- Rekav{i to, on uze ibrik od Ali [ara i napi se vode i vrati
ina, Ali [ar odnese zavjesu, kao i obi~no, u ~ar{iju i dade mu ga. Ali [ar uze ibrik o~ekuju}i da kr{}anin ode, ali se
je telalu da je proda. To je sve sa strane motrio neki ovaj i ne ma~e s mjesta.
kr{}anin, koji odmah pri|e telalu i ponudi za zavjesu - Za{to se ne di`e{ i ne ide{ svojim putem? - upita ga
{ezdeset dukata. Telal ne htjede odmah da mu je proda, ali Ali [ar.
mu onaj kr{}anin uporno nu|a{e sve vi{e i vi{e dok mu,
- Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - nemoj biti
najzad, ne ponudi stotinu dukata i njemu deset dukata
od onih koji ~ovjeku nati~u na nos kad mu u~ine dobro
povrhu. Telal se odmah vrati Ali [aru i kaza mu koliko onaj
djelo, niti pak kao oni za koje je jedan pjesnik rekao:
kr{}anin nudi za zavjesu i po~e ga salijetati da je proda. Vi{e nema onih dare`ljivih ljudi,
- Gospodaru moj - re~e telal Ali [aru - ne boj se ovog {to voljahu tebe i sve `elje tvoje.
kr{}anina, ne}e ti u~initi nikakvo zlo! Stane{ li ti sada pred ne~ija vrata,
Uto se i ostali trgovci umije{a{e i nagovori{e Ali [ara da njihov gutljaj vode vrijedi suhog zlata.
proda zavjesu kr{}aninu. Ali [ar prodade zavjesu i primi pa nastavi:
novac pa krenu ku}i, ali i kr{}anin po|e za njim.
- Dobri ~ovje~e, napio sam se evo vode, a sad te molim
- Kr{}anine, za{to ide{ za mnom? - upita ga Ali [ar. da mi da{ da {ta pojedem, {to je Bog dao u ku}i, makar to
- Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - imam nekog bio komadi} kukuruza i glavica luka.
posla u ovom sokaku, ne dao Allah da i tebi {ta zatreba! - Di`i se i ne zanovjetaj tu, u ku}i nema ni{ta! - odgov-
Kad Ali [ar do|e do svoje ku}e, kr{}anin ga susti`e, pa ori mu Ali [ar.
stade pokraj njega. - Gospodaru moj - re~e mu nato kr{}anin - ako u ku}i
- [ta ti je, prokletni~e, kud god ja, ti za mnom? nema ni{ta, evo ti stotinu dukata pa oti|i u ~ar{iju i kupi
- Gospodaru moj - re~e mu kr{}anin - `edan sam, daj nam {ta za jelo, makar somun. Da pojedemo zajedno malo
mi malo vode, Uzvi{eni Allah }e te nagraditi za to! hljeba i soli!
- Ovaj ~ovjek je gra|anin na{e dr`ave - pomisli Ali [ar - Ovaj kr{}anin je prava budala! - pomisli Ali [ar. -
u sebi - da}u mu, Allaha mi, da se napije vode! Primi~u od njeg stotinu dukata, a kupi}u mu ne{to za dva
Ali [ar u|e u ku}u i uze ibrik da ga da kr{}aninu da se gro{a i tako ga namagar~iti.
napije vode, ali ga opazi Zumruta i upita ga: - Gospodaru moj - re~e mu opet kr{}anin - kupi {ta bilo,
- O moj dragi, jesi li prodao zavjesu? samo da utolim glad. Nije meni sada do bogate trpeze. Dob-
ro je rekao jedan pjesnik:
- Jesam - odgovori joj Ali [ar.
48 BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
I suhi }e somun utoliti glad, sretne. Kad stigo{e Ali [arovoj ku}i, Bersum odmah ot-
~emu razmi{ljanje, `alo{}enje sad? klju~a prizemnu odaju i Re{idud-dinovi ljudi navali{e na
Smrti niko dosad utekao nije, Zumrutu i silom je izvuko{e napolje, zaprijetiv{i joj da }e
cara i prosjaka podjednako bije! je ubiti ako samo pisne. Ku}u ostavi{e onakvu kakva je i
Na to mu Ali [ar re~e: bila, ne uze{e ni{ta iz nje. Ponovo zaklju~a{e odaju i
metnu{e klju~eve pokraj Ali [ara, koji jo{ bija{e u du-
- Pri~ekaj ti ovdje. Idem ja da zaklju~am ku}u, pa }u
bokom snu, pa onda iza|o{e napolje pritvoriv{i kapiju.
onda oti}i u ~ar{iju da ti {togod kupim.
Starac Re{idud-din odvede Zumrutu pravo svojoj ku}i i
- Slu{am i pokoravam se! - odgovori mu kr{}anin. uvede je me|u svoje robinje i miljenice, pa joj re~e:
Ali [ar zaklju~a ku}u, staviv{i na vrata katanac, uze - O, gre{nice, ja sam onaj starac {to me nisi htjela i {to
klju~ i ode u ~ar{iju. U jednom du}anu kupi topljena sira, si mi se narugala, a sad sam te se, evo, do~epao bez gro{a
bijelog meda, banana i hljeba, i sve to donese kr{}aninu. i dukata.
- O, moj gospodaru - uzviknu kr{}anin kad vidje {ta je Zumruta mu suznih o~iju odgovori:
Ali [ar sve kupio - toga ima toliko da bi bilo dosta dese-
- Allah }e ti platiti, o, nevaljali star~e, {to si me rastavio
torici ljudi, a ja sam sam! Ho}e{ li i ti jesti sa mnom?
od mog gospodara!
- Jedi ti sam, ja sam sit - odgovori mu Ali [ar.
- O, gre{nice i ljubavnice - viknu na nju starac -
- Gospodaru moj, re~e mu kr{}anin - jo{ davno su rekli vidje}e{ na kakve }u te muke udariti! Tako mi Isusa i dje-
mudri ljudi: "Ko ne}e za sofru sa svojim gostom - nevaljalac vice Marije, ne primi{ li moju vjeru i ne bude{ li me slu{ala,
je". bi}e ti gore nego u paklu!
Kad ~u {ta mu kr{}anin re~e, Ali [ar sjede i malo zalo`i - Kad bi me isjekao na komadi}e, Allaha mi, ne bih
s njim. A kad htjede da se digne, kr{}anin uze jednu ostavila svoje vjere. - re~e mu Zumruta. - - Nadam se da
bananu, oguli je i raspolovi, pa onda, da Ali [ar ne vidi, }e me Uzvi{eni Allah uskoro spasti, jer on mo`e {ta god
kanu u jednu polovinu banane procije|ena bend`a, pomi- ho}e! Pametni ljudi su jo{ davno rekli: "Treba podnijeti sve
je{ana sa opijumom od koga bi jedan dram oborio slona, za svoju vjeru".
zamo~i je u med i re~e:
- Povalite je! - viknu starac na robove i robinje, i oni je
- Gospodaru moj, tako ti tvoje vjere, uzmi ovo! povali{e. Onda starac po~e Zumrutu tako jako da tu~e da
Ali [ara bija{e stid da odbije gosta kad ga ve} zakleo, je jadnica zapomagala iz sveg glasa, ali joj sve bi uzalud.
pa uze onu polovinu banane i proguta je. Zatrovana ba- Iznemogla pod udarcima, ona jo{ {apatom izgovori: "Nek
nana jo{ mu ne sti`e ni u stomak, a glava mu klonu, i on mi je Allah na pomo}i!", pa pade u nesvijest i umuknu. Kad
zaspa mrtva~kim snom. Kad vidje to, kr{}anin sko~i kao ugasi srd`bu srca svoga, stari Re{idud-din re~e slugama:
oparen, uze od Ali [ara klju~ od donje sobe, pa trkom ode - Odvucite je i bacite u kuhinju, i ni{ta joj ne dajte da
svom bratu i kaza mu {ta je uradio. okusi!
A evo {ta je bio uzrok svemu tome: Brat onog Sutradan, rano izjutra, on pozva sluge i naredi im da
kr{}anina bio je onaj oronuli starac {to je htio da kupi mu dovedu Zumrutu, {to oni odmah u~ini{e. On je opet
Zumrutu za hiljadu dukata, a ona ga nije htjela, ve} mu se do besvijesti istu~e i vrati na staro mjesto. Dok je Zumruta
narugala u stihovima. On je bio nevjernik, a preru{io se u bila na mukama, Ali [ar je le`ao u svojoj avliji opijen
muslimana i nadio sebi ime Re{idud-din. A kad ga je bend`om. Tek drugog dana, on do|e k sebi, i ~im pogle-
Zumruta sa potsmijehom odbila, on se po`alio svome da, zavapi iz sveg glasa:
bratu kome bija{e ime Bersum i koji bija{e ~arobnik, va-
- Zumruta!
ralica i gre{nik, pa mu Bersum nato re~e:
Kad mu se niko ne odazva, Ali [ar se podi`e i po|e ka
- Ne tuguj zbog toga, ja }u se poslu`iti lukavstvom i
prizemnoj odaji da potra`i Zumrutu, ali od njegove drage
ote}u ti je bez po muke.
ni traga ni glasa. Njemu tek tada pu~e pred o~ima da je
Otada je Bersum stalno pleo zamke i smi{ljao varke `rtva podvale onog kr{}anina, pa po~e kroz suze, jecaju}i
kako da se domogne Zumrute, dok mu, najzad, kako smo i kukaju}i, da izgovara ove stihove:
vidjeli, nije po{lo za rukom. Kad je za to ~uo starac O, ljubavi, ne `ali{ ti mene sada,
Re{idud-din, odmah uzjaha svoju mazgu i povede svoje du{a mi je puna bola, puna jada!
robove, pa se sa svojim bratom Bersumom uputi Ali [a- @ali uv’jek onog {to u ljubav pada
rovoj ku}i. Pri polasku uze kesu u kojoj bija{e hiljada i {to kao b’jednik zbog ljubavi strada.
dukata da bi mogao podmititi valiju ako ga slu~ajno [ta }e strijelac opkoljeni odasvuda du{manima,
BEHAR 97 49
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
ako pukne tetiva mu kad odapne prema njima? ji pojavi jedna robinja i upita staricu {ta `eli.
Kad ~ovjeka brige sa svih strana skole, - Imam, evo, ovih stvar~ica na prodaju - re~e joj stari-
zar on mo`e pobje}’ od sudbine hole? ca. - Bili neko od vas `elio da i{ta kupi?
Ma koliko prez’o od rastanka s tobom,
- Bi - odgovori joj ona robinja, pa uze staricu za ruku
sudbini ja ipak nisam izbje}’ mog’o.
i uvede u ku}u, ponudiv{i je da sjedne.
Uzalud je Ali [ar i plakao i kajao se, i derao odijelo na
Oko starice odmah posjeda{e i ostale robinje, i svaka
sebi, od svega toga ne bija{e nikakve koristi. Sav oja|en i
pone{to kupi od nje. Starica bija{e veoma ljubazna prema
van sebe, on uze dva kamena i po~e obilaziti gradom
robinjama i prodava{e im one stvari budza{to, a i ona se
udaraju}i se njima u prsa i vi~u}i: "Zumruta!" Djeca tr~ahu
svidje robinjama, jer je postupala prema njima blago i pri-
za njim i vikahu: "Evo lu|aka, evo lu|aka!". Njegovi poz-
jateljski. Za sve to vrijeme starica zagleda{e na sve strane
nanici sa tugom u srcu pitahu se: "Ama {ta bi Ali [aru!"
ne bi li vidjela onu ~ije je jecanje ~ula. Najzad joj pogled
Tako Ali [ar tumara{e gradom sve do Sun~eva zalaska, a
pade na jednu mladu robinju koja je malo podalje u jed-
kad se spusti no}, on zaspa u jednom sokaku i tu spava{e
nom }o{ku odaje opru`ena le`ala na podu. Slute}i da bi to
sve do zore. Sutradan on ponovi isto, a u sumrak ode svo-
mogla biti Zumruta, starica se po~e umiljavati robinjama,
joj, ku}i da tamo prespava no}. Kad htjede da u|e u ku}u,
daju}i im na poklon one stvar~ice iz sepeta, pa ih onda
ugleda ga jedna njegova stara kom{inica, koja bija{e dobra
suznih o~iju upita:
`ena, pa mu re~e:
- K}eri moja, za{to ona djevojka tamo onako le`i?
- Dijete moje, kad poludje, Allah ti zdravlja dao?
Robinje joj ispri~a{e cio slu~aj i dodado{e:
Ali [ar joj odgovori ovim stihovima:
"Ti polu|e — reko{e mi — zbog dragane koju voli{." - To nije po na{oj volji, ve} nam je na{ gospodar, koji
"Samo ludi osje}aju slast `ivota — odgovorih. je sada negdje na putu, naredio tako.
Vratite mi moju drugu, makar bio i lud sada, - K}eri moje - re~e im starica - odrije{ite vi onu jadnicu i
pa ako me ne izvi|a, onda nek’ mi du{a strada." nemojte je vezati dok vam se s puta ne vrati gospodar. A kad
Saslu{av{i stihove, stara Ali [arova kom{inica vidje u ~ujete da vam gospodar dolazi, vi je opet sve`ite i polo`ite
~emu je stvar, pa re~e: na isto mjesto. Allah }e vas zato nagraditi rajskim naseljem.
- Dijete moje, deder, ispri~aj mi {ta te mu~i, pa da ti - Vrlo rado! - odgovori{e joj robinje, pa odmah pris-
pomognem, ako Bog da! tupi{e Zumruti, odrije{i{e je i dado{e joj da jede i pije.
Ali [ar joj ispri~a sve {ta mu se dogodilo s onim - Da sam, Bog dao, prije nogu slomila nego {to sam u{la
kr{}aninom. u va{u ku}u! - uzviknu starica, pa pri|e Zumruti i re~e joj:
- Dijete moje, nisi ti uzalud poludio - re~e stara - K}eri moja, zdrava i `iva bila, Allah }e tebi pomo}i!
kom{inica Ali [aru, pa kroz suze izgovori ove stihove: Rekav{i to, starica onda do{apnu Zumruti da dolazi od
Zaljubljeni mnogo pate, njihova je muka te{ka, njenog gospodara Ali [ara i da sutra uve~e bude spremna
oni }e se ba{ zbog toga rije{iti pakla blata. za bjekstvo.
Zbog stradanja u ljubavi i ~ednosti svoje vrle, - Tvoj }e gospodar do}i po tebe i sakri}e se pod klupu
predanje nam tako veli - pravoj sre}i oni hrle. pokraj ku}e. Kad ~uje{ njegov zvi`duk, ti mu na isti na~in
Kad izgovori stihove, starica re~e Ali [aru: odgovori i odmah se spusti niz konopac kroz prozor. On
}e onda s tobom na konja, pa ku}i.
- Dijete moje, idi odmah pa kupi jedan sepet, onakav
kao u kujund`ija, i u njega stavi dosta belenzuka, prsten- Zumruta se zahvali starici, a starica odmah napusti
ova, burmi i ostalog nakita, pa to sve donesi meni. Ja }u ku}u pa ode pravo Ali [aru i sve mu ispri~a.
staviti sepet na glavu i po}i }u od ku}e do ku}e da ti - Sutra u pola no}i po|i u tu i tu mahalu u kojoj je
tra`im dragu, i tra`i}u je dok je, ako Bog da, ne na|em. ku}a onog prokletog kr{}anina. Ku}a izgleda ovako i
Ali [ar se tome veoma obradova, pa `urno ode i za tili ovako. Kad do|e{ blizu ku}e, ti zvizni. Zumruta }e ti se
~as joj donese sve {to je tra`ila. Starica onda obu~e iskr- odmah spustiti niz konopac kroz prozor. Ti onda nju za
pljenu haljinu i nama~e na glavu zar medaste boje, uze ruku, pa bje`i kud te volja.
{tap u ruku i stavi onaj sepet na glavu, pa po|e od ku}e Ali [ar se zahvali starici, pa, rone}i suze, izgovori ove
do ku}e i iz sokaka u sokak. Idu}i tako, ona, uz pomo} stihove:
Uzvi{enog Allaha, nabasa na ku}u prokletog Re{idud-dina. Okan’te se, vi zlobnici, svake pri~e sad o meni,
^uv{i ne~ije jecaje koji dopirahu iz ku}e, starica stade, moje srce te{ko pati iz ljubavi prema `eni.
oslu{nu malo, pa onda zalupa na kapiju. Ubrzo se na kapi- Nevolje me natjera{e da za njome pla~em stalno,
50 BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
BEHAR 97 51
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
da pla~e i da se udara po licu, ali sve bi uzalud. Na kraju i konja biljem i piju}i vodu sa potoka. A kad bi jedanaesti
uvidje da joj ne preostaje ni{ta drugo ve} da se prepusti dan, Zumruta izbi pred jedan lijep i utvr|en grad, koji upra-
sudbini, pa, {ta joj dragi Allah da! vo zima bija{e napustila, a prolje}e ukrasilo raznobojnim
- Bo`e moj, kad god se spasem jedne nevolje - uzdah- cvije}em i ru`ama i o`ivjelo `uborom poto~i}a i cvrkutom
nu ona - upadnem u jo{ ve}u! ptica. Kad sti`e do toga grada i prima~e se gradskoj kapiji,
Zumruta ugleda silnu vojsku, zatim emire i velika{e gradske,
A evo za{to haramija D`evan bija{e do{ao u ovaj grad.
pa se u ~udu upita:
On je rekao svom haramba{i Ahmedu Denefu:
- Za{to tolika silna vojska i narod stoje pred gradskom
- Haramba{o, ja sam ranije dolazio u taj grad i pozna-
kapijom? Nije to bez nekog razloga! @ele}i da dozna {ta je
jem jednu pe}inu izvan grada u koju mo`e stati ~etrdeset
po srijedi, ona po|e ka onoj gomili naroda i kad joj se
ljudi. Ja `elim da odem u tu pe}inu prije vas i da ostavim
prima~e, vojnici pohita{e prema njoj i, sjahav{i s konja i
u njoj svoju majku. Kad to svr{im, vrati}u se u grad i
poljubiv{i zemlju pred njom, reko{e:
ukra{}u {togod i to sa~uvati do va{eg dolaska, jer }ete tog
dana biti moji gosti. - Allah ti bio na pomo}i, o, na{ gospodaru, sultane!
Ispred nje se odmah poreda{e ljudi od polo`aja, a vojnici
- Uradi {ta si naumio! - re~e mu haramba{a Ahmed Denef.
stalno uzvikivahu:
D`evan Kurd ode prije njih u tu pe}inu i tu smjesti
- Allah ti bio na pomo}i, i nek ti dolazak bude sretan,
svoju majku. A kad izi|e iz pe}ine, on nabasa na jednog
o, sultane. Neka te Allah podr`i, o, care nad carevima, o,
vojnika koji je spavao i pokraj koga bija{e privezan konj.
jedini u stolje}u!
On zakla tog vojnika i uze njegova konja, oru`je i odijelo.
Oru`je i odijelo sakri u pe}ini kod majke, a konja sveza, pa - [ta je to s vama, o, stanovnici ovog grada? - upita ih
onda ode u grad. Lutaju}i sokacima, slu~aj ga dovede do Zumruta.
ku}e onog kr{}anina gdje je, kako smo spomenuli, na klupi Glavni dvoranin joj odgovori:
na{ao Ali [ara, ugrabio Zumrutu i odveo je svojoj majci u
pe}inu, kojoj je rekao da je dobro ~uva dok se on ne vrati.
Kad D`evan ode, Zumruta pomisli:
- Za{to ja ne bi poku{ala da na lukav na~in spasem
svoju glavu? [ta }e biti od mene ako se na meni izmijeni
~etrdeset haramija? Izgleda}u kao probu{en ~amac u vodi.
Zumruta se onda po~e umiljavati starici, majci razbo-
jnika D`evana Kurda, pa joj re~e:
- Tetka, kako bi bilo da izi|emo iz pe}ine, pa da te
malo pobi{tem na suncu?
- Dobro, Allaha mi, kre}i ti moja - odgovori joj starica.
- Ima dugo vremena kako nisam i{la u hamam, jer me ovi
krmci stalno vodaju s jednog mjesta na drugo.
Zumruta onda izi|e sa staricom napolje i po~e je
biskati, ubijaju}i joj u{i u glavi. Starica ubrzo zaspa, a
Zumruta se polako di`e i obu~e odijelo onog vojnika koga
bija{e ubio D`evan Kurd. Zatim pripasa njegovu sablju,
zavi turban oko glave i izgleda{e kao pravi mu{karac, pa
onda uzjaha konja, uze onu torbu sa dukatima i re~e:
- O, Ti {to najbolje sakriva{, sakrij i mene za ljubav
Bo`jeg poslanika Muhammeda!
Kad to izgovori, nju najednom obuze neka sumnja, pa
pomisli:
- Ako odem u grad, mo`e da me vidi neki od ro|aka
ubijenog vojnika, pa }u zlo pro}i.
Zato ona i ne po|e u grad, ve} krenu poljem. Punih deset
dana je tako jezdila nose}i torbu s dukatima, hrane}i i sebe
52 BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
- Znaj da stanovnici ovog grada imaju obi~aj: kad im najukusnijim jelima. Kad bi i to gotovo, Zumruta pozva
umre car, a ne ostavi mu{kog poroda, onda vojska izi|e dr`avne dostojanstvenike za sofre, pa im poslije jela re~e:
izvan grada i tu ~eka tri dana, i prvog ~ovjeka, koga nam- - @elja mi je da mi do|ete ovako na gozbu kad kod se
jera nanese ovim putem kojim si ti do{ao, izabere za svog pojavi mla|ak i da tada naredite telalima da objave po
sultana. Hvala Uzvi{enom Allahu {to nam posla tebe, gradu da niko toga dana ne smije da otvori du}an, ve}
pravog Tur~ina i ljepotana, jer nam je mogao poslati i nekog neka svi do|u i jedu sa carske sofre; a svaki onaj koji ne
drugog, bezna~ajnog ~ovjeka, pa bi nam sada sultan bio. poslu{a nare|enje, bi}e obje{en na kapiju svoje ku}e.
Pametna i snala`ijiva Zumruta im odgovori: Kad se pojavi mlad mjesec, emiri postupi{e kako im
- Nemojte misliti da sam obi~an Tur~in; ja sam pravi Zumruta bija{e naredila. Pozva{e telale da objave: "^ujte i
koljenovi}. Nego sam se malo sporje~kao sa svojima, pa ih po~ujte svi, ko god otvori svoj du}an ili magazu, bi}e
napustio. Pogledajte evo ovu torbu s dukatima. Ponio sam obje{en na kapiju svoje ku}e. Svi morate da do|ete i da
je da putem dijelim milostinju siromasima i ubogima. jedete sa carske trpeze" Na poziv telala narod se stje~e sa
Na to svi po~e{e blagosiljati Zumrutu, a ona, sva svih strana na mejdan, gdje ve} bijahu postavljene sofre, a
ustreptala od sre}e, pomisli: Zumruta onda naredi iskupljenom narodu da posjeda za
- Kad me Allah nagradio ovim, mo`da }e mi dovesti i sofre i da jede do mile volje. Ljudi odmah posjeda{e za
moga gospodara u ovo mjesto, jer on mo`e {to god ho}e. sofre i prihvati{e se jela, a Zumruta sjede na carski prijesto
i gleda{e ih kako jedu. Svaki za sofrom toga ~asa mi{lja{e:
Zumruta onda po|e s vojskom, pa kad bijahu blizu
"Car samo u mene gleda". I dok su jeli, emiri im, obilaze}i
dvora, vojnici sjaha{e s konja i uvedo{e je unutra, a emiri
sofre, govorahu:
i velika{i je onda uze{e ispod pazuha i posadi{e na prijesto.
Zumruta odmah naredi da se otvore carske hazne. Kad joj - Samo jedite, i nemojte se stidjeti, sultanu je to milo!
otvori{e hazne, ona podijeli darove svim vojnicima, koji joj Kad se dobro najedo{e, ljudi se digo{e iza trpeze,
zablagodari{e, mole}i Allaha da je ~uva i da joj podr`i blagosiljaju}i cara i govore}i:
carstvo. Dare`ljiva i veoma ~edna, Zumruta odmah ukide - Te{ko da na svijetu postoji vladar koji vi{e voli sirot-
nezakonite namete, pusti iz tamnica zatvorenike i dokraj~i inju od na{eg sultana.
sve nepravde, pa je zbog toga stanovnici toga grada jako Poslije toga, Zumruta se, veoma zadovoljna, povu~e u
zavolje{e. Ali Zumruta ipak ne bija{e sretna i zadovoljna, svoj dvor, pa tada pomisli:
jer, kad god bi se sjetila svog Ali [ara, obuzima{e je tuga
- Ako Bog da, ja }u na ovaj na~in doznati ne{to o svom
oko srca. Tako jedne no}i, sjede}i sama, sjeti se svoga Ali
gospodaru Ali [aru!"
[ara i dana koje je s njim provela, pa bri`nu u pla~ i izgov-
ori ove stihove: Sljede}eg mla|aka ona postupi kao i ranije, narediv{i
Ukoliko vrijeme bje`i, ljubav moja ve}a biva, slugama da postave sofre i da se pozove narod na gozbu.
iz oka mi suze teku, o ljubavi srce sniva. Kad bi sve gotovo, ona sjede na svoj prijesto, motre}i ljude
Ranjeno je srce moje, zato pla~em svakog dana, koji su dolazili i sjedali za sofre. Najednom se zagleda u
zbog rastanka s tobom, dragi, meni nema vi{e sanka. jednog ~ovjeka u kome prepoznade Bersuma, onog kr{}a-
nina koji je kupio zavjesu od Ali [ara.
Kad zavr{i stihove, otra suze, pa se tako oja|ena uputi
u harem, narediv{i da se robinjama daju zasebne odaje i - Ha - pomisli Zumruta - dolija i ti! Sjedaju}i za sofru,
pla}e i izjaviv{i da se od no}as potpuno predaje dragom Bersum baci pogled na jedan sahan pun pilava od pirin~a,
Allahu. Po~e da klanja i da posti, a emiri po dvoru govo- posuta {e}erom, pa pru`i ruku i prima~e ga preda se.
rahu: "E, ba{ je na{ sultan pobo`an!" Od posluge zadr`a - Za{to ne jede{ ispred sebe, sram te bilo? - re~e mu
pokraj sebe samo dva mlada evnuha da je poslu`uju. Tako jedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega. - Kako mo`e{ uzi-
ona provede na carskom prijestolju godinu dana, a o svom mati jelo ispred drugog? Zar te nije stid?
gospodaru Ali [aru ne dobi nikakvih vijesti, pa se zbog - Ho}u da jedem ba{ iz ovoga - odgovori mu Bersum.
toga veoma uznemiri. Kad je obuze jo{ ve}i nemir, ona - Ho}u i ja da jedem pilava s njim.
pozva vezire i dvorane i naredi im da joj dovedu
- Pusti ga nek jede - umije{a se u rije~ jedan ha{a{3.
gra|evinare i zidare da joj naprave jedan mejdan ispod
dvora, veoma dug i {irok. Majstori napravi{e mejdan za - E jedi, dabogda ti prisjelo! - re~e mu onaj ~ovjek.
najkra}e vrijeme, i on bija{e upravo onakav kakav je ona - O, najbaksuzniji ha{a{u - re~e mu onaj ~ovjek - nije
`eljela. Kad bi mejdan potpuno gotov, ona naredi svojim
slugama da za nju razapnu veliki {ator i da u {ator poreda-
ju stolice za emire, a da po mejdanu postave sofre sa 3 U`ivatelj opijuma i ha{i{a.
BEHAR 97 53
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
to jelo za vas ve} za emire. Ostavite to jelo, neka ga jedu Zumruta onda zapovijedi da se Bersumu odere ko`a i
oni za koje je spremljeno. napuni slamom, pa da se objesi na kapiju mejdana, a da
Bersum ga ne poslu{a, ve} uze jedan zalogaj i stavi ga mu se meso i kosti bace u neku rupu van grada i da se
u usta. Kad htjede da uzme i drugi, Zumruta pozva neko- zatrpaju smetljem i drugom ne~isti.
liko vojnika i naredi im: - Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e prisutni i
- Dovedite mi onog ~ovjeka pred kojim se nalazi sahan izvr{i{e sve onako kako im bija{e naredila Zumruta.
za{e}erena pilava i nemojte mu dopustiti da pojede zalo- A kad narod vidje {ta sna|e kr{}anina, re~e:
gaj koji dr`i u ruci, ve} mu ga otmite. - [ta je tra`io, to je i na{ao! E ba{ mu prisjede
^etiri vojnika pri|o{e odmah Bersumu, koji ima|a{e bijeli po{e}ereni pilav!
turban oko glave, {~epa{e ga i dovedo{e pred Zumrutu. Ljudi - E, radije bih se razveo sa svojom `enom nego okusio
za sofrom prestado{e da jedu i po~e{e da se do{aptavaju. za{e}erena pilava! - re~e neko.
- Allaha mi, sam je kriv - re~e jedan. - Za{to nije jeo - Hvala Allahu {to mi ne dade da okusim onog pilava!
{to i drugi. - uzviknu onaj ha{a{.
- Ja sam se zadovoljio samo ovom ~orbom - na to }e Poslije toga ljudi se razi|o{e i po|o{e svojim ku}ama sa
drugi. uvjerenjem da je zabranjeno sjedjeti na onom mjestu na
- Hvala Allahu {to ne okusih onog za{e}erenog pilava kome je sjedio onaj kr{}anin. Kad nastupi tre}i mjesec,
- umije{a se u razgovor onaj ha{a{. - Htio sam da vidim sluge opet, kao i obi~no, postavi{e sofre i poreda{e sahane
kako }e njemu prijati, pa da mu se onda i ja pridru`im. pune jela. Zumruta do|e iz dvora i sjedne na prijesto, a
- Strpite se malo da vidimo {to }e biti s njim - reko{e im vojnici se postroji{e unaokolo. Na poziv telala narod se,
ostali. kao i ranije, sle`e na mejdan i po~e obilaziti oko sofre na
kojoj bija{e postavljen sahan sa za{e}erenim pilavom.
Kad Bersuma dovedo{e pred Zumrutu, ona mu re~e:
- O, had`i Halefe! - najednom }e neko.
- Ej ti, plavooki, kako ti je ime i za{to si do{ao u na{u
zemlju? - [ta je, o, had`i Halide? — odgovori mu drugi.
On ne kaza svoje pravo ime, ve} re~e: - Budi {to dalje od onog sahana sa za{e}erenim pilavom,
jer ako ga takne{ beri ko`u na {iljak! - re~e had`i Halid.
- O, care, meni je ime Alija, a po zanimanju sam tka~.
Do{ao sam u ovaj grad radi trgovine. Ljudi onda posjeda{e za sofre i po~e{e da jedu, a Zum-
ruta sjeda{e na svom prijestolju i pa`ljivo ih posmatra{e.
- Donesite mi dasku sa pijeskom za gatanje i kalem od
Sjede}i tako i motre}i, ona ugleda nekog ~ovjeka koji je
bakra! - naredi Zumruta.
dolazio od gradske kapije. Kad se taj ~ovjek pribli`i, ona u
Sluge joj odmah sve to doneso{e, pa ona uze dasku i njemu prepoznade D`evana Kurda, onog haramiju {to je
kalem i po~e da gata. U pijesku napravi lik majmuna, pa, ubio vojnika i nju odnio u pe}inu. A evo za{to je D`evan
zagledav{i se u Bersuma, podviknu: Kurd do{ao u ovaj grad: Kad je ono D`evan Kurd ostavio
- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Zar ti nisi svoju majku u onoj pe}ini, oti{ao je svojim drugovima
nevjernik, zar ti nije ime Bersum? Da nisi do{ao ovamo haramijama i rekao im:
nekim poslom? Govori istinu ili }u ti, tako mi Uzvi{enog - Ju~e mi pade sjekira u med: ubio sam jednog vojni-
Allaha, odrubiti glavu! ka i uzeo mu konja, a uve~e mi dopade {aka torba puna
Kr{}anin se zbuni i ne znade {to da odgovori, a emiri dukata i jedna djevojka koja vrijedi vi{e nego dukati. Sve
dobaci{e: sam to ostavio u pe}ini kod svoje majke.
- Bogme na{ car umije da gata u pijesku! Slava Onom Njegovi drugovi se silno obradova{e i krajem dana
koji ga time obdari! uputi{e se onoj pe}ini. D`evan Kurd u|e prvi u onu pe-
- Govori istinu - dreknu Zumruta na Bersuma - jer }u }inu, `ele}i da im poka`e djevojku i dukate, ali ne na|e ni
te staviti na muke! jedno ni drugo. On upita majku {ta je posrijedi, i ona mu
- Oprosti, o, care nad carevima, - odgovori joj Bersum ispri~a sve kako je bilo. Haramija se ugrize za ruku i ciknu:
- pogodio si gataju}i u pijesku, ja sam, ovdje gluho bilo, - Tra`i}u, Allaha mi moga, onu rospiju i na}i }u je makar
kr{}anin. se krila u orahovoj ljusci. Iskali}u ja svoj bijes na njoj!
Emiri i ostali za~udi{e se kako je njihov car pogodio Rekav{i to, on po|e da tra`i Zumrutu i luta{e od grada
gatanjem u pijesku, pa reko{e: do grada, dok najzad ne do|e u grad u kome bija{e
- Na{ car je pravi astrolog, na svijetu mu nema ravna! Zumruta sultan. Kad u|e u grad, on ne na|e nikog u nje-
54 BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
BEHAR 97 55
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
56 BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
- Ne}u te, Allaha mi, vi{e ni pogledati! Poslije toga, lju- Re{idud-din, a zanimanje ti je - otmica muslimanskih dje-
di se razi|o{e kud-koji, a Zumruta se povu~e u dvor otpus- vojaka. Ti se preru{io u muslimana, a u stvari si nevjernik.
tiv{i svu poslugu. Govori istinu, ina~e ti ode glava sa ramena!
Kad nastupi tre}i mjesec, sluge kao i obi~no odo{e na Re{idud-din po~e zamuckivati, pa onda nemade kud,
mejdan, pa postavi{e sofre i na njih jela, a telal pozva ljude nego re~e:
na gozbu. Ljudi se brzo skupi{e i posjeda{e za sofre, a - Istinu si rekao, o, care nad carevima!
Zumruta sjede na prijesto, posmatraju}i ih kako jedu.
Zumruta naredi vojnicima da ga povale i da mu i po
Za~udi se kad vidje da je mjesto za sofrom, gdje se nalazi
jednom i drugom tabanu udare po stotinu batina, a po
onaj sahan sa pilavom, prazno, ali se na to ne osvrnu, jer joj
tijelu hiljadu, pa da mu onda oderu ko`u i napune je
svrati pa`nju jedan ~ovjek koji je upravo ulazio na kapiju
pljevom.
mejdana. Kako u|e onaj ~ovjek, osvrnu se nekoliko puta, pa
sjede ba{ na ono mjesto gdje bija{e sahan sa pilavom. - Kad to u~inite - re~e im Zumruta - iskopajte jamu
Zumruta ga pogleda malo bolje i prepoznade u njemu onog izvan grada i tu ga spalite, a jamu zatrpajte sme}em i
prokletog nevjernika, koji sebi bija{e nadio ime Re{idud-din, ne~isti.
pa re~e u sebi: Vojnici u~ini{e sve onako kako im ona naredi, a ljudi sve
- E, ba{ su ove moje sofre prava zamka za nevjernike. to posmatrahu sjede}i za soframa i ~ekaju}i kad }e im Zu-
mruta dati znak da po~nu jesti. Poslije jela ljudi napusti{e
A evo za{to je starac Re{idud-din do{ao u ovaj grad: Kad
mejdan, a Zumruta po|e u svoj dvor zahvaljuju}i Tvorcu
se ono prokleti Re{idud-din vratio s puta, uku}ani mu kaza{e
neba i zemlje {to joj je pomogao da se osveti zlim na-
da je nestalo Zumrute i torbe s dukatima. Ta vijest toliko
pasnicima. Ulaze}i u dvor, ona izgovori ove stihove:
porazi i razljuti starog Re{idud-dina da u ljutnji .po~e cijepati
Vladali su oni nekad i dugo su silni bili,
odijelo na sebi, udarati se po licu i ~upati bradu. Kad se malo
ali sada k’o mjehuri oni su se ispraznili.
pribra i do|e k sebi, on pozva brata Bersuma i naredi mu da
Da pravedni oni bjehu, pravedni bi i mi bili,
po|e po svijetu i potra`i Zumrutu. Brat ga poslu{a i krenu u
al, pre|o{e svaku mjeru, pa ih sudba sad ucvili.
svijet, ali otada od njega vi{e ne bi ni traga ni glasa. Obuzet
Sa jezika moga, evo, ove rije~i sada teku:
slutnjom da mu se bratu nije {to dogodilo, stari Re{idud-din
"[to tra`iste, to ste na{li, ne di`ite sada dreku!"
jednog dana krenu u svijet da potra`i i brata, i tako ga sud-
bina nanese ba{ prvog dana u mjesecu u grad u kome Kad izgovori stihove, Zumruti pade na um njen go-
Zumruta bija{e sultan. Kad u|e u grad, pade mu u o~i da u spodar Ali [ar, pa po~e plakati i suze roniti, ali ubrzo do|e
njemu nema ljudi i da su svi du}ani pozatvarani, pa upita k sebi i pomisli:
neke `ene koje bijahu na pend`erima, za{to je grad tako - Mo`da }e mi Allah, koji mi je pomogao da se osve-
pust. @ene ga izvijesti{e da sultan svakog prvog u mjesecu tim svojim du{manima, vratiti mog voljenog Ali [ara, jer
prire|uje gozbu, eno, na onom mejdanu, i da sve ljude pozi- on mo`e {ta god ho}e. On je milostiv prema svojim robo-
va na nju. Niko ne smije izostati. Starac Re{idud-din odmah vima i poznate su mu sve njihove brige i patnje!
po|e na mejdan i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahu Predaju}i se potpuno sudbini i vjeruju}i da svaki
oko sofri. Po{to ne na|e drugog mjesta za trpezom, on sjede po~etak mora imati i svoj kraj, Zumruta se sjeti ovih stiho-
za sofru gdje bija{e onaj sahan sa pilavom. Kad htjede da va, pa ih izgovori:
uzme pilava, Zumruta pozva svoje vojnike i re~e im: Ne brini ti, prijatelju dragi,
- Dovedite mi onog {to sjedi pokraj onog sahana pilava! sve su niti u ruci Allaha.
Vojnici br`e-bolje {~epaju Re{idud-dina i dovedu pred Do}’ ti ne}e {to su|eno nije,
Zumrutu. a su|eno mimoi}’ te ne}e!
- Reci mi kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si Ili:
do{ao u na{ grad? - upita ga Zumruta. Dan za danom smjenjuje se,
brigu brinut’ nemoj nikad.
- O care nad carevima - odgovori joj starac - ime mi je
Pa i onom {to je te{ko,
Rustem, a zanimanja nemam, jer sam siroma{an dervi{.
~as utjehe do|e nekad;
- Donesite mi onu dasku sa pijeskom i onaj bakreni
ili:
kalem! - re~e Zumruta svojim slugama.
Blag ti budi kad te srd`ba skoli,
Kad joj doneso{e dasku i kalem, po~e da ne{to {ara po i izdr`ljiv u nevolji ljutoj.
pijesku, a onda di`e glavu i re~e starcu Re{idud-dinu: U no}ima punim svakih ~uda,
- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Tebi je ime vrijeme te~e, Allah znade kuda;
BEHAR 97 57
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
ili: Starica odmah nekuda ode, a Ali [ar ostade sam u njenoj
Strpljiv budi tu je sre}a tvoja, ku}i. Kad bi oko podne, eto ti one starice, koja bri`no re~e
ti za o~aj ne}e{ nikad znati. Ali [aru:
Ne bude{ li takav, prijatelju dragi, - Allaha mi, sinak ti }e{ svisnuti od tuge, jer, ~ini mi se,
sudba }e te silom na to natjerati. da }e{ vidjeti svoju dragu tek na onom svijetu! Doznala
sam od uku}ana one ku}e da im je no}as neko izvalio pro-
Poslije toga, Zumruta je danju sudila narodu i izdavala zor koji gleda u ba{tu, odveo Zumrutu i odnio torbu s
nare|enja, a no}u plakala za svojim Ali [arom. A kad se dukatima. Zatekla sam tamo i valiju i njegove ljude.
pojavi mla|ak, ona naredi da se, kao i obi~no, postave Kad ~u {ta mu starica re~e, Ali [ar izgubi svaku nadu u
sofre na mejdan i pozovu ljudi na gozbu. Pozvani ljudi, `ivot, smr~e mu se pred o~ima i pade kao pro{tac. Od toga
ve} nau~eni na to, posjeda{e za sofre, o~ekuju}i kad }e im dana on ne napu{ta{e ku}u, jer bija{e te{ko bolestan i
se dati znak da po~nu jesti, ali niko ne sjede na ono mjesto utu~en. Starica mu je dovodila he}ime, davala mu da pije
gdje je onaj sahan. Zumruta sjede uvrh sofre i okrenu se razne ljekovite trave, spremala mu hranu, i tako se on jedva
prema kapiji mejdana da bi mogla vidjeti svakog ko u|e. oporavi. Prisje}aju}i se minulih dana i svoje drage, Ali [ar,
- O, Ti {to si vratio Jusufa Jakubu i {to si spasao Ejuba koga je jo{ morila ljubav, ~esto ponavlja{e ove stihove:
patnji - govora{e Zumruta u sebi - budi Milostiv pa mi Zbog rastanka s tobom brige mene more,
vrati moga gospodara Ali [ara, jer Ti mo`e{ sve! O, Gos- suza suzu tjera, a srce mi vene.
podaru svjetova, o, Ti koji upu}uje{ zabludjele i udovolja- Nemam mira, draga, sav izgaram sada,
va{ molbama ljudi, udovolji i meni! Od ljubavi `arke i ljubavnog jada.
Zumruta ne sti`e ni da zavr{i molbu upu}enu Uzvi{enom Ako meni, Bo`e, jo{te ima l’jeka,
Allahu, a na kapiji mejdana pojavi se jedan mladi}, vitak kao podari ga odmah jer je nu`da prijeka.
grana, mr{av i bljedunjav, ali lijep kao upis. Kad u|e, sjede
za sofru gdje bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, jer Kad nastupi druga godina, starica re~e Ali [aru:
ne na|e drugog mjesta, a Zumruti, kad ga ugleda, srce jako - Dijete moje, jad i tuga koji te more ne}e ti vratiti dra-
zalupa. Ona prepoznade u tome mladi}u svog gospodara Ali gu! Po|i ti u svijet, mo`da }e{ ~uti ne{to o njoj.
[ara, pa htjede da vrisne od radosti, ali se uzdr`a boje}i se Tako mu starica svakog dana savjetova{e dok ga, najzad,
da se ne obruka pred svijetom. Sva ustreptala i uznemirena, ne privolje da po|e u svijet. Kad joj to po|e za rukom, ona
ona ipak uspije da sakrije svoja osje}anja. po~e jo{ bolje da njeguje Ali [ara da bi se {to prije oporavio
A evo za{to je do{ao Ali [ar u grad u kome Zumruta od bolesti: hranila ga je koko{ijim mesom i pojila {erbetom.
bija{e sultan: ^im se dobro okrijepi, Ali [ar krenu na put, i poslije dugog
Kad se Ali [ar, poslije spavanja na onoj klupi, uvjerio da putovanja sti`e u grad u kome Zumruta vlada{e. Odmah
mu nema turbana na glavi i da mu od Zumrute nema ni ode na mejdan i sjede za sofru i to ba{ na ono mjesto gdje
traga ni glasa, on se, sav obuzet sumnjom, vrati starici i bija{e onaj sahan sa pilavom. Ljudi za sofrom se poboja{e
zalupa na kapiju njene ku}e. ^im se starica pojavi na kapi- da ne strada, pa mu reko{e:
ji, Ali [ar umalo ne pade u nesvijest, ali se nekako pribra te - O, mladi}u, ne jedi iz tog sahana! Ko je god dosad
joj ispri~a sve {ta mu se dogodilo. Starica ga izgrdi i o{tro samo poku{ao da jede iz njega - stradao je!
mu re~e: - Pustite me da jedem, pa nek bude {ta god ho}e! -
- Ti si svemu kriv! odgovori im Ali [ar. - Mo`da }u se tako rije{iti ovog
Stari~ine rije~i toliko djelova{e na Ali [ara da mu je krv nepodno{ljivog `ivota.
udarila na nos i njime ovladala potpuna nemo}. Ali kad vidje Kad Ali [ar uze prvi zalogaj, Zumruta htjede da naredi
kako starica, poslije toga, zaplaka, bi mu jo{ te`e, pa ne svojim ljudima da joj ga dovedu, ali pomisli da je gladan,
znade u tom ~asu {to da joj ka`e, ve} izgovori ove stihove: pa samoj sebi re~e:
Oh, kako je gorko rastati se s dragom, - Bolje je da ga pustim da se najede. Ali [ar, ne osvr}u}i
oh, kako je slatko sastati se s njom. se ni na kog, nastavi da jede, a ljudi sa zebnjom u srcu o~eki-
Neka Allah zdru`i zaljubljene ludo, vahu kad }e ga sultan pozvati preda se. Kad Ali [ar isprazni
nek utje{i tako moje srce hudo! sahan, Zumruta pozva svoje evnuhe i re~e im:
Staricu obuze velika tuga, pa re~e Ali [aru: - Idite onom mladi}u {to jede pilav pa mu u~tivo recite:
"Zove te sultan da te samo ne{to upita".
- Sjedi ti ovdje, a ja odoh da se raspitam {ta je to bilo,
brzo }u se vratiti. - Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e evnusi, pa
- Dobro! - odgovori joj Ali [ar. pri|o{e Ali [aru i reko{e mu:
58 BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
BEHAR 97 59
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
60 BEHAR 97
TURSKE PRI^E
Turske pri~e
BEHAR 97 61
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Nasrudin-hod`a u~i zanat - [ta ti meni pri~a{? - razbjesni se suba{a. - Zar se to-
likim predmetom ispravljaju pogre{ke?
Maloga Nasrudina dala majka na zanat jednom kazazu4. - Ah, po{tovani aga - do~eka Nasrudin - kolikih pog-
Nasrudin i{ao i u~io iz dana u dan pune dvije godine i re{aka ima sve u knjigama, ovaj je jatagan jo{ malen,
jednoga dana re}i }e mu majka: premalen!
- E sine, ka`ider mi, {ta si sve nau~io.
- S tvojim blagoslovom ve} sam prevalio polovinu za-
nata i za to vrijeme nau~io drije{iti uzlove. Ostala mi je
jo{ ona druga polovina, a i ta se sva sastoji od samih U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!
uzlova. A i to }u ja za nekolike godine s tvojom dobro-
tom valjano savladati! Hod`a se o`enio i uo~i svadbe pozvao prijatelje na ve~eru.
Svi jeli i pili do mile volje, a hod`u potpuno zaboravili
pozvati. Hod`a tako ostao bez zerdeta,9 svog najmilijeg
jela, pa se naljuti i strugne iz ku}e. A kad bi vrijeme, da
A na mene prokletstvo Bo`je Nasrudina uvedu u |erdek10 mladoj, stado{e ga tra`iti, ali
Nasrudinu nigdje ni traga. Izi|u potom napolje, rastr~a{e
U mladim godinama izi|e hod`a jednog prolje}a u {etnju se na sve strane, i najposlije ga sa hiljadu muka na|u
sa svojim drugovima. Mjesto, na koje bijahu stigli, bje{e negdje podaleko od ku}e. S~epaju ga za jaku i vrate ku}i.
tako lijepo da se nijedan nije mogao rastaviti od njega. - Hodi, du{o, gdje si vi{e? - do~eka tu netko od rodbine.
Netko stoga predlo`i da se i sutra na|u na tom istom - Evo ~itava dva sata kako te tra`imo da ulazi{ u |erdek.
mjestu i da svaki ponese pone{to od ku}e. - [ta se to mene ti~e? - do~eka namrgo|en hod`a. -
- Ja }u donijeti burek - javi se jedan. U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!
- Na mene neka otpadne janje}e pe~enje.
- Na mene vo}e.
- A na mene prokletstvo Allaha i Pejgambera5 - javi
se najposlije i Nasrudin - samo ako ne bio uz vas, makar Kadijina sjena
ovo go{}enje i ~itav tjedan trajalo!
Ode hod`a kadiji u Konju i zamoli ga da ga negdje
postavi kadijom. A kadija mu odgovori da nema nijednog
slobodnog mjesta. Hod`a onda zamoli kakvu bilo slu`bu
Velike su pogre{ke u sudu, ali {to je god tra`io, kadija sve iznosio nekakve
razloge i odbijao ga. Naposljetku hod`a prozbori ovako:
U hod`inim mladim danima bilo jedno vrijeme zabra- - Po{tovani efendija! Kad ste vi tako skloni prema
njeno nositi oru`je. A Nasrudin idu}i u medresu ponese meni, i kad mi obe}ajete prvo slobodno mjesto, ja }u vas
jednom pod d`ubetom6 toliki jatagan,7 da mu je kraj vi- zamoliti za jedno posve prazno mjesto, koje nitko ne
rio ispod skuta. U putu to udari u o~i gradskom suba{i,8 tra`i. Od te slu`be sudu ni narodu ne}e biti nikakve
pa }e srdito Nasrudinu: {tete, a vama }e od mene biti velika pomo}: izvu}i }u vas
- Zar tebi nije poznata sudska zabrana? [to }e ti to- iz te{kih sporova koje ne mognete sami rije{iti.
liki no`, pa jo{ u po bijela dana? - Dobro. A koja je to slu`ba?
A Nasrudin posve smireno odgovori: - Da me imenuje{ svojom sjenom. Kadiji se dopade taj
- Ovim ispravljam pogre{ke u knjizi kad u~im. naslov.
- Hajde - re~e potom on - imenujem te kadijskom sje-
nom! Eto ti ta tamo odaja!
4 Obrtnik, koji plete od svile i vune razne sitne predmete za ukras odje}e
I hod`a ozbiljno nastupi na svoju du`nost. U|e u
i konjske opreme odaju i zasjede u jedan ugao. Preda se stavi jedan san-
5 Tu se misli na vjerovjesnika Muhammeda a.s. du~i}, a na njega opet pisa}i pribor i ne{to papira. Bio je
6 [iroka, sprijeda posve otvorena i do ~lanaka duga kabanica
7 Veliki no`, malo nakrivljen na vrhu, koji se u koricama nosi za pojasom
8 9 Slatko hladno jelo (kompot) od ri`e, meda ili {e}era i vode
Upravitelj javne sigurnosti u jednom mjestu, isto ono, {to i valija u ara-
pskim pri~ama 10 Odaja ili lo`nica u koju se svode mladenci prve bra~ne no}i
62 BEHAR 97
TURSKE PRI^E
vrlo vrijedan. Svaki je dan dolazio rano ujutro i radio po novca. Kad je sve izbrojio, upita tu`ioca:
~itav dan. - Jesi li ~uo zvek novaca?
Jednoga pak dana do|e pred kadiju nekakav ~ovjek i - Jesam.
za jaku dovu~e svoga protivnika na su|enje. - Eh, ti onda uzmi taj zvek, a novac pripada onom tko
- Efendija - odmah }e onaj prvi - ovaj mi ~ovjek ne}e je radio. Evo, uzmi i ti svoje pare!
da plati moju zaradu.
- Kakvu zaradu? [to ho}e{ od toga ~ovjeka?
- Ovaj ~ovjek iscijepao je bogata{u Sara~uddin-efen-
diji trideset tovara drva. A kad god je on sjekirom udario
ja sam svaki put vikao prema njemu: "Han! Hah!" Tako Mo`e li ~ovjek sam sebe ugristi za uho?
sam tro{io snagu i pomagao mu da br`e svr{i posao. On
je, me|utim, malo~as uzeo novac, a meni za moj trud Kad je hod`a bio kadija, do|o{e mu dva ~ovjeka, pa }e
nije ni pare dao. jedan tu`iti hod`i drugoga:
Kadija upita drugoga ~ovjeka, je li tako bilo, a on ka- - Ovaj me ~ovjek ugrizao za uho.
`e da jest. Kadija nije znao {ta bi radio u tome slu~aju i - Nije istina, efendija, nego se on sam ugrizao -
na|e se u velikoj neprilici. Najednom mu pade na um branio se tu`enik.
"Kadijina sjena", pa }e onom prvom ~ovjeku: - Pri~ekajte malo, sad }u vam
- Ja u tu stvar ne}u ulaziti. To vi svr{ite kod presuditi.
"Kadijine sjene", eto tamo u pokrajnjoj odaji. Rekne to hod`a, pa u|e u svoju
I glavni sudski pozivar odvede ih hod`i. A ku}u i pravo u jednu posebnu odaju.
kadija bio vrlo znati`eljan, pa stane iza zavjese "Da vidim, mo`e li zbilja ~ovjek sam
slu{ati, kako }e spor pred hod`om te}i. sebe ugristi za uho" - veli tu on pa stane
Tu`ilac izlo`i pred hod`om sve onako kako natezati uho, i zavijaju}i usta prema uhu
je rekao i kadiji. A hod`a }e na to: padne na le|a i udari se malo u glavu.
- Tako je. Pravo je na tvojoj strani. Sjedi Pove`e odmah glavu nekakvim platnom
prijeko! Zar da se i ti, dok je on cijepao, i pravo u sudnicu. Ponovo u|o{e ona dva
umara{, a on sav novac da uzme sebi? ~ovjeka, pa }e odmah tu`ilac:
Mo`e li to biti? - Po{tovani kadija, reci pravo, mo`e
- Aman, efendija - sko~i drugi ~o- li uop}e ~ovjek sam sebe za uho
vjek - ja sam drva cijepao! Kakvo ugristi.
on ima pravo {to je samo stajao i - O, kako da ne! - do~eka hod`a.
gledao kako se ja mu~im?! - Ugristi, sinko, ugristi, pa jo{ pasti i
- [uti! Tvoja to pamet ne glavu razbiti!
mo`e doku~iti! - okomi se
hod`a na nj. - Brzo mi done-
site sarafsku plo~u!11 - naredi
potom pozivarima.
A kad ovi plo~u doneso{e, Hod`a u progonstvu
hod`a uze sav novac od ~ovjeka
koji je cijepao drva i stade jednu Hod`ina k}i u{la jednom u
po jednu ak~u12 bacati s visoka ku}nu smo~nicu, da ne{to
na plo~u. Jasno se ~uo zveket uzme, kad ima {to vidjeti:
iza jednog velikog kr~aga
11 Kamena plo~a, na koju saraii (mjenja~i nov- sakrio se i le`i hod`a.
ca) bacaju metalni novac i po zveketu ispitu- - O~e, {ta radi{ tu?
ju njegovu ~isto}u.
12 Mali i najstariji turski srebrni novac, a ime - A {to bih radio, k}erko!
joj zna~i bjelica. Vremenom joj je te`ina, a Pobjegao od ruku tvoje majke da
prema tome i vrijednost sve vi{e opadala. U ovamo u tu|ini u miru umrem, ili
osamnaestom stolje}u potisnuo ju je iz
bar da se nje rije{im.
prometa gro{.
BEHAR 97 63
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
64 BEHAR 97
TURSKE PRI^E
BEHAR 97 65
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
66 BEHAR 97
TURSKE PRI^E
A hod`a do~eka:
- Janje moje, ne pokazuj ti njega meni, a drugome
kako god ho}e{.
BEHAR 97 67
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
68 BEHAR 97
TURSKE PRI^E
Hod`a i Timurlenk22
22 Nije historijski sigurno utvr|eno da je Nasrudin-hod`a uop}e kada `ivio. Koliko vrijedi Timurlenk?
U turskoj literaturi, me|utim, imaju dvije verzije o vremenu kada je
mogao `ivjeti nosilac tih brojnih {ala. Jedna ga stavlja u trinaesti vijek i U{ao hod`a s Timurlenkom u hamam da se okupaju. Ski-
dovodi u vezu sa seld`u~kim sultanom Alaeddinom, koji je `ivio i vladao nuli sa sebe haljine i ostali samo s prega~om oko tijela. Ta-
u tome stolje}u, a druga, mnogo ra{irenija, kazuje da je Nasrudin-hod`a
da }e Timurlenk upitati hod`u:
`ivio u doba sultana Jildirum Bajezida i velikog azijskog osvaja~a
Timurlenka, dakle, potkraj ~etrnaestog i na po~etku petnaestog stolje}a. - Da sam ja sad ne{to rob, {to misli{, koliko vrijedim?
O velikoj ra{irenost te druge verzije govore upravo brojne pri~e o - Pedeset ak~i - odgovori Nasrudin.
Nasrudin-hod`i i Timurlenku. - Zlobni~e jedan! - raspali se Timurlenk. - Ta sama
23 Posve plitki bakreni kuhinjski sud za pe~enje, kru`nog oblika i prom-
prega~a na meni vrijedi toliko!
jera do 1 m.
24 Mjera za te`inu — 1280 grama. - Znam, znam - dokazivao mu hod`a - pa ja i jesam
25 Car, sultan. mislio na vrijednost prega~e.
BEHAR 97 69
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
70 BEHAR 97
SEFARDSKE PRI^E
Sefardske pri~e*
Eliezer Papo**
jednoj zabitoj kasabi ogromnog Os- i duh prav - kao {to stoji zapisano u Psalmu pedeset i
* Sefardi (hebr.): [panjolac, u hebrejskom jeziku ovaj termin ozna~ava {pa- na prostorima biv{e Jugoslavije. @ivi i radi kao sveu~ili{ni profesor u Je-
njolske Jevreje kao posebnu etni~ko-kulturnu skupinu koja ve} vijekovi- rusalimu. Hvale vrijedan je njegov rad na prou~avanju Ladina, te boga-
ma ne `ivi u [panjolskoj - tako i `itelje suvremene [panjolske bez obzi- te knji`evnosti stvorene na tom jeziku - predaje sefardsku kulturu i
ra na njihovo etni~ko porijeklo ili vjersku pripadnost. U drugim jezicima knji`evnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu i zamjenik je direk-
ovaj termin se odnosi isklju~ivo na {panjolske Jevreje. U mnogim jezici- tora Mo{e David Gaon Centra za istra`ivanje Ladino kulture, koji nosi
ma izvorni hebrejski termin je prilago|en glasovnim uzusima jezika do- ime jednog od izraelskih pionira u ovom nau~nom polju - koji je pori-
ma}ina - recimo na{a prilago|enica: Sefard, ili engleska: Sefardi. Ovdje jeklom bio Travni~anin.
1 [abat (hebr.): Subota, najve}i jevrejski praznik. Na {abat je strogo zab-
je rije~ o pri~ama koje su proistekle i bogate sefardske kulture u Bosni i
Hercegovini. Naime, Sefardi su nakon progonstva u [panjolskoj na{li ranjeno obavljanje bilo kakvog posla. Poslovi koje je zabranila sama Us-
uto~i{te u Bosni i Hercegovini, tada{njem Osmanskom carstvu. mena Tora nazivaju se avot melahot (prototipovi poslova) - i ima ih tri-
** Autor je sefardski rabin ro|en u Sarajevu. Napisao je nekoliko knjiga deset i devet. Rabinsko zakonodavstvo zabranilo je i poslove koji pro-
pripovijedaka i jedan je od rijetkih predstavnika pisane sefardske rije~i isti~u iz ovih trideset i devet - ili podsje}aju na njih.
BEHAR 97 71
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
kao niko i ni{ta i kao takav }e i umrijeti. Nije se radilo o to- kom trenutku odvojiti od zemlje. Sre}a koja ga je ispunila
me da je Mu{on bio ~astohlepan i da je htio ovjekovje~iti vrijedila je svog njegovog dotadanjeg `ivota. Vrijedilo je `iv-
vlastito ime. - Naprotiv, bio je spreman na potpunu ano- jeti da se ovo do`ivi - hej, prihva}ena `rtva, i to od Boga
nimnost. Njegovo djelo trebalo je samo da bude iskaz nje- li~no. Iz petka u petak Mu{on je u sinagogu donosio po srce
gove sna`ne vjere i njegove ogromne ljubavi za Onog koji - sve u zavisnosti od nafake - nekad deblje, nekad tanje,
nas je posvetio svojim zapovijedima i dao nam Toru. Tako nekad ve}e, nekad manje, nekad cijelo, nekad samo pola. Iz
je mislio na{ dobri Mu{on i takve je misli teglio sa svojim Subote u Subotu obje su porodice bivale sve sretnije.
sepetom uzbrdo i nizbrdo, iz godine u godinu - a onda je Jednog petka popodne rabin se zadr`ao u sinagogi pri-
odnedavno haham2 po~eo govoriti o tome kako Bog ne premaju}i sutra{nje ~itanje Tore koje je bilo posebno te{-
zahtijeva ni{ta drugo nego srce, i kako je `rtva Bogu ~isto ko. Mu{on za koga je dono{enje srca u Ehal ve} bila ruti-
srce, i kako takvu `rtvu Bog ne odbija - i tra~ak nade ozari na, utr~a u sinagogu - i, ne okrenuv{i se da provjeri da li
Mu{onovo lice. Nije sve izgubljeno, mislio je, niti je sve ga neko vidi, otvori vrata Ehala i stavi zamotuljak koji je
uzalud. Mogu}e je u~initi ne{to {to Bog cijeni. Samo... gdje donio. Rabin je, zate~en, netremice i u ~udu posmatrao
da siroti Mu{on, koji ni Subotom nije jeo mesa, na|e srce? Mu{ona koji je na {panjolskom izgovarao molitvu koju je
Gdje da namakne pare da kupi ~isto srce, bez loja, dobro s vremenom sro~io za ovu priliku:
srce, srce kakvo Bog voli? - Bo`e moj i Bo`e otaca mojih, evo ti prinosim ~isto i
Ali, vrijedilo je poku{ati, stoga se Mu{on prihvati posla dobro srce kao {to voli{, molim te nemoj odbiti `rtve sluge
s nekom novom snagom. Revnost koja je izbijala iz njego- svojega, i sjeti se naroda svojega Izraela na dobro, mir i
vih o~iju i obnovljena snaga ve} ostarjelog hamala kao da spasenje.
su imali neku magi~nu mo} - i, malo po malo, po~e{e pa- Prinositi `rtvu izvan jo{ neobnovljenog Hrama u Jeru-
dati novi poslovi. U petak, uo~i Subote, Mu{on po ko zna salimu je prestup zakona kakav se ne mo`e tolerirati. Sto-
koji puta prebroji sedmi~ni utr`ak - pa uvidjev{i da se nije ga haham sko~i na noge da izbaci Mu{ona i njegovu `rtvu
prevario u ra~unu - nego da je suma dostajala i za teku}e iz sinagoge i ponovo ustanovi zakon i red. Upravo u tre-
tro{kove i za kupovinu srca, sav ozaren otr~a obrednom nutku kada je haham zaustio da Mu{onu o~ita bukvicu i
kolja~u od kog zatra`i da mu zapakuje jedno dobro i ~isto da mu ka`e da je pogre{no shvatio, da se radi o srcu, o
srce bez loja s kojim, onda, otr~a u sinagogu i, u trenutku du{i, o mislima i osje}anjima svakog pojedinca - a ne o
kad je poslu`itelj sinagoge iza{ao da sapere sinagogalno najobi~nijem komadu mesa, da je svojim djelom samo uv-
dvori{te, otvori vrata Ehala (hebrejski: Ormar Svetinje u rijedio Boga i ogrije{io se o zakon i sli~no - ba{ u tom tre-
kom se ~uvaju svici Tore) i polo`i svoje srce, pokloniv{i se nutku stupi u sinagogu dostojanstven starac duge i kao
duboko do zemlje. Nakon {to se Mu{on neprimjetno iskrao snijeg bijele brade koji zatra`i da nasamo razgovara sa ha-
iz sinagoge, Lija~o, poslu`itelj koji je jedini bio siroma{niji hamom. Kad se obojica na|o{e u avliji sinagoge, starac
i od samog Mu{ona u|e da pripremi svitak za sutra{nje ~i- re~e ovako:
tanje - pa kad u Ehalu na|e zapakovano srce suze mu na- - Ne dirajte naroda mojega Izraela, ovaj siromah u svojoj
vrije{e na o~i. Ko je rekao da Bog ne ~uje molitve? Evo, ne- revnosti izdr`ava jo{ jednu porodicu i gradi sebi vje~ni i ne-
koliko mjeseci kako mu `ena dosa|uje prigovorima kako propadljivi dom u svijetu koji dolazi, da je u vo|a naroda
djeca i ne znaju {ta je [abat, kako nikad mesa nisu okusila ovog revnosti, duha i vjere koliko u naroda ve} bi se odavno
- i dobri Bog je ~uo njegove molitve i u~inio mu o~igledno ugodni miris `rtava dizao sa oltara mojega u Jerusalimu.
~udo. U dva je doma te Subote vladala posebna atmosfera, Haham uvidje da onaj koji govori s njim nije niko drugi
u Lija~ovom zbog nezaslu`ene nagrade - a u Mu{onovom do Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok3), za koga Biblija
zbog kona~no uta`ene revnosti. Jedino {to je pomu}ivalo veli da je svojevremeno i sam prinio `rtvu izvan Hrama da
Mu{onovu radost bila je sumnja da bi njegova `rtva mogla bi dao narodu priliku da uvidi ~iju }e `rtvu Bog prihvatiti
biti odbijena. Sutradan, kada je prilikom javne slu`be otvo- - njegovu ili onu la`nih proroka mnogobo`a~kog kulta, te
ren Ehal da bi se izvadio svitak Tore, Mu{onu stade srce, promisliv{i o svemu uvidje da zakon i formalizam nisu isto
uspinjao se na prste da vidi {to je bilo s njegovom `rtvom - a da revnost izvire upravo iz skru{enog duha i slomlje-
- pa kad uvidje da je zamotuljka nestalo shvati da mu je nog i poti{tenog srca o kome je upravo on propovijedao
`rtva prihva}ena. Haham je bio u pravu, dobro i ~isto srce dok ljudi nisu uzeli njegove rije~i ozbiljnije nego {to ih je
Bog ne odbija. Htio je da poleti. Mislio je da }e se u sva- uzimao on sam.
72 BEHAR 97
SEFARDSKE PRI^E
BEHAR 97 73
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Kako molitva, sadaka i dobro srce desetak. Kako se svo vrijeme nije pojavio nijedan novi molitelj
- mladi} morade ostati prisutan da ne bi vlastitim odlaskom
produ`avaju `ivot, spa{avaju od kazne razvrgnuo minjan i onemogu}io javnu molitvu. Vezir koji je
i donose nagradu bio siguran da je njegova zapovijed ve} izvr{ena, ne mogav{i
do~ekati da dobre vijesti do|u do njega - uputi se glavom i
Ka`u da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mo- bradom u carsku pekaru.
gao okom vidjeti. Posebno mu je bolo o~i {to je sultanov Isprva se za~udi kad vidje da glavni pekar nije u pekari -
li~ni ljekar bio Jevrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakav te upita jedinog prisutnog radnika da li je zapovijed o so-
pakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspio munu sa zatarom i maslinovim uljem do{la do pekara. Radnik
privoljeti sultana da odobri njegov naum - uvijek bi se umi- kome je glavni pekar (koji se mudro povukao ne `ele}i li~no
je{ao re~eni ljekar koji bi sultanu pokazao da ni pravda ni prljati ruke krvlju ugledno obu~enog mladi}a - ali ne `ele}i
interes Carstva ne zahtijevaju mjere koje je predlagao vezir ni propustiti priliku da ispuni vezirevu naredbu) zapovjedio
- te bi iste bile ukinute. Vezir je znao da starog ljekara, koji da onog ko zatra`i u carevo ime takav i takav somun s tim i
se prili~no te{ko kretao ka dvoru, uvijek dovodi jedinac sin tim baci u u`arenu pe}, odmjeri vezira od glave do pete - pa
- koji je, nikada ne znaju}i koliko }e o~eva posjeta dvoru kad vidje njegovo ugledno odijelo shvati da ne mo`e biti
trajati, obi~no oca ~ekao u vrtu, ljuljaju}i se nad nekom gre{ke - pred njim je stajao ~ovjek ~iju smrt je toliko `elio
knjigom - te odlu~i da se osveti ocu tako {to bi smakao vezir. Preduzimljiv kakav je bio, a sve zami{ljaju}i masnu ve-
mladi}a. Iz dana u dan vezir je razmi{ljao kako da svoj na- zirevu nagradu koju }e glavni pekar morati podjeliti s njim,
um sprovede u djelo. Ostali li~ni neprijatelji, kao i ostatak odalami vezira pekarskom lopatom i ugura ga u razgorjelu
jevrejske populacije Carstva za njega kao da su prestali da furunu u svega nekoliko trenutaka. Nije on ni zavr{io sa ve-
postoje, njegov jedini cilj bio je smaknuti mladi}a kako bi zirom - a u to na zakra~unata vrata carske pekare zalupa
uni{tio mrskog sultanovog savjetnika. Pokazalo se da naum zadihani mladi} tra`e}i da mu hitno, po carskom nalogu,
ne}e biti lak za sprovo|enje, iz jednostavnog razloga {to dadnu prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Ra-
mladi} gotovo nikada nije napu{tao roditeljski dom. Jed- dnik, isprva pomisli da je mo`da vezir imao na umu rije{iti se
nom prilikom, kada je stari ljekar `urno doveden na dvor na isti na~in dvaju neprijatelja u isti dan - ali, ne htjev{i riski-
zbog pogor{anog stanja sultanije majke, veziru se u~ini da rati, uru~i mladi}u {to je i tra`io - i pusti ga da ode, znaju}i
je kucnuo trenutak obra~una. Bilo mu je jasno da }e ljeka- da ga vezir uvijek mo`e ponovo poslati ako se ispostavi da je
rova posjeta potrajati dovoljno dugo da lakovjernog i neis- i ovoga trebalo otpremiti na bolji svijet. Mladi} se vrati u dvor
kusnog mladi}a namami u stupicu. upravo u trenutku kad mu je otac izlazio iz sultanijnih odaja.
Carskom pekaru, li~nom prijatelju koji je ~esto obavljao za Bez rije~i mu pru`i vru} somun koji je nosio, o~ekuju}i grd-
njega prljave poslove on posla sljede}u poruku: razgori pe} i nju zbog zaka{njenja. Ocu jedino nije bilo jasno kako je sin
pobrini se da bude{ sam, za sat vremena sti}i }e k tebi jedan mogao znati {ta mu se u tom trenutku najvi{e jelo, ali ga ne
mladi} u uglednu odjelu i tra`i}e da mu hitno pripremi{ pre- upita ni{ta - jer je ve} odavno sumnjao da mu je sin pret-
pe~en somun sa zatarom (isto~nja~ki za~in) i maslinovim jeranim u~enjem otklonio prepreku koja ve}inu ljudi dijeli od
uljem, baci ga u u`arenu pe} - i ne govori nikom ni rije~i. Na- mo}i zapretanih u svakom od nas. I tako se sve zavr{ilo sret-
kon {to je povjerljivim kanalom poslao re~enu poruku, on se no, izuzimaju}i vezira kog je sna{lo ono {to je i zaslu`io - a
uputi ka vrtu u kome je sjedio mladi} i re~e mu da mu je otac zbog ~ijeg su iznenadnog i ni~im obja{njivog nestanka
zapovjedio da iz istih stopa ode k carskom pekaru i donese iskreno `alili jedino carski pekar i njegov pomo}nik.
prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Mladi}, ne Svaki put kad ~ujem ovu pri~u, a ~uo sam je mnogo
sumnjaju}i ni{ta, uputi se `urnim korakom ka carskom pe- puta, zapitam se, a ko je onda nama prenio {to se s vezirom
karu - no, kako je da bi stigao do istoga morao iza}i na kapi- desilo. Prije nekoliko nedjelja imao sam priliku ~uti ovu pri-
ju, pre}i ulicu i u}i na drugu kapiju - u tih nekoliko trenuta- ~u iz usta starijeg jerusalimskog Sefarda, vrsnog poznavao-
ka, koliko se zatekao na ulici, presrete ga Jevrejin koji je istr- ca sefardske narodne pri~e - pa iskoristih priliku i postavih
~ao iz obli`nje sinagoge tra`e}i desetog za minjan (hebrejs- mu pitanje koje me je toliko vremena mu~ilo.
ki: kvorum od deset mu{karaca neophodan za javnu molitvu). - Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok, za koga narod vje-
Mladi} odbi da se pridru`i minjanu pod izlikom da je sprije- ruje da, budu}i da nikad nije umro, obilazi svijet i poma`e
~en carskom zapovije|u, ali ga starac prostrijeli pogledom one Jevreje koji to obdr`avanjem Bo`ijih zapovjesti i zaslu-
koji kao da je govorio ‘te{ko onima koji ostavljaju zapovijed `uju) - odgovori starac ‘k’o iz topa’ - zar nisi ukop~’o da je
Cara nad Carevima da bi udovoljili smrtnim vladarima’ te se onaj starac koji je mladi}a uvratio na molitvu bio Elijau a-Na-
mladi} povinova star~evoj karizmi, nadaju}i se da se njegovo vi, e pa on je kasnije svima ispri~ao {to se desilo.
zaka{njenje ne}e primijetiti. - No, ‘k’o za |avola’ molitva se Zadivljen, kako njegovim istovremenim odgovorom - ta-
ote`e, te umjesto predvi|enih pet minuta potraja dobrih dva- ko i vlastitom nesposobno{}u da sam uvidim tako jednos-
74 BEHAR 97
SEFARDSKE PRI^E
tavnu ~injenicu, htjedoh upitati jo{ ne{to - ali me starac sjaka koji joj opet zalupa i kaza joj da nema {ta obu}’. Ona,
prekide rije~ima: jadna, opet uz basamake, niz basamake - te donese izno{eno
- To je isto kao kad je ona trudnica trebala umrijet’ na po- mu`evljevo odijelo. Tu se prorok preobrati i tre}i put, te joj
rodu zbog grijehova koje je stigla pogrije{iti za sve dane `i- opet zakuca na vrata - ovaj put k’o gladan prosjak - a ona,
vota, pa to ~uo Elijau a-Navi, pa se sa`ali na nju - te pohita pravednica, ni da se nasekira ni da zagalami - nego uz basa-
da pred nebom doka`e da ni ona nije tako lo{a da ne zas- make, niz basamake i donese mu lijepo upakovanu vlastitu
lu`uje jo{ jednu priliku. [to }e i kako }e buenu di muestru ve~eru za kojom ju je i pro{la volja. Vidje{e na nebu njenu
navi (ladino4: dobri na{ prorok), on joj zalupa na avlijska samoprijekornost i po`rtvovanost - pa joj oprosti{e.
vrata. Ona, sve onako u devetom mjesecu si|e niz basamake - Blago - rekoh - njima u onaj vakat kad su se proro-
i otvori mu - a on joj re~e da je siromah i da nema para. Ona ci zahmetili da ljude vrate na pravi put.
se, sve othukuju}i, uspe uz basamake, uze koji dinar - i do- - Ne bi’ se ja nikad kladio - re~e mi starac mrtvo oz-
nose mu na kapiju. Onda se prorok preobu~e u drugog pro- biljno - ‘ajd znaj da prvi siromah koji ti sutra do|e na vrata
nije ba{ Elijau a-Navi koji je do{ao da te dometanjem zas-
luga spasi od ve} dosu|ene kazne.
4 Taj dijalekt predklasi~nog {panjolskog jezika bio je materinji jezik ve}ine
Sefarda u Osmanskom carstvu. Jezik koji je izgubljen i zanemaren. I {to jest jest - ‘ajd znaj.
BEHAR 97 75
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Nije lako shvatiti proroke ran da }e Prorok odbiti da pojede njihovu sirotinju. No, Eli-
jau sjede za sto i po~e se zalagati velikim zalogajima,
Budu}i da je prema biblijskom izvje{taju Elijau a-Navi mljackaju}i tako da je Rabi Jeo{ui bilo neugodno. Nakon
(hebrejski: Ilija Prorok), u vatrenim ko~ijama uzet na nebo {to je pojeo obje porcije, on upita `enu gdje bi se namjer-
- narod vjeruje da prorok nije do`ivio tjelesnu smrt - nego nici mogli odmoriti - a ona mu, gledaju}i ga duboko u o~i,
i dan danas obilazi svijet, ispravljaju}i nepravdu i po- i ne odgovaraju}i rije~ima - pokaza na sobu s jedinim
ma`u}i one koji to obdr`avanjem Bo`ijih zapovijesti i krevetom koji su imali. Prorok se raspremi i le`e kao da je
zaslu`uju. Po narodnom vjerovanju ova je uloga Proroku to najuobi~ajenija stvar na svijetu - a Rabi Jeo{ua iza|e u
dodijeljena sve do dolaska Mesije koji }e jednom zauvijek dvori{te vidno potresen prorokovom bezobzirno{}u. U to
uspostaviti pravedno dru{tvo, i ~ija }e pravedna vladavina do|e i mu` - pa kad mu `ena re~e da ne samo da je ostao
kona~no osujetiti poku{aje naroda da vladaju jedni drugi- bez ve~ere koju je dala nekim strancima - nego da jedan
ma. Do tada, me|utim, u svijetu kakav je sada, neopho- od tih stranaca le`i u njihovom krevetu - a da }e oni mo-
dan je neko poput Elijaua ko }e ispravljati sitne i male rati spavati na podu, on po~e galamiti - ali mu ona rukom
nepravde. Posljednji Elijauov zadatak bi}e najavljivanje zatvori usta, {ap}u}i mu na uho:
Mesije i njegovog Carstva. Tek tada }e se stari prorok - Neka, pusti, i mi smo se stisli - pa nemamo ni ono
mo}i povu}i da u`iva u zaslu`enoj nagradi. Kako se Eli- {to imamo... otkako je ovaj ~ovjek u{ao u ku}u - ja osje-
jauov zadatak, zahvaljuju}i op{teljudskoj nespremnosti }am kao da se neki ~vor negdje duboko u meni razvezao,
da se bo`anski naum sprovede u djelo, odu`io - po koji i kao da... kao da nisam vi{e stisnuta, kao da se neko u
put bi se desilo i da prorok uzme sa sobom nekog od u~e- meni ispravio... ne}u vi{e da brinem - Bog je veliki - pa
nih i dobrih ljudi ne bi li mu pravio dru{tvo na njegovom ako zna nama}’ svijetu da mu ni{ta ne fali - nama}i }e
zadatku. Jedanput je Prorok bio na propovjedi koju je valjda i nama...
dr`ao Rabi Jeo{ua prije nego {to se pro~uo po cijelom Mu` promrmlja ne{to o `enskoj neura~unljivosti, le`e na
svijetu zbog svoje mudrosti i u~enosti. Proroku se mladi} pod i zaspa. Ujutru, kad su Prorok i njegov u~enik napu{-
dopao - i on mu ponudi da mu se pridru`i na odre|eno tali par, dok se u~enik mnogim rije~ima zahvaljivao i izvi-
vrijeme - {to je mladi} s odu{evljenjem prihvatio. Prvog njavao u ime obojice - Prorok re~e samo jednu re~enicu:
dana Rabi Jo{uinog {egrtovanja kod proroka njih se dvo- - Da Bog da vam do dvije godine u ovo doba cijela
jica zateko{e u jednom malom mjestu u kome ~ak nije ku}a bila ispreturana.
bilo ni preno}i{ta - jer kome bi uop}e (osim onih koji su Mu` zausti da odgovori drzniku - ali ga `ena zaustavi
se tu rodili) palo na pamet da po`eli preno}iti u tom stiskom ruke. Rabi Jeo{ua preblijedi - ali ne upita ni{ta ne
mjesta{cetu. htiju}i uvrijediti Proroka. Potom do|o{e u neki grad u ko-
Po mezuzi, pri~vr{}enoj na vrata, prepozna{e jednu jev- me je `ivio jedan bogata{ poznat po svojoj {krtosti.
rejsku ku}u - pa pokuca{e na vrata. Otvori im sitna sred- Prorok se odmah uputi njegovom domu, ali bogata{eve
njovje~na `ena - koja se, ugledav{i strance na ku}nom pra- sluge su imale nare|enje da svakog ko bi se usudio poku-
gu u ovaj pozni ~as (o~ekivala je mu`a koji se svakog trena cati na bogata{eva vrata tra`e}i milostinju otjeraju klet-
trebao vratiti s rada), za trenutak zbuni - da bi odmah potom vama i prijetnjama. Prorok i u~enik mu stado{e kru`iti
{irom otvorila vrata i pozvala strance da u|u. Prorok i nje- oko zida kojim je velika i prostrana ku}a bila opasana.
gov {egrt u|o{e - ali `ena ne zatvori za njima vrata, pridr- Kad na|o{e mjesto na kome se zid bio naherio, prijete}i
`avaju}i se pravila po kome je `eni zabranjeno boraviti s tu- da padne - u~enik pomisli da }e Prorok iskoristiti to mjes-
|im mu{karcima u zatvorenom prostoru. @enina revnost, to da prodre do bogata{a i odr`i mu pridiku - ali, umjesto
odmah, izmami osmjeh na prorokovu licu - i on je zapita: toga, Prorok se zagleda u zid koji se po~e ispravljati i
- Dobra Jevrejko, ima{ li ~ime ponuditi namjernike? u~vr{}ivati. U~enik, zbunjen, i ovaj put o}uta ne pitaju}i
Rabi Jeo{ua ne moga{e da se ne za~udi prorokovoj na- ni{ta.
metljivosti. Prvo, bilo je o~igledno da su doma}ini bili si- Potom do|o{e u jednu siroma{nu sinagogu u kojoj su
roma{ni i da su jedva sastavljali kraj s krajem. Drugo, u~e- ih lijepo primili, okrijepili i dali im popudbinu. Na ras-
niku se ~inilo da nije ispravno tra`iti i{ta od `ene prije ne- tanku Prorok ih blagoslovi rije~ima: Neka se jedan me|u
go se mu` vrati ku}i. No, kako se carska ne pori~e - Rabi vama izdigne nad ostalim. U~enik zausti da ka`e kako je
Jeo{ua ne re~e ni{ta. @ena im, bez oklijevanja pokaza na prorok {tedljiviji na blagoslovima koji ga ne ko{taju ni{ta
sto koji je postavila sebi i mu`u. Koli~ina hrane na stolu nego ovi ljudi sa hranom koje nisu imali u obilju - ali se,
jedva je dostajala za njih dvoje - i Rabi Jeo{ua je bio sigu- vidjev{i prorokov prodorni pogled, predomisli i ne re~e
76 BEHAR 97
SEFARDSKE PRI^E
BEHAR 97 77
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
78 BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
Bo{nja~ke pri~e*
Edhem Mulabdi}
BAJRAM
luho je doba. U dolinici, gdje su se stis- - Arife, sine moj! - po~e ga buditi. - Ustani, eno sa-
BEHAR 97 79
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
iskati od Boga? - Tako ga je obi~avala napu}ivati. Mali d`amije iza|e. @ene ju tje{ile i razgovarale, a ona plakala.
se zamislio. Iz d`amije se ~uli dirljivi glasovi i doskora po~e dova a
- Da nam Bog da zdravlje i dug `ivot - veli on - pa stotine i stotine grla zabrujalo haremom: “Amin, amin!”.
onda... {to ono jo{, mati? Sad osu svijet iz d`amije. Harem pun, sve novo, giz-
- Onog svijeta d`ennet, sine moj! davo, stiska, oni silni prosjaci cvilili: “Udijeli siromahu sa-
- Ja, onog svijeta d`ennet i... ni{ta vi{e, je 1’ de, mati? daku porad svog zdravlja, porad onog svijeta”! Dugo je
- Zaboravio si ne{to! - jedva `ena izmuca zagrliv{i trajalo dok se taj silni {aroliki svijet iztiskao iz harema, a
dijete. Mali se opet zamislio. svak se la}ao d`epova i bacao pare ubogima {to su cvilili
- Ha - uskliknu on - i da nam babo do|e. kraj njihovih nogu.
- Jest, jest, du{o moja! — do~eka ona pla~u}i, a u sebi Na kraju, ba{ me|u starcima, i{ao Arif, uzev{i se pod
dodade: ruku sa Muhamedom Devlet-hanuminim. Bila oba vr{-
- Ako bude... njaci. Ba{ na samom izlazu jedan starac sagnuo se i po-
Sad je mali opazio maj~ine suze, pa se nekako milovao oba dje~aka, a objema majkama srce igralo od
snu`dio. Ali nije mu se dalo da to bajramsko veselje, pa radosti. Na ovaj sveti dan sve se sje}a preminulih svojih,
radost za nove haljine pomuti kakvom tugom i stoga pa sad sve ovo gizdavo mno{tvo krenulo na mezarluke,
nekako dirljivo zapita majku: da tu na kaburu svojih starih prou~i {to za du{e njihove.
- Ma {to pla~e{, mati? U toj je svjetini i{ao i mali Arif, i on }e poput drugih
- Ali ne pla~em, du{o moja - ona }e usiljeno - ve} mi onamo, makar da ne zna za kabur nikoga svog. A kad se
je drago {to si mi tako valjan i pametan! Opet ga zagrlila. ljudi po~eli vra}ati ku}ama svojim, i on je veselo potr~ao
Doskora i ona baci fered`u na se i povede mali}a do majci svojoj. Umoran ve} {}a{e uprav da ukora~i u svoju
kapije da ga uputi u d`amiju. Iza avlijskih vrata virila na avliju, kad se kod njeg stvori stranac ~ovjek u tu|u odi-
sokak, kud su ljudi prolazili. Svaki ~as {kripile tuda nove jelu. Mali se popla{io pa se po`urio u avliju, ali stranac
firale il’ cipele, {u{njile nove haljine, {irio se do njih miris za njim.
mi{ka kojim su ljudi namazali nove haljine, a hladnim
jutarnjim zrakom brujio glas “te}bira”, {to su ga pro- No za~udo bilo malom kako ga taj tu|i ~ovjek gleda
laznici tiho u~ili. Mladoj `eni grudi da puknu od neke nekako umiljato i smije{i se na njeg. A kad ga jo{ i po
tuge. Sjetila se kad bi prije ~etiri godine ovako na Bajram imenu dozvao, ono stalo.
ispratila svog dragog Mehagu u d`amiju, a u njeg novo - Je 1’ tebi ime Arif? - upita ga stranac. Mali kimnu
odijelo; bio je vazda najpristaliji. Najedanput ga du{mani glavom, metnuv{i prsti} u usta, a ~udnovato promatrao
uze{e u asker, otjera{e na vojsku, a ona osta sirota sa stranca.
svojim dvogodi{njim sin~i}em. [to je od onog dana suza - ^iji si ti?
prolila, a svaki dan na svakom namazu od Boga iskala da - Materin - ozva se ono sad.
joj se povrati njen dragi Mehaga ^ovjek bio do suza dirnut s ovog dje~ijeg odgovora.
Pa joj je sad `ao na cio svijet. Sprva do{lo dva-tri puta Gledao ga ~as-dva a suze mu navrle na o~i. Srce mu
pismo od njeg s Drine, iz Hercegovine; a kako reko{e da igralo od nekog uzbu|enja; poslije ~etiri godine vra}a se
je oti{o nekud ~ak za Stambol, otada nikakva glasa za iz dalekog svijeta, susre}e se eto sa sinom svojim, a pre-
njeg. I kom{ije, dok su imali pouzdanih glasova, do|i i poznati se ne mogu. Kakve su misli obuzele du{u nje-
oveseli je svaki ~as, a sad kan’ da i oni vide da se nema govu! Pri|e k djetetu, zagrli ga i suzama pokapa. Tako
ni~em dobru nadati za svog mu`a. Plakala, grlila mali}a, ga u zagrljaju ponio preko avlije. A kad se vrata ku}na
jedinu uspomenu svojih sretnih dana, a ono se otimalo, otvori{e i sirota `ena smotri sina svog u zagrljaju svog
htjelo u d`amiju. I ona ga naposljetku pusti: on se dragog vojna, srce da joj pukne od ~asovita uzbu|enja.
umije{a u prolaznike, ode u d`amiju onako skromno i Nije u prvi mah vjerovala svojim o~ima, gledala ga ko
pobo`no ko odrasto ~ovjek. Njene o~i ostale uprte za izvan sebe. A kad joj se mu` javi drhtava glasa, ona
njim. suznih o~iju poleti prama njima.
U Devlet-hanuminu ku}u, koja je uprav naprama - Sine moj! - zagrli ona dijete - vidi{, evo tvog babe!
haremu d`amijskom, sleglo se silno `enskinje da vidi giz- Tu, na pragu ku}nom zahvali{e Bogu na tolikoj sre}i.
davi svijet kad se iz d`amije razi|e. Bajram je i `enskin- Tog je dana i{ao kom{ija kom{iji, svoj svome na Bajram.
je gizdavo, a sve veselo, samo Mehaginica tu`na, `alos- I Mehagi su dolazile kom{ije i svojta, a u njegovoj ku}i
na. Do{la u taj veseli svijet da vidi svog sin~i}a, kad joj iz toga dana bija{e dvostruk Bajram.
80 BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
BEHAR 97 81
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
]amil Sijari}
82 BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
BEHAR 97 83
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Po{to mi je sve to rekao u uho, polako i razgovijetno Takve su mi misli, o tim ljudima, prolazile kroz glavu dok
kao kakvom djetetu, moj prijatelj se odbio od mene; nije sam gledao Hasana, sina Huseinova. Doznao sam da mu je
~ekao da mu na to i{ta odgovorim, ili da ga pitam, a imao otac Husein bio u~en i ugledan ~ovjek; prezivao se Akoval-
sam i da mu odgovorim i da ga pitam. Popili smo jo{ po ija - po Akovu na Limu iz kojeg mu je, uz nekakve nemire,
jedan ~aj, }utali koji trenutak a zatim sam ja po~eo: do{ao djed. Doveo je sa sobom bra}u, i vi{e nekim zabran-
- Pri~a li istinite pri~e ili izmi{ljene onaj Hasan? jenim poslovima nego po{tenim radom bra}a i njihovi sinovi
Moj prijatelj mi se okrenuo, gledao me preko prazne zaimali - svi, osim Huseina, oca Hasanova; on se dao na
~a{e u ruci, veli mi: knjigu, na posao koji paru ne donosi, i sa `enom i dvojicom
- To se ne zna; to se nikad ne mo`e znati - kad bi neko Hasana, od kojih mu je jedan bio sin a drugi posinak, `ivio
Hasana to upitao, uvrijedio bi ga i on bi, istoga ~asa, prek- siroma{no. Dvojica Hasana - stariji dovodak i posinak i
inuo pri~u. A to bi bila velika {teta i ljudi bi se na onoga {to mladi sin, slagali su se kao dva ro|ena brata, ali ni{ta nisu
pita naljutili, platili bi mu ~aj i pokazali vrata, nek ide. Kad radili, ni paru imali. Onaj {to je bio ro|eni sin Huseinov -
ste me pitali, a sre}om niste njega - i nemojte da vam se to kojeg su, da ga razlikuju od onog drugog Hasana, zvali
omakne s jezika, ja }u vam odgovoriti: ono {to bi, u njegov- Hasan, sin Huseinov, i{ao je s ocem po mahalama i naslu{ao
oj pri~i, moglo biti istina, u~ini vam se da je izmi{ljeno, a se njegovih mudrih pri~a iz knjiga i onih koje je sam izmi{-
ono {to je izmi{ljeno, u~ini vam se da je istina, i vi nikada ljao. Tada se Hasan, sin Huseinov, i sam nau~io da izmi{lja
niste ni ovamo... ni onamo... nego u rukama Hasanovim koji pri~e, da istinite - iz knjiga Huseinovih, pretvara u la`ne a
vas ljulja i tamo i ovamo kao da ste u kolijevci. Kad ho}e da la`ne u istinite i stvara nekakve tre}e, svoje pri~e...
se nasmijete, vi se nasmijete; kad ho}e da vas prepadne, vi Po smrti Huseinovoj Hasan se pro~uo sa svojim pri~ama,
se prepadnete, a kad uzme da pri~a mudru pri~u, vama se boljim od o~evih, ljep{im glasom i ljep{e ispri~anim - i
u~ini, da oko sebe vidite sve nekakve starce s bijelim vje{tinom da se prilagodi trenutku, mjestu, i raspolo`enju
bradama do pojasa, me|u kojima ste samo vi bez pameti. slu{alaca - tako da se nije moglo dogoditi da veselim lju-
Oslikao mi ga je tako kao da se radi ne o Hasanu pri~a- dima pri~a tu`ne pri~e ili neveselim vesele. Po{to se na-
lici, nego o Hasanu ~arobnjaku. Gledao sam ga tamo na pri~ao po mahalama, gdje su ga i hranili zato {to ih zabavl-
kraju se}ije, gotovo do vrata, usamljenog; u~inilo mi se da ja, Hasan se, polako, spustio na ~ar{iju - tamo gdje su
taj ~ovjek ni{ta u `ivotu nije postigao, a ni `elio da {to pos- hanovi, i u njima se, najprije u manjim, zadr`ao jedno vri-
tigne, do da tako sjedi po hanovima i da, ako neko ho}e da jeme, a zatim u{ao i u najve}i - u han Kolobaru. Tu su bili
ga slu{a, pri~a svoje pri~e. Bio je srednjih godina, lijepa, druk~iji putnici od onih po malim hanovima, i bolji
mrka, izdu`ena lica nad koje se nadnosila mala, od bijela hand`ija - neki Arif Tabak, koji mu je za stalno dao
prediva ispletena kapa sa ki}ankom od svih mogu}ih boja ono mjesto na kraju se}ije do vrata, i
presje~enom do same kape, tako da je li~ila na jo{ dobro hranio ga. Zauzimao je to mjesto
nerazvijen {areni cvijet. Crne, krupne o~i, bile su mu pune do vrata rano izjutra - kad soba
vlage, nadstre{ene dugim trepavicama i gustim vje|ama - i stane da se puni svijeta, i
ona mu vlaga, kad zatrep}e o~ima, odsijavala nekim napu{tao ga kasno u
~udnim, bolnim sjajem. U ogrta~u sa jakom od `ute lisi~ije no}, kad se soba
ko`e sjedio je kao kad zvjerka ~u~i u kakvom jesenjem isprazni.
grmenu punom krupna, ~a|ava li{}a, pred opadanje. Ni na
koga iz ~ar{ije nije li~io: ni na trgovca, ni na zanatliju, ni na
hod`u, nego bio jedan od onih dokonih ljudi koji se, svuda
u svijetu, po ovako velikim hanovima, povijaju, sjede do
vrata da ne smetaju, }ute, pogledaju ponekog ili nikog i
ni{ta ne gledaju jer su dovoljni sami sebi. Ku}e obi~no
nemaju, a i ako imaju zamijenili su je za han gdje im je zimi
ugodno jer je toplo, a ljeti je hladovina. Usamljenici su, i
sre}ni su {to sa svoga mjesta, tamo negdje kod vrata, mo-
gu da gledaju ljude, i slu{aju {ta zbore. Nisu sirotinja, ne
i{tu - ne gledaju u tu| ~aj; kad bi para imali koliko ih nema-
ju, oni bi svima u hanu platili ~aj - nego su tako... nekakav
sastavni dio hana, ni njegova sre}a ni nesre}a...
84 BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
Prvi put sam ~uo njegovu pri~u kad sam, jedne ve~eri, druk~ije: prozori su im gledali na vrtove i ba{~e a stra`nja
ne znaju}i kud }u, oti{ao u han. Sjedio je na onom svom strana na sokak, i sve {to se iz njih prolijevalo, oticalo je niz
stalnom mjestu, na se}iji do vrata. Iznad glave mu je, sokak. Djeci se govorilo da paze kad neko dolje sokakom
obje{en o klin, gorio fenjer; osvjetljavao mu je onu ~udnu prolazi, da ga ne pokvase..., a kad se to ipak desi - ~ovjeku
kapu od bijela prediva sa ki}ankom na vrhu nalik na {aren se iznese ibrik sa vodom da se opere, a dijete se izbije.
cvijet, lice mu je bilo u sjenci - ono njegovo mrko, izdu`e- Volio je da mijenja slike starog Sarajeva, volio da ga
no lice, i meni se u~inilo sitno, kao u djeteta. Pribijeni uz ru{i i iznova gradi. Palio ga je vatrom. Plavio vodom. Ha-
njega - toliko da je jedva disao, slu{ali su ga ljudi: neki su rao bolestima. Plja~kao hajducima. Za`murio bi kad bi ga,
sjedili skr{tenih nogu, neko na koljenima, neki ~u~ali. I sam uz neki po`ar, zavio u dim da se u njemu ni{ta nije vid-
sam ~u~ao, jer nisam imao gdje sjesti, i slu{ao ga; mogao jelo - ni ~ovjek ~ovjeka, ni ku}a ku}u, do plamen i dim.
sam da uhvatim tek pone{to iz njegove pri~e - onoliko Poslije bi ga, gotovo cijelog, iznova na~inio i uvijek
koliko je bilo dovoljno da me primami, ali ne i cijelu da ljep{im. Nije dao da to novo Sarajevo dugo traje, i ako
~ujem. Okretao sam se ljudima oko sebe da mi ka`u {ta je ni{ta drugo a on bi ga iskaljao blatom toliko da je u njega
rekao, ali odgovor nisam dobijao - jer nisu imali kad da se bilo gadno pogledati - a zatim ga o~istio, okre~io i pokrio
sa mnom zabavljaju; izgledalo je kao da Hasan tamo ne{to zelenilom vo}njaka. Ali ni toj novoj slici starog Sarajeva
dijeli, pa bi ostali bez dijela. nije dao mira - i, iz vedra neba {inuo bi grom u neku od
Poslije sam dolazio ranije i zauzimao bolje mjesto, ali minara i prelomio je; nije govorio da je to zbog krive
nikad ono najbolje - jer bilo je hitrijih od mene, i uvijek mi kletve trgovaca na ~ar{iji, nego da grom bije u visoko.
je ostajalo da ~u~im ili da sjedim na koljenima. Mogao Ka`njavao je krivce zatvorom, trgovcima koji su krivo
sam, sa tog boljeg mjesta, da dobro ~ujem Hasana i da ga mjerili probijao ekserom u{i i prikivao ih za direk nasred
dobro vidim: bio je tu - blizu, i u isto vrijeme daleko, i iz ~ar{ije da ih svak vidi. Te`e krivce davio je no}u u grad-
te daljine, pred na{e o~i, izvodio nekakav nepostoje}i svi- skoj tvr|avi; za svako zadavljeno grlo ispaljivao je po
jet sa svim {to ljudi mogu da imaju, da steknu, da izgube, jedan top; nek se zna da se na tvr|avi davi i da za svakim,
da stradaju ili dobijaju u bitkama, da se `ene, da hode po jedne no}i, mo`e da pukne top. Tre}e je slao u Aziju, u
svijetu, da umiru - da se ne zna {ta je u tome svemu bilo progonstvo - u Karakazan, odakle se nisu vra}ali. Nije
istina a {ta Hasan izmislio. `alio za njima, a ni veselio se njihovoj nesre}i, do polako,
Pri~ao je bez reda {ta mu na um padne ili {ta mu je lak{e kao da je tu bio i sve to vidio, ispredao pri~e o ljudskim
da izmisli; kad izmi{lja bio je sporiji, zastajkivao je, }utao sudbinama, nepoznatim i nepredvidljivim, svakom
sve dotle dok ~aj ne popije, a kad mu ne ~ovjeku jo{ prije ro|enja na ~elu ispisanim, ali uzalud to
ide ni uz ~aj, uzimao je gotovu pri~u, da pismo na ~elu nosi kad ne mo`e da ga pro~ita.
ne ~ekamo. Te gotove pri~e bile su o Ispadalo je da je za ~ovjeka najve}a nepravda {to cio
starom Sarajevu - onakvom kakvo je vijek nosi jedno pismo, a nije mu dato da zna {ta tu pi{e;
nekad davno bilo, i s te strane on je rob nekakvom pisaru koji mu je ispisao
kakvi su u njemu bili sudbinu i pismo zape~atio. Ne}e mo}i da po svojoj volji
ljudi, sokaci i ku}e; upravlja svojim radnjama; one su mu odre|ene onim pis-
bile su ku}e mom. Zato Hasan, sin Huseinov, nije krivce krivio, a ni
okrenute divio se dobrim ljudskim djelima, jer ni dobro ni zlo nije
od njih zavisilo nego od onoga {to im je na ~elu zapisano.
A ne mo`e se ni pro~itati, ni dopisati, ni - ako ne valja, iz-
brisati. Ni na to se Hasan nije ljutio; pri~ao je mirno i rav-
no, i - ne iz njegovih rije~i nego iz njegove mirno}e ispa-
dalo je da je najbolje tako kako je ~ovjeku unaprijed
odre|eno. A ono {to je ipak dobro da ~ovjek poku{a da
uradi, jeste da se na vrijeme o`eni, da ima svoj du}an i da
`ivi kao ostali ljudi u ~ar{iji. Neka gleda kako Miljacka te-
~e, kako u prolje}e lista drve}e, i kako u jesen opada list;
sve drugo }e mu biti suvi{no i glava }e ga od toga boljeti.
Ponekad bih u sebi rekao da ne}u i}i u han da slu{am
Hasana, ali i onda kad nisam odlazio, ~inilo mi se da ga
BEHAR 97 85
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
~ujem kao da sam u hanu. Stao sam najzad da se pitam: me je prolazilo, i Hasan iz mene odlazio - i najzad bio sa-
{to je to {to me privezalo za Hasana, trebaju li mi njegove mo jedan ~ovjek od mnogih kojih sam se sje}ao ili, zbog
pri~e i {to imam od njih, ako i{ta imam? Znao sam da bi zaborava, jedva i mogao da ih se sjetim. Znam da sam
mi on odgovorio da nemam ni{ta drugo, do da ih i sam poku{avao da neke njegove pri~e prepri~am mojim pri-
nekome ispri~am, da je na ovome svijetu najva`nije da jateljima da ih zadivim, ali - niti sam umio niti moje pri-
imamo jedan drugom ne{to da ispri~amo. Kad bi mrtvi jatelje zadivio, i manuo se posla koji nije za mene. Vidio
mogli da se kajemo {to `ivi nismo u~inili, to bi bilo {to sam tada da treba sjesti na nekakvo posljednje mjesto, do
nismo pri~ali... Hasan bi mi rekao da odem na groblje i nekakvih vrata, kao {to je on sjedio, i odatle pri~ati pri~e;
vidim koliko se tamo }uti...! Zato nek se ne gubi vrijeme da treba biti pod onom kapom sa ki}ankom i onim fenje-
dok je ~ovjek ovamo... Nije va`no je li ono {to se pri~a isti- rom iznad glave - da treba biti nekakav Hasan, sin Husei-
na - da pou~i, ili izmi{ljeno - da zabavi, nego da se nov. Bila je ta moja nevje{tina da prepri~am njegove pri~e
pri~aju}i i slu{aju}i dva puta `ivi. jo{ jedan razlog da ga zaboravim ; gotovo da sam njega,
Mo`e biti da bi mi tako ne{to odgovorio Hasan, da a ne sebe, krivio {to ne umijem da pri~am.
me ~uo kad sam se pitao {to imam od toga {to idem u Nisu brzo, ali ipak su pro{le tri godine, i ja sam opet pred
han i slu{am Hasana. o~ima imao han Kolobaru i ~ar{iju - i Sarajevo. Bilo je sve
Do{la je kasna kaljava jesen s ki{ama i ja sam, uz te ki- to kao i prije, ali ja sam bio druk~iji: nije me vi{e mamila
{e, oti{ao iz Sarajeva; ne znam koliko je sa mnom oti{lo Ha- svjetina na ~ar{iji, nisam ulazio u han Kolobaru, nisam osim
sanovih pri~a - tek on jeste: ostala je u meni njegova slika ponekad, {etao uz Miljacku i niz Miljacku ispod drve}a;
kako, sa onom ki}ankom na kapi nalik na nerascvjetan cvi- izlazio sam na bregove ispod Trebevi}a i na groblje na Ali-
jet, sjedi na onom posljednjem mjestu na se}iji do vrata, da fakovcu. Naj~e{}e sam, pred ve~e, sjedio u samom groblju,
ne smeta. Nisam mogao da zamislim to mjesto bez njega, oslonjen le|ima uz ni{an - jer tu je, medu ni{anima, trava
njegovu glavu bez cvijeta na kapi i fenjera gore nad njim, bila najgu{}a i ti{ina najdublja... Nisam se osje}ao da sjedim
obje{ena o klin. Ljudi }e ulaziti u han, prolazi}e pokraj njega u groblju - {to, mo`e biti, ne valja pred ve~e, jer ono kao da
i sjedati na se}ije, a on }e - na onom mjestu do vrata gdje i nije bilo to {to jeste: jedno groblje, nego jednostavno pro-
ne smeta, gledati preda se i ni na ~iji ~aj ne}e di}i o~i da du`etak susjedne mahale u koju se i samo produ`avalo - i
ka`e da bi i on popio ~aj. Ne}e li~iti na trgovca, ni na razlika je bila u tome {to je naselje `ivih bilo bu~no a na-
zanatliju - nego na ~ovjeka iz nekakvog davnog vremena i selje mrtvih tiho; umorno tiho... U njega se nije moglo doz-
dalekog kraja koji se, nekim ~udom, obreo tu u hanu. vati, niti i{ta iz njega ~uti, do gu{ter u travi... Mrtvi uve~e
Tri godine, provedene izvan Sarajeva, s drugim ljudi- kao da su padali u jo{ dublji san, od onoga kojim spavaju...
ma i u druk~ijim prilikama, bile su dovoljno dugo vrijeme - Gore nad njima ostajali su njihovi kamenovi, i oni, reklo bi
da na mnogo {to{ta zaboravim, pa i na Hasana, sina Hu- se, sanjivi... Naveli su se na sve ~etiri strane, a neki i po ze-
seinova; njega sam se jo{ najdu`e sje}ao, ne po pri~ama mlji pali - ve} prema tome koliko se koji, od duga stajanja,
nego po sudbini njegovoj da vje~ito sjedi na jednom te umorio...
istom mjestu - onom na kraju se}ije, do vrata. Ali - vrije- ^itao sam natpise na njima: imena i godine kad su umr-
li - i molitve Bogu da im na krilima an|ela primi du{u, da
ih pripusti u rajske ba{~e gdje kroz cvije}e proti~u vje~no
hladne vode i na drve}u pjevaju, glasom umilnim, rajske pti-
ce. Na jednom kamenu - iznenadiv{i se, pro~itao sam poz-
nato ime: Hasan, sin Huseinov. Dugo sam stajao kod tog
kamena. Kod tog imena. Ono mjesto u hanu na kraju se}ije,
do vrata, gdje ne}e smetati, ostalo je iza Hasana prazno; on
je i ovdje dobio mjesto na kraju... - na samom kraju grobl-
ja, do granja, "gdje ne}e smetati...". Kamen Hasanov bio je
mali, i na njemu mali natpis: nekoliko rije~i iz molitve, a za-
tim da je Hasan, sin Huseinov, za `ivota uveseljavao ljude
svojim veselim pri~ama, a mudrim ih pou~avao i neka mu
je za to mir du{i.
Njegove pri~e sad je krio njegov kamen... bio mu je na
kraju groblja, do granja; i mrtav - Hasan, sin Huseinov
bio je na kraju...
86 BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
Hamza Humo
SEVDALIJINA LJUBAV
Na{ grad, sa svojim kamenim }o{etima, blije{ti u podnev- zat-
nom suncu i re`e o{tre, izlomljene sjenke {to {krto padaju repte
po zidovima i kupe se pod strehe. Sav ispreturan, napet i sa
omamljen, dahti on pod `egom, na lijevoj strani brazde trostrukom
zelene i krivudave rijeke Rune. @ivot pi{ti u njemu i {aka snagom.
zemlje cvili od `edi i `estine. A tamo, s desne strane Rune, Vlaga pod }enar~e-
trune vlaga po sjenovitim ba{tama, i `ivot so~i sa dozri- tom postaje sve toplija, klizi po
jevanjem smokve i odrine. Ne{to ~ulno i razbludno krije tijelu i talasa krv, talasa grudi, dok
se u ovoj vlazi {to pod jakim suncem tinja mlitavo, a no}u ne{to kao bujica ne uzavre, pa se
se budi da se protegne, da se opije i splete u gr~u po`ude, napregne, napne dah, a srce za-
negdje na busenju pod {andudom. drhti kao prepla{eno pti~e. Bijele
A Biber poznaje sve djevojke. Pjesma mu najprije za- ruke I{ine poletje{e na grudi da
golica, pa sklizne u njedra i prelazi (kao toplom rukom), umire taj drhtaj, da zaustave tu pli-
slatko i ne~ujno, sve ni`e i opojnije, da te opet uzdigne, mu {to omamljuje i nosi, nosi nekud k
da zakiko}e{ pa zavri{ti{ i zagrca{ u njegovu zagrljaju. A njemu u pijane zagrljaje, u besvijest. I ru-
on, kudrave kose i zamagljena oka, upilji se svakoj u srce. ka prite`e grud, prite`e, i I{a zatrepti, zatrep-
Djevojke pritiskuju rukama grudi kad bi uhvatile njegov ti i malaksa.
pogled u njima. O, sve to Biber ~ini o~ima i pjesmom. Kad Jedan uzdah {apnu u cvijetu, u li{}u na odrini. I{a
on zapjeva sokakom, nastane trka po avlijama i sa kiko- le`i zatvorenih o~iju, malaksala, sa smije{kom na licu.
tom se zaustavlja na vratima. Kad on zapjeva, vjetar se pri- Potok se budi, otima i grca kao jogunast i sladak dje~ak.
taji u ba{tama, a u djevojkama ne{to zadrhti, oslabe im I{a se smije{i sa rukom na razgoli}enim grudima. Lak i krt
noge, do|e im malka snaga, pa bi mu pale u naru~je. vjetar nenadno se zaletje i za`amori avlijom, pa kao da joj
Tako djevojke uzdi{u za njim, a on ih voli sve podjed- razotkri njezine misli, kao da joj se zagleda u tako skrivena
nako. On svima pjeva. On pronosi sokacima ~e`nju i os- i stidna osje}anja, plahnu je, otr`e zanosu i sneveseli. Siro-
tavlja uzdahe sa sobom. Za njim se otrgne mnoga suza i ta I{a ponovo klonu na }enar~e, pokorno, tu`no kao siro~e,
ispru`e kradom bijele, razgoli}ene ruke negdje u konaku, i zaplaka se tiho, tiho, od ~e`nje prevelike.
u ~e`nji za milovanjem na {iltetu. A kad plavi suton pade na mahale, izvi{e se strelovito
- Ah, ili bi ga klele ili blagosiljale! - govorile su laste u cvrkutu, i plav se dim zanjiha i izdi`e na niske, plo~-
{apatom djevojke, pa i nasamo, osjetiv{i njegov pogled, ne krovove. Ti{ina sjede u granje i o`ivje{e vrapci i
grlile bi se i stezale me|usobno. kom{ijski razgovori. Pa, uza svu ovu `ivost, pade neka sjeta
Tako djevojke ~eznu za Biberom, a u avliji I{e i Osman- na ba{te i na {um visokog Mrahorova jablana. Ibrici zaz-
age Mrahora nabrekli bijeli grozdovi na odrini, i zacrvene voni{e na ~esmi, djevoja~ki kikot vrisnu sokakom, vreo i
se kad se koji zrak sunca prokrade kroz li{}e i priljubi uz golicav, a mujezin zau~i na minaretu, razli se glas po ti{ini
njih. I{a je natopila cijelu avliju, pa cvije}e, u trista `ivih nad mahalom i obi|e stara~ke du{e, pobo`ne, tihe i zah-
boja, kao da pjeva {apatom sve ne{to o Biberu, a poto~i} valne. No} pade, o`ivje{e sjene, a bijela i gola minareta,
kroz avliju zagun|a, za`amori jasno, bistro, biserno. Kao da o{tri ~empresi i zaljubljeni jablanovi, kao d`inovi s djevoj-
se i on prikrada. I{a je sama u avliji. Iznijela je }enar~e, kama, kora~aju valovitim gradom i odnose sobom pri~e u
prostrla ga po vla`noj zemlji, pa se opru`ila po njemu. Ona ~udne tajanstvene strane. A kad se mjesec uzdi`e, pa se
osje}a kako joj studen dah gmi`e uz tijelo i umiruje vrele pun, zlatan i tih zaustavi nad tamnom konturom brda, neki
pomisli o Biberu i njegovu milovanju. Kroz tanke dimije od veli~anstven i ne~ujan smijeh preli sva srca, a na{ grad zas-
lahura i svilenu, providnu ko{ulju od }ere}e, ne{to se smije ta i preobrazi se u svjetlu njegovu. Sve se pritaji i zanijemi.
i mami, bjelasa se vragolasto i neodoljivo. To se smiju pri- No} skide haljinu i bijesnu i rodi se sevdah, te`ak i nepre-
krivene ~ari I{e Mrahorove, smije{e se i bjelasaju pod buru- bolan sevdah, pun derta za bezdano opojnim i nedos-
nd`uk-haljinom. A gore nad odrinom gori sunce i probija- ti`nim. A otud, ispod Huma, sa Raljevina, donese tiha no}
ju se kroz nju zraci, priljubljuju se uz bijele grozdove i zav- mekan i zanosan glas pjesme, glas {to pada na du{u kao
la~e se pod svilenu i providnu haljinu, da opet bijesnu i melem, lije~i i opija osje}anja, da im probudi jo{ bezdanije
BEHAR 97 87
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
i nedohvatljivije `elje. On se zatalasa, zatalasa i zasta u visi- {uti negdje u vrhovima stabla. Biberu bi najednom te{ko, kao
nama, nose}i du{u nekud u {irine, ljuljnu se zanosno i razli da neka pusto{ pade na nj, i on iskapi staklence i zapjeva iz
po ti{ini. I dah li{}a pritaji se u mahali. Samo mirisi svje`ine puna grla:
i cvije}a kao uzdasi dopirahu ~ak gore do }o{ka Osman-age Kad je alma na trganje bila,
Mrahora, i prkosno, skriveno, zaleti se potok u `amoru, i Moja draga za ljubljenje bila...
podrugljivo se nasmija ti{ini. Pritajena daha i pripijena uz
I glas zadrhta negdje u visinama, uznese se i razasu
demire, I{a je oslu{kivala Biberovu pjesmu sa Paljevina, ona
po mekim i pijanim {irinama, a mjesec silazi, juri sve bli-
je pila tu pjesmu i opijala se. A kad izdahnu i posljednji
`e {irokoj smokvinoj kro{nji, ne~ujno pade u granje, pa
zvuk pjesme, ona ispru`i ruke u rasko{ne daljine, prote`e
onako `iv, nasmijan, zapljusnu Bibera i rasplinu se. Ba{ta
se i poletje sva ka njima, predade se njemu, Biberu, njegovu
se sva promijeni, kliknu, rodi se novi `ivot, i za~as - nes-
milovanju, i s lakim krikom pade na {ilte, predade se gr~u
tade svega. Samo, tamo negdje nad Cernicom, izumirao
me|u bijelim i toplim jastucima.
je posljednji zvuk Biberove pjesme, dok je I{a Mrahorova
A u Biberovim ba{tama, Raljevinama, mjesec se prov-
onako `edno pru`ala ruke za njim.
la~i kroz granje, oti~e potocima, preliva se po zasa|enom
- Fazlo, Fazlo! - Zasta pljusak sa lopate. - Ne zaklju-
povr}u, razliva svjetlo po daljinama i otvara du{u, otvara
~avaj kapid`ika! - I Biber se izgubi nekud niz ba{te, u
zemlju i sve tajne nesvjesnih `elja i pijane podatnosti. Bi-
pravcu mahala.
jele ku}ice, ~ak tamo pod Vihovi}ima, blije{te pune jezive
i neshvatljive ~e`nje. Biberove sre|ene ba{te pjevaju neku II
nadzemaljsku pjesmu od koje raste du{a i prelazi preko
Prolaze dani, a Biber prestao da sevdi{e po sokacima.
zaspalih brda u slatkom bolu vje~ite ~e`nje, davanja sa-
Vi|aju ga samo do u kasne no}i na vratima Osman-age
moga sebe i prosipanja prenabrekle snage. Lopata zahva-
Mrahora. Do predzoru {ap}e Biber kroz od{krinuta vrata,
ta vodu iz matice, pljusak srebra pra{ti po povr}u i {iri
{ap}e ne{to {to niko ne smije niti mo`e znati do I{e,
unaokolo svje`inu punu mirisa i `ivotne halapljivosti.
djevojke zapaljena oka i oblih bokova. Prolaze dani dugi i
Ba{tovan Fazla, razdrljen i zavra}enih nogavica, pognuo
u`areni, na{ grad gori u `egama, i omamljen, bunca u
se po lopati, pa u beskrajnom ritmu crpe vodu, a zatim,
bunilu. Koko{i vrataju od vru}ine, a `ene, goli{ave i za`a-
zamorena daha, uspravi se usred matice posmatra svoju
rene, valjaju se po konacima i hlade lepezama pletenim od
blje{tavu i isprekidanu sjenu u vodi.
hasure. Naherena i iskrivljena ~ar{ija kunja nemo}no kao
- Fazlo!
obje{ena, a muhe zundaraju po njoj, liskaju sir po masnim
I on se trza, baca lopatu i odlazi pod smokvu. A ispod
tezgama i siju sitne ta~kice po robi, po trgovcima. Ne{to
smokve, protkiva tamu mjese~ina, svjetluca na ~a{icama, na
poput razvaljenog zijeva zija i klati se ~ar{ijom, zastenje,
Biberovoj {argiji, i igra se po }ilimu s boja`ljivim sjenkama.
prome{kolji se, pa opet zastenje. Jedina rijeka Runa `ivo
- Odmori se! - ka`e Biber tiho i pru`a Fazli staklence.
prkosi ovom mrtvilu svojim brzim i zelenim valovima i ne-
A on, onako s nogu, metne ruku pod zavra}enu glavu,
obuzdanim krikovima pliva~a. Ona navaljuje na stijenje,
{irokim zamahom iskapljuje do dna, pa tresu}i se, tromim
udara o njih i sunovrace susti`e bujica bujicu. U njenom
i te{kim korakom odlazi u maticu. A Biber, sam pijucka,
huku ima ne{to od pijane `ene i vilinskih dozivanja, u
mezeti i sevdi{e pomalo. Tiho, tiho, zapjevu{i on, {argija
njenoj boji ima ne{to nebesko.
protu`i, a on je spu{ta pored sebe, pru`a se po }ilimu, pa
A Biber zaroni u maticu na Raljevinama, pa na }ilim
onako skr{tenih ruku pod glavom i s pogledom uvrh
pod smokvu, privu~e jastuk pod glavu, pa hladuje. Mati-
smokve tenice, zapjeva poluglasno:
ca `amori. Fazla razvodi jarke i natapa patlid`ane, a sun-
Sadih almu nasred at-mejdana,
ce prekrilo nebo, pa sipa sivosvijetlu jaru gdje god stigne.
Gledah dragu devet godin’ dana...
Cvr~ci vri{te kao bjesomu~ni, a `abe prepla{ene sakrile se
Zajedno s pjesmom, s rije~ima, ne{to se budi u Biberu, duboko pod vodu kao da je sudnji dan gore na zemlji. A
mili uza nj, pa kao u nekoj toploj omaglici, on raste, raste kad se sjene jablanova otegnu preko Raljevine i sunce
mu kosa na glavi. Zahvata ga `alba za davno minulim dan- pozlati nad brdom, za`amori li{}e u smokvi, krto, opre-
ima koje on nije nikada ni vidio, ali koji su tu, u pjesmi, ljep{i zno, matica zastudi i laka jeza hladovine probudi Bibera.
od svih na svijetu. On nenadno za}uta, a matica za{umje sa- Fazla prinese mezeluk i rashla|enu ljutu, a Biber zapje-
njivo, usamljeno. Pritajeno oslu{kivanje sakri se i pole`e po vu{i kao preporo|en, podmla|en.
travi, a mjesec se razli, bole}ivo zapjeva kroz ti{inu, i za{a- Prolaze i plavi sutoni, s nekim bole}ivim tonom blagosti
puta u li{}u. Jedan velik, ne~ujan i neiskazan ton u glasu za- i o~inske ljubavi. Prolaze i no}i, mlake, pijane, pune `udnje
88 BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
BEHAR 97 89
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
90 BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
posljednja, prozebla smokva zelenka, i pa{}e prva slana na njem. I{a ispru`i ruke za njim, kao {to ih je ispru`ala ljetos
ba{te usnule. za njegovom pjesmom, ispru`i ih, ali bez onog ljeto{njeg
Na{ grad, veli~anstven i stara~ki miran, pro{arao se saz- `ara, ispru`i ih s krikom u slomljenoj du{i.
relim drve}em, a ~ar{ija `ivnula, pa nekako bradata i vesela, A kroz nekoliko dana, had`ijska se brada bla`eno oteg-
smije se i zagori. Rijeka Runa, tiha i smirena, kao poslije nu i iskesi kroz prozor kupea tre}e klase. Duboko povijena
poroda, svileno {umi pod Starom }uprijom i, umiljavaju}i u fered`u, sjedjela je uza nj jedna `ena, pokupljena, bez
se oko kamenja, odnosi sa sobom tihe i duboke sjene glasa i `ivota, kao pokajnica. U isto vrijeme Biber je sa svo-
jablanova. Sve je tako pitomo i dobrostivo, kao da neki jim ba{tovanom Fazlom ispijao ljutu u mehani [tefe
blagorodni opro{taj lebdi nad cijelim gradom. A u stak- [vabice. Ne{to razvaljeno i bez dizgina zijalo je u njemu,
lenim i dubokim no}ima, ne smiju se zvijezde vi{e onako srljalo o~ajni~ki, ludo, pa se topilo u dumanu ljute, u pjes-
u`agreno kao ljetos; one samo kao mrtvi dragulji tonu u mi, i orgijalo u defu Sofke Ciganke.
bistro i hladno plavetnilo. Biber ne ide I{i vi{e sa snagom - Dragi Fazla, ispili smo sve slasti ljeta. Zaboravlja-
zaljubljenog jablana u sebi; on tiho, kao da se prikrada, }emo ih zimus po mehanama i ~eka}emo novo, jo{ sla|e
prolazi kroz mahalske sokake. I u I{u u{la neka `alostiva i veselije ljeto.
slutnja, neka pla{ljivost divokoze, pa samo gleda u Bibera i - Amin! Dabogda! - odgovara Fazla, i oni se kucaju
ne smije da ga zapita, da mu ka`e ne{to tako va`no, tako drugarski.
sudbonosno. Biberova milovanja nekako hladna, prijateljs- A ne{to sve raste kao bujica oko njih, pa po~e da na-
ka, a nju prose negdje daleko, ~ak tamo u Bosnu, za nekog valjuje, da vri{ti. A Biber izvi glas, i sve osta duboko, du-
had`iju s bradom i `utim sarukom. I{i se ~inilo kao da je boko pod njim i zanijemi.
{alju negdje na drugi svijet, kao da joj zakopavaju njezinu I Biber, stari sevdalija, polako, klecava hoda, uputi se
`ivu mladost. preko [etali{ta put Zahuma, nose}i u sebi neki ~emer
- Bibere, do{li su neki trgovci iz Bosne - {ap}e I{a i `ivota i bol za minulim ljetom. Jo{ jedan dert vi{e, jo{ jedna
boja`ljivo se izvija iz njegova zagrljaja, a srce joj se hladi. i jo{ stotine ~a{a i dertova, a oko samohrane Biberove ku}e
- Pa? pjeva jesenji vjetar pjesmu besku}nika, pjesmu samohranih.
- Prose me. Svejedno ima ne{to u toj pjesmi {to ne mogu da nado-
Biber te{ko za}uta. Kao da neka nepomi~na ~ama pade knade ni najvi{a blaga u `ivotu; ima ne{to {to niko ne
na nj, kao da se rodi mrak u njemu. I{a se boja`ljivo privi mo`e da shvati u mahali. To je cio jedan svijet koji Biber
uza nj. nosi u sebi, svijet od slatkog ~emera i `albe za `ivotom.
- Bibere, ja se bojim te Bosne, strah me od tog nepoz- Viju samohrani vjetrovi oko Biberovih praznih konaka,
natog had`ije. Ko zna ko je i kakav je on. Bibere, slatki Bi- vuku se dani puni ki{a i prozeble magle. Ba{tovan Fazla ide
bere, ne daj me! - {apu}e I{a mole}ivo i bespomo}no. tromo kao da nosi trista nevidljivih tereta na sebi i ne zna
Ona je poznavala Bibera. Poznavala je sve djevojke
gdje bi sa praznim rukama; zato se i prihva}a tako ~esto za
koje je on obljubio, pa ih ostavio stra{nim i bradatim
~a{icu kod [tefice [vabice. Pobijeljeli i vrhovi golih planina;
had`ijama. Biber je }utao, kao da oslu{kuje ne{to, posta-
mraz stegao na{ grad da srce puca, a iz Biberova od`aka
je nemiran, i I{a je vidjela kako mu je zadrhtala donja
raznosi bura dim kao na jagmu. Zima, topla i intimna pjes-
usnica i mi{ica savijena oko nje.
ma {arolikih nada, prikrila je cio grad. Sva se mlada srca
- Bibere!
zagrijavaju pjesmom po sijelima i po niskim kafanama,
- [uti!
samo Biber samuje u svojoj velikoj sobi, uz plamsanje vatre
I Biber se borio sa sobom, a ona je strepjela kao {iblji-
u starinskom, {irokom od`aku i, uz tiho i bolno cilikanje
ka. Naposljetku on re~e tiho drhtavim glasom:
mekane {argije, pjeva:
- I{a, ne polazi za mene! I taj bradati had`ija, bolji je od
Sadih almu nasred at-mjedana...
bekrije Bibera. Ne}e{ biti sretna ako po|e{ za me. Mnoge
}e{ no}i proplakati ~ekaju}i me sama u konaku. Jer ja ne I Biber se zanosi u tople ljetne no}i, ~uje `ubor vode,
mogu, ne mogu, I{a, da se rastavim sa svojim moma~kim osje}a {um li{}a i I{in glas, drhtav, podatan. I nenadano se
`ivotom. Kasno je vi{e. Ne mogu. Biber opet te{ko za{uti. sneveseli, spusti tamburu pored sebe, dugo gleda u plam-
I{a je prigu{eno jecala. Pla~ je tresao i razdirao. Njega je sanje vatre, u tinjanje `ara, pa u mrtav pepeo. A kroz san,
davila u grlu opora i gorka guka, pa ne mo`e du`e da pod- kroz neke daleke konake, vidi on kako se nad I{om, blije-
nese, nenadano podi`e I{u, ste`e je sna`no, poljubi je, dom i uplakanom, kezi nekakva jare}a brada, cereka se,
presko~i preko ograde i ponese na srcu jo{ jedan dert vi{e, kmeke}e i trza ga iza sna. To negdje napolju, lupa neprit-
ponese u `ivot jo{ jedan bol da ga lije~i pjesmom i samova- voren kanat i bura zvi`di u drve}u.
BEHAR 97 91
BERI]ET RIJE^I
Prispodoba o dvorcu
Toga dana @uti Car pokaziva{e pjesniku svoj dvorac. Ostavi{e za sobom, u duga~kome
slijedu, prve zapadne terase {to se, poput stuba gotovo nedogledna kru`noga kazali{ta,
spu{tahu k raju ili perivoju kojem su zrcala od kovine i zamr{eni krugovi od borovice
ve} tvorili labirint. Radosno se izgubi{e u njemu, isprva kao da pristaju na igru, a po-
tom ne bez nespokoja, jer su njegove ravne staze obolijevale od iskrivljenosti veoma
slaba{ne, ali neprekidne, i tajno postajahu kru`nice. O pono}i, promatranje planeta i
prikladno `rtvovanje kornja~e dopusti im da se oslobode toga kraja, koji im se u~inio
za~aranim, ali ne zbog osje}aja izgubljenosti, koji ih je pratio do konca. Pro|o{e potom
kroz predsoblja, dvori{ta, knji`nice i kroz {esterougaonu dvoranu s pje{~anim satom, i
jedne zore nazre{e, s kule, kamenoga ~ovjeka, koji im se odmah zauvijek izgubi. Mnoge
blistave rijeke preplovi{e u kanuima od sandalovine, ili mnogo puta jednu te istu ri-
jeku. Carska bi pratnja prolazila, a ljudi ni~ice padali pred njima, ali jednoga dana sti-
go{e na otok gdje se ponetko ne bi pona{ao tako, jer jo{ ne bija{e vidio Ba{tinika Neba,
i krvnik bi mu morao odrubiti glavu. Crne kose, i crne plesove, i zamr{ene zlatne krinke
ravnodu{no gledahu njihove o~i; zbiljsko se pomije{alo sa sanjanim, ili, bolje re}i,
zbiljsko bija{e jedan od oblika sna. ^inilo se nemogu}im da bi zemlja mogla biti i{ta
drugo osim perivoja, jezeraca, gra|evina, i blistavih oblika. Na svakih stotinu koraka
po jedna bi kula parala zrak; naoko, boja im je bila istovjetna, ali je prva me|u svima
bila `uta, a posljednja grimizna, tako su bili tanani prijelazi i tako duga~ak niz.
I zbude se na podno`ju pretposljednje kule da pjesnik (kojemu bijahu tu|i prizori {to
ih svi drugi smatrahu ~udom) uze izgovarati kratak sastav, koji danas neraskidljivo
povezujemo s njegovim imenom i koji mu, kako ponavljaju najotmjeniji povjesni~ari,
pribavi besmrtnost i smrt. Zapis je izgubljen; neki tvrde da je bio od jednoga jedinog
stiha; drugi: od jedne jedine rije~i. Pouzdano je, i nevjerojatno, da je u toj pjesmi bio
sav, do sitnice, golemi dvorac, sa svakim sjajnim porculanom, i sa svakim crte`om na
svakom porculanu, i sa sjenama i sa svjetlima sumraka, i sa svakim nesretnim ili sret-
nim trenutkom slavnih dinastija smrtnika, bogova i zmajeva koji ga obitavahu od bes-
krajne pro{losti. Svi umuko{e, ali Car povika: "Oteo si mi dvorac!", i krvnikov `eljezni
ma~ pokosi `ivot pjesnikov.
Drugi pripovijedaju druk~ije. Na svijetu ne mogu biti dvije iste stvari; pjesnik (vele
nam) trebalo je samo da izgovori pjesmu da bi dvorac i{~ezao, kao da je uni{ten i spa-
ljen posljednjim slogom. Takve su bajke, dakako, samo knji`evne ma{tarije. Pjesnik
bija{e rob carev, pa je, kao takav, i umro; njegov sastav prekri zaborav, jer je i zavrije-
dio zaborav, a njegovi potomci jo{ tra`e, i ne}e na}i, rije~ svemira.