Sadržaj

Neki opći podatci o software-u 7

1. Pokretanje programa 8
Opis programskog sučelja 9

2. Kreiranje novog projekta 11

Definiranje svojstava novog projekta 13

3. Definiranje svojstava materijala, poprečnih presjeka, debljina zidova i

temeljenja 18
Definiranje materijala 18
Definiranje poprečnih presjeka 20
Definiranje debljine ploča i zidova 23
Definiranje svojstva tla za temeljenje 24

4. Definiranje konstrukcije 26
Umetanje štapnih elemenata 26
«General» način definranja štapnih konstrukcija 27
Razlike kod drugih načina definiranja štapnih elemenata 31
Definiranje ploča i zidova 32
Definiranje otvora u ploči i zidovima 34
Definiranje oslonaca 38

6. Mijenjanje konstrukcije 44
Promjena svojstava elemenata 48

Prikaz elemenata i oznaka, prikaz alatnih traka 50

Pregled radne plohe 50
Prikazivanje elemenata 51
Dodavanje i brisanje alatnih traka 52
Promjena mjerila 53

7. Definiranje opterećenja 56
Vrste opterećenja 58

8. Proračun 65

9. Obrada rezultata 67
Prikaz dijagrama rješenja 67
Prikaz reakcija u osloncima 69
Ekstremne vrijednosti 70

5
6
Neki opći podatci o software-u

U ovoj skripti bavimo se dijelom programa koji služi za rješavanje statičkih problema. U
software-u postoje i moduli za rješavanje dinamike konstrukcija, problema stabilnosti i
optimizacije poprečnog presjeka, ali zasad još nećemo ulaziti u ta područja. Također,
moguće je i definiranje nosača na elastičnoj podlozi, dapače još se i spominje na nekoliko
mjesta u skripti ali s rezultatima takvih proračuna treba postupati jako pažljivo i kritično.

Filozofija modeliranja statičkih konstrukcija obrađena u ovoj skripti vrijedi i izvan ovog
programskog paketa u većini slučajeva. Najbitinije je postaviti se kiritički prema izlazima iz
ovog i svakog programskog paketa i ne prihvaćati rješenja ukoliko ona ne zadovoljavaju
inženjersku logiku. Također, bitno je biti svjestan mana i vrlina svakog software-a, kako u
globalu tako i njihovih pojedinih modula kako bi bili pripremljeni na njihove greške.

Ovaj programski paket odlikuje intuitivan i relativno jednostavan grafički unos i pregled
ulaznih i izlaznih podataka, veliki raspon mogućnosti koje obuhvaća i više različitih metoda
rješavanja finalnih sustava jednadžbi i odabira konačnih elemenata. Mane su mu relativna
nestabilnost («rušenje» sustava) te dugo računanje za neke složenije operacije.

Software je rađen u modulima:

pretprocesor – ulazni modul. Služi za definiranje modela, opterećenja, i sve ostale ulazne
podatke.
postprocesor – izlazni modul. U njemu se prikazuju rezultati proračuna (unutarnje sile,
naprezanja, pomaci…..).
design – modul koji služi za dimenzioniranje ( potrebna armatura i dr.).
text editor – modul koji služi za izlaz podataka u tekstualnom obliku.

7
1. Pokretanje programa

Program se pokreće pritiskom na ikonu:

l
Ako se prilikom otvaranja pojavi poruka:

to znači da program nije uspio naći «HARDLOCK» (zaštita programa od nepravomoćne

upotrebe).
PAZI : bez «hardlocka» se može raditi u programu ali postoje ograničenja.
Ovako izgleda sučelje programa:

8
Opis programskog sučelja

9
Posebno su bitne trake na lijevoj strani:

Prva traka daje informacije o projektu: ime, je li je snimljen, je li proračunan i broj elemenata.
Prilikom rada u demo modu, kada nam je broj elemenata ograničen, ta traka je jako korisna.
Druga traka, znana i kao «Tree view», daje nam, korak po korak, sve alata za definiranje
većine konstrukcija. Trake se mijenjaju pritiskom na ikone na dnu prozora alatne trake.

10
2. Kreiranje novog projekta

Tri su mogućnosti za kreiranje novog projekta:

a) klikom na ikonu prikazanu na slici

b) na padajućem meniju izabiranjem «File» – «New»

c) u «tree view» – «Projects» – «New project»

11
Nakon toga se otvara prozor:

gdje se nudi kreiranje novog projekta, nekog podloška ili nekog dimenzioniranja. Za novi
projekt se odabire «Empty project» i onda tipka «Create».

12
Definiranje svojstava novog projekta

Definiranje svojstva projekta:

Pod karticom «Project»

-«Project name» – ime projekta,
-«Project author» – ime projektanta,
-«Project description» – kraci opis projekta (ako je potrebno)
-«Project type»
-«Dimension» – «Plane» – Ravninski projekt
- «3D space» – Prostorni projekt
-«2D mode» - «Plane stress» – Ravninska naprezanja
- «Axi» – «symmetry» – Prostorni modeli s jednom osi simetrije

13
Pod karticom «Units» definiraju se mjerne jedince u kojima se računa i prikazuje podatci:
- «Geometry» – geometrija objekta
- «Cross section» – poprečni presjek
- «Load + results» – opterećenja i rezultati
- «Design» – modul za dizajniranje (Reinf. Area – površina armature, crack width
– širina pukotine)
- «Miscellaneous» – sve izvan navedenih kategorija

Pod karticom «General»

- «Accuracy for lenght units (neighbourhood)» – preciznost kod koje dva elementa
smatraju jednim elementom
- «Number of steps for UNDO function» – broj zadnjih koraka koji pamti za undo funkciju
- «Automatic backup» – automatsko snimanje svakih xx minuta

14
Pod karticom «Accuracies»
- «Zero value accuracy» – vrijedosti do kojih se zaokružuje na nulu –
«Displacement» – pomaci, «Internal forces and design» – unutarnje sile i
dimenzioniranje
- «Displayed numbers format» – broj znamenki ukupno i poslje decimalne nule

Pod karticom «Language and standard»

- Definiranje jezika sučelja i dokumenata, te definiranje primarnog standarda

15
Pod karticom «Description» i «Colour»
- Boja i oblik teksta za sve elemente projekta - «Description»
- Boje linija za sve elemente projekta – «Colour»

Pod karticom «Labeling of graphical outputs»

- Informacije koje se želi uključiti prilikom ispisivanja dokumenta

Svi ovi podaci mogu se promjeniti u svakom trenutku pritiskom na padajući meni
«File» – «Settings» ...
Kada se sve upiše, pritisne se OK i dobije radnu plohu (sve ikone su dostupne) :

16
Preporučuje se prije početka zadavanja bilo kojih svojstava konstrukcije prelaženje u «Tree
view». U ovakvom se načinu rada ima vizualna lista stvari koje treba obaviti da bi imali
kompletno zadan projekt. Sve što se nalazi u ovoj listi nalazi se i u padajućim menijima.
- materijal («materijal manager»)
- poprečni presjeci («Cross-
section manager»)
- debljina zidova i ploča
- temelji («Foundation manager»)
- funkcije («function manager»)
Kada se definiraju osnovna
svojstva,
kreće se s definiranjem
osnovnih elemenata modela:
- «insert beam» – štapni element
- «insert slabs» – pločasti
element.
Kada se definira konstrukcija,
zadaju se ležajevi i zglobovi:

17
3. Definiranje svojstava materijala, poprečnih presjeka, debljina zidova
i temeljenja
Definiranje materijala
Materijali se mogu definirati pritiskom na:
a) «STRUCTURE» - «MATERIAL MANAGER»
b) ikonu «Materijal manager»
c) «Tree view» – «Properties» – «material manager»

Pritiskom na jednu od naredbi otvara se sljedeći prozor u kojem se odabire vrsta materijala
u kojem se planira konstrukcija:

Nakon odabiranja materijala, sljedeći korak je definiranje kvalitete materijala (marka betona
ili granica popuštanja čelika):

18
Također je moguće odabrati i standard po kojem se definira kvaliteta materijala – «Code».
Svakom pojedinom materijalu mogu se mijenjati karakteristike ukoliko one ne odgovaraju
traženim svojstvima iz zadatka. Osnovna svojstva nalaze se pod karticom «Basic».

Pod karticom «Advanced» definiraju se neka napredna svojstva materijala:

19
-«Isotropic/orthotropic» definira ponaša li se materijal izotropno ili ortotropno. U slučaju
ortotropnosti definiraju se dva modula elastičnosti i dva toplinska koeficijenta.

-«Stress modulus» E – modul elastičnosti

-«Coef. Of thermal expans. K «– koeficijent termalnog širenja
-«Damping factor» – faktor prigušenja

Pod karticom «For design» su detalji koji su povezani s dimenzioniranjem.

Ukoliko svojstva materijala odgovaraju, materijal se sprema pritiskom na tipku «Save» i ulazi
u listu aktivnih materijala.
Ukoliko se želi dodati novi materijal, tipka «New» otvara početni prozor gdje se definira novi
materijal. Ukoliko se želi promijeniti parametre nekog već definiranog materijala, selektira se
materijal na listi aktivnih materijala i pritisne na tipku «Edit». Brisanje definiranog materijala
vrši se selektiranjem materijala u listi aktivnih materijala i pritiskom na tipku «Delete».

Definiranje poprečnih presjeka

Poprečni presjeci definiraju se pritiskom na jednu od komandi:

a) preko padajućeg menija «STRUCTURE» - «CROSS-SECTION MANAGER»

20
b) ikonu «Materijal manager»
c) iz «Tree view» – «Properties» - «Cross section manager»

Pritiskom na jednu od naredbi, otvara se sljedeći prozor:

Ovdje se definiraju vrste poprečnih presjeka.

-«Rectangle» – pravokutni puni poprečni presjek
-«T shape» – T poprečni presjek
-«I shape» – I poprečni presjek
-«U shape» – U poprečni presjek
-«L shape» – L poprečni presjek s mogućnošću promjene
kuta između pera
-«Rectangular pipe» – kvadratna cijev – šuplji poprečni
presjek
-«Circular pipe» – kružna cijev – šuplji poprečni presjek
-«Circular bar» – kružna cijev - puna
-«General polygon» – zadavanje nekog općeg poligona za
poprečni presjek

-«Composite cross-section» – složeni poprečni presjeci

-«Predefined» – unaprijed određeni
-«General» – opći
-«Read from database»

-«External database» – vanjska baza podataka

-«DXF file» – učitavanje poprečnog presjeka iz AutoCAD-
ovog filea DXF.

21
 Elementi se mogu zadavati pomoću dimenzija u stupcu «Definition» nakon čega «Compute
characteristics» izračuna geometrijska svojsta lika p.p., direktnim unosom geometrijskih
svojstava u stupac «Characteristics» ili učitavanjem nekih valjanih profila u «Load rolled».
Svaki poprečni presjek treba imati jedinstveno ime kojim povezuje p.p. s elementom
konstrukcije. «Material» definira materijal povezan s poprečnim presjekom.
Tipka «Redraw» iscrtava oblik elementa nakon mijenjanja nekog od parametara.
Tipkom «OK» odobrava se poprečni presjek i sprema se u listu poprečnih presjeka korištenih za
projekt.

Svi poprečni presjeci koji se koriste u projektu nalaze se u «Cross secton manageru» (CSM) i
tamo se mogu pregledati, izmijeniti («Edit»), izbrisati («Delete») ili ispitati karakteristike
poprečnog presjeka («Info about cross-s»). Unutar «CSM-a» moguće je i definiranje nekog
novog poprečnog presjeka («New») ili ispis postojećeg («Print»). Prilikom definiranja novog p.p.
treba obratiti pažnju na «Overwrite type» jer ukoliko je uključeno, prepisuje preko postojećeg
poprečnog presjeka.

22
Definiranje debljine ploča i zidova

a) preko padajućeg menija «STRUCTURE» – «THICKNESS MANAGER»

b) klikom na ikonu «Thickness manager»
c) iz «Tree view»

Debljina zidova i ploča definira se preko ovoga alata i to prije nego se element ploče ili zida
postavi. Pritiskom na jednu od navedenih tipaka otvara se sljedeći prozor:

-«Name» – ime
-«Thickn.» – debljina

23
-«Material» – materijal od kojeg će se izvesti ploča/ zid

-«Save» – snimanje u listu aktivnih presjeka

-«Edit» – mijenjanje definirani presjek
-«Delete» – brisanje definiranog presjeka

Definiranje svojstva tla za temeljenje

a) preko padajućeg menija «STRUCTURE» – «FOUNDATION MANAGER»
b) iz «Tree view»

Pritiskom na neko od navedenih, otvara se sljedeći prozor:

24
U ovom prozoru definiraju se sljedeći podatci vezani uz temeljenje i tlo:

-«Name» – ime
-«Type» - «under beam» – temeljenje ispod temeljne trake
- «under slab» – temeljenje ispod ploče

-«Foundation stiffness» – krutost temelja u x, y i z globalnom smjeru linearno i nelinearno

(potrebno je naknadno definiranje nelinearne funkcije)

-«Save» – prihvaćanje i snimanje

-«Edit» – izmjenjivanje postojećeg definiranog tla
-«Delete» – brisanje definiranog tla
-«Save to file» – snimanje u file
-«Read from file» – citanje iz filea
-«Function manager» – potprogram za definiranje funkcija (nelinearnost)

NAPOMENA!!! Feat nije baš sjajan alat za mehaniku tla. Dakako, postoje bolji alati za takve
proračune. Efekti slijeganja temelja daju se u programu na drugačiji način definirati.

25
4. Definiranje konstrukcije
Umetanje štapnih elemenata
a) preko padajućeg menija «STRUCTURE» - «INSERT BEAM»
b) klikom na ikonu «Insert Beam»
c) odabirom u «Tree view»

nakon čega se otvori sljedeći prozor:

- «general» (zadaju se točke i

može se definirati općeniti
element )
- «column» (definiranje početne
točke i
zadavanje samo visine stupa)
- «beam» (definiranje točke i
samo
zadavanje dužine grede)
- «arch (const. Cross-s)» – luk s
konstantnim poprečnim
presjekom
- «haunch» – nosač promjenjive
geometrije (potrebno je definirati
početni i završni poprečni
presjek)
- «arch (haunch)» – luk
promjenjivog poprečnog presjeka
- «general arch» – opći luk
- «rib» – za rebraste konstrukcije

26
«General» način definranja štapnih konstrukcija

Kontrolne tipke
-«OK» – prihvaćanje i zatvaranje
-«Apply» – prihvaćanje i
ostavljanje prozora otvorenim
-«Cancel» – ne prihvćanje
promjene

«Definition»
-«Back» – vraćanje zadnjeg
koraka u definiranju grede
-«Clear»– brisanje svih koraka u
definiranju grede
-«Name»– ime grede (automatski
imenuje Beam1, Beam2 ..)

«Cross-section»
Iz padajućeg menija odabire se
vrsta poprečnog presjeka.

«Group»
Moguće je grupirati elemente u
skupine i ovdje određujemo kojoj
grupi pripada element.

«Orientation»
Služi za definiranje lokalnih
koordinatnih osi.

«Beam type»
-«Type»:
-«Beam» – greda – program
računa momente, poprečne i
uzdužne sile
-«Truss» – element rešetke –
program računa samo uzdužne
sile
-«Action»:
-«Compression» – element
prihvaća smo tlačne sile
-«Tension» – element prihvaća
samo vlačne sile (kabel)
-«Compr.+ tension.» – element
prihvaća i vlačne i tlačne sile.

27
 a) odabiranje točaka pomoću miša i OSNAP-a
Najčešće je prikazana mreža 20x20m s modulom od 1m na kojem je «lijepi» kursor.
Također je moguće učitati geometriju iz .DXF file-a (AutoCAD) na koju se putem OSNAP-a
(Object snap) veže konstrukcija. Geometriju je potrebno spremiti u AutoCAD-u u
AutoCAD2000 DXF file. PAŽNJA!!! AutoCAD uzima ravninu XY za primarnu ravninu, dok
FEAT u ravninskim modelima uzima ravninu YZ. Znači treba u AutoCAD-u crtati u YZ
ravnini ili FEAT-u rotirati sliku u YZ.
Importiranje u FEAT .dxf file:
U padajućem meniju «File» -> «Import» -> «Import DXF»...

nakon čega se otvara prozor

gdje se odabire file jednim klikom na file, definira jedinicu u kojoj se crta u AutoCAD-u
(«Length units») i određuje koliko je ishodište u AutoCAD-u pomaknuto u odnosu na ono u
FEAT-u («Displacement»). Moguće je i automatsko naštimavanje ishodišta pritiskom na
«Get structure displacement». Nakon otvaranja DXF-a program nam nudi mogućnost

28
da blokove dxf-a pretvori automatski u ravnine i grede u Featu. Ukoliko se prethodno nije
definiralo takve, treba pritisnuti «No». Nakon toga otvara se izbornik slojeva (layera) iz
AutoCAD-a koje se želi uključiti u feat:

gdje se odabiru željeni layeri i pritisne «Next >>» za nastavak

i naš DXF se prikazuje u pozadini radne plohe.

Sada se uz pomoć OSNAP povezuje crtež i grede¸

29
 Uključuje unos točaka kursorom

Isključuje i uključuje poravnanje kursora po mreži (grid)

OSNAP:
Intersection – na mjestu gdje se dvije linije sijeku

Apparent intersection– na mjestu gdje se produžene dvije linije sijeku

Endpoint – na kraju linije

Midpoint – u sredini linije

Center – u središtu kružnice ili kružnog luka

Normal – na okomici na liniju

Tangent – na tangenti krivulje

On entity – na liniji proizvoljno

Npr. želi se spojiti krajeve poligona iz DXF-a. Odabire se «Endpoint osnap» i ide se od točke
do točke. Pri tome OSNAP vodi računa o točnosti, a mi samo približno odabiremo točke.

b) upisivanje globalnih koordinata

Ukoliko postoje podatci o globalnim koordinatama svih elemenata, moguće je i na
ovaj način unijeti podatke.
Kada se odrede svi podatci vezani uz grede (poprečni presjek, ime ...) onda se u
statusnu traku upisuju koordinate u obliku x, y, z gdje su x, y i z koordinate čvora u
globalnom koordinatnom sustavu.

PAZI : Treba definirati sve karakteristične točke (kraj početak grede, sjecišta
elemenata, položaj opterećenja.)

c) upisivanje relativnih koordinata

Slično kao pod b) s razlikom što se prvi čvor unosi ili tekstualno (globalnim
koordinatama) ili mišem, a drugi čvor upisuje se u statusnu traku s operatorom «@»
prije koordinate.

30
 Npr. Unese se 1,1,1 kao prvi čvor, a zatim @0,2,0 kao idući. Program to interpretira
kao štap koji počinje u 1, 1, 1, a završava za dvije jedinice dalje u y pozitivnom
smjeru.
Jedinice koje se unose pod b) i c) definirane su u «File» -> «Settings»... -> «Units» -
> «Geomtery».

Navedeni način definiranja vrijedi za prostorne modele (3d space). Za ravninske

probleme (plane) unose se samo dvije koordinate koje odgovaraju y i z.

Ukoliko se više elemenata različitih svojstava (poprečni presjek, orijentacija ...)

definira, potrebno je nakon svakog seta elemenata pritisnuti tipku «Apply»!

Elementi koji se definiraju jedan za drugim ili im je udaljenost manja od «Accuracy for
lenght units (neighbourhood)» program smatra jednim elementom.

Preporučuje se zadavanje elemenata u istom smjeru zbog što čitljivijeg ispisa izlaznih
podataka. Naime, prilikom definiranja štapnog elementa, računalo pridjeljuje elementu
lokalni koordinatni sustav. Preko tog kordinatnog sustava ide proračun i ispis podataka.
U slučaju neurednog zadavanja, predznaci rezultata mogu mijenjati predznake što može
dovesti do zabune.

Razlike kod drugih načina definiranja štapnih elemenata

«Column» i «Beam» način

Sve je identično «General» načinu, samo što se odabire početna točka umjesto dvije u
«General», a u «Beam» se odabire i smjer grede pod «Beam orientation». «Column» uvijek
postavlja stupove u smjeru z+ osi.

«Arch»

Potreban je još jedan podatak u definiranu kružnog luka a to je:

-«Center» – centar zakrivljenosti luka

-«Third point» – treća točka na luku
-«Radius» – radijus u z i y smjeru
-«Camber» – tangenta u y i z smjeru

-«Cross section ori.» – način kako će se poprečni presjek prilagođavati luku

«Haunch» i «Arch – haunch»

Potrebno je definirati poprečni presjek na početku i na kraju elementa.

31
Definiranje ploča i zidova

Za definiranje ploča i zidova prije svega treba definirati debljine zidova/ploča u

«Thickness manageru».
Definiranje ploča obavlja se:
a) preko padajućeg menija «STRUCTURE» - «INSERT SLAB»
b) klikom na ikonu «Insert Slab»
c) odabiranjem u «Tree view»

nakon toga otvara se sljedeći prozor:

32
 «Slab type» - «Main region» – definiranje ploče
- «Sub-region» – definiranje
podelementa ploče
- «Opening» – otvaranje u ploči

«Plane polygon» – definiranje ploče kao

ravninskog poligona
«Rectangle» – pravokutna ploča
«Circle» – kružna ploča
«Wall of constant height» – zid konstantne
visine
«Wal of variable height» – zid promjenjive
visine
«General quadrilateral» – opći četverostrani
element
«Cylinder» – valjkasta ploha

«Plane polygon» definiranje ploče

«Name» – ime pločastog elementa

«Element type» – odabir tipa konačnog elementa kojim se opisuje

ploča

«Thickness» – debljina elementa iz «Thickness managera»

«Offset» – vertikalni pomak elementa u odnosu na točke u kojima je

zadan

«Arch definition» – rubovi mogu biti i kružni lukovi definirani u Arch

definiton. Sve metode koje su vrijedile u definiranju lučnog štapnog
elementa vrijede i ovdje uz restrukciju na jednu ravninu.

Kada se definiraju svi podatci, ploča se zadaje pritiskom miša na karakteristične točke
ploče. Sve točke moraju ležati u jednoj ravnini. Zadnja točka mora se poklopiti s prvom
točkom definiranja. Ako je jedan od rubova kružni luk to se treba naznačiti pritiskom na
. Tipka zrcali krivulju na drugu stranu definirane sekante kružnog luka.

«Rectangle» i «Circle» definiranje ploče

U zadnju rubriku «Dimension» definiraju se dimenzije ploče. Nakon toga se definira prva
točka kao polazište. Kod pravokutnika druga točka definira smjer stranice dimenzije «a»,
a treća točka definira ravninu u kojoj se pravokutnik nalazi. Kod kružnice druga i treća
točka definiraju ravninu.

33
«Wall of constant height» i «Wall of variable height» definiranje ploče

Definira se visina zida pod H1 (početna) i H2 (završna). «Insertion point» definira točku
u kojoj se zid postavlja tj. koliko zid ide ispod točke u kojoj se definira. Definiraju se
točke kroz koje zid prolazi.

«Cylinder» definiranje ploče

Definiraju se tražene dimenzije, vektor smjera osi valjka i točka osi valjka.

Definiranje otvora u ploči i zidovima

Definiranje otvora u ploči ili zidu obavlja se nakon definiranja početne ploče pritiskom na
«Insert slabs» i odabiranjem «Openings» u prozoru «Slab type».

Odabirom «Opening» opcije, otvaraju se opcije otvora na ploči.

-«Plane polygon» – definiranje bilo kakvog poligona u ravnini

-«Rectangle» – pravokutni otvor u ploči
-«Circle» – kružni otvor u ploči

Procedura definiranja otvora:

Prvo se odabire ploča u kojoj se želi definirati otvor a zatim se definira otvor kao nova
ploča nad počenom.

34
Parametarsko definiranje

Ravninska rešetka i okviri mogu se definirati pomoću unaprijed zadanih obrazaca.

Do tih obrazaca dolazi se pritiskom na padajući meni «Structure» - «Parametric
definition» - «Lattice girder» - ravninska rešetka, «2D frame» - ravninski okviri.

Ravninska rešetka

Name – ime rešetke

Podgrupa «dimensions» - dimenzije rešetke
Lenght – raspon
No. of panels – broj polja
Left height – visina s lijeve strane
Right height – visina s desne strane
Angle – nagib u stupnjevima gornje pojasnice

35
Gradient in % - nagib u % gornje pojasnice

Podgrupa «diagonals»
U ovoj podgrupi definira se oblik dijagonalne ispune i odabire vrsta veze i elementa:
Fixing – upeta veza
Hinge – zglobna veza
Truss element – element koji prenosi samo uzdužne sile

Podgrupa «verticals»
U ovoj podgrupi definiraju se vertikale i veze s pojasnicama.

Podgrupa «Cross –sections and groups»

U ovoj podgrupi izabiru se vrste poprečni presjeka za sve elemente rešetke i grupe pod
koje pripadaju.

Kada se svi elementi definiraju, pritiskom na «OK» otvara se nova alatna traka u kojoj se
odabire položaj rešetke.

Pritiskom na «define reference point» odabire se jedna točka pomoću koje definira se
položaj rešetke. Unosom koordinata ili pritiskom miša rešetka se postavlja na radnu
plohu.

36
Ravninski okviri

Pod «Span» dodaju (Add), mijenjaju (Edit) i brišu (Delete) se rasponi okvira.
Pod «Floor» dodaju (Add), mijenjaju (Edit) i brišu (Delete) se horizontale okvira.

Lenght – raspon
No. of repetition – broj ponavljanja

Pod «Cross-sections and groups» definiraju se poprečni presjeci:

Upper beam – najgornja horizontalna greda

Other beams – ostale hor. grede
Outer columns – vanjski stupovi
Other columns – drugi stupovi

Pod «type of beam generation» definira se način na koji se greda zadaje:

Individual spans/floors – pojedinačno za svaku gredu i stup
From defined spans / floors – iz načina definiranja raspona/kata
Over the whole widith/height – preko cijelog raspona/visine

Kada se definira okvir otvara se dijalog kao kod rešetke za postavljanje okvira na radnu
plohu.

37
Definiranje oslonaca

U FEAT-u postoje dvije vrste oslonaca (supports): točkasti oslonci («Point supports») i
linijski oslonci («Line supports»).
Točkasti oslonci služe za oslanjanje elemenata u jednoj točki, a linijski oslonci za
kontinuirano oslanjanje.

Točkasti oslonci definiraju se:

a) preko menija «STRUCTURE» - «POINT SUPPORT»
b) klikom na ikonu «Point Support»

Prilikom pritiska na jednu od navedenih opcija otvara se alatna traka na lijevoj strani:

«Mode»
-«Add new» – dodavanje novog oslonca s dolje zadanim
parametrima
-«Edit separately» – promjena parametara već zadanim
elementima

«Support type»
-«Permanent» – stalni oslonci
-«Temporary» – privremeni oslonci

«Define support position» – mjesta gdje se definiraju

oslonci
-«Select points» – točka je definirana, samo joj treba
pridruživanje oslonac (definirane točke su
početak/kraj elementa, mjesto gdje je nešto definirano)
-«Insert point» – definiranje nove točke i pridruživanje
oslonca toj točki

«Inclination of support»
Kut koji oslonac zauzima prema globalnim osima.
U slučaju ravninskog modela program daje kut prema
samo jednoj osi

«Support parameters»
-Svojstva oslonca – prikazuje slobodu kretanja elementa u
osloncu:
-Bez oznake – slobodno gibanje/rotacija u tom smijeru
# - spriječeno gibanje/rotacija u tom smijeru
Ukoliko se definira elastični oslonac, naknadna oznaka
«elastic» javlja se ispod translacije/rotacije

Svojstva oslonaca mijenjaju se pritiskom na tipku «Adjust

parameters», čime se otvara sljedeći prozor:

38
 «Support type» – vrsta oslonca:
-«Ordinary» – obični
-«Footing» – temelj

«Translations» – pomaci elementa

u odnosu na oslonac

«Rotations» – zaokreti elementa u

odnosu na oslonac

-«Fixed» – nepomično u odnosu na

oslonac
-«Free» – pomak/rotacija slobodna u
odnosu na oslonac
-«Elastic» – sila se javlja u osloncu
ovisno o zaokretu/pomaku. Može biti
definirano linearno s zadanom
krutošću ili nelinarno preko funcije
definirane u Function manageru

U slučaju da je opcija footing

(temeljenje), dodatno se definira
dimenzija temeljne stope, nagib
temeljne stope i tlo iz Foundation
managera.

«Hinge» tipka postavlja parametre

za zglob (spriječeni pomaci u svim
smjerovima, sve rotacije slobodne)

«Fixing» tipka postavlja parametre

za upeto pridržanje (svi pomaci i
rotacije su spriječeni)

Nakon definiranja svih parametara, oslonac se postavlja pritiskom miša na željenu lokaciju.
Ukoliko se želi u jednoj konstrukciji definirati više različitih tipova pridržanja, nakon svakog
seta oslonaca se pritisne «Apply». U protivnom, svi oslonci bit će definirani kao posljedni
definirani.

39
Grafički prikaz oslonaca

U ravninskom modelu:

Upeti ležaj – spriječeni pomaci u x i y smijeru, spriječena rotacija oko z.

Zglobni ležaj – spriječeni pomaci u x i y smijeru, slobodna rotacija oko z.

Klizni ležaj – spriječen pomak u y smijeru, slobodan pomak u x smijeru i rotacija

oko z.

U prostornim modelima:

Spriječena rotacija oko definirane osi.

Spriječen pomak u definiranom smjeru.

Upeti ležaj (sve tri rotacije i sva tri pomaka spriječeni).

Zglobni ležaj (svi pomaci su spriječeni, a sve rotacije slobodne).

Linijski oslonci

Svi parametri koji vrijede za točkaste oslonce vrijede i za linijske. Novi parametar koji
uključuju linijski oslonci je definiranje na kojem dijelu grede/ploče postoje linijski oslonci, a
definiraju se pod «Support position».

40
Definiranje veza unutar elemenata konstrukcije

Preko oslonaca («supports») konstrukciju se veže za podlogu – vanjski sustav. Veze unutar
same konstrukcije definiraju se na sljedeći način.
Prije samog načina definiranja bitno je shvatiti način kako program vidi elemente i veze
među njima. Prilikom definiranja elementa zada se potrebna svojstva elementa te mjesto
gdje će se elemenat nalaziti. Prilikom toga program je sam generirao određene elemente
bez kojih ne bi funkcionirao. Pored elementa, program kreira i točke, čvorove na početku i
kraju elementa. Te točke, ukoliko se nalaze u blizini drugog elementa, stvaraju veze s
drugim elementom stvarajući također takvu točku na tom drugom elementu. Te točke zovu
se «contacts» i služe kako bi prenijeli informacije o pomaku ili unutarnjoj sili između
elemenata. Ukoliko je opcija «automatic generation of contacts» uključena (uključena je po
instalaciji programa), program sam stvara krutu vezu između bliskih elemenata. Ukoliko je
potrebno otpustiti neku vezu ili povezati neka dva dijela konstrukcije koja nisu geometrijski
bliska, koristi se opciju «hinge» odnosno «far contacts».

Ručno generiranje kontakta

Ukoliko je isključena opcija automatskog generiranja kontakata a kontakt se slučajno izbriše

ili se naknadno želi definirati, kontakt se može definirati:
a) preko menua «STRUCTURE» – «INSERT CONTACTS»
b) pritiskom «Contacts» u «Tree view-u».
Pritiskom na jedno od dvoje navedenih otvara se alatna traka na lijevoj strani:

Kontakt može biti definiran u točki ili na pravcu. Prilikom definicije kontinuiranog kontakta
moguće je odabrati kontakt između dvije točke ili uzduž ruba pločastog elementa.
Kontakti u FEAT-u prikazuju se kao kratka deblja linija.

41
Otpuštanje veza između elemenata

Otpuštanje veza vrši se na kontaktima. U kontaktima je pored lokacije i elemenata koje

spaja definirano i koje unutarnje sile odnosno pomake prenosi.
Promjene stupnja slobode veze vrši se pritiskom na komandu:
a) iz menija «STRUCTURE» - «DOF RELEASE» («Release degrees of freedom»)
b) iz «Tree view» – «Hinge»

-«Define/assign parameters» – promjena stupnja slobode u vezi

-«Disconnect» – otpuštanje svih veza

-«Entity selection mode» – definiranje elemenata i kontakta za promjenu veza

-«Contact selection» – točka u kojoj dolazi do promjene veze
-«Member selection» – element na kojem dolazi do promjene veze

Procedura promjene veze između elemenata vrši se na sljedeći način: tako da se izabere
opcija «contact selection» a zatim i sama točka. Nakon toga se odabire opcija «member
selection» u kojoj se odabire element kojim želimo promijeniti vezu sa drugim elementima.
Radi već navedenog o definiranju elemenata treba pripaziti prilikom otpuštanja veza.

42
Naime, element i kontakt treba odvojeno promatrati tako da u spoju dva elementa postoje
zapravo tri člana – dva elementa i kontakt. Kada bi otpustili veze na oba elementa kontakt bi
ostao slobodan u toj vezi i tako bi se formirao mehanizam. Ukoliko se tako definira
konstrukcija, ona je nestabilna i to se prilikom proračuna javlja. Dakle, ukoliko su dva
elementa u zglobnoj vezi, samo na jednom treba dopustiti rotaciju. Ukoliko se više
elemenata spaja u jednoj točki, otpuštaju se samo oni kojima želimo definirati zglobnu vezu.

-«Point connection parameters» – promjena svojstava veze

Svojstva veze definiraju se kao kod oslonaca.

43
6. Mijenjanje konstrukcije

Pod mijenjanje konstrukcije spada:

a) operacije s elementima – pomicanje, rotiranje,zrcaljenje, podešavanje duljine,
projekcija na ravninu i promjena proporcija,
b) operacije s čvorovima konstrukcije – pomicanje, rotiranje, zrcaljenje, podešavanje
duljine, projekcija na ravninu i promjena proporcija,
c) kopiranje elemenata konstrukcije – pomicanje, rotiranje i zrcaljenje,
d) brisanje elemenata,
e) izmjena luka,
f) izmjena svojstava,
g) pretvaranje štapni elemenat <=> ploča,
h) izmjena svojstava greda,
i) izmjena svojstava ploča.

Sve ove mogućnosti nalaze se pod padajućem meniju «Modify» ili u «Tree view» pod
«Edit structure»

Operacije s elementima

Nalaze se u padajućem meniju «Modify» - «Move entity».

-«Translate» – pomicanje bez rotacije

-«Rotate» – rotacija
-«Mirror» – zrcaljenje
-«Fit» – rotacija, uzdužno povećanje i pomicanje
-«Project to plane» – projiciranje elementa na neku ravninu
-«Change proportion» – nejednako povećanje/smanjenje u x, y i z osi

Translate

44
Potrebno je prvo definirati element ili skupinu elemenata, zatim ili upisat vektor pomaka
u «Distance along axes» ili odabrati «by 2 points» i odrediti početnu i završnu točku
pomaka. Ako je uključeno «Move also connected entites», onda pomiče i sve spojene
elemente za zadani.

Rotate

Kod rotacije se odabiru elementi koji se žele rotirati, zada se kut rotacije pod «Rotation
angle». Nakon toga se izabire os rotacije na način da se izabire jedna točka na osi
«Origin» ili koordinatama ili se odabire mišom pritiskom na «Pick axis origin», a zatim
45
se definira smjer osi rotacije odabirom vektora osi. Ukoliko se želi definirati neki pomak
duž osi rotacije, izabire se «Shift along rot. axis» (kružne stube).

Zrcaljenje

Odabiru se elementi koji se žele zrcaliti, odabire se točka ravnine zrcala pod «plane
point» i zatim vektor normale (okomice) na ravninu pod «normal vector».

-«Fit» – translacija, rotacija i skaliranje odjednom (analogno «align» opciji u AutoCAD-u).

Najprije se zada element koji se želi modificirati. «Base point» definira točku oko koje se
odvija rotacija. «Reference point» je točka na početnom položaju elementa koja se
prilikom transformacije rotira u «Target point».

46
«Projection on plane» elemente ili čvorove projicira na ravninu zadanu točkom «Plane
point» i vektorom normale «Normal vector».

«Change proportion» služi za nejednoliko povećavanje u x, y i z smijeru. Prilikom

obavljanja ove operacije, posebno je bitno pažljivo definirati ishodište koordinatnog
sustava s «Origin».

47
Sve ove opcije vrijede i za kopiranje elemenata, samo se odabiru pod padajućim
menijem «Modify» - «copy».

S «Move entity» pomiču se čitavi elementi, a s «Move entity vertex» pomiču se čvorovi
kako je prikazano na slici i na takav se način deformira konstrukciju.

Sami načini pomicanja (translacija, rotacija, zrcaljenje ...) identični su za «move entity» i
«move entity vertex» s razlikom što se za «vertex» odabiru čvorovi, a za «entity»
elementi.

Promjena svojstava elemenata

Alat za promjenu svojstava svih elemenata nalazi se u padajućem meniju «Modify» -

«Edit properties...». Pritiskom na njega otvara se izbornik na lijevoj strani:

U njemu se odabire koji se elementi žele mijenjati. Nakon što se odabere tip elemenata
koji se žele mijenjati, odabere se sam element i potom se otvori odgovarajući izbornik za
traženi element.

-«Rename entity» – mijenja ime prvotno zadano pod «Name».

-«Assign group» – dodjeljuje element u grupu.

-«Assign on beams/slabs» – definira neka svojstva na grednim/pločastim elementima-

većina njih je dostupno unutar «Edit properties ...» opcije.

48
-«Manipulation with beams» – manipuliranje s geometrijom štapnog elementa.

-«Divide beam» – dijeli štapni element u zadanoj toči na dva dijela.

-«Merge beam» – iz dva odvojena dijela stvara jednu gredu.

-«Prolong beam» – produljivanje grede.
Može se definirati ukupna duljina grede «length» ili produljenje «prolong», također se
može definirati i hoće li produljenje biti prije početka greda ili iza kraja.

49
Prikaz elemenata i oznaka, prikaz alatnih traka

Pregled radne plohe

Pomoću prozora «view» mogu se brzo postaviti parametri pogleda na konstrukciju. Uz

pomoć 5 klizača definiraju se pomak pregleda po x i y osi, rotacija oko z i y osi te
približavanje i udaljavanje od slike («zoom»).

Klizač za rotaciju oko z

Klizač za pomicanje gore-dolje
Klizač za povećavanje
Klizač za rotaciju oko y
Klizač za pomicanje lijevo-desno

Isto se može napraviti preko miša i tipkovnice:

Pritiskom na «Shift» tipku i desnu tipku miša pomiče se slika, a pritiskom na «Ctrl» tipku
i desnu tipku miša rotira se slika oko y i z osi.

Pritiskom na jednu od ikona trake «view» mijenjaju se pogledi na model:

- pogled u smjeru x globalne osi

- pogled u smjeru y globalne osi

- pogled u smjeru z globalne osi

- izometrijski pogled

- Povećanje i smanjivanje slike – pritiskom lijeve tipke slika se uvećava, pritiskom

desne tipke slika se smanjuje

- Prikaz svih elemenata

-Povratak na prošli pogled

- «Render view» - vjerniji 3d prikaz elementa

50
Prikazivanje elemenata

Načni prikazivanja samih elemenata i informacije o njima radi se preko alatne trake na
dnu radne plohe :

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
1. Prikazivanje geometrije – osi štapnih nosača i ravnine pločastih elemenata
2. Prikazivanje računske geometrije – linije po kojima program proračunava konstrukciju
3. Potpuno prikazivanje elemenata – pored os prikazuje se i poprečni presjek na cijelom
elementu i debljina ploče
4. Djelimično prikazivanje elementa – na mjestu veze s drugim elementom ne prikazuje
se poprečni presjek.
5. Prikaz poprečnog presjeka samo u sredini nosača
6. Prikaz veza između elemenata
7. Prikaz opterećenja
8. Ikona za pozivanje prozora u kojem se definiraju prikazi pojedinih grafičkih informacija
o elementu.
9. Ikona za pozivanje prozora u kojem se definiraju prikazi pojedinih tekstualnih
informacija o elementu.
10. Kopiranje svojstava pregleda iz prozora u prozor
11. Brisanje svih dijagrama

Pritiskom na ikonu 8. otvara se sljedeći prozor:

Pod «Mode» definiramo zeli li se neki podatak dodati(+), obrisati(-) ili

izmijeniti stanje (ukoliko je + idućim pritiskom postaje – i
obrnuto)(Adjust)

U grupi «Axial model» i «Surface» definira se prikaz elementa (ikone 1-

6)

Ostale opcije:
Lower fibres – donji dio poprečnog presjeka
DOF release – prikaz mjesta s otpuštenim vezama
Connections to contact – prikaz kontakta
Supports – prikaz oslonaca
Loads – prikaz opterećenja
Local axes – lokalne osi
Local axes X,Z – lokalne x i z osi
Foundation – prikaz temelja

51
Kada se odaberu svi željeni prikazi, odaberu se elementi i pritisne se «Apply», odnosno
«OK».

Pritiskom na ikonu 9 otvara se sljedeći prozor:

U prvom izborniku odabire se u kojim modulima/prozorima žele se

prikazati informacije.

Pod izbornikom «Beams» odabiru se podaci vezani uz štapne

elemente, a pod «Slabs» informacije vezane uz ploče.

Takođe moguće je izabrati i mjesto prikaza informacija za ploču;

«label inside slab» - prikaz unutar ploče, «label in vertex of slab» prikaz
u čvoru ploče.

Pod «contacts» odabiru se informacije vezane uz kontakte.

Opcija «label supports» uz oslonac dodaje mu i ime, a «label load» čini to isto s
opterećenjima.

Nakon što se odaberu informacije koje želimo dodati na sliku, odabiru se elementi za
koje te informacije tražimo.

Dodavanje i brisanje alatnih traka

Alatne trake pale se i gase pritiskom na padajući meni «Display» - «Toolbars…»

Bitne alatne trake koje nisu upaljene po startanju programa:

Diagrams on beams – dijagrami unutrašnih sila na štapnim elementima

Diagrams on slabs – dijagrami unutrašnih sila na pločastim elementima – vektori,
naprezanja, pomaci …
Isolines – dijagrami unutrašnih sila na pločastim elementima – grafički, u bojama
dijagrami naprezanja, deformacija …

52
Promjena mjerila

Promjena mjerila pojedinih elementa crteža vrši se pritiskom na padajući meni «Tools» -
«Scales»

Pod karticom «Loads» mijenjaju se mjerila za opterećenja:

Point – koncentrirano opterećenje

Line – raspodijeljeno linijsko opterećenje
Area – raspodijeljeno plošno opterećenje
Thermal load – toplinsko opterećenje
Settlement – opterećenje uslijed slijeganja opterećenja.

Pod «mode of displaying for load» definira se način prikaza opterećenja.

53
Pod karticom «Marks» definiraju se veličine oznaka u modelu.
Support – oslonci
Connections and DOF release – otpuštanja veze
Local axes – lokalne osi
Contacts – kontakti
Lower fibre offset – pomak kod prikaza donjih osi.

Pod karticom «postproccesor» definira se mjerilo u kojem će se prikazivati dijagrami.

Displacement – pomaci
Moments – momentni dijagrami
Shear forces – poprečne sile
Axial forces – uzdužne sile
Stress – naprezanja
Contact stress – naprezanja u vezi

54
Pod karticom «reactions» definiraju se prikazi reakcija.

Za silu u reakciji – Forces

Za moment u reakciji - Moments

55
7. Definiranje opterećenja

Skupina opterećenja

Opterećenja prilikom proračuna raspoređujemo u skupine – «Load cases». Više različitih

opterećenja s nekom zajedničkom logikom stavljamo u jednu skupinu. Obavezno je
definiranje barem jedne skupine opterećenja. Grupe opterećenja definiramo pod opcijom
«Load cases and combinaton» u listi «tree view-a» :

«Name» – ime skupine opterećenja

«Default coefficent» – početni koeficijent kod definiranja kombinacija opterećenja
«Load type» – vrsta opterećenja

Nakon što se pritisne ok i definira ta skupina opterećenja, otvara se prozor:

56
Preko tog prozora upravlja se opterećenjima, kombinacijama opterećenja i
anvelopama rješenja.

«New load case» - nova skupina opterećenja

«New combination» -nova kombinacija opterećenja
«New envelope» - nova anvelopa

«Delete» – brisanje skupine opterećenja

«Clear results» – ukoliko je proračunata skupina opterećenja, briše rezultate
proračuna
«Edit» – izmjena skupine opterećenja
«Copy» – kopiranje skupine opterećenja

57
Vrste opterećenja

Dead load

Vlastita težina elementa najlakše se definira preko naredbe «dead load». Računalo računa
opterećenje iz površine poprečnog presjeka i gustoće materijala elementa.

Definira se na sljedeći način:

Prvo se odabire pod koju skupinu opterećenja spada («Load case»), zatim smjer
akceleracije težine (g) pod «weight acceleration» i na kraju se odabiru elementi koje želimo
opteretiti vlastitom težinom.
Moguće je još odabrati i način prikazivanja opterećenja.

58
Point load

Pod «point load» zadajemo kocentrirane sile, momente, pomake i rotacije.

Definira se na sljedeći način:

Prvo se odabire skupina opterećenja, zatim se definira točka u kojoj će opterećenje
djelovati. Pod «load type» odabire se vrsta koncetriranog opterećenja:
Force – sila
Moment – moment
Translation – pomak
Rotation – zaokret nosača
Pod «co.-ord. system and direction» definira se smjer sile u odnosu na globalni koordinatni
sustav, lokalni koordinatni sustav ili u nekom općem smjeru.
«Size» definira smjer i iznos opterećenja ovisno o koordinatnom sustavu.

59
Line load

S «line loadom» zadaje se kontinuirano opterećenje silom i momentom

Definira se kao i «point load» uz razlike:

Pod «load type» odabire se zadavanje na gredi ili ploči («beam» ili «slab»), tip opterećenja
(«continous» ili «continous moment») i područje na kojem se definira.
Pod «co.-ord. system and direction» odabire se globalni koordinatni sustav, lokalni
koordinatni sustav, projekcija na element ili opći smjer.
Pod «magnitude of load» odabire se iznos sile na početku i kraju opterećenja (linearna
interpolacija).

60
Area load

S «area load» zadaje se opterećenje na nekoj površini.

Slično se definira kao sva ostala opterećenja, a razlike su:

Pod «load type» zadaje se oblik opterećenja, koji može biti konstantan «constant», linearno
promjenjiv «linear variable», hidrostatski «hydrostatic pressure». Parametri opterećenja
mijenjaju se pod «adjust parameters». Padajuća lista ispod definira područje djelovanja
opterećenja.

61
Thermal load

Pod «thermal load» definira se opterećenje uslijed promjene temperature. Opterećenje se

računa iz podataka zadanih za promjenu temperature, toplinskih karakteristika materijala i
poprečnog presjeka.

Temp. in axis – temperatura u osi elementa

Thermal gradient – promjena temperature u smjeru lokalnog koordinatnog sustava y
odnosno z.

62
Moving load

«Moving load» nije pravo opterećenje. Ta funkcija kopira i pomiče opterećenje u zadanom
smijeru i stvara novu podskupinu opterećenja.

Definira se na sljedeći način:

Prvo odabire se opterećenje koje želimo napraviti pokretnim, zatim definiramo pomak na
«distance along axes» i zatim broj koraka na «no. of copies». Nakon završetka definiranja u
izborniku «load case» pojavljuju se nove skupine opterećenja.

63
Slijeganje oslonaca

Slijeganje oslonca definira se pod «Load» - «Settlement of supports»

Slijeganje se definira tako da se odrede pomaci i rotacija oslonca, te da se odaberu oslonci.

64
8. Proračun

Proračun se započinje pritiskom na meni «Calculation» - «Calculation ...»

U ovom prozoru definiraju se parametri proračuna.

Prvi parametar je tip proračuna. Za navedene probleme tip proračuna je statika
«statics». Potom se definira metoda rješavanja problema. I Gausova eliminacija i iteacija
imaju svoje prednosti i mane. Zatim se odabiru opterećenja za koja će se proračunavati
konstrukcija. Ukoliko se žele proračunati sva neproračunata opterećenja onda se izabire
«all not computed».

65
U «generator parameters» definiraju se neki parametri vezani uz mrežu konačnih
elemanata.
Proračun se pokreće pritiskom na tipku «calculation».
Ukoliko proračun prođe bez problema, otvara se sljedeći prozor:

Pritiskom na postprocessor ulazimo u modul za pregled i obradu rezultata.

66
9. Obrada rezultata
Prikaz dijagrama rješenja

Za prikaz rezultata za štapne elemente mora biti uključena alatna traka «diagrams on
beams», a za pločaste elemente «diagrams on slabs» ili «isolines».

Prilikom prvog proračuna otvara se prozor u kojem se odabire za koja opterećenja se želi
prikazati rezultati.

Nakon odabira opterećenja program pita žele li se učitati rješenja za sva opterećenja ili
samo za jedno. Nakon toga pita da li automatski podesi mjerilo za opterećenja.

Ukoliko mjerila nisu dobro definirana uvijek se mogu promijeniti pod opcijom «Scales» u
«Tools» padajućem meniju.

Naposljetku, prozor postprocessora se otvara.

67
Trake u kojima stoje naredbe za iscrtavanje dijagrama:

Zelene ikone – dijagrami na grednim elementima u svim smjerovima

Plave ikone – rezultati na pločastim elementima u svim smjerovima
Žute ikone – prikaz vrijednosti proračuna preko izolinija i različitih boja

Na vrhu svakog stupca tri su ikone: + dodavanje dijagrama, - brisanje dijagrama, x

brisanje svih dijagrama iz te skupine.

Kod dijagrama za grede moguće je odabrati dali će se prikazivati rezultati prema

lokalnom koordinatnom sustavu ili globalnom. Prva ikona «123» daje numeričke
opise dijagrama – lokalni ekstremi, globalni ekstremi ili svugdje. Deformacije
grednog elementa vide se pritiskom na ikonu «o»

Kod prikaza dijagrama na ploči moguće je izabrati prikaz rezultata u srednjem,

najvišem ili najnižem sloju pločastog elementa.

Kod prikaza u «isoline» modu, dijagram uvijek prati odgovarajuća legenda.

68
Prikaz reakcija u osloncima

Prikaz reakcija u osloncima pali se na padajućem meniju «Results» - «Reaction in

supports»

Otvara se alatna traka u kojoj se odabiru svojstva prikaza reakcija.

Reakcije se mogu prikazati u čvorovima (In nodes), dijagramom (Diagram), rezultantom (by
means of resultant). Moguće je prikazati reakcije u smjeru globalnog koordinatnog sustava
(global axes) ili u smjeru lokalnog koordinatnog sustava oslonca. U zadnjoj podgrupi odabire
se koja se sila ili moment promatra. Kada se definiraju svi parametri odabiru se oslonci na
kojima se žele prikazati rezultati.

Rezultati u kontaktima definiraju se na isti način samo se odabir pod «Results» - «Reactions
in contacts»

69
Ekstremne vrijednosti

U slučaju složenih konstrukcija, gdje u šumi lokalnih ekstrema iz dijagrama ne može se

lako pronaći globalni ekstremi, funkcija «extremes - beams» za grede i «extremes –
slabs» za ploče pronalazi ekstremne vrijednosti i njihove lokacije. Navedene funkcije
nalaze se pod padajućim menijem «Results».

U padajućem izborniku «Range» odabire se podskup elemenata na kojem se traži

ekstremi («Selection» - izabrani elementi, «whole structure» - cijela konstrukcija).

Pod izbornikom «results» izabire se od kojeg proračuna se traži ekstrem.

Izbornik ispod odabire opterećenje.

Pod izbornikom «extremes» odabire se koja vrsta ekstrema se traži: sve, deformacije,
unutarnje sile ili naprezanja.

U listi ispod izbornika nalazi se popis ekstremnih vrijednosti prema globalnom i lokalnom
koordinatnom sustavu. Pritiskom na ekstremnu vrijednost, pokaziva se na element u
konstrukciji na kojem se ta ekstremna vrijednost nalazi. Ispod liste nalazi se informacijski
prozor koji govori o elementu na kojemu se nalaze ekstremne vrijednosti.

70
Kombinacija opterećenja i anvelopa opterećenja

Kombinacije opterećenja kreiraju se unutar izbornika opterećenja (Load case).

Pritiskom na ikonu LC pri vrhu radne plohe.

Pritiskom na «new combination» kreira se nova kombinacija opterećenja.

71
Pod «combination type» odabire se kombinacija ili prije proračuna (preprocessor) ili
nakon (postpocessor) proračuna.
Pod «name» definira se ime opterećenja.

U kombinaciju opterećenja se dodaju tako da se selektira željeno opterećenje i pritiskom

na zelenu strelicu gore dodaje u listu opterećenja u kombinaciji. Pritiskom na dvostruku
strelicu sva raspoloživa opterećenja ulaze u kombinaciju. Iz kombinacije opterećenja se
vade pritiskom na strelicu dolje, a sva opterećenja se vade pritiskom na dvostruku
strelicu. Kada je opterećenje u listi opterećenja uključenih u kombinaciju, moguće je
mijenjati koeficijent uz njega tako da se selektira opterećenje pritiskom na njega i u polje
«Current load case coefficient» upiše vrijednost koeficijenta i potom pritisne tipka
«Adjust». Kada je definirana kombinacija, pritisne se «ok».

Anvelopa se kreira na isti način.

72
73