najnižu razinu, ne i one koji vjeruju i dobra djela čine, njimapripada nagrada neprekidna. Pa, šta te navodi da poričeš Svi- jet onaj, zar nije Allah najpravedniji sudija.“ (Et-Tin: 1-8.)Druga naša odgovornost sastoji se u tome da nas je Bog učinio pripadnicima Ummeta Muhammedovog, alejhisselam,sljedbenicima posljednje Allahove objave Kur›ana. Riječ je oodgovornosti koju nosimo kao muslimani. To je velika, ko-mleksna i zahtjevna odgovornost. Ona se sastoji u tome danam je ukazano povjerenje da pred čovječanstvom, pred ci- jelim svijetom svjedočimo istinu, živimo islam i pokazuje-mo njegove vrijednosti i ljepote. O toj odgovornosti riječ je usljedećem kur’anskom ajetu:„I mi smo tako vas učinili zajednicom središnjom, da bistesvjedoci protiv svijeta bili, i da poslanik bude protiv vas svje-dok“... ( El-Beqare, 143.)Posebo danas kada neprijatelji islama i muslimana medij-ski šire lošu sliku o islamu i muslimanima, naša odgovornost,odgovornost nas koji živimo u zapadnim zemljama i gradovi-ma dobiva na enormonom značaju. Mi smo dužni da u svjet-skoj sudbini islama i muslimana učestvujemo tako što ćemosvjedočiti pravo lice islama, što ćemo obesnaživati onu sli-ku islama u kojoj se on prikazuje kao opasnost. Naša je dakleodgovornost u tome da u svojim životnim sredinama, na po-slu, u prodavnici, u školi, na ulici, parku, svugdje tamo gdjese susrećemo s drugim ljudima svojim osmjehom, ljubazno-šću, milošću, dobrotom, radom, čistoćom, znanjem pokaže-mo, posvjedočimo ono pravo lice islama. Treća naša odgovornost sastoji se u našoj društvenoj, dže-matskoj i generacijskoj pripadnosti. U toj odgovornosti dola-zi do izraza ono geslo da treba misliti globalno a djelovati lo-kalno. Drugim riječima, mi pripadamo čovječanstvu, islam-skom ummetu, bošnjačkom, albanskom ili nekom drugomnarodu i treba da njegujemo sva ta univerzalna osjećanja pri-padanja, ali mi živimo ovdje i sada, u ovoj zemlji i u ovomgradu, u ovom džematu, a to dalje znači da kao muslima-ni snosimo odgovornost prije svega za našu generaciju i na-šu djecu, za naš džemat i njegovu budućnost u ovom gradu i uovom društvu. To je odgovornst u kojoj do izraza treba da do- lazi duboki osjećaj za mjesto i vrijeme.O tome se govori u sljedećem kur’anskom ajetu:„Taj je narod (zajednica/generacija) bio i nestao! Njemunjegova stečevina, a vama vaša stečevina. Vi nećete biti pitaniza ono što su oni radili.“ (El-Beqare 134. kao i 141.) Taj osjećaj za mjesto i vrijeme od presudne je važnosti zarad i djelovanje naših džemata i naše zajednice ovdje u Nje-mačkoj. U tom pogledu, uvijek moramo uzimati u obzir i po-štivati sljedeće činjenice: kao muslimani dužni smo biti lojal-ni ovom društvenom, pravnom i političkom poretku sve do-kle u tom poretku uživamo naša ljudska, građanska, vjerska isva druga prava i slobode. Kao muslimani dužni smo aktivno,kreativno i pozitivno sudjelovati u društvenim tokovima za- jednice u kojoj živimo i radimo. Naša prioritetna briga u ovojzemlji, u našim džematima i u našim porodicama treba da budu naša djeca, koja su ovdje rođena, koja ovdje idu u škole ina fakultete, koja ovdje rade i grade, koja će ovdje rađati svo- ju djecu. U tom pogledu još uvijek nam nedostaje dovoljnoonog osjećaja za mjesto i vrijeme koji se naglašava u već nave-denom kur›anskom ajetu. Kao muslimani, u svojim porodica-ma, u svojim džematima i u našoj Islamskoj zajednici u Nje-mačkoj morat ćemo učiniti mnogo više da koncept i strategijunašeg djelovanja i rada s djecom i mladima pilagodimo izazo- vima i zahtjevima pred kojima se oni nalaze.I naša četvrta odgovornost koju u ovoj prilici želim nagla-siti tiče se našeg porodičnog života. Brak i porodica su najve-će islamske vrijednosti. To je bogatstvo koje je u modernomsvijetu i suludoj trci za imetkom ugroženo. Brak i porodicapredstavljaju gnijezda ljubavi, milosti, topline.Ima nešto zajedničko, nešto istovrsno u roditeljskom od-nosu prema djetetu i Stvoriteljevom odnosu prema svojimstvorenjima: u prvom redu to je ljubav koja nema temelja, jerona je svemu temelj.Pa ipak, čovjek za svoj život, stoga što je Božije stvore-nje, ne duguje zahvalnost roditeljima. Njima duguje velikuzahvalnost za svoje podizanje i odgoj. Kur›ansko ukazivanjena čovjekovu zahvalnost koju duguje roditeljima je veličan-stveno:„Gospodar tvoj da samo Njemu robujete naređuje i da ro-diteljima dobročinstvo činite! Ako li i jedno od njih kod tebestarost doživi, ili pak oboje njih, ti im ni ‹uh› ne reci i na njihne podvikni, i plemenitom rječju im zbori! I krilo poniznostii samilosti im rasprostri i reci: ‹Gospodaru moj, Ti im se smi- luj baš kao što su i oni mene njegovali kad sam bio mali.“ (Su-ra Isra: ajeti 23.-24.)Brak i obitelj predstavljaju duševnu i tjelesnu, duhovnui socijalnu epifaniju Boga u više njegovih lijepih božanskihimena. Stvoritelj (Haliq), Stvoritelj (Fatir), Uzdržavatelj (Ra- bb), Milostivi (Rahamn), Samilosni (Rahim), Onaj koji vo- li (Wedud) očituje se u bračnom odnosu i vezi muškarca i že-ne. Brak kao najuzvišeniji izraz kosmičkog principa božan-skog stvaranja, prema kojem, kako se u Kur›anu kaže, Bog sveu parovima stvara, predstavlja ajet, znak koji ukazuje na Bo-ga. Evo za to kur›anskih potvrda:„I od Njegovih Znakova i to je da On za vas, od samih vasžene stvara, da se uz njih smirite i među vas ljubav i samilostdao je. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmišljaju.“(Sura Rum: 21. ajet)„Mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo, potom ga kao sje-menu kaplju na mjesto sigurno stavljamo, sjemena kaplju za-metkom potom učinimo, pa zametak grudom mesa učini-mo, grudu mesa kostima potom učinimo, pa kosti mesom za-odjenemo, a potom ga kao stvorenje drugo oživimo, pa nek jeslavljen Allah, stvoritelj najljepši.“ (Sura El-Mu›minun, aje-ti: 12.-14.)Islamski koncept bračnog i obiteljskog života u antroploš-kom i etičkom pogledu određen je, u prvom redu, stavom odostojanstvu, svetosti, ljepoti i vrijednosti života. Bog na vi-še mjesta u Kur›anu govori o tome kako u čovjeka udahnjujesvoj duh – (sura Hidžr, 29. ajet); Bog u Kur›anu kaže da čovje-ka stvara u najljepšem skladu (4 - sura Et-Tin, 4 ajet).Kur›an s drugim objavljenim knjigama dijeli princip vri- jednosti i svetosti života u znamenitom izričaju koji glasi:„Ko ubije nekog ko ubio nije kao da je ljude poubijao sve. A ko bude uzrokom da se sačuva život nečiji, kao da je saču- vao živote svih ljudi.“ (Sura El-Maida, 32. ajet).Na drugom mjestu u Kur›anu Bog kaže:„I ne ubijajte svoju djecu bojeći se neimaštine. Pa mi opskr- bljujemo i njih i vas. Doista je ubijanje djece grijeh golemi.“(Sura Isra, 31. ajet). Iz tog osnovnog stava dalje proizlazi da je ljudski život neraspoloživ, svet i nepovrediv od početka dokraja, a to znači od embrionalnog stadija do smrti. Brak pred-stavlja jedinu moralnu i socijalno legitimnu vezu i zajednicuu kojoj se začinje, nosi i rađa ljudski život.Braćo i sestre, čestitam vam ramazanski bajram: Bajram še-rif mubarek olsun! Čuvajmo naše ljudsko lice, našu vjeru, na-še džemate i porodice da bismo se mogli radovati u životu inadati Božijoj milosti na ovom i onom svijetu.
I z d a v a č :
M e š i h a t / M u f t i l u k I s l a m s k e z a j e d n i c e B o š n j a k a u N j e m a č k o j -
A d r e s a :
I G B D e . V . - “ N o v i S E L A M ” - H a a r b e c k s t r . 6 - 4 7 4 7 5 K a m p - L i n t f o r t - D e u t s c h l a n d -
T e l e f o n :
0 2 8 4 2 - 5 5 9 7 2 8 -
F a x :
0 2 8 4 2 - 5 5 5 1 4 -
e - m a i l :
v i g b @ g m x . n e t -
w e b :
w w w . v i g b . d e -
Z a i z d a v a č a :
M u s t a f a K l a n c o -
G l a v n i i o d g o v o r n i u r e d n i k :
I s h a k A l e š e v i ć -
S e k r e t a r r e d a k c i j e :
h f z . E s n a f B e g i ć -
D e s i g n i p r i j e l o m :
S a f e r M u m i n o v i ć
ODGOVORNOST I POVJERENJE
(Nastavak s 1. stranice)
3
SELAM<<