sad sjetio, kao da ga to ne zanima.Kao i uvijek, on nevjesto skriva svoje osjećaje prema Bentonu Wesleyju."Svakako ga mogu zamoliti da procijeni slučaj," kaže ona, "ali ja ne mogu govoriti u njegovo ime."PREDATOR 13"Oni žele da on ocijeni je li taj luđak koji me je nazvao, taj Rub, neki manijak, ali ja sam im reko da će to bitteško - razgovor nije snimljen pa će imat samo moju verziju nažvrljanu kraticama na papirnatoj vrećici."On ustane pa se doima još krupniji, zbog čega se ona osjeti još manjom pred njim nego prije. On uzme svoju beskorisnu kacigu i stavi sunčane naočale na oči. Za vrijeme cijelog razgovora nije ju ni pogledao, a sada muviše ne vidi oči. Ne vidi što se krije u njegovu pogledu."Smjesta ću se potpuno tome posvetiti", kaže Scarpetta dok on ide prema vratima. "Ali, ako želiš, možemo to poslije zajedno proučiti.""Ha?""Zašto ne bi svratio do mene?" "Ha?" ponovi on. "U kolko sati?" "U sedam."14 Patricia CornwellU KABINETU ZA MAGNETNU REZONANCIJU BENTON WESLEY PROMATRAsvojega pacijenta kroz pregradu od pleksiglasa. Svjetla su prigušena dok na polukružnom pultu mnoštvo ekrana pokazuje jarke slike. Benton je odložio ručni sat na torbu za spise. Hladno mu je. Nakon nekoliko sati ulaboratoriju za neurooslikavanje kognitivnih funkcija mozga čini mu se da mu je hladnoća prodrla duboko ukosti.Večerašnji pacijent vodi se pod identifikacijskim brojem, ali on ima ime. Basil Jenrette. Taj inteligentni, pomalotjeskobni tri-desettrogodišnjak inače je kompulzivni ubojica. Benton izbjegava izraz serijski ubojica. Taj pretjerano upotrebljavani termin ne daje i nikada nije davao nikakvu korisnu informaciju, osim što je sugeriraoda je počinitelj ubio troje ili više ljudi u određenom vremenskom razdoblju. Riječ serijski samo navodi nazaključak da se nešto događa u nizu. Ne govori ništa o motivima ili o psihičkom stanju nasilnoga prijestupnika, akada je Basil Jenrette ubijao, radio je to kompulzivno. Nije se mogao zaustaviti.Razlog zbog kojega mu skeniraju mozak uređajem za magnetnu rezonanciju od 3 tesla s magnetnim poljemšezdeset tisuća puta jačim od Zemljina jest u tome da odrede kako mu funkcionira bijela i siva tvar te da moždashvate zašto. Benton ga je tijekom kliničkih razgovora mnogo puta pitao zašto.Ugledao bih je i to bi bilo to. Morao sam to učiniti. Morao si to smjesta učiniti?PREDATOR 15 Ne baš nasred ulice. Znao bih je pratiti dok ne smislim kako, dok ne osmislim plan. Ako hoćete iskreno, što samdulje smišljao, to sam se bolje osjećao.A koliko bi to trajalo? Praćenje i smišljanje. Možeš li približno odrediti? Nekoliko dana, sati, minuta? Nekoliko minuta, možda nekoliko sati. Ponekad bi trajalo danima. Sve ovisi. Glupe kučke. Hoću reći, da se radio vama, i da vas je netko oteo, zar biste samo mirno sjedili u autu, zar ne biste čak ni pokušali pobjeći?Tako su se ponašale, Basile? Samo su sjedile u autu i nisu pokušavale bježati?Sve osim posljednje dvije. Za njih znate jer sam zbog toga ovdje. Ne bi se one opirale, ali auto mi se pokvario.Glupavo. Da se radi o vama, što bi vam bilo draže - da vas ubijem odmah u autu ili biste čekali da vidite što ćuvam napraviti kad vas dovezem na svoje posebno mjesto?Gdje se nalazi to posebno mjesto? Je li uvijek isto? A sve zato što mi se prokleti auto pokvario.Zasad se pokazalo da je struktura Basilova mozga sasvim prosječna, osim što su uočili abnormalnost u stražnjemdijelu maloga mozga, cistu od oko šest milimetara koja možda neznatno utječe na njegovu ravnotežu, ali ništaviše. Problem je u načinu na koji njegov mozak radi. A radi krivo. Jer u suprotnome, on ne bi bio kandidat zaznanstveno istraživanje PREDATOR i vjerojatno se ne bi suglasio da sudjeluje u njemu. Za Basila je sve igra, on je pametniji od Einsteina, drži da je najnadarenija osoba na svijetu. Ni na trenutak nije osjetio žaljenje zbogonoga što je učinio i otvoreno priznaje da bi ubio još žena kada bi mu se za to pružila prilika. Nažalost, Basil jesimpatičan.Dvojica zatvorskih čuvara u jedinici za MR s mješavinom zbunjenosti i radoznalosti pilje kroz staklo udvometarsku cijev oko koje je magnet. Čuvari su u uniformama, ali nemaju oružje. Tu ga ne smiju unositi, kao ni bilo kakve druge predmete koji sadrže željezo, uključujući lisice i lance, pa je Basil oko gležnjeva i zapešćasputan samo plastičnim lisičinama dok leži na stolu u magnetu i sluša neskladne udarce i kucanjeradiofrekvencija koji zvuče poput16 Patricia Comwell paklene glazbe što je ispuštaju visokonaponski vodovi - tako to bar zamišlja Benton."Ne zaboravite, sada slijede boje. Potrebno je samo da kažete koju boju vidite", govori u interkomneurofiziologinja, doktorica Susan Lane. "Ne, gospodine Jenrette, molim vas, nemojte kimati glavom. Ljepljiva je vrpca na vašoj bradi zato da vas podsjeti da se ne mičete.""10-43", čuje se Basilov glas preko interkoma.Prošlo je pola devet uvečer i Benton je zabrinut. Taj ga osjećaj drži već nekoliko mjeseci. Ne muči ga toliko da bi svi Basili Jenrettei iznenada mogli puknuti i postati nasilni unutar otmjenih starih zidova od opeke Bolnice