Professional Documents
Culture Documents
SONJA SEMJONOVNA
MARMELADOVA je kćerka
bivšeg činovnika pijanca koja
se odaje prostituciji da bi
prehranila svoju
porodicu.Njenog oca na ulici
pregaze kočije dok se pijan
vraćao kući.Njena maćeha
ubrzo umire,a Sonja ostaje
sama sa djecom.Zahvaljujući
novcu koji joj je poklonio
Svidrigajlov,ona smješta
djecu u dom.Sonja je
uz,Raskaljnikova,veoma
važan lik.Raskaljnikov svoju
tajnu otkriva prvo Sonji.Ona
mu pruža moralnu
podršku,nadu,spas.Ona je
stidljiva,mirna,hrišćanka koja
vjeruje u Boga,čita
Bibliju,podnosi žrtvu bez
prigovora.Iako ju je život
natjerao na prostituciju,ona je
uspjela da sačuva čistotu
duše.Kada je Raskoljnikov
pita moli li se Bogu,ona mu
odgovara:"A kako bih ja bez
Boga!"Ona vodi
Raskoljnikova dalje kroz
život.Polazi za njim u Sibir i
zahvaljujući upornosti i
ljubavi uspjeva da
Raskoljnikova vrati u život.
SVIDRIGAJLOV je
amoralist,čovjek koji živi
izvan domena moralnih
zakona.On smatra da moral
čini život dosadnim.Dok
Raskoljnikov ubija za
novi,bolji svijet,za dobrobit
svih,Svidrigajlov ubija iz
egoizma.On je čovjek bez
nadanja,bez vjere.Sav novac
koji mu je ostao od otrovane
žene,on ostavlja u
dobrotvorne svrhe:Zbrinjava
Marmeladovu
djecu,Sonju,Dunju.Na taj
način on nastoji da se iskupi
za svoj razvratni život.Kada
je shvatio da ni na koji način
ne može zadobiiti ljubav
Dunje,on izlaz nalazi u
samoubistvu.
Struktura romana gradi se na
principu konfliktnosti. Glavni
junak je u sukobu sa svijetom
i taj sukob se produzuje na
sukob sa samim sobom.
Ostali likovi u romanu su
nezavisni i takav njihov
polozaj predstavlja
konfronaciju raznih
misljenja. Autor svima daje
mogucnost da izraze svoj stav
i da donesu sud o datom
problemu, ali ni jedan lik ne
predstavlja tacku gledista
autora. Ona se moze traziti u
presjeku misljenja i stavova
svih tih likova. Ova osobina
romana se obiljezava kao
polifonijska struktura
romana.
Vrijeme u romanu je
zgusnuto na devet i po dana.
Prvi dio romana je vrijeme u
kome Raskoljnikov vrsi
probu ubistva, kada dobija
pismo od majke, kada cuje
sudbonosni razgovor u krcmi;
vrijeme koje traje dva i po
dana. Zbog kratkog vremena
radnja dobija na dinamici i
roman cini zanimljivijim.
Uostalom, sazimanje
vremena u romanu je
osobenost moderne proze.
Iz svesaka i prepiske
Dostojevskog evidentno je da
se kolebao u obrazlozenju
ubistva, od cega je zavisila i
koncepcija glavnog lika-
Raskoljnikova. Njega muci
pitanje: Da li dobar cilj
opravdava sredstvo kojim se
ostvaruje?
Naporedo sa dogadjajima
koji motivisu i podsticu na
ubistvo, u glavnom junaku se
nesvjesno javlja i otpor
prema zlocinu. Dostojevski
kaze da ,,kad je covjek
bolestan snovi se cesto
odlikuju izvanrednom
stvarnoscu sa stvarnoscu''.
Raskoljnikov sanja strasan
san. Osjeca da nece izdrzati
teret zlocina: ,,Boze, je li
moguce da cu uzeti sekiru i
udariti je po glavi, da cu
zatim gaziti po klizavoj
ljepljivoj krvi... Ne, ja to
necu izdrzati''.
Razumihin je suprotstavljen
glavnom junaku na idejnom
planu. Njegovo ime sugerise
razum za razliku od glavnog
junaka, cije ime otkriva
njegovu podjeljenu i
rascijepljenu licnost. On se iz
svog teskog materijalnog
stanja izvlaci radom i
odricanjem i samim tim
dokazuje da za covjeka ne
postoji stanje ,,kada se vise
nema kud''. On zivi u malom
sobicku kao i Raskoljnikov i
spreman je da svoju skromnu
zaradu podijeli sa njim.
Razumihin polemise sa
gledistem socijalista da je
zlocin protest protiv
nemoralnosti drustvenog
uredjenja i da ce ,,socijalni
sistem ispreden iz glave
nekog matematicara odmah
urediti citavo covjecanstvo i
za tren oka uciniti pravednim
i bezgresnim, prije svakog
zivog procesa, bez ikakvog
istorijskog zivotnog puta!...
Zato oni tako i ne vole zivi
proces zivota: ne treba ziva
dusa, jer ce ziva dusa traziti
da zivi, ziva se dusa nece
pokoravati mehanici, ziva je
dusa podozriva, ziva je dusa
nazadna!'' I kada okolina
pocinje da sumnja da je
Raskoljnikov ubica,
Razumihin trazi argumente
da ga odbrani. Medjutim on
tacno rezimira clanak ,,O
zlocinu'' i kaze
Raskoljnikovu: ,,Ono sto je
stvarno originalno u svemu
tome, i sto, na moj veliki
uzas, pripada samo tebi, to je
sto ti dozvoljavas covjekovoj
savjesti prolivanje kvi i,
oprosti, cak sa fanatizmom''.
Svidrigajlov je amoralist,
sladostrastnik i sadista.
Prividno, on je pobijedio jer
zivi iznad domena moralnih
zakona. Misli da moral
pretvara zivot u dosadu i
da ,,moralan covijek mora da
se dosadjuje''. On se odaje
razvratu zato sto u njemu
nalazi nesto zasnovano na
prirodi, nesto sto kao
zeravica gori u krvi. Dok
Raskoljnikov ubija u ime
novog i bolje svijeta,
Svidrigajlov ubija iz
egoisticnih pobuda. Ali i
jedan i drugi ne mogu da
nose teret ubistva.
Svidrigajlov je covjek bez
vjere i bez nadanja. On
kaze: ,,Mi eto, uvijek
zamisljamo vjecnost kao
neku ideju koja se ne moze
shvatiti, kao nesto ogromno...
I, odjednom, zamislite,
mjesto svega toga, samo
jedna sobica, nesto slicno
domacem seljackom kupatilu,
pocadjavela i po svim
coskovima pauci i to ti je,
eto, sva vjecnost''. Kada
shvati da ne moze zadobiti
Dunjinu ljubav, izlaz nalazi u
samoubistvu.