You are on page 1of 45

Rodion Romanovič

Raskoljnikov je mlad student


koji je isključen sa
univerziteta i koji živi u
potpunoj nemaštini.On je
odlučio da se jednim
poduhvatom izvuče iz svog
odvratnog položaja.Odlučio
je da ubije staricu koja daje
novac pod interes.Starica je
glupa,gluva,bolesna,gramziva
,uzima čivutske kamate,zla je
i drugima jede vek.Ona ima
mlađu sestru Lizavetu koju
stalno muči i koja kod nje
služi.Sve u svemu,mislio je
da ona nema razloga da živi i
kad bi je ubio da bi mnogo
dobra donio čovečanstvu.On
je odlučio da je ubije i
opljačka,da bi usrećio majku
Pulheriju Aleksandrovnu koja
živi u sreskom mjestu,da
spasi sestru Avdotju
Romanovnu koja je služila u
kući spahije Svidrigajlova
koji joj se udvarao,a i da bi
on završio studije a zatim da
bude pošten i stabilan celog
života.On je time pravdao
svoj zločin.I desio se
pogodan i savršen trenutak za
to.Smislio je plan kako bi
zamazao svoje tragove i uz
malo teškoća uspio je u
svojim namjerama.Jedino što
nije očekivao je da će i
Lizavetu morati
ubiti.Lizaveta je igrom
slučaja ušla u sobu i videla
Raskoljnikova,a to se nikako
nije smelo desiti.Od babe je
uzeo novčanik i nešto
nakita,koje je potom sakrio
pod kamen i nikad više
vidio.Samim tim postupkom
on je porekao svoje razloge
zločina.Skoro savršen zločin
je izveo:nije ostavio nikakvih
dokaza iza sebe,niko nije
sumnjao na njega,dok sam
sebe nije izdao.Posle par
dana od ubistva razbalio
se;stalno je bio u bunilu,i
takvo njegovo ponašanje ga
je odalo i izazvalo
sumnje.Prozvali su ga i
ludim.Njegov drug
Razumihin je bio uz njega, a
ubrzo su stigle majka
Pulherija i sestra Dunja.I kad
je došao sebi nešto mu nije
dalo mira.Nerešiva pitanja
iskrsavaju pred
njim,nesluđena i neočekivana
osećanja muče njegovo
srce.Važnu tad ulogu a i
kasnije u njegovom životu
imala je Sonja
Semjonovna.Njoj je jedinoj
rekao za svoj zločin,ali tad
kad je njoj govorio to je čuo i
Svidrigajlov .Svidrigajlov je
bio stariji čovek koji se
udvarao Dunji,njegovoj
sestri.A za njega se govorilo i
da je oterao u smrt slugu,da
je usmrtio suprugu Marfu
Petrovnu,silovao devojčicu
koja se zatim u očajanju
utopila.Sonja je zahtevala
priznanjr krivice i
iskupljenje greha patnjom
robije,a Svidrigajlov mu
predlaže da ode negdje
daleko a onda da se
ubije.Ustvari,Raskoljnikov je
i imao ta dva izlaza:predati se
ili ubiti se.Nije imao snage
ubiti se,i bio je primoran da
se sam prijavi policiji što je i
učinio.Tim njegovim činom
pravda je bila izvršena.Prije
ubistva on je u jednom
članku napisao svoju teoriju o
zločinu.Njenu suštinu čini
podela ljudi na obični i
neobične;neobični mogu
kazati svetu novu reč i radi
ostvarenja nove ideje imaju
pravo da prekorače moralne
norme,čak i da proliju krv.On
je sebe svrstao u neobične
ljude;htio je da bude
Napoleon,a ne obična vaš
kako je jednom prilikom
nazvao čoveka.Posle ubistva
njegovo samosećanje i
postupci su izrazito
nerazumni.Imao je uslova da
sačuva tajnu prestupa,a
otkriva je.Posle ubistva
njegov razum se potpuno
pomutio.Kad je trebao ubiti
Aljonu Ivanovnu - babu tačno
je znao da je to pravedno,a
posle uspešno obavljenog
čina,razum mu se zamrsio i
nije mogao naći rešenja.Čak
mu nije bio važan ni novac ni
nakit koji je ukrao od babe a
to bi trebao biti i razlog
ubistva.Pre ubistva imao je
jedan stav prema svetu i
životu,a posle ubistva sasvim
drugi.Shvatao je da i
siromaštvo nije najveća
čovekova nesreća,i da je biti
ubica mnogo gore.On oseća
da umrljan krvlju nema pravu
na majčinu i sestrinu
ljubav.One u njemu gledaju
onog ranijeg Rođu,a kad bi
saznale ko je sada on
postao,užasnule bi se.Osoba
koja je najviše doprinela
njegovoj predaji bila je
Sonja.Snaga njenog uticaja
na Raskoljnikova je u
osećanju da ga Sonja voli,ali
istovremeno i osuđuje i
zahteva da prizna zločin i
patnjom iskupi
krivicu.Simbolični krst koji
mu Sonja nekoliko puta
pruža,a on odbija da ga
primi,najzad na kraju će ga
primiti.Sonja,iako je i život
prema njoj bio surov i
nepravedan ona nikada nije
dopuštala da je slomi.Imala je
vjeru u Boga,i u toj svojoj
jakoj veri ona je videla spas
od očajanja,što to nije bio
slučaj kod
Raskoljnikova.Raskoljnikov
je bio osuđen na robiju u
Sibir na 8 godina i Sonja je
pošla za njim.To mu je u
početku negodovalo,bio je
zao i grub prema njoj ali
kasnije je shvatio da je puno
voli.A kad je to shvatio
postao je nerazmjerno
srećan,kao da se
preporodio."Hteli su da
govore,ali nisu mogli.Oči su
im bile pune suza.Oboje su
bili bledi i mršavi;ali na tim
bledim i bolešljivim licima
već je sijala zora obnovljene
budućnosti,potpunog
vaskrsenja u novi život.Njih
je vaskrsla ljubav;srce
jednoga nosilo je u sebi
neiscrpne izvore života za
srce drugoga".Tog trenutka
rodio se novi Raskoljnikov sa
vjerom u život i nadom da još
nije kasno krenuti iz početka
i sve popraviti.
RODION ROMANOVIČ
RASKOLJNIKOV je glavni
lik romana "ZLOČIN I
KAZNA".On je bivši student
prava,povučen u
sebe,odbačen od društva i
prijatelja.Siromaštvo ga
navodi na pomisao da bi
mogao da ubije staru babu-
zelenašicu.Poznanstvo sa
Marmeladovim,pismo majke
u kome mu saopštava da će
bogato udati kćerku kako bi
njemu materijalno pomogla-
sve to pomaže Raskoljnikovu
da opravda svoj
zločin.Uporedo sa
razvijanjem plana ubistva
djeluju i sile otpora.To su
Raskoljnikovljevi snovi:jedan
kada se ocem šeta i gleda
kako pijani ljudi ubijaju
konjče i drugi kada sanja da
je u nekoj oazi u Egiptu.Sve
to svjedoči koliko je težak
život junaka i koliko je on
uznemiren.Težio je da svoj
zločin učini savršenim,pa je
pazio na najsitnije detalje,a
zaboravljao na važnije
stvari.Aljona Ivanovna je bila
baba,svakako bi ubrzo
umrla,živjela je na štetu
drugih i svima je nanosila
bol.Raskoljnikov je smatrao
da će tim ubistvom učiniti
stotine dobrih dijela koja će
iskupiti taj zločin.Svojom
nepažnjom ostavlja vrata
otvorena,te tako biva ubijena
i Lizaveta.Nakon ubistva
počinju dani u kojima se
Raskoljnikov bori sam sa
sobom,sa svojom
savješću.On nije ubio zbog
novca,to potvrđuje činjenica
da novac nije ni prebrojao
već ga je odmah odnio daleko
od kuće da ga ne podsjeća na
zločin.Težio je ka
napoleonskoj moći,da se
izdvoji od običnih ljudi.On
kaže:"Neobičan čovjek ima
pravo...tj. ne zvanično pravo
nego sam ima pravo da
dozvoli svojoj savjesti da
prekorači preko izvjesnih
prepreka i to jedino u slučaju
ako to zahtjeva ostvarenje
njegove ideje..."U snovima
mu se pojavljuje Aljona
Ivanovna i dok ponovo
pokušava da je ubije ona se
smije.To pokazuje da njegova
savjest osjeća teret
krivice.Bori se sa svojom
savješću,snovima,dilemama.
Došao je do raskrsnice:jedan
put vodi ka samoubistvu i
Raskoljnikov ga odbacuje.On
polazi drugim,Sonjinim
putem,koji vodi ka
Bogu,spasenju.On se predaje
sudu,ali čak ni u prognanstvu
svoj postupak ne smatra
zločinom.Prognanstvo
predstavlja za njega novi
život.Spas su mu pružili
Sonja i Jevanjđelje.

SONJA SEMJONOVNA
MARMELADOVA je kćerka
bivšeg činovnika pijanca koja
se odaje prostituciji da bi
prehranila svoju
porodicu.Njenog oca na ulici
pregaze kočije dok se pijan
vraćao kući.Njena maćeha
ubrzo umire,a Sonja ostaje
sama sa djecom.Zahvaljujući
novcu koji joj je poklonio
Svidrigajlov,ona smješta
djecu u dom.Sonja je
uz,Raskaljnikova,veoma
važan lik.Raskaljnikov svoju
tajnu otkriva prvo Sonji.Ona
mu pruža moralnu
podršku,nadu,spas.Ona je
stidljiva,mirna,hrišćanka koja
vjeruje u Boga,čita
Bibliju,podnosi žrtvu bez
prigovora.Iako ju je život
natjerao na prostituciju,ona je
uspjela da sačuva čistotu
duše.Kada je Raskoljnikov
pita moli li se Bogu,ona mu
odgovara:"A kako bih ja bez
Boga!"Ona vodi
Raskoljnikova dalje kroz
život.Polazi za njim u Sibir i
zahvaljujući upornosti i
ljubavi uspjeva da
Raskoljnikova vrati u život.

SVIDRIGAJLOV je
amoralist,čovjek koji živi
izvan domena moralnih
zakona.On smatra da moral
čini život dosadnim.Dok
Raskoljnikov ubija za
novi,bolji svijet,za dobrobit
svih,Svidrigajlov ubija iz
egoizma.On je čovjek bez
nadanja,bez vjere.Sav novac
koji mu je ostao od otrovane
žene,on ostavlja u
dobrotvorne svrhe:Zbrinjava
Marmeladovu
djecu,Sonju,Dunju.Na taj
način on nastoji da se iskupi
za svoj razvratni život.Kada
je shvatio da ni na koji način
ne može zadobiiti ljubav
Dunje,on izlaz nalazi u
samoubistvu.
Struktura romana gradi se na
principu konfliktnosti. Glavni
junak je u sukobu sa svijetom
i taj sukob se produzuje na
sukob sa samim sobom.
Ostali likovi u romanu su
nezavisni i takav njihov
polozaj predstavlja
konfronaciju raznih
misljenja. Autor svima daje
mogucnost da izraze svoj stav
i da donesu sud o datom
problemu, ali ni jedan lik ne
predstavlja tacku gledista
autora. Ona se moze traziti u
presjeku misljenja i stavova
svih tih likova. Ova osobina
romana se obiljezava kao
polifonijska struktura
romana.

Struktura romana je tipicna


za roman Dostojevskog jer u
sebi objedinjava osobenosti
svih vidova romanesknog
zanra. To je roman hronika-
obuhvata niz dogadjaja i
situacija: pozar zbog kojeg su
okrivljeni nihilisti, kocije
koje gaze pijanicu, ubistvo;
socijalni roman- jer obuhvata
zivot u sirotinjskim
cetvrtima, prostituciju i
alkoholizam; kriminalni
roman- govori o junaku koji
izvrsava ubistvo i o traganju
policije za ubicom; filozofski
roman- nosi ideju glavnog
junaka koji nudi eticko-
filozofsku podogu i on je daje
u raspravi ,,O zlocinu'';
psiholoski roman- likovi u
romanu se razotkrivaju
analizom psihickih stanja i
njihovih ponasanja;
avanturisticki roman- tajno
dopisivanje i sastanci, ucjene,
revolverski hici; roman
tragedija- donosi smrt
Marmeladova na ulici,
ubistvo, samoubistvo;
javljaju se djeca patnici.

Prostor u romanu je veoma


suzen. Radnja se odvija u tri-
cetiri sobe, u krcmi, sudnici,
na mostu i na jednom trgu.
To je prostor u kome se krecu
sitni cinovnici, prostitutke i
prosjaci; mjesta u kojima
junaci zive i ujedno govore o
svojoj sudbini. Soba, nalik na
mrtvacki sanduk ili brodsku
kabinu, govori o zivotnoj
tjeskobi glavnog junaka.
Soba Sonje Marmeladove je
nejednakih uglova sto
podsjeca na njenu neobicnu
sudbinu. Sav ambijent, u
kome sekrece glavni junak,
pocev od krcmi u koje se
obavezno silazi niz stepeniste
mracnih ulica ulica u kojima
obitavaju prostitutke, djeluje
funkcinalno i motivise
ponasanje glavnog junaka.

Vrijeme u romanu je
zgusnuto na devet i po dana.
Prvi dio romana je vrijeme u
kome Raskoljnikov vrsi
probu ubistva, kada dobija
pismo od majke, kada cuje
sudbonosni razgovor u krcmi;
vrijeme koje traje dva i po
dana. Zbog kratkog vremena
radnja dobija na dinamici i
roman cini zanimljivijim.
Uostalom, sazimanje
vremena u romanu je
osobenost moderne proze.

Iz svesaka i prepiske
Dostojevskog evidentno je da
se kolebao u obrazlozenju
ubistva, od cega je zavisila i
koncepcija glavnog lika-
Raskoljnikova. Njega muci
pitanje: Da li dobar cilj
opravdava sredstvo kojim se
ostvaruje?

Ideja o ubistvu pojavila se


poslije prve posjete zelenasici
i ,,pocela da mu kljuje u
glavi''. Istovremeno on istu
ideju cuje u kafani, u
razgovoru izmedju oficira i
studenta; razgovor u kome
student tvrdi da bi ,,tu
proklrtu babu ubio i
opljackao bez imalo grize
savjesti''. Ideja o ubistvu je
razgradjena u clanku ,,O
zlocinu'' koji je Raskoljnikov
ranije objavio u jednom
casopisu. U tom clanku on
razmatra psiholosko stanje za
sve vrijeme zlocina, tvrdeci
da izvrsenje zlocina uvijek
prati bolest kao posljedica
grize savjesti ili osjecanje
grijeha. Medjutim on tvrdi da
postoje u svijetu neobicni
ljudi koji imaju pravo da
izvrse zlocin: ,,Neobican
covjek ima pravo... to jest ne
zvanicno pravo nego sam ima
pravo da dozvoli svojoj
savjesti da prekoraci preko
izvjesnih prepreka i to jedino
u slucaju ako to zahtjeva
ostvarene njegove ideje...'' Te
,,izvjesne prepreke'' su prije
svega moralne prirode.

Naporedo sa dogadjajima
koji motivisu i podsticu na
ubistvo, u glavnom junaku se
nesvjesno javlja i otpor
prema zlocinu. Dostojevski
kaze da ,,kad je covjek
bolestan snovi se cesto
odlikuju izvanrednom
stvarnoscu sa stvarnoscu''.
Raskoljnikov sanja strasan
san. Osjeca da nece izdrzati
teret zlocina: ,,Boze, je li
moguce da cu uzeti sekiru i
udariti je po glavi, da cu
zatim gaziti po klizavoj
ljepljivoj krvi... Ne, ja to
necu izdrzati''.

Poslije zlocina u junakovom


ponasanju se zapaza teznja da
se zlocin prikrije, a borba
izmedju ,,obicnog'' i
,,nobicnog'' covjeka u njemu
se produzava do kraja
romana. Opljackane stvari
Raskoljnikov ne koristi, vec
ih, naprotiv, krije daleko od
stana, pod nekakav kamen,
jer bi ga prisustvo tih stvari
podsjecalo na ubistvo koje je
on pokusavao da potisne iz
svoje svjesti.

Izvrsivsi zlocin, Raskoljnikov


zakoracuje u drugi svijet,
svijet Svidrigajlova i Sonje
Marmeladove. Na drugoj
strani ostaju sestra, majka,
prijatelj Razumihin i zakon
olicen u Porfiriju Petrovicu.
Sada se motivacija, sa kojom
je nasao moralno opravdanje
ubistva, sudara sa
podsvjesnim u njemu (bolest
i bunilo) i sa sredinom koja
ne prihvata zlocin. Sonja mu
kaze: ,,Krst patnje treba da
uzmes na sebe i njome da se
iskupis''. Glavni junak
odbacuje i svijet
Svidrigajlova koji vodi u
samoubistvo. On shvata da je
jedini put ispravnosti put
preobrazaja, tj. povratka iz
svijeta neobicnih u svijet
obicnih ljudi. Raskoljnikov
pkusava da dosegne kako je
Sonja, pored razvrata uspjela
da sacuva cistotu duse. Na
pitanje da li se moli Bogu,
Sonja odgovara: ,,A kako bih
ja bez Boga!''- ,,Eto to je
izlaz! Evo objasnjenja njenog
izlaza!'' Tada pocinje njegov
preobrazaj. Tako nastaje
,,istorija njegovog potpunog
prelaza iz jednog svijeta u
drugi i upoznavanje sa
novom dosad nepoznatom
stvarnoscu.'' Njegova odluka
da se prijavi ne realizuje se
odmah, cemu je uzrok veoma
jaka motivacija. On se do
kraja dvoumi, pa cak i onda
kada ulazi u policijsku zgradu
s namjerom da se preda. U
jednom trenutku, on odustaje,
izlazi iz policije, da bi se
odmah potom vratio i
proznao: ,,Ja sam ubio babu-
cinovnicu i njenu sestru
Lizavetu i opljackao ih''.
Osudjuju ga na tamnicu i
progonstvo u Sibir na osam
godina. Za njim, u Sibir,
polazi i Sonja.
U osvjetljavanju glavnog
junaka pomazu i likovi koji
su prije zlocina samo
naznaceni. U njihovom
okruzenju i u njihovim
sudbinama glavni junak
provjerava vrijednost svoje
ideje, a samim tim i odredjuje
svoj dalji put.

Razumihin je suprotstavljen
glavnom junaku na idejnom
planu. Njegovo ime sugerise
razum za razliku od glavnog
junaka, cije ime otkriva
njegovu podjeljenu i
rascijepljenu licnost. On se iz
svog teskog materijalnog
stanja izvlaci radom i
odricanjem i samim tim
dokazuje da za covjeka ne
postoji stanje ,,kada se vise
nema kud''. On zivi u malom
sobicku kao i Raskoljnikov i
spreman je da svoju skromnu
zaradu podijeli sa njim.
Razumihin polemise sa
gledistem socijalista da je
zlocin protest protiv
nemoralnosti drustvenog
uredjenja i da ce ,,socijalni
sistem ispreden iz glave
nekog matematicara odmah
urediti citavo covjecanstvo i
za tren oka uciniti pravednim
i bezgresnim, prije svakog
zivog procesa, bez ikakvog
istorijskog zivotnog puta!...
Zato oni tako i ne vole zivi
proces zivota: ne treba ziva
dusa, jer ce ziva dusa traziti
da zivi, ziva se dusa nece
pokoravati mehanici, ziva je
dusa podozriva, ziva je dusa
nazadna!'' I kada okolina
pocinje da sumnja da je
Raskoljnikov ubica,
Razumihin trazi argumente
da ga odbrani. Medjutim on
tacno rezimira clanak ,,O
zlocinu'' i kaze
Raskoljnikovu: ,,Ono sto je
stvarno originalno u svemu
tome, i sto, na moj veliki
uzas, pripada samo tebi, to je
sto ti dozvoljavas covjekovoj
savjesti prolivanje kvi i,
oprosti, cak sa fanatizmom''.
Svidrigajlov je amoralist,
sladostrastnik i sadista.
Prividno, on je pobijedio jer
zivi iznad domena moralnih
zakona. Misli da moral
pretvara zivot u dosadu i
da ,,moralan covijek mora da
se dosadjuje''. On se odaje
razvratu zato sto u njemu
nalazi nesto zasnovano na
prirodi, nesto sto kao
zeravica gori u krvi. Dok
Raskoljnikov ubija u ime
novog i bolje svijeta,
Svidrigajlov ubija iz
egoisticnih pobuda. Ali i
jedan i drugi ne mogu da
nose teret ubistva.
Svidrigajlov je covjek bez
vjere i bez nadanja. On
kaze: ,,Mi eto, uvijek
zamisljamo vjecnost kao
neku ideju koja se ne moze
shvatiti, kao nesto ogromno...
I, odjednom, zamislite,
mjesto svega toga, samo
jedna sobica, nesto slicno
domacem seljackom kupatilu,
pocadjavela i po svim
coskovima pauci i to ti je,
eto, sva vjecnost''. Kada
shvati da ne moze zadobiti
Dunjinu ljubav, izlaz nalazi u
samoubistvu.

You might also like