Professional Documents
Culture Documents
Iskazni racun
Iskaz (p,q,r...) je smisljena tvrdnja koja ima osobinu da je istinita (T ili 1) ili neistinita ( ili 0).
Negacija je unarna operacija i rezultat ima vrjednost 1 samo ako promjenjiva ima vrijednost 0.
Konjukcija iskaza ima vrijednost 1 samo ako obje promjenjive imaju vrijednost 1.
Disjunkcija (inkluzivna) iskaza i ma vrijednost 1 ako bar jedna od promjenjivih ima vrijednost 1, dok
exluzivna disjunkcija ima vrijednost 1 samo ako jedna promjenjiva ima vrijednost 1 (ne obje).
Implikacija iskaza ima vrijednost 0 samo ako je prvi iskaz 1 a drugi 0.
Ekvivalencija iskaza ima vrijednost 1 samo ako obje promjenjive imaju istu vrijednost.
1,5,4, 4,4,4,5,1,5
Kod jednakosti skupova nije bitan poredak i ponavaljanje elemenata.
Uredjeni par elemenata $ i % je skup &$, $, %' i kratko se oznacava sa $, %, dok se skup $, %, (
naziva uredjena trojka $, %, ( )$, %, (* &$, %, $, %, ('.
Said Avdic 1
Matematika I 2011
Binarna relacija definisana u skupu A naziva se relacija ekvivalencije i oznacava se sa ; (tilda) ako je
reflexivna, simetricna i tranzitivna.
Preslikavanje je surjekcija ako svaki element > G predstavlja sliku bar jednog
E.
Injekcija je preslikavanje kod koga se svaki element
E preslikava u tacno jedan element > G.
Preslikavanje je bijekcija ukoliko je istovremeno i surjekcija i injekcija.
Said Avdic 2
Matematika I 2011
Da bi skup realnih brojeva bio u potpunosti uredjenj potrebno je da jos uvedeom relaciju S.
, > M:
S > ili > S
. Relacija ima sljedeca svojstva:
+
M:
S
++
, > M:
S > > S
>
+++
, >, : M:
S > > S :
S :
+0 $,
, > M:
S >
N $ S > N $
0
, > M: 0 S
0 S > 0 S
>
Svaki pokskup skupa realnih brojeva ogranicen je sa gornje strane, ima supremum i on pripada M.
$ N
%
?
Osnovni stavovi u skupu realnih brojeva i njihov dokaz
$ ·
%
? $ U 0
%
$ ·
% $ LB · $ ·
% · $LB $ LB · $
% · $ LB
% · $LB
$
$·00
0 0 N 0 $0 N 0 $ · 0 $ · 0 N $ · 0 $ · 0 $ · 0 N 0 0 $ · 0 0
$, % M, $ · % 0 $ 0 % 0
$ U 0, $ · % 0 $ LB · $ · % $LB · 0 $LB · $ · % $LB · 0 % 0
$ S % Q% S Q$
$ S % $ N Q$ S % N Q$ 0 S % N Q$ 0 N Q% S Q% N )% N Q$*
Q% S Q% N % N Q$ Q% S Q$
V M Q∞, N∞.
Prosireni skup realnih brojeva je M
Said Avdic 3
Matematika I 2011
Komplexni brojevi
Ljudima je bilo premalo Q∞, … , Q2, Q1,0,1,2, … N ∞ brojeva pa su odlucili uvesti i komplexne .
Skup komlexnih brojeva se oznacava sa \ i predstavlja skup svih uredjenih parova
, > realnih
Svaki komplexan broj ima samo jedan suprotan broj : N Q: 0 takav da je – : Q
, Q>.
Svaki komplexan broj ima samo jedan reciprocan broj : · 1 takav da je a b cdb , a b cdb .
B̀ B̀ a Ld
: |:|(23h N +3+1h i taj oblik se naziva trigonometrijski oblik komplexnog broja.
Pa pomocu definisanih pojmova svaki komplexni broj mozemo zapisati u sljedecem obliku:
p p p p
h N 2vw h N 2vw
√: g|:| u(23 N +3+1 x v 0, y1, y2 …
t t
1 1
Said Avdic 4
Matematika I 2011
Matrice i determinante
Neka 9, 1 X. Skup brojeva $z{ + 1,2, … , 9; } 1,2, … , 1 cemo zapisati u obliku pravougaone
$BB $Bp
seme i dobit cemo matricu.
~
$B $p
Ova matrica ima 9 vrsta i 1 kolona, i kazemo da je matrica formata 9 1. U slucaju kada je 9 1
onda tu matricu zovemo kvadratna matrica.
Zbir elemenata kvadratne matrice koji cine glavnu dijagonalu nazivamo trag matrice.
p
Determinanta podrazumijeva broj
Medjutim ovo ne znaci da se mora svaka determinanta rjesavati preko prve vrste (tj. Bm ), nego
Determinanta prvog reda ima samo jedan clan i podrazumijeva se da je to njena vrijednost.
moze preko bilo koje vrste ili bilo koje kolone (tj. zm ).
$BB $]] $^^ N $B] $]^ $^B N $B^ $]B $^] Q $B] $]B $^^ N $BB $]^ $^] N $B^ $]] $^B
Neka je $z{ kvadratna matrica reda 1, tada
-4 ima sljedece osobine:
1.
-4
-4
2. Ako je +-ta kolona linearna kombinacija kolona i tj. Obilka hB N h] tada je
-4 hB
-4 N h]
-4 gdje su i matrice dobijene iz matrice zamjenom +-te kolone
kolonom odnosno .
3. Ako u matrici ma koje dvije kolone promijene mjesta, njena matrica ce promijeniti znak.
4. Ako u matrici postoje dvije iste kolone, onda je njena determinanta jedanka 0.
5. Ako je jedna kolona linearna kombinacija ostalih kolona onda je njena determinanta 0.
6. Determinanta se ne mijenja ako ma kojoj koloni dodamo lineranu kombinaiju ostalih kolona.
7. Ako determinanta ima kolonu sastavljenu od 0, onda je njenda determinanta 0.
8. Determinantu mnozimo brojem tako sto joj bilo koju kolonu pomnozimo tim brojem.
NAPOMENA: Sve sto vazi za kolone vazi i za vrste ;-)
Said Avdic 5
Matematika I 2011
Posmatrajmo matricu $z{ formata 9 1. Ako iz matrice izdvojim , vrsta (numerisanih sa
+B , +] , … , + ) i 3 kolona (numerisanih sa vB , v] , … , v ) onda ce elementi koji se nalaze u presjecima
izdvojenih vrsta i kolona sacinjavati matricu formata , 3. Takva matrica se naziva submatrica. Ako
je , 3 onda je submatirca kvadratna i detereminanta te matrice se naziva minor reda 3 matrice .
Minor reda 3 ce biti bazisni ako je razlicit od 0 i ako svaki drugi minor reda , tako da je , 3 postoji i
Red bazisnog minora matrice se zove rang matrice i karakteristicne oznake su eH i ,$1H.
jedank je 0. Svaka matrica moze iamti vise razlicith bazisnih minora koji su istog reda.
Ako su svi elementi matrice nule onda j rang po definicji takodje 0. Rang matrice je jednak
maximalnom broju njenih linearno nezavisnih kolona.
Pri transformisanju matrice dobijamo matricu (koja je takodje istog formata) i za takve matrice
kazemo da se ekvivalentne jer se ponovno iz matrice konacnim brojem transforamcija
moze dobiti matrica . Dvije ekvivalentne matrice imaju isti rang. Obrnuto ne vazi!
Kvadratna matrica je dijagonalna ako su joj svi clanovi koji nisu na glavnoj dijagonali jednaki 0.
Dijagonalna matrica je skalarna ako su joj elementi na dijagonali jednaki.
Skalarna matrica je jedinicna ako su joj na dijagoanli samo 1.
Nula matrica ima sve elemente 0.
Ako posmatramo matricu , njena determinanta je
-4, a od njenih kofaktora z{ formiramo
matricu Y, transponovanjem matrice Y dobijamo Y $
}. Inverzna matrica je:
1
LB · $
}
-4
Zbir matrica $z{ i %z{ je matrica (z{ sa takvom osobinom da je (z{ $z{ N %z{ .
Matrica je regularna ako je njena determinanta razlicita od 0.
+ komutativnost N N
Osnovne osobine mnozenja su:
++ asocijativnost N N N N
+++ distribitivnost mnozenja brojem zbira matrica h N h N h
+0 distributvnost u odnosu na sabiranje brojevah N h N
Proizvod matrica i definise se samo ako matrica ima onliko kolona koliko matrica vrsta.
Matrica se mnozi nekim brojem tako sto se svaki njen element pomnozi tim brojem.
Said Avdic 6
Matematika I 2011
Ukratko, prvu vrstu matrice pomozimo sa prvom kolonom matrice i dobti cemo clan (BB , zatim
prvu vrstu matrice mnozimo sa drugom kolonom matrice i dobit cemo clan (B] . Postupak se
ponavalja onoliko puta koliko matrica ima kolona. Nakon toga prelazimo na drugu vrstu matrice i
matrice . Ovavko mnozenje se jos naziva kanonicni proizvod. (Pravi smor nema sta xD)
ponovimo isti postupak kao i sa prvom vrstom, i sve tako dok ne zavrsimo sa posljednjom vrstom
Ono sto se odmah moze zakljuciti je da nije isto · i · , tj. ne vazi zakon komutacije.
Medjutim to nije obavezno, u nekim slucajevima se moze desiti da je .
zakon. N N , N 5 5 N 5
Zakon distribucije takodje se ne poklapa sa onim koji vazi za sabiranje. Imamo lijevi i desni distibutivni
Kao sto smo vec rekli matrica je regluarna ako je njena determinanta razlicita od 0, a ako je
determinanta 0 onda takvu matricu nazivamo singularna.
Ako matrica ima inverznu matricu onda je ona jedinstvena i vrijedi LB f, gdje je matrica f istog
reda kao i matrica .
Pretpostavimo da matrica ima determinantu razlicitu od 0 i da postoje dvije njoj inverzne matrice
Ei G, pa cemo imati E f i G f. Ako pomnozimo relacije sa LB , i to prvu s lijeve a drugu s
fE LB ; Gf LB
E LB ; G LB
Ako su i regularne matrice istog reda, onda vaze sljedece osobine:
LB LB
LB f LB LB
LB LB
LB LB f f LB LB
Said Avdic 7
Matematika I 2011
Sistemi jednacina
B N 2
] Q
^ N
Q1
Gaussova metoda eliminacije(primjer):
2
B N 5
] Q
^ N 2
Q2
3
B N
] Q 2
^ N
5
B Q
] Q 3
^ Q 5
6
S obzirom da su koeficijenti uz prvu nepoznatu u drugoj, trecoj i cetvroj jednacnin redom 2,3,1, onda
cemo prvu jednacinu pomnoziti sa -2 pa je dodati drugoj, zatim prvu pomnoziti sa -3 pa dodati trecoj,
B N 2
] Q
^ N
Q1
te pomoziti sa -1 pa dodati cetvrtoj.
] N
^ 0
Q7
] N
^ Q 2
8
Q3
] N 4
^ Q 6
7
Kao sto se moze vidjeti da u drugoj, trecoj i cetvrtoj jednacini nema nepoznate
B , pa smo sitem od 4
jednacine sa 4 nepoznate prebacili u sistem od 3 jednacine sa 3 nepozante, sto je i osnovni princip
Gaussove eliminacije. Sada mnozimo drugu jednacinu sistema sa 7 i sa 3, pa redom dodajemo trecoj i
B N 2
] Q
^ N
Q1
cetvrtoj.
] N
^ 0
8
^ Q 2
8
7
^ Q 6
7
Sada su nam ostale treca i cetvrta jednacina sa po dvije nepoznate, pa cemo trecu pomnoziti sa Q i
B N 2
] Q
^ N
Q1
dodati posljednjoj jednacini.
] N
^ 0
8
^ Q 2
8
17
Q
0
4
Odakle se lako racunaju nepoznate,
0, zatim se vracamo na prethodne jednacine odakle cemo
izracunati
^ 1,
] Q1,
B 2 pa rjesenja sistema
B ,
] ,
^ ,
2, Q1,1,0.
Said Avdic 8
Matematika I 2011
Sistem linearnih jednacina je saglasan ako i samo ako je rang sistema jednacina jedank ranug
$BB $Bp %B
prosirene matrice istog sistema.
$]B $]p %]
B N N
p
$B $p %
Sistem od 1 linearnih jednacina sa 1 nepoznatih ima jedinstveno rjesnje ako je determinanta matrice
Kvadratni sistem (Cramerov stav):
sistema razlicita od nule, a rjesenja su:
z ¡ gdje je 5 determinanta sistema a 5z determinta koja
se dobije kada se +-ta kolona zamijeni sa kolonom slobodnih koeficijenata. Ako je sistem homogen
onda je na osnovu Cramerovog stava rjesenje tog sistema trivijalno, tj. svaka nepoznat aje 0.
Kronecker -Capellijev stav podrazumijeva odredjivanje ranga matrice sistema i ranga prosirene
matrice sistema. Ukoliko su rangovi jednaki onda je sistem saglasan, ali ono sto je vazno je da je taj
novi sistem ekvivalentan pocetnom, ali novodobijeni je mnogo jednostavniji za rijesiti.
Primjenom ovog stava na homogen sistem jednacina dobijamo da je svaki takav sistem saglasan.
Ako imamo matricu i njenu determinatu
-4, tada je vrijednost det Q ¢f karakteristicni
polinom matrice . Dobijeni polinom izjednacen sa 0 predstavlja karakteristicnu jednacinu matrice .
oznacava se sa £.
Rjesenja te jednacine predstavljaju vlastite vrijednosti matrice, a skup rjesenja je spektar matrice i
Svaka kvadratna matrica je korijen svakog karakteristicnog polinom, tj. ako je ¤¢ | Q ¢f| tada
je ¤ 0.
Said Avdic 9
Matematika I 2011
VEKTORSKA ALGEBRA
Vektorski prostor ili linearni vektorski prostor nad poljem ¥ je aditivna Abelova grupa ¦
, >, … ,
u kojoj je definisano mnozenje elementima iz ¥, tj. za svaki par
¦ i ¢ ¥ definisano je ¢
i
¢
¦. Elemente vektorskog prostora zovemo vektorima. Polje ¥ nad kojim je ¦ vektorski prostor
Za prebrojiv skup vektora -B , -] , … , -p kazemo da je linearno nezavisan ako bilo koji njegov konacni
Linearni vektorski prostor ¦ naziva se konacno dimenzionalan, ako je u njemu moguce naci konacan
podskup, predstavlja linearno nezavisni sistem vektora.
maximalan linearno nezavisan sistem vektora. Svaki takas sistem vektora naziva se baza prostora ¦.
Skup tacaka izmdju dviju tacaka i predstavlja duz §§§§ , rastojanje izmedju te dvije tacke
predstavlja duzinu te duzi i obiljezava se sa
, . Duz kod koje je jedna tacka pocetna a druga
krajnja se naziva vektor ili orijentisana duz. Vektor ©©©©©©©©©©©©©©©¨
¨ ima pocetnu tacku a krajnju .
Neka su vektori -©©©¨B i -©©©¨] linearno zavisni, tj. ¢B -©©©¨B N ¢] -©©©¨] 0, ¢B U 0 -©©©¨B ªQ «b -©©©¨] h-©©©¨,
«
Vektori su linearno zavisni ako i samo ako su kolinearni.
] pri
cemu je h skalar, pa su ova dva vektora kolinearni. Isto vazi i za vise vektora ;-)
¬
Neka su vektori
¨ i >¨ ma koja dva vektora iz ¦B , ¦] ili ¦^ za koju pretpostavljamo da su dovoedeni u
zajednicki pocetak. Skalarani proizvod ova dva vektora je realan broj koji se oznacava sa ©©©©¨
· >¨. Prije
definicije skalarnog proizvoda potrebno je i odrediti ugao ® izmedju ova dva vekotra.
¨ · >¨ |
¨||>¨|(23®
Dva vektora su ortoganalni (okomiti) ako i samo ako je njihov skalarni proizvod jednak 0.
okomiti.
Skalarni proizvod dvaju vektora ¨ i >¨ cije su koordinate B , ] , ^ i >B , >] , >^ u ortonormiranoj bazi je
¨
B ±̈ N
] ²̈ N
^ v©¨ ; >¨ >B ±̈ N >] ²̈ N >^ v©¨
¨ · >¨
B >B N
] >] N
^ >^
jednak zbiru proizvoda njihovih odgovajacih koordinata:
Said Avdic 10
Matematika I 2011
+
¨ · >¨ >¨ ·
¨
Osobine skalarnog proizvoda su:
++
¨ ]
¨ ·
¨ |
¨|]
+++ Ako je |
¨| 1 tada je ¢
, ³
¢µ
+0 ¢
¨, >¨ ¢
¨, >¨
0
¨ N >¨, :̈
¨, >¨ N >¨, :̈
¨, ¨ ¨ ] | ¨|] B] N ]] N ^] | ¨| µ B] N ]] N ^]
Vektorski proizvod obiljezavamo sa
¨ >¨ ili <
¨, >¨= i to je vektor ciji je intenzitet |
¨||>¨|3+1®, taj vektor
je orogonalan vektorima
¨ i >¨ , a ima takav smijer da vektori©©¨,
>¨ i <
¨, >¨= cine trojku vektora iste
orijentacije kao bazis ±̈, ²̈, v©¨ .
++ vektorski proizvod je nula vektor ako su vektori kolinearni li je jedan od njih nula vektor
+++
¨ >¨ Q>¨
¨
+0 ±̈ ±̈ ²̈ ²̈ v©¨ v©¨ 0, ±̈ ²̈ v©¨, ²̈ v©¨ ±̈, )v©¨ ±̈* ²̈, ²̈ ±̈ Qv©¨, v©¨ ²̈ Q±̈, ©¨± v©¨ Q²̈
0 ¢
¨ ³>¨ ¢³
¨ >¨
0+
¨ N >¨ :̈
¨ :̈ N >¨ :̈
Ako su
B ,
] ,
^ i >B , >] , >^ koordinate vektora
¨ i >¨ u ortonormiranoj bazi ±̈, ²̈, v©¨ , tada je:
¨ >¨ )
B ±̈ N
] ²̈ N
^ v©¨ * )>B ±̈ N >] ²̈ N >^ v©¨ *
B >B ±̈ ±̈ N
B >] ±̈ ²̈ N
B >^ )©¨± v©¨ * N
] >B ²̈ ±̈ N
] >] ²̈ ²̈ N
] >^ )²̈ v©¨ *
N
^ >B )v©¨ ±̈* N
^ >] )v©¨ ²̈* N
^ >^ )v©¨ v©¨ *
B >] v©¨ Q
B >^ ²̈ Q
] >B v©¨ N
] >^ ±̈ N
^ >B ²̈ Q
^ >] ±̈
] >^ Q
^ >] ±̈ Q
B >^ Q
^ >B ²̈ N
B >] Q
] >B v©¨
±̈ ²̈ v©¨
¶
B
]
^ ¶
>B >] >^
B
]
^
·
¨, >¨, :̈¸ >B >] >^
:B :] :^
Said Avdic 11
Matematika I 2011
ANALITICKA GEOMETRIJA
Vektorski proizvod dva vektora je jedan povrsini paralelograma konstruisanog nad tim vektorima, a
polovina tog paralelograma je zapravo povrsina trougla cije su dvije stranice upravo ti vektori a treca
©©©©©¨
¹ ©©©©©¨ ¹
se dobije kada se spoji kraj jednog s krajem drugog.
#º!
2
Neka tacka Y¼
¼ , >¼ , :¼ ma koja tacka ravni » i 1©¨ vektor razlicit od nula vektora i okomit je na
razlicita od 0.
ravan. Ako uzmemo neku tacku Y » onda ce vektor 1©¨ biti normalan na vektor Y ©©©©©©©©©¨
¼ Y.
©©©©©©©©©¨
I to tako da je 1©¨, , i Y¼ Y
Q
¼ , > Q >¼ , : Q :¼ , pa je njihov proizvod:
Q
¼ N %> Q >¼ N : Q :¼ 0
N > N : N Q
¼ Q >¼ Q :¼ 0
N > N : N 5 0
»: B
N B > N B : N 5B 0
Date su dvije ravni i njihove jednacine:
³: ]
N ] > N B : N 5] 0
Ove divije prave ce da se sijeku ili ce biti paralelne.
Ugao medju njima se ugao medju njihovim karakteristicnim vektorima:
1©©©©¨,
B 1©©©©¨ B ] N B ] N
(23®
] B ]
|1
©©©©¨||1
B ©©©©¨|
µB ] N B ] N ]µ
] ] N ] ] N
] ]
B ]
B B
Da bi ravni bile paralelne potrebno i dovoljno je da su njihovi vektori kolinearni, odnosno da je:
B
] ] ]
Said Avdic 12
Matematika I 2011
Q
B > Q >B : Q :B
Kanonski oblik prave:
9 1
gdje su: YB
B , >B , :B tacka kroz koji prolazi prava, ©©©©¨
B 9, 1, vektor koji je paralelan pravoj i
tacka Y
, >, : bilo koja tacka na pravoj.
94 N B ; > 14 N >B ; : 4 N :B
Q
B > Q >B : Q :B
Jednacina prave kroz dvije tacke:
] Q B >] Q >B :B Q :]
Q
B > Q >B : Q :B
Posmatrajmo dvije prave:
9B 1B B
Q
] > Q >] : Q :]
9] 1] ]
©©©©¨B 9B , 1B , B , ©©©©¨ ©©©©©©©©©©©¨
] 9] , 1] , ] i Y B Y]
] Q
B , >] Q >B , :B Q :] komplanarni:
Ukoliko se sijeku, onda su vektori
] Q
B >] Q >B :B Q :]
9B 1B ] 0
9] 1] ]
©©©©¨,
B ©©©©¨ 9B 9] N 1B 1] N B ]
(23®
]
|
©©©©¨||
B ©©©©¨|] g9B N 1B ] N B ] g9] ] N 1] ] N ] ]
]
vektore. Tada je najkrace rastojanje
izmedju pravih jednako kolicniku zapremine paralelopipeda
konstruisanog nad vektorima ©©©©¨,
B ©©©©©©©©©©¨
©©©©¨] i B ] povrsine njegove osnove -.-
©©©©©©©©©©¨
¹) B ] ©©©©¨*
B ©©©©¨¹
]
|
©©©©¨B ©©©©¨|
]
Ako imamo pravu i neku tacku ]
] , >] , :] koja ne pripada toj pravoj i zelimo izracunati najkrace
rastojanje te tacke od prave onda prvo odredimo jednu fixnu tacku B
B , >B , :B koja pripada pravoj
i dovedimo pocetak karakteristicnog vektora prave ¨ 9, 1, u tu tacku. Tada he rastojanje tacke
Said Avdic 13
Matematika I 2011
©©©©©©©©©©¨
] od prave jednako kolicniku povrsine paralelograma konstruisanog nad vektorima ¨ i B ]
intenziteta ¨ -.-
¹¨ ©©©©©©©©©©¨
B ] ¹
|
©©©©¨|
B
1, 9 N 1 N
Ugao izmedju prave i ravni se racuna:
cos90° Q ® 3+1®
|1||| g9] N 1] N ] √] N ] N ]
9 N 1 N 0
Prava ce biti paralelna ravni ako je:
N > N : N 5 0
Prava je normalna na ravan ako je:
Said Avdic 14
Matematika I 2011
Neka je dat skup 5 M. Ako je svakom
5 po nekom pravilu pridruzen > M, tada kazemo da je
Realna funckija predstavlja osnovni pojam u matematickoj analizi.
na skupu 5 definirana relana funkcija realne promjenjive
. Pravilo po kojem sevrsi pridruzivane se
oznacava sa ..
> .
,
5
Argument funkcije je
(ili nezavisno promjenljiva), a skup 5 je domen funkcije. Pored domena
funkcije za njeno pravilno definisanje potreban je i kodomen. Broj >¼ , pridruzen vrijednosti
¼
argumenta
, zove se vrijednost funkcije u tacki
¼ i oznacava se .
¼ . Skup svih vrijednosti
funkcije oznacava se sa e½ i zove se kodomen funkcije ..
Pored explicitnog postoji i parametarski nacin zadavanje funkcije. Naime, nekad se promjenljiva
i
promjenljiva > mogu zadati u funckiji nekog realnog parametra 4. Neka je:
gdje su À i Á realne funkcije a istom podskupu M. Ako je ¤: F bijekcija, tj. ako postoji
4 ¤LB
funkcija:
> Á¤LB
¼
B
> $
¼ N % $
B N %
Svaki podskupu u M] M M, ne moze biti grafik funkcije. Da bi neki podskup à M] , bio grafik
jedne funkcije, potrebo i dovoljno je da svaka prava paralelno sa >-osom sijece skup najvise u
jednoj tacki.
Said Avdic 15
Matematika I 2011
Svakom
E se pridruzuje jedan i samo jedan element > G. Drugim rijecima, svaka funkcija je
bijekcija jednoznacno preslikavanje tj.
. B U . ] B U ]
> Ä
> .
Funkcija transformacija grafika funkcije
> Q.
simetrija u odnosu na osu ordinatu (vertikalnu)
) 5½ *. .Q
)
5½ *.Q
Q.
a neparna je ako vrijedi:
Said Avdic 16
Matematika I 2011
zato svaka funckija koja je definirana na E M, moze napisati u obliku sume jedne parne i jedne
Medjutim, vecina funkcija nemaju niti jedno od ovih svojstava, tj. nisu niti neparne niti parne. Ali se
neparne funkcije:
. J N 3
1 1
J
).
N .Q
*, 3 .
Q .Q
2 2
Jedina funkcija koja je u isto vrijeme i parna i neparna je konstantna funkcija jednaka nuli (tj. .
0 za svako
).
Zbir parne i neparne funkcije nije ni parna ni neparna funkcija, osim ako jedna od te dvije funkcije nije
jednaka nuli.
Zbir dvije parne funkcije je parna funkcija, i rezultat svakog mnozenja parne funkcije konstantom je
takodje parna funkcija.
Zbir dvije neparne funkcije je takodje neparna funkcija, i rezultat svakog mnozenja neparne funkcije
konstantom je neparna funkcija.
Kompozicija dvije parne funkcije je parna, a kompozicija dvije neparne funkcije je neparna funkcija.
Kompozicija parne i neparne funkcije je parna funkcija.
Kompozicija bilo koje funkcije sa parnom funkcijom je parna funkcija (ali ne vazi obratno).
OY M E. S Y
O9 M E. Ç 9
) 5½ *) N È 5½ *. N È .
Said Avdic 17
Matematika I 2011
A sada malo monotonije xD
+ rastuca B , ] B Æ ] . B S . ]
+++ opadajuca B , ] B Æ ] . B Ç . ]
Za svaku od ovih funkcija cemo reci da je monotona na razmaku definisanosti ako je 5½ , pise se
. ˺ . Dakle, osobina monotonosti je globalno svojstvo.
Neka je funkcija . realna funkcija i $ M Q∞, N∞ tacka nagomilavanja skupa 5, na kojem je
funkcija definirana. Tacka % M Q∞, N∞ je granicna vrijednost funckije . (limaFÏ .
%) u
tacki $ ako za svako Ð okolinu ¦%, Ð tacke % postoji Ñ okolina Ò$, Ñ tacke $, tako da vrijedi:
)$ 5 Ò$, Ñ a* .
¦%, Ð
¦%, Ð % Q Ð, % N Ð;
OѼ 0 5 Ò$, Ѽ $ . ¦%, м . ¦(, м
Negacija definicje:
OÐ 0Ñ 0)O 5½ *0 Æ Q $ Æ Ñ . Q % Ç Ð
Said Avdic 18
Matematika I 2011
ÔÕ½
lim .
N∞ Ö× Y 0OÑ 0
5½ 0 Æ |
Q $| Æ Ñ .
Y
aFÏ
ÔÕ½
lim .
Q∞ Ö× Y Æ 0OÑ 0
5½ 0 Æ |
Q $| Æ Ñ .
S Y
aFÏ
ÔÕ½
lim .
% Ö× Ð 0OY 0
5½
Ç Y |.
Q %| Æ Ð
aFcØ
ÔÕ½
lim .
% Ö× Ð 0OY Æ 0
5½
S Y |.
Q %| Æ Ð
aFLØ
ÔÕ½
lim .
N∞ Ö× Y 0OÙ 0
5½
Ù .
Y
aFcØ
ÔÕ½
lim .
Q∞ Ö× Y Æ 0OÙ 0
5½
Ù .
Æ Y
aFLØ
Desna granicna vrijednost funkcije . u tacki $ (ako postoji) se oznacava sa limaFÏc¼ .
. U slucaju
da je $ 0 se pise limaFc¼ .
.
Posljedica: ako je limaFÏ .
% i % 0 % Æ 0, tada postoji okolina Ò$ tacke $ u kojoj vrijedi
.
0 .
Æ 0.
+ lim <.
y H
= % y (
aFÏ
.
%
+++ lim Ú Û , (U0
aFÏ H
(
Said Avdic 19
Matematika I 2011
Neka su ., H i J: 5 F M date funkcije, i neka je $ tacka nagomilavanja skupa 5. Ako postoji okolina
Teorema o tri funkcije:
È., E sup |.
B Q .
] |
a¬ ,ab Þ
Funkcije .: 5 F M ima konacnu granicnu vrijednost u tacki $ M Q∞, N∞ ako i samo ako za
svako Ð postoji okolina Ò$ tacke $, tako da vrijedi:
È., 5 Ò$ $ Æ Ð
Ð 0OÑ 0 5| Q $| Æ Ñ |. Q .$| Æ Ð
lim .
.$.
odnosno ako je:
aFÏ
Funkcija je neprekidna na skupu 5 ako je neprekidna usvakoj tacki tog skupa, pise se . ß .
Funkcija ima prekid prve vrste ako postoje konacne granicne vrijednosti:
lim .
lim .
aFÏc¼ aFÏL¼
lim .
U $ lim .
U .$
aFÏc¼ aFÏL¼
lim .
lim .
aFÏc¼ aFÏL¼
Said Avdic 20
Matematika I 2011
DIFERENCIJABILNOST
Derivacija ili izvod funkcije . u tacki
$, % naziva se granicna vrijednost:
.
N J Q .
lim
àF¼ J
∆. ãJ N 2J
gdje je ã realan broj, J ∆
, a 2J beskonacno mala visega reda u odnosu na J, kada J F 0.
lim .E .E¼
ÞFÞä
Ako je funkcija difercijabilna u nekoj tacki onda je i neprekidna, medjutim to ne vazi obrnuto, moze se
Za zadanu funkciju .: <$, %= F M, kazem oda ima lijevi izod u tacki $, %= ako postoji:
.
N J Q .
lim
Må æàF¼ J
.
N J Q .
.çá
lim
M èæàF¼ J
Derivacija funkcije . u tacki postoji samo ako postoje prethodne dvije derivacije i one su jednake.
+ . y Há . á N Há
Said Avdic 21
Matematika I 2011
. á . á
H
Q .
Há
+++ u x
H H]
¤
N J Q ¤
.
N J Q .
H
N J Q H
lim lim é y ê
àF¼ J àF¼ J J
.
N J Q .
H
N J Q H
lim y lim . á
N Há
àF¼ J àF¼ J
¤
N J Q ¤
.
N JH
N J Q .
H
lim lim
àF¼ J àF¼ J
.
N JH
N J Q .
H
N J N .
H
N J Q .
H
lim
àF¼ J
.
N J Q .
H
N J Q H
lim H
N J N lim .
. á
H
N .
Há
àF¼ J àF¼ J
1 .
N J Q .
.
.
N JH
Q .
H
N .
H
Q .
H
N J
lim é Q ê lim é ê
àF¼ J H
N J Q H
H
àF¼ JH
N JH
.
N J Q .
H
N J Q H
1
lim é H
Q .
ê
àF¼ J J H
N JH
. á H Q .Hì
¤á
H]
Neka su zadate funkcije . i H takve da je definirana slozena funkcija H K . H).
*. Neka
funkcija . ima konacnu derivaciju u tacki
, a funkcija H ima prvu derivaciju u tacki .
. Tada
funkcija H K . ima derivaciju u tacki
i tada je:
Said Avdic 22
Matematika I 2011
Neka funkcija > >
ima derivaciju u tacki
. Neka postoji inverzna funkcija
> i neka je ona
neprekidna u tacki >. Ako je > á
U 0 tada je funkcija
> difercijabilna i vrijedi:
>á · á 1
izvod se racuna:
>í
>á
í
Neka se materijalna tacka krece po pravoj tako da funkcija 3 34 izrazava predjeni put, od neke
pocetne tacke Å0,0, u funkciji vremena 4. Prema tome u trenutku 4 materijalna tacka ce se naci u
tacki Y4, 0 a u trenutku 4 N ∆4 u tacki Ù4 N ∆4, 0. Predjeni put do trenutka 4 je 34, a do 4 N ∆4
je 34 N ∆4. Nas zanima kako odrediti brzinu te tacke kad je ona u tacki Y4, 0.
Oznacimo sa 0 srednju brzinu tacke na putu YÙ, tada je:
34 N ∆4 Q 34
0
∆4
Prirodna definicja brzine tacke u momentu Y je granicna vrijdnost kada Ù tezi prema Y, a to ce se
dogoditi kada ∆4 F 0. Pa je:
34 N ∆4 Q 34
04 lim 3 á 4
∆îF¼ ∆4
+ . y H . y H
.
.H Q .
H
+++
u x ; HU0
H H]
. pLB
¼ N J Q . pLB
¼
. p
¼ lim . pLB
¼ ì
àF¼ J
Said Avdic 23
Matematika I 2011
Tablica izvoda:
.
.ì
Funkcija Derivacija
Vrijedi za
1. (2134. 0
M
2.
1
M
h ð, 2v Q 1;
U 0
3.
ï h
ïLB h 1, 2v Q 1;
M
4. $a $ a /1$ $ Mc 1;
M
1
5. log Ï
$ Mc 1;
Mc
/1$
6. (23
Q3+1
M
w
7. 3+1
(23 ª Q
(23
M
2
w 1 w
(23 ª2 Q
8. 4H
U N vw; v É
(2
(23 ]
2
1 Q1
9. (4H
U vw; v É
4H
3+1]
Q1
10. $,((23
|
| Æ 1
√1 Q
]
1
11. $,(3+1
|
| Æ 1
√1 Q
]
1
12. $4(4H
M
1 N
]
Q1
13. $,((4H
M
1 N
]
Ä <. =óa
/1Ä À /1<. =
Äì
. á
À á
/1.
N À
Ä
.
á
/1.
. á
Ä
Ä
ÚÀ
á
N À
Û
.
. á
Ä á
<.
=óa ÚÀ á
/1.
N À
Û
.
Said Avdic 24
Matematika I 2011
(Fermat) Neka je funkcija . definisana na 5½ $, % i ima lokalni extremum .( utacki ( $, %.
Tada, ako funkcija ima derivaciju u tacki ( onda je . á ( 0.
.( max .
Pretpostavimo da je
aõö
.( N J Q .(
Æ0
J
.( N J Q .(
pa slijedi da je
.Ôá ( lim S0
Mè æàF¼ J
.( N J Q .(
0
J
.( N J Q .(
slijedi da je
.çá ( lim Ç0
Må æàF¼ J
+. ß<Ï,÷=
++ postoji izbod . á
u svakoj tacki
<$, %=
+++ .$ .%
segmentu <$, %= doseze svoju najvecu vrijednost. Dakle postoji tacka ( <$, %= tako da je
.( 9$
.
, a prema Fermatovom teoremu ta je tacka stacionarna. Slicno se dokazuje
egzistencija stacionarne tacke ako je .
Æ .$ .%.
.% Q .$
. á (
%Q$
Said Avdic 25
Matematika I 2011
Funkcija À
.
N ¢
, za svaku vrijednost realnog parametra ¢, je neprekidna na <$, %= i ima
derivaciju u svakoj tacki intervala $, %. Osim toga mozemo odrediti parametar ¢ tako da vrijedi:
À$ À%
.% Q .$
odavde slijedi da je
¢Q
%Q$
.% Q .$
vazi i obratno, tj. ako je:
¢Q
%Q$
À$ À%
onda je:
.% Q .$
. á (
%Q$
(Cauchy) Ako je ., H ß<Ï,÷= i ., H 5B, pri cemu . nema stacionarnih tacaka na $, % onda postoji
tacka ( $, % tako da vrijedi:
H% Q H$ Há (
.% Q .$ . á (
À
¢.
N H
Razmotrimo funkciju :
za koju ocito vrijedi À ß<Ï,÷= i À 5B . Osim toga, moze se izabrati realni parametar ¢ tako da je
À$ À%. Pa je:
.% Q .$
¢Q
%Q$
Sada funkcija À ¢. N H ispunjava sve uslova Rolleovog teorema, pa À ima stacionarnu tacku u
$, %, tj. postoji ( $, % tako da je À á ( 0. Sa druge strane je:
H% Q H$ á
À á ( Há ( Q . (
.% Q .$
Odakle slijedi:
H% Q H$ Há (
.% Q .$ . á (
pa je teorem dokazan.
.
.ì
beskonacan. Tada postoji i
lim lim
aFaä H
aFaä Hì
Said Avdic 26
Matematika I 2011
(Drugo L'Hospitalovo pravilo) Neka funkcije . i H diferencijabilne u intervalu $, %, na kome je
Há U 0 i neka je:
lim .
lim H
∞
aFÏc¼ aFÏc¼
.ì
Tada, ako postoji
lim
aFÏc¼ Hì
.
.ì
onda postoji i:
lim lim
aFÏc¼ H
aFÏc¼ Hì
0 ∞
; ; ∞ Q ∞ ; ∞¼ ; 1Ø ; 0¼ ; 0 · ∞
0 ∞
$¼ N $B N $] ] N N $p p
á 0 áá 0 ] ááá 0 ^ p 0 p
0 N
N
N
N N
1! 2! 3! 1!
Taylorova formula:
á
¼ áá
¼
¼ N
Q
¼ N
Q
¼ ]
1! 2!
ááá
¼ p
¼
N
Q
¼
^ N N
Q
¼ p
3! 1!
Ako proizvoljna funkcija ima sve derivacije na odredjenom segmentu <$, %=:
. á , . áá , … , . pLB
. á
¼ . áá
¼
.
¼ N
Q
¼ N
Q
¼ ]
1! 2!
. ááá
¼ . p
¼
N
Q
¼
^ N N
Q
¼ p
3! 1!
Said Avdic 27
Matematika I 2011
Lema 1. Ako funkcija ,
imas sve derivacije u tacki
¼ do 1-tog reda, koje zadovoljava uslov:
, ¼ ,ì ¼ ,ìì ¼ , p ¼ 0
tada vrijedi:
, 2 Q ¼ p , F ¼
. á
¼ . áá
¼
.
¼ N
Q
¼ N
Q
¼ ]
1! 2!
. ááá
¼ . p
¼
N
Q
¼
^ N N
Q
¼ p N 2
Q
¼ p
3! 1!
. Q . ¼ . áaä Q ¼ N 2 Q ¼
.
N J Q .
lim Ç0
àF¼ J
pa je . á
Ç 0.
Simetricn ose dokazuje i drugi dio, mada mozemo uzeti funkciju – .
i ona ce opadati gdjegod
funkcija .
raste.
Said Avdic 28
Matematika I 2011
Za funkciju .: 5½ F M kazemo da je konveksna na $, % 5, ak oza proizvoljne
, > $, % i
h, Mc , h N 1 vrijedi :
.h
N > S h.
N .>
.h
N > Ç h.
N .>
Funkcije je konkavna ako je:
Neka funkcija .: 5½ F M ima drugi izvod u svakoj tacku $, % 5. Da bi bila konveksna (konkavna)
na tom intervalu potrebno je i dovoljno da bude . áá Ç 0 .ìì S 0 za svako
$, %.
Neka je . 5õaä i ima konacnu derivaciju u svima tackama okoline Ò
¼ tacke
¼ , osim mozda u
B
samoj tacki
¼ . Ako drugi izvod mijenja znak pri prolasku kroz tu tacku tada je )
, .
¼ * prevojna
tacke krive > .
.
Said Avdic 29
Matematika I 2011
Za neku funkciju Ä
kazemo da je na nekom razmaku ò primitivna funkcija funkcije .
ili integral
od .
, ako je u svim tackama toga razmaka .
derivacija funkcije Ä
, odnosno .
je
diferencijal funkcije Ä
, tj. za svako
ò, vrijedi Ä á
.
ili
Ä
.
.
<Ä N =á Ä á .
ù . Ä N
Dakle ako odredimo jednu primitivnu funkciju (ako ona postoji) onda cemo znati sve ostale, kojih ima
beskonacno mnogo.
Zbog toga sto je proizvoljna konstanta mozemo definisati zbir i proizvod:
Ä N N Â N Ä N Â N
hÄ N hÄ N
+ uù .
x .
Buduci da je Ä á . to je:
uù . x Ä Ä á .
++ ù Ä Ä N
ù Ä ù Ä á ù . Ä N
hÄ
N hÄ
N
Direktna posljedica:
Direktna posljedica:
Ä N N Â N Ä N Â N
Said Avdic 30
Matematika I 2011
Neka je funkcija À4, 4 ò, primitivna funkcija funkcije .4 i neka je 4 ¤
diferencijabilna u
svim tackama
Ä, gdje su ò + Ä razmaci u M. Tada postoji primitivna funkcija funkcije
.)¤
*¤á
i pri tome vrijedi:
ù .)¤ *¤á À )¤ * N
Derivacija lijeve i desne strane je ista funkcija. Zaista, derivacija lijeve strane je:
uù .)¤
*¤á
x .)¤
*¤á
Sa druge strane je )À)¤
* N * Àúá )¤
*¤á
.)¤
*¤á
, sto smo i tvrdili.
á
ù D
0 á
D
0
Q ù Dá
0
odnosno:
ù D
0
D
0
Q ù
D
0
ili jos jednostavnije:
ù D 0 D0 Q ù 0 D
+ g$ ] N % N ( 4 N √$, $ 0
++ g$
] N %
N ( 4
Q h
h je realan korijen polinoma $
] N %
N (
+++ g$ ] N % N ( 4 N √(, ( 0
Podjela segmenta <$, %=, u oznaci ili |<$, %=, je svaki konacan skup iz <$, %= koji sadrzi skup
$, %.Tacke skupa su podione tacke segmenta <$, %=.
Ako skup sadrzi 1 Q 1 tacak onda pisemo:
$ ¼ Æ B Æ ] Æ Æ p %
Said Avdic 31
Matematika I 2011
Ako su sve podione tacke skupa ] ujedno i podione tacke skupa B ] Ã B onda kazemo da B
finija ili sitnija podjela segmenta.
£.; , Ξ o .þz
z Q
zLB o .þz Δ
z
qB qB
gdje je:
$ ¼ Æ B Æ ] Æ Æ p % ; Ξ þB , þ] , … , þp
Za funkciju .: <$, %= F M kazemo da je Riemann integrabilna na segmentu <$, %= ako postoji realan
broj takav da:
Ð 0OÑ 0|£.; , Ξ Q L| Æ Ð
3 3., o 9z ∆
z , ., o Yz ∆
z
zqB zqB
i vazi da je:
3 3., S £.; , Ξ S .,
9% Q $ S 3 S S Y% Q $
Said Avdic 32
Matematika I 2011
Iz ociglednih nejednakosti:
9 S 9z S Yz S Y
odnosno:
9% Q $ S 3 S S Y% Q $
3 S 3 ì S ì S
Pretostavimo da je podjela ì dobijena iz podjela ì dodavanjem samo jedne podione tacke (sto je
dovoljan uslov da bude finija podjela) podjeli . Neka je:
$
¼ Æ
B Æ
] Æ Æ
p % i á (, (
z ,
zLB
sad imamo:
p
o Ym ∆
m o Ym ∆
m N Yz
z ,
zLB
mqB m z
gdje je:
Yzá sup .
; Yzá sup .
aö,a¡ =
aa¡å¬ ,ö=
Yzá S Yz S Yzá
pa slijedi:
odakle je ocito da je ì S .
Neka je áá á . Jasno je da je podjela áá finija od obje date podjele, tj. , ì Ã ìì.
Na osnovu leme 2. imat cemo:
3 S 3 ìì S ìì S ì
sto je i trebalo dokazati.
Said Avdic 33
Matematika I 2011
Donnji Darbuoxov integral funkcije . na segmentu <$, %= je broj:
Neka je . ogranicena funkcija na segmentu <$, %= ako i samo za svako Ð 0, postoji Ñ 0 takav da
za svaku podjelu segmenta <$, %= dijametra
Æ Ñ, vrijedi Q 3 Æ Ð.
Funkcija . je integrabilna na <$, %= ako i samo ako za svako Ð 0 postoji podjela segmenta <$, %=,
tako da vrijedi Q 3 Æ Ð.
÷
3 ù .
Ï
÷ Ï
ù .
Q ù .
Ï ÷
Ï
ù .
0
Ï
Sto znaci da vrijednost integrala mijenja predznak ako zamijenimo granice, a vrijednsot integrala je 0
ako su granice jednake.
÷ ö ÷
ù .
ù .
N ù .
Ï Ï ö
÷ ÷ ÷
ù .
y H
ù .
y ù H
Ï Ï Ï
÷ ÷
ù )¢.
*
¢ ù .
Ï Ï
÷ ÷
ù .
S ù H
Ï Ï
Said Avdic 34
Matematika I 2011
Ako je . integrabilna funkcija na segmentu <$, %=, tada su integrabilne i funkcije . c i |.| i vrijedi:
÷ ÷
ù .
S ù |.
|
Ï Ï
Ako je funkcija neprekidna na segmetnu <$, %= tj. . ß<Ï,÷= onda je ona i integrabilna na tom
segmentu . <Ï,÷=.
Ovako definisana funkcija Ä
ima bolja svojstva od podintegralne funkcije . i ona je neprekidna na
cijelom segmentu <$, %=.
Newton-Leinizova formula.
Ako je:
a
Ä
ù .4
4
Ï
Primitivna funkicija funkcije .
i ako je funkcija À
takodje primitvna funkcija funkcije .
onda
je À
Q Ä
i znamo da je:
À
ù .
pa imamo:
a
ù .
ù .4
4 N
Ï
odnosno:
a
À
Q ù .4
4
Ï
÷
À$ , À% Q ù .4
4 N
Ï
prema tom slijedi:
÷
ù .4
4 À% Q À$
Ï
odnosno:
÷
ù .4
4 À
| Ï÷
Ï
Said Avdic 35
Matematika I 2011
Neka je za > .
,
<$, %= prva derivacija . á
neprekidna na <$, %= i Γ
, .
,
$,%. Tada se otvorena kriva moze rektificirati i duzinu .;$,% krive Γ izrazavamo formulom:
÷
.; $, % ù g$ N . á
]
Ï
Ravna figura 5 je mjerljiva ako i samo ako za svako Ð 0 postoje opisan i upisan mnogougao figure
5, tak oda je razlika Õ Q z njihovih povrsina manje od Ð.
Õ je skup povrsina opisanih mnogouglova figure 5.
z je skup povrsina upisanih mnogouglova figure 5.
Zapreminu rotacionog tijela Ê<Ï,÷=,a definiramo kao zajednicku vrijednsot limesa Darbouxovih suma
0 i ¦, kada dijametar podjele tezi nuli. Tj.
÷
¦Ê lim 0 lim ¦ w ù . ]
ÔF¼ ÔF¼ Ï
To bi bilo to :-D
Sretno na ispitu ☺
Said Avdic 36