Professional Documents
Culture Documents
Razvoj rentgenske analize, s jedne strane, i brzi razvoj i modernizacija kompjutera pruža
mogućnost za tačnu i brzu determinaciju minerala i vrlo kompliciranih kristalnih struktura.
Definicije mineralogije
Kristalografija je nauka koja izučava kristalno stanje materije- minerala. Smatra se daje
nastanak kristalografije kao posebne nauka vezan za 1669 godinu, kada je otkriven
dvolom na kristalima kalcita i utvrdjen zakon o stalnosti plošnih i bridnih uglova.
Kristalografija je s toga vezana za čitav niz drugih disciplina, a sama se sastoji od
posebnih grana kao sto je kristalofizika, kristalohemija, morfologija i strukturna
kristalografija. Svaka od ovih nauka ima svoje zadatke kojima se bavi u okviru
kristalografije.
Na koji način možemo razlikovati minerale od stijena? Stijene su nakupina ili agregati
jednog ili više minerala. Stijena krečnjak se sastoji samo iz jednog minerala CaCO 3 – 61
kalcit. Stijena dolomit se samo sastoji iz minerala dolomita, čija je formula
(CaCO3.MgCO3). Takve stijene koje se sastoje iz jedne vrste minerala nazivamo
monomineralne (mono – jedan), a ako se stijene sastoje iz više minerala nazivamo ih
polimineralne stijene (grč. polis – mnogo) ili polimineralni agregati (lat. agregare –
nagomilati). Tako su polimineralne stijene granit koji se sastoji iz kvarca, ortoklasa i
liskuna, ili gabro koji se sastoji iz piroksena, olivina i plagioklasa. Prema tome stijene
nisu homogene, ne možemo ih izraziti hemijskom formulom nego ih izražavamo
mineralnim sastavom. Minerali i stijene se mogu i makroskopski razlikovati što pokazuje
i slika.
Rude su minerali iz kojih se dobivaju metali. Ruda je i boksit, koja se sastoji iz više
minerala to je polimineralni agragat i služi za dobijanje aluminijuma. Boksit se sastoji iz
aluminijskih minerala gipsita Al(OH)3, bemita γ-AlOOH, diaspora α-AlOOH.
Važnost minerala
Minerali imaju veliku ulogu u životu čovjeka. Neki su još u davna vremena korišteni kao
rude za proizvodnju izuzetno važnih metala (a koriste se i danas), kao što su: željezo,
bakar, olovo, cink, zlato, platina i dr. Te minerale iz kojih se dobijaju metali nazivamo
rudama.
Neki minerali se koriste u keramičkoj industriji kao npr. minerali gline, zatim kao
termoizolacioni materijali, liskuni i azbesti, u optičkoj industriji kalcit, u
telekomunikacijama kvarc u industriji abraziva itd.
Neki minerali se koriste u draguljarstvu kao ukrasni kamen ili plemeniti metali (platina i
zlato) i kao ukrasi, a i za proizvodnju specijalnog posuđa koje se koristi u određene
svrhe u laboratoriji.
Minerali imaju veoma važnu ulogu u ishrani biljaka. Minerali su izvor pojedinih
elemenata kao što je Ca, Fe, S, F, bez kojih biljke ne mogu živjeti. Uz sunčevu svijetlost
biljka iz anorganskih elemenata stvara organske materije koje služe kao hrana
životinjama i čovjeku. Tako da pored ostalih svojstava i koristi minerali su direktno i
indirektno nosioci određenih elemenata i važni sastojci u ishrani čovjeka.
Bogatstvo jedne zemlje se procjenjuje bogatstvom minerala, jer kao što smo vidjeli
mnoge industrijske grane, poljoprivreda i prehrambena industrija, metalurgija, keramička
i staklarska industrija koriste minerale.
Kristali
Minerali su čvrsti sastojci zemljine kore i izgrađeni su ili iz jedne vrste ili iz više vrsta
različitih atoma. Ti atomi mogu biti pravilno raspoređeni u prostoru, u tom slučaju
govorimo o pravilnoj unutrašnjoj građi ili rasporedu atoma u mineralu. Najčešće pravilna
unutrašnja građa se manifestuje i pravilnim vanjskim izgledom ili kristalnim formama
odnosno kristalima. Kristali su oblici ili forme omeđeni plohama, bridovima i uglovima.
Pravilan raspored čestica ne manifestuje se uvijek i pravilnim vanjskim izgledom. Ima
minerala kao što su minerali glina, koji se javljaju zemljasti, i po izgledu ne bi mogli
zaključiti da imaju pravilnu unutrašnju građu, a imaju je.
Pored minerala sa pravilnom unutrašnjo građom srećemo i one koji imaju nepravilan
unutrašnji raspored čestica, ti minerali se nazivaju amorfni i najčešće se javljaju,
zemljasti, grozdasti i bubrežasti. Ti minerali nisu brojni, takav je limonit i opal lešateljit.
Sve do pojave rentgenskih zraka i njihove primjene u strukturnim istraživanjima
minerala, mnogi minerali su bili svrstani u amorfne, zbog svog izgleda a i nemogućnosti
njihove identifikacije. Dosadašnja istraživanja su pokazala da je broj amorfnih minerala
vrlo mali.
61
Nastanak minerala je vezan za određene otopine i uslove u kojima minerali nastaju, to
su temperatura, pritisak i hemijski sastav. Zavisno od toga kakav će poredak čestica biti
u mineralu, ovisiće i sve druge osobine ili svojstva: fizička, hemijska, a i morfološki
izgled minerala. Prema tome struktura minerala je izuzetno značajna jer od strukture
zavise sve osobine minerala. Minerali mogu nastati na različite načine, mogu nastati iz
vodenih otopina, iz magme ili kristalizacijom iz plinova ili para. Pri tome čestice obično
zauzimaju određeni položaj, tako da minerali iste vrste uvijek imaju isti raspored čestica
(atoma ili iona) u prostoru i zbog toga svi minerali iste vrste imaju iste osobine. Minerali
kalcit CaCO3 i kuhinjska so NaCl se razlikuju po rasporedu iona ili atoma u prostoru. Ovi
minerali imaju različitu strukturu, a ovisno o strukturi i različita svojstva. Još bolji primjer
da objasnimo kako od strukture ovise svojstva minerala možemo navesti dva minerala
istog hemijskog sastava: grafit i dijamant. Nastanak različitih struktura je uslovljen
različitim termodinamskim uslovima (pritiskom i temperaturom) u zemlji. Prilikom
nastanka poredak čestica je različit, nastale su dvije različite strukture koje daju potpuno
različite osobine ovih minerala. Radi ilustracije uporedimo tvrdoću: dijamant je vrlo tvrd,
spada u najtvrđe minerale, a grafit je mekan toliko da se s njim može pisati po papiru ili
ga možemo parati noktom.
Nastanak kristala
Kristali se obično kao što smo rekli kristaliziraju iz različitih sredina zavisno o privlačnim
silama među ionima (ili mineralnim česticama). Te sile su različite u različitim
smjerovima, tako da ovisno o jačini sile čestice se slažu oko nekog centra u određenim
pravcima. Zavisno o jačini sile kristal raste u različitim smjerovima, različitom brzinom i
tako formira poliedarsko tijelo koje je omeđeno plohama, bridovima i uglovima. Takvo
poliedarsko tijelo omeđeno plohama bridovima i uglovima nazivamo kristal. Kristali su
anizotropni jer brzina rasta je različita u različitim smjerovima (grč. anisos – nejednak;
tropos – smjer). Supstance koje u svim smjerovima imaju istu brzinu rasta kažemo da su
izotropne (grč. isos – jednak) to su kubične i amorfne supstance. Kristale možemo vrlo
lahko prepoznati jer su obično u lijepim kristalnim formama. Tako na primjer NaCl (halit)
se javlja u lijepim kristalima – heksaedra, ili kvarc u obliku prizmatskih kristala koji završavaju
bipiramidom.
61
Kristali halita
U slučaju ako mineralna supstanca pritiče ravnomjerno onda se razvijaju idealni kristali
sa pravilnim plohama, koje su jednake, sve su istih fizičkih osobina. Ako dođe do
poremećaja dotoka mineralne supstance onda se razvijaju plohe koje nisu istog oblika
nego su razvučene i na taj način postaju razvučeni kristali u prirodi, a rjeđe se javljaju
idealno formirani. Za formiranje pravilnih oblika neophodni su dovoljan dotok supstance,
određeni termodinamski uslovi i slobodan prostor za rast kristala.
Kristalni agregati
Kristalni agregati nastaju ako pojedini individuumi nemaju dovoljno mjesta za pravilan
vanjski rast kristala. Individuumi su međusobno ometali jedan drugog te su se razvili u
potpuno nepravilnim vanjskim formama, što nazivamo nakupina ili agregat. Agregati su
sastavljeni od velikog broja individuuma sa pravilnom unutrašnjom građom, ali vanjski
izgled nije pravilan i zato ih zovemo kristalni agregati (lat. agregare – nakupiti,
nagomilati). Na primjer mramor je kristalni agregat kalcita (CaCO3), krečnjak ima isti
sastav.
Minerali se mogu svrstati u pojedine grupe na osnovu više kriterije. Prvi kriterij i najstariji,
koji su primjenjivali istraživač sve do 1912 godine, (godine otkrića rendgenske strukturne
analize), bio je na osnovu hemijskog sastava.
Svaki mineral ima svoje ime, kristalografske karakteristike, fizička svojstva itd kao što će
se vidjeti u tekstu. Kako su minerali dobivali svoja imena? Neki su dobili ime prema
fizičkim osobinama, neki na osnovu grčkih riječi koje ukazuju na sastav ili osobine, neki
su dobili ime prema mijestu nelazišta, neki prema nekoj istaknutoj ličnosti naučniku koji
ih je otkrio ili poznatoj, kulturno istorijskoj ličnosti itd. Naprimjer ortoklas je dobio ime po
tome što su njegove plohe kalavosti pod pravim uglom (grčki orthos - okomit, klao - 61
kalam).
Siderit takođe vodi porijeklo od grčke rijeći sideros - željezo, što znači da u sastav ovog
minerala FeCO3 ulazi željezo. a-FeO(OH) je dobio ime getit prema njemačkom pjesniku
Goetheu itd.
Svi minerali koji imaju hemijske i strukturne osobine jednake ili variraju u uskim
granicama pripadaju jednoj vrsti ili grupi. Varijacije mogu biti na osnovu boje, hemizma
ili strukture. Primjera za to ima mnogo, tako kvarc ima više varijeteta na osnovu boje,
ametist, citrin, čađavac itd.
Kristalografija je nauka koja se vrlo intenzivno počela razvijati od 1669. godine, kada je
otkriven dvolom iste te godine je definisan zakon racionalnih koeficijenata. Ta godina se
smatra godinom rođenja kristalografije koja kao nauka počinje vrlo intezivno i
samostalno da se izdvaja. Kristalografija izučava strukturu kristala – strukturna
kristalografija, fizičke osobine – fizička kristalografija, hemijske osobine minerala –
mineralna hemija i morfološka svojstva ili oblik minerala – morfologija.
Kubični sistem se sastoji od tri međusobno okomite i jednake kristalografske osi. Osi
označavamo istim slovom a, da razlikujemo njihov položaj ili smjer dodajemo broj: a1 je
os koja je okomita na posmatrača; a2 je paralelna sa posmatračem; a3 je vertikalna.
Svaka od osi ima svoj smjer, što se na crtežu najlakše da objasniti. Ako matematički
želimo označiti ovaj sistem onda to možemo ovako pisati:
a1 = a2 = a3
α = β = γ = 90o
61
Osni krst kubičnog sistema
Tetragonski sistem
Tetragonski sistem se da lahko izvesti iz kubičnog tako što vertikalna os postaje duža ili
kraća od dvije horizontalne. U tetragonskom sistemu dvije osi su jednake i označavamo
ih sa a1 i a2, leže u istoj ravni a treća koja je duža ili kraća vertikalna je i okomita na tu
ravan, označavamo je slovom c. Sve osi zatvaraju međusobno ugao od 90o.
a1 = a2 ≠ c
α = β = γ = 90o
61
Osni krst tetragonskog sistema
Heksagonski sistem
Heksagonski sistem se razlikuje od svih ostalih po broju kristalografskih osi. Osni krst
heksagonskog sistema čine četiri kristalografske osi od kojih su tri jednake označavamo
ih istim slovom (a1, a2, a3) sve leže u istoj ravni, a četvrta je duža ili kraća i okomita je na
tu ravan a označavamo je slovom c. Kristalografska os c zatvara sa svakom osi (a1, a2,
a3) ugao od 90o. Da bi što lakše shvatili polžaj osi u heksagonskom sistemu, nacrtaćemo
samo one koje leže u istoj ravni. Karakteristično je i to da pozitivni i negativni smjerovi
zatvaraju ugao od 60o, a samo pozitivni ili samo negativni 120o (tj. istovrsni smjerovi).
a1 = a2 = a3 ≠ c
ugao a1a2 = uglu a2 a3 =.....= 120o
ugao a1(-a3) = uglu (-a3)a2 = ..... = 60o
β1, β2, β3 = 90o
61
Osni krst heksagonskog sistema
Rompski sistem
Osni krst u rompskom sistemu se sastoji od tri različite i okomite kristalografske osi.
Označavamo ih slovima a, b, c; ugao između njih iznosi 90 o. Os okomita na posmatrača
je a, paraleleno sa posmatračem je b, a okomita na ove dvije osi i vertikalna je os c.
a ≠ b ≠ c
α = β = γ = 900
Osni krst rompskog sistema
Monoklinski sistem
61
Ovaj sistem takođe ima tri kristalografske osi, koje su različite dužine samo jedna os je
nagnuta (grč. mono – jedan; klino – naginjem se). U ovom sistemu os a u odnosu na os
c je nagnuta tako da se spušta prema posmatraču te je ugao β (između osi a i c) različit
od 90o.
a ≠ b ≠ c
α = γ = 90o
β > 90o
Osni krst monoklinskog sistema
Triklinski sistem
Karakteriše osni krst čije su sve tri osi položene tako da zaklapaju različite uglove.
Kristalografska os a ima položaj kao što je imala u monoklinskom sistemu nagnuta je
prema posmatraću, a os b se takođe spušta s lijeva na desno i osni krst izgleda ovako
a ≠ b ≠ c
α ≠ β ≠ γ ≠ 90o
61
Osni krst triklinskog sistema
Kristalografski zakoni
Minerali koji se javljaju u kristalnim oblicima, pravilne su unutrašnje građe, što znači da
za njih vrijede određeni kristalografski zakoni, i pravilnosti prema kojima se ponašaju.
Vidjeli smo da ih na osnovu osnog krsta možemo svrstati u šest kristalnih sistema.
Prema tome za kristalizirane supstance postoje i posebni kristalografski zakoni:
1. Zakon racionalnih koeficijenata
2. Zakon o stalnosti plošnih i bridnih uglova
3. Zakon zona ili pravilo zona
Ako proanaliziramo crtež i osne odnose u odnosu na osnovnu formu, druge i treće
plohe, vidimo da su to mali racionalni brojevi. Zakon racionalnih koeficijenata glasi:
brojevi koji pokazuju u koliko puta većoj udaljenosti plohe B i C sijeku kristalografske osi
u odnosu na osnovnu formu su mali racionalni brojevi. Zakon racionalnih koeficijenata
otkriven je 1780. godine, otkrio ga je francuz Rene Just Haüy. Koeficijenti mogu biti cijeli
brojevi ili manje od 1, 1/2, 1/3, 1/4 itd. Rijetko vrijednost prelazi broj deset (10), a preko
dvadeset su izuzetno rijetke. Osim ovih koeficijenata, postoji i koeficijent koji
označavamo sa beskonačno (∞). Tu situaciju imamo u slučaj kada je ploha postavljena
paralelno nekoj kristalografskoj osi, onda kažemo da ploha siječe u beskonačnosti
kristalografsku os i to označavamo ∞.
Pored brojnih vrijednosti postoje i opšti Mullerovi indeksi (hkl) gdje se h odnosi na os a1
ili na os a, k na os a2 ili b, a l na os a3 ili c, kad imamo troosni koordinatni sistem. U
heksagonskom sistemu koji se razlikuje od svih, po tome što ima četiri kristalografske
osi, postoji i četvrti opšti parametar i, a odnosi se na kristalografsku os -a3. Prema tome
u heksagonskom sistemu opšti parametri će biti ( ).
Izvod za ovaj parametar moguć je ako promatramo plohu koja siječe osi a1, a2 i a3 u
heksagonskom sistemu, onda se iz crteža da izvesti parametar i.
∆ABE ≈ ∆CDE
CD : AB = CE : EA
a2 : a3 = a1 : (a1 – a3)
a2(a1 – a3) = a1a3
a1a2 – a2a3 = a1a3
a1a2 = a3(a1 – a2)
a3 = a1a2 / (a1 – a2)
–1/a3 = a1 / a1a2 + a2 / a1a2
–1/a3 = 1/a1 + 1/a2
–i = h + k
Ovaj zakon je u kristalografiju uveo (1669) Nikolas Stens. Proučavajući kristale kvarca
došao je do zaključka da uglovi među istovrsnim plohama iste supstance mjereni pri
istim uslovima (kod iste temperature) su stalni ili konstantni bez obzira na veličinu
kristala. Sto godina kasnije pronalaskom goniometra francuz Rome del’ Isle, brojnim
mjerenjem kristala potvrdio je zakon koji je definisao Stensen.
Goniometri 61
Kontaktni goniometar
f + 2 · 90o + n = 360o
f = 360o – 180o – n = 180o – n
f = ugao između ploha
n = ugao između normalima
3. Zakon zona ili pravilo zona
Zonom smatramo skup ploha povezanih paralelnim bridovima. Svaka ploha pripada
najmanje dvijema zonama, jer je pravilo da se na sjecištu dvije zone pojavljuje ploha ako
nije prisutna moguća je. Zona ne mora biti kontinuirana može biti prekinuta, jer plohe čiji
su bridovi paralelni ne moraju biti kontinuirano vezani. I dvije plohe su dovoljne da čine
jednu zonu. Jedna ploha leži u nekoliko zona te prema zakonu o zonama sve plohe na
kristalu međusobno su povezane zonama. Zona se formira oko smjera koga nazivamo
os zone, i prema tome smjeru kome su paralelne plohe jedne zone, je os te zone. Os 61
zone označavamo uglastom zagradom. Simbol osi zone je [uvw].
Simetrija kristala
Ravnine simetrije su zamišljene ravni koje prolaze kroz središte kristala i kristalni
individuum dijele na dva zrcalno jednaka dijela. U internacionalnoj nomenklaturi ih
označavamo sa m (mirror – ogledalo) u našoj sa P, i ovisno jesu li sporedne ili glavne
obilježavamo ih sa Pg ili Ps.
61
Ravnina simetrije
Ravnine simetrije dijeli kristal na dva jednaka dijela, koji se ponašaju kao lijeva i desna
ruka u ogledalu. Prema tome ravnina preslikava elemente tako da se ponašaju kao lik i
predmet u ogledalu. Ravnina simetrije može biti najviše 9 tj. od 0 – 9 bez broja 8. Uglovi
koje ravnine mogu međusobno zatvarati su 45o, 90o, 120o.
Osi simetrije su zamišljeni smjerovi (pravci), koji prolaze kroz centar kristala, oko kojih
zakrečući kristal unutar 360o dolazi do ponavljanja položaja nekoliko puta. Oko osi
rotacije se vrši zakretanja gdje ugao rotacije može biti 60o, 90o, 120o, 180o, tada
govorimo o osi simetrije šestog reda, četvrtog, trećeg i drugog reda. Osi simetrije
nazivamo girama, a ovisno kog je reda dodajemo riječ digira – drugog reda, trigira –
trećeg reda, tetragira – četvrtog reda i heksagira – šestog reda. Osi simetrije
označavamo slovima L, a kog je reda dodajemo broj u eksponentu L2, L3, L4, L6.
Internacionalni znak za osi simetrije je samo broj 2, 3, 4, 6. Osi simetrije možemo
predstaviti i grafičkim putem.
Digira
Trigira
Tetragira
Heksagira
61
Osi simetrije
Centar simetrije ili centar inverzije je zamišljena tačka u središtu kristala preko koje
možemo provući bezbroj fizikalno jednakih pravaca, rezultat toga je da nastaju dvije
plohe međusobno paralelne a suprotno orijentisane. Centar simetrije se označava sa C,
Centar simetrije
Pravilo je: ako na kristalu postoji ravnina simetrije i okomito na nju os simetrije parnog
reda mora biti i centar simetrije. Među kristalima su moguće 32 kombinacije elemenata
simetrije i tako nastaju kristalne klase.
Klizne ravnine i helikoidalne osi su elementi simetrije kod kojih je pored preslikavanja tj.
rotacije uključena i translacija. Ove elemente simetrije nazivamo mikro elementi
simetrije. Kombinacijom mikro i makro elemenata simetrije sve kristalizirane supstance 61
možemo smjestiti u 230 prostornih grupa.
Sraslaci
Bridni sraslac je takav gdje je sraslačka os paralelna nekom mogućem bridu (osi c) i to
izražavamo na ovaj način [100], [010], itd.
Okomični (ili normalni) sraslci su oni gdje je sraslačka os okomita na neku kristalnu
plohu (kod gipsa sraslačka os je okomica na prvi pinakoid):
itd.
Kompleksni sralački zakon je kod sraslaca gdje je sraslačka os okomita na neki brid unutar neke
određene plohe
Sraslaci mogu nastati pri samom rastu kristala, zatim postoje sraslaci nastali usljed
pritiska prilikom deformacija – plastični, a i kod polimorfnih prelaza. Može se srasti više
individuuma zajedno po određenom sraslačkom zakonu te nastaju polisintetski sraslaci
gdje su sraslačke ravnine međusobno paralelne. U tom slučaju dobijamo kristal koji se
sastoji od samih lamela koje su jedna prema drugoj orijentirane i to tako da su svi parni
individuumi jednako orijentisani, a svi neparni jednako orijentisani: ↑ 1 ↓2 ↑3 ↓4 ↑5. Kad se
sraste više individuuma po istom zakonu tako da im sraslačke ravnine nisu paralelne
dobijamo koljenčaste ili cikličke sraslace. Tu su sraslačke ravnine naizmjenično
paralelne istim kristalnim plohama. Pojava srastanja je česta u prirodi i relativno je malo
minerala gdje se ne javljaju sraslaci.
61
Polimorfija i izomorfija
Među mineralima koji imaju iste kristalne forme možemo pomenuti grupu takozvanih
romboedarskih karbonata. Svi kristaliziraju u romboedrijskoj hemiedriji heksagonskog
sistema, to su minerali kalcit CaCO3, magnezit MgCO3, rodohrozit MnCO3, siderit
FeCO3, smitsonit ZnCO3. Mjerenja su pokazala da su uglovi između istovrsnih ploha kod
ovih minerala vrlo slični. Tako da ovu grupu izomorfnih minerala nazivamo i grupom
kalcita ili romboedrijskih karbonata. Pored ove grupe postoji i izomorfna grupa aragonita,
dolomita, itd.
Neki minerali kada ih mrvimo, ili kada ih udarimo čekićem, razvijaju oštar ikarakterističan
miris. Neki dolomiti pod udarcem čekića razvijaju miris na sumpor-vodik. Ima krečnjaka i
dolomita koji pri mrvljenju u sitan prah razvijaju neugodan miris koji potiče od bitumena.
Arsenski minerali pri udarcu čekića razvijaju miris po bijelom luku. Glineni minerali ako ih
nakvasimo vodom razvijaju miris amonijaka. Ima minerala koji imaju karakterističan opip.
Grafit i talk, ako ih trljamo među prstima, osjećamo mastan i blag opip. Zbog toga je talk
i dobio ime milovka, zbog milog, blagog opipa. Neki minerali imaju hladan opip, hrapav
itd.
61
Piknometar
Postoje razne vrste piknometara koji sadrže otvore u kojim se može postaviti i
termometrar, tako da svaki put kada se vrši mjerenje možemo to raditi kod konstantnih
uslova. Za određivanje gustoće ili specifične težine metodom piknometra obično se
uzima 1 gr. minerala, po mogučnosti bez primjesa, dobro se ukloni prašina i sve što bi
smetalo za preciznija mjerenja. Tu vrijednost težine minerala označavamo slovom M
masa minerala. Poslije izmjerimo piknometar napunjen destilovanom vodom i ta
vrijednost je oznašena sa P. Kad ubacimo mineral u vodu i nakon potisnute količine
vode iz piknometra, sve izvana isušimo i ponovo važemo, ta vrijednost koja prestavlja
zajedno težinu piknometra + težinu minerala + težinu vode označena je sa V. Prema
tome postoji relacija na osnovu koje mođemo izračunati gustoću ili specifičnu težinu koja
se može izraziti matematičkim pute:
U koliko smo dobro vodili eksperiment prilikom mjerenja, dobivaju se rezultati koji mogu
poslužiti za utvrđivanje vrste minerala. Tako na pr. ako smo hemijski utvrdili da se radi o
karbonatnom mineralu CaCO3, to može biti bilo koja polimorfna modifikacija ovog
sastava. Ako nemamo druge mogučnost tada nam gustoča može poslužiti da riješimo
dilemu.
Gustoća
kalcita 2,715
aragonita2,933
Ako se radi o polimorfnim smjesama SiO2, gustoća ili sp. težina je za:
kvarc 2,65
kristobalit 2,27
tridimit 2,26
Kalavost minerala
61
Ako se pri udarcu čekićem minerali dijele u ravne i glatke plohe onda tu pojavu
nazivamo kalavost. Kalvost je posljedica različitog djelovanja sila koje drže čestice
minerala na okupu. Sile koje drže čestice unutar ploha kalavosti su jače od sila između
ploha. Kalavost može biti savršena (mineral se kala maksimalno), dobra, potpuno jasna
i nejasna. Savršeno se kalaju minerali u slojevitim strukturama, kao što su na primjer
liskuni u grupi silikatnih minerala, kristaliziraju monoklinski, kalaju se smjerom baznog
pinakoida, a javljaju se u vrlo tankim listićima. Savršenu kalavost pokazuje i mineral gips
CaSO42H2O smjera prednjeg pinakoida. Kuhinjska so NaCl ima potpunu kalavost
smjerom ploha kocke (heksaedra) isto tako i galenit PbS. Minerali kalcit CaCO3 se kala
smjerom romboedra. Kalavost je jedno od svojstava na osnovu koga se minerali mogu
razlikovati.
Dobru kalavost pokazuje grafit, koji je po sastavu C (karbon). Atomi ugljika su vezani u
šestočlane prstenove u obliku slojeva. Veza u jednom sloju je puno čvršća nego u
slojevima. Zato grafit pokazuje dobru kalavost i cijepa se na mjestu gdje su veze slabije.
Zato se kalavost još naziva i cijepljivost.
61
Struktura grafita
Tvrdoća minerala
1 Talk Mg3(OH)2[Si4O10]
2 Gips CaSO4.2H2O
3 Kalcit CaCO3
4 Fluorit CaF2
5 Apatit Ca5[F(PO4)3]
6 Ortoklas KAlSi3O8
7 Kvarc SiO2
8 Topaz Al2[F2SiO4]
9 Korund Al2O3
10 Dijamant C
Vrlo često u prirodi pojedini minerali su slični i teško se razlikuju. Tako na primjer kalcit i 61
kvarc bijeli su i ako nisu u kristalnim formama možemo ih lahko razlikovati na osnovu
tvrdoće. Tako kalcit ne može parati staklo niti čelik, ali kvarc para i staklo i čelični čekić.
Ogreb minerala
Dvolom minerala
Prilikom ulaska svjetlosti u mineral brzina širenja svjetla kod svih minerala nije ista. Kod
nekih minerala brzina svjetla ne ovisi o smjeru i takve minerale nazivamo izotropnim
(kubični i amorfni), dok svi minerali kod kojih je brzina svjetlosti u različitim smjerovima
različita i ovisi o smjeru su anizotropni i tim mineralima pripadaju svi minerali ostalih
sistema osim kubičnog. Još davne 1669 godine Erazumo Bartholinus otkrio je pojavu
dvoloma. Pri prolazu svjetlosti kroz kalcit dolazi do dvoloma tj. svjetlost koja ulazi u
kalcit se lomi i daje dvije zrake koje se šire različitom brzinom i izlaze iz minerala kao dvije
zrake. Takve minerale nazivamo dvolomnim. Pojavu dvoloma možemo uočiti golim okom ako
ispod prozirnih kristala kalcita, koji su u obliku romboedra posstavimo pisani tekst uočićemo
dvostruka slova, a ako pomjerimo kristal vidjećemo da jedan dio slova miruje, a drugi se kreće.
61
Kristali kalcita na kojima je otkriven dvolom pronađeni su na Islandu, otud često i naziv
Islandski dvolomac.
Boja minerala
Boja minerala može biti različita i ovisi o različitim faktorima. Neki minerali s obzirom na
njihov hemijski sastav pokazuju određenu boju, takvi minerali koji imaju vlastitu boju
nazivaju se idiohromatski minerali. Boja kod minerala ovisi o prisustvu elemenata B
podgrupe periodnog sistema. To su elementi: titan, bakar, vanadij, hrom, mangan,
željezo, kobalt i nikal. Boja mineral je često pojačana prisustvom elemenatau dva
valentna stanja. Tako na primjer minerali koji imaju samo dvovalentno ili samo
trovalentno željezo su svjetlije boje, dok u slučaju kada su prisutni željezni ioni oba
valentna stanja minerali su tamnijih boja (tamnozeleni ili crni). Kod nekih minerala boja
ovisi o prisustvu stranih iona. Tako mineral kvarc može biti ljubičast i naziva se ametist,
žut – citrin, smeđ – čađavac, crn – morion, a ako je čist bez primjesa onda je proziran ili
bijel i naziva se prozirac. Minerali često pokazuju boju ovisno o količini apsorbovane
svjetlosti (lat. apsorber – progutati). Ako svjetlost koja ulazi u mineral, mineral u
potpunosti apsorbira – neproziran je. U slučaju kad mineral propušta cijeli spektar
bijelog svjetla – bezbojan je. Ako pri prolazu svjetlosti kroz mineral neke talasnne dužine
mineral apsorbira a neke propušta, tada pokazuje boju propuštene svjetlosti. Ili ako
bijelo svjetlo pustimo u neki mineral i ako mineral apsorbira sve talasne dužine, a samo
jednu reflektira biće obojen kao što je boja reflektovanog svjetla (crveni rubin). Boja
minerala je važno svojstvo tako da na osnovu boje često možemo identificirati minerale.
Sjaj minerala
Neki minerali pokazuju magnetna svojstva, kada ih primaknemo magnetnoj igli oni
djeluju na oba njena pola jednako, to su minerali jednostavnog magnetizma. Ako jedan
pol privlači, a drugi odbija onda su polarnog magnetizma. Neke minerale magnet privlači
to su paramagnetski minerali, neke odbija to su dijamagnetski minerali. Među
mineralima koji pokazuju magnetna svojstva pomenućemo magnetit, ponaša se kao
magnet i privlači čelične predmete.
Privlačna sila
magneta
Ako osvjetlimo neki mineral on apsorbira zrake i pri tom se stvara toplina, ta toplina u
mineralu stvara novo zračenje, koje je drugih talasnih dužina od apsorbovanog zračenja. 61
Nakon toga iz minerala zrači svjetlo druge boje, odnosno druge talasne dužine. Tako
ima minerala koji u tami svijetle jakom svjetlosti i tu pojavu nazivamo luminescencija
(lat. lumen – svjetlo). Luminiscenciju pokazuju i minerali kada na njih djeluju katodni,
radijski ili rendgenski zraci. Postoji više mogućnosti koje dovode do luminescencije. Ako
na neki mineral uputimo sunčevu svjetlost i ako u mraku svjetli određenom svjetlosti tj.
luminiscira sve dok djeluje sunčeva svjetlost, nazivamo je fluoroscencija jer je to
pojava uočena na fluoritu i traje do momenta djelovanja sunčeve svjetlosti. Minerali koji
pokazuju tu pojavu nakon zračenja su: sfalerit, apatit, fluorit, cerusit, anglezit, adular i
dijamant. Fluoroscencija se može vidjeti kod uranskog stakla.
Luminescencija fluorita
Slike ©1995-1998 by Amethyst Galleries, Inc
Neki minerali svijetle već i na dodiru sa toplinom ruke (dijamant, topaz, fluorit).
Luminescencija nastala djelovanjem topline naziva se termoluminescencija (grč. termo
– topao). Kod nekih minerala luminescencija je rezultat djelovanja električne iskre pa se
naziva elektroluminescencija. Mehaničkim djelovanjem kod minerala možemo izazvati
luminescenciju ako ih grebemo, mrvimo, ribamo, drobimo i takva se naziva
tribaluminescencija (grč. tribein – ribati). Luminescencija može nastati kao posljedica
hemijskih procesa, to je hemoluminescencija ili pri kristalizaciji to je tzv.
kristaloluminescencija.
Radioaktivne osobine kod nekih minerala otkrivene su još 1896. godine. Istraživač H.
Becquerel je istražujući uranske minerale utvrdio da iz tih minerala zrače nevidljive zrake 61
koje prolaze kroz čvrste tanke slojeve metala, tekućinu i zrak pri čemu je zrak vodič
elektriciteta. Ti zraci djeluju na fotografsku ploču, izazivaju fluoroscenciju itd. Istraživanja
koja su docnije proveli istraživači, bračni par Curie, pokazala su da ta zračenja potiču od
elemenata tora i aktinija.
Postanak minerala
Ta faza nastupa kada je magma ohlađena na 650 – 700 °C. Ostatak magme prožet
lahkohlapljivim komponentama kao što su CO 2, HCl, HF, SO2, H2S, CH4, H3BO3, i H3PO4,
te je magma pokretljiva i odlikuje se fluiditetom. Čestice koje se formiraju imaju dovoljno
prostora tako da se u ovoj fazi stvaraju veliki i lijepo formirani kristali. Nađeni su kristali
kvarca u ovakvim žilama teški i do nekoliko tona, kristali berila po nekoliko metara. Ove
pegmatitske žile nalazimo u pukotinama kiselih magmatskih granitnih stijena, rijetko u
bazičnim stijenama tipa gabra. U pegmatitima se često javljaju ekonomski značajna
ležišta nekih minerala, liskuna, turmalina, kvarca, ortoklasa, rutila, magnetita, halkopirita
i dr.
Pneumatolitska faza
Pneumatolitska faza kristalizacije je kod nižih temperatura, oko 600 °C i ispod ove
temperature gdje se pojavljuje veća koncentracija lahko isparljivih komponenti. Zbog
relativno visoke temperature, a i pritiska magma je vrlo pokretljiva jer su to gasovi i pare
koji djeluju na okolne stijene i pri tome se kristaliziraju pneumatolitski minerali. Tako
nastaju liskuni, beril, korund i dr. i imaju ekonomski značaj. Ova faza nastaje na kraju
pegmatitske faze.
Faza koja nastaje kada se magmatski ostatak ohladi do ispod 400 °C je hidrotermalna.
U ovom ostatku je veliki broj otopljenih supstanci tako da u pogodnim uslovima dolazi do
kristalizacije raznovrsnih minerala i ruda. U ovoj fazi kristaliziraju sulfidi, sulfasoli,
selenidi i telunidi. Hidrotermalna faza nastanka ide sve do 50 °C pa se zbog toga i dijeli 61
u tri temperaturna područja:
U ovoj fazi nastanka minerala ne može se povući oštra granica između pojedinih
temperaturnih područja. U slučaju kad hidrotermalni rastvori dođu do površine u obliku
vrućih izvora, obično se i oko njih javljaju male količine sumpora ili nekih sulfida. Pri
izbijanju gasova i para aktivnih vulkana (tzv. futumarole) stvara se sumpor, oksidi
željeza i sulfidi olova i cinka.
U sedimentnoj sredini, neki minerali nastaju organskim putem osim što nastaju
hemijskim putem direktnim spajanjem određenih iona. Razni organizmi koriste ione Ca i
CO2 za izgradnju svojih kućica ili skeleta, tako nastaje organski sediment krečnjak.
Organskim putem pored kalcita nastaje aragonit i dolomit. Dolomit može nastati i 61
procesom dolomitizacije krečnjaka pod uticajem rastvora bogatih magnezijem. To je
proces gdje se dio Ca zamjenjuje sa Mg, pa iz CaCO 3 kalcita, nastaje CaCO3MgCO3
dolomit, a višak Ca iona ide u otopinu.
MINERALOŠKA KLASIFIKACIJA
Elementi
Važno je istaći da u ovim strukturama učestvuje samo jedna vrsta atoma. Kod metala su
atomi pakovani u gusto pakovanje identičnih sfera.
Kod nekih nemetala raspored je takav, da je okruženje svakog atoma u strukturi isto,
tako da se cijeli kristal može promatrati kao jedna velika molekula, dok su kod nekih
nemetala atomi vezani u odvojene molekule određenog oblika, i te molekulske grupe su
smještene na određen način.
Metali
Bakar Cu
SrebroAg
Zlato Au
PlatinaPt
Polumetali
Arsen As
AntimonSb
Bizmut Bi
Nemetali
Dijaman C
t
Grafit C
Sumpor S
Bakar Cu (Copper)
61
Bakar se kristalizira kubično, ali se rijetko javlja u kristalima. Najviše se nalazi jedar ili
uprskan u stijenama. Ponegdje se nalazi u zrnju i grumenju, a ima ga u pločicama,
grančicama i vlaknima koje stvaraju mahovaste nakupine. Bakar je kukasta loma, vrlo
rastezljiv, pa se da iskovati u tanke žice i u listiće kroz koje se vidi zelena svjetlost. Ima
metalan sjaj i bakarno crvenu boju. Nepostojan je, na zraku se hemijski troši, gubi sjaj i
crvenu boju, te se prevlači proizvodima trošenja. Ti proizvodi su smeđi, crni ili zeleni.
Smeđa i crna boja potiču od bakarnog oksida a zelena od bazičnog bakarnog karbonata
(malahita). Tu zelenu prevlaku zovemo patinom. Ogreb mu je bakarno crven i metalna je
sjaja. Iza srebra je najbolji provodnik toplote i elektriciteta. Postanak mu je različit. Nešto
malo bakra se razvija kristalizacijom iz magme, dok je najveći dio njegovog postanka
vezan za hidrotermalne procese. Elementarni bakar je vrlo rijedak. Nađen je u Bosni kod
Vereša, u bakarnim rudnicima istočne Srbije u Boru i kod Majdanpeka, u Makedoniji kod
Drena, u okolini Demirkapije. Ima krajeva gdje se elementarni bakar razvio u velikim
količinama, kao na poluotoku Gornjega Jezera u sjevernoj Americi.
Bakar je čovjeku poznat već od praistorijskog doba, kada je čovjek od njega pravio
bronzu, leguru bakra s kositrom (94 % bakra i 6 % kositra), koja je sve do danas u
upotrebi. Upotrebljava se naročito za livenje spomenika i zvona. Druga je takva legura
mjed ili mesing, sastoji se od oko 2 dijela bakra i jednog dijela cinka. Ima lijepu žutu
boju, koja se mnogo upotrebljava za brave, kvake, okove itd. Od bakra se proizvode
kotlovi, različito posuđe, itd. Važan je i za proizvodnju modre galice (bakreni sulfat s
vodom) koja služi naročito u galvanoplastici, u domaćinstvima za odbranu bilja od
različitih štetočina (prskanje loze, voća, krompira itd.).
Srebro Ag (Silver)
61
Zlato Au (Gold)
Slika ©1995-1998 by Amethyst Galleries, Inc
61
Kristale zlata susrećemo rijetko u prirodi. Obično je to oktaedar, heksaedar i rompski
dodekaedar. Pojavljuju se u obliku tankih pločica, žica, grančica, sitnog zrnja i
mahovinastih agregata. Na nekim lokalitetima u svijetu nađeni su grumeni zlata teški
nekoliko desetina, pa čak i preko stotinu kilograma. Tako je, na primjer, u
Južnoameričkoj državi Chile, nađen komad zlata težak 153,16 kg. Loma je kukasta, boja
i ogreb su zlatno žuti ako je čisto, boja je bjelo - žuta ako mu je legirano srebro, ili
narandžasto crveno ako sadrži bakra. Gustoća je velika, 19,3 i ona opada sa
primjesama srebra i bakra. Ima metalni sjaj, neproziran je. Indeks loma je vrlo mali,
ispod 1. U hemijskom pogledu zlato nije čisto, najčešće je onečišćeno srebrom. Naziv
elektrum poznat je za prirodno zlato koje sadrži 20% i više srebra. Pored srebra zlato
sadrži i male količine drugih metala: paladij, rodij, bakar, bizmut i živu. Zlato je netopivo
u mineralnim kiselinama, otapa se jedino u zlatotopci ili carskoj vodi.
Zlato se pojavljuje u prirodi na dva različita načina, pa prema postanku razlikujemo dva
tipa ležišta:
a) autohtona ili primarna ležišta zlata,
b) alohtona, sekundarna ili naplavljena ležišta.
Zlato je metal kao što su srebro i platina. Troši se najviše za pozlačivanje, proizvodnju
ukrasa i za kovanje novca. Zlatni predmeti obično nisu načinjeni od čistog zlata. Pri
ocjenjivanju zlatnih predmeta govorimo o karatima zlata. Čisto zlato ima 24 karata. Zlato
od 12 karata ima polovinu čistog zlata a druga polovina je neki drugi metal (srebro ili
bakar).
Platina Pt (Platinum)
61
61
Boja mu je na svježim prelomima olovno siva ili kalajno bijela, ali se brzo mjenja usljed
oksidacije i prelazi u sivu ili crnu. Ogreb je crn. Ovaj mineral vrlo često sadrži primjese
srebra, željeza, antimona, bizmuta kobalta i zlata. Pojavljuje se u hidrotermalnim žicama
zajedno sa sulfidnim mineralima posebno sa arsenskim, antimoniskim, kobaltnim, i
srebrenih ruda. Nalazišta su u Čehoslovačkoj, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji i Americi.
Antimon Sb (Antimony)
61
Elementarni antimon redovito sadrži arsen, srebro ili željezo. Rijetko se nalazi u prirodi,
ako se javlja običnoje u hidrotermalnim žicama sa ostalim sulfidima, posebno
arsenidima antimonitom i srebrenim rudama. Nalazišta su Češka, Francuska, Čile,
Meksiko i dr.
Bizmut Bi (Bismuth)
Ovaj mineral ima kristale pseudo heksaedarskog habitusa, i ako su vrlo rijetki. Ako se
javlja u kristalnim agregatima, prutičast je, dendritičan, listast zrnast. Ponekad se javlja u
obliku pločica ili lima. Savršeno se kala smjerom baznog pinakoida. Krhak je ali se
nakon grijanja može kovati. Tvrdoča mu je 2-2,5 a gustoča 9,7-9,8. Ima metalni sjaj,
neproziran je. Boja mu je crvenkasta, bijelo srebrena, ogreb mu je olovno siv. Javlja se u
mezotermalnim hidrotermalnim žicama zajedno sa rudama, srebra, kobalta i nikla.
Bizmut se može javiti i na višim temperaturnim sredinama u žicama i pegmatitima sa
kalajem.
61
Nemetali
Dijamant C (Diamond)
Dijamant zbog svojih fizičkih svojstava (boja, prozračnost, visok indeks loma, tvrdoća)
ima veliku tehničku primjenu, ali je veoma cijenjen i kao dragi kamen. Boje je obično
blijedožute, smeđe, bijele do plave, narandžaste, ružičaste, plave, zelene, crvene i crne.
Najskuplji dijamanti su oni bezbojni, dok vrijednost dijamanta opada ako je obojen.
Industrijski dijamanti koji nisu kvalitetni za izradu dragulja poznati su pod nazivom bort.
Visoka tvrdoća ovog minerala omogućava mu široku primjenu u tehnici bušenja i
rezanja, prije svega u rudarstvu, zatim se upotrebljava kao izvrstan abrazivni materijal.
Bort služi za brušenje i poliranje drugih vrlo tvrdih materijala, pa i samih dijamanata. Bort
je sive ili crne boje sa nečistoćama i uklopcima. Dijamant nastaje u primarnim i
sekundarnim ležištima. Primarna ležišta su u ultrabazičnim stijenama na velikim
dubinama. Sekundarna ležišta su nastala u nanosima rijeka koja protiču kroz primarna
ležišta. U Južnoj Africi poznato je nalazište Premier-Mine, nedaleko od Pretorie. Pored
sitnih dijamanata tu je nađeno nekoliko veoma krupnih kristala oblika oktaedra.
Najkrupniji među njima bio je, takozvani Cullinan, koji je težio 3106 karata (621 gram). U
tom rudniku proizvedeno je oko 5,5 tona dijamanata za šta je trebalo preraditi oko 100
milijona tona stijene. Među zemljama koje su poznate po proizvodnji dijamanata iz
nanosa i pijeska, treba spomenuti Indiju, Brazil, Kongo, Angolu, Tanganjiku i Rusiju.
Više od 80 % ukupne proizvodnje dijamanata dobija se na ovaj način. Danas, 61
zahvaljujući napretku nauke i tehnologije, uspješna je proizvodnja umjetnih dijamanata.
Grafit C (Graphite)
Kalavost grafita
61
Ovu grupu čine minerali u kojima veliki atomi S; Se; Te; As; Sb, i Bi su povezani sa 61
ionima Fe, Co, Ni, Cu, Zn, Mo, Ag, Cd, Sn, Pt, Au, Hg, Tl, Pb, i Bi.
Veza u ovim mineralima je samo djelimično ionska, većina pokazuje kovalentnu vezu a
u nekoliko je prirodno intermetalna povezana. Ovi minerali imaju poseban hemizam, koji
ih razlikuje od veze sa kiseonikom a koja je sadržana u večini drugih minerala. Veliki
atomi kao što su gore nabrojani S, Se, ili Te stalno igraju čas anionsku čas nemetalnu
ulogu, dok As, i Sb mogu imati istu ulogu kao S, ili učestvovati kao metal povezan sa
sumporom. S toga je klasifikacija u ovoj grupi minerala teška. Klasifikacija je načinjena
tako da opada odnos atoma metala (A) prema nemetalu (X) i na osnovu zajedničke
strukturne sličnosti vrsta.
Strukture sulfo soli nisu do kraja razjašnjene, ali klasifikacijom će biti dato najbolje
riješenje.
Obično se koristi termin rudni minerali, što je razumljivo, jer služe za dobivanje metala.
Opaki su, tamni, teški, relativno blagi sa metalnim ili polumetalnim sjajem i sa relativno
velikom termalnom i električnom vodljivosti.
Sulfidi
AX
Galenit PbS
Sfalerit ZnS
Vurcit ZnS
Halkopirit CuFeS2
Pirotin Fe1-xS
Pentlandit (Fe,Ni)9S8
Milerit NiS
Kovelin CuS
Cinabarit HgS
Grinokit CdS
61
AX2
Pirit FeS2
Markazit FeS2
Arsenopirit FeAsS
A2X
Argentit Ag2S
HalkozinCu2S
A3X2
Bornit Cu5FeS4
Sulfidi sa polumetalima
Realgar AsS
AuripigmentAs2S3
Antimonit Sb2S3
Sulfo soli
Bulanžerit8(Pb5Sb4S11)
Burnonit 4(CuPbSbS3)
Serija tetraedrita
Tetraedrit2/(Cu,Ag)12Sb4S13/
Tenantit 2/(Cu,Ag)12As4S13/
Serija prustita
Prustit 6/AgAsS3/ 61
Pirargirit6/AgSbS3/
Galenit ima savršenu kalavost po plohi heksaedra. Krhak je, tvrdoće 2,5, gustoće 7,2 -
7,6 (velika), boje olovnosive sa plavičastom nijansom ili pepeljastosive. Ogreb mu je
olovnosiv, sjaj tipično metalan (olovni sjajnik), neproziran je.
Po hemijskom sastavu galenit je skoro čisti PbS, sa 86,6 % Pb. Vrlo male količine
selena i telura mogu zamijeniti sumpor u kristalnoj rešetci galenita. Srebro, arsen i
antimon su elementi koji se često nalaze u galenitu, obično potiču od mehaničkih 61
argentita ili tetraedrita. Ove primjese minerala je vrlo teško identifikovati u galenitu.
Galenit sa relativno većim sadržajem srebra zovemo srebronosni galenit.
U kori trošenja galenit rado prelazi u sekundarne olovne minerale cerusit PbCO 3 i
anglezit PbSO4, vanjštinom je sličan antimonitu, međutim galenit je specifički mnogo teži
od antimonita. Lahko se otapa u koncentriranoj azotnoj kiselini izlučujući sumpor i
PbSO4. U solnoj kiselini stvara bijeli olovni hlorid koji se topi u vrućoj vodi.
61
Kod nas ga ima sfalerita tamo gdje ima galenita: Srebrenica, okolina Vareša. Njegovo važno
nalazište za eksploataciju je u Sloveniji, u olovno-cinčanom rudniku u Mežici, pa kod Kosovske
Mitrovice u Trepči, gdje se nalazi najveći olovno-cinčani rudnik. Rasprostranjen je i u
Makedoniji.
Sfalerit je veoma važan mineral, jer je to glavna ruda za dobijanje elementarnog cinka, koji služi
u različite svrhe. Upotreba cinka zasniva se na svojstvu, što se na zraku prevuče slojem cinčanog
oksida, koji ga štiti od daljih promjena djelovanjem vlažnog vazduha i njegovih sastojaka,
naročito kisika i ugljendioksida. Mnogo se upotrebljava kao lim, a i željezni lim se prevlači sa
slojem cinka. Od bakra i cinka pravi se legura poznata pod imenom mesing ili žuta mjed, a prave
se i druge legure od cinka sa drugim metalima. Upotrebljava se mnogo i u cinkografiji za
proizvodnju klišea.
Halkopirit kristalizira u tetragonskom sistemu, skalenoedrijska klasa. Ime je dobio od grčke riječi
halkos - bakar, tj. bakarni pirit. Ako je kristalografska os c skoro jednaka su osima a1 i a2, kristali
i habitus su slični kubičnim kristalima. Ako su se na kristalima razvila oba (pozitivni i negativni)
bisfenoida, tada mu je habitus oktaedrijski. Pozitivni bisfenoid ima mutne i isprutane plohe, a
negativni glatke i ravne.
Od fizičkih osobina halkopirita treba spomenuti neravan lom, krhak je, tvrdoće 3,5 - 4, gustoća je
4,1 - 4,3. Boja je karakteristično mesingastožute, ogreba zelenkastocrna. Sjaj mu je metalan,
neproziran je.
Halkopirit je vanjštinom sličan piritu, zlatu, pirotinu. Od pirita ga razlikujemo po maloj tvrdoći i
mesingasto žutoj boji, od zlata po krhkosti i boji ogreba, od pirotinia po boji i nemagnetičnosti
(pirotin je magnetičan).
61
Kao bakarni mineral vrlo lahko podliježe trošenju. Djelovanjem atmosferilija, brzo se prevlači
bakarnim bazičnim karbonatima, malahitom i azuritom, što ukazuje na mineral koji u svom
sastavu sadrži bakar. Pored toga što trošenjem prelazi u malahit i azurit, halkopirit može preći u
halkozin, kovelin, hrizokolu i limonit.
U Bosni nalazimo halkopirit i druge sulfidne minerale na planini Čavki, ali u malim količinama.
Bakarno rudište Bor je jedno od najvećih rudišta bakra u Evropi.
Upotreba: Halkopirit služi kao važna sirovina za dobivanje bakra uz ostale bakarne minerale.
Kod nas ga ima u srednje bosanskom škriljavom gorju, u Sinjakovu, sjeverozapadnoj Bosni, u
Ljubiji, Varešu, u istočnoj Bosni, Srebrenici i Hercegovini u kontaktno metasomatskim ležištima
uz magnetit. Kovelin je važna ruda bakra, pa je i najčešže u paragenezi sa ostalim bakarnim
mineralima u Boru i Majdanpeku u Srbiji. Ima ga u Sloveniji, Češkoj, Austriji, Italiji,
Njemačkoj, Francuskoj, Kanadi, Peruu, Boliviji u Africi idr.
61
Cinabarit ili rumenica HgS (Cinnabar)
Kao ruda cinabarit dolazi u zrnastim i jedrim agregatima, kao impregnacija na okolnim stijenama,
nekad poput prevlake ili zemljast.
Kalavost mu je savršena po plohi rompoedra, tvrdoća 2 - 2,5, gustoća 8,09 velika i po tome ga
lahko prepoznajemo uz karakterističnu boju. Boje je svijetlo crvene (rumena) i otuda naziv
rumenica. Boja je vrlo karakteristično svojstvo za raspoznavanje. Ogreb mu je rumen. Ima
dijamantan sjaj, ako je tamnije boje, sjaj prelazi u metalan. U tankim pločicama je proziran.
Cinabarit je najvažniji i praktično jedini mineral koji služi za dobijanje žive. U genetskom
pogledu, cinabarit je tipičan hidrotermalan (niskotermalan mineral). U rudnim ležištima obično je
udružen sa drugim niskotemperaturnim mineralima, prvenstveno sulfidima, npr. realgarom,
auripigmentom, antimonitom, piritom, kvarcom i opalom. Obično se javlja u društvu sa
elementarnom živom.
U srednjebosanskim škriljastim planinama ima ga u Čemernici, zatim kod Mačkare i na Zec
Planini. Cinabarit u ovom području nastaje mjestimično trošenjem tetraedrita. Kod Čevljanovića
(Draževići) cinabarit se javlja u lijepim kristalima koji su bogati kristalnim formama. U
Hrvatskoj se cinabarit javlja kod Tršća, blizu Čabra u Gorskom Kotaru. U Sloveniji je poznato
ležište cinabarita Idrija, u goričkom kraju. Idrija je ujedno i svjetsko ležište žive i poznato je po
svojoj eksploataciji već od 15. vijeka. U ovom ležištu, čija je geneza vezana za trijaske porfiritne
stijene, cinabarit je često onečišćen bitumenom. Osim cinabarita u Idriji dolaze i ovi minerali:
samorodna živa, rjeđe pirit, vrlo rijetko sfalerit i fluorit. Kao mineral jalovine dolaze dolomit,
kvarc, kalcit i barit. U Srbiji je poznato staro nalazište Šuplja Stena na Avali. Od svjetskih ležišta
žive, spomenut ćemo Italiju i Španiju u Evropi, zatim SAD, Kanadu i Meksiko. U Španiji je
čuveno ležište Almaden, ujedno najveće na svijetu, a u SAD New Almaden, New Idrija. 61
Pirit kristalizira u pentagonskoj hemijedriji kubičnog sistema. Često se javlja u lijepim kristalima
oblika heksaedra, pentagonskog dodekaedra ili oktaedra. Karakteristično je da su kristali
heksaedra i pentagonskog dodekaedra isprutani a prutanja idu paralelno bridovima heksaedra.
Javlja se u masivnim sitnozrnastim do krupnozrnastim agregatima.
Loma je ljušturasta, krhak je, a tvrdoću mu je 6-6,5, pa ako udarimo čekićem, daje iskre i razvija
miris sumpornog dioksida SO2.
Pirit je metalnog sjaja, boje žute kao zlato i vrlo mu je sličan. Čim ga zahvati trošenje, gubi sjaj,
postaje na površini šaren ili se posve prevlači tamnosmeđom prevlakom željeznog hidroksida.
Ogreb mu je crn i na taj način ga lahko razlikujemo od zlata i sličnih minerala.
Postanak pirita je vrlo raznolik. Postaje pirogenim putem iz magme. Zato ga nalazimo u mnogim
eruptivnim stijenama kao sporedni mineral. Nastaje hidrotermalnim putem, pri tome se obično
javlja u lijepim kristalima, nastaje i u sedimentnim stijenama. Pirit nikada nije sam u rudnim
žilama, već ga prate i drugi sulfidi, npr. galenit, sfalerit, halkopirit i dr. S obzirom na različit
način postanka i često pojavljivanje, naziva se mineral korov.
Ima ga na svakom koraku, jer su prilike za njegov razvoj bile vrlo povoljne. Na nekim mjestima
razvio se u velikim količinama, tako da stvara bogata rudništa.
Markazit
U Bosni u okolini Fojnice kod Bakovića, ima zlatonosnog pirita. U jednoj toni pirita ima do 20 g
zlata. Rudnici pirita postoje u Sloveniji u Željeznom kod Celja, u Trepči kod Kosovske
Mitrovice, u Srbiji u Boru i Majdanpeku, u rudnom kraju oko Kratova u Makedoniji.
Pirit je glavna sirovina iz koje se dobija sumporna kiselina, koja se mnogo koristi u industriji.
Njegovo željezo služi za neke hemijske proizvode i za dobijanje različitih hemijskih preparata.
Ovaj mineral vrlo često Co sadrži kao primjesu i može ga biti od 6-19%. Slično piritu arsenopirit
se može nači u raznim tipovima ležišta. Javlja se u pegmatitima sa turmalinom, šelitom, zlatom,
halkopiritom i dr.
Kod nas je utvrđen u Hercegovini kod Jablanice, u srednje bosaskom škriljavom gorju, područje
Ljubije i sjevero zapade Bosne, istočne Bosne i Vareša. Važnija svijetska nalazišta su Švedska,
istočna Afrika, Engleska, Španija Norveška i td. Važna je ruda za dbivanje arsena, a i za
dobivanje Co koji ga prati.
Bezvodni halidi AX
Halit NaCl
Silvin KCl
Hlorargirit (Kerargerit)
AgCl
Bezvodni halidi AX2
Fluorit CaF2
Kriolit Na3AlF6
61
Hidro halidi
Karnalit KMgCl3.6H2O
Atakamit Cu2Cl(OH)3
Agregati su jedri, zrnasti, rjeđe vlaknasti ili sigasti. Halit se odlikuje savršenom kalavosti
smjerom plohe heksaedra, tvrdoća mu je 2, gustoća 2,1-2,2. Karakteristično je slanog okusa. U
vodi se lahko otapa, boje je bijele ako je čist, žute, sive, crvene i plave od primjesa. Ogreb mu je
bijel, sjaj staklast.
Halit i drugi rasprostranjeni halogenidi postali su kristalizacijom iz vode okeana, mora i jako
slanih jezera. Halit sa drugim mineralima pravi hemijske sedimente, tzv. evaporate. U slojevima 61
ga obično prate glineni, vapneni i dolomitni sedimenti, zatim različiti sulfati (gips, anhidrit),
hloridi (silvin, karnalit) i druge soli.
U Bosni je poznato ležište kuhinjske soli kod Tuzle, dok se neznatne količine halita javljaju u
Donjem Vakufu, dolini Rame i Doljanjke i Ivan Sedla. Od stranih zemalja koje su poznate po
ležištima kuhinjske soli treba spomenuti Njemačku, Mađarsku i Poljsku.
Mineral halita je vrlo važan mineral, kako u životu čovjeka u njegovoj ishrani, tako i u hemijskoj
industriji. Glavna je sirovina za dobijanje hlorovodonične kiseline, natrijum-sulfata, natrijske
baze, sode i elementarnog hlora. Mnogo se upotrebljava u industrijske svrhe, npr. za proizvodnju
sapuna, zatim u kožarstvu, za glazuru glinenih predmeta, konzerviranje mesa i riba i u industriji
polivinila.
Način pojavljivanja i postanka silvina je kao kod halita. Glavni proizvođači su Njemačka,
Francuska, [panija, USA i Poljska.
61
Tvrdoća 1,5, gustoća 5,5 – 5,6. Različite je obojen, može biti bezbojan, ljubičast, crven, smeđ i
crn.
Fluorit kristalizira u kubičnom sistemu, holoedrijska klasa. Dolazi u vrlo lijepim kristalima koji
su najčešće heksaedrijskog habitusa, rjeđe oktaedrijskog ili romboedrijskog. Poznati su
penetracioni prodorni sraslaci dva heksaedra.
Fluorit ima savršenu kalavost smjerom oktaedra, tvrdoća 4, gustoća 3,1-3,2. Boje može biti
različite. Ako je čist tada je bezbojan i proziran. Obično je kao vino žut, zelen, zelenkastoplav,
siv, ljubičast i crn. Boja je raspoređena u zonama koje su paralelne kristalnim plohama. Obično
fluorescira pod uticajem ultravioletnog ili katodnog zračenja. Sjaj mu je staklast.
Fluorit je hemijski čist, neki sadrže itrij, cer i tragove drugih rijetkih zemalja, koje su
supstituirane na mjesto kalcija.
Najčešće nastaje u pneumatolitskim procesima, naročito u kasiteritnim žicama. Javlja se zajedno
sa topazom, turmalinom i kvarcom. Rjeđe nastaje hidrotermalno ili u pegmatitima.
61
U Bosni i Hercegovini fluorita ima na nekoliko mjesta Kreševo, Motajica, Ljubija i Tjentište. U
okolini Ljubije fluorit se javlja zajedno sa baritom u ležištu Žune.
Fluorit se od davnina upotrebljava u metalurgiji kao dodatak rudama kao katalizator da se lakše
tope. Mnogo se troši u hemijskoj industriji za proizvodnju fluorovodonične kiseline HF, koristi se
u industriji stakla, za proizvodnje glazure i emajla, u optici za proizvodnju leća.
61
Karnalit je veoma važan mineral javlja se zajedno sa kalijskim solima. Ima ga u Njemačkoj,
Poljskoj, Rusiji, Tunisu i Španiji.
Oksidi i Hidroksidi
Ova grupa spojeva se dijeli u dvije grupe, jedna od druge se razlikuje po tvrdoči, specificnoj
težini, po refleksiji i po asocijaciji pojavljivanja. Javljaju se kao akcesorni sastojci u magmatskim
stijenama, ili kao rezistentna detritusna zrna u sedimentima.
61
Drugu grupu čine sekundarni produkti alteracije sulfidnih ruda. Oni su blagi i zemljasti.
Hidroksidi nasuprot tome su blagi, uglavnom su male specificne težine, pojavljuju se kao
sekundarni produkti trošenja ili alteracije. Slabije su kristalizirani i teže ih je identificirati od
oksida. Oksidi i hidroksidi se mogu klasificirati na slijedeći način. Kvarc je oksid i formula mu je
SiO2, postoje jos i njegove polimorfne modifikacije ali se ovdje ne obrađuju. Struktura kvarca se
obavezno navodi kao važna u klasifikaciji silikata, tako da su strukture u osnovi važnije pri
klasifikaciji nego hemijski sastav.
Oksidi
A2O
Kuprit Cu2O
AO
Periklas MgO
Tenorit CuO
A2O3
Korund Al2O3
Hematit Fe2O3
Ilmenit FeTiO3
ABO3
Perovskit CaTiO3
AB2O4 (Spineli)
Spinel MgAl2O4
Ganit ZnAl2O4 61
Magnetit FeFe2O4
Maghemit Fe2O3
Magneziohromit MgCr2O4
Hromit FeCr2O4
AO2
Kvarc SiO2
Rutil TiO2
Anatas TiO2
Brukit TiO2
PiroluzitMnO2
Kasiterit SnO2
Uraninit UO2
Torianit ThO2
Hidroksidi
Brucit Mg(OH)2
Gipsit Al(OH)3
(Hidrargelit)
Dijaspor AlO(OH)
Getit FeO(OH)
Lepidokrokit FeO(OH)
Limonit FeO(OH)
Bemit AlO(OH)
61
Manganit MnO(OH)
Psilomelan (Ba,H2,O)2Mn5O10