Professional Documents
Culture Documents
Marina Trumić
Slavko Šantić
Recenzenti
Ferida Duraković
Marko Vešović
ŽIVOT NA LICU MJESTA
SMIŠLJAM SVIJET
Ovo je poglavlje:
Govor Zvijeri i Biljaka,
gdje uz svaku vrstu
imaš pripadajući rječnik.
Čak i obično dobar dan
razmijenjeno sa ribom -
tebe, ribu i sve drugo
učvršćuje u životu.
7
prisustvuje kruženju zvijezda,
neće imati ni najmanju vlast
nad ljubavnicima, jer su suviše nagi,
suviše zagrljeni, s nakostriješenom
dušom, kao s vrapcem na ramenu.
A snivaćeš,
da uopće ne treba disati,
da je tišina bez disanja
dobra muzika,
malen si kao iskra
i gasiš se po taktu.
Smrt je samo takva. Više bola
podnosio si držeći ružu u ruci
i veći užas osjećao
videći da je pahuljica pala na zemlju.
8
ZALJUBLJENI
A kada spavamo,
u snu vidimo rastanak.
Ali to je dobar san,
ali to je dobar san,
jer se od njega budimo.
9
KLJUČ
Ni iz karata, ni iz zvijezda, ni iz
paunova krika
takav horoskop se ne čita.
10
MALI OGLASI
U Č I M ćutanje
na svim jezicima
metodom zagledanja
u zvjezdano nebo,
u čeljust sinantropusa,
u skok cvrčka,
u nokte novorođenčeta,
u plankton,
u pahuljicu snijega.
V R A Ć A M SE ljubavi.
Pažnja! Prilika!
Na prošlogodišnjoj travi
na prekomjernom suncu
ležite, a vjetar igra
(taj prošlogodišnji
kolovođa vaših kosa).
Ponude pod: San.
11
POTREBNA J E osoba
za oplakivanje
staraca, koji po ubožištima
umiru. Molim
kandidature bez dokumenata
i pismenih prijava.
Papiri će biti pocijepani
bez potvrda.
ZA O B E Ć A N J E muža moga,
koji vas je obmanjivao bojama
mnogoljudnog svijeta, žamorom njegovim,
pjesmom iza prozora, psom iza zida:
da nikad nećete biti sami
u mraku i u tišini i bez daha
- odgovarati ne mogu.
Noć, udovica Dana.
12
CIRKUSKE ŽIVOTINJE
13
PRIJATELJIMA
Obeznanjeni u prostranstvima
od zemlje do zvijezda,
gubimo se u prostoru
od zemlje do glave.
Međuplanetarno je
od žalosti do suza.
Na putu od laži do istine
prestaješ biti mlad.
Razliježe se povik:
Mi smo nevini!
Ko to zove? Trčimo,
prozore otvaramo.
14
REHABILITACIJA
15
Zemlja vri - to oni koji su već zemlja
ustaju, grudvica po grudvica, pregršt po pregršt,
izlaze iz ćutanja, vraćaju se imenima,
sjećanju naroda, vijencima i pljesku.
16
DVA MAJMUNA
BRUEGLA
17
SAN LJETNE NOĆI
18
ATLANTIDA
Vjerovatni. Sumnjivi.
Nezapamćeni.
Neizvađeni iz zraka,
vatre, vode, zemlje.
Nesadržani u kamenu,
ni u kaplji kiše.
Ne mogoše ozbiljno
pozirati do opomena.
19
Meteor je pao.
To nije meteor.
Vulkan je buknuo.
To nije vulkan.
Neko je nešto vikao.
Niko ništa.
20
S NEOBAVLJENOG POHODA
NA HIMALAJE
Nasljeđujemo nadu -
dar zaborava.
Vidjećeš kako ćemo roditi
djecu na ruševinama.
21
Tu - ni mjesec, ni zemlja,
i suze se lede.
O, Jeti Polutvardovski,
razmisli, vrati se!
22
NIŠTA DVA PUTA
23
Zašto se ti, nesretni sate,
s nepotrebnim miješaš strahom?
Postojiš - dakle moraš proći.
Prolaziš - dakle to je lijepo.
Nasmiješeni, zagrljeni
pokušavamo se složiti,
iako se razlikujemo
kao dvije kapi čiste vode.
24
BUFFO
komedijantka i komedijant,
miljenici publike,
odigrat će nas u teatru.
Mi ćemo se susretati,
rastavljati, smijeh u sali,
sedam rijeka, sedam gora
medu sobom smišljati.
25
I kao da nam je malo
stvarnih poraza i patnje
- dotući ćemo se riječima.
A onda se pokloniti
i tu će biti farsi kraj.
Gledaoci će otići na spavanje
zabavivši se do suza.
26
MUZEJ
27
OSTATAK
28
RIJEČI
- LA P O L O G N E ? LA P O L O G N E ? Tamo je strašno
hladno, zar ne? - pitala me i odahnula s olakšanjem.
Jer se toliko tih zemalja nakupilo, da je u razgovoru
klima najsigurnija.
- LA P O L O G N E ? LA P O L O G N E ? Tamo je strašno
hladno, zar ne?
29
IZNENADNI SUSRET
30
LOGOR GLADI
KOD JASLA
31
Noću je na nebu blistao srp
i žeo za sanjane hljebove.
Iz pocrnjelih ikona nadlijetale su ruke,
s praznim čašama među prstima.
Na ražnju bodljikave žice
njihao se čovjek.
Pjevalo se sa zemljom u ustima. DIVNA PJESMA
O T O M E DA RAT P O G A Đ A RAVNO U SRCE.
Napiši kakva je ovdje tišina.
DA.
32
AUTORSKA VEČER
33
EPITAF
34
Suviše sam blizu da bi usnio.
Ne lepršam nad njim, ne bježim mu
pod korijenje drveća. Suviše sam blizu.
Ne mojim glasom pjeva riba u mreži.
Ne s mojeg prsta cijedi se prsten.
Suviše sam blizu. Veliki dom gori
bez mene, dok zovem u pomoć. Preblizu
da bi na mojoj kosi zvonilo zvono.
Preblizu da bih mogla ući kao gost
pred kojim se pomiču zidovi.
Više nikad po drugi put neću umrijeti tako lako,
tako sasvim izvan tijela, tako nesvjesno,
kao nekad u njegovom snu. Suviše sam blizu,
suviše blizu. Slušam pisak
i vidim svjetlucavi sjaj te riječi,
nepokretna u zagrljaju. On spava,
u tom času dostupniji kasirici
putujućeg cirkusa s jednim lavom,
viđenoj jednom u životu,
nego meni koja ležim kraj njega.
Sada za nju raste dolina u njemu,
rudolisna, zatvorena osniježenom gorom,
u lazurnom vazduhu. Ja sam preblizu
da bih mu pala s neba. Moj krik
mogao bi ga samo probuditi. Jadna,
ograničena do sopstvene ličnosti,
a bila sam breza, bila gušterica,
izlazila sam iz vremena i atlasa
mijenjajući boju svoje kože. Imala sam
35
moć gubljenja pred začuđenim očima,
što je bogatstvo bogatstva. Suviše sam blizu,
suviše blizu da bi usnio.
Izvlačim rame ispod glave spavača,
utrnulo, puno mnogobrojnih iglica.
Na vrhu svake od njih, za prebrojavanje,
izgubljeni sjeli su anđeli.
36
NA BABILONSKOJ KULI
37
U RIJECI HERAKLITOVOJ
U rijeci Heraklitovoj
riba lovi ribe,
riba čereči ribu oštrom ribom,
riba gradi ribu, riba stanuje u ribi,
riba bježi iz opkoljene ribe.
U rijeci Heraklitovoj
riba voli ribu,
tvoje oči - kaže - iskre kao ribe na nebu,
hoću da plivam s tobom do zajedničkog mora,
o, najljepša iz jata.
U rijeci Heraklitovoj
riba je izmislila ribu nad ribama,
riba kleči pred ribom, riba pjeva ribi,
moli ribu da lakše pliva.
U rijeci Heraklitovoj
ja, pojedinačna riba, ja riba zasebna
(makar od ribe drveta i ribe kamena)
pišem s vremena na vrijeme male ribe
u ljusci srebrenoj tako kratko,
da možda to tama zabrinuto trepće?
38
RADOST PISANJA
39
Takav je, dakle, svijet
nad kojim sudbina nezavisna vlada?
Čas koji vežem lančićima znakova?
Po mojoj volji neprekidno postojanja
Radost pisanja.
Mogućnost trajnosti.
Osveta smrtne ruke.
40
STANICA
Bio si upozoren
neposlatim pismom.
Stigao si da ne dođeš
u predviđeni čas.
Jednoj je prišao
neko meni neznan,
ali ga je ona smjesta
prepoznala.
Oboje su izmijenili
ne naš poljubac,
i tad je nestao
ne moj kofer.
41
Stanica u mjestu N.
dobro je položila ispit
iz postojanja objektivnog.
Dogodio se čak
dogovoreni sastanak.
Izvan domašaja
neše prisutnosti.
U izgubljenom raju
vjerovatnoće.
Negdje drugdje.
Negdje drugdje.
Kako te riječi odzvanjaju!
42
SPISAK STANOVNIKA
43
Šta s njima činiti, šta im dati?
Neki vijek do sada slabo nastanjen?
Malo priznanja za umjetnost zlatarstva?
Prekasno je ipak za posljednji sud.
Mi, tri milijarde sudija,
imamo svoje brige,
sopstvene neartikulisane mravinjake,
dvorce, sportske tribine, pohode,
brojna inostranstva ulica, spratova, zidova.
Razilazimo se zauvijek u robnim kućama
kupujući novi krčag.
Homer radi u statističkom uredu.
Niko ne zna šta radi kod kuće.
44
MONOLOG
ZA KASANDRU
Izašlo je na moje.
Samo što iz toga ništa ne proističe.
A to je moja odjeća vatrom oprljena.
A ovo su moje proročke starudije.
A ovo je moje iskrivljeno lice.
Lice koje nije znalo da je moglo biti lijepo.
46
PIETA
47
FILM - GODINE
ŠEZDESETE
48
IZVJEŠTAJ IZ BOLNICE
49
PEĆINA
Na zidovima ništa
i samo vlaga curi.
Tamno i hladno je tu.
50
Tišina - ali poslije glasova.
Ne od vrste gnusnih tišina.
Tišina koja je nekad svoja grla imala,
pištaljke i bubnjiće.
Kalemio ju je kao divljaku
skičanje, smijeh.
Izbavio si se iz pustoši
i veoma želiš znati.
51
SKELET GUŠTERA
Voljena Braćo,
vidimo ovdje primjer rđavih proporcija:
to skelet guštera gomila se pred nama -
Dragi Prijatelji,
s lijeva rep ka jednoj beskonačnosti,
desno vrat ka drugoj -
Poštovani Drugovi,
po sredini četiri šape, uronjene u mulj
pod brežuljkom trupa -
Dobri Građani,
priroda se ne vara, ali voli šale:
obratite pažnju na tu smiješnu glavicu -
Gospode, Gospodo,
takva glavica ništa nije mogla predvidjeti
i zato je to glavica izumrlog gada -
Časni Skupe,
premalo mozga, prevelik apetit,
više glupog sna, nego mudre bojazni -
Dostojanstveni Gosti,
što se toga tiče mi smo u mnogo boljoj formi,
život je lijep i zemlja je naša -
Izborni Delegati,
zvjezdano nebo nad zamišljenom trskom,
moralno pravo u njoj -
52
Presvijetla Komisijo,
uspjelo je jednom
i možda samo pod tim jednim suncem -
Vrhovni Savjete,
kakve vješte ruke,
kakva rječita usta,
koliko glava na ramenu -
Najviša Instanco,
kakva odgovornost na mjestu repa -
53
FOTOGRAFIJA MASE
Na fotografiji mase
moja glava sedma s kraja,
a možda četvrta lijevo
ili dvadeseta odozdo;
54
kao da je groblje otkopano,
puno bezimenih lobanja
solidno očuvanih
uprkos smrtnosti;
55
SVAKI SLUČAJ
Dogoditi se moglo.
Dogoditi se moralo.
Dogodilo se ranije. Kasnije. Bliže. Dalje.
Dogodilo se ne tebi.
56
UTISCI IZ TEATRA
Nakloni parni:
bijes pruža rame blagosti,
žrtva nježno gleda u oči dželata,
buntovnik bez ljutnje stoji kraj tiranina.
57
Al uistinu dostojanstveno spuštanje je zavjese
i to što se još vidi u niskoj pukotini:
tu, eto, jedna ruka brzo po cvijet seže,
tamo druga hvata ispušteni mač.
Tek onda treća, nevidljiva,
čini ono neizbježno:
hvata me za grlo.
58
OTKRIĆE
Tvrdim da će to uspjeti
i da neće biti prekasno
i da će se sve zbiti bez prisustva svjedoka.
59
Vjerujem u nepruženu ruku,
vjerujem u slomljenu karijeru,
vjerujem u uzaludni trud mnogih godina.
Vjerujem u tajnu ponesenu u grob.
60
GOVOR U BIROU
ZA NAĐENE STVARI
61
POHVALA SNOVA
U snu
slikam kao Vermeer van Delft.
Vozim automobil
koji mi je poslušan.
Sposobna sam,
pišem velike poeme.
Slušam glasove
ne gore od ozbiljnih svetaca.
Padajući s krova
znam da padnem meko u travu.
Nije mi teško
disati pod vodom.
Ne žalim se:
uspjela sam da otkrijem Atlantidu.
62
Tješi me što pred smrću
uvijek uspijevam da se probudim.
Č i m izbije rat
okrećem se na bolji bok.
A prekjuče pingvina.
Sasvim jasno.
63
Tješi me što pred smrću
uvijek uspijevam da se probudim.
Č i m izbije rat
okrećem se na bolji bok.
A prekjuče pingvina.
Sasvim jasno.
63
SREĆNA LJUBAV
Pogledajte te srećne:
kad bi se bar malo maskirali,
pretvarali da su izmučeni tješeći time prijatelje!
Slušajte kako se smiju - uvredljivo.
Kakvim jezikom govore - naizgled razumljivim.
A te njihove ceremonije, izmotavanja,
prema sebi izmišljene obaveze -
liči to na zavjeru iza leda ljudskosti.
64
Srećna ljubav. Zar je to neophodno?
Takt i razum kažu da o njoj ćutimo
kao o skandalu iz visokih sfera života.
Divna dječurlija i bez nje će se roditi.
Sigurno nikad ne bi uspjela da naseli zemlju,
to se rijetko događa.
65
VELIKI BROJ
66
Snovi moji - čak ni oni nisu, kao što treba, naseljeni.
Više je u njima usamljenosti, no svjetine i vreve.
Dođe ponekad na čas neko ko je davno umro.
Kvaku pomakne pojedina ruka.
Pusta kuća obrasta nadogradnjama eha.
Bježim s praga u dolinu
tihu, ničiju, već anahroničnu.
67
ZAHVALNOST
Mnogo dugujem
onima koje ne volim.
Mir mi s njima
i sloboda mi s njima,
a to ljubav niti dati može,
niti oduzeti znade.
Ne čekam na njih
od prozora do vrata.
Strpljiva,
gotovo kao sunčani sat,
razumijem
ono što ljubav ne razumije,
opraštam
ono što ljubav ne bi nikada.
Od susreta do pisma
ne protiče vječnost,
već prosto nekoliko dana ili sedmica.
68
A kada nas razdvaja
sedam brda i rijeka,
to su brda i rijeke
dobro poznate s mape.
Njihova je zasluga
ako živim u tri dimenzije,
u prostoru neliričnom i neretoričnom,
s pravim pokretljivim horizontom.
Sami ne znaju
koliko nose u praznim rukama.
69
OSMIJESI
70
POHVALA SESTRE
71
SOBA SAMOUBICE
72
POHVALA LOŠEM
MIŠLJENJU O SEBI
Ništa životinjskije
od čiste savjesti
na trećoj planeti Sunca.
73
ŽIVOT NA LICU MJESTA
74
Varljiva je misao da je to samo površan ispit,
održan u provizornoj prostoriji. Ne.
Stojim usred dekoracija i vidim kako su solidne.
Udara me složenost svakakvih rekvizita.
Okretna aparatura djeluje već dugo.
Popaljene su čak i najdalje magline.
Oh, uopšte ne sumnjam da je to premijera.
I što god da učinim
pretvoriće se zauvijek u ono što sam učinila.
75
UTOPIJA
76
Unatoč dražesti otok je pust,
a sitni tragovi nogu vidljivi na obalama
bez iznimke okrenuti su ka moru.
U životu neshvatljivo.
77
POGREB
78
"ipak je poslije latinskog zvučalo svečanije"
"bilo prošlo"
" d o viđenja, gospodo"
"mogli bismo jednom na pivo"
"nazovi, popričaćemo"
"četvorka ili dvanaestica"
"ja ću ovamo"
"mi t a m o "
79
VIŠAK
Zvijezda je divna,
ali to nije razlog
da se ne nazdravi našim damama
neuporedivo bližima.
80
Bez posljedica u propagandi i teškoj industriji.
Bez odraza na polituri stola za sjednice.
Prekobrojna za izračunate dane života.
Nova.
- Bar mi pokaži gdje je ona.
- Između vrha tog tmurnog uznemirenog oblačića
i one, nalijevo, grančice akacije.
- Aha - kažem.
81
NEBO
82
Jedem nebo, izlučujem nebo.
Klopka sam u klopci,
nastanjenim stanovnikom
zagrljenim zagrljajem,
pitanjem u odgovoru na pitanje.
83
MOŽE I BEZ NASLOVA
84
Iako se u blizini ništa veliko ne zbiva,
svijet zbog toga nije siromašniji u detaljima,
gore motiviran, slabije definiran,
nego kada su ga zahvaćale seobe naroda.
85
NEKI VOLE POEZIJU
Neki-
ali ne svi,
čak ni većina od svih, nego manjina.
Ne računajući škole, gdje se mora,
i same pjesnike,
osoba takvih bit će možda dvije na tisuću.
Vole
ali voli se također juha s makaronima,
vole se komplimenti i boja plava,
voli se stari šal,
voli se ostati pri svome,
voli se milovati psa.
Poeziju -
samo što je to poezija?
Ne jedan je nesigurni odgovor
na to pitanje
već pao.
A ja ne znam i ne znam i držim se toga
kao spasonosnog rukohvata.
86
KRAJ I POČETAK
Fotogenično to nije
i traži vremena.
Sve kamere otišle su već
u drugi rat.
87
Neko s metlom u ruci
sjeća se još kako je bilo.
Neko sluša
odobravajući neodrubljenom glavom.
88
MRŽNJA
89
Koliko je dobronamjernih sumnja povukla za sobom?
Privlači samo ona koja zna svoje.
Ne lažimo se:
umije stvarati ljepotu.
Sjajne su njene lune u crnoj noći.
Veličanstveni kovitlaci eksplozija u ružičastom svitanju.
Teško je ne priznati patos ruševinama
i robusni humor
stupu što krepko strši nad njima.
90
STVARNOST ZAHTIJEVA
Stvarnost zahtijeva
da se i o tome kaže:
život teče dalje.
Čini to podno Kana i podno Borodina
i na polju Kosovu i u Gernici.
91
Nije bez privlačnosti ovaj strašni svijet,
ni bez zora,
radi kojih se vrijedi probuditi.
Na poljima u Maćejovicama
trava je zelena
a u travi, kao u travi,
prozirna rosa.
Na tragičnim prijevojima
vjetar nosi s glava šešire
i nema tome pomoći
nasmijava nas taj prizor.
92
JAVA
Java se ne raspršuje
kao što se raspršuju snovi.
Nikakav sušanj, nikakvo zvonce
ne rastjeruju nju,
nikakav krik ni tresak
od nje se ne otkidaju.
Mutne i višeznačne
su slike u snovima,
što je moguće tumačiti
na puno različitih načina.
Java znači javu,
a to je veća zagonetka.
Za snove su ključevi.
Java se otvara sama
i ne da se zatvoriti.
Sipaju iz nje
školske svjedodžbe i zvijezde,
ispadaju leptiri
i duše starih glačala,
bezglave kape
i rute oblaka.
Nastaje od toga rebus
koji je nerješiv.
93
Nisu snovi ti koji su ludi,
luda je java,
makar zbog upornosti
s kojom se drži
toka događaja.
94
ELEGIJSKA BILANCA
Sve
(ako riječju tom ne ograničavam)
za njih je prošlo
(ako nije pred njima) -
95
Koliko
(ako pitanje ima smisla,
ako se može stići do posljednje sume,
prije no što brojitelj ne ubroji sebe)
palo je u taj najdublji san
(ako nema dubljega) -
Dovidenja.
Do sutra.
Do idućeg susreta.
Više to ne žele
(ako ne žele) ponoviti.
Osuđeni na beskonačnu
(ako ne na drugo) šutnju
zauzeti jedino time
(ako jedino time)
na što ih primorava odsutnost.
96
MAČKA U
PRAZNOM STANU
97
U sve ormare se zavirilo.
Policama pretrčalo.
Pod tepih se zavuklo i provjerilo.
Čak i zabranu prekršilo
i razbacalo papire.
Što još napraviti.
Spavati i čekati.
98
OPROŠTAJ OD VIDIKA
Ne žalim se na proljeće,
što je opet došlo.
Ne okrivljujem ga za to,
što ispunjava kao svake godine
svoje obaveze.
Ne boli me to
što će johe iznad voda
ponovo imati čime šumjeti.
Primam k znanju,
da - tako kao kad bi se živjelo još -
obala izvjesnog jezera
ostat će lijepa kakva je i bila.
Ne vrijeđa me
vidik zbog vidika
na suncem obasjani zaton.
99
Kladim se čak,
da veže ih ljubav
i da ju on grli
živim zagrljajem.
Ništa ne tražim
od voda pod šumom,
jednom smaragdnih,
jednom safirnih,
jednom crnih.
Na jedno ne pristajem.
Na svoj povratak tamo.
Privilegija nazočnosti -
odustajem od nje.
100
SEANSA
101
Slučaj je ogrnut u pelerinu.
Gube se u njoj i pronalaze stvari.
Spotakla sam se nehotice.
Sagela se i podigla.
Gledam, kad ono žlica
iz ukradenog kompleta.
Da nije bilo narukvice,
ne bih prepoznala Olu,
a na taj sat naišla sam u Plocku.
102
LJUBAVNA
PRVI POGLED
Oboje su uvjereni,
da ih je povezalo osjećanje naglo.
Lijepa je takva sigurnost,
ali nesigurnost je ljepša.
Vrlo bi ih začudilo,
da već duže vrijeme
poigrava se njima slučaj.
103
Bili su znakovi, signali
što onda ako nečitki.
Možda prije tri godine
ili u prošli utorak
neki listić preletio je
s ramena na rame?
Bilo je nešto ispušteno i podignuto.
Ko zna, da nije lopta
u cestarima djetinjstva.
104
DANA 16. MAJA
1973. GODINE
105
DANA 16. MAJA
1973. GODINE
105
Možda sam toga dana
našla stvar ranije izgubljenu.
Možda sam izgubila onu nađenu poslije.
Lupam glavom -
možda nešto u njenim granama
uspavano godinama
iskoči sa šumom.
Ne.
Očito previše tražim,
jer, čak jednu sekundu.
106
MOŽDA TO SVE
Možda to sve
zbiva se u laboratoriju?
Pod jednom lampom danju
i milijardama noću?
Možda drugačije:
nikakve intervencije?
Promjene dolaze same
u skladu s planom?
Igla na grafikonu crta pomalo
predviđene cikcake?
107
Možda suprotno:
naslađuju se tamo isključivo u epizodama?
Eno, djevojčica na velikom ekranu
prišiva si dugme na rukavu.
Senzori zvrckaju,
Osoblje se jati.
Ah, kakvo bićence
sa srdašcem što u njojzi kuca!
108
KOMEDIJICE
Ako su anđeli,
ne čitaju valjda
naše romane
0 iznevjerenim nadama.
Bojim se - na žalost -
ni naše pjesme
pune zamjerki na svijet.
Krici i grčevi
naših kazališnih komada
moraju ih - pretpostavljam -
činiti nestrpljivima.
Više od naricatelja
što odjeću svoju deru
i škrguću zubima
cijene - mislim -
onog jadnika
koji hvata za vlasulju davljenika
ili od gladi proždire
vlastite pertle.
109
Od pasa nagore poprsje i stremljenja,
a naniže isprepadani miš
u nogavicama hlača.
O da,
Gonjenje u krug
pretvara se u bjekstvo od onoga koji bj
Svjetlo u tunelu
ispada da je tigrovo oko.
Sto katastrofa
je sto utješnih salta
iznad stotinu provalija.
Ako su anđeli,
treba im - nadam se -
doprijeti do svijesti
ta na užasu zaljuljana veselost
koja ne viče čak u pomoć, u pomoć,
jer sve se događa u tišini.
Odvažujem se pretpostaviti,
da plješću krilima,
a iz očiju im teku suze
barem smijeha.
110
NIČEG DAROVANOG
Idem po svijetu
u mnoštvu ostalih dužnika.
Jedne opterećuje
isplata krila.
Drugi, htjeli ne htjeli,
razdužit će se od lišća.
Na strani Duguje
svaka je čestica naša.
Ni jednu trepavicu, peteljku
ne možemo zadržati zauvijek.
Spisak je precizan
i tako izgleda,
da nam je ostati s ničim.
111
Ne mogu se sjetiti
gdje, kada i zašto sam
dozvolila sebi otvoriti
taj račun.
Gadili nam se
načini utoljavanja gladi,
odbijalo
nasljeđivanje osobina bez naše volje
i tiranija žlijezda.
113
Privlačila nas je ljubav,
dobro, ali ljubav,
koja ispunjava obećanja.
Od služenja umjetnosti
odvraćali su na
podjednako proizvoljnost ocjena
koliko i trošnost remek-djela.
114
Uz velike ograde
javili su se napokon kandidati
za neke istraživače i ozdravitelje,
za nekoliko filozofa bez slave,
za nekoliko bezimenih vrtlara,
štukmajstora i muzikanata
- iako zbog nedostatka drugih prijava
čak ni ti životi
ispunit se ne bi mogli.
115
Da li je tako preuranjen izbor
ikakav izbor
i zar ne bi bolje bilo
predati ga zaboravu,
a ako treba birati
- onda birati tamo.
Pogledali smo na Zemlju.
Živjeli su na njoj neki hazarderi.
Rijetko rastinje
držalo se kamenja
s lakomislenim uvjerenjem,
da ga vjetar iščupati neće.
Nevelika životinja
verala se iz jame
sa začuđujućim naporom i nadom.
Neki su čak
počeli se vraćati.
Ali ne na našu stranu.
I kao da je nešto dobijeno? noseći?
116
VELIKA SREĆA
Velika je sreća
ne znati tačno
na kakvom se svijetu živi.
Trebalo bi za to
postojati vrlo dugo,
bezuvjetno duže
nego postoji on.
Za dobrobit pokusa,
jasnoću slike
i krajnjih rezultata
vinuti se iznad vremena,
u kojem to sve hita i vrtloži se.
Iz te perspektive
pozdravljeni budite zauvijek
pojedinosti i epizode.
117
Brojanje dana u tjednu
moralo bi se činiti
radnjom bez smisla,
118
TRI NAJČUDNIJE RIJEČI
119
PODRHTAVANJE
U garderobi prirode
kostima je mnogo.
Kostim pauka, galeba, poljskog miša.
Svaki odmah pristaje kao saliven
i nošen je poslušno
sve dok se ne podere.
120
Vlat koju gazi
tok nerazumljivih događaja.
121
RAZGOVOR S KAMENOM
122
Kucam na vrata kamena.
- To sam ja, pusti me.
Čula sam da su u tebi velike prazne sale,
neviđene, neopisivo lijepe,
gluhe, bez eha bilo čijih koraka.
Priznaj da i sam malo o tome znaš.
123
- Nećeš ući - kaže kamen -
Nemaš čulo učešća.
Nijedno čulo ne može ti zamijeniti
čulo učešća.
Čak i pogled izoštren do svevidenja
ne vrijedi ti ništa bez čula učešća.
Nećeš ući, imaš jedva zrno toga čula.
Jedva njegov začetak, uobrazilju.
124
KRATAK ŽIVOT
NAŠIH PREDAKA
125
Nije bilo ni trena za gubljenje,
pitanja za odlaganje i kasnih objašnjenja,
ako nisu na vrijeme data.
Mudrost nije mogla čekati sijedu glavu.
Morala je vidjeti jasno, čim postane jasno,
i svaki glas čuti čim se razlegne.
Dobro i zlo -
znali su o njemu malo, ali sve:
kada zlo trijumfuje, dobro se pritaji;
kad se dobro pojavi, zlo čeka skriveno.
Ni jedno ni drugo ne može se svladati,
niti pomaći na nepovratnu udaljenost.
Zato, kad je radost onda s primjesom briga,
kad je očaj, nikad bez tihe nade.
Život, makar i dug, uvijek je bio kratak.
Suviše kratak da bi mu se nešto dodalo.
126
DJECA EPOHE
127
Ili stol za sjednice, o čiji se oblik
svađalo mjesecima:
za kakvim odlučivati o životu i smrti,
okruglim ili kvadratnim?
128
KRAJ VIJEKA
Nekoliko nesreća
nije se trebalo dogoditi,
na primjer rat
i glad, i tako dalje.
129
Ko se htio radovati svijetu
taj stoji pred
neispunjenim zadatkom.
Glupost nije smiješna.
Mudrost nije vesela.
Nada,
to više nije ta mlada djevojka,
et caetera, nažalost.
130
Wisława SZYMBORSKA
GOVOR O POEZIJI
jerovatno je u govoru prva rečenica uvijek najteža.
V Nju sam , dakle, već izrekla. Ali osjećam da će i
naredne rečenice biti teške, treća, šesta, deseta, sve do
posljednje, zato što treba da govorim o poeziji. O toj
temi rijetko se ispovijedam, gotovo nikada. I uvijek me
pratilo uvjerenje da to ne činim najbolje. Zato moje
izlaganje neće biti suviše dugo. Svako nesavršenstvo
lakše se podnosi, ako se daje u malim dozama.
132
bibliografijom i napomenama, te napokon i svečanos
ti dobijanja diploma. A to bi nadalje značilo da, ako se
želi biti pjesnik, nisu dovoljni listovi papira makar
ispisani najdivnijim stihovima - neophodan je, i to
prije svega, nakakav papir sa pečatom. Sjetimo se da je
upravo na takvoj osnovi osuđen na izgnanstvo ponos
ruske poezije, kasniji Nobelovac Josif Brodski. Smatrali
su ga "parazitom", zato što nije imao službenu potvr
du da mu je slobodno da bude pjesnik...
133
Moguće je s kakvim - takvim uspjehom pokazati rad
nekih naučnika: laboratorije, različiti uređaji, meha
nizmi u pokretu u stanju su za izvjesno vrijeme
zadržati pažnju gledalaca. Uz to, veoma dramatični
bivaju trenuci nesigurnosti ili eksperimenti, ponavljani
hiljaditi put, samo s malom modifikacijom, ipak uspi
jevaju. Mogu biti gledljivi filmovi o slikarima - mogu
se otvoriti sve faze nastajanja slike, od početne crte do
posljednjeg doticaja kista. Filmovi o kompozitorima
ispunjeni su muzikom - od prvih taktova koje stva
ralac čuje u sebi, sve do zrele forme djela raspisanog za
instrumente. Sve je to i dalje naivno i ne govori ništa
o onom čudnom stanju duha, popularno zvanom
nadahnuće, ali se bar ima šta gledati i ima šta čuti.
134
NAPOMENA
S.Š.
135
SADRŽAJ
136
SKELET GUŠTERA / S . Šantić/ 52
FOTOGRAFIJA MASE / S . Šantić/ 54
SVAKI SLUČAJ / S . Šantić/ 56
UTISCI IZ TEATRA / S . Šantić/ 57
O T K R I Ć E / S . Šantić/ 59
GOVOR U BIROU ZA
NAĐENE STVARI / S . Šantić/ 61
POHVALA SNOVA / S . Šantić/ 62
SREĆNA LJUBAV /S. Šantić/ 64
VELIKI BROJ / S . Šantić/ 66
ZAHVALNOST / S . Šantić/ 68
OSMIJESI / M . Trumić/ 70
POHVALA SESTRE / S . Šantić/ 71
SOBA SAMOUBICE / S . Šantić/ 72
POHVALA LOŠEM
MIŠLJENJU O SEBI /M. Trumić/ 73
ŽIVOT NA LICU MJESTA / S . Šantić/ 74
UTOPIJA / M . Trumić/ 76
POGREB / S . Šantić/ 78
VIŠAK / S . Šantić/ 80
N E B O / M . Trumić/ 82
M O Ž E I BEZ NASLOVA / M . Trumić/ 84
NEKI VOLE POEZIJU / M . Trumić/ 86
KRAJ I POČETAK / M . Trumić/ 87
MRŽNJA / M . Trumić/ 89
STVARNOST ZAHTIJEVA/M. Trumić/ 91
JAVA / M . Trumić/ 93
ELEGIJSKA BILANCA / M . Trumić/ 95
MAČKA U PRAZNOM STANU / M . Trumić/ 97
OPROŠTAJ OD VIDIKA / M . Trumić/ 99
SEANSA / M . Trumić/ 101
LJUBAV NA PRVI POGLED / M . Trumić/ 103
137
DANA 16. MAJA 1973. G O D I N E / M . Trumić/ 105
MOŽDA TO SVE / M . Trumić/ 107
KOMEDIJICE / M . Trumić/ 109
NIČEG DAROVANOG / M . Trumić/ 111
VERZIJA DOGAĐAJA / M . Trumić/ 113
VELIKA SREĆA / M . Trumić/ 117
TRI NAJČUDNIJE RIJEČI / M . Trumić/ 119
PODRHTAVANJE / M . Trumić/ 120
RAZGOVOR S KAMENOM /S. Šantić/ 122
KRATAK ŽIVOT NAŠIH PREDAKA /S. Šantić/ 125
DJECA EPOHE / S . Šantić/ 127
KRAJ VIJEKA / S . Šantić/ 129
NAPOMENA 135
138
Design i DTP
Srdan Dukić, Branko R. Ilić i Damir Šagolj
Fotoliti
Studio FLaŠ
Izdavačko-tehnička realizacija
Muhamed Curovac
Korektura
Sanja Đukić
Štampa