Professional Documents
Culture Documents
1.Uvod
5.2.Energetski sistem
7.1.Opis ispravljača
7.1.4.Rukovanje ispravljačem
7.2.Opis invertora
7.2.1.Energetski krug
7.2.2. Upravljačka elektronika
8. Ventilacija
9. pumpa za ulje
Pomoćni pogon električnih vučnih vozila ima zadatak da opslužuje pogonske uređaje vozila i
da obezbedi potrebnu količinu vazduha. To znači, da pogonom ventilatora treba da omogući dobro
hlađenje vučnih motora, usmerača i ostalih delova koji se greju, da pogonom pumpe za ulje i
pojačanom cirkulacijom ulja u transformnatorskom sudu doprinose intenzivnijem hlađenju, da
pogonom kompresora snabde vučno vozilo neophodnnim vazduhom, kao i da osigura da
akumulatorske baterije budu stalno u napunjenom stanju.
*******
Pomoćni pogon mora da radi besprekorno u veoma širokom opsegu promene napona ( od+10% do
-20%) kontaktne mreže iz koje dobija energiju za svoj rad. Osdim toga mora biti spreman da i pri
sniženom naponu do 30% u kontaktnoj mreži da može da se pokrene. Mora biti u stanju da podnosi
kratkotrajne prekide i nagla uključenja ( zbog oscilovanja pantografa), kao i promene napona zbog
kratkih spojeva ili naglih promena opterećenja.
Karakteristične pogonske grupe ovde su: pumpa za vodu kod bloka živinih usmerača, pumpa
za transformatorsko ulje i ventilator transformatorskog hladnjaka.
Primena asihronih motora ima poznate prednosti, jednostavna konstrukcija, lako održavanje i
manja problematika u eksploataciji. Međutim, s obzirom da je napajanje iz kontaktne mreže
jednofazno, a da motori moraju da budu trofazni ( zbog polaznog momenta), to pretvaranje
jednofaznog napona u stabilizovani trofazni sistem nije jednostavan problem.
Napajanje trofaznih asinhronih elktromotora pomoćnog pogona može biti ili iz stabilne
trofazne mreže ili iz veštački stvorene trofazne mreže.
Stabilna trofazna mreža na elektrovučnim vozilima ostvaruje se uglavnom na dva načina i to:
Pomoću motorgeneratorske grupe ili primenom statičkih pretvarača. Motor generatorskih grupa kod
vozila za jednosmernu struju sastoji se od elektromotora za jednosmernu struju i trofaznog sinhronog
generatora. Kod vozila za jednofaznu struju rešenje je takvo da se jednofazni napon sekundara
transformatora pomoću regulisanih tiristorskih usmerača pretvara u jednosmerni, pa se na taj napon
priključi elektromotor jednosmerne struje koji pokreće jedan trofazni generator. Pri tome je moguće
da se jednosmerni motor i trofazni generator izvedu kao jednoarmaturni pretvarač, tkz komutatorka.
Tiristorskim usmeravanjem podešava se trofazni napon a pobudom motora reguliše se broj obrtaja
odnosno frekvencija.
Statički petvarač radi tako da jednofazni napon sekundara transformatora prvo usmerava
preko tiristorskih usmerača u konstantni jednosmerni napon, a zatim ga u tiristorskopm invertoru
pretvara u trofazni napon pravougaonog oblika. Međutim kako su trofazni naponi po obliku jednaki i
simetrični, onda su treći harmonici ( največi za pravougaoni napon) unifazni i ne daju stuju. Povećane
gubitke zbog struja viših harmonika motori mogu da podnesu.
Kondenzatorski pretvarač jednofaznog napona u trofazni radi na principu faznog pomeraja napona
na krajevima kondenzatora u kolu naizmenične struje. Pretvarač ne može samostalno da formira
trofazni sistem, već se sistem formira po uključenju jednog motora ili grupe motora. Zato je
najkritičniji period u radu ovog pretvarača pokretanje prvog motora, odnosno grupe motora jer se to
obavlja praktično na jednofaznom sistemu koji se tokom pokretanja pretvara u trofazni. Pokretanje
sledećih motora obavlja se na formiranom trofaznom sistemu.
Pretvarač se sastoji od nekoliko baterija uljnih kondenzatora. Svaka grupa pomoćnih motora ima
svoju kondenzatorsku bateriju za trajan rad. Za pokretanje grupe motora neophodna je i baterija
kondenzatora za startovanje zato što je jačina struje pokretanja asinhronih trofaznih motora
višestruko veća od nominalne struje. Da bi se smanjio kapacitet startnih kondenzatora i olakšalo
pokretanje motora, oni su podeljeni u grupe i startuju se po određenom redoslesu. Pri pokretanju
grupe motora uključuju se startni kondenzatori i kondenzatori za trajan rad te grupe. Kada se
dostigne nominalna brzina obrtanja motora, startni kondenzatori se isključuju da bi se ponovo
uključili pri pokretanju sledeće grupe. Kondenzatori za trajni rad ostaju uključeni trajno sa svojom
grupom motora. Pored kondenzatora, u trofaznom sistemu se nalaze i prigušnice, po jedna za svaku
grupu motora, priključene u kondenzatorskoj fazi. Namena prigušnica je da prigušuju više
harmonične komponente naizmjenične struje nastale zbog nepravilnog oblika napona.
Uloga kondenzatora je da se ostvari pad napona kojim bi se dobio tropotencijalni sistem. U toku
pokretanja motora, zbog velike struje pokretanja, uključeni su i kondenzatori za trajan rad Cr i startni
kondenzatori Cst, a posle pokretanja isključuju se startni kondenzatori i ostaju uključeni samo
kondenzatori za trajan rad. Prema tome, cilj je da se sa kondenzatorima sledi struja u toku pokretanja
i u stacionarnom radu i tako ostvari što simetričniji tropotencijalni sistem napona koji zamenjuje
trofaznu mrezu.
Postupak uključenja je isti pri pokretanju svih motora, odnosno grupe motora, s tom razlikom sto
motor ili grupa motora koji se prvi startuju zajedno sa kondenzatorima formiraju sistem, a sledeće
startovanje se obavlja na već formiranom sistemu. Pri startovanju sledeće grupe motora već su
ukljuceni kondenzatori za trajan rad motora koji su u pogonu, a uključuju se kondenzatori za trajan
rad grupe motora koja se pokreće i zajednički startni kondenzatori koji se posle pokretanja isključuju.
Uključenje različitih grupa motora može da se ostvari više različitih režima rada kondenzatorskog
pretvarača. U zavisnosti od radnog režima, menja se položaj tačaka E i C i fazni stav odgovarajućih
vektora napona, zbog različitog broja uključenih kondenzatora i prigušnica.
Za filtriranje naizmeničnih struja viših učestanosti, na lokomotivama koje imaju statički pretvarač,
ugrađuju se tri prigušnice. Prigušnice štite trofazne asinhrone motore, jer viši harmonici štetno utiču
na njihov rad. Štetno dejstvo se manifestuje u smanjenju mehaničke snage motora i povećanju
zagrevanja namotaja.
Svaka prigušnica se sastoji od magnetnog kola i jednofaznog namotaja. Nemaju posebno kućište, a
hlađenje je prirodno, vazdušno.
Pretvarački sistem Arno za stvaranje trofaznog sistema koristi asihroni motor koji sa dve faze biva
spojen na jednofazni napon napajanja, a trećom fazom napaja pomoćnu fazu veštačkog trofaznog
sistema. Ovaj se motor zaleće pomoču kondenzatora a namotaji su mu obično spojeni u zvezdu. Dve
faze spojene u seriju čine motorski, a treća generatorski deo namotaja i spojena je na motorski
namotaj tako da izlazni napon, pri određenom opterećenju, bude simetričan u odnosu na ostale dve
faze. Magnetisanje mašine je jednofazno, a kavezni rotor služi za prigušenje inverznog magnetnog
polja. Dakle radi se o specijalnoj izavedbi asinhronog motora. I u ovom slučaju kao i kod
kondenzatorskog spoja, potpuna simetrija je osigurana samo za određeni režim opterećenja, ali nije u
tolikoj meri zavisna od tog opterećenja.
Kao drugo rešenje za stvaranje trofaznog napona koristi se asinhroni pretvarač faza APF
Asinhroni pretvarač faza (APF) stvara trofazni sistem iz jednofaznog. Sa izvoda e i d5 sekundara za
pomoćni pogon i grejanje voza glavnog transformatora T1.12 uzima se jednofazni napon kojim se
napaja asinhroni pretvarač faza, a ti izvodi predstavljaju i dve faze trofaznog sistema. Treća faza
trofaznog sistema (generatorska faza) se dobija iz asinhronog pretvarača faza.
Asinhroni pretvarač faza (sl. 9.4) je specijalna vrsta trofazne asinhrone mašine s kratkospojenim
rotorom i pomerenim zvezdištem (M2 na sl. 9.3). Na statoru postoje tri namotaja: dva namotaja
motorne faze (a i b) i namotaj generatorske faze (c). Zvezdište namotaja statora M2 je pomereno. U
priključnoj kutiji su izvedeni krajevi: C1, C2, C3, C4 i M2. Bakarnom pločicom su povezani krajevi C4 i
M2 i na taj način su namotaji vezani u zvezdu
Asinhroni pretvarač faza je indukciona mašina, sa p pari polova. Priključkom na jednofaznu mrežu
učestanosti f u njoj se aktivira naizmenično polje, koje se razlaže na dva obrtna polja suprotnih
smerova, sa brzinama obrtanja prema statoru + /p i -/p. Rotor sa istim brojem pari polova napajan
jednosmernom strujom, zahvata se sa jednim od obrtnih polja i okreće se brzinom 2 /p prema
inverznom polju, koje će u namotajima i masivnim delovima indukovati struju čije će se
elektromagnetno dejstvo suprostavljati promenama samog inverznog polja. Pod uticajem direktnog
obrtnog polja u trofaznim namotajima statora stvaraće se trofazna naizmenična struja, iste
učestanosti kao što je i struja primarnog jednofaznog napajanja. Umesto odvojenih namotaja na
statoru ugrađen je samo jedan trofazni namotaj, sa jednofaznim priključkom na krajeve sekundara
vučnog transformatora 25 kV/1,1 kV.
s – klizanje
Na lokomotivama serije 461 koristi se asinhroni pretvarač faza šeme vezivanja kao na slici 6.
slika 6 – Šema vezivanja asinhronog pretvarača faza
Asinhroni pretvarač faza APF stvara trofazni sistem iz jednofaznog. Sa izvoda 'e' i 'd5' sekundara za
pomoćni pogon grejanje voza glavnog transformatora T1.12 uzima se jednofazni napon kojim se
napaja asinhroni pretvarač faza, a ti izvodi predstavljaju i dve faze trofaznog sistema. Treća faza
trofaznog sistema ( generatorska faza ) se dobija iz asinhronog pretvarača faza.
Asinhroni pretvarač faza ( slika 6) je specijalna vrsta asinhrone mašine sa kratkospojenim rotorom i
pomerenim zvezdištem ( M2 na sl.6 ). Na statoru postoje tri namotaja: dva namotaja motorne faze a i
b i namotaj generatorske faze c. U priključnoj kutiji su izvedeni krajevi: C1, C2, C3, C4 i M2. Bakarnom
pločicom su povezani krajevi C4 i M2 i na taj način su namotaji vezani u zvezdu.
Rotor je načinjen sa dubokim žlebovima, radi smanjenja jačine struje pri puštanju asinhronog
pretvarača u rad. Vratilo motora nema izlaz, jer se na ovu mašinu ne priključuje druga mašina.
Asinhroni pretvarač faza hladi se sa dva sopstvena aksijalna ventilatora.
As. pretvarač faza pušta se u rad kao jednofazni asinhroni motor. Namotaji motorne faze a i b
priključuju se na krajeve sekundara glavnog transformatora za pomoćni pogon i grejanje voza, a
generatorska faza c se preko otpornika S11.2 ( sl. 6 ) priključuje paralelno fazi b. Otpornik sttvara
neophodan pomeraj magnetnog fluksa generatorske faze u odnosu na motorne faze. Po dostizanju
brzine obrtanja od 1300 ob./min ( napon generatorske faze je tada 145 V ) , pokrenut je rotor APF i
otpornik za pokretanje se, na osnovu informacije iz elektronskog uređaja automatski isključuje.
Po puštanju u rad, APF nastavlja sa radom kao jednofazni asinhroni motor. Kroz motorne faze a i b
protiče jednofazna struja koja stvara dva vremenski promenljiva magnetna polja. Direktno polje u
rotoru indukuje elektromotornu silu koja uslovljava struju rotora i obrtni moment koji obrće APF.
Rezultantno obrtno polje ( direktno + obrtno ) indukuje u generatorskoj fazi APF elektromotornu silu
koja koja je zbog iprostorne pomerenosti namotaja generatorske faze vremenski pomerena u odnosu
na napone motornih faza. Tako se sa krajeva C1, C2 i C3 asinhronog pretvarača faza dobija trofazni
sistem.
Inverzno polje takođe indukuje elektromotornu silu u rotoru, ali znatno više učestanosti ( približno
100 Hz ) , pa njena struja nailazi na veiki induktivni otpor. Dejstvo ove struje je zbog toga
zanemarljivo.
Uslovi za rad trofaznih asinhronih motora pomoćnog pogona, daleko su povoljniji nego prilikom
napajanja iz trofaznog sistema koji je dibijen statičkim kondenzatorskim pretvaračem. Ovako dobijen
trofazni sistem je stabilan jer je koeficijent asimetrije za puno opterećenje manji od 3 %
Pored energetskog sistema, tiristorski pretvarač ima elektronski sistem za upravljanje i sistem za
zaštitu.
slika 3 : Tiristorski pretvarač jednofaznog napona u trofazni – principska šema energetskog dela
Kompletan uređaj je smešten u hermetički zatvoren orman zatvorene konstrukcije. U donjem delu
ormana nalazi se prigušnica, koja je kao najmasivniji deo pričvršćena za pod lokomotive. Energetska
elektronika pretvarača i prigušnica se hlade vazduhom čiji se protok obezbeđuje prinudno,
ventilatorom s trofaznim asinhronim motorom. Ventilatorski sklop je postavljen na gornjem poklopcu
ormana, a vazduh se uzima iz potkrovlja. Upravljačka elektronika izvedena je u kombifleks-tehnici.
Princip rada
Energetski sistem
Energetski sistem se, kao što je već rečeno, sastoji iz tri dela: ispravljača , međukola i invertora.
Ispravljač je izveden u šemi mešovitog tiristorskog mosta sa dva tirtistira i dve diode. On obezbeđuje
stalnu vrednost usmerenog napona unutar određenog opsega promena napona napajanja koje prate
promene napona voznog voda. Usmereni napon se filtrira u jednosmernom međukoklu. Energija
akumulirana u LC filteru obezbeđuje napajanje trofaznih asinhronih motora pri kratkotrajnim
prekidima napajanja iz voznog voda zbog skokova pantografa.
Invertor je trofazni, naponskog tipa. Principska šema jedne invertorske faze prikazana je na slici 4.
Tiristori V1 i V2 su glavni tiristori, a V5 i V6 su povratne diode. Tiristori V3 i V4 su komutacioni i služe
za gašenje glavnih tiristora. Komplettna šema invertora prikazana je na slici 5.
slika 4 : Tiristorski pretvarač jednofaznog napona u trofazni – principska šema jedne faze invertora
Upravljački sistem
Upravljački sistem sačinjavaju sledeće elektronske jedinice: regulator napona, regulator struje,
impulsna jedinica ispravljača i impulsna jedinica invertora.
slika 5 : Tiristorski pretvarač jednofaznog napona u trofazni – principska šema invertora
Zaštitni sistem
Osim navedenih, kao zaštite deluju i spečavanje uključenja glavnog kompresora nepodredno po
uključenju pretvarača ( zakašnjenje 1s ) i isključenje glavnog kompresora u svim slučajevima
GEMP
Pretvarač je izveden kao poluupravljivi sa četiri poluupravljiva ventila, po dva tiristora i dve diode.
Naponska klasa ventila je 4200V. Energetski spojevi pretvarada unutar vučnog kruga lokomotive vrše
se pomoću stezaljki N(-) i P(+) te izmeničnih stezaljki U1, U2 i V (U1 i U2 su spojene na istu točku).
Izmjenjivači A2-4
Ventilator
Ventilacijski kanali uz
prigušnicu
CPU svakog modula sadrži vlastitu memoriju nezavisnu od spoljašnjog napajanja u koju se beležii
svaki kvar modula sa njegovom šifrom i tačnim vremenom pojave kvara. Osim ovoga prednja ploča
CPU-a sadrži numerčki display na kojem se kod pojave greške na uređaju iii u krugu koji napaja
pretvarač, pojavljuje odgovarajuda šifra (0-9) koja govori o kojem je kvaru reč. Radi preglednosti i
lakšeg očitanja ovih šifri bez otvaranja ormara na vratima PJUT-a ugrađeni su odgovarajući prozori.
Pregled kvarova koji se mogu javiti dat je u tablici 2. samo informaciono jer se otklanjanjem kvara
PJUT-a bavi servisno osoblje. U slučaju kvara na ispravljaču strojovoda pokuša samo 2-3 puta sa
resetom i ako se kvar ne može razrešiti proglašava lokomotivu defektnom. Kod kvara na pretvaraču
pokušava se kvar razrešiti, a ako to nije moguće isključuje se pretvarač koji signalizira kvar. Ako se
kvar i tada ponavlja potrebno je pokušati sa isključenjem jednog po jednog potrošača na termičkoj
zaštiti motora iii osiguraču potrošača postići stanje da se kvar ne pojavljuje. Tablica ipak može
pomoći u smislu direktnog detektovanja kvara zbog preopterećenja pretvarača, a koje je obično
posledica kvara na nekom od motora samog pogona. Ovi kvarovi označeni su podebljanim slovima iii
crveno.
Tablica 2. Objašnjenje brojeva – šifri kvarova na CPU-u modula
Na ulaznom delu pretvarača nalaze se osigurači (450A; 1000V) i ispravljač koji preko prigušnice
napaja jednosmerni međukrug sa sledećim parametrima:
raspon ulaznog napona 250 do 700 V= (od 250 do 560 V smanjene izlazne karakteristike)
- izlazno preoptereóenje 90 A, 30 s
Opisan je ispravljač 580V , 310A broj sastavnice proizvoda R 50625 koji je deo pretvarača za
napajanje pomoćnih pogona na železničkim vozilima.|Ispravljac je izveden kao autonomna
konstruktivna celina. Prcipijelna sema prikazana je na slici 1.1. Energetska sema spoja je jednofazni
poluupravljivi tiristorski most za obavljanje funkcije ispravljača, stabilizovanja i peglanja. Naponu
ispravljača je spolja pridružen jednosmerni filtar koji se sastoji od prigušnice za peglanje i flltaraskih
kondenzatora. Spolja su takođe pridruženi osiguraci i transformatori za signal sihronizacijskog
napona, te merni pretvarač izlaznog jednosmernog napona i dodatni nadnaponski relej. Nadzor
ispravljača je mikroprocesorski. Lokalne signalizacije i komunikacijski kanal omogućavaju lak nadzor i
dijagnostiku.Ispravljač je tehnički lzveden kao izvlačivi sklop, predviđen za ugradnju u odgovarajući
ormar. S prednje strane se nalaze energetski i upravljački priključci. S iste strane je takođe omogućen
pogled na lokalne signalizacije sa prednje strane su rashladna tela, preko kojih je osigurano hlađenje
tiristora i dioda ispravljača. Rashladna tela se pri ugradnji ispravljača u ormar smeštaju u vazdusni
kanal u kojem treba biti osigurana prisilna ventilacija. Osigarano je zaptivanje oko rashladnlh tela,
tako da necistoće iz vazdusnog kanala ne mogu prodirati u ispravljač.
U ovom dokumentu su dati tehnički podaci ispravljača, ispravljač je detaljno opisan data uputstva za
montažu, rukovanje i održavanje.
3. OPIS ISPRAVLJAČA
Energetska sema spoja ispravljača je jednofazni poluupravljivi tiristorski most . Energetski krug se na
ulaznoj strani priključuje na naizmenicnog napona preko stezaljki X1 i X2.Jednosmerni izlaz ispravljača
izveden je na stezaljke X3 (+) i X4 (-). Paralelno ulaznim stezaljkama je priključen odvodnik prenapona
V1. U seriju s tiristorima spojene su vazdusne prigušnice L11 i L41 za ograničavanje brzine porasta
struje tiristora. Impulsi na geitove tiristora se dovode preko impulsnih transformatora T11 i T41.
Svakom poluvodičkom ventilu spojen je paralelno RC član za zaštitu od komutacijskih prenapona.
Izlazna jednosmerna struja se meri pomoću mernog pretvarača struje A1 u svrhu regulacije i zaštite.
Upravljačka elektronika (A2 na semi energetskog kruga ispravljača) osigurava upravljanje i zaštitu
ispravljača i komunikaciju između spljnih uređaja i ispravljača. Sema priključivanja spoljnih signala na
upravljačku elektroniku prikazana je na slici 3.1.
Sinkronizacijski napon ULs (4X3: 20DBZ - 18DBZ) mora biti u fazi s energetskim naponom UL (X1 - X2)
i nazivnog iznosa 8.8 V.
Signal povratne veze izlaznog jednosmernog napona Ud (4X3:32DBZ) se dobija iz mernog pretvarača
napona 750 V/ 50 mA.
Šema priključivanja spoljašnjih signala na upravljačku elektroniku
Izlaz za pokazni instrument izlazne jednosmerne struje Id (4X3: 24Z - 24D), 10 V= odgovara 500 A
izlazne struje.
Relejni su izlazi zaštita: nadnapona izlaza Ud>, prekostruje izlaza Id>, nestanka unutrašnjeg napajanja
elektronike +/-15V, te ostalih programskih zaštita ERR. Svi navedeni kontakti su u normalnom
pogonskom stanju ispravljača otvoreni. Zatvaranje bilo kojeg od kontakata mora dovesti do
isključenja ulaznog energetskog napona.
Relejni izlaz W je signal upozorenja da je temperatura u ormaru previsoka ili da neki od pomoćnih
ventilatora ormara ne radi. Signal ne zahteva isključenje ispravljača, već samo proveru stanja od
strane kvalificiranog osoblja održavanja.
DUT, signal čiji prekid (nestanak +24 V na 6X3:18D) pokazuje da je du/dt filtar ventilatora pregrejan,-
Ud_R , signal čiji prekid pokazuje proradu spoljnjeg nadnaponskog releja izlaznog napona OVR.
F_VENT, signal čije aktiviranje (spajanje kontakata 6X3:4D i 2D) pokazuje da je neki od osigurača
pomoćnih ventilatora ormara pregoren,
Na listu 1 blok sheme prikazane su elektronička kartica zaštite MKI i regulatora i generatora impulsa
RGI. Kartica MKI ima prednji 48-polni F konektor 4X3. Preko ovog prednjeg konektora se spajaju
vanjski mjerni pretvarač izlaznog napona (napona međukruga), pokazni instrument izlazne struje
(struje međukruga), te sinhronizacijski napon. Na istom konektoru su relejni izlazi zaštita od izlaznog
nadnapona i prekostruje, te nestanka unutrašnjeg napajanja kartice. Na kartici MKI trebaju biti
stavljeni jumperi:
JP3
JP1 u položaj 1- 2
JP2 u položaj 3- 2
JP4 u položaj 1- 2
JP5 u položaj 3- 2
Signal izlazne struje, koji se dobiva preko kartice IPP, na kartici MKI se obrađuje za potrebe merenja i
regulacije. Takođe se kontrolise da trenutna vrednost ne pređe 550 A, u kojem slučaju proradi
prekostrujna zaštita Id>. Prorada zaštite se ne memorise na kartici, ali izlazni relej i signalizacija
crvenom led diodom ID> su aktivni bar 140 ms.
Signal izlaznog napona na kartici MKI se obrađuje za potrebe merenja i regulacije. Također se
kontrolise da trenutna vriednost ne pređe 700 V, u kojem slučaju proradi nadnaponska zaštita Ud>.
Prorada zaštite se ne memorise na kartici, ali izlazni relej i signalizacija crvenom led diodom UD> su
aktivni bar 140 ms.
Kontrola unutrašnjeg napona elektronike +/-15 V se provodi relejom, koji u normalnom stanju mora
biti aktiviran, a zelena Ied dioda +/-15V treba svetliti. Takođe u normalnom stanju treba svetliti
zelena led dioda REF, koja pokazuje da je unutrašnji referentni napon 10 V ispravan.
Na MKI kartici se formira i logički signal postojanja ulaznog (sinkronizacijskog) napona ULL. Ako je
ulazni energetski napon veći od 330 V, izlaz 4X2:8DBZ je u 0.
Na RGI kartici se nalaze regulator izlazne struje (unutrašnja petlja) i regulator izlaznog napona
(spoljnja petlja), te generator impulsa. Jumper JP1 ne sme biti stavljen. Signali povratne veze struje i
napona se dobijaju preko kartice MKI. Referenca izlaznog napona se dobija s CPU1 kartice. Izlaz
regulatora struje upravlja generatorom impulsa za tiristore mosta. Regulatori i generator impulsa se
deblokiraju signalom DBLC kojeg preko GPK kartice šalje CPU1 kartica. Stanje deblokade se očituje
gašenjem žute led diode BLOK. Prorada zaštita na MKI kartici izravno blokira regulatore i generator
impulsa
Na Iistu 2 blok seme prikazana je elektronska kartica za prilagodjavanje signala GPK. Kartica GPK ima
prednji 48-polni F konektor 6X3. Preko ovog prednjeg konektora se spajaju spoljnji signali:
Kartica GPK osigurava galvansko odvajanje signala RES, DUT, PT_R, ERR i W s pomoću releja.
Na listu 3 blok sheme prikazane su elektronska kartica impulsnog pojačala IPP i procesorska kartica
CPU1. Kartica IPP ima prednji 48-polni F konektor 2X3. Preko ovog prednjeg konektora spajaju se
signali prema energetskom dijelu ispravljača:
Kartica IPP pojačava upravljačke impulse generirane na RGI kartici i prosijeđuje ih na impulsne
transformatore tiristora. Pojačala se moraju deblokirati spajanjem kontakta 2X1:20DBZ na nulu, u
kojem slučaju se gasi žuta led dioda BLK1 (kratkospojnici na pločici moraju biti JMP1 u položaju 1-2,
JMP2 u položaju 2-3).
Ispravljač je mehanički izveden kao izvlačivi sklop, predviđen za ugradnju u odgovarajući ormar.
Konstrukcijski se sastoji od čeličnog okvira unutar kojeg je montirana električna oprema. S prednje
strane se nalaze energetski i upravljački priključci. S iste strane je takođe omogućen pogled na
lokalne signalizacije. Sa zadnje strane su rashladna tela, preko kojih je osigurano hlađenje tiristora i
dioda ispravljača. Rashladna tela su na potencijalu energetskog kruga. Rashladno telo se pri ugradnji
invertora u ormar smešta u vazdusni kanal u kojem treba biti osigurana prisilna ventilacija. Osigurano
je zaptivanje oko rashladnih tela, tako da nečistoće iz vazdusnog kanala ne mogu prodirati u
ispravljač.
temperatura zraka u ormaru ATH2 Izlazni analogni signal sa D/A pretvarača je referenca izlaznog
napona AUDREF. Programski (softverski) signali su na shemi navedeni među navodnim znacima.
Na pločici CPU1 treba biti stavljen jumper J5. Jumper J10 može, ali ne mora biti stavljen.
Na CPU1 kartici nalazi se i jednoznamenkasti 7 segmentni led displej za dodatne signalizacije stanja i
grešaka. Na CPU1 kartici se nalaze i tri serijska komunikacijska kanala:
- RS 485 (MµC) za slanje podataka o stanju ispravljača spoljnom uređaju (kanal je pridružen master
mikrokontroleru).
Elektroničke kartice DM2540 (list 4) su napajači koji od pomoćnog spoljnog napona 44 do 220 V=
6. UPUTSTVA ZA RUKOVANJE
Pojavom ulaznog napona većeg od 330 V gase se žute led diode BLK1 na kartici IPP, BLOK na kartici
RGI, te žuta led dioda br. 10 na CPU1 kartici, a na led displeju CPU1 kartice se pokaže “-“. Ispravljač
starta povećavajući izlazni napon po rampi do nazivne vrednosti 580 V. Ako se dostigne 580 V
izlaznog napona gasi se žuta led dioda br. 8 na CPU1 kartici, što u slučaju preniskog ulaznog napona
neće biti moguće.
Led dioda br. 9 na CPU1 kartici svetli u slučaju da je izlazna struja veća od nazivne. Tada će verojatno
svijetliti i dioda br. 8.
U slučaju zastoja ili problema u radu, kvalificirano osoblje može pogledati signalizacije na karticama
elektronike u vani, uz pridržavanje sigurnosnih mera pod 4. Sve signalizacije su navedene u tablici 3.2.
Ovde će se dodatno opisati neka karakteristična stanja:
- stanje starta tj. podizanja izlaznog napona i stanje pogona s izlaznim naponom manjim od nazivnog
radi preniskog ulaznog napona,
1. UVOD
Opisan je invertor nazivne izlazne snage 52 kVA, broj sastavnice proizvoda R 50624, koji je namijenjen
za napajanje asinhronih motora pomoćnih pogona na železničkim vozilima.
Nazivni izlazni napon je 3 x 400 V, 50 Hz, a izlazni napon i frekvencija su podesivi od minimalne do
nazivne vrednosti u 7 stupnjeva. Motori se mekano upuštaju podizanjem frekvencije i napona po
rampi od minimalne do nazivne vrednosti. Zaustavljanje je takođe po rampi.
lnvertor je izveden kao autonomna funkcionalna celina. Principijelna sema prikazana je na slici 1.1.
Energetska shema spoja je trofazni mosni spoj s utisnutim naponom. lnvertor je izveden s IGBT
tranzistorima, čija je sklopna frekvencija 4 kHz. Upotrebljena je sinusna pulsno-širinska modulacija,
koja motoru osigurava struju praktički sinusnog oblika. Upravljanje invertorom je mikroprocesorsko.
Lokalne signalizacije i komunikacijski kanali omogućavaju lak nadzor i dijagnostiku.
Invertor je mehanički izveden kao izvlačivi sklop, predviđen za ugradnju u odgovarajući ormar. S
prednje strane se nalaze energetski i upravljački priključci. S iste strane je takođe omogućen pogled
na lokalne signalizacije. Sa zadnje strane je rashladno telo, preko kojeg je osigurano hlađenje
invertora. Rashladno telo se pri ugradnji invertora u ormar sešta u vazdusni kanal u kojem treba biti
osigurana prisilna ventilacija. Osigurano je zaptivanje oko rashladnog tela, tako da nečistoće iz
vazdusnog kanala ne mogu prodirati u invertor
Energetski krug izmjenjivača (vidi semu u Prilogu 1.) se na ulaznoj strani priključuje na izvor
jednosmernog napona nazivne vrednosti 580 V , preko stezaljki X1:1 (+) i X1:2 (-). Na ulazu se nalaze
brzi osigurači F1 i F2 u oba pola. Njihova namena je zaštita u slučaju unutrašnjeg kratkog spoja
invertora, unutrašnjeg dozemnog spoja ili obrnutog polariteta na ulazu. Paralelno ulazu je priključena
kondenzatorska baterija C1 do C6 za smanjenje valovitosti jednosmernog napona. Paralelno
kondenzatorima su spojeni otpornici R1 i R2 za izjednačavanje raspodele napona na kondenzatorima
i za pražnjenje kondenzatora po isključenju ulaznog napajanja. Ulazni napon se meri s mernim
pretvaračem napona A7 u svrhu upravljanja i zaštite. Trofazni mosni spoj invertora je izveden s IGBT
tranzistorskim modulima V1, V2 i V3. U svakom modulu se nalaze po dva tranzistora s pripadajućim
antiparalelnim diodama. Izlaz invertora izveden je na stezaljke X1:3, X1:4 i X1:5. Redosled faza je L1-
L2-L3. Izlazna struja se meri u svakoj fazi s pomoću mernih pretvarača struje A8, A9 i A10 u svrhu
upravljanja i zaštite. Takođe se pomoću strujnog transformatora T1 meri razlika izlaznih struja u
svrhu zaštite od zemljospoja u priključenom potrosaču. Pretpostavka je da je jednosmerni izvor
vidljivo povezan sa zemljom u definisanoj tački.
Na listu 1 blok seme prikazan je priključak spoljnjih pomoćnih napona 110 V= i 24 V= i spoljnjih
upravljačkih signala i signalizacije. Ovi priključci su izvedeni preko 48-polnog F konektora 3X3,
priključenog s prednje strane elektroničke kartice IPK. Upravljački signali za start invertora i
zadavanje izlazne frekvencije su REFO, REF1 i REF2, prema tablici 3.1. Odnos izlaznog napona i
frekvencije je U/f = konst. Izlazna frekvencija se u slučaju da je ulazni napon niži od nazivnog 580 V=
automatski snižava, tako da se na izlazu može održavati odnos U/f = konst. Upravljački signal RES služi
za resetovanje memorisanih grešaka, tj. deblokadu invertora nakon pojave greške. Ulaz DBL se ne
koristi (na kartici IPK zalemljen S5 u položaju 1-3). Ako bi se zahtevala mogućnost trenutne
blokadeinvertora, tada se može koristiti ulaz DBL (na kartici IPK zalemiti S5 u položaj 1-2).
Ako je invertor u pogonu i ako nakon vremena startne rampe radi sa zadanom frekvencijom (ili s
frekvencijom ograničenom raspoloživim ulaznim naponom), to signalizira spoljnom uređaju preko
signala RUN. Ako se dogodi isključenje zbog prorade neke od zaštita, ili ako invertor nije uspeo nakon
zadanog vremena postići zadanu frekvenciju (ili frekvenciju ograničenu raspoloživim ulaznim
naponom), relej RUN (K6) se deaktivira.
Elektronska kartica IPK osigurava galvansko odvajanje ulaznih i izlaznih signala s pomoću releja K1 do
K6.
Elektronska kartica IZ2UI (list 1 i 2) prilagođava ulazno-izlazne signale. Zatim prihvata signale pulsno-
širinske modulacije generisane na CPU1 kartici i razvrstava ih za donje i gornje tranzistore invertora,
osiguravajući potrebno mrtvo vreme. Takođe prihvata signale greške od pobudnih stupnjeva
tranzistora VERR11 do VERR32.
Elektronska Elektronička
kartica CPU1 (listkartica CPU1 (list 3) kartica
3) je mikroprocesorska je mikroprocesorska kartica
sa dva mikrokontrolera sa dvasa A
označena
mikrokontrolera
(master) i B (slave). označena
Ona prima i šalje sa signale
logičke A (master) i BI/O
preko (slave).
kanalaOna prima i šalje logičke signale preko I/O
Izlazni logički signali su:
RUN
READY
ERROR
Pored toga ulazni logički signal ERR SUM djeluje izravno na prekidni ulaz INTO. Ulazni analogni signali
se vode na A/D pretvarače i to su:
Kartica CPU1 ima izravne izlaze za logičke signale pulsno-širinske modulacije PWM1, PWM2 i PWM3,
zatim za deblokadu invertora "DBL_PWM" i za reset sklopovski memoriranih grešaka 'RES_FB".
lzravni izlaz 6X1:12Z (GRMOT) je programski postavljen u 0. lzravni izlazi CTRL1, CTRL2 i CTRL3 se u
ovoj primjeni ne koriste. Na kartici CPU1 za komunikaciju postoje komunikacijski kanali po jedan
RS232 kanal za master i slave mikrokontroler, te RS485 kanal pridružen master mikrokontroleru.
Elektronička kartica IZ2MK (list 3 i 4) služi za prihvat i prilagođavanje analognih signala i za sklopovske
zaštite. Preko spoljnih mernih pretvarača struje A8, A9 i A10 mere se izlazne struje u sve tri faze.
Ispravljanjem i sumiranjem tih triju signala, te filtriranjem dobiju se ispravljeni signali izlazne struje:
Kontroliše se trenutna vrednost svake fazne struje i u slučaju da trenutna vrednost struje u nekoj fazi
naraste iznad 190 A prorađuje prekostrujna zaštita, postavlja se bistabil i signalizacija (crvena led
dioda OC).
Preko spoljnog mernog pretvarača napona A7 meri se ulazni napon. Filtriranjem se dobije izglađeni
signal ulaznog napona UD. Kontroliše se trenutna vrednost ulaznog napona i u slučaju da napon
naraste iznad 700 V prorađuje nadnaponska zaštita, postavlja se bistabil i signalizacija (crvena led
dioda UD OV). Resetovanje je moguće tek kad napon padne ispod 650 V. Takođe se kontroliše i da li
je ulazni napon dovoljan. Kad ulazni napon naraste iznad 250 V postavlja se bistabil i gasi se
signalizacija (žuta led dioda UD MIN). Pri snižavanju ulaznog napona signal "UD_MIN" se postavlja u 0
kad se napon snizi ispod 200 V i pali se led dioda UD MIN.
Na kartici IZ2MK se takođe obrađuje signal sa sekundara spoljnog strujnog transformatora T1, koji
meri razliku izlaznih struja u svrhu zaštite od žemljospoja u priključenom potrošaču. U slučaju da
algebarska suma faznih struja naraste iznad 1.5 Aeff proradi zaštita, postavlja se bistabil i signalizacija
(crvena led dioda E CURR). Zaštita od pregrevanja rashladnog tela invertora prorađuje ako se otvori
kontakt spoljne bimetalne preklopke F3. Postavlja se signalizacija (crvena led dioda OT). Signalizacija
"FUSE_OFF" (crvena led dioda FO) nije u funkciji, ali mora biti u neaktivnom stanju.
Prorada bilo koje od zaštita, kao i pojava signala greške od pobudnih stupnjeva tranzistora
formiranog na IZ2UI kartici (VE2), postavlja bistabil sumarne greške (crvena led dioda ERR SUM) i
preko signala ERR SUM uzrokuje prekidnu rutinu na CPU1 kartici preko ulaza INTO. Na IZ2MK kartici
signal ERR SUM također formira izravni signal blokade BLKO, koji na kartici IZ2U1 blokira upravljačke
signale za pobudne stupnjeve tranzistora. Na IZ2MK kartici se takođe nalazi 1/0 kanal za prenos
logičkih signala od i prema CPU1 kartici.
Elektronička kartica DM2540 (list 4) je napajač koji od pomoćnog spoljnjog napona 44 do 220 V=
formira napone elektronike +15 V/O V/-15 V.
Elektronska kartica PNAP1 (list 4) je napajač koji od napona elektronike +15 V/0 V/-15 V formira
napon elektronike 5 V, te naizmenicni napon 100 kHz za napajanje pobudnih stupnjeva tranzistora.
Pregled svih signalizacija na elektroničkim karticama u vani elektronike prikazan je u tablici 3.2. lzgled
prednjih ploča kartica s led diodama u vani prikazan je na slici 3.2. Na CPU1 kartici nalazi se i
jednoznamenkasti 7 segmentni led displej za dodatne signalizacije stanja i grešaka. Na CPU1 kartici se
nalaze i tri serijska komunikacijska kanala:
- RS 232 (MuC) za pregled programskih varijabli u master mikrokontroleru, - RS 232 (SuC) za pregled
programskih varijabli u slave mikrokontroleru,
- RS 485 (MuC) za slanje podataka o stanju izmjenjivača spoljmjom uređaju (kanal je pridružen master
mikrokontroleru)
lnvertor je mehanički izveden kao izvlačivi sklop, predviđen za ugradnju u odgovarajući ormar.
Konstrukcijski se sastoji od čeličnog okvira unutar kojeg je montirana električna oprema. S prednje
strane se nalaze energetski i upravljački priključci. S iste strane je takođe omogućen pogled na
lokalne signalizacije. Sa zadnje strane je rashladno telo, preko kojeg je osigurano hlađenje invertora.
Rashladno telo se pri ugradnji invertora u ormar smešta u vazdušni kanal u kojem treba biti osigurana
prisilna ventilacija. Osigurano je zaptivanje oko rashladnog tela, tako da nečistoće iz zvazdućnog
kanala ne mogu prodirati u invertor.
SIGURNOSNE MERE
Ova tačka sadrži sigurnosna upustva kojih se osoblje mora pridržavati pri montaži, pogonu,
servisiranju i održavanju invertora. Nepridržavanje ovih upustva može uzrokovati smrt ili teške
povrede osoblja ili oštećenje invertora i priključenih potrošača.
Montažu, servisiranje i održavanje invertora mogu provoditi samo kvalifikovane osobe obrazovane za
rad sa električnim energetskim uređajima i upoznate s opasnostima od električnog udara, uz
pridržavanje sledećih sigurnosnih mera i upozorenja:
lnverotor kao i na njega priključeni spoljni potrošači sadrže opasne napone ne samo za vreme
pogona. Ako invertor nema nalog starta ili je blokiran, na spoljašnjim priključenim potrošačima mogu
i dalje postojati opasni naponi prema zemlji.
Takođe i nakon isključenja ulaznog napona (izvora napajanja 580 V=), u invertoru i na njega
priključenim spoljašnjim potrošačima mogu se i dalje zadržavati opasni naponi zbog kondenzatora.
Nakon isključenja ulaznog napona (izvora napajanja) invertora mora se pričekati 10 min. Zatim se
prema slici 4.1. s pouzdanim voltmetrom (maksimalni napon 600 V=) mora proveriti beznaponsko
stanje izmedu stezaljki X1:1 i X1:2, pa između stezaljki X1:1, X1:2 i zemlje (uzemljenog okvira
invertora). Provera se zatim ponavlja proveravajući napon između gornjih krajeva ulaznih osigurača
(stezaljka F1:2 i F2:2), pa između gornjih krajeva ulaznih osigurača (stezaljka F1:2 i F2:2) i zemlje.
Ako se ustanovi da su naponi i po isteku 10 min veći od 30-tak V, krug za izbijanje kondenzatora je
verojatno neispravan i neispravnosti treba otkloniti.
Napomena: Ako napajanje elektronike invertora nije isključeno, pobudni stupnjevi tranzistora
nabijaju ulazne kondenzatore na napon cca 25 V.
Paziti i na pomoćni napon napajanja elektronike, koji može iznositi do 135 V=.
Komunikacijski kanali (2xRS232, RS485) takođe u slučaju eventualnog kvara na osnovnoj izolaciji,
mogu doći na opasan potencijal prema zemlji. Zbog toga spoljašnji komunikacijski uređaji (osobno
računalo, lap-top itd.) moraju biti uzemljeni.
UPUTE ZA RUKOVANJE
Rukovanje izmjenjivačem
Invertor je spreman za pogon, ako je ulazni napon veći od 250 V=. Stanje spremnosti za pogon se
signalizira žutom led diodom "RDY'.Invertor dobija spoljašnje naloge starta i eventualno reseta iz
nadređenog upravljanja lokomotive. Invertor startuje, ako je bar jedan od signala reference (REF2,
REF1 ili REFO) jednak 1, povečavajući izlaznu frekvenciju od 4 Hz do frekvencije zadane referencama
(ili do frekvencije koju omogućava raspoloživi ulazni napon, u slučaju da je manji od 560 V=). Vreme
promene frekvencije od 4 Hz do 50 Hz je podešeno na slici 6. Led dioda "RDY" se gasi, pali se led
dioda "RU", a za vrijeme dok se ne postigne zadana frekvencija, svetli i led dioda br.3 na CPU1 kartici.
Led dioda br.3 na CPU1 kartici svetli i u slučaju kada invertor ne može postići zadanu izlaznu
frekvenciju radi preniskog ulaznog napona. Za vreme dok svetli led dioda "RU" aktivna je i spoljna
signalizacija "RUN".
Invertor se zaustavlja kad se svi signali reference (REF2, REF1 i REFO) postave u 0 i to s rampom
podešenom na 18 s.
U slučaju zastoja ili problema u radu, kvalifikovano osoblje može pogledati signalizacije na karticama
elektronike spolja, uz pridržavanje sigurnosnih mera. Ovde će se dodatno opisati neka karakteristična
stanja:
stanje zaleta,
VENTILACIJA (HLAĐENJE)
Kod vučnih vozila za jednosmernu struju motor-ventilatori se koriste za hlađenje vučnih motora i
otpornika, a kod vučnih vozila jednofaznog sistema ventilatori služe za forsirano odvođenje toplote sa
hladnjaka transformatora, bloka usmerača, vučnih motora i otpornika za električno kočenje. Kod
savremenih vučnih vozila gde je oprema grupisana u blokove, česta je primena zajedničke ventialcije
vučnog motora, bloka usmerača i odgovarajuće grupe otpornika. Broj i raspored ventilatora
prilagođava se rasporedu osnovne pogonske opreme. Kod električnih motornih kola ventilatori su u
podpatosnom prostoru, odakle se kanalskim vezama vazduh pod pritiskom dovodi do glavnih
sklopova.
Na električnim lokomotivama ventilatori su u mašinskom prostoru i naJčešće čine
konstruktorsku celinu sa hlađenim sklopom. Ventilator transformatorskog hladnjaka, ili izdvojenog
bloka otpornika može se koristiti i za centralnu ventilaciju mažinske kabine i hlađenje električne
opreme. Ovi ventilatori su usisni, ili izduvni. Kada se vazduh izvlači ventilatorom iz mašinskog
prostora, uvlačenje novih količina svežeg vazduha postiže se ostvarenim podpritiskom. Ovakav način
vođenja vazduha zahteva dobru zaptivenost lokomotivskom sanduka i obavezno filtriranje fazduha na
svim ulaznim otvorima.
Pomoćni kompresori služe za pneumatsku komandu pantografa i glavnog prekidača kod jednofaznih
lokomotiva ukoliko je nestalo
vazduha u glavnom rezervoaru
za vazduh. Kapacitet glavnog
kompresora je u granicama od
1500 do 3200 dm3/min.
Na slici 4 je principijelna
šema veze pomoćnih pogona za
lokomotive jednosmerne struje. U
napojnoj grani priključenoj
ispred glavnog prekidača, je
zajednički prekidač pomoćnih
pogona, a zatim slede posebni
prekidači za svaku motornu grupu.
Napajanje pomoćnih pogona
može biti naponom kontaktnog voda, ili nailzmeničnim naponom iz pretvaračke grupe, veličine 3 x
380/220V. Pomoćni kompresor vezan je za bateriju akumulatora, napona 72 do 110V.
Pumpa za ulje
Elektromotor pumpe za ulje je snage 3 do 4kW. Pumpa za ulje obezbeđuje protok ulja od 10 do 17,5
l/sec., brzinom od 0,4 do 0,6 m/sec. Pošto je pumpa za ulje zajedno sa motorom potopljena u ulje,
potpuno je zatvorene konstrukcije, a za njen pogon koristi se jednofazni indukcioni motor sa
kondenzatorom u pomoćnoj fazi. Glavni prekidač pomočnog pogona je često sa dva aktivna položaja.
Slika 5. Položaj V je za normalni pogon, a položaj P za priključak iz instalacije stabilnih postrojenja u
depou.
Pomoćni motori
Sve mašine pomoćnih pogona moraju biti prilagođene promenama napona u tolerantnim
granicama. Za područija kontinetalne klime predviđaju se dva režima rada motor-ventilatora, sa
preklopnim prekidačem /leto – zima/.