kanale putem kojih ide podrška međunarodnih organizacija, u cilju izbjegavanja diskriminacije na bilo kojojosnovi, te društvenog isključivanja marginaliziranih i ugroženih grupa. UNDAF-om i CPAP-ovima se osiguravadoprinos u tom smislu cjelokupnog programiranja UN-a u BiH.
Milenijski razvojni ciljevi i Srednjoročna razvojna strategija (PRSP)
Usvajanje Milenijske deklaracije od strane 189 zemalja-članica UN-a u septembru 2000. godine predstavljalo jevažan momenat za globalnu saradnju u 21. stoljeću. Deklaracijom su utvrđeni presudni izazovi s kojima sesuočava čovječanstvo na pragu novog milenija i kako reagovati na te izazove, te su ustanovljene konkretnemjere u cilju procjene napretka u međupovezanosti razvoja, upravljanja, mira, sigurnosti i ciljeva i zadataka upolju ljudskih prava. U tom cilju, Deklaracijom se uspostavlja osam međusobno povezanih razvojnih ciljeva: 1.Iskorijeniti siromaštvo i glad2. Postići univerzalno osnovno obrazovanje3. Promovirati ravnopravnost spolova i davati moć ženama4. Smanjivati mortalitet kod djece5. Unaprijediti materinsku zdravstvenu zaštitu6. Boriti se protiv HIV-a/AIDS-a, malarije i drugih bolesti7. Osiguravati održivost u zaštiti okoliša8. Razvijati globalne partnerske odnose u cilju unapređenja razvojaMRC zahtijevaju viziju, strategiju i orijentisanost, ne samo od strane nacionalnih organa nadležnih zaodlučivanje na svim nivoima, nego i od strane civilnog društva i svih građana. U uskoj saradnji s Vladom ipartnerima iz civilnog društva, ti su ciljevi stoga prilagođeni tako da odgovaraju uslovima u BiH. Ti nalazi suobjavljeni u Nacionalnom izvještaju o društvenom razvoju o MRC 2003. godine, te u naknadnom izvještaju ostanju MRC iz 2004. godine. Mnogi temeljni izazovi u odnosu na MRC u BiH odnose se na unapređenjeupravljanja na svim nivoima društva. UN agencije u Bosni i Hercegovini su u potpunosti orijentisane u pravcupružanja pomoći Vladama u izgradnji kapaciteta, a u svrhu postizanja tih ciljeva.Dnevni red MRC i PRSP su usko povezani, kao i odobreni dokument PRSP-a, koji sadrži približno 70%indikatora vezanih za MRC. Grupa UN agencija je vrlo angažirana u osmišljanju, a sada i u sprovedbi,srednjoročne nacionalne strategije razvoja, a napori vezani za MRC i PRSP u potpunosti se podržavaju uUNDAF-u i novim CPAP-ima.
Proces
UNCT već dvije godine usko sarađuje u cilju sprovedbe reformskih poziva Generalnog sekretara UN za većusaradnju i zajednički rad na nivou zemlje.U cilju daljnjeg jačanja i naglašavanja relevantnosti i uloge UN-a, UNCT je formulisao CCA u BiH. Zajedno spartnerima, UNCT je organizovao sesije obuke i strateške radionice u cilju utvrđivanja presudnih i osnovnihproblema, te je vršio analizu uzroka koji iza njih stoje. Proces je dobio važno pojačanje u julu 2003. godine,kroz radionicu za određivanje prioriteta u okviru UNDAF-a, u kojoj su učestvovali predstavnici iz Vlade,civilnog društva, različitih UN agencija i drugih međunarodnih organizacija, poput OSCE-a. Radionicom jeizoštreno predloženo usmjerenje UNA-a u BiH i utvrđene sinergije i komplementarnosti sa drugim važnimrazvojnim akterima.Ustanovljene su Radne grupe vezane za tri ključne oblasti saradnje, uz angažman UNCT-a, partnera van UN-a,iz Vlade i NVO-a. Ta analiza i formulacija strateških ishoda imaju svoju osnovu u PRSP-u i MRC, teodražavaju zajedničko iskustvo UN-a i njegovih partnera tokom više od jedne decenije rada u BiH.Nakon okončane strategije u okviru UNDAF-a, UNDP, UNICEF i UNFPA su interno obradili Ishode ioperacionalizirali ih putem CPAP-a konkretno za svaku agenciju.
Zajednički nalazi iz Zajedničke procjene zemlje (CCA)
CCA vrši analizu situacije u nacionalnom razvoju i njome se utvrđuju ključna razvojna pitanja, s fokusom naMRC i druge obaveze, zadatke i ciljeve Milenijske deklaracije i međunarodnih konferencija, samita, konvencijai instrumenata za zaštitu ljudskih prava sistema UN-a. U sprovođenju analize u okviru CCA, utvrđena su trizajednička i međusobno povezana faktora koji ometaju napredak u razvoju:
1. Politička i upravna usitnjenost
– Političke i vladine strukture uspostavljene Daytonskim sporazumom sudoevele do jako kompleksne prakse u upravljanju i slabe vladavine prava. To je dovelo do opadanja kvaliteta ipristupa javnim uslugama i osnovnim uslugama obrazovanja i zdravstvene zaštite. To je opet dovelo do
3