Professional Documents
Culture Documents
No, i danas postoje autori koji osporavaju uticaj svojine na efikasnost preduzeća i
privrede, odnosno koji izvore efikasnosti traže, i nalaze, negdje drugdje. Jedna linija razmatranja
oslanja se na studiju Berlea i Meansa iz 1932. godine i tvrdi da ni savremene korporacije nisu
privatna preduzeća u pravom smislu, jer je upravljanje odvojeno od svojine, tj. korporacijama
upravljaju menadžeri, a ne vlasnici, pa se opet javlja agencijski problem,
tj. pitanje može li se i kako obezbjediti da menadžer, bio on u privatnom
ili državnom preduzeću, radi u najboljem interesu vlasnika, bio on država
ili privatno lice. Tačno je da agencijski problem postoji u privatnim
korporacijama, ali je izvjesno da velika većina menadžera radi u interesu
privatnih vlasnika, jer su brojni mehanizmi koji ih na to podstiču u zrelim
tržišnim privredama – od skupštine akcionara, preko podsticajnih sistema
nagrađivanja, do tržišta kapitala.
Zanimljiva je novija struja, čiji je glavni predstavnik Džozef
2
Štiglic . Štiglic ne negira značaj svojine, pa ni privatne, za ekonomske
performanse, ali još veću važnost pridaje tržištu i njegovim blagotvornim Slika 1 - Džozef Štiglic
efektima, posebno hvaleći kineski sistem, čime indirektno umanjuje
standardno shvaćen uticaj privatne svojine.
1
http://sh.wikipedia.org/wiki/Privatizacija
2
Džozef Štiglic (67), dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001
3
1. CILJEVI I RIZICI PRIVATIZACIJE
Zajedno sa ciljecima, dolaze i rizici na nivou preduzeća. U ovom kontekstu treba imati na
umu da je privatizacija obično povezana sa smanjenjem radne snage i redukovanjem socijalnih
programa i prava. Ovakve redukcije može preduzeti država prije privatizacije, kako bi poboljšala
efikasnost/smanjila gubitke preduzeća i time uvećala njihovu vrijednost i poboljšala njihovu
marketinšku poziciju; ili novi vlasnik, sa ili bez znanja, odobrenja, pa čak i podrške države.
Ovakve odluke su veoma podložne korupciji.
Često će ekonomski ciljevi privatizacije biti u podređenom položaju u odnosu na
političke, ili obratno, što stvara potencijalne konflikte (kao na primjer kada se umanjuje značaj
stranog kapitala, čak i na štetu budućeg boljeg pristupa međunarodnom znanju; kada se lokalnim
elitama u ili izvan preduzeća daju posebne privlegije; kada se određene etničke manjine
isključuju iz liste potencijalnih ponuđača ili im se daje povlašteni pristup itd.). Ovakve situacije
treba pažljivo motriti i procjenjivati ih i sa aspekta prevencije korupcije.
4
2. METODE PRIVATIZACIJE
Predmet privatizacije prodajom na berzi može biti dio ili cijeli paket akcija državnog
kapitala u akcionarskom društvu.
Prodaja na berzi sprovodi se u slučaju:
kada je posebnim privatizacionim programom prodaja na berzi utvrđena kao metod
prodaje,
nakon dvije neuspjele prodaje putem tendera,
kada je rješenjem o odobravanju programa privatizacije, u skladu sa Zakonom o
privatizaciji državnog kapitala u preduzećima (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br.
24/98, 62/02, 38/03, 65/03 i 109/05) kao jedan od metoda prodaje utvrđen metod:
licitacija, fiksni tender ili direktna prodaja,
3
http://www.irbrs.net/docs/Akti/97-06%20pravila%20prodaje%20na%20berzi%20lat.pdf
5
kada zakonom ovlašćeni prodavac (u daljem tekstu: Prodavac) ocijeni da se takvom
privatizacijom mogu postići ciljevi utvrđeni Zakonom o privatizaciji državnog kapitala u
preduzećima.
U slučaju prodaje državnog kapitala akcionarskog društva kada je posebnim
privatizacionim programom prodaja na berzi utvrđena kao metod prodaje, ili nakon dvije
neuspjele prodaje putem tendera, prodaja se vrši na berzi organizovanjem posebne aukcije za
paket akcija, uz tačno određene uslove. Ako se prodaja ne sprovede u skladu sa navedenim,
prodaja se može sprovesti u okviru redovnog berzanskog trgovanja.
Prodavac prodaje akcije akcionarskog društva posredstvom berzanskih posrednika, koje
ovlašćuje za svaku prodaju.
Prodavac donosi odluku o prodaji na berzi koja obavezno sadrži:
naziv i sjedište akcionarskog društva
šifru i naziv pretežne djelatnosti
ukupan broj akcija akcionarskog društva i nominalnu vrijednost akcije4
predmet prodaje (broj akcija i % od ukupnog broja akcija)
početnu prodajnu cijenu jedne akcije i paketa akcija
datume iznošenja akcija na berzu
informaciju o tome gdje se i na koji način mogu dobiti podaci o akcionarskom društvu.
Odluka može da sadrži i:
uslove prodaje ako se većinski paket akcija nudi na prodaju uz utvrđene fiksne uslove
elemente nacrta ugovora o prodaji koji potpisuje učesnik aukcije u slučaju prodaje uz
tačno određene uslove
ograničenja vezana za učesnike u aukciji za paket akcija, a koja se tiču:
visine ukupnih prihoda koje je učesnik ostvario u posljednje dvije poslovne godine ili
visine neto imovine,
ostalih uslova za koje Prodavac procijeni da su bitni za uspješnu privatizaciju
akcionarskog društva čije se akcije prodaju na berzi,
standard povećanja cijene na aukciji za paket akcija,
poziv za paketiranje akcija,
spisak berzanskih posrednika koji su potpisali ugovor sa Prodavcem i koji su ovlašteni da
primaju naloge.
Prodavac odluku objavljuje u jednom dnevnom listu dostupnom na cijeloj teritoriji
Republike Srpske, kao i na internet stranici Prodavca, najmanje 15 dana prije iznošenja akcija
akcionarskog društva na berzu ili prije održavanja aukcije za paket akcija. Odluka se obavezno
dostavlja i berzi.
4
Prilikom izdavanja ili emisije akcija, ukupan kapital kompanije se dijeli na određeni broj akcija i tako se dobija
nominalna vrijednost akcija.
6
Berzanski posrednik koji prima kupovne naloge provjerava ispunjavanje navedenih za
lica koja žele učestvovati na aukciji za paket akcija i odgovara Prodavcu za sve propuste
učinjene u postupku provjere. On je takođe obavezan učesniku aukcije za paket akcija, u slučaju
prodaje većinskog paketa akcija, dostaviti na potpis nacrt ugovora o prodaji koji sadrži uslove
prodaje ako se većinski paket akcija nudi na prodaju uz utvrđene fiksne uslove i elemente nacrta
ugovora o prodaji koji potpisuje učesnik aukcije u slučaju prodaje. Potpisivanjem nacrta ugovora
o prodaji učesnici aukcije se obavezuju na prihvatanje uslova i elemenata iz nacrta ugovora o
prodaji.
Licima koja ne ispunjavaju pomenute uslove ili ne potpišu nacrt ugovora o prodaji,
berzanski posrednik ima pravo da odbije prijem naloga.
Prodavac može ovlastiti berzanskog posrednika da pozove druge akcionare u
akcionarskom društvu da zajedno prodaju akcije u paketu. Poziv drugim akcionarima za
zajedničku prodaju berzanski posrednik objavljuje u jednom dnevnom listu dostupnom na cijeloj
teritoriji Republike Srpske, kao i na internet stranici Prodavca. Rok u kome se drugi akcionari
mogu odazvati pozivu za zajedničku prodaju ne može biti duži od 15 dana od dana objavljivanja
poziva. Prodavac i pridruženi akcionari potpisuju ugovore o zajedničkoj prodaji sa berzanskim
posrednikom Prodavca i daju nalog za prodaju. U slučaju zajedničke prodaje, Prodavac donosi
odluku o izmjeni i dopuni prvobitne odluke.
7
svi članovi berze u BST mogu vidjeti sve naloge za kupovinu koje su unijeli drugi
članovi berze, s tim da informacije o članovima berze nisu dostupne
povlačenje ili promjena naloga za kupovinu iz BST, u smislu umanjenja cijene,
dozvoljena je samo u toku jednog minuta nakon unosa naloga
izmjena naloga za kupovinu, u smislu promjene cijene naviše, dozvoljena je do
zaključivanja posla
na dan održavanja aukcije za paket akcija nalozi za prodaju mogu se unositi u periodu od
9:00 do 9:55 časova
na dan održavanja aukcije za paket akcija nalozi za kupovinu se mogu unositi od 10:00
do 10:30 časova
u periodu trajanja aukcije od 10:30 do 11:00 ne mogu se unositi novi nalozi za kupovinu
u BST, s tim da je dozvoljena korekcija cijena naviše na unesenim nalozima za kupovinu,
za cijeli broj standarda povećanja cijene od dotada najviše unesene kupovne cijene
ukoliko je posljednji kupovni nalog u BST-u promijenjen nakon 10:55, period trajanja
aukcije produžava se za pet minuta (period produženja aukcije); produžavanje aukcije se
vrši kontinuirano za novih pet minuta, ako je u toku posljednjih pet minuta promijenjena
kupovna cijena
ako je posljednja promjena kupovne cijene izvršena u periodu od 14:55 do 15:00 aukcija
se zaustavlja i nastavlja naredni dan trgovanja od 11:00 časova, sa istim periodom
produženja aukcije, i tako sve do zaključenja transakcije
po isteku perioda trajanja aukcije, BST zaključuje transakciju uzimajući najvišu kupovnu
cijenu.
Rok plaćanja kod kupovine na aukciji za paket akcija sa utvrđenim uslovima je osam
dana od dana zaključenja ugovora o prodaji. Kada kupac ne isplati cijenu u ugovorenom roku,
ugovor o prodaji se raskida, a aukcija se proglašava neuspjelom.
8
3. PROCES PRIVATIZACIJE U BIH
Iako je od rata prošlo skoro šesnaest godina, Bosni i Hercegovini tek slijedi značajan
ekonomski oporavak. Uzimajući u obzir vrijeme koje je BiH izgubila tokom rata devedesetih
godina i dugi period tranzicije do kraja devedesetih (koji je zapravo još uvijek u toku), ova
decenija reformi nije uspješno iskorištena kako bi se dovršili svi ključni procesi i kako bi se
omogućilo da država sustigne ostale zemlje koja se više uznapredovale u ovom procesu.
Tek nedavno je BiH prebacila fokus sa poslijeratne rekonstrukcije na transformaciju
prema tržišnoj ekonomiji i sporom otvaranju za strane investicije. Međutim, strani i domaći
investitori se suočavaju sa brojnim ozbiljnim preprekama, uključujući složen pravni i regulatorni
okvir, netransparentne procedure poslovanja, slabe sudske strukture i korupciju.
Prema izvještaju Svjetske banke „Doing Business 2009”, BiH je sa 117. mjesta na kojem
je bila prethodne godine, pala na 119. mjesto. Sada je na posljednjem mjestu među zemljama
Evrope i centralne Azije kada su u pitanju vrijeme i troškovi osnivanja preduzeća, kao i troškovi
registrovanja imovine.
5
Preduzeće će moći pristupiti promjenama samo ako postoji dovoljan nivo znanja o tome šta i kako treba mjenjati.
No, prije svođenja bilo kakvih promjena neophodno je definisati sve organizacione karakteristike i mogućnosti
zaposlenih da prihvate nove kulturne obrasce. Neophodno je ubjediti zaposlene da je napredak moguć jedino kroz
promjene. Zagovornici promjena polaze od toga da su promjene poželjne jer donose beneficije, korist. Protivnici
ističu teškoće u izvođenju promjena, nejasne posljedice po njihov status, sigurnost, navike... Dakle, postoji „sukob
kultura”, pa je zadatak menadžera da “otporaše” prevede u dijelove koje podržavaju promjene (ubjeđivanjem,
demonstracijom prednosti, davanjem garancija, itd).
9
Slični trendovi mogu se
uočiti uzimajući u obzir sveukupni
nivo korupcije, prema globalnom
Indeksu percepcije korupcije (CPI)
Transparency International-a. BiH
je nekoliko godina doživljavala
stalni pad na CPI listi, završivši na
kraju sa indeksom 2.9 u 2005. i
2006. godini, čime je postala jedna
od najkorumpiranijih i
najnerazvijenijih evropskih država,
sa najvećom prisutnošću fenomena
„zarobljene države“. Neznatan
napredak primijećen je 2007.godine
(indeks je bio 3.3), uglavnom kao
posljedica većeg pritiska civilnog
društva i medunarodne zajednice na
vlade da povećaju napore u borbi
protiv korupcije. Na žalost, niz
Slika 2 – Mapa i tabela stepena korupcije za 2010. godinu6
događaja tokom 2007. i 2008.
godine doveo je ponovo do
pogoršanja indeksa (ocjena 3.2 u 2008. godini), što je dovelo BiH maltene na samo dno liste
evropskih zemalja.
6
Izvor: http://www.transparency.org/policy_research/surveys_indices/cpi/2010/results
7
http://www.freedomhouse.org/template.cfm?page=17
10
Republika Srpska
Zakon o privatizaciji državnog kapitala u RS donešen je 1998. godine (“Službeni glasnik
Republike Srpske“ 24/98) i mijenjan je i dopunjavan 2002., 2003. (dva puta) i 2005. godine.
Republika Srpska je 2006. godine donijela potpuno novi Zakon o privatizaciji državnog
kapitala u preduzećima (51/06) koji je jednom mijenjan u januaru 2007. godine.
Zakon o privatizaciji iz 1998. godine definisao je privatizaciju kao prodaju i prenošenje
državnog kapitala u preduzećima koja su u svojini RS, u svojinu domaćih i stranih fizičkih i
pravnih lica, i pošao je od stava da su osnovni principi privatizacije javnost i ravnopravnost
učesnika. Treba napomenuti da su stanovi u državnom vlasništvu, poslovni prostori, garaže i
druga državna imovina privatizovani po posebnim zakonima. Proces privatizacije stanova je
završen, dok je Zakon o privatizaciji poslovnih prostora i garaža donešen, ali zbog spora između
entitetske vlasti i lokalnih nivoa vlasti, prije svega u pitanju rasporeda sredstava od privatizacije
ove imovine, Zakon nikada nije primjenjen u praksi iako je usvojen u NSRS.
Kako je već navedeno, Republika Srpska je donijela novi Zakon o privatizaciji državnog
kapitala u preduzećima, u kome je, iako je deklaratorno zadržala principe zakona iz 1998.
godine, unekoliko promjenila proces privatizacije tzv. strateških preduzeća, na način što je
ukinula Agenciju za privatizaciju, uspostavila Investiciono razvojnu banku RS8, kao ovlaštenog
prodavca državnog kapitala, a kao predmet privatizacije su označeni akcije i udjeli koji se nalaze
u portfelju Akcijskog fonda RS i državni kapital koji se do stupanja na snagu tog zakona nije
privatizovao.
Najznačajnija promjena koja je usvojena ovim zakonom je mogućnost da se državni
kapital u preduzećima iz oblasti proizvodnje i distribucije električne energije, naftne industrije,
željezničkog saobraćaja, telekomunikacija, vodosnabdijevanja, rudarstva i šumarstva, javnih
medija, igara na sreću, proizvodnje oružja, vojne opreme i ostalim preduzećima od strateškog
značaja, privatizuje po posebnim privatizacionim programima koje donosi Vlada RS, uz
saglasnost Narodne skupštine RS, s tim da i od ovog izuzetka Zakon kreira još izuzetaka, a koji
se tiču mogućnosti da Vlada RS, u gore navedenim oblastima, može preduzeća privatizovati
metodom neposrednog odabira kupca, uz saglasnost Narodne skupštine RS.
Pozivom na ovaj Zakon o privatizaciji, Narodna skupština RS je donijela Zakon o
uslovima prodaje akcija iz oblasti naftne industrije Republike Srpske (februar 2007. godine, sa
izmjenama i dopunama iz jula 2007. godine). Na osnovu ovog specijalnog Zakona, prodana je
naftna industrija Republike Srpske (Rafinerija nafte a.d. Bosanski Brod, Rafinerije ulja a.d.
Modriča i Petrol a.d. Banja Luka) ruskom partneru „Neftegazinkor”9. Ne zna se u potpunosti ko
su vlasnici 60% ovog preduzeća koje je kupilo naftnu industriju Republike Srpske.
Kao neophodni instrumenti koji prate privatizaciju, donešen je Zakon o hartijama od
vrijednosti, ustanovljena je Komisija za hartije od vrijednosti kao centralno regulatorno tijelo,
uspostavljen je Centralni registar hartija od vrijednosti (CRHOV) i osnovana je Berza u Banja
Luci (BLSE).
U martu 2006.g., NSRS je donijela Zakon o reviziji privatizacije u državnim preduzećima
i bankama, s ciljem utvrđivanja nezakonitosti u procesu privatizacije i utvrđivanja vlasničke
strukture kapitala, te sprečavanja organizovanog kriminala da uspostavi kontrolu nad kapitalom i
utvrđivanja obaveza i odgovornosti odgovornih lica u organima državne uprave. Pod revizijom
privatizacije smatra se ispitivanje odluka i postupaka Vlade Republike Srpske, Direkcije za
privatizaciju RS, Ministarstva finansija RS i Jedinice za privatizaciju banaka, kao i odluka i
postupaka drugih organa Republike Srpske; procedura u provođenju privatizacije, tendera,
8
Zvanični website Investicione razvojne banke Republike Srpske: http://www.irbrs.net/
9
http://www.neftegazincor.ru/
11
licitacija, direktne prodaje; ugovora o privatizaciji i izvršavanja ugovorenih obaveza, promjena
vršenja djelatnosti preduzeća suprotno uslovima iz ugovora o prodaji i načina upotrebe stare
devizne štednje u postupku privatizacije.
Reviziju procesa privatizacije sprovodi Komisija za reviziju privatizacije koju imenuje
Vlada RS.
Privatizacija banaka
Banke u RS su privatizovane na osnovu Zakona o privatizaciji državnog kapitala u
bankama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/98). Kao i preduzeća, banke su bile
dužne da sačine početni bilans, koji je odobravalo Ministarstvo finansija RS, a po osnovu
posebnog zakona. Sve banke koje su imale u strukturi kapitala preko 50% državnog kapitala ušle
su u proces privatizacije, a nesolventnim bankama je Agencija za bankarstvo RS oduzimala
dozvolu za rad i banka je prestajala sa radom. Postupak privatizacije banaka je provodilo
Ministarstvo finansija, a predmet prodaje su bile postojeće ili nove akcije, kroz emisiju istih, dok
su metode prodaje bile licitacija i neposredna pogodba, u slučaju da licitacija nije uspjela.
Plaćanje dionica banke u toku privatizacije je bilo moguće samo novcem, s tim da
kreditiranje kupovine dionica nije moglo biti iz kapitala banke koja se privatizuje. Sredstva
ostvarena prodajom postojećih dionica su pripadala Budžetu RS, dok su sredstva za kupovinu
novoemitovanih dionica pripadala banci. Ugovor o prodaji dionica banke odobravala je Vlada
RS, a sam ugovor, u pismenoj formi, zaključivalo je Ministarstvo finansija RS.
Republika Srpska
U Republici Srpskoj je putem Banjalučke berze prodan državni kapital u jednom
strateškom i 186 akcionarskih društava iz vaučer ponude, za ukupnu vrijednost od 50 100 000
KM od čega je 6 627 000 KM u novcu (u 2008. godini, otkako je uspostavljeno potpuno
funkcionisanje IRBRS10, kao ovlaštenog prodavca državnog kapitala). Ovaj postupak
privatizacije je generalno ocjenjen kao pozitivan u odnosu na raniji način putem licitacije.
Težište u izboru metode privatizacije stavljeno je na prodaju putem berze, čime bi mehanizmi
tržišta kapitala značajnije bili uključeni u proces privatizacije.
10
Investiciona razvojna banka Republike Srpske
11
Izvor: Investiciona razvojna banka Republike Srpske i Transparency International
12
Preostala privatizaciona ponuda u RS, u vidu portfelja Akcijskog fonda Republike Srpske
na dan 30.09.2008.godine, obuhvatala je državni kapital u 390 preduzeća, od čega je u njih čak
118 (ili 30.26%) pokrenut postupak stečaja ili likvidacije.
Od preostalih 272 preduzeća, čak 145 (ili 53.30%) nije izvršilo usklađivanje sa Zakonom
o preduzećima (korporatizaciju) ili nije do kraja sprovelo taj postupak. Ovo naročito predstavlja
problem ako se ima u vidu da je zakonom i podzakonskim aktima predviđeno da se najveći broj
privatizacija u RS sprovede metodom prodaje akcija na berzi, za šta je korporatizacija preduzeća
nužan preduslov. Takođe, jedan broj preduzeća iz ove grupe ne radi već duži niz godina, te se
nameće potreba rješavanja njihovog statusa, kako bi se dobila prava slika preostale
privatizacione ponude u RS.
Federacija BiH
Proces privatizacije državnog kapitala tekao je vrlo sporo, pa je čak i tzv. masovna
privatizacija bila zabrinjavajuće loše rukovođena. Tako su se od 1999. do 2003. godine odvijala
ukupno tri ciklusa javnih ponuda akcija sa različitim uslovima u svakom ciklusu.
Ukupna knjigovodstvena vrijednost privatizovanog državnog kapitala procjenjuje se na
3.6 milijardi KM, dok je ukupna vrijednost kapitala uplaćenog u sertifikatima 7.83 milijardi KM.
Putem takve inicijalne javne ponude ukupno je privatizovano 765 preduzeća, u koja je ušlo preko
55 000 novih akcionara.
Pored sertifikata, obavljena je i prodaja putem tendera u 600 preduzeća u periodu
1999-2006. godine. Ukupan broj preduzeća privatizovanih tenderskom metodom u FBiH od
1999-2006. godine je bio 600, ukupne nominalne vrijednosti 1.53 milijardi KM, dok je njihova
ukupna utvrđena cijena iznosila 782 miliona KM. Kroz privatizaciju navedenih subjekata,
ukupno je ugovoreno i 1.24 milijardi novih investicija. Konačno, radna snaga koju obuhvata tih
600 preduzeća, u trenutku njihove privatizacije, iznosila je ukupno 41 958 zaposlenih, pored
kojih je zaposleno ili formalizovan radni status njima još 13 487.
13
ZAKLJUČAK
Do 31. oktobra 2007.godine skoro dvije trećine državnog kapitala je bilo privatizovano u
Republici Srpskoj, dok je u Federaciji riječ o otprilike 52% predviđenog kapitala. Opšta procjena
procesa privatizacije u BiH za sada pokazuje da privatizacija nije ispunila očekivanja iz sljedećih
razloga: odugovlačenje samog procesa, nedostatak transparentnih i jasnih pravila i kriterijuma,
naročito u privatizaciji tzv. preduzeća od strateškog značaja, nejednak tretman prema
potencijalnim ulagačima koji je doveo do značajnog smanjenja tržišnog kapitala, kako u
Federaciji BiH, tako i u Republici Srpskoj, zatim nepoštivanje principa korporativnog
upravljanja, što je kao posljedicu imalo nedostupnost informacija od strane vlasnika, vezano za
njihova prava i obaveze, nedostatak vladavine prava, sukobi interesa javnih zvaničnika
uključenih u proces privatizacije, itd.
Problemi u BiH bili su veoma specifični i nisu bili uobičajeni u drugim zemljama koje su
provodile privatizaciju. Najveći među njima čini se da je samo odugovlačenje privatizacije, tj.
njeno neprovođenje i svi prateći negativni efekti. Dva nezavisna modela privatizacije i ne bi bila
toliko problematična, da je privatizacija provedena koordinirano i brzo. Međutim, odugovlačenje
je pogodovalo slabom regulisanju post-privatizacionog tržišta, pa je samim tim i novonastali
pravni sistem, barem u ranim post-dejtonskim godinama, bio bitno različit.12
Sve navedeno predstavlja samo neke od primjera netransparentnih procedura od strane
javnih organa BiH. Direktna selekcija partnera primjenjuje se i na drugim poljima, kao što su
koncesije13, greenfield investicije14, kao i druge oblike javnog ugovaranja. Ovo postaje naročito
važno kada se uzme u obzir da ovakva ugovaranja nisu propraćena odgovarajućim studijama
izvodljivosti, analizama uticaja na ekologiju i ostalim preventivnim mehanizmima.
Pritisak na zakonitiji i transparentniji proces privatizacije doveo je do usvajanja Zakona o
reviziji privatizacije državnog kapitala u preduzećima i bankama Republike Srpske iz 2006.
godine. No, borba po svaku cijenu za političku kontrolu nad prihodima od privatizacije će
najvjerovatnije dovesti do konfiskacije već prodane imovine, što svakako može poslati veoma
nepovoljnu poruku ostalim potencijalnim ulagačima da njihova prava privatnog vlasništva nisu
uopšte zagarantovana i zaštićena. Sve ovo kada se zbroji, može imati značajan negativan uticaj
na imidž BiH u svijetu.
Kao posljedica ovoga, Bosna i Hercegovina ima najniži procenat direktnih stranih
ulaganja u poređenju sa drugim zemljama u tranziciji, velike afere se povezuju sa promjenom
vlasništva gotovo svakog značajnog preduzeća, a pojedini slučajevi privatizacije strateških
preduzeća čekaju svoj epilog na sudu.
12
Prema podacima Transparency International
13
Koncesija je pravo na korištenje nacionalnog dobra za obavljanje privredne djelatnosti. Koncesija je pravo koje se
prodaje - na temelju njega se ostvaruje zarada - pa ga je kao preduzetničku glavnicu potrebno kupiti prije početka
korištenja.
14
Grinfild investicija (engl. Greenfield investment) je jedna od vrsta investicija, za koju je značajno, da se sa poslom
počinje posve od početka, bez prethodne infrastrukture, poslovnih prostora i radnika. Grinfild investicija je
alternativa ostalim vrstama investicija, kao što su na primjer preuzimanje, partnersko udruženje, otkup licence itd.
Greenfield investicije predstavljaju osnivanje potpuno novog preduzeća tj. stvaranje nove proizvodne imovine što je
po pravilu privilegija velikih multinacionalnih kompanija. Razgranavanjem svoje mreže preduzeća one povećavaju i
svoj ekonomski uticaj na svjetske privredne tokove.
14
PRILOZI
15
Prilog 2: Pravila prodaje na berzi
16
Prilog 3: Plan privatizacije državnog kapitala za 2011. godinu15
15
Izvor: http://www.irbrs.net/docs/upload/Plan%20privatizacije%202011.pdf
17
Prilog 4: Pregled neprivatizovanih preduzeća16
Preduzeće Opština
16
Izvor: http://www.irbrs.net/PrivatizacijaRezultatiDB.aspx?tab=2&lang=cir
18
Preduzeće Opština
19
Preduzeće Opština
20
Preduzeće Opština
21
Preduzeće Opština
22
Preduzeće Opština
23
Preduzeće Opština
24
LITERATURA
Prezime, prvo slovo imena, (godina izdavanja), naziv djela, mjesto izdanja, izdavač
http://sh.wikipedia.org
http://www.irbrs.net
http://www.transparency.org
http://www.freedomhouse.org
25
POPIS PRILOGA, TABELA, SLIKA, DIJAGRAMA
26