3
vrednosti, svaki razgovor o filozofiji i njenom vekovnom
stremljenju, onom večnom i nepromenljivom, čine se sve vi
-
še ana
hronim, sve manje smislenim.
Odlučiti se za izučavanje filozofije znači odlučiti se za
ulazak u duhovni svet koji su stvarali veliki mislioci
prošlosti, a to je u isto vreme i izazov i izraz najviše
odgovornosti; bogatstvo tog sveta nije bogatstvo ovog sveta inije do kra
ja "od ovog sveta" i zato ne sme biti uspešan
svaki "nagovor" na filozofiju, bu
dući da ne bira uvek čovekfilozofiju već i filozofija čoveka.
Ova je knjiga napisana s namerom da se ukaţe na neke
od tema koje su to
kom istorije presudno određivalefilozofsko mišljenje; ona stoga ne moţe biti "ori
ginalna" u
savremenom značenju te reči; ovde se prepliću stavovi
filozofa i njihovih interpretatora a samo s jednim ciljem: da
se o filozofiji kaţe ono što je već bilo na najbolji načinrečeno, kako bi se makar neke od misli koje nam do
laze iz
prošlosti sačuvale za budućnost. Ako tu ima i nečeg što jemoje, onda se to ogleda samo u načinu izlaganja, u načinu
na koji je ova knjiga sastavljena; svi njeni elementi nalaze
se u drugim knjigama, ponekad moţda i lepše kazani; nači
-
nom izlaganja ja daleko više pripadam svetu visoke
sholastike, svetu Tome i Bonaventure, ali svetu prepunom
istinske svetlosti, jer pravi mrak, kao što zna
mo, nastupio
je tek sa "svetlošću" koja se počela širiti oko lomača u doba
pozne renesanse i to je mrak po kojem mi i danastumaramo.
Mnogi očekuju da nas filozofija nečem pouči, da nambude oslonac u ţi
votu, da od nje imamo neku korist; ali
davno je rečeno da Minervina sova za
po
či
nje svoj let u
predvečerje, u smiraj dana; sva znanja nam obično dolaze
prekas
no; našavši se u ovom ţivotu, bačeni u postojanje nemoţemo ne misliti svoj usud i ne znamo da li da ga hvalimoili kudimo; jedina prava ocena je ona koja se izriče na kraju;